uvod u pravo_skripta

8/7/2019 Uvod u Pravo_skripta

1/31

Norma

,

.

.

.

, , .

.

.

, .

.

.

.

, .

.

.

Pravna norma pravo predstavlja svojevrstan sistem pravnih normi.

za razumijevanje pravnog sistema polazimo od pravnih normi kao njegovog

elementarnog dijela.

pravna norma - pravilo o ponaanju ljudi (subjekata prava) sankcionisano

monopolom fizike sile kojim raspolae drava,

norma koju donosi suverena vlast ili od nje delegirani subjekt.

obavezna pravila, zapovijesti o ponaanju u drutvu, garantovana dravnim

autoritetom.

Pravna norma vrsta drutvenih normi u uem smislu rijei i od ostalih drutvenih normi razlikuju

se upravo prema sankciji koja stoji iza dispozicije sadrane u njima.

pravne norme, u odnosu na ostale drutvene norme u uem smislu rijei, pojavile

su se najkasnije, zajedno sa nastankom drave.

Pravna norma pravne norme predstavljaju najprostiji element prava (atom prava) te se zbog toga

ne mogu razloiti na svoje sastavne dijelove koji bi mogli samostalno da postoje i da seprimjenjuju.

pravila ponaanja koja ureuju odnose meu ljudima,

mogu biti u razliitom odnosu prema subjektima prava kojima su upuene

(adresatima).

razliite vrste pravnih normi.

Pravna norma


2/31

ona je zahtjev koji izdavalac norme upuuje drugima da motivie njihovo

ponaanje.

Izdavalac pravne norme - adresantom pravne norme (onaj koji je upuuje

drugima).

oni kojima je pravna norma upuena nazivaju se adresatima pravne norme.

ta nije bitno za pravnu normu? pravna norma je drutvena norma koja se od drugih drutvenih normi (npr.

morala, religije, obiaja) razlikuje po svojoj vezi s pravnom vlau i pravom.

za pravnu normu nije bitno: 1. sadraj - pravna norma moe pravno obliiti bilo kakav sadraj,

2. oblik - nije bitno da li je ona u pisanom ili nepisanom obliku,

3. rok trajanja - nije bitno koliko e trajati.

ta je bitno za pravnu normu? 1. njena vezanost sa pravnom vlasti (tj. dravnom vlasti i drugim dravno-

pravnim iniocima).

2. njena efikasnost- svojstvo pravne norme da utie na ljudsko ponaanje i da senjezinim zahtjevom formiraju drutveni odnosi.

Stvaranje pravne norme Stvaranje pravne norme :

a)neposredno (pravna vlast stvarajui pravnu normu daje joj sadraj koji nenalazimo ni u jednoj drutvenoj normi)

b) posredno (pravna vlast stvarajui pravnu normu daje joj sadraj koji venalazimo u nekoj drutvenoj normi i time ga stavlja u pravnu sferu).

Vrste pravnih normi u teoriji prava je uobiajeno da se pravne norme dijele prema 2 osnovna

kriterijuma: 1. prema kriterijumu uslovnosti - uslovne i bezuslovne pravne norme i 2. prema kriterijumu broja subjekata prema kojima su upuene (adresati) opte, posebne i pojedinane pravne norme.

Uslovne i bezuslovne pravne norme uslovne norme - one norme koje se donose za drutvene odnose koji u momentunjihovog stvaranja jo uvijek nisu nastali (ne postoje), ali se oekuje (razumno) da u

budunosti nastanu.

bezuslovne pravne norme - donose se za ve nastalu situaciju i primjenjuju seodmah.

Opte, posebne i pojedinane pravne norme 1) opta pravna norma - ona koja je upuena svim graanima na dravnomteritoriju, Ustav;

2) posebna pravna norma - ona koja se upuuje samo odreenoj grupi graana,a ne svima, Zakon o dravnim slubenicima;

3) pojedinana pravna norma - ona koja se upuuje bilo nekom pojedincu iliveem broju pojedinaca, a glavna karakteristika joj je da pravno rjeava neki individualnisluaj, ujedno neponovljiv npr. sudska presuda.


3/31

Pravna norma s obzirom na teritorijalno vaenje a) generalna pravna norma - vrijedi na itavom dravnom teritoriju b) partikularna pravna norma - vrijedi samo na odreenom dijelu dravnogteritorija.

Tri naela (principa) vaenja pravne norme: 1. naelo teritorijalnosti - pravna norma vrijedi na teritoriju neke drave iprimjenjuje se na pravne subjekte koji se nalaze na tom teritoriju.

2. naelo personalnosti - pravna norma primjenjuje se na pravne subjete koji su unaroitoj vezi sa tom dravom, tj. na lica koja su dravljani te drave

Tri naela (principa) vaenja pravne norme: 3. naelo eksteritorijalnosti - pravne norme koje daju odreene pravnepovlastice za lica i osoblje diplomatskog predstavnitva jedne zemlje u drugoj, npr.imunitet, davanje azila;

Najee se primjenjuje naelo teritorijalnosti, ali postoji niz situacija kad seprimjenjuje i naelo personalnosti, esta je upotreba kombinacije ova dva naela.

Elementi pravne norme i pored mnogobrojnih i razliitih shvatanja, uobiajeno je da se govori o

etvorodijelnoj strukturi pravne norme:

1. hipoteza (pretpostavka) dispozicije (odreuje injenice koje moraju postojatida bi se dispozicija primijenila),

2. dispozicija (pravilo ponaanja ljudi), 2. pretpostavka sankcije - prekraj delikt (opis injenica koje su uslov zaprimjenu pravila koja su sadrana u sankciji),

3. sankcija (se odnosi na lice koje je prekrilo dispoziciju).Pretpostavka dispozicije - hipoteza hipoteza pravne norme predstavlja onaj njen element u kome se odreuju uslovi

pod kojim se pravna norma primjenjuje, odnosno u kome se opisuju injenice koje

izazivaju potrebu za regulacijom jednog drutvenog odnosa ili dogaaja kao pravnog

odnosa i kao pravnog dogaaja.

pretpostavka nije norma, nije pravilo o ponaanju, ona je opis injenica koje su

uslov za primjenu dispozicije.

Pretpostavka dispozicije Zove se tako zato to odreuje dogaaj koji jo nije tu, koji se predvia kao

mogu, koji je, ak, moda, vjerovatan ili normalan, ili i nezbjean, ali koji tek treba da

se desi.

Ako norma glasi: Svako ko ima imovinu duan je platiti porez rijei Svako koima imovinu jesu pretpostavka dispozicije te norme.

Kakva moe biti hipoteza? Ona moe biti potpuno odreena, tj. takva da su u njoj samoj navedene injenicekoje odreuju njenu primjenu, zatim relativno odreena kada zakon na neki nainograniava slobodu rjeenja pitanja umjesnosti ili neumjesnosti primjene pravne norme i

neodreena, kada zakon propisuje primjenu neke mjere samo u sluaju ako to smatrajuza cjelishodno odgovarajui dravni organi.


4/31

Hipoteza dispozicije pravne norme Hipotezu dispozicije pravne norme je veoma jednostavno zapaziti u samom tekstu

norme jer ona sadri, najee, opis injenine situacije na koju norma treba da seprimjeni.

Zbog toga se esto kae da pretpostavka dispozicije ima socioloki karakter jer

spaja normativno i faktiko (stvarno).Kako moe biti odreena sadrina hipoteze? Sadrina hipoteze moe biti vie ili manje odreena, pa se hipoteze dispozicija

mogu razlikovati kao apsolutno i relativno odreene.

Kod apsolutno odreenih hipoteza dispozicije sasvim precizno su odreeni uslovi

za koje ce vezuje ponaanje pravnog subjekta po dispoziciji, dok kod relativno odreenih

hipoteza dispozicije, uslovi nisu precizno utvreni kao obrazac ponaanja po dispoziciji.

Dispozicija pravne norme Dispozicija i sankcija predstavljaju najvanije elemente pravne norme.

za dispoziciju se kae da predstavlja primarno (osnovno) pravilo ponaanja koje

kao normativni element pravne norme predstavlja nalog jedne volje upuen drugimsubjektima u drutvu kako treba da se ponaaju,

Ona je zapovijest o ponaanju ljudi, zapovijest volje vlasti upuena drugoj volji.

Kako moe biti formulisano u dispoziciji pravilo o ponaanju? Pravilo o ponaanju, u dispoziciji moe biti formulisano na razliite naine, u vidu

zabrane, naredbe ili ovlaenja.

U tom smislu govorimo o zabranjujuim, nareujuim i ovlaujuim

dispozicijama.

Dispozicije koje jasno i precizno definiu naredbu, zabranu ili ovlaenje,

nazivaju se kategorikim dispozicijama.Podjela dispozicija s obzirom na nain na koji je formulisana zapovijest Nareujua dispozicija (norma) nareuje subjektu da se ponaa na odreen nain

(graani su duni da plaaju porez);

Zabranjujua zabranjuje subjektu da izvri neku radnju, nareuje mu neinjenje

(zabranjeno je krasti);

Ovlaujua ovlauje subjekt na jedno ponaanje, niti mu nareuje niti

zabranjuje (svako ima pravo na zatitu zdravlja).

Podjela dispozicija s obzirom na stepen odreenosti same radnje predviene njima ponekad dispozicija potrebnu radnju ne definie na izrazit, kategoriki nain.

Zbog ovog se sve dispozicije, s obzirom na stepen odreenosti same radnje

predviene njima, dijele na:

1. dispozicije sa nedovoljno odreenim pravnim pojmovima (pravnimstandardima),

2. alternativne dispozicije,

3. dispozitivne (zamjenjive) dispozicije i

4. dispozicije sa diskrecionim ovlatenjima (vlau).

Dispozicije sa nedovoljno odreenim pravnim pojmovima


5/31

Dispozicije sa nedovoljno odreenim pravnim pojmovima sadre nedovoljno

precizno odreeno pravilo ponaanja, pri emu se precizno odreivanje pravila ponaanja

preputa drugom subjektu, po pravilu sudu ili organu uprave koji e ga u svakomkonkretnom sluaju precizirati.

npr. sudu je preputeno da uzimajui u obzir visinu zarade, stepen i vrstu pomoi,

uee u domainskim poslovima, odgajanje djece i sl. odredi koliko je uee svakogbranog druga u zajednikoj imovini steenoj u braku.

Dispozicije sa nedovoljno odreenim pravnim pojmovima Ove dispozicije sadre tzv. pravne standarde koji predstavljaju pojmove kojisvoju sadrinu mogu mijenjati zavisno od konkretnih oklonosti u kojima se primjenjuju

npr. savjestan privrednik, neprilagoena brzina, javni moral, javni red i mir i sl.

Alternativne dispozicije predstavljaju alternativno postavljeno pravilo ponaanja.

one postoje kada obavezani subjekt ima na raspolaganju dva ili vie pravila

ponaanja koja su ravnopravno utvrena, a stvar je adresata (onoga ije ponaanje normaregulie i kome je upuena), odnosno njegove slobode, volje i interesa koje e od njih

odabrati.

to ne znai da subjekt prava moe izbjei primjenu dispozicije, jer postoji obaveza

da on izvri izbor jedne od njih.

Dispozicije sa diskrecionom vlau posebna vrsta dispozicije koja dravnom organu, po pravilu upravnim organima

ili pak sudovima, daje ovlaenje da utvrde pravilo ponaanja koje se odnosi na

obavezanog subjekta.

S obzirom da se ovakva vrsta ovlaenja dravnog organa naziva diskrecionom

vlau (ocjenom), ove dispozicije se nazivaju diskrecionim dispozicijama ili pakdispozicijama sa diskrecionom vlau.

Njihova sutina sastoji se u ocjeni svrsishodnosti (cjelishodnosti) na osnovu kojese utvruje pravilo ponaanja.

Dispozitivne dispozicije predstavljaju vrstu neodreenih dispozicija ije pravilo ponaanja propisuje

drava.

kod ovih dispozicija ostavlja se izriito mogunost subjektu (adresatu) kome je

pravna norma upuena da, ukoliko to eli, sam stvori drugu (drugaiju) dispoziciju i time

sam sebi propie pravilo ponaanja.

ova vrsta dispozicija esto se primjenjuje u graanskom i imovinskom pravu.

Pretpostavka sankcije (prekraj, delikt)

Pretpostavka sankcije predstavlja prekraj ili delikt. termin delikt potie iz latinskog jezika i to od imenice delictum izvedene iz

glagola delinquere to znai proputanje da se izvri neka dunost, pravna ili moralna

obaveza.

Ona je nuni i obavezni element pravne norme, tj. uslov za primjenu sankcije.

Prekraj ili delikt je nenormativni dio pravne norme i sastoji se u ponaanju

subjekta prava koje je suprotno dispoziciji.

Pretpostavka sankcije (prekraj, delikt)


6/31

Zavisno od vrste dispozicije, delikt moe predstavljati radnju injenja ili pak

neinjenja.

S obzirom da je dispozicija upuena na svijest i volju subjekata prava, tj. da su oni

relativno slobodni da odaberu jedno od dva alternativno postavljena pravila ponaanja,

delikt je oekivan i pretpostavljen dogaaj, dakle, injenica predviena pravom.

Podjela delikata 1. delikti upereni protiv imovine (graanskopravni delikti) i

2. delikti upereni protiv dravnopravnog poretka (delikti protiv vlasti, tj.

krivinopravni delikti).

3. disciplinski delikti - manje povrede slubene dunosti i radnih pravila za

slubena lica i druge zaposlene;

4. administrativni delikti ili prekraji,

5. privredni prestupi.

Sankcija(Pojam i vrste)

Sankcija pravne norme je onaj element pravne norme koji normi daje pravnikarakter i po kome se ona razlikuje od ostalih drutvenih normi.

Ona se sastoji u obliku sekundarpog pravila ponaanja koje se primjenjuje u

sluaju da nije primjenjena dispozicija, tj. kada doe do delikta (zbog ega se on naziva i

pretpostavkom sankcije ).

U pravilu, sankcija se sastoji u nalogu upuenom dravnom organu ili samom

prekriocu dispozicije.

Podjela sankcija uobiajeno da se prema svom sadraju dijele na odreene ili odredive.

Meu odreenim sankcijama razlikujemo alternativne i sankcije sa diskrecionom

vlau, dok su sasvim rijetke dispozitivne sankcije.

odredive sankcije treba izbjegavati kad god je to mogue jep upotreba prinude,

odnosno sile mora biti u najveoj moguoj mjeri precizirana da bi bila legalna i efikasna

(djelotvorna) tako da su kategorine i alternativne sankcije pravilo, dok ce druge ili ne

koriste uopte ili se pak koriste rijetko i van krivinog prava.

Odgovornost kao uslov primjene sankcije Da bi se na subjekta prava mogla primijeniti sankcija, pored uinjenog delikta kao

njenog uslova (pretpostavke), potrebno je da postoji i odgovornost (koja se odreujeupravo kao mogunost primjene sankcije).

Odgovornost moe biti objektivna (bez ikakve veze sa krivicom) ili subjektivna,gdje je potrebno utvrditi krivicu, tj. povezanost svijesti i volje sa deliktom.

Podjela sankcija prema oblasti prava gdje se ona javlja Prema oblasti prava gdje se javlja, tj. prema vrsti uinjenog delikta, odgovornost,

pa i sama sankcija, mogu biti:

krivinopravne,

graanskopravne,

disciplinske,

prekrajne, privredno-prestupne i sl.


7/31

Podjela sankcija Sankcije moemo podijeliti na 1. sankcije prema licima i 2. sankcije prema aktima

(nezakonitost).

Sankcije prema licima u sluaju uinjenog krivinog djela sastoje se u razliitimradnjama ija je sutina u privremenom ili trajnom oduzimanju ili ograniavanju raznih

vrijednosti ili dobara koje utiu na linost prekrioca: ivot, tijelo, sloboda, imovina,odreena prava i sl.

Sankcije prema licima U domenu graanskog prava, tj. u sluaju uinjenog graansko-pravnog delikta,

sankcije prema licima se sastoje u naknadi imovinske ili neimovinske tete koja je

nastupila deliktom.

U sluaju izvrenja disciplinskog delikta, sankcije se sastoje u oduzimanju ili

ograniavanju nekih prava ili u novanim kaznama.

Za administrativne delikte ili prekraje primjenjuju se kazne sline krivinim, ali

svakako blae i po kvantitetu i po kvalitetu.

Sankcije prema pravnim aktima sastoje se u otklanjanju njihovog vaenja i dejstva u pravnom poretku i to tako da

se takvi akti ponitavaju - brie se njihovo postojanje kao i dejstvo od trenutka njihovogdonoenja u prolosti (posljedice koje je akt proizveo) ili se takvi akti ukidaju - prestajenjihovo dejstvo od trenutka donoenja odluke za budunost.

PRAVNI AKTPojam i elementi pravnog akta predstavlja izjavu volje i razuma kojom se stvaraju opte ili pojedinane pravnenorme, ili neki od elemenata pojedinane pravne norme, odnosno uslovi za primjenu ve

postojee pravne norme.

pravni akt je psihike pojava, tj. pojava koja nije realna injenica ve tvorevina

ljudske svijesti, razuma i volje njegovog donosioca. to je forma, oblik u kome se ispoljava pravna norma.

Pojam pravnog akta Pravni akt kao unutranji akt ne moe prozvesti nikakvo dejstvo u spoljanjem

svijetu u svom osnovnom, izvornom obliku.

Naime, kao psihiki akt, pravni akt je nesaznat i nepoznat okolini, odnosno

drugim ljudima kojima je upuen.

Zbog ovakvog njegovog karaktera, pravni akt se mora materijalizovati kako bi

njegovu sadrinu mogli da saznaju subjekti prava ime se pravnom aktu obezbjeuje

dejstvo u spoljanjem svijetu.

Pojam pravnog akta svaki pravni akt ima dvije strane (dva elementa): unutranji i spoljanji.

unutranji element predstavlja izjavu volje i razuma,

spoljanji predstavlja njegovu materijalizaciju.

materijalizacija pravnog akta vri se njegovim izraavanjem prema vani i to

pisanjem, simultanim saoptenjem, tjelesnim pokretom.

spoljanji element pravnog akta pojavljuje se kao sredstvo da se unutranji

element (psihiki akt) moe saznati.


8/31

spoljanji element mora da vjerno odraava unutranji.

Nesaglasnost volje i izjave volje sluajevi kada izmeu ova dva elementa pravnog akta ne postoji saglasnost.

do ovakvih sluajeva moe doi iz vie razloga kao to su npr. nedovoljna

savrenost jezika, nemogunost jezika da izrazi precizne i fine psihike procese, zablude,

prevare i prinude. najjednostavniji sluaj nesaglasnosti nastaje kada do neslaganja dolazi zbog

tehnike greke u izraavanju ili pisanju, posebno brojeva (sluaj omake).

Sadrina (materija) pravnog akta Svaki pravni akt odreen je svojom formom (oblikom) i svojom sadrinom

(materijom).

Sadrina pravnog akta predstavlja ono to ini materiju pravnog akta.

Kada je rije o sadrinipravnog akta, on se sastoji od dvije grupe iskaza

(elemenata) od kojih je ona glavna normativnog karaktera i sastoji se iz jedne ili vie

pravnih normi (opti ili potpuni pojedinani pravni akti) ili od elemenata pravnih normi -

dispozicija ili sankcija -(nepotpuni pojedinani pravni akti).Sadrina (materija) pravnog akta Druga grupa (vrsta) elemenata pravnog akta je sekundarno normativnog karaktera

i ine je svi ostali sadraji koji su normativnog karaktera, ali ne slue neposredno sadrini

volje, nego slue da ce potpuno i precizno taj pravni akt individualizuje i odredi u

pravnom poretku.

meu ove sekundarne (sporedne) elemente ubrajamo: naziv akta, oznaenje veze

sa viim aktom - tzv. pravni osnov za donoenje, naziv donosioca akta, datum i mjesto

donoenja, datum stupanja na snagu, itd.

Forma (oblik) pravnog akta definie se kao skup materijalnih sredstava, inilaca i naina kojima se onstvara tj. kao oblik postojanja pravne norme ili koje druge, pojmom akta, obuhvaenesadrine.

Forma (oblik) pravnog akta sadri 3 osnovna elementa: 1. nadlenost zadonoenje pravnog akta, 2. postupak za donoenje pravnog akta i 3. odreivanje nainanjegove materijalizacije.

Nadlenost za donoenje pravnog akta predstavlja utvrivanje ovlatenja odreenog subjekta (drave ili pak nedravnog

subjekta) da donese odreen pravni akt.

S obzirom da je drava pravna organizacija, nadlenost svih dravnih organa

precizno je unaprijed utvrena i svi dravni organi (kao i nedravni subjekti) duni supaziti na svoju nadlenost.

Ukoliko bi dolo do povrede ovih normi, tj. ukoliko bi nenadlean organ donio

pravni akt, to bi bio razlog za utvrivanje njegove nezakonitosti.

Postupak donoenja pravnog akta obuhvata skup konkretnih radnji koje nadleni organ mora uiniti (izvriti) u

donoenju pravnog akta, a njihov cilj je da se prije donoenja pravnog akta utvrde sve


9/31

relevantne injenice i okolnosti koje su od znaaja da bi materijalizacija akta i sama

izjava volje bili zatieni od nedostataka.

Postupci odluivanja dravnih organa su precizno i detaljno ureeni (krivini,

graanski, upravni i dr.), a za nedravne organe, ovi postupci ce shodno primjenjuju, ili

pak postupak nije obavezno propisan pravnom normom.

Materijalizacija pravnog akta predstavlja nain da se sadrina akta saopti drugim subjektima i da seobezbijedi i fiksira njegova sadrina, tj. obezbijedi njegovo trajanje.

Materijalizacija ce najee ini jezikom (pismeno ili usmeno), a izuzetno jemogue i pokretima, odnosno drugim znacima ili sredstvima.Vrste pravnih akata vie kriterija za razlikovanje pravnih akata pri emu se uzima u obzir njihov

sadraj (norme), njihov oblik (forma) i subjekt koji ih je donio.

s obzirom na oblikpravni akti se dijele na pisane i nepisane, s obzirom na subjekt koji ih je donio - na javne i privatne,

s obzirom na sadrinu, na opte i pojedinane.Opti i pojedinani pravni akti uobiajeno je da se u teoriji prava svi pravni akti dijele na opte i pojedinanepravne akte.

Opti pravni akti sadre opte pravne norme i predstavljaju izvore prava uformalnom smislu, pojedinani pravni akti sadre pojedinane pravne norme ili neki od njenihelemenata (dispoziciju ili sankciju), zbog ega ih moemo podijeliti na potpune inepotpune.Izvor prava izvori prava u

1. materijalnom,

2. idejnom i

3. formalnom smislu.

centralno mjesto i glavno izlaganje bie posveeno formalnom izvoru prava.

Materijalni izvori prava Materijalni izvori prava (izvori prava u materijalnom smislu) predstavljaju realne

uzroke koji dovode do nastanka prava, odnosno zbog kojih pravo nastaje.

kao uzrok nastanka prava mogu se oznaiti brojni, sloeni i protivrjeni sklopovi

drutvenih odnosa u kojima ive ljudi u drutvu, i u okviru kojih dolazi do snanih

sukoba interesa ije razrjeenje je zadatak prava.

Idejni (aksioloki) izvori prava predstavljaju vrijednosti koje se stvaranjem i primjenjivanjem prava ele postii.

Kroz njih dakle otkrivamo aksioloku (vrijednosnu) dimenziju prava.

najvanije vrijednosti u pravu (pravne i opte): pravda, pravinost, mir, red,

sigurnost, sloboda i ljudsko dostojanstvo.

Sve ove vrijednosti pravo mora da ostvari.

Formalni izvori prava


10/31

pravni poredak - skup pravnih normi, odnosno pravnih akata koji su meusobno u

strogim hijerarhijskim odnosima - odnosima viih i niih elemanata.

razlika izmeu vieg i nieg pravnog akta (norme) naziva se pravna snaga.

hijerarhija pravnih akata zavisi od moi subjekata koji ih stvaraju.

pravna snaga svakog pravnog akta srazmjerna je moi subjekta koji ga donosi.

Izvor prava u formalnom smislu opti pravni akti u pravilu su vii dok su pojedinani pravni akti u pravilu nii u

hijerarhiji pravnih akata pravnog poretka.

pod pojmom izvora prava u formalnom smislu podrazumijevamo opte pravne

akte - ustav, zakone, uredbe, pravilnike, naredbe, statute, kolektivne ugovore, pravne

obiaje i dr.

Izvor prava u formalnom smislu ustavi, zakoni i drugi vii opti pravni akti su jezike forme u kojima se nalaze

najvie pravne norme,

temelji pravnog poretka,

iz kojih izviru svi nii opti i svi pojedinani pravni akti kao to su presuda(sudski akt), rjeenja (upravni akti) i privatni pravni poslovi.

Ustav u materijalnom smislu u materijalnom smislu - ustav je akt kojim se regulie najvei broj osnovnih

pitanja drutvenog, dravnog i pravnog ureenja jedne zemlje.

ustav se u materijalnom smislu odreuje prema sadrini (materiji) ustavnih normi,

odnosno prema sadrini odnosa koji se ovim normama ureuju.

ustav u materijalnom smislu obuhvata sva ona pravila koja se odnose na

organizaciju i funkcionisanje dravnih organa, njihove meusobne odnose i izgradnjusistema dravne vlasti.

Ustav u materijalnom smislu Prema drugom shvatanju, ustav u materijalnom smislu obuhvata ona pravilakojima se utvruje stvaranje prava u jednoj zemlji tj. izgradnja njenog pravnog sistema

(poretka).

Ustav u materijalnom smislu odreuje, prema ovom shvatanju, nadlenost i

postupak donoenja normativnih akata, a u izvjesnoj mjeri i njihovu sadrinu.

Ustav u materijalnom smislu Tree shvatanje svodi ustav u materijalnom smislu na pravila o organizaciji i radu

politikih institucija, kao pojma znatno ireg od pojma dravnih organa.

Ovim pravilima odreuje se i odnos izmeu neinstitucionalizovanih politikih

inilaca u jednoj zemlji - politikih snaga, tj. politiki poredak u odnosnoj zemlji.

Ustav u materijalnom smislu prema etvrtom shvatanju, sadrinu ustava u materijalnom smislu ine pravila o

osnovnim ekonomskim, prije svega svojinskim odnosima u drutvu u kojima izrastaju

osnovne drutvene snage u tom drutvu.

Odnosi izmeu ovih drutvenih snaga odraz su njihovog poloaja u procesu

materijalne proizvodnje, a svojom ukupnou oni obrazuju pojam ustava u materijalnom

smislu.


11/31

Pojam ustava u formalnom smislu odreuje se s obzirom na pojam forme pravnog akta uopte koji obuhvata:

nadlenost, postupak i materijalizaciju pravnog akta.

ustav je najvii (opti) pravni akt koji donosi poseban ustavotvorni organ, ili

zakonodavni organ, po posebnom ustavotvornom postupku.

Sa stanovita organa koji donosi ustav, postupka po kome se donosi, odn. forme ukojoj su izraena opta pravna pravila, ustav u formalnom smislu ima tri obiljeja:

1. to je pisani akt,

2. to je kodifikovani, jedinstveni akt,

Pojam ustava u formalnom smislu 3. to je pravni akt najjae pravne snage, to je svojstvo koje proizlazi iz poloaja

dravnog organa koji donosi ustav u hijerarhiji dravnih organa i postupka po kome ovajorgan donosi ustav.

pisana forma i najjaa pravna snaga su konstitutivni elementi pojma ustava u

formalnom smislu.

Politiki pojam ustava Prema ovom shvatanju, ustav oznaava postojanje osnovnih drutvenih pravila

kojima se omoguuje da se vlast organizuje i funkcionie na objektivnim osnovama tih

pravila i istovremeno onemoguuje subjektivnost, samovolja i zloupotreba nosilaca

vlasti.

U savremenim demokratskim dravama temeljni izvor ustavnog prava je pisani

ustav koji je najvii opti pravni akt (kruti ustav) u kojem se nalazi pretean broj normi

ustavnog prava.

Zakon Izraz zakon (gr. nomos, lat. lex, eng. law, bill, franc. loi, njem. Gesetz)

pojavljuje se ve u antici u razliitim zpaenjima.

Sam termin zakon upotrebljava se, ne samo u pravu, nego i u iskustvenim

naukama gdje oznaava utvrenu i oekivanu pravilnost neke pojave (prirodni zakon).

Tri kategorije zakona: organski zakoni, ustavni zakoni i zakoni.

Organski zakon u nekim se dravama (Francuska i Spanija) osnovne ustavne norme o pravima i

slobodama ovjeka i graanina te o organizaciji dravne vlasti razrauju u posebnoj vrsti

zakona koji se u ustavnoj teoriji nazivaju organski zakoni, a koji su prema pravnoj snaziispod ustava, ali iznad ostalih zakona.

vea pravna snaga organskih zakona izvire iz kvalifkovane veine kojom se oni

donose za razliku od svih ostalih zakona koji se donose natpolovinom veinom prisutnihposlanika u predstavnikom tijelu ili njegovu domu.

Ustavni zakon

ustavni zakon je samo onaj koji je kao takav definisan Ustavom te donesen po

postupku predvienom za donoenje i promjenu odredbi samog Ustava.

najee to su: ustavni zakoni o ustavnom sudu, te ustavni zakoni za provoenje

ustava.


12/31

Pojam zakona Pojam zakona je vieznaan.

On oznaava pravno pravilo uopte, bez obzira na oblik u kom je ono

formalizovano.

U uem smislu zakon oznaava pisane pravne izvore uopte, dakle pravne akte

koje izdaje dravna vlast. Najue znaenje pojma zakona je njegovo pravo znaenje, odnosno znaenjekoje podrazumijeva pisani izvor prava koji izdaju posebni, zakonodavni organi, po

posebnom, zakonodavnom postupku.

Zakon u formalnom smislu pod pojmom zakona u formalnom smislu podrazumijeva se pravni akt odreen po

svojim formalnim karakteristikama (nadlenost, postupak, materijalizacija), samim tim ipo svojoj snazi koja otud potie.

Zakon u materijalnom smislu kada ce odreuje pojam zakona u materijalnom smislu, uzima se u obzir samo

njegova sadrina, te se kao zakoni u materijalnom smislu odreuju svi oni akti koji sadreopte pravne norme, dakle svi opti pravni akti, bez obzira na to kakva im je forma.

Tako se moe desiti da jedan akt bude zakon u formalnom smislu (donesen je od

strane zakonodavnog organa, po zakonodavnom postupku), ali da to sa

materijalnopravnog aspekta nije jer ne sadri opte pravne norme ve samo pojedinane.

Takav je sluaj sa budetom.

moe se desiti da jedan pravni akt bude zakon u materijalnom smislu, tj. da sadri

opte pravne norme, ali da to nije u formalnom smislu jer nije donesen od strane

zakonodavnog organa, niti pak po zakonodavnom postupku, ve naprotiv, od strane

nekog drugog organa, najee organa izvrne vlasti i po postupku predvienom zadonoenje takvih akata.

Takav je sluaj sa uredbama kao podzakonskim aktima.

Klasifikacija zakona opti i specijalni Prema stepenu optosti pravnih normi koje zakoni sadre, vri ce njihovaklasifikacija na opte, specijalne i individualne.

Opti zakoni - oni koji se odnose na sve graane jedne zemlje (npr. krivini igraanski zakoni),

specijalni zakoni - oni koji se odnose na pojedine kategorije subjekata prava(npr. Zakoni o vojsci, Zakon o policiji, Zakon o univerzitetu i sl.).

Individualni zakoni individualni zakoni sadre individualne, pojedinane pravne norme.

Njima ce regulie jedna konkretna situacija i oni u sutini predstavljaju jedan

individualni upravni akt.

Podjela zakona prema potpunosti regulisanja drutvenih odnosa osnovni zakoni kojima se sveobuhvatno reguliu odreene osnovne materije i


13/31

izvedene zakone koji se nastavljaju na osnovne, najee savezne zakone (usloenim dravama), okvirne, kojima ce utvruju okviri, osnovna naela i pravci

regulisanja neke materije koja ce detaljnije regulie izvedenim ili dopunskim zakonima.

Zakon kao izvor prava Kada je rije o zakonu kao izvoru prava mora se rei da je on danas u

kontinentalnim, evropskim zemljama, u kojima vlada pisano pravo, najvaniji izvorprava, ne samo po tome to su zakoni najvii pravni akt (izuzev ustava), pa prema tomeodreuju obim vaenja svih niih izvora prava, nego i po kvantitetu - jer je najvei diopravne materije regulisan u naelu, u svim bitnim pitanjima, zakonimaPostupak za donoenje zakona - zakonodavni postupak relativno je sloen i dugotrajan, ovaj postupak obuhvata vie faza.

Prva faza - predlaganje (ukljuujui pravo zakonodavne inicijative) i izradanacrta zakona, na to imaju pravo poslanici u parlamentu, u pravilu ef drave, vlada kaoi odreen broj graana.

U stvarnosti najvei broj prijedloga zakona dolazi od izvrne vlasti, tj. vlade.

Dva postupka donoenja zakona redovni i

hitni.

redovni ima jednu fazu vie jer se u parlament upuuje nacrt zakona, ukoliko se radi o hitnom postupku (koji je izuzetan), onda se ova fazaizostavlja i u parlament se upuuje prijedlog zakona.Prijedlog, odnosno nacrt zakona Prijedlog, odnosno nacrt zakona ne razmatra odmah parlament u cjelini (uplenumu) ve se on najprije upuuje odreenim specijalizovanim tijelima, odborima ilikomisijama parlamenta koji su sastavljeni od manjeg broja poslanika i eksperata i njihov

je zadatak da prethodno ispitaju osnovanost prijedloga te da daju miljenje o njemu kao i

vlastite prijedloge eventualnih izmjena i dopuna.Postupak za donoenje zakona - zakonodavni postupak Nakon toga, prijedlog ili nacrt zakona, sa eventualnim dopunama i izmjenama

odbora (komisije) dolaze u skuptinu (na plenum) gdje se vodi rasprava i daju eventualne

nove izmjene i dopune (amandmani).

Nakon toga se glasa o prijedlogu (nacrtu) zakona.

Za usvajanje zakona potrebna je veina (najee obina) glasova poslanika u

zakonodavnom organu.

Nakon ovoga ef drave vri proglaenje (promulgaciju) zakona, to se ini

ukazom.

Postupak za donoenje zakona - zakonodavni postupak Tom prilikom je mogue da ef drave uskrati proglaenje zakona, najeezbog toga to smatra da je donoenjem takvog zakona prekren ustav, zbog ega se

zakon ponovo vraa u parlament koji, ovoga puta, treba da ga izmijeni ili pak usvoji,najee, dvotreinskom veinom.

Na kraju, zakon se objavljuje u slubenim glasilima i stupa na snagu, najeenakon isteka odreenog roka od dana objavljivanja (osam dana - vacatio legis).Postupak za donoenje zakona - zakonodavni postupak


14/31

Ovaj vremenski period postoji da bi se adresati upoznali sa sadrajem zakona. Ukoliko se radi o znaajnijim zakonima, zakonima koji reguliu vanedrutvene odnose, mogue je da se povodom donoenja takvih zakona provede javnarasprava koja predstavlja fazu koja prethodi usvajanju zakona u parlamentu. mogue je da se odreeni zakoni donose referendumskim izjanjavanjem(odluivanjem) tj. neposrednim glasanjem graana.Podzakonski pravni akti izrazom podzakonski akti oznaavamo dravne opte akte nie od zakona koje

donose izvrno - politiki, upravni i lokalni samoupravni organi.

ovim terminom se oznaava niz optih pravnih akata manje pravne snage od

zakona.

Svi ovi akti su, s obzirom na svoj sadraj, zakoni u materijalnom smislu rijei.

Najvaniji podzakonski akti su: uredbe, pravilnici, uputstva, naredbe i odluke.

Uredba uredba se odreuje kao najvii opti pravni akt poslije zakona, koji donosi ef

drave ili vlada, dakle, najvii organi izvrne vlasti. iz ovoga se moe zakljuiti da ono to nije sporno i gdje se pravna nauka i praksa

slau, jeste to da je uredba jedan pravni akt koji ima mo manju od zakona. uredba je zakon u materijalnom smislu, dakle, sa aspekta svoje sadrine.

Uredbe kao podzakonski pravni akti uredbe se shvataju kao zakoni zato to sadre jedno opte pravilo, tj. zato to

imaju zakonsku sadrinu, a s druge strane, one ipak ostaju upravna akta zato to ih izdaju

upravni organi.

uredbe su najvii podzakonski pravni akti.

pored uredbi u ovu grupu spadaju i odluke koje donose parlament, vlada kao i

pojedina ministarstva kao i akti lokalnog zakonodavstva meu kojima su najvanijeodluke skuptina optina, a meu njima, svakako statut optine.

Klasifikacija uredbi u savremenoj teoriji prava, kao i u pozitivnom pravu veine zemalja, uobiajeno

je razlikovanje uredaba na:

1. uredbe za provoenje zakona, koje bi u pravom smislu rijei bile akti organaizvrne vlasti,

2. uredbe -zakone (dekret - zakon, uredba sa zakonskom snagom), koje suizuzetne, i

3. uredbe iz nude koje se donose u vanrednim situacijama.Uredbe za provoenje zakona nastaju na osnovu izvrne klauzule pomou koje zakonodavac ovlauje najvieg

organa izvrne vlasti ili mu izriito nalae da donese uredbu kojom e u okviru datih

ovlaenja poblie regulisati odreenu oblast.

izvrna vlast mora da se kree u okviru datih ovlaenja.

sama ovlaenja traju koliko i zakon,

uredba ove vrste nema samostalan pravni ivot, te se gasi kada i sam zakon.

Uredba - zakon (dekret - zakon, uredba sa zakonskom snagom)


15/31

organ izvrne vlasti je ovlaten od strane zakonodavca da uredbom regulie

odnose koji bi inae bili ureeni zakonom, te na taj nain parlament dio svoje

zakonodavne nadlenosti i de iure prenosi na izvrni organ, odnosno ovlauje ga dadonese ovakav akt.

Ova uredba ima samostalnu egzistenciju i ne gasi se s nestankom zakona na

osnovu ijeg ovlaenja je nastala.Uredbe po nudi se donose u hitnim sluajevima kada se parlament ne moe sastati i donijetiodgovarajui zakonski akt, ili ak nije u stanju ni da ovlasti organ izvrne vlasti zanjegovo donoenje.

donose se u vanrednim okolnostima kao to je okolnost izbijanja rata, stanje

neposredne ratne opasnosti, nereda, pobuna ili velikih elementarnih nepogoda.

Opti akti drutvenih organizacija Opti pravni akti koje donose razne drutvene organizacije - preduzea,

zdravstvene, prosvjetne, kulturne, sportske i druge organizacije i udruenja inenedravno, drutveno, vie ili manje autonomno pravo.

Svaka drutvena organizacija ima svoja pravila i konstituie se kao organizacija i

kao pravno lice upravo putem tih pravila.

Osnovni njihov akt svakako je statut, neka vrsta malog ustava ovih organizacija.

Donoenje statutadrutvenih organizacija Donoenje statuta ovih organizacija moe biti vie ili manje nezavisno oddrave, ali se statutarne norme moraju zasnivati na ustavnim, zakonskim i drugimdravnim aktima koji reguliu osnivanje, organizaciju, djelovanje i prestanak organizacija

kao pravnih lica, to je i uslov za registraciju ili upis organizacije u dravne registre

pravnih lica.

Drugi akti drutvenih organizacija

Osim statuta u ovu grupu spadaju i akti bitni za fuikcionisanje ovih subjekatakao to su pravilnici i poslovnici. Pored toga, u grupu ovih akata spadaju i, u savremenim drutvima sve vaniji i

znaajniji opti pravni akti koji ce jednim imenom nazivaju kolektivni ugovori.Ugovor kao izvor prava Ugovori predstavljaju posebnu vrstu pravnih akata. Oni nastaju saglasnom izjavom volja i sadre norme kojima same ugovornestrane ureuju svoje meusobne odnose.

Ugovori mogu biti opti i pojedinani, prema vrsti normi koje sadre, a premauesnicima koji ih zakljuuju mogu biti: 1. dravni (meudravni, izmeu dvije drave),

2. mjeoviti i 3. nedravni.Ugovor kao izvor prava Kada sadre opte pravne norme mogu da postanu izvori prava.

To su najee ugovori izmeu drava (meunarodne konvencije) kao ikolektivni ugovori u oblasti radnog prava i socijalne zatite. da bi ugovori postali izvori prava, potrebno da poprime formu nekog drugog akta

(zakona), tj. da budu ratifnkovani.


16/31

na ovaj nain oni se inkorporiraju u unutranji pravni poredak neke drave i

postaju obavezujui za sve subjekte prava u njoj.

Obiaj predstavljali preovlaujue izvore prava u svim pravnim poretcima do 18-ogvijeka, dakle, do nastanka moderne drave i prava u kojoj dravno (zakonsko) pravo

preuzima primat i postaje najvaniji izvor prava. Moe se rei da su znaajniju ulogu, u anglosaksonskom i vanevropskim pravnim

sistemima, obiaji zadrali do danas.Obiajne norme da bi obiaji postali izvor prava, potrebna je dravna intervencija. drava to ini tako to obiajnoj normi dodaje dravnu sankciju koju propisujezakonodavni organ ili tako to e sudski i izvrni organi, pri donoenju pojedinanihakata, odreene obiajne norme smatrati optim normama za taj sluaj i na osnovu njih

donositi pojedinane pravne akte.

takve obiajne norme nazivaju se pravnim obiajima.

Kodifikacije obiaja Od pravnog obiaja kao izvora prava treba razlikovati sluaj tzv. kodifikacijeobiaja, kada se samo sadrina obiaja koristi i prepisuje u pisani pravni akt (popravilu zakon), jer tada obiaj nije izvor prava nego sadrina prava, tj. on se koristi pri

stvaranju dravnog opteg akta.

Sudski precedent Sudovi kao posebni i nezavisni organi donose pojedinane pravne akte - sudskepresude. U anglosaksonskom pravu, ove odluke sudova, iako donesene u pojedinanimsluajevima imaju karakter izvora prava za sve iste, odnosno dovoljno slinesluajeve, to znai da postaju izvor prava proirivanjem dejstva od pojedinanog

pravnog akta u opti pravni akt - izvor prava.Sudski precedent Takve presude nazivaju se precedentima, a pravo koje sadri takve izvore pravanazova se precedentno pravo. Smatra se da ovaj izvor prava ima niz nedostataka kao to su nepouzdanost

(odsustvo pravne sigurnosti), nepreciznost i nepotpunost, to sve umanjuje njihovu

podobnost za ovakvu namjenu.

Sudska praksa sudska praksa predstavlja ujednaavanje odluka niih sudova kroz stavovenajviih sudova i formalno nije izvor prava.

ona je vaan instrument u svakom pravnom poretku jer poveava stepen pravnesigurnosti i pravinosti u radu mnotva dravnih organa, prvenstveno sudova.Pojedinaan pravni akt je svaki pravni akt kojim se stvara pojedinana pravna norma ili neki odelemenata pojedinane pravne norme.

pojedinanim pravnim aktima odreuje se kako treba da se ponaa subjekt prava u

konkretnoj situaciji.


17/31

opte pravne norme donesene optim pravnim aktima najee sadre suvie

uoptene zapovijesti za ponaanje subjekata u tipinim situacijama.

pojedinanim pravnim aktima te se zapovijesti konkretizuju tako da seprecizno propisuje ponaanje subjekata u individualno datim situacijama.

Konkretizacija opte pravne norme pojedinanim pravnim aktom za subjekta prava obaveza da se ponaa po odreenoj optoj pravnoj normi nastajepo njenom konkretizovanju pojedinanim pravnim aktom (obaveza da se slui vojska

nastupa ne kad su ispunjeni uslovi propisani u optoj pravnoj normi, nego kad se donese

pojedinaan pravni akt - rjeenje, kojim se odreuje tano navedenom licu da se javi naodsluenje vojnog roka u odreeno vrijeme i na odreeno mjesto), odnosno na subjekta

prava ne moe se primijeniti sankcija za povredu opte pravne norme dok ne bude

donesen pojedinaan pravni akt.

Vrste pojedinanih pravnih akata mogu se klasifikovati prema svojoj sadrini i formi.

Prema sadrini, pojedinani pravni akti se dijele na potpune i nepotpunepojedinane pravne akte.

Potpuni pojedinani pravni akti su oni akti kojima se stvara pojedinana pravna

norma u cjelosti (sadre i dispoziciju i sankciju).

Ovi akti su rijetki u pravnom poretku.

Nepotpuni pojedinani pravni akti su oni akti kojima se stvara jedan element pravne norme - dispozicija ilisankcija. razlikuju se: 1. nepotpuni pojedinani pravni akti kojima se stvaraju dispozicije i

2. nepotpuni pojedinani pravni akti kojima se stvaraju sankcije pravnih normi.

1. nepotun pojedinaan pravni akt kojim se stvara dispozicija javlja se u formi

upravnog akta ili pravnog posla, 2. nepotpun pojedinaan pravni akt kojim se odreuje sankcija javlja u formi

sudskog akta.Upravni akt u formalnom smislu predstavlja svaki pravni akt koji donosi upravni organ(organ uprave) u odreenom postupku.

upravni akt je strogo formalan akt koji se donosi po tano, unaprijed zakonom

odreenom postupku (Zakon o optem upravnom postupku i zakoni o posebnimupravnim postupcima).

prema sadrini, upravni akti predstavljaju akte kojima se stvaraju pojedinane

dispozicije na osnovu i u okviru optih pravnih normi.Upravni akt jednostrani akt uprave koji sadri naredbu za subjekta, koji se redovno imenuje u

upravnom aktu, da se ponaa na odreen nain.

akt vlasti, imperijuma.

moe biti i potpun, tj. sadravati i sankciju, to je rjei sluaj.

izraz upravni akt nastao je u francuskoj pravnoj teoriji (acte administratif).


18/31

u pozitivnom pravu upotrebljavaju ce razliiti termini kao tosu rjeenja,zakljuci, dozvole, odobrenja i sl.

Pravni posao je pojedinaan pravni akt nedravnog subjekta (subjekata) kojim se stvara

dispozicija pravne norme. dispozicijom se regulie ponaanje subjekata koji su tvorci pravnog posla.

pravnim poslom nije mogue obavezati trea lica, jer se za nastanak obaveze

pravnim poslom trai prethodna saglasnost subjekata koji se obavezuju (saglasna izjavavolja).

Jednostrani i dvostrani pravni poslovi jednostrani pravni poslovi nastaju izjavom volje jednog subjekta (jedne strane upravnom odnosu) i stvaraju obavezu samo za tog subjekta.

dvostrani pravni poslovi su oni poslovi koji nastaju saglasnom izjavom voljasubjekata.

pravni poslovi su od posebnog znaaja u imovinskom pravu.

Podjela pravnih poslova pravni poslovi se mogu podijeliti:

1. na kauzalne i apstraktne,

2. pravne poslove meu ivima (inter vivos) i pravne poslove za sliaj smrti

(mortis causa).

3. sa aspekta njihove forme (oblika) pravni poslovi mogu biti formalni i

neformalni.

Formalni i neformalni pravni poslovi Formalni pravni poslovi su takvi pravni akti kod kojih se trai da volja budeizjavljena u odreenoj formi (pismeno), najee propisanoj zakonom (npr. kupoprodajanekretnina).

Pravni poslovi mogu biti i potpuni pojedinani akti, to je rijei sluaj. ukoliko subjekti, pored dispozicije ugovore i sankciju (ugovorna kazna), radi se o

potpunom pojedinanom pravnom aktu.

Sudski akt u formalnom smislu je svaki akt koji donosi sud po sudskom postupku. strogo formalan akt jer je za njegovo donoenje unaprijed zakonom propisanpostupak u kome se moraju provesti odreene radnje.

u materijalnom smislu sudski akt je akt kojim se utvruje postojanje povredeprava u prolosti i izrie sankcija za tu povredu (potpun sudski akt), ili se konstatuje dapovrede nema i da se ne moe primijeniti sankcija (nepotpun sudski akt).

Pojam pravnog odnosa posebna vrsta drutvenih odnosa u kojima je poloaj njihovih uesnika ureen

pravnim normama, tj. odnos u kojem su ljudi duni da se ponaaju po pravnimnormama. pravni odnos - drutveni odnos regulisan pravom, pravnim normama.


19/31

pravni odnosi jesu odnosi izmeu lica, pravnih subjekata.

ime se reguliu pravni odnosi? Pravni odnosi se reguliu pravnim normama i oni mogu biti regulisani: uslovnim ili

bezuslovnim pravnim normama, odnosno

jednom optom i jednom pojedinanom normom,

samo jednom optom ili samo jednom pojedinanom (u sluaju pravne praznine).

Da bi drutveni odnos prerastao u pravni odnos nuni elementi: 1. pravni subjekti (subjekti prava),

2. pravna obaveza ili dunost,

3. pravno ovlaenje (subjektivno pravo i nadlenost),

4. pravni objekt.

Def. pravnog odnosa s obzirom na njegove elemente Pravni odnosi jesu drutveni odnosiizmeu najmanje dva pravna subjektakoji jedan prema drugome imaju pravnu obavezu i pravno ovlaenje (odnoskorelacije), a s obzirom na neki pravni objekt.Apstraktni i konkretni pravni odnosi apstraktni pravni odnos - predstavlja optom pravnom normom postavljenuapstraktnu pravnu obavezu i apstraktno pravno ovlaenje izmeu dviju vrsta subjekata

prava s obzirom na neki apstraktno odreen objekt prava.

npr. apstraktni pravni odnos postoji izmeu svih kupaca i prodavaca, sadanjih i

buduih, koji su jednom optom pravnom normom oznaeni kao uzajamno obavezni i

istovremeno ovlaeni na davanje i primanje ugovorene robe ili novca.

Konkretni pravni odnos

je stvarni odnos izmeu konkretnih osoba, imenom i prezimenom odreenih, kojesu nosioci pravnih obaveza i pravnih ovlaenja (subjekti prava), a s obzirom na nekikonkretan objekt.

npr. konkretni pravni odnos postoji izmeu ovlatenog i obavezanog Petra

Petrovia kao kupca i obavezanog i ovlatenog Jovana Jovanovia kao prodavcaodreene kue za cijenu u iznosu od A sume novca.

Jednostrano i dvostrano obavezujui pravni odnosi Jednostrano obavezujui pravni odnosi predstavljaju one pravne odnose u kojima

jedna strana (jedan ili vie pravnih subjekata) ima prema drugoj strani samo pravnu

obavezu, a ta druga strana ima prema prvoj strani samo pravno ovlaenje.

Dvostrano obavezujui pravni odnos je onaj pravni odnos u kojem svaka strana

(jedan ili vie pravnih subjekata) ima istovremeno i pravnu obavezu i pravno ovlaenjeprema drugoj strani u pravnom odnosu.

Klasifikacije pravnih odnosa 1. prema vrstama objekata - dobara na koje su usmjerene pravne obaveze ipravna ovlatenja: radni, graanski, porodini, trgovaki, krivini, meunarodnojavni,meunarodnoprivatni i sl.


20/31

2. prema tome da li se zasnivaju na normama vlasti (imperativne norme) ili na

normama slobodne volje stranaka (dispozitivne norme) na javnopravne iprivatnopravne odnose.Elementi pravnih odnosa Svaki pravni odnos ima u osnovi dva elementa: pravno ovlatenje i pravna obaveza,

ima autora koji smatraju da se u elemente pravnih odnosa mogu ubrojati i subjekti prava kao i

objekti prava.

Pravno ovlaenje pravom zatiena mogunost jednog subjekta prava da se ponaa na odreen

nain.

poloaj jednog subjekta utvren pravnom normom, da radi ostvarenja svog

sopstvenog interesa moe (ili pak, ako je rije o nadlenosti - mora) neto initi ili ne

initi, te da ima dvostruku mo prema nekom drugom subjektu (obaveze): prvo, mo daod njega zahtijeva neko injenje, davanje ili neinjenje, s obzirom na jedan objekt, i

drugo, mo da ga tui pred dravnim organom, ako ovaj ne udovolji zahtjevu.

Vrste pravnih ovlaenja Osnovne vrste pravnih ovlaenja su 1. subjektivna prava i 2. nadlenosti.

Subjektivna prava predstavljaju takvu vrstu pravnih ovlaenja koja sesubjektima prava priznaju radi zatite njihovog linog interesa, a pri tome oni slobodno, u

granicama utvrenim pravom, procjenjuju da li e to ovlaenje koristiti, kada i kako.

Subjektivna prava mogu biti apsolutna i relativna Apsolutna ili stvarna prava (ius in rem) djeluju prema svim drugim subjektimaprava (erga omnes) zbog ega je u njihovom vrenju subjekt prava ovlaten da od svih

drugih subjekata prava zahtijeva da ga ne spreavaju u vrenju tih prava te da u tome, zasluaj potrebe, njega titi drava (apsolutna prava).

Relativna (obligaciona) prava relativna (obligaciona) prava usmjerena su prema tano odreenim subjektimaprava (ius in personam, inter partes). Subjekt obaveze u ovom je sluaju tano i unaprijed odreen zbog ega se ova

prava nazivaju i relativnim subjektivnim pravima.

Prenosiva i neprenosiva subjektivna prava subjektivna prava se mogu podijeliti na prenosiva i neprenosiva, to zavisi od toga

da li se moe prenijeti na drugog subjekta prava ili ne. prenosiva subjektivna prava su uglavnom imovinskog karaktera, dok se

neprenosiva subjektivna prava vezuju za linost njihovog titulara (npr. pravo glasa,

roditeljskopravo i sl.).Nadlenost je pravno ovlaenje subjekta prava kojim on treba da titi neiji tui (a ne svoj)

interes, interes nekog drugog subjekta, u ije ime djela.


21/31

drugi subjekt moe biti fiziko ili pravno lice

subjekt subjektivnog prava je mnogo slobodniji u vrenju svog ovlaenja od

subjekta nadlenosti.

subjekt nadlenosti je obavezan da djela onako kako bi djelao onaj iji interes on

ostvaruje.

Pravna obaveza pravom propisana dunost jednog pravnog subjekta da se ponaa na odreen

nain, da neto ini ili ne ini.

pravna obaveza ima suprotan sadraj od pravnog ovlatenja.

poloaj jednog subjekta prava odreen pravnom normom, da mora neto initi ili

ne initi nekom drugom subjektu te da od ovoga moe biti tuen pred nadlenim organom

ako ne obavi radnju injenja ili neinjenja.

moe se sastojati od injenja (facere, s davanjem - dare) ili neinjenja (non

facere).

Korelativni odnos pravnog ovlaenja i pravne obaveze

Pravna ovlaenja i pravne obaveze su u korelativnom odnosu i ta korelativnostse sastoji u tome to u pravnom odnosu ne moe postojati ovlaenje bez obaveze. Pravno ovlaenje i pravna obaveza predstavljaju lice i nalije istog pravnog

odnosa, dva meuzavisna normativna znaenja ili poloaja subjekta u jednom pravnom

odnosu.

Klasifikacija pravnih obaveza Analogno pravnom ovlaenju, neki autori i pravne obaveze dijele na apstraktne

(sastavni dio apstraktnih pravnih odnosa) i konkretne pravne obaveze (postoje u

konkretnim pravnim odnosima).

Zatim, razlikuju se jednostrane pravne obaveze kao i dvostrane pravne obaveze,

prenosive i neprenosive, javnopravne i privatnopravne.

Pravo na tubu sastavni dio pravnog ovlaenja kao elementa pravnog odnosa ini i pravo natubu, tj. pravo da se trai i dobije pravna zatita od povrede prava koju neko ini. ovo pravo predstavlja ovlaenje za obraanje nadlenom dravnom organu

(najee sudu) da rijei spor izmeu ovlaenogsubjekta (subjekta subjektivnog prava) isubjekta obaveze, o tome da li postoji obaveza i subjektivno pravo, ili da li je dolo do

delikta, te da prinudi subjekta obaveze na duno ponaanje ili da ga kazni.

Zloupotreba pravnog ovlaenja podrazumijeva se zloupotreba subjektivnog prava i zloupotreba nadlenosti.

vrenjem jednog pravnog ovlaenja moe doi do ugroavanja jednakog pravnog

ovlaenja drugog subjekta. ovakave pravne situacije rjeavaju se principom pravinosti, odnosno jednake

zatite oba ovlaenja, jes su oba u skladu sa pravom.

Zloupotreba subjektivnog prava Prema subjektivnoj teoriji, za postojanje zloupotrebe subjektivnog prava nuan je

psihiki (subjektivni) momenat, tj. namjera da se drugom licu nanese teta (animus

noscendi) dok je, prema objektivnoj teoriji uslov za postojanje zloputrebe subjektivnogprava sama injenica nastanka tete.


22/31

Zloupotreba subjektivnog prava trea koncepcija - kada se vrenjem subjektivnih prava nanese vea teta usljed

oteenja prava drugog subjekta od one koja bi se nanijela nevrenjem subjektivnogprava - postoji zloupotreba.

Zloupotreba nadlenosti

Nadlenost je istovremeno i ovlaenje i obaveza. Ako se sastoji iz ovlaenja, moe se zloupotrebiti u istom smislu kao i

subjektivno pravo, pa se pitanje sukoba nadlenosti i subjektivnog prava rjeava na isti

nain kao i pitanje sukoba dva subjektivna prava.

Zloupotreba nadlenosti nadlenost se moe zloupotrebiti na jo jedan nain.

S obzirom na injenicu da subjekt nadlenosti, vrei ovo pravno ovlaenje ne

titi svoj sopstveni ve tui interes, im on svoju nadlenost ne vri u interesu tog drugog

subjekta, tj. im ne postupa onako kako bi taj drugi subjekt postupao, on vri zloupotrebu

nadlenosti.

Zloupotreba nadlenosti naroito znaajna u sluaju kada dravni organ zloupotrebljava nadlenost.

takva zloupotreba se uobiajeno naziva zloupotreba vlasti, odnosno zloupotrebaslubenih ovlaenja.

pitanje zloupotrebe vlasti naroito se postavlja u sluaju tzv. diskrecione vlasti,gdje se subjekt ovlaenja rukovodi naelom cjelishodnosti (svrsishodnosti).

Pravne injenice sve injenice to ih pravne norme postavljaju u poetnoj hipotezi i u odre-enju

delikta (sekundarnoj hipotezi) kao uslove za nastanak, promjenu ili pak prestanak pravnihovlatenja i pravnih obaveza, tj. pravnih odnosa.

Podjela pravnih injenica je najprisutnija podjela na 1. obine injenice, tj. injenice koje nisu pravnepojave i na 2. pravne injenice, tj. one koje su odreene pravom, koje spadaju u oblastspecifinih pravnih pojava.

u svakom sluaju vanija je druga podjela po kojoj se sve pravne injenice dijele

na 1. prirodne dogaaje i 2. ljudske radnje.Prirodni dogaaji su injenice koje nastaju nezavisno od ljudske volje i koje hipoteza pravnenorme ini uslovima za primjenu pravnih normi tj. za nastanak, promjenu i prestanakpravnih odnosa.

takve su injenice npr. prirodna smrt, roenje djeteta, protek vremena,

elementarna nepogoda i sl.Ljudske radnje predstavljaju injenice koje su izraz ljudske svijesti i volje i koje se u pravnoj

normi predviaju kao uslovi za nastanak, promjenu i prestanak pravnih odnosa.

npr. sklapanje ugovora, podnoenje tube ili albe, neizvrenje ugovora, kraa.

Ljudske radnje Ove injenice ce mogu podijeliti na pravno dozvoljene i pravno zabranjene

radnje.


23/31


24/31

pravna lica.

Svi subjekti prava imaju pravnu sposobnost koja se praktino izjednaava sa

samim pojmom subjekta prava.

Ta sposobnost predstavlja sposobnost da se bude nosilac prava i obaveza.

Od pojma subjekta prava potrebno je razlikovati lice koje moe svjesno i voljno

da postupa po pravnim normama i ono se naziva pravni agent.Fizika lica postaju subjekti prava, tj. stiu pravnu sposobnost momentom roenja (u starom

Rimu robovi su, iako fizika lica - ljudi, bili objekti prava).

pravnu sposobnost, tj. svojstvo subjekta prava, fizika lica mogu stei, pod

odreenim uslovima i prije roenja ukoliko je to u njihovom interesu (zaeto dijete

smatra se roenim ako je to u njegovom interesu i pod uslovom da se ivo rodi).

fiziko lice, momentom smrti, gubi svojstvo subjekta prava, tj. pravnu

sposobnost.

Poslovna sposobnost fizikog lica

odreuje se kao sposobnost da se svojim vlastitim izjavama volje preuzimajuobaveze i realizuju prava, tj. zasnivaju, mijenjaju i prekidaju pravni odnosi.

potpuna poslovna sposobnost fizikih lica vezuje se za razvoj svijesti i volje

fizikih lica i stie se sa odreenim uzrastom, tj. punoljetstvom.

djelimina (ograniena) poslovna sposobnost fizikih lica - sposobnost za

sklapanje braka, za zasnivanje radnog odnosa i dr.

Oduzimanje poslovne sposobnosti Ukoliko fiziko lice, najee usljed bolesti, postane nesposobno za rasuivanje

ili svojim postupcima ugroava svoja prava i interese ili pak prava i interese drugih lica,poslovna sposobnost mu se moe, u naroitom sudskom postupku, oduzeti potpuno ilidjelimino.

Ostale sposobnosti Neki autori, pored poslovne sposobnosti u irem smislu rijei, govore i o

politikoj sposobnosti, tj. sposobnosti da se bira i da se bude biran (aktivno i pasivnobirako pravo, tj. pravo glasa) koja se takoe stie sa punoljetstvom kao i o deliktnojsposobnosti, tj. sposobnosti fizikih lica za izvrenje protivpravnih radnji (delikata) iodgovornosti za te radnje, pri emu se razlikuje potpuna deliktna sposobnost koja se stie

punoljetstvom kao i djelimina deliktna sposobnost koja se moe stei ranije.

Pravno lice Pojam pravno lice oznaava subjekta prava koji nije fiziko lice i samim tim

predstavlja jednu posebnu vrstu subjekta prava. Ovaj naziv svoje korijene vue iz prve polovine XIX vijeka.

pravno lice je vjetako bie, fikcija koju stvara zakonodavac iz odreenih, u

prvom redu, ekonomskih razloga.

Pravno lice pravno lice je dosta sloen i nejasan pojam, u prvom redu zbog toga to, za

razliku od fizikog lica, nema tjelesnu i duhovnu individualnost, postojanje kao to je imafiziko lice.


25/31

Samim tim nema ni vlastitu svijest, volju i razum.

S obzirom da ih nema, a da je subjekt prava, ono ih mora pozajmljivati od fizikih

lica koja ih imaju, a koja su njegovi lanovi.

Pojam i priroda pravnog lica posebna vrsta subjekta prava, koji predstavlja drutvenu tvorevinu koja je u vidu

organizovanog kolektiva ljudi s odreenom imovinom osnovana zbog izvjesnog optegzajednikog interesa i kojoj pravni poredak, upravo radi ostvarenja tih odreenih ciljeva

zbog kojih je osnovana, priznaje pravnu i poslovnu sposobnost samostalnog pravnog

subjekta.

danas su pravna lica mnogobrojna i znaajan su subjekt prava, a savremena

stvarnost se ne moe zamisliti bez njih.

Elementi pravnih lica veina teretiara istie da pravno lice karakteriu dva (realni i personalni

elementi), pet, pa ak i sedam osnovnih elemenata. odreenu vrstu.

ipak, glavni elementi pravnih lica su:

1. cilj,

2. sredstva,

3. lanstvo,

4. organi,

Elementi pravnih lica 5. statut,

6. jedinstvenost i

7. identitet

Po nekim autorima to su samo:

1. sredstva,

2. organizacija i

3. cilj koji pravnim poretkom konkretne zemlje mora biti dozvoljen

Vrste pravnih lica Jedna od osnovnih klasifikacija (podjela) pravnih lica je podjela na udruenja iustanove. udruenje ini skup lica, tj. lanova koji su udrueni radi ostvarivanja nekogzajednikog cilja.

supstrat udruenja ine njegovi lanovi.

ustanove predstavljaju vrstu pravnih lica u kojoj lica u njemu (u raznimsvojstvima) ostvaruju ciljeve koji slue imovini.

supstrat ustanove ini imovina, a ne ljudi.Zadubine, fondacije i fondovi Zadubine su pravna lica koja, kao vrstu dobrotvornih ustanova, osniva neko

fiziko ili pravno lice svojom izjavom volje.

Fondacije su dobrotvorne ustanove kao i zadubine. One ce od zadubina

razlikuju prema licima koja ih osnivaju, jer njih no pravilu, osnivaju pravna a ne fizika

lica.


26/31

Fondovi su pravna lica kojima namjenski mogu da raspolau sva fizika i pravna

lica, ukljuujui tu i tzv. legate.

Privatnopravna i javnopravna lica kao javnopravna lica se odreuju: drave, federalne jedinice u federalnim

dravama, optine, zavodi, dravni organi i sl., privatnopravna lica esto se dijele na 1. komercijalna i 2. nekomercijalna. komercijalna pravna lica - ona koja djeluju u cilju ostvarenja dobiti od privredne(komercijalne) djelatnosti,

nekomercijalna - ona koja djeluju bez tenje za ostvarivanjem dobiti.Pravna i poslovna sposobnost pravnih lica pravna lica imaju pravnu i poslovnu sposobnost koje, u stvari, predstavljaju

drutvena, a ne prirodna svojstva.

pravna lica, iako nosioci poslovne sposobnosti nisu u mogunosti da je sami

neposredno vre.

to ine umjesto pravnih lica ivi ljudi, slubena lica pravnog lica (organi).

tako se pravne radnje slubenih lica pravnog lica smatraju radnjama samog

pravnog lica.

Oni se smatraju zakonskim predstavnicima pravnih lica.

Pravna i poslovna sposobnost pravnih lica pravno lice predstavljaju zato odreeni i ovlaeni organi.

ti organi predstavljaju pravno lice i formalno su nosioci prava i obaveza, ali u ime

i za raun pravnog lica kao cjeline.

pravna lica imaju i deliktnu sposobnost, u tom smislu da odgovaraju za radnje

svojih organa (slubenih lica), ukoliko su te radnje izvrene u okviru nadlenosti

odgovarajuih organa pravnog lica.

Objekt prava predstavlja razlog ili povod pravnog odnosa, sponu koja povezuje subjekte prava

u pravni odnos.

Objekt prava je spona, sredstvo, razlog koji povezuje pravne subjekte u pravni

odnos.

Objekti prava predstavljaju sva materijalna i duhovna dobra ili vrijednosti s

obzirom na koje pravni subjekti imaju meusobne pravne obaveze i pravna ovlatenja u

pravnim odnosima, a zbog kojih oni stupaju u te odnose.

Ko su objekti prava? Objekti prava su: stvari, ljudske radnje, lina dobra i proizvodi ljudskog duha.

ovjek (fiziko lice) danas nije objekt prava (iako je u ljudskoj istoriji bilo perioda

kada je to bio - npr. robovlasniki period).

u novije vrijeme, stvarnost nas tjera da pred teoriju, filozofiju prava, medicinu,

etiku, postavimo itav niz pitanja vezanih za njegovu tjelesnu linost kao to su trgovina

dijelovima ljudskog tijela, krvlju, prekid trudnoe, eutanazija, kloniranje i sl.

Nastanak, mijenjanje i prestanak pravnih odnosa


27/31

S obzirom na injenicu da pravni odnosi predstavljaju, najjednostavnije reeno,

drutvene odnose regulisane pravnim normama, a oni su veoma dinamini, znaajno

pitanje za razumijevanje njihove prirode predstavlja pitanje njihovog nastanka,mijenjanja kao i njihovog prestanka.

Kada nastaju, mijenjaju se i prestaju pravni odnosi?

smatra se da pravni odnosi nastaju onog trenutka kada jedna pravna norma poneobavezivati dva odgovarajua subjekta prava, tj. onoga trenutka kada za njih postane

obavezno da se ponaaju po njoj.

pravni odnosi prestaju da postoje kada prestane ova obaveza, odnosno oni se

mijenjaju kada obaveza postane drugaija, tj. kada prestane jedan pravni odnos, a nastane

drugi, npr. kada uz glavnu obavezu vraanja kredita dospiju i tzv. zatezne kamate.

Nastanak pravnog odnosa Kod nastanka pravnog odnosa znaajno je razlikovati dvije vrste pravnih normi

kojima oni mogu biti regulisani: uslovne i bezuslovne. Naime, ako pravni odnos nastaje na osnovu bezuslovne norme, onda on nastaje

neposredno na osnovu nje, im ona pone da vai.

Nastanak pravnog odnosa ukoliko se radi o uslovnoj pravnoj normi onda e pravni odnos nastati tek kada se

ispuni uslov predvien pravnom normom bez obzira na njeno vaenje.

Kada je rije o prestanku pravnog odnosa moe se rei da je u pogledu uslovnih,

odnosno bezuslovnih pravnih normi situacija identina.

Pojam i vrste zakonitosti Naelo zakonitosti je najvanije naelo pravnog poretka (pravno naelo) jer

obezbijeuje da drava i pravo budu usklaeni sistemi, kako unutar sebe samih, tako i

meusobno.

S obzirom na to da je drava pravna organizacija, tj. s obzirom na to da su sve

aktivnosti kojima se vri dravna vlast ureene i zasnovane na pravu, odnosno pravnimaktima (normama) koje donose i izvravaju razliiti dravni organi, ova usklaenost sepojavljuje kao usklaenost pravnih akata i na njima zasnovanih radnji, a sam zahtjev za

usklaenou postaje pravno naelo pod nazivom naelo zakonitosti (legalitet).

Naelo zakonitosti Ovo naelo se ostvaruje pomou i preko naela hijerarhije koje ustanovljavaporedak pravnih akata prema stepenu njihove pravne snage, od najvieg do najnieg, tj.

poev od ustava kao najvieg pravnog akta pa sve do pojedinanih pravnih akata.

Naelo zakonitosti Ovo naelo praktino znai usklaenost i neprotivrjenost svih pravnih akata sa

ustavom kao najviim pravnim aktom kao i svih pravnih akata manje pravne snage odzakona sa zakonom.

Ovo naelo, u irem smislu rijei, dakle, oznaava naelo ustavnosti (usklaenost

svih pravnih akata sa ustavom) kao i naelo zakonitosti koje oznaava saglasnost svih

akata nie pravne snage sa zakonom.

Naelo zakonitosti


28/31

Naelo zakonitosti je neposredno vezano za pravnu snagu pravnih akata (unutar

pravnog poretka) i izraz je razliite pravne snage pravnih i materijalnih akata u pravnom

poretku.

S obzirom na injenicu da pravna snaga pravnog akta predstavlja mjeru ili stepen

njegovog uticaja na druge pravne akte (nie), to se ovim naelom obezbjeuje da akti

manje pravne snage trpe uticaj akata vee pravne snage tako da sa njima moraju bitiusklaeni, odnosno akti vie pravne snage odreuju akte manje pravne snage.

Naelo zakonitosti naelo zakonitosti je univerzalno naelo jer postoji u svim pravnim porecima isvim dravama.

naelo zakonitosti je nedjeljivo i jedinstveno u itavom pravnom poretku jerpredstavlja izraz cjelovitosti i nedjeljivosti drave i prava kao sloenih cjelina, lica i

nalija jedne te iste pojave.

ono ne moe u realnosti biti potpuno, apsolutno ostvareno, ve samo relativno.

Formalna zakonitost Naelo zakonitosti se esto oznaava kao formalno i materijalno, posredno i

neposredno, prethodno i naknadno.

pod pojmom formalne zakonitosti (formalni legalitet) oznaava usklaenost i

odreenost zakona i akata manje pravne snage sa ustavom i zakonom u pogledu njihove

forme (donosilac akta - nadlenost, postupak njegovog donoenja i materijalizacija) dokse zakonitost u materijalnom smislu odreuje kao usklaenost i odreenost navedenih

akata u pogledu njihove sadrine.

Neposredna zakonitost neposredna zakonitost (legalitet) oznaava neposredni i direktni odnos ustava idrugih akata i zakona i drugih akata, dokposredni legalitet predstavlja meusobni odnos

usklaenosti akata manje pravne snage od ustava i zakona u kome ti akti imaju razliitupravnu snagu, npr. uredba i pravilnik, pravilnik i rjeenje.

npr. pravilnik mora biti u skladu sa uredbom koja predvia njegovo donoenje i

sadrinu, a kako uredba mora biti neposredno u skladu sa zakonom i ustavom, onda

pravilnik mora biti (posredno) u skladu sa ustavom i zakonom.

Prethodna i naknadna zakonitost Prethodna i naknadna zakonitost (legalitet) su odraz relativnosti naela

zakonitosti, pri emu se pod prethodnom zakonitou podrazumijeva unaprijedpretpostavljeno, oekivano i zahtijevano stanje pri donoenju samog akta, doknaknadnazakonitost predstavlja pojedinano utvrene i otklonjene nezakonitosti akata do kojih jedolo iz odreenih razloga.

Naelo zakonitosti izuzetno znaajno naelo, o njemu po slubenoj dunosti moraju da vode rauna

svi donosioci pravnih akata kao i izvrioci materijalnih radnji.

u svakom pravnom poretku predviaju se postupci i nadleni subjekti koji u

odreenim sluajevima moraju pokrenuti postupak za ispitivanje zakonitosti pravnih

akata.


29/31

o ovome mogu odluivati, zavisno od vrste akta kao i od postupka za ispitivanje

zakonitosti upravni i sudski organi, kao i posebni ustavni sudovi.

Ispitivanje zakonitosti ispitivanje i obezbijeivanje zakonitosti upravnih akata je povjereno, po praavilu,

neposredno viem organu uprave, a putem posebnog pravnog sredstva koje se naziva

alba. omoguava se i sudska kontrola zakonitosti upravnih akata i to putem upravnog

spora.

ispitivanje zakonitosti sudskih akata povjerava se viem sudu (sudovima) putem

redovnih i vanrednih pravnih lijekova.

Ispitivanje zakonitosti - posljedice Ukoliko se u postupku ispitivanja zakonitosti ustanovi da su pravni ili materijalni

akti nezakoniti, prema njima se izriu sankcije koje su, po svojoj prirodi, restitutivnogkaraktera, tj. imaju za cilj da uspostave stanje koje je postojalo prije naruavanja naelazakonitosti, ali se istovremeno i prema licima koja su donijela takve akte izriu posebne

sankcije (kazne) koje su retributivne prirode.

Sankcije prema pravnim aktima se dijele na obavezne i fakultativne, a prema

dejstvu u odnosu na nezakonite pravne akte, na ponitavanje i ukidanje.

Ispitivanje zakonitosti - posljedice Pravni akti kojima se tee naruava naelo zakonitosti su nitavi i oni se kao takviobavezno (uvijek) ponitavaju, pri emu je dejstvo ove sankcije ex tunc, to praktinoznai da se oni uklanjaju iz pravnog poretka od trenutka njihovog donoenja, a sve

posljedice koje su takvi akti proizveli (naravno ukoliko je to mogue), ponitavaju se.

Ispitivanje zakonitosti - posljedice U sluaju da se radi o lakoj povredi naela zakonitosti, rije je o ruljivim

pravnim aktima i dejstvo sankcije koja se izrie prema njima je neto drugaije. Naime, ono se prostire samo na budunost - ex nunc, tj. djeluje od trenutka

utvrivanja nezakonitosti i izricanja sankcije.

ovakvi akti se ukidaju. Posljedice koje je akt proizveo do donoenja odluke o

njegovoj nezakonitosti ostaju na snazi.

Ispitivanje zakonitosti - posljedice Prema materijalnim aktima izriu ce sankcije koje se sastoje u preduzimanju

radnje suprotne onoj kojom je povrijeeno naelo zakonitosti, pa se na taj nain vri

povraaj u stanje prije povrede, naravno, ukoliko je to mogue.

prema fizikim i pravnim licima koja su pravnim ili materijalnim aktima

povrijedila naelo zakonitosti izriu se razliite krivinopravne, privrednoprestupne,

prekrajne i disciplinske sankcije, zavisno od vrste akta i teine uinjene povrede

zakonitosti.

Pravosnanost pravnih akata iako je ispitivanje zakonitosti pravnih akata od izuzetnog znaaja, naelo pravne

sigurnosti zahtijeva da ono ne moe tei u beskonanost.

ovo je posebno znaajno za pravnu sigurnost subjekata prava.


30/31

sve dok ne nastupi taj trenutak treba ostaviti dovoljno vremena i mogunosti da

svi oni koji imaju pravni interes mogu pokrenuti postupak ispitivanja zakonitosti pravnih

akata.

Pravosnanost pravnih akata Nakon nastupanja ovog trenutka zakonitost pravnog akta ne moe se vie

ispitivati pomou redovnih pravnih lijekova. Kada nastupa taj trenutak?

Ovaj trenutak nastupa okonanjem postupka po redovnim pravnim lijekovima,

naravno ukoliko je takav postupak voen, ili pak istekom roka (ukoliko postupak nijevoen) u kome su se mogli iskoristiti redovni pravni lijekovi.

Ovaj rok obino iznosi 15 dana od dana uruenja pravnog akta adresatu.

Pravosnanost pravnih akata od ovog trenutka postoji pretpostavka da je akt zakonit.

ova pretpostavka je oboriva, to praktino znai da se i poslije nastupanja

pravosnanosti, naravno, pod odreenim, veoma restriktivnim uslovima, i primjenom

vanrednih pravnih lijekova, moe ispitivati zakonitost odreenih pravosnanih pravnihakata, ali tako da taj postupak ne tee automatski, ve se prije njegovog otpoinjanja

paljivo i detaljno ispituje njegova osnovanost.

Izvrnost Izvrnost je takoe posebno svojstvo pravnog akta koje, sadrinski, znai da je

pravni akt podoban da bude izvren, tj, primijenjen, odnosno da su ispunjeni svi uslovi dase akt primjeni, pa i prinudom, ukoliko je to nuno.

Pravilo je da svojstvo izvrnosti imaju samo pravosnani akti, iako postoje

odreeni izuzeci u kojima pravni akti postaju izvrni prije nego se okona postupak poalbi radi ispitivanja njihove zakonitosti.

To se najee radi u sluajevima hitnosti (rat, elementarne nepogode, epidemije i

sl.).

.

.

,

.

, . , , ,

,

. ()

.

, , ...

()

.


31/31

,

, ( ).

Vladavina prava (RULE OF LA W) Vladavina prava oznaava sastav politike vlasti utemeljen na potivanju ustava,

zakona i drugih propisa od strane graana (adresata pravnih normi) i nosilaca dravne

vlasti (adresanata pravnih normi). Svi zakoni, drugi propisi i postupci nosilaca vlasti moraju biti utemeljeni za

zakonu, odnosno na zakonu utemeljenom propisu.

To izraava ustavno naelo ustavnosti i zakonitosti.

Vladavina prava (RULE OF LA W) Vladavina prava zahtijeva i da ustav i zakoni imaju odreen sadraj, tako da slue

zatiti ljudskih prava i sloboda u odnosima graana i tijela javne vlasti, u okviru

demokratskog politikog sustava.

Jedino demokratski ustav moe osigurati ostvarenje naela vladavine prava.

Potivanje i provoenje nedemokratskog ustava i zakona kojima se povreuju

ljudska prava, suprotno je konceptu vladavine prava.

uvod u pravo_skripta

Documents