JAVNA USTANOVA GIMNAZIJA OBALA SARAJEVO BILI ANESA LINOST I POLITIKA ISTRAIVANJE POLITIKIH VOA MATURSKI RAD SARAJEVO, JANUAR 2015. Javna ustanova GIMNAZIJA OBALA Sarajevo MATURSKI RAD IZ SOCIJALNE PSIHOLOGIJE TEMA: LINOST I POLITIKA ISTRAIVANJE POLITIKIH VOA

MENTORUENIK Sarajli Deneta, prof. Bili Anesa IV4 Sarajevo, Januar 2015. Sadraj 1UVOD U POLITIKU PSIHOLOGIJU ................................................................................................... 4 1.1ta je politika psihologija ....................................................................................................... 4 1.2Povezanost politike psihologije sa drugim psiholokim disciplinama ................................... 2 2TEORIJSKI PRISTUPI PSIHOLOGIJE ZNAAJNI ZA POLITIKU PSIHOLOGIJU ..................................... 3 2.1Getalt psihologija ................................................................................................................... 3 2.2Psihoanalitika teorija ............................................................................................................. 4 2.3Teorija uloga ............................................................................................................................ 4 3LINOST I POLITIKA .......................................................................................................................... 5 3.1Kada je linost vana u politici? ............................................................................................... 5 3.2Neki pristupi politike psihologije ........................................................................................... 5 3.2.1Autoritarna linost ........................................................................................................... 5 3.2.2Pristup analize voa ........................................................................................................ 6 3.2.3Istraivanja temeljena na osobinama .............................................................................. 6 3.2.4Operacijski kod ................................................................................................................ 8 4Istraivanje politikih voa .............................................................................................................. 9 4.1Primjer primjene pristupa politike psihologije na voe ........................................................ 9 4.1.1Primjer Billa Clintona ....................................................................................................... 9 5Psihologija voe i vodstva u politici .............................................................................................. 10 5.1Osobine voe......................................................................................................................... 11 5.2Empirijske odrednice ponaanja voe .................................................................................. 12 5.3Stilovi vodstva ........................................................................................................................ 13 6Politika psihologija politikih ekstremista ................................................................................... 13 6.1Ekstremistike grupe ............................................................................................................. 14 6.1.1Ekstremistike grupe u Sjedinjenim Amerikim Dravama ........................................... 14 7Zakljuak ........................................................................................................................................ 17 8Literatura ....................................................................................................................................... 18 1UVOD U POLITIKU PSIHOLOGIJU Zato se ljudi u politici ponaaju onako kako se ponaaju? ta uzrokuje sukobe? Zato predsjednici donose odluke koje donose? Ova i mnoga druga pitanja o politici sve nas jako brinu, neovisno o tome jesmo li mi njima direktno pogoeni ili samo svjedoimo putem vijesti. Veliki dio politikog ponaanja djeluje nesvatljivo i neobjanjivo: ljudi zapoinju ratove koji se na kraju smatraju uzaludnim i besmislenim; graanski ratovi izbijaju meu ljudima koji su bili sloni i zajedno skladno ivjeli; grupe ine teroristika djela u kojima ubijeju nevine civile; ili predsjednik sklon skandalima ne moe da ne izazove sudbinu upustivi se u vanbranu vezu, iako je dobro upoznat sa rasponom znatielje onih koji trae nove skandale. Ako ne razumijemo misli i osjeaje ljudi koji su bili spremni uiniti ova djela, ne moemo potpuno razumjeti zato su se ove stvari dogodile.1 Mnogi ljudi pretpostavljaju da je psihologija racionalna, jer smatraju da je ponaanje razumno i predvidljivo. Meutim, desetljea psiholokih istraivanja otkrivaju da ponaanje, u veini sluajeva, nije nimalo racionalno. Ljudi su nesavreni obraivai informacija, koji se bore da shvate svijet u kojem ive. Kada odluuju kako e se ponaati, ljudi primjenjuju logike, iako esto pogrene percepcije drugih te esto nisu svjesni uzroka vlastitog ponaanja. 1.1ta je politika psihologija Politika psihologija pojavila se kao vano podruje u politikim naukama i psihologiji, koje nam omoguava objanjavanje mnogih aspekata politikog ponaanja. Psiholozi i politolozi zainteresovali su se za proirenje znanja o pitanjima i problemima, kao to je odluivanje o vanjskoj i unutranjoj politici, sukoba koji se proteu od etnikog nasilja do ratova i genocida, terorizma, uma rasista i mirnijih ponaanja paput glasakog ponaanja, itd. Jedan cilj politike psihologije jeste utvrditi ope zakonitosti ponaanja koje mogu pomoi u objanjenju i predvianju dogaaja koju se javljaju u nizu razliitih situacija. Pristup koji naunici koriste kako bi razumjeli i predvidjeli ponaanje zove se nauna metoda. Ovaj pristup se temelji na etiri koraka koje istraivai ponavljano provode, kako bi pokuali razumjeti i predvidjeti ponaanje.Ta etiri koraka su: 1.OPAANJE ovaj korak ukljuuje sistemsko i nesistemsko opaanje ponaanja i dogaaja. Na temelju opaanja istraiva kree od predosjeaja o vjerovatnim faktorima, ili varijablama, koje utiu na ponaanje koje se opaa; 2.OBLIKOVANJE MOGUIH OBJANJENJA ILI HIPOTEZA u ovom koraku istraiva stvara predvianja o prirodi odnosa izmeu varijabli; 3.DALJNJE OPAANJE I EKSPERIMENTIRANJE ovdje se vre naune metode, vre se opaanja kako bi se ispitala valjanost hipoteza; 4.USAVRAVANJE I PROVJERA OBJANJENJA istraivai preoblikuju svoje hipoteze na osnovu opaanja izvrenih na treem koraku.

1 Martha Cottam, Beth Dietz-Uhler, Elena M. Mastors i Thomas Preston, Uvod u politiku psihologiju (Introduction to political psychology), New York, Psychology Press, 2004. 2 Definicija politike psihologije pretpostavlja da se politiki um sastoji od brojnih slojeva. U sreditu politike psihologije je pitanje moemo li razumijevanjem zato se ljudi u politici ponaaju onako kako se ponaaju sprijeiti najgore i potaknuti najbolje ljudsko ponaanje? 1.2Povezanost politike psihologije sa drugim psiholokim disciplinama Politika psihologija i socijalna psihologija Politika psihologija velikim se dijelom temelji na spoznajama socijalne psihologije. Upravo zato za razumijevanje nastanka, razvoja i dostignua politike psihologije potrebno je ukazati na neke temeljne osobine razvoja i dostignua socijalne psihologije.Prikaz stanja i razvoja neke naune dicipline veoma je kompleksan problem, a ako se radi o psihologiji i posebno socijalnoj psihologiji, tada je jo sloeniji. Za psihologiju se esto citira Ebinghausova misao da je to nauka koja ima dugu prolost, a kratku historiju. Prolost je duga, jer je to prolost ovjeka koji je ivio sa potrebom razumijevanja sebe, svog poloaja i odnosa sa druim ljudima. Historija je kratka, jer su nauni pristupi skoranji, tako da se za psihologiju ponekd kae da je to nauka koja jo nije imala ni svog Arhimeda, a kamoli Einsteina! 2 Pokuajmo to prikazati na primjeru socijalne psihologije. U uobiajenim prikazima razvoja socijalne psihologije kao naune discipline, poetak se vee uz 1908. godinu i autore W. McDougalla i E. Rossa. Te godine pojavile su se dvije knjige koje se uzimaju kao temelj savremenog razvoja socijalne psihologije. U savremenoj literauri govori se o dvije socijalne psihologije psihologijskoj i sociologijskoj.Prva, psihologijska socijalna psihologija, usmjerena je na analizu pojedinca u okviru socijalne sredine, odnosno onoga to se deava unutar pojedinca njegove staove, motive, osjeaje, uenje i doivljaje. Kod McDougalla, zadatak socijalne psihologije je da prouava na koji je nain oblikovan mentalni ivot drutva, kada su date uroene osobine i mogunosti ljudskog uma. Druga, sociologijska socijalna psihologija, usmjerena je na grupu kao jedinicu analize i na prouavanje pojedinca i socijalnog konteksta. Ona prouava ono to se deava izmeu ljudi i usmjerena je na takve ope probleme kao to su grupna dinamika, ponaanje gomile, socijalne norme, odnosi moi, glasine i openito procesi komunikacije. Ova dva pristupa socijalnoj psihologiji nisu meusobno iskljuiva. Usredotoeni su na relativno razliitu problematiku i primjenjuju razliite pristupe i naune metode, ali da li ih je mogue pomiriti i dovesti na zajedniki nazivnik? Odgovor nije ili psihologijski ili socijologijski pristup, nego i psihologijski i sociologijski pristup kako bi se zahvatili to raznovrsniji problemi tog meuodnosa pojedinca i drutva i raznih pojedinaca i grupa.

2 Ebbinghaus, H. (1885). Memory: A contribution to experimental psychology. New York: Dover. 3 Politika psihologija i politologija Tradicionalna politologija nije pridavala panju psihologijskom kontekstu politikog. Tek na poetku ovoga stoljea ameriki politolozi napustili su tradicionalni uzorak orijentiran na istraivanje, tumaenje institucija, vlade, itd. i okrenuli se istraivanju individualnog i grupnog ponaanja aktera u polju politike. Ubrzo se uvidjelo znaenje psiholokog faktora u politikim borbama. Kako to pokazuje Moris Duverger, "marksistiki" orijentisana politologija nije pridavala panju psiho-iniocu, za razliku od "graanske", iz razloga to se u polju politikog suoavaju razliite linosti i grupe koje su orijentisane na osvajanje moi.Prema tome, dranje, ponaanje pojedinaca i grupa u izbornom procesu, utjcanje aktera na birae, ispitivanje javnog mnijenja i propaganda i oblikovanje volje i uticanje na formiranje stavova sve to nije moglo bez unoenja psihologijskih momenata u teoriju i praksu politikog. Tako je roena kola politikog ponaanja. Zamjena tradicionalne s novom bihevioralnom kolom u politologiji bila je proizvod politikih zahtjeva. Praktina politika traila je konkretne analize iz podruja politikog ponaanja tj. psihologije politike. Konkretno, suprotstavljeni akteri (stranke) u izbornom procesu morale su znati to misle i kako se ponaaju potencijalni birai ili konkurenti, kako i kojim tehnikama je najbolje utjecati na oblikovanje stavova i motivacija za izbor jednog ili drugog aktera u procesu dobivanja moi. Oslanjanjem na psihologiju, politiki akteri nastojali su prodrijeti u due svojih pristalica i osigurati nepreputanje sluaju ishoda politike borbe. Treba znati da politika psihologija nije samostalna psihologijska disciplina niti politoloka disciplina. Politologija mora raunati i s psihologijskim aspektima ukoliko eli fenomen politikog s vie pojedinano naunih gledita. Ovaj pokuaj razgranienja proizlazi iz sve prisutnije identifikacije politologije i politike psihologije, ali po mom miljenju rije je o jednoj nauci koja koristi rezultate jedne primijenjene psiholoke discipline. 2TEORIJSKI PRISTUPI PSIHOLOGIJE ZNAAJNI ZA POLITIKU PSIHOLOGIJU 2.1Getalt psihologija

Getalt je njemaka rije koja znai forma, obrazac ili konfiguracija. Ona naglaava vanost prouavanja oblika i cjeline.Dvije su temeljne pretpostavke Getalt psihologije: Prvo, psiholoke fenomene treba posmatrati kao da se dogaaju u ''polju'', kao dio sistema koji usporedo postoji i koji su meusobno ovisni i koji se ne mogu deducirati (zakljuiti) na temelju poznavanja izoliranih elemenata sistema; Drugo, da su odreena stanja ''psiholokog polja'' jednostavnija i usklaenija i da psiholoki procesi tee da uine polja to je mogue boljim. Ove su pretpostavke prouavane na problematici percepcija. Ako je percepcija organizovana, tada e neki dijelovi percepcije ostati isti i onda ako u njoj promijenimo sve elemente. Naprimjer, ako sve note jedne pjesme povisimo za pola oktave, melodija (organizovani odnos meu notama) se nee promijeniti. Kvadrat e se doivljeti kao kvadrat i onda ako mu crte nacrtamo u raznim bojama, 4 takicama, itd. Sasvim je drugaiji doivljaj siromatva neke afrike zemlje ako u nju dolazimo iz Pvicarske ili iz Indonezije. Zadovoljstvo ivotnim standardom nije rezultat samo koliine novca kojim raspolaemo, ve i injenica ivotnog standarda nae okoline, prijanjeg standarda i openito nivoom naih tenji. 2.2Psihoanalitika teorija Temeljna pretpostavka ovog pristupa jeste da se na ovjeka gleda kao porijeklo sukoba izmeu njegove ivotinjske prirode i drutva predstavljenog njegovom obitelji. Prema tome, prvenstveni predmet interesa psihoanalize jeste metamorfoza ovjeka od biolokog organizma, voenog principom zadovoljstva, kod roenja, do socijaliziranog, razumnog ovjeka u njegovoj zrelosti. Ovaj teorijski pristup ima i svoje znaenje u prouavanju problematike politike psihologije. Teko je analizirati problematiku predrasuda, teoriju rtvenog jarca, odnos drustracije i agresije, a da se ne uvae neke postavke psihoanalitike teorije. Naprimjer, koncepcija autoritarne linosti izrazito je utemeljana na psihoanalitikom pristupu. 2.3Teorija uloga Raniji nabrojani pristupi su bili izrazito psiholoki, dok je ovaj pristup nastao u okviru socioloke analize, ali sa vrlo znaajnim posljedicama na socijalnu i politiku psihologiju. Pristup je, prije svega, usmjeren na ulogu pojedinca, odnosno niz razliitih ponaanja povezanih sa poloajem u socijalnoj strukturi.U okviru znaenja razmatraju se tri mogua znaenja uloge: PROPISANA ULOGA niz oekivanja koje okolina ima prema ponaanju pojedinca odreenog statusa. Svi mi imamo odreena oekivanja to se tie ponaanja mladih, ljudi na odreenim funkcijama, u okviru obitelji, radnog mjesta i sl. SUBJEKTIVNA ULOGA sastoji se od niza oekivanja koja pojediac percipira kao primjenjive na svoje ponaanje kada je u interakciji s nosiocima drugih statusa. Mladi, ponekad, smatrajui da su u pravu, n prihvataju propisanu ulogu prema starijima, itd. ODGLUMLJENA ULOGA sastoji se od niza izraenih ponaanja u interakciji s drugima, kao drutveno prihvatljiv oblik ponaanja kada postoji sukob izmeu drutvenih oekivanja (propisana uloga) i nae spremnosti da ih ispunimo (subjektivna uloga). Na neki nain ovdje su primjenjive Shakespearove rijei iz djela Kako vam drago: itav ivot je pozornica a ljudi su samo hlumci koji se pojavljuju na ceni, igraju odreene uloge i silaze sa scene. Znaenje ovog pristupa za problematiku politike psihologije je oito. U razumijevanju ljudskog ponaanja veliku panju treba obratiti na drutvene odnose, socijalne strukture i drutvena oekivanja, u prouavanju politike socijalizacije potrebno je usredotoiti se ne samo na mehanizme ve i na drutvene okolnosti i kriterije poeljnosti. 5 3LINOST I POLITIKA Linost je sredinji pojam u psihologiji. Zbog toga je linost smjetena u bazi mozga Politikog bia i predstavlja njegove korjene, a time i njegov temeljni element. Koje su osobine linosti najvanije za politiku? Jesu li ljudi posve jdinstveni ili dijele razliite kombinacije osobina linosti? Kako linost utie na politiko ponaanje? Kako trebamo istraivati linost, budui da politiare ne moemo posjesti na kau i postavljati im pitanja? Maska koju je nosio glumac u rimskom pozoritu da bi njom ocrtao svoju ulogu, zvala se persona i to je moda izvor savremenog termina personality (linost). U tom smislu, linost oznaava vanjski aspekt neke osobe, nain kako je drugi opaaju i kako ona utie na njih ukratko, ona je drutvena vrijednost drai te osobe. Ovo je samo jedan od mnogih naina shvatanja linosti. Allport (Olport), 1937., navodi nita manje do pedeset definicija uzetih iz filozofije, teologije, prava, sociologije i psihologije). Jedna od njih je da je linost dinamika organizacijao nih psihofozikih sistema unutar individue koji odreuju njeno karakteristino ponaanje i njen karakteristian nain miljenja. 3 3.1Kada je linost vana u politici? Tijekom 1930-ih i 1940-ih Lewin (1935.) je tvrdio da je, kako bismo razumjeli ponaanje, potrebno da razumijemo linost osobe i kontekst u kojem se ponaanje javlja.Naprimjer, u svojoj klasinoj knjizi Personality and Politics, Greenstein (1969.) je primjetio da iako linost esto nije vana u terminima politikog ponaanja i politikih ishoda, vjerovatnost uticaja linosti poveava se u stepenu u kojem okolina dozvoljava promjenu, razlikuje se ovisno o lokaciji politikog aktera u okolini te razlikuje se ovisno o linoj snazi i slabosti aktera. 3.2Neki pristupi politike psihologije U dijelu koji slijedi itatelj e biti upoznat s pristupima politike psihologije, u kojima se primjnjuju razliite kombinacije iz psihologije linosti. 3.2.1Autoritarna linost Istraivanje autoritarne linosti posraslo je zbog Drugog svjetskog rata i nacistikog reima u Njemakoj. Brutalni antisemitizam ovog reima i ekstremna desna faistika politika naela navela su istraivae na prouavanje pitanja moe li se ova politika autoritarnost objasniti sindromom linosti. Istraivanje ovog tipa linosti poelo je 1950-ih godina, radom Adorna i suradnika. Oni su smatrali da su autoritarne linosti rezultat autoritarnih obrazaca odgoja u djetinstvu i slabog ega koji se javlja kao posljedica. Roditelji autoritarnih osova bili su neosjetljivi na potekoe koje su djeca doivljavala kada su poela uiti kako kontrolirati impulse ida povzane sa seksualnim eljama i agresijom.

3 Gordon W. Allport, Pattern and growth in personality (Sklop i razvoj linosti), New York: Holt, Rinehart and Winston, Inc., 1961. 6 Umjesto da pomognu djeci da se razviju, ovi roditelji su bili zahtjevni, skloni kontroliranju i primjenjivali su stroge metode discipliniranja. Posljedica ovoga je da djeca nisu razvila djelotvorne naine kontroliranja vlastitih seksualnih i agresivnih impulsa, nego se boje istih. Svoje roditelje i autoritete kasnije u ivotu promatraju mjeavinom ogorenosti i ovisnosti. Za istraivanje ovakvih linosti, istraivai su razvili skale sa mjerenje elemenata autoritarnih politikih tavova. Skale sadre nekoliko pitanja koja se bave istom temom, to omoguuje da se dobije iri raspon bodova za istu osobu.Najpoznatije skale su: skala faizma ili F skala (kako bi se provjerila sklonost osobe faizmu), skala antisemitizma, etnocentrizma (s subskalama patriotizma te stavova prema crncima i manjinama), te skala politiko-ekonomskog konzervatizma. 3.2.2Pristup analize voa U podruju politike psihologije postoji mnogo literature o stilovima vodstva. Ne postojji uobiajeni empirijski pristup istraivanju politikih voa oko kojeg se svi slau. Kao rezultat toga, napravljena je analiza u kojoj se kombinuju varijable koje bi psiholozi brzo opisali kao utemeljene na linosti (Freudovim pojmovima, mjerama autoritarnosti, osobinam poput potrebe zam oi, smaopouzdanja, nepovjerenja u druge itd.) sa varijablama za koje je oito da nisu utemeljena nalinosti (prvi politiki uspijeh pojedinca, njegova socijalizacijska iskustva, njegova prethodna politika iskustva itd.). 3.2.3Istraivanja temeljena na osobinama Predsjedniki karakter Barber je u svojoj poznatoj knjizi The Presidental Character (1972.) upotebljavao psihobiografiju kako bi objasnio linost, stil i karakter modernih predsjednika. Barber je u svojim psihobiografijama izbjgavao psihoanalitiko usmjeravanje na Freudove pojmove (id, ego, superego) te je traio obrasce koji se javljaju u poecima ivota, a koji kasnije procesom socijalizacije stvaraju obrascel inosti, stila i vodstva koje vidimo kad je osoba na vlasti. On smatra da je lnost stvar sklonosti (str. 7), pri emu osobine poput agresivnosti, odvojenosti ili poslunosti posjeduju svi predsjednici, ali u razliitom intenzitetu i kombinacijama. Barberova tipologija, kao jedna od vjerovatno najpoznatijih tipografija u politikim naukama, pokuava objasniti kako se predsjedniki karakter, odnosno temeljno stajalite koje ovjek ima prema svom predsjednikom iskustvu oituje u dvije temeljne dimenzije:1.Energiji i trudu koji ulae u posao (aktivan i pasivan); 2.Lino zadovoljstvo koje pronalazi u predsjednikim dunostima (pozitivno negativno). 7 Tablica 2.1 Barberova tipologija predsjednikog karaktera Osobno zadovoljstvo predsjednikim dunostima Energija uloena u posao PozitivnoNegativno Aktivan Snano osobno zadovoljstvo i visoka ukljuenost (primjeri: Jefferson, Roosevelt, Truman, Kennedy, Ford, Carter, Bush, Clinton) Malo Osobnog zadovoljstva, ali visoka ukljuenost (primjeri: adams, Wilson, Hoover, Johnson, Nixon) Pasivan Snano osobno zadovoljstvo poslom, ali ulae malo energije (primjeri: Madison, Taft, Harding, Reagan, G.W. Bush) Malo osobnog zadovoljstva i ulae malo energije (primjeri: Washington, Coolidge, Eisenhower) 3.2.4Operacijski kod Operacijski kodovi su konstrukti koji predstavljaju cjelokupni sistem uvjerenja voa o svijetu (tj. Kako on djeluje, kakav je on, koji e postupci biti najuspjeniji itd.). operacijski kod je jedinstven s obzirom na linost osobe kojom se bavimo i, to je vanije, operacijski kod povezuje motivaciju s vjerovanjima.Strunjaci koji primjenjuju ovu metodu tvrde da se razumijevanjem operacijskog koda voa omoguuje bolje rzumijevanje njihovih stilova odluivanja i politikog ponaanja. Operacijski kodovi se izrauju kvalitativno ili kvantitativno, istraivanjem govora, intervjua, pisanja ili drugih govornih ili pisanih materijala osoba koje odluuju. Tablica 2.2 Filozofska i instrumentalna vjerovanja voa u operacijskom kodu4 Filozofska i instrumentalna vjerovanja voa u operacijskom kodu Filozofska vjerovanjaInstrumentalna vjerovanja Temeljna priroda politike i politikih sukoba i predodba protivnika. Opa vjerovatnost ostvarenja vlastitih temeljnih politikih vrijednosti Stupanj u kojem su politiki ishodi predvidljivi Stupanj u kojem politiki voe mogu utjecati na povijesne dogaaje ikontrolirati ishode Uloga sluajnosti Najbolji pristup odabiru ciljeva politikog djelovanja Kako najuinkovitije ostvariti ove ciljeve i svrhe Najbolji pristup procjeni, kontroli i prihvaanju rizika politikog djelovanja Pravovremenost djelovanja Primjena i uloga razliitih naina ostvarenja vlastitih interesa Naprimjer, u sluaju ruskog predsjednika Vladimira Putina, analiza operacijskog koda koju je proveo Stephen Dyson (2001.) pokazala je da na osnovu pet temeljnih pitanja povezanih sa filozofskim vjerovanjima Putin:1.Smatra politiki ivot harmoninim, jer njima upravljaju i odreuju ga zakoni, pravila i norme; 2.Vjeruje d osoba moe biti optimisitna glede napredovanja prema ostvarenju vlastitih ciljeva, dokle god se nameu praivla zakona, ali da e u njihovom odsustvu nastupiti anarhija i korupcija; 3.Vjeruje da je politika budunost predvidljiva, jer se osoba moe osloniti na postojanje namtnutih pravila i normi; 4.Vjeruje da je nad historijom nemogue ostvariti vrlo malo direktne kontrole, lai da moemo uticati na vlastitu okolinu i okolnosti potpunim pristupom; 5.Doivljava sluajnost kao neto to je porebno koliko god je to mogue izbjegvati dobrom organizacijom i organizcijskim planiranjem.

4The casual nexas between cognitive beliefs and decision making behavior (str. 100), A. L. George, 1979., u L. Falkowski (ur.), Psychological models in international politics, Boulder, CO: Westview 9 Dakle, Putinov operacijski kod pokazuje da je on voa koji je po prirodi promiljen, koji prihvatljivost djelovanja prosuuje na temelju vjerovatnosti njegovog uspjeha i koji slijeenje normi smatra iznimno vanim. Postoje brojne druge psihologijske teorije linosti, ali u ovom poglavlju su izabrani najbitniji i najrelevantniji. 4Istraivanje politikih voa U istraivanjima vodstva, velika se rasprava vodila oko pitanja jesu li voe roeni ili stvoreni. Teorija velikih ljudi pretpostavlja da su ljudi koji postaju voe posebni, da imaju osobine linosti i obiljeja koja ih razlikuju od osoba koje nisu voe. Prema ovom pristupu, Abraham Lincoln i Winston Churchill bili su posebni i postali bi velike voe ak i u odsutnosti krize tijekom koje su se pojavili (Ameriki graanski rat i Drugi svjetski rat).S druge strane, prema situcijskoj teoriji vodstva, poseban je kontekst, a ne osoba, te sama situacija odreuje koji e se tip voe i vodstva javiti. Naprimjer, da Drugi svjetski rat nije izbio i da Adolf Hitler nije u Mchenu politiki ponizio Chamberlaina, Winston Churchill bi ostao u sjeni i nikada ne bi uspio doi do poloaja britanskog premijera. 4.1Primjer primjene pristupa politike psihologije na voe O ovom dijelu prikazan je primjer kako se niz pristupa politike psihologije o kojima je do sada govoreno moe primjeniti na politikog vou Billa Clintona. 4.1.1Primjer Billa Clintona Bill Clinton Ako za primjer uzmemo Clintona, Hermanova (1999.) LEAD tehnika, u kojoj se upotrebljava analiza sadraja intervjua voa kako bi se izraunali rezultati, Hermann o Clintonovom stilu izjavljuje: Clintonov obrazac rezultata na sedam osobina (potreba za moi, lokus kontrole, etnocentrizam, usmjerenost na zadatak ili odnose, sloenost, samopouzdanje i nepovjerenje u druge), pomae nam da odredimo kakav e stil vodstva pokazati. Utvrdivi da e vjerovatno: 1.Openito potivati ogranienja svoje politike okoline; 2.U situaciji biti otvoren prema informacijama i traiti ih; 3.Biti motiviran rjeavanjem problema i odravanjem visokog morala; 4.Doivljavati politiku kao umjetnost mogueg i uzajamno korisnog. 10 Panju e usmjeravati na rjeavanje nesuglasica i postizanje slaganja, na odravanje moi i autoriteta izgradnjom odnosa i iskoritavanjem prilika da surauje sa drugima u ostvarenju odreenog cilja. Poput kapetana nogometne ili koarkake momadi, da bi neto ostvario voa ovisi osuradnji sa drugima. Ovakve voe sebe oivljavaju kao centar procesa prikupljanja informacija. U odnosu na savjetniki proces, timski rad znai da se savjetnike ohrabruje da sudjeluju u svim aspektima politike, ali i da dijele odgovornosti. Od lanova tima oekuje se da budu osjetljivi i da podravaju vjerovanja i vrijednosti voe. Ogranieno vanjskopolitiko iskustvo i ukljuenost u politiku Iako su u podruju unutranjepolitike saradnici Clintona opisivali kao jednog od najboljih politiara kojeg su ikada vidjeli (Morris, 1997.; Reich, 1997.; Stephanopoulos, 1999.=, Clinton je uao u Bijelu kuu sa ogranienim iskustvom u vanjskoj politici. S obzirom da je skoro itavu odraslu dob radio samo u podruju unutranje politike, budueg predsjednika vanjska politik nikada nije zanimala koliko unutranja. Openito, pomonici u Bijeloj kui primjetili su da Clinton doivljava vanjsku politiku kao ometanje u unutranjem politikom programu rada te, kad god je to mogue, njeno oblikovanje raspodjeljuje drugima. Kao posljedica toga, uloga dravnog tajnika Warrena Christophera bila je ne dopustiti da vanjska politikao meta predsjednika dok se usmjerava na unutranju politiku (Drew, 1994., str. 28). Clinton je u unutranjoj politici poput kontroliranog vulkana, bijesno kuhajui i razirui ideje. Clinton je u vanjskoj politici mnogo nesigurniji. Kada telefonom razgovara s voama kongresa, pie vlastite biljeke; kada zove vanjske voe, ukljuuje razglas kako bi pomonici mogli sluati i tiho mu dodavati biljeke, ako je potrebno. U vanjskopolitikim govorima, predsjednik rijetko odstupa od pripremljenog teksta, zbog ega esto zvui ukoeno.(Eliot i Cohn, 1994., str 28). Ovo je samo polazna taka za onoga koga zanima pristup politike psihologije linosti ili vodstvu, ali varijable linosti i stila voe u kojima se ovdje govorilo imaju znajan uticaj i na grupne procese, birokratsku politiku i politiko ponaanje. 5Psihologija voe i vodstva u politici Voa, potreba za voom, kao i njegov izbor, sastavni je dio svakog socijalnog grupisanja. Funkcija koordinacie izvravanja zadatka, regulisanja odnosa meu lanovima grupe, davanje inicijative, samo su dio zadataka koji zahtijevaju u veoj ili manjoj mjeri hijerarhijsko struktuisanje grupe. Taj je proces prisutan i u velikom broju ivotinjskih vrsta. Voa je ovjek koji mora biti u stanju povui cijelu organizaciju i nametnuti se javnosti. Uspjean rukovoditelj organizacije moe biti anoniman, ne samo u javnosti ve i u svojoj organizaciji. Voa u politici uvijek djeluje u izrazito kempetitivnoj situaciji, kako unutar vlastite stranke, tako i u odnosu na vcoe drugih politikih opcija. Voa ne smije biti bezlian; on mora imati jasan znak raspoznavanja, mora razviti svoju prepoznatljivost. 11 5.1Osobine voe Line pretpostavke za ulogu voe najee se odreuju kao sposobnost pojedinca da preuzme inicijativu u socijalnim situaijama, da planira i organizuje akciju i osigura saradnju. Moe li, meutim, svaki pojedinac uspjeno obavljati ulogu voe. Postoji li odreen niz osobina koje razlikuju vou od sljedbenika? Prema M. Hermann-u (1986.) moemo razlikovati pet bitnih osobina koje utiu na ponaanje voa. Politika uvjerenja. Uvjerenja odreuju nain na koji voa interpretira politiku okolinu. Uvjerenja odreuju ciljeve i strategije. Skladno uvjerenjima voe odreuju se prioriteti politikog djelovanja. Politiki stil. Stil se oituje u nainu interakcije sa sljedbenicima. Na primjer, da li voa vie preferira odnos licem u lice, ili se vie oslanja na posrednike; je li vie usmjeren na suradnju sa drugima ili se iskljuivo oslanja na vlastita miljenja; ima li smisla za dramatiku? Sve su to elementi na temelju kojih Kotter i Lawrence (1974.) razlikuju pet glavnih stilova voe: 1.Briljiv 2.Ceremonijalan 3.Idividualisitki 4.Izvrni 5.Programski. Nijedan od tih tipova se, naravno, ne pojavljuje u istom obliku, stil pojedinih voa je najee mjeavina tipova. Motivacija. Koji su razlozi zato odreeni pojedinci ele biti voe? Postoji dosta sistematizacija tih razloga (Lasswell, 1930., Gibb, 1965., Hermann, 1977., i dr.). Postoje sljedei motivacijski razlozi: 1.Primitivna dominacija neki autori smatraju da u svakom lovjeku postoji tendencija da dominira i to ne kao rezultat steenih, ve kao rezultat uroenih osobina. Kao i kod ivotinja, tako i kod ljudi, ustanovljeno je kako postoji hijerahija unutar grupe zasnovane na spolu, veliini, snazi, energiji i sl.2.Mo nad drugima u odreenim situacijama, skladno psihoanalitikoj teoriji, voa je objekt prenoenja trajnih emocija oisnosti i podreenosti sljedbenika. 3.Potreba za statusom potreba za prestiem ili statusom tako je rairena da su je mnogi psiholozi stavili na popis osnovnih instikata ili nagona. Ipak, tu potrebu vjerovatno je ispravnije opisati kao motiv koji je steen na temelju generaliziranog iskustva da je vie zadovoljstava povezano sa viim statusom.4.Potreba kompenzacije esto je politiki ovjek onaj koji u politikoj sferi pokuava kompenzirati neuspjehe i fristracije svog svakodnevnog ivota (Lasswell 1930.). 5.Nevoljko vodstvo polaz se od pretpostavke da voe ne ele biti voe. Postoje situacije kada pojedinac preuzima ulogu voe suprotno svojim eljama. To se deava u situacijama kada grupa douvljavap ojedinca koa osobu sposobnu da rijei problem, a kod pojedinca prevladava osjeaj obaeze prema grupi. Reakcija na stres. Da bi bio uspean politiar pojedinac mora nauiti suoavati se sastresom. Analize pokazuju da u stresnim situacijama voe najee postaju frigidne; znatno bre dolaze do zakljuka; manje su usredsreeni na mogue posledice svojih aktivnosti; promatraju aktuelna zbivanja na temelju prolosti; oslanjaju se iskljuivo na najblie saradnike. Sve to dovodi do toga da se smanjuje broj opcija koje se razmatraju, i da se analize zasnivaju na manjem broju informacija. Posebno je vano kako se pojedinac ponaa u onim situacijama kada je i on lino ugroen. Uopteno se smatra da bi voe, na temlju analize crta linosti, morale imati visok stepen integracije linosti i prilagodljivosti, uz odsustvo anksioznosti kao i visok stepen samokontrole. 12 Ulazak u politiku. Poznavajui nain ulaska u politiku nekog voe, moe se donekle razumjeti i njegovo aktuelno ponaanje. Misli se pre svega na njegov prvi politiki korak, politiko iskustvo i politiku klimu u vrijeme kada se on politiki socijalizovao. Vrsta politikog poloaja, nain na koji je pojedinac na njega doao i nain na koji je obavljao te prve politike zadatke, imaju neposredne posljedice na dalje politiko djelovanje. Voa tei da one oblike ponaanja koji su mu ranije pomogli primjeni i na nove probleme. Budui da se radi o prvim iskustvima, ona daju temeljno obiljeje buduem ponaanju. 5.2Empirijske odredice ponaanja voe Poto ne postoji sistematizacija konkretnih oblika ponaanja u politici, navedeni su oblici ponaanja koji su ustanovljeni kao relevantni za vojsku i openito za voenje sloenih organizacija. Tako se u armiji SAD (Gibb 1965.) smatra da voa mora pokazivati sljedee osobine: 1.Izvrenje profesionalnih i tehnikih zadataka 2.Poznavanje podreenih i pokazivanje brige za njih 3.Odravanje otvorenih kanala komunikacije 4.Prihvatanje line odgovornosti i davanje primjera 5.Iniciranje i usmjeravanje akcije 6.Uvjebavanje ljudi kao tima 7.Donoenje odluka U drugoj analizi, prema istom autoru, navode se sljedee osobine: 1.Nadzor podreenih 2.Planiranje, iniciranje i usmjeravanje akcije 3.Voenje administrativnih detalja 4.Prihvatanje line odgovornosti 5.Pokazivanje grupne pripadnosti i lojalnosti organizaciji 6.Obavljanje profesionalnih i tehnikih zadataka Sve ove osobine, primjenom faktorske analize, kasnije su svrstane u etiri osnovne grupe osobina koje su, na neki nain znaajne i za ponaanje voe u politici. 1.Uvaavanje meusobnu odnosi voe i sljedbenika; 2.Iniciranje strukture doprinos odnosima unutar grupe; 3.Poticanje izvrenja posla i postizanja ciljeva voa u politici mora uvijek iznova davati poticaje, uvjeravati u opravdanost ciljeva i svoje politike, itd.; 4.Osjetljivost na lini rad, uspjehe i neuspjehe- voa mora biti osjetljiv na probleme u grupi. 13 5.3Stilovi vodstva U pihologiji, prije svega industrijskoj, dosta je istraivan odnos vodstva i radnika, zadovoljstva i motivacije uposlenih i sl. Najee se navode tri temeljna oblika: autokratski, demokratski i stil slobodne volje.Poto se pokazalo da je stil slobodne volje funkcionalan samo u visoko specijaliziranim aktivnostima stunjaka (npr. nauka), ovdje u vie prikazati razlike izmeu autokratskog i demokratskog stila vodstva.Autokratski stilKoliko god taj stil asocirao na primjenu prijetnje ili kazne, injenica je da on mora zadovoljiti grupne potrebe kao i demokratske. To je stil koji psiholoki kontrolie grupu. Njegova bina osobina je da voa stvara potrebe unosei nesigurnost, frustracije i strah u grupu, i na taj nain je kontrolie. Tako voa zadrava mo u svojim rukama. to se tie grupe, taj stil ima dva bitna nedostatka: prvo, odlazak voe moe prouzrokovati haos, pa ak i nestanak grupe; i drugo, smanjenje interpersonalne komunikacije unutar grupe dovodi do smanjenog grupnog morala.Demokratski stil Demokratski stil voenja je zapravo suprotnost autoritarnom nainu. Ovaj stil je uglavnom povezan sa uzajamnim odnosima potovanja i nalaenja zajedniko zadovoljstva. injenica je da ak i onda kada je pojedinac dobro nagraen, on jo uvijek tei da zadri svoju samostalnost i da ne bude tretiran kao pasivni objekt. Gubitak line autonomije dovodi do nezadovoljenja jedne od bitnih ljudskih potreba. Smatra se da autoritarno vodstvo, u usporedbi sa demokratskim, dovodi do sljedeih rezultata: 1.Vei kvantitet rada, 2.Manja radna motivacija, 3.Manja originalnost i inventivnost u radu, 4.Ve agresivnost kako prema voi tako i prema ostalim lanovima, 5.Vee potiskivanje nezdovoljstva, 6.Ovisnije i submisivnije ponaanje, 7.Manje prijateljskih veza unutar grupe, 8.Manja grupna usmjerenost. 6Politika psihologija politikih ekstremista Ekstremistike grupe imaju brojna tazliita gledita i stajalita, kao i programe. Samo u SAD-u postoje mnoge eksremistike grupe. Toliko su razliite kao to se meusobno razlikuju organizacije bjelake nadmoi kao Aryan Nations, Ku Klux Klan, National Alliance i Spokane Skins, suvjereni graani koji ne vjeruju u zakonitost savezne vlade i policije, sa lanovima koji su tako obueni da mogu braniti dravu od novog svjetskog poretka. Psiholoka istraivanja pokazuju da u odgovarajuim okolnostima veina obinih ljudi mogu biti poinitlji ekstremistikih postupaka ili pasivni posmatrai koji gledaju izvoenje takvih djla i nita ne poduzimaju da bi ih zaustavili. 14 6.1Ekstremistike grupe Ekstremist je osoba koja je pretjerano i neprimjereno oduevljena i/ili neprimjereno zaokupljena znaajnim svrhama ivota, to podrazumijeva usredotoeno ili vrlo lino tumaenje svijeta. Politiki, radi se o ponaanju koje je pod kontrolom ideologije, pri emu je uticaj ideologije toliki da iskljuuje ili umanjuje druge drutvene, politike ili osobne line za koje se oekuje da kontroliu i odreuju ponaanje.5 Iako postoje neka neslaganja, veina analitiara terorizma ne misli da su za teroristiko ponaanje odgovorni faktori linosti, niti vide znaajne spolne razlike. Jedan od osnovnih istraivakih nalaza u ovom podruju jest da je terorizam primarno grupna aktivnost. Uobiajeno, terorizam nije rezultat psihopatologije ili odreenog tipa linosti. Zajednika ideoloka predanost i grupna solidarnost mnogo su vanije odrednice teroristikog ponaanja nego individualna obiljeja.6 Sigurno postoji mnogo naina podjele ekstremistikih grupa. Analizirajui takve grupe utvreno je ne samo da ih je previe da bi ih se sve spomenulo nego i da u njihovom gleditipa postoje znatna preklapanja. 6.1.1Ekstremistike grupe u Sjedinjenim Amerikim Dravama Skup desno orijentiranih ekstremistikih grupa u SAD-u i Europi ukljuuje irok raspon grupa, s otvorenom orijentcijom u kojoj voe i pomonici cirkuliraju. Junjaki pravni centar za siromatvo (Southern Poverty Law Center) organizacija koja paljivo biljei grupe mrnje u SAD-u je 2000. godine na popisu imala 602 aktivne grupe mrnje i klasificirala ih je u Klan, neonaciste, rasistike skinhead grupe, grupe kranskog identiteta, neokonfederaliste i crnake separistike grupe. lanovi tih grupa imaju etiri zajednika uvjerenja: 1.Opsesivna sumnja u vladu 2.Vjerovanje u teorije zavjere protiv vlade 3.Duboko ukorijenjena mrnja prema vladinim dunosnicima 4.Osjeaj da su washingtonski birokrati iznevjerili Ustav SAD-a u svim njegovim namjerama i svrhama. 6.1.1.1Ku Klux Klan Ku Klux Klan (akronimi KKK ili samo Klan) je organizacija koja zagovara prevlast bijelih protestanata u SAD-u. Svrstana u stranku ekstremne desnice u amerikom politikom spektru, no meutim nikada nije djelovala kao stranka, ve vie kao organizacija za lobiranje i zatitu interesa i predrasuda nacionalistikih elemenata i ksenofobije kod bijelih protestanata.

5 Taylor, 1991., str. 33 6 str. 409 15 Iako i dalje ostaje jak simbol, u dananje vrijeme ima jake protivnike u manje anarhinijim i revolucionarnijim organizacijama, poput grupa neonacista. Ku Klux Klan sistematski zagovara prevlast "bijele rase" nad ostalim rasama: crncima (potomcima nekadanjih robova), azijatima (kineskim i japanskim imigrantima) i hispanosima (Meksikancima, Kubancima, Urugvajcima i Portorikancima), kao i antisemitizam, mrnju prema katolicima (ovo se osobito odnosi na imigrante iz Poljske, Italije i Irske) i homofobiju. Klan je, iznad svega, konzervativan i ksenofobian. U velikoj mjeri, protivi se centralizmu (neprijateljski je raspoloen prema onome to smatra kao uplitanje saveznih organa u prava pojedinih drava i zalae se za izolacionizam u vanjskoj politici). Ku Klux Klan je prvobitno nastao porazom jedanaest drava Konfederacije 1861. - 1865., i okupacijom teritorija popularno nazvanog Dixieland koju su izvrile trupe Federacije; i to spontanom reakcijom najaktivnijih elemenata stanovnitva koje su izvrile strane trupe i njihovi civilni pomagai. Klan se ne zalae za revoluciju, ve za povratak na zakonski okvira iz 50-ih godina zasnovanih na segregaciji, jer su po cijenu te segregacije junjaci prihvatili vlastiti poraz, ukidanje ropstva i gubitak ekonomskog uticaja u korist Sjevera.Njegov program se moe saeto iznjeti u reenici generala Forresta: Morate osigurati nadmonost bijele rase u ovoj Republici. Ku Klux Klan 16 6.1.1.2Skinhead grupe Skinheads (eng. obrijana glava ) ili anglizam skinsi je naziv za pripadnike subkulturne skupine.Iako su na nastanak i razvoj skinheada utjecali mnogi historijski, demografski, religijski i sociopolitiki uticaji, najvanije su dvije pojave: poslijeratno gospodarsko stanje, te useljavanje i socijalna integracija jamajkanskog stanovnitva. Pedesetih i ezdesetih godina u Velikoj Britaniji bile su prisutne dvije glavne subkulture koje su naroito pridonijele nastanku skinsa. Predstavnici britanske bijele radnike klase bili su modsi - mladii koji su sluali najnoviju "modernu" muziku, nosili besprijekorno uredna odijela i vozili skutere (vespe i lambrette). Modsi su bili supkultura poslijeratne Velike Britanije kada su tinejderi imali elju za identitetom pored linosti kolarca ili radnika. Nosili su nazgled konzervativna odijela pristojnih boja, te su bili probirljivi i uredni. Muzikom i mjestima za izlazak bili su usko vezani uz crnaku zajednicu imigranata s Jamajke. Iz te grupe razvili su se skinheadi, te su krajem ezdesetih godina inili samostalnu i prepoznatljivu supkulturu. Svaka supkultura moe se identificirati odreenim stilom koji ju prati, a skinheadi nisu bili iznimka. Godine 1969. se razvilo nekoliko prepoznatljivih znaajki stila koje su se mogle vidjeti po itavoj Velikoj Britaniji: mladii sa kratko oianom kosom, naramenicama i cipelama sa elinom kapicom, su se olako mogli nazivati skinheadom a tada je to bila veina mladih iz radnike klase. U to vrijeme duina kose i nije bila toliko vana kao danas iako je veina redovno ila brijau, "prolazila" je svaka duina kroz koju se mogla vidjeti koa. Takozvana "nulerica" nije postala popularna sve do kasnih sedamdesetih. Postoji nekoliko teorija koje govore o razlozima za takav izbor odjee. Jedna kae da je glavni razlog tua nasilnici su se poeli kratko iati da im kosa ne bi smetala u tuama, a cipele s elinim kapicama takoer daju oitu prednost. Druga ipak kae da kratka kosa i cipele sa elinim kapicama dolaze od lukih radnika, koji su morali brijati glavu da ne bi dobili ui, a izme su im titile prste.Ranih sedamdesetih, mnogo starijih skinheada je polako "vjealo cipele o klin". Skinheadi su postali sinonim za nasilje, policija ih je neprestano kontrolirala, a i bilo im je oteano traenje posla. U Lutonu je policija skinheadima zabranila veernje izlaske nakon serije nasilnih incidenata s Azijcima, drugim skinheadima, pa i sluajnim prolaznicima. Skinhead grupa 17 7Zakljuak U ovom radu nastojano je navesti to vei broj karakteristika vezanih za politiku i politike voe. Spomenuti sa razni pristupi psihologije prema politikoj psihologiji, mnogi teorijski pristupi koji su znaajni za politiku psihologiju, naveden je i primjer istraivanja politikih voa (Bill Clinton). Zakljuak je da je politika psihologija zapravo nauka o politikom ponaanju. Politiko ponaanje i odnosi meu pojedinca i grupa (i obratno) su samo jedan od glavnih problema politike nauke, koja, kako bi se razumjela, zahtijeva kako kompleksnu analizu politikog ponaanja pojedinca i grupa tako i razumijevanje niza institucija, organizacija, zakona, itd. Takoer, za razumijevanje politike psihologije, potrebno je imati mnogo predznanja o psihologiji openito, psihologiji linosti (u treem poglavlju posebna panja obraena je na razne teorije) i socijalnoj psihologiji sa kojom je politika psihologija najvie i povezana. Nemogue je analizirati problematiku politike psihologije, a da se prethodno ne objasni socijalnopsiholoki aspekt i konkretne metode istraivanja. Jer, pojedinac se formira u socijalnoj sredini, a njegovi stavovi, motivacija, cjelokupna linost, ovise o vrsti sadraja koji prima niz institucija, grupa i pojedinaca. Politika situacija na ovim prostorima ukazuje na specifine tipove karakternih sklopova u umovima vlastodraca. Ne postoji konkretna definicija ponaanja istih. Ponaanje politiara na ovim prostorima, pored toga to ukazuje na egocentrina ponaanja, daje nam i uvid da ponaanje jednog ovjeka na vlasti takoer zavisi i od uslova njegovog stupanja na vlast i situacije kakvu je on zatekao dolazei na vlast. Situacija u kojoj potpuno legitiman i pravedan politiki voa ne moe da konkretizira svoje ambicije i pravedne ciljeve jeste upravo nedostatak adekvatnih uslova i ostalog kompetentnog osoblja.Na prostorima bive drave Jugoslavije, postoje politiari koji se krajnje nekulturno i neukusno ophode prema graanima, svojim kolegama i novinarima bez ikakve grinje savjesti i javnog pokajnitva. Takvi sluajevi su prisutni zbog ideolokog i stranakog lobiranja na lana odreene politike partije koji izvrava odreenu funkciju. Strananki pritisak, bilo pozitivan ili negativan, utie na veliku veinu odluka i ponaanja politara na svim nivoima. injenino stanje jeste da su ovi prostori zemlje treeg svijeta, zemlje tranzicije sa mnogo faktora raznih stranih lobija, kolonizatorskih ideja i domae korupcije. Politiari ele, ali nisu u stanju zadovoljiti strane utjecaje i domae potrebe u isto vrijeme.Tano je da se politkom na ovim prostorima iskljuivo bave oportunisti, ljud koji mreom linih konekcija i protekcijom tite svoju poziciju, ime jako kompromitiraju svoju dravu i kolege koji nisu ukljueni u neprofesionalan rad kakav oportunisti u politici pokazuju.Mnogi e problematiku ovog tipa objanjavati kroz komplekse manje vrijednosti, bolesne ambicije pojedinca na vlasti, ak kroz brojne tehnike i zakonske nepravilnosti. Vlau steeni egocentrizam se esto prikriva od strane ljudi na vlasti, ali se isti ispoljava kroz selekciju ljudi sa kojima komuniciraju na normalan nain, sa onima koji nisu proli kroz njihovu linu selekciju komunikacije isti komuniciraju kroz formalnost svoje nadreenosti i bolje socijalne pozicije. Strane lidere i bitne linosti u svijetu politike nije mogue adekvatno definisati kroz jednu definiciju. Razliitosti kultura su ogroman faktor, pored geografskih, religijskih i ekonomskih pitanja. Bliskoistoni svijet, kao i Afriku u mnogim sluajevima karakterie despotizam i dugogodinja vlast pojedinca koji kroz sigurnosne i obavjetajne strukture na silu pokuava usmjeravati politiku misao, to je takoer jako izraena karakteristika komunistikih zemalja.Zapadna vlast, u zemljama prvog svijeta formalno zagovara liberalizam, demokratiju i ljudska prava. Licemjerna diplomatska taktika sakriva kolonizatorsku prolost i nedavne zloine koji su esto injeni u zemljama treeg svijeta zarad njihovih interesa, jeste jako efektivna. Epidemija lai i kontrola medija, rezultira stvaranjem pogleda na drutvo koji ne vidi nikakvo licemjerje svoje prosvijeene vlasti. 18 8Literatura Martha Cottam, Beth Dietz-Uhler, Elena M. Mators i Thomas Preston. Uvod u politiku psihologiju, za Hrvatsko izdanje: MATE d.o.o. Zagreb, 2004. Gordon W. Allport. Sklop i razvoj linosti, prevela Darinka stevanovi Bugojno: Katarina, 1991. Richard Sennett. The Fall of Public Man/ Nestanak javnog ovjeka: Faber and Faber Limited, London, 1986. Helmut Bauer. Sloboda medija i javno mnijenje, biblioteka DEMOKRACIJA, za hrvatsko izdanje: PAN LIBER, Osijek-Zagreb-Split, 1997. Rajt Mils. Elita vlasti, s engleskog preveo dr. Ratoljub D. Dodi, EPISTEME, Beograd, 1998. Web izvori: http://hr.wikipedia.org/wiki/Ku_Klux_Klan http://hr.wikipedia.org/wiki/Skinheads http://www.splcenter.org/get-informed/intelligence-files/ideology/ku-klux-klan 19 KOMENTAR ISPITIVAA ________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ PITANJA: 1._____________________________________________________ 2._____________________________________________________ 3._____________________________________________________ Ocjena rada: ___________________________________________ Komisija: 1.________________________________ predsjednik 2.________________________________ ispitiva 3.________________________________ lan