uvod u mt_demmer

209
 FILOZOFSKI FAKULTET DRUŽBE ISUSOVE Uvod u moralnu teologiju  prema Klausu Demmeru Isključivo za upotrebu studenata FFDI -a koji su pohađali kolegij Uvod u moralnu teologiju Zagreb, 2014.

Upload: lucrecia-crescent

Post on 10-Feb-2018

273 views

Category:

Documents


5 download

TRANSCRIPT

Page 1: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 1/209

FILOZOFSKI FAKULTET DRUŽBE ISUSOVE

Uvod u moralnu teologiju prema Klausu Demmeru

Isključivo za upotrebu studenata FFDI-a koji su pohađali kolegijUvod u moralnu teologiju

Zagreb, 2014.

Page 2: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 2/209

Page 3: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 3/209

Ova je građa uglavnom preuzeta iz: Klaus Demmer,Shaping the Moral Life. An Approach to Moral Theology , James F. Keenan, S.J.(ur), Georgetown University Press 2000. Ovo je djelo prijevod

talijanskog izdanja: Introduzione alla teologia morale , Introduzionealle discipline teologiche 10, PIEMME, Casale Monferrrato 1993, aliu stvarnosti riječ je o prijevodu s njemačkog izvornika u rukopisu podnazivom: Einfürung in die Moraltheologie koji je između ostalog poslužio i kao izvornik svog talijanskog izdanja.

Priredio: Tadija Milikić

Page 4: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 4/209

Page 5: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 5/209

1

UVOD

1. Zašto uvod u moralnu teologiju Kao i druge znanstvene discipline, moralna se teologija razvija i

množi svoju građu. Njenoj složenosti pridonosi i sam ljudski životkoji neprestano otvara ne samo nova i brojnija, nego na svoj način idelikatnija pitanja. Veliki broj teorija i neizmjerna šuma podataka kaoi otvorenih pitanja, mogu umanjiti preglednost, a kod početnika u ovojdisciplini uzrokovati obeshrabrenost i napuštanje početne zauzetosti.Upravo stoga, na samom početku dobro je imati barem osnovnesmjernice koje nam mogu osigurati preglednost i sačuvati nas odnepotrebnog lutanja.

Različiti pristupi moralnoj teologiji dodatno usporavaju i

otežavaju napredovanje početnika u ovoj teološkoj disciplini. Premda je riječ o znanosti vjere unutar Crkve, ne postoji samo jedan moralnoteološki pristup. Određeni već prisutni pluralizam na razini teologije, još je više nazočan u moralu koji je bitno određen ne samoraznolikošću konkretnog života, nego i filozofskog polazišta promišljanja iste konkretne stvarnosti. Upravo stoga, moralni studijzahtijeva i dos tatnu upućenost u filozofiju.

Dostatna filozofijska upućenost, određena disciplinska pluralnost i sve veća složenost moralne građe jesu zahtjevi koji ne

obeshrabruju, nego pozivaju na još veću i primjereniju zauzetost kako

Page 6: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 6/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

2

za vlastitu tradiciju, tako i za dijalog. Naime, opće je poznato da moženapredovati samo ona teološka disciplina koja ljubomorno njegujesvoju teološku kulturu i koja je otvorena za dijalog s drugim i

drugačijim. U svom studiju teolog ne smije ostaviti po strani izanemariti bogato nasl ijeđe teološke misli. Ono je živi i sastavni diosveopćeg kretanja ljudskog duha, dio koji je na poseban način povjeren moralnom teologu. Riječ je o živoj tradiciji koja i danas imašto reći i koja se treba nastaviti razvijati kroz dijalog sa suvremenomkulturom.

2. Tko je Klaus Demmer i zašto baš on?

Demmer je jedan od najznačajnijih moralista kontinentalneEurope. Svojim je radovima doprinio stvaranju šireg filozofsko-teološkog konteksta, u kojem je moguće nanovo promisliti iunaprijediti mnoga otvorena pit anja aktualne moralno teološkediskusije. Poznat je po svojoj velikoj filozofsko- teološkoj erudiciji,izvornosti svojih spisa, te sustavnom pristupu i izlaganju moralnoteološke građe, čijem je proučavanju uistinu posvetio cijeli životnivijek. O njemu se nerijetko govori kao o autoru koji je zahvaljujućisvome daru i maru tj. nesebičnoj zauzetosti te širini svoga znanja i

oštrini vlastite misli, bio sposoban i ulazio u dijalog s različitimidejama, pravcima, školama i misliocima o etici, teološkoj tradiciji,hermeneutici i sl. On je zasigurno jedan on najvećih suvremenih poznavatelja sprege između filozofije i teologije na područjufundamentalne moralne teologije. Upravo kao dobar poznavateljneoskolastičke moralno teološke baštine, uspio je istu ovu uvesti udijalog s različitim suvremenim filozofskim strujama osobito stranscendentalnom filozofijom, s hermeneutikom, kao i s različitimsmjerovima filozofije znanosti. Svjestan posebnosti ali i ograničenostimoralne telogije, Demmer je dakle ulazio u dijalog ne samo s drugimteološkim, nego i drugim znanstvenim disciplinama uključujući i oneegzaktne. Ističući Demmerovu stručnu osposobljenost, dobro jeistaknuti i njegovu rimsku uvjetovanost. Naime, kao rimski student i

professor dobar je poznavalac Drugoga vatikanskog koncila, osobitonjegovih smjernica za obnovu moralne teolgije. U tom smislu drago

Page 7: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 7/209

UVOD

3

nam je da nas baš on uvede u temeljne i najvažnije postavke moralnoteološke discipline.1

2.1. Teolog fundamentalne ili posebne moralne teologije?Prije nego što pokušamo odgovoriti na pitanje kojim se

područjem moralne teologije bavio Klaus Demmer, dobro je ukazatina posebnost ovih dvaju područja kao i na njihovu međusobnuuvjetovanost. Kao što znamo, fundamentalna moralna teologijaobrađuje temeljne moralne probleme, čiji rezultati određuju daljnje idetaljnije rješavanje pitanja specijalnog morala. Ovaj pak posljednjiobrađujući posebna pitanja morala dovodi do rješenja koja na svoj

način artikuliraju i ilustriraju problematiku fundamentalnog morala.Vodeći dakle računa o ovoj razlici kao i o Demmerovom moralnoteološkom opusu, možemo reći da je on prije svega teologfundamentalne moralne teologije. Iako se je on bavio i nekim posebnim pitanjima specijalnog morala, s ovom tvrdnjom slažu se svi poznavatelji Demmerovog djela i života. To s pravom tvrdi i poznatisuvremeni američki moralist Thomas Kopfensteiner, a tome u prilogsvjedoči i Demmerova vrlo bogata spisateljska ostavština: prekodvadesetak knjiga i više od stotinu znanstvenih članaka objavljenih unajprestižnijim relevantnim časopisima. Najveći dio njegovogasveukupnoga moralno- teološkog opusa zauzimaju dvije međusobno povezane tematike, koje po svojoj naravi pripadaju upravo područjufundamentalnog morala. Prije svega to je problem utemeljenja iopravdanja normativne teorije, a zatim problem porijekla uvida u onošto se naziva dobrotom, vrednotom kao i problem opravdanjamoralnih sudova.

_______________1 Klaus Demmer rodio se 1931. u Münsteru u Njemačkoj. Studirao je na

Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu, gdje je postigao i doktorat izmoralne teologije pod vodstvom profesora Josefa Fuchsa, S.J. Kratko jevrijeme predavao u Padebor nu i nakon što se habilitirao na SveučilištuInnsbruck, ponovno odlazi u Rim na Papinsko Sveučilište Gregorijana, gdje

predaje sve do 2002, kada postaje umirovljeni professor i kada se saistoimenoga sveučilišta ponovno vraća u rodni Münster.

Page 8: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 8/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

4

2.2. Osnovne idejne postavkeU skladu s prijašnjom moralno-teološkom tradicijom, Demmer

ističe da se moralni zahtjev čovjeku ne nameće prije svega ni kaoizvanjski zakon, ni snagom nekoga izvanjskoga autoriteta. Naprotiv,utemeljenje moralne norme treba tražiti u samom čovjeku odnosnonjegovoj sposobnosti da razmije, shvati, intepretira i projektira. Istina,riječ je o ograničenoj i pogrešivoj ljudskoj razumskoj sposobnosti, aliipak sposobnosti po kojoj se čovjek susreće s izazovom zadaćeostvarivanja vlastite slobode u svijetu. Slobodno odnosno moralnoljudsko djelovanje Demmer ne promatra pod vidikom pojedinačinhmeđusobno odijeljenih i u sebe zatvorenih čina, nego kao djelovanjekoje utjelovljuje i ostvaruje naš vlastiti antropološki projekt. Dakako,

riječ je o našem razumijevanju čovjeka i njegove stvarnosti tj. oantropologiji koju prihvaćamo i živimo u našem slobodnomdjelovan ju i koja kao takva uvjetuje naše razumijevanje onog štonazivamo dobrim ili onog što nazivamo vrednotom odnosno koja pribavlja kriterije moralne prosudbe našeg djelovanja.

Antropologija, teologija i Kristologija međusobno su bitno povezane u Demmerovoj te ološkoj antropologiji. Kao moralni teolog,on je svjestan da je govor o čovjeku nepotpun i bitno manjkav, ako neuključjuje govor o Bogu koji mu je bliži od njega samoga, koji mu seobjavljuje i koji u Isusu Kristu otkriva čovjeku njegovu istinskuljudsku narav. Vjera u Boga nije tek izvanjski dodatak boljemrazumijevanju čovjeka, njegove naravi i njegova djelovanja. Ona jenaprotiv, sastavni i konstitutivni dio ljudskog identiteta, najdubljitemelj ljudskoga slobodnoga djelovanja i života. Vrednujući ljudskoiskustvo vjere u Boga i dajući mu svojevrsni primat, Demmer uopćene umanjuje potrebu racionalne argumentacije i racionalnogopravdanja ljudskog djelovanja. Dapače, u njemu vidi ostvarivost i priopćivost uvida same vjere.

Page 9: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 9/209

5

PRVO POGLAVLJEKatolička moralna teologija

1. Moralna teologija

1.1. ZadaćaKatolička moralna teologija uvijek je bila vezana za vrijeme u

kojem se nalazila i na svoj način bila njegov pratitelj i prijatelj.Dakako, nije samo registrirala i nijemo bilježila ljudska pitanja, poteškoće i probleme, nego je na njih nastojala što je moguće hitrije i bolje odgovoriti u skladu s mogućnostima svoga povijesnoga razvoja.Kao nekad, to i danas čini. Vremena i ljudi se mijenjaju, ali uvijek istoono temeljno pitanje i danas na nov način traži odgovor. Naši se

suvremenici pitaju: je li moguće u današnjem sekulariziranom i pluralističkom svijetu živjeti na razini svojih izbora kao vjernik ikršćanin, a istovremeno biti i ostati intelektualno pošten? Na pozadiniovoga gorućeg i gotovo nikada aktualnijeg pi tanja susrećemo se i sdrugim upitnikom: kako razumijeti samu moralnu teologiju i njenurefleksiju? Odakle krenuti, kako se orijentirati. Na što se oslanja i učemu pronalazi moralni teolog i bilo kojidrugi kr šćanin pomoć zasvoju moralnu refleksiju.

Page 10: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 10/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

6

1.2. Tra dicijska i biografska određenost Kao ni jedna druga teološka disciplina, moralna teologija

nastoji ostvariti skladnu sintezu između osjetljivosti za živoga čovjekai brige oko intelektualne osobito teološke kulture. Njenu refleksijuodređuje s jedne strane duga i bogata tradicija, a s druge strane biografska do kraja zadana određenost moralnoga teologa. Dok prvaosigurava zdrav odmak od sadašnjeg trenutka, te cjelovitiji iobjektivniji pogled na objekt promišljanja, druga određenost etičkerefleksije jamči nužnu konkretnost i određenu zauzetost u promišljanju moralnoga teologa. Važno je istaknuti komplementarnostucijepljenosti u tradiciju i usidrenosti u sadašnji trenutak. Oba suobilježja itekako važni za moralnu refleksiju. Uz gore rečeno, prvo

obilježje također doprinosi većem poštivanju moralne osposobljenostionih kojima je namijenjena ponuđena etička refleksija. Drugo pakobilježje poziva moralnoga teologa da u svojoj refleksiji budekonkretan i jasan kao i njegova biografska zadanost. U svakomslučaju svojom refleksijom moralni teolog ne bi smio učiniti prisilunad suvremenicima i mogućim naslovnicima vlastite refleksije, niti unjoj ostati po strani kao da se njegova refleksija ne tiče njega samoga.Ona je prije svega plod ljudskoga konkretnoga i odgo vornoga života ukojem svijest i savjest imaju sve veću ulogu.

1.3. Moralna istina i njena naravPoput drugih i moralna teologija kao znanost ovisi o pred-

znanstvenom shvaćanjukao i svakidašnjem iskustvu. Upravo u njemučovjek otkriva moralni zahtjev koji mu se nameće, kojeg on shvaća idohvaća oslanjajući se na vlastitio moralno znanje. Taj zahtjev čovjekdobija od vlastite savjesti, kao unutarnje instance koja ga prosuđuje. Njenom se zahtjevu on ne može nikad i nigdje sakriti. Ona ga nameće

kao apsolutan zah tjev i predstavlja kao obvezu, dužnost. To je zahtjevkoji ne trpi ni izuzetak, ni umanjivanje. Koja je narav ovogamoralnoga zahtjeva? Može li se o njemu reći išta više, osim činjeniceda ima imperativni karakter, da je apsolutan, da ga čovjek razumijesasvim spontano i to po samoj svojoj naravi?

Prije svega, treba istaknuti da je moralni zahtjev bitno povezans ljudskom dobrotom. On je izražava i potvrđuje, prepoznaje se ufunkciji ljudskog bitka kao takvog, tj. bitka koji je dobar. Potvrdusvega ovoga n alazimo u vrlo raširenom, opće prihvaćenom i posve

razumljivom pridjevu humano . Za onoga koga smo iskusili kaohumanog, reći ćemo: to jedobar čovjek, jer svoje djelovanje

Page 11: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 11/209

KATOLIČKA MORALNA TEOLOGIJA...

7

usklađuje prije svega s moralnim zahtjevom koji ga podsjeća da ječovjek tj. da je d obar čovjek. Čini nam se posve shvatljivim i prihvatljivim tvrdnja da svako ljudsko djelovanje odgovarajući na

moralni zahtjev, samim time postaje moralno dobro djelovanje.Međutim, može li se još pobliže pojasniti sadržaj onoga što je moralnodobro?

U to me nam može pomoći ispravno razumijevanje moralneistine, osobito njene posebnosti. Za razliku od neke pozitivne,materijalne, filosofijske ili teologijske, moralna istina na obvezujućinačin dotiče čovjeka kao takvog, u svoj njegovoj cjelosti. O njoj ovisiostvarenje čovjeka kao čovjeka. Opće je poznato da se čovjekodnosno dostojanstvo njegove osobe ostvaruje i potvrđuje u ljudskom

djelovanju. Hoće li ljudski život biti ili neće dokraja ostvaren,razuman i čovjeka dostojan, to određuje usklađenost ljudskogadjelovanja s moralnom istinom. Upravo stoga, čovjek prilazi ovojistini pod vidikom njene važnosti zasvoje vlastito ljudsko djelovanje,u kojemu i po kojemu se ostvaruje kao čovjek. Ako je smisaoljudskoga života biti čovjek, bitihuman tj. biti dobar čovjek, ondaslobodno možemo reći da je moralna istinazapravo istina smisla. 1

1.4. KorijeniMnogi od nas nisu svjesni koliko je naša i pojedinačna i

zajednička misao usidrena u tradiciju kojoj pripadamo. Zato je dobro posvjesiti si da je moralna teologija sastavni dio duge vlastite tradicije.Dakako da kao kršćani rado ističemo veliku i bogatu kršćanskutradiciju, osobito onu eklezijalnu koja u sebi krije ogroman potencijalstečene životne mudrosti i znanja, tradiciju koja kao takva ipak nuditek prve smjernic e za rješavanje problema koji se pred nas stavljaju usvoj svojoj raznolikosti i složenosti. Osim usidrenosti u vjerničkuzajednicu i njenu kršćansku moralno teološku povijest, moralnateologija je također dio i nositeljica moralno povijesne baštine svihl judi dobre volje. Bez obzira na različita religiozna uvjerenja, oduvijek je postojao određeni univerzalni etički dijalog. U njega su ulazili iulaze svi ljudi dobre volje, bez obzira da li su vjernici ili nevjernici.

_______________1 Kao što vidimo, moralna teologija je usko vezana za antropologiju. I jedna i

druga znanstvena disciplina imaju čovjeka u svom središtu.

Page 12: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 12/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

8

O tome svjedoči i povijest same Crkve, koja je još u svojim prvim počecima znala ući u dijalog s drugim i drugačijim obogaćujućise sa svim onim što je istinito, časno, pravedno, čisto i hvalevrijedno. 2

O tome svjedoče i kasnija razdoblja, u kojima je kršćanstvo pokazaloveliku sposobnost dija loga i nakon kritičke obrade u sebe integriralonajbolje elemente poganske filozofije. Taj se proces događao i narazini moralne teologije. Dovoljno je prisjetiti se primjerice klasičnihgrčkih kreposti ieudajmonije 3, kao i svih ostalih poganskih elemenatakoji su se kritički prihvaćali , obrađivali, transformiral i i na svoj načinuzdizali . Tako primjerice kršćansko razumijevanje moralnogdjelovanja koje uzrokuje potpunu i neuništivu sreću, nije pukoizvršavanje dužnosti. Isto tako, kršćansko razumijevanje sreće nemanikakve veze s hedonističkim poimanjem iste ideje. Ono se nikako nemože svesti na puko zadovoljavanje potreba i želja ili pak ostvarivanje

_______________2 Usp. Fil, 4,8: »Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god

praved no, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li štokrepost, je li što pohvala- to nek vam je na srcu!«

S obzirom na posebnost univerzalnoga etičkoga dijaloga Demmer opravdano

ističe dvostruku mogućnost. Kao što je moguće razumijevanje na područjuetike između onih koji ne dijele istu vjeru, tako je isto moguće da oni kojidijele istu vjeru koriste se drugačijim etičkim pristupom u nekim posebnimetičkim pitanjima.

Kada govorimo o univerzalnom etičkom dijalogu u kontekstu razumijevanja k akoga tumači istaknuti njemački hermeneutičarHans Georg Gadamer (1900-2000) , dobro je voditi računa da je riječ o povijesnom dijalogu nad kojim ni jedan čovjek ne može imati kontrolu. U njega se uključujemo kao i bilo kojidrugi član ljudske zajednice svojom sposobnošću da shvatimo,da razumijemo ida tumačimo. Svojim dijalogom ostvarujemo i doprinosimo neprestanomstapanju horizonata. U Gadamerovoj hermeneutici horizont je jedan odtemeljnih pojmova koji ukazuje na kontekst koji obuhvaća i uvjetuje našerazumijevanje odnosno tumačenje.

3 Usp. http://hr.wikipedia.org/wiki/Eudajmonizam : »Eudajmonizam - (iz grč. εὐδαίμωνeudaimon – "sretan", doslovno "onaj koji ima dobroga duha") etičko stajalište koje stavljasreću (eudaimonia ) kao najviše dobroi cilj ljudskogaživota. (...) Zastupnik eudajmonizma razumije sreću drukčije od njezinogdanašnjeg shvaćanja: ne kao subjektivno zadovoljstvo, nego kao stanje koječovjek postiže uslijed ispravnog postupanja. U moderno doba nastao je državni eudajmonizam koji podrazumijeva da je obveza države umnažati srećugrađana.«, preuzeto (15.10.2013.)

Page 13: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 13/209

KATOLIČKA MORALNA TEOLOGIJA...

9

blagostanja, bez obzira da li se radi o zadovoljavanju i ostvarivanjutjelesne, duhovne ili društvene nar avi. 4

2. Teološka disciplina Prije nego ukažemo na mjesto koje moralna teologija zauzima

unutar teoloških disciplina i na njenu povezanost i razgraničenost sistima, dobro je istaknuti da je teologija kao takva odnosno njena

povijest bitno povezana i razuml jiva tek u svom međudjelovanju sasveukupnom poviješću ljudskog duha. Ovo se posebno odnosi namoralnu teologiju jer se ona bavi pitanjima koji se tiču ama baš svihljudi.

Moralna teologija nije pokrštena poganska etika. Ona je istinskateološka disciplina, tj. jedan dio teološke znanosti koji kao takavuvijek ukazuje na svoj uski odnos i s cjelinom teološke znanosti i sdjelovima te iste cjeline. Interdisciplinarni dijalog na razini teološkihgrana, zapravo zahtjev je jedinstvenoga teološkoga područja i njenogaznanstveno- teorijskoga standarda, koji jamče dublji i jasniji uvid. Kao punopravni sugovornik unutar teološkoga dijaloškoga procesa,morlani teolog posebnu pozornost stavlja na teološku antropologijukoja daje širi obzor razumijevanja i nudi veću preglednost teološkemeđu-disciplinarne razgraničenosti, povezanosti i usmjerenosti.5

2.1. Povezanost s ostalim teološkim disciplinama Da bi uspio na što primjereniji način ukazati na čvrste temelje

vjere u suvremeno m sekulariziranom i pluralističk om svijetu, moralni

_______________4 Dobro je i više puta ponoviti da su kršćanska i opće ljudska tradicija u koju je

usidrena moralna teologija, tek smjernice moralnom teologu u kontekstunjegove moralne prosudbe. On se, kao i svaki drugi kršćanin, mora suočiti sasvojom sviješću i vlastitom normativnom savješću s obzirom na potpunoostvarivanje vlastitoga života u Bogu.

5 Usp. Angelo Scola, Gilfredo Marengo, Javier Prades Lópes, Čovjek kao osoba.Teološka antropologija, Zagreb, 2003; usp.Luis F. Ladaria, Itroduzione allaantropologia teologica, PIEMME, Casale Monferrato, 1997.

Page 14: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 14/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

10

se teolog obraća fundamentalnoj teologiji 6 tražeći od nje većelaborirane modele teologije objave tj. tražeći opravdanje moralnogzahtjeva kao Božje volje koja je konačno objavljena u Isusu Kristu.

Isto tako, da bi što prikladnije govorio o Bogu u našem aktualnomskrivenom, deklariranom ili agresivnom ateističkom okruženju,moralni se teolog obraća fundamentalnoj teologiji koja se na posebannačin bavi pitanjima kao što su: kako je moguće danas govoriti oBogu, povezati Božju vječnost i ljudsku vremenitost i ukazati naodlučujuću važnost obećanoga vječnoga života za ljudsko djelovanje usadašnjem, ovozemnom trenutku.

Kršćanski se Bog na poseban način i dokraja očitovao u životu idjelu nazarećanina Isusa Krista. U njemu vjernik ima jedini pristup

svom Nebeskom Ocu. Upravo zato moralni se teolog obraćakristologiji 7 nastojeći uz njenu pomoć obogatiti svoje moralnoteološko razumijevanje o Božjem zahtjevu ili bolje reći Božjem pozivu koji se skriva i otkriva u događaju Isusa Krista.

Obraćajući se kristologiji, mi se istovremeno obraćamo iekleziologiji 8, jer se prva ne može razumijeti bez druge. Kristologijumožemo razumijeti tek unutar kršćanske zajednice, u kojoj se odvijakontinuirani proces razumijevanja i tumačenja pune istine o IsusuKristu. Eklezij alna dimenzija je važan čimbenik u kršćanskom

moralnom životu, njegov privilegirani hermeneutički kontekst. UnutarCrkve se razumije i tumači Krista, unutar Crkve odjekuje Kristov poziv na trajno obraćenje, unutar Crkve događa se vjerničkiodgovorosobnoga nasljedovanja Krista. Crkva je svjedok poziva, podupirateljodgovora i privilegirani prostor, u kojem se u skladu s novim povijesnim trenutkom, uvijek nanovo promišlja ista i uvijek novaevanđeoska poruka: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvoBožje! Obratite se i vjerujte evanđelju!« (Mk 1,15).

Kršćansko djelovanje izvire iz samoga kršćanskoga bitka tj.

imperativ vjerničkoga djelovanja proizlazi iz indikativa vjerničkoga bistvovanja. Želeći da ovaj prijelaz bude što uspješniji, ali i potaknut _______________6 Usp. H. Waldenfels, Kontekstualna fundamentalna teologija , Đakovo, 1995.;

W. Knoch, Bog traži čovjeka – Objava, Pismo, Predaja, Zagreb, 2001.;K. Rahner, Temelji kršćanske vjere: uvod u pojam kršćanstva, Rijeka, 2007.

7 Usp. Alfred Schneider, Kristologija. Povijest i otajstvo Isusa Krista, FTIDI,Zagreb, 2008.

8 Usp. Alfred Schneider, Crkva. Otajstvo i znak spasa, FTIDI, Zagreb, 2008.

Page 15: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 15/209

KATOLIČKA MORALNA TEOLOGIJA...

11

sviješću da je ljudsko djelovanje zapravo ukorijenjeno u Božjedjelovanje u čovjeku, moralni se teolog obraćadogmatskoj teologiji tražeći od nje više informacija o bitku kršćana. I to čini zanimajući se

primjerice za teologiju milosti, za oprost i opravdan je grešnika.Obraćajući se pak suvremenoj dogmatskoj teologiji, ne smijemozaboraviti i sveukupnu Tradiciju, osobito njenu prvu fazu kojunalazimo u biblijskim tekstovima. Ovi pak nisu samo prva fazaTradicije, nego i glavni izvor spoznaje o Bogu Objave. Upravo stogamoralni se teolog obraćabiblijskoj egzegezi .

Nakon što smo ukazali na moralnu teologiju kao na diosveukupne teologije, a zatim istaknuli i njenu nužnu povezanost sostalim teološkim disciplinama, dobro je barem nakratko i u glavnimcrtama osvrnuti se na Drugi vatikanski koncil, koji je svojim

poticajima i smjernicama bitno utjecao na organizaciju i razvojsuvremene teologije. Tim više što se suvremena teologija nerijetko jošuvijek naziva postkoncilskom tj. teologijom koja nastoji sustavno,

polako i sigurno svojim današnjim mogućnostima izricati ono, na što je koncil tek ukazao i naznačio.

3. Drugi vatikanski koncil: preokret i obe ćanjeDrugi se vatikanski koncil prije svega bavio samo-

razumijevanjem i samopredstavljanjem Crkve. I u tom smislu treba priznati da moralna teologija nije bila u prvom planu. Ali isto takotreba istaknuti da moralno teološka problematika nije bila sporedna iusputna. Dapače, upravo je koncil odlučno jasno i glasno navijestionjeno novo razdoblje, koje je u svojim pripr emama započelo i prijesamog koncila.

3.1. Nova paradigmaPrije svega treba istaknuti preokret koji je započeo s dekretom o

vjerskoj slobodi Dignitatis humane, preokret koji se znanstveno-teorijskim riječnikom može opisati gotovo kao promjena paradigme.Više se ne gleda na apstraktno pravo koje pripada istini, nego nakonkretno pravo koje pripada osobi. Ljudska osoba ima pravo tražitiistinu i prosuđivati na temelju vlastite savjesti oslanjajući se na svoje

Page 16: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 16/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

12

vlastito ljudsko dostojanstvo. 9 Ovime se međutim ne da je zelenosvjetlo samovolji. Dekret naime ističe da čovjek u vlastitoj savjesti

_______________9 Usp. Dignitatis humane, 2- 3: » Predmet i temelj vjerske slobode . 2. Ovaj

Vatikanski sabor izjavljuje da ljudska osoba ima pravo na vjersku slobodu.Takva se sloboda sastoji u tome što svi ljudi moraju biti slobodni od pritiska bilo pojedinaca bilo društvenih skupina ili bilo koje ljudske vlasti, i to tako da uvjerskoj stvari nitko ne bude primoravan da radi protiv svoje savjesti ni sprečavan da radi po svojoj savjesti privatno i javno, bilo sam bilo udružen sdrugima, unutar dužnih granica. Osim toga izjavljuje da pravo na vjerskuslobodu ima uistinu svoj temelj u samom dostojanstvu ljudske osobe kako je

poz najemo i iz objavljene Božje riječi i iz samoga razuma. To pravo ljudskeosobe na vjersku slobodu treba tako priznati u pravnom uređenju društva daono postane građansko pravo.

Po svom su dostojanstvu svi ljudi, jer su osobe, to, jest obdareni razumom islobodnom voljom, i po tome osobnom odgovornošću, gonjeni vlastitom naravii vezani moralnom obavezom da traže istinu, u prvom redu onu koja se tičereligije. Dužni su također da prionu uz istinu kad je jednom spoznaju i da savsvoj život uređuju prema zahtjevima istine. A toj obavezi ljudi ne moguudovoljavati, na način koji odgovara njihovoj naravi, ako ne uživaju psihološkuslobodu i u isti čas slobodu od izvanjskog pritiska. Ne temelji se dakle pravo navjersku slobodu na subjektivnom raspoloženju osobe,nego na samoj njezinojnaravi. Zato pravo na tu slobodu ostaje i onima koji ne udovoljavaju obavezi da

traže istinu i da uz nju prianjaju; i vršenje toga prava ne može se priječiti doklegod se poštuje pravedni javni poredak.Vjerska sloboda i odnos čovjeka prema Bogu. 3. Sve je to još očitije onome koji

uzima u obzir da je vrhovno pravilo ljudskog života sam božanski zakon,vječni, objektivni i sveopći, po kojemu Bog, po odluci svoje mudrosti i ljubavi,uređuje, ravna i upravlja sav svijet i putove ljudske zajednice. Bog čini čovjekadionikom toga svoga zakona, tako da čovjek, po sretnom rasporedu božanske providnosti, može sve više i više prihvaćati nepromjenljivu istinu. Stoga svatkoima dužnost a po tom i pravo da traži istinu u vjerskoj stvari, da sebi upotrijebivši prikladna sredstva, razborito izgradi ispravne i istinite sudovesavjesti.

A istinu treba tražiti na način svojstven dostojanstvu ljudske osobe i njezinojdruštvenoj naravi, naime slobodnim istraživanjem, uz pomoć učiteljstva iliobuke, izm jene mišljenja i dijaloga po kojima jedni drugima izlažu istinu kojusu našli ili misle da su našli, da bi se međusobno pomagali u traženju istine; auz spoznatu istinu treba da čvrsto prionu osobnim pristankom.

A naredbe božanskog zakona čovjek prima i prihvaća posredstvom svoje savjesti;nju mora vjerno slijediti u svemu svome djelovanju, da dođe do Boga, svogacilja. Ne smije se dakle siliti da radi protiv svoje savjesti, ali se ne smije ni priječiti da radi po svojoj savjesti, osobito u vjerskoj stvari. Ostvarivanjereligije, po samoj njezinoj naravi, sastoji se naime ponajprije u unutarnjim

Page 17: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 17/209

KATOLIČKA MORALNA TEOLOGIJA...

13

otkriva nepromjenljive principe moralnog poretka, da njima ne možesamovoljno raspolagati, 10 i da je svaki čovjek dužan formirati vlastitusavjest. 11

Ovaj dekret svakako je znak ovit po tome što konačno zatvar a jednu i otvara novu etapu povijesti dokumenata c rkvenog učiteljstva.Francuska revolucija i laička država polako prestaju biti glavnisugovornici. Premda je i u tom povijesnom razdoblju unutardemokratskoga i ustavnoga okru ženja Crkva uspijevala dobro štititi i

promicati svoje interese, ipak s ve više dolazi do izražajanova i zaCrkvu daleko bolja perspektiva. Moderni pokret ljudskih prava sasvojim, subjektivizmom, liberalizmom i individualizmom, polakoustupa mjesto person alističk im kategorijama. U dokumentima

crkvenoga učiteljstva sve više dolazi do izražaja personalistički način promišljanja, koji promiče čovjeka i dostojanstvo njegove osobe.Upravo u promidžbi i obrani dostojanstva ljudske osobe, prepoznajesvoju zadaćumoralna teologija i njena refleksija.

Svaki put kad se govori o kršćanskom pozivu na spasenje iBožjem planu o čovjeku, ova nova personalistička forma mišljenjadobiva sve veći pristanak i pokazuje sve veću učinkovitost.

____________________________________________________dragovoljnim i slobodnim činima kojima čovjek sebe izravno usmjerava premaBogu: takve čine ne može čisto ljudska vlast ni naređivati ni zabranjivati. Asama društvena narav čovjeka traži da čovjek unutarnje vjerske čine izrazi naizvanjski način, da u vjerskoj stvari saobraća s drugima, da svoju religijuispovijeda na društveni način.

Nepravda se dakle čini ljudskoj osobi i samom poretku od Boga određenom akose čovjeku uskraćuje slobodno vršenje religije u društvu dok se čuva pravedni javni poredak. Osim toga, vjerski čini kojima se ljudi privatno i javno posvojem uvjerenju usmjeravaju prema Bogu, po svojoj naravi nadilaze zemaljski

i vremeniti red stvari. Stoga gr ađanska vlast, kojoj je svojstven cilj da se brineza vremenito opće dobro, treba doduše da priznaje vjerski život građana i da ga podupire, ali treba reći da ona prekoračuje svoje granice ako si prisvaja pravoda upravlja vjerskim činima ili da ih priječi«.Usp. Gaudium et spes, 16.

10 Usp. Dignitatis humanae, 3: »A naredbe božanskog zakona čovjek prima i prihvaća posredstvom svoje savjesti; nju mora vjerno slijediti u svemu svomedjelovanju, da dođe do Boga, svoga cilja.«

11 Usp. Dignitatis humanae, 3: »Stoga svatko ima dužnost a po tom i pravo datraži isitnu u vjerskoj stvari, da sebi, upotrijebivši prikladna sredstva, razboritoizgradi ispravne i istinite sudove savjesti.«

Page 18: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 18/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

14

3.2. Personalističke kategorije Novi p ersonalistički oblik mišljenja osobito dolazi do izražaja

kada koncil govori o kršćanskom pozivu na spasenje i o Božjem planuza čovjeka. Uz personalizam n ajvažnije i najodlučnije koncilskesmjernice za moralnu teologiju nalazimo u Dekretu o Odgoju iobraz ovanju svećenika. U njemu se posve jasno traži da znanstvenoizlaganje moralne teologije bude temeljitije hranjeno naukom Svetog

pisma. 12 Za ovom programatskom smjernicom, osjetila se potreba _______________12 Optatam totius, 16: »Teologija. Teološki se predmeti imaju predavati u svjetlu

vjere pod vodstvom crkvenog učiteljstva, tako da studenti vjerno crpe kato ličkunauku iz božanske objave, duboko prodru u nju, učine je hranom svog

duhovnog života i da uzmognu u svećeničkoj službi tu nauku naviještati,izlagati i braniti.

S naročitom brigom neka se pit omci izobraze u proučavanju Svetoga pisma, kojemora biti duša čitave teologije. Nakon primjernog uvoda neka se potanko uputeu način tumačenja (egzegezu), neka upoznaju najvažnije teme božanske objavei neka u dnevnom čitanju i razmišljanju o Svetim knjigama nađu poticaj ihranu.

Neka se dogmatska teologija tako rasporedi da se najprije izlože biblijske teme.Pitomcima treba p okazati što su oci Istočne i Za padne Crkve doprinijelivjernom pr enošenju i razumijevanju pojedinih objavljenih istina, a tako i

daljnja povijest dogme, imajući također u vidu odnos te povijesti dogme premaopćoj crkvenoj povijesti. Da bi se zatim što je moguće cjelovitije rasvijetlilaotajstva spasenja pitomci neka nauče da u njih pod učiteljem svetim Tomom pomoću spekulacije dublje prodru i shvate njihovu povezanost. Treba ih naučitida prisutnost i djelotvornost tih otajstava uoče u bogoštovnim činima i učitavom životu Crkve. Neka nadalje nauče tražiti rješenje ljudskih problema usvjetlu objave, primjenjivati vječne istine na promjenljive uvjete ljudskihzbivanja i takve istine saopćavati na način prilagođen suvremenom čovjeku.

Isto tako treba obnoviti sve ostale teološke predmete u življem dodirus otajstvomKrista i povijesti spasenja. Naročitu pažnju treba posvetiti usavršavanjumoralne teologije. Znanstveno izlaganje tog predmeta treba temeljitije hranitinaukom Svetog pisma. Ona treba rasvijetliti uzvišeni poziv vjernika u Kristu injihovu obavezu da u ljubavi donesu plod za život svijeta. Isto tako u izlaganju kanonskog prava i predavanju crkvene povijesti treba imati u vidu otajstvoCrkve u skladu s Dogmatskom uredbom o Crkvi koju je proglasio ovaj SvetiSabor. Sveto bogoslužje koje treba smatrati prvotnim i neophodnim izvoromistinskog kršćanskog duha treba poučavati u skladu s 15. i 16. članom Uredbe osvetom bogoslužju.

Svrsishodno vodeći računa o prilikama u pojedinim krajevima treba pitomcevoditi do potpunijeg poznavanja Crkava i crkvenih zajednica odijeljenih odRimske apostolske stolice kako to propisuje ovaj Sveti Sabor.

Page 19: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 19/209

KATOLIČKA MORALNA TEOLOGIJA...

15

osobito u kritičkom osvrtu na vlastitu manualističku tradiciju pr imjerice onu legalističkoga i naturalističkoga tipa.

Osim ove svetopisamske smjernice, dekret upućuje i na biblijsku temu nasljedovanja uvodeći je kao temeljnu moralnoteološku temu. Ona postaje arhitektonski princip kršćanskog morala iukazuje na Krista kao na njegovo središte.13 Ističući da moralnateologija »treba rasvijetliti uzvišeni poziv vjernika u Kristu i njihovuobavezu da u ljubavi donesu plod za život svijeta«14, dekret takođerželi naglasiti dijalošku strukturu kršćanskog poziva, te važnost inužnost osobne zauzetosti. Naime, kršćansko moralno djelovanje neiscrpljuje se izvanjskim izvršavanjem naravnog zakona koji bi bioneosoban, nego tek na unutarnji i osoban način tj. osobnim

odgovorom na isto tako osoban poziv povijesne osobe Isusa Krista.

3.3. Antropologija i kristologijaUz programatske, koncil daje moralnoj teologiji i konkretne

smjernice koje bitno utječu na njen daljnji razvoj. Jedna od takvihsmjernica svakako je povezivanje kristologije i antropologije u 22.

broju pastoralne konstitucije o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudiumet spes . U njemu se izričito kaže ne samo da »misterij čovjeka postaje

doista jasan jedino u misteriju utjelovljenje Riječi«, nego isto tako da je Krist »savršeni Čovjek«. Ova tvrdnja unosi svjetlo u našerazumijevanje čovjeka, nudi nam primjereniju antropologiju i svakako pomaže nam bolje razumijeti i vrednovati kršćansku vjeru i nadahnutu biblijsku riječ. Na drugi način rečeno, istaknuta kristološko-antropološka misao čuva nas od krivih antropologija, ali isto tako i od krivih kristologija, teologija i egzegeza, koje nas na području moralamogu odvesti primjerice u pozitivistički kristonomizam, teološkiekstrinsecizam i biblijski fundamentalizam. Kao što nam je poznato,svi ovi - izmi iskrivljuju autentično poimanje kršćanske vjere, predstavljajući je na način, zbog kojeg ona s pravom gubi svoje

____________________________________________________Također ih treba uvesti u poznavanje drugih religija koje su više raširene u

dotičnoj zemlji kako bi što bolje priznali dobro i istinito što po Božjoj providnosti one posjeduju i naučili pobijati zablude te puninu svjetla istinesaopćavati onima koji ga ne posjeduju.«

13 Usp. Ivan Fuček, Poziv u Kristu, Obnovljeni život, 1973, 28, 4, 332-351.14 Optatam totius, 16.

Page 20: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 20/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

16

istaknuto mjesto i nenadomjestivu ulogu u konkretnom ljudskomživotu.15

U više navrata koncilski dokumetni ističu da je kršćanskamoralnost zapravo ljudska do kraja ostvarena tj. ona po kojoj sečovjek usavršava i ostvaruje. Teološki temelj takvog promišljanjasvakako je i gore istaknuta sveza između kristologije i antropologije.

_______________15 Gaudium et spes, 22: » Krist, novi Čovjek . Misterij čovjeka postaje doista jasan

jedino u misteriju utjelovljene Riječi. Adam, prvi čovjek, bio je naime slikaonoga koji je imao doći, Krista Gospodina. Krist, novi Adam, objavljujućimisterij Oca i njegove ljubavi potpuno otkriva i čovjeka njemu samome te muobjavljuje uzv išenost njegova poziva. Nije, dakle, nikakvo čudo što goreiznesene istine u njemu nalaze svoj izvor i u njemu dosižu svoj vrhunac. Onkoji je “slika nevidljivog Boga“ (Kol 1, 15) jest i savršeni Čovjek koji jeAdamovim sinovima vratio sličnost s Bogom, koja je već prvim grijehomizobličena. Budući da je u njemu ljudska narav bila uzeta, a ne uništena time jeona i u nama uzdignuta na veoma visoko dostojanstvo. Utjelovljenjem senaime Sin Božji na neki način sjedinio sa svakim čovjekom. Radio je ljudskimrukama, razmišljao ljudskim umom, a odlučivao ljudskom voljom, ljubio jeljudskim srcem. Rođen od Marije Djevice, postao je uistinu jedan od nas, usvemu nama sličan osim u grijehu. Nevini jaganjac, prolivši slobodno svojukrv, zaslužio nam je život. I u njemu nas je Bog pomirio sa sobom i međunama i otrgnuo nas iz ropstva đavla i grijeha. Svaki od nas može zato reći sApostolom: Sin Božji „mi je iskazao ljub av i samoga sebe za mene predao“ (Gal 2, 20). Trpeći za nas nije nam samo dao primjer da idemo njegovimstopama nego nam je otvorio i put; i dok njime stupamo, život se i smrt posvećuju i dobivaju novi smisao. Postavši jednak slici Sina, koji jePrvorođenac medu mnogom braćom, kršćanin prima „prve plodove Duha“ (Rim 8, 23), po kojima postaje sposoban da ispuni novi zakon ljubavi. Po tomese Duhu, koji je „zalog baštine“ (Ef 1, 14), čitav čovjek iznutra obnavlja, svedo „otkuplje nja tijela“ (Rim 8, 23): „Ako li zbilja stanuje u vama Duh onogakoji uskrisi Isusa od mrtvih, onaj koji uskrisi Isusa Krista od m rtvih oživjet će ivaša smrtna tjelesa radi svog Duha koji stanuje u vama“ (Rim 8, 11). Nužda idužnost uistinu nagone kršćanina da se kroz mnoge nevolje bori protiv zla i da

podnese i smrt. Ali pridružen pashalnom misteriju, kao što je suobličen Kristuu smrti, tako, nadom ohrabren, ide u susret uskrsnuću. To ne vrijedi samo zaone koji vjeruju u Krista nego i za sve ljude dobre volje u čijim srcima milostnevidljivo djeluje. A budući da je Krist umro za sve i da je konačni čovjekov

poziv stvarno samo jeda n, i to božanski, moramo držati da Duh Sveti pružasvima mogućnost da se, na način koji je Bogu poznat, pridruže tom pashalnommisteriju. Takav je i toliki misterij čovjeka, misterij koji vjernicima jasnootkriva kršćanska objava. Po Kristu i u Kristu razrješuje se zagonetka boli ismrti koja nas, izvan njegova Evanđelja, satire. Krist je uskrsnuo, svojom jesmrću uništio smrt i darovao nam život da, kao sinovi u Sinu, vičemo u Duhu:Abba, Oče.«

Page 21: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 21/209

KATOLIČKA MORALNA TEOLOGIJA...

17

Njome se, s jedne strane ističe antropološka dimenzija moralnosti, a sdruge pak strane štiti bogato i duboko značenje iste moralnosti odnjenog srozavanja u naivni humanizam. Sve ove poticajne koncilske

misli i smjernice zapravo su program kojeg postkoncilska i suvremenamoralna teologija nastoji tek konkretizirati, osobito vodeći računao brojnim elaboracij ama koncilskih etičkih stajališta i gledišta.16

3.4. Autonomija i teonomijaPastoralna konstitucija Gaudium et spes naglašava autonomiju

ovozemnih stvarnosti, ali ne dovodi u pitanje njihovu povezanost saStvoriteljem i Otkupiteljem. Na taj način ona promiče svojevrsnu

relacijsku (odnosnu) ili teonomnu autonomiju, u kojoj se autonomija iteonomija ne isključuju nego zahtijevaju i međusobno pretpostavljaju.U tom svom zalaganju koncilska teologija ni po čemu ne odudara od prijašnje neposredne ili pak one klasične teološke misli. Dapače, ona je svojevrsni suvremeni primjereni izraz tradicije kojoj pripada. U njojnalazimo ne samo pretkoncilski izraz ovozemne stvarnosti (G. Thils),nego isto tako priziv na klasičnu nauku o analogiji bića, koja namdopušta da poput sv. Tome ustvrdimo kako o Bogu možemo ispravnomisliti, samo ako to isto činimo i o njegovu stvorenju.17

_______________16 S. Frigato, Antroplogia, cristologia e Veritá morale, Salesianum, 1992, 54, 99-

121.17 Gaudium et spes, 36: »Opravdana autonomija ovozemnih stvarnosti. Mnogi

naši suvremenici kao da se boje da se iz odveć uske povezanosti izmeđuljudske djelatnosti i religije ne bi sapela autonomija ljudi, društava i znanosti.Ako pod autonomijom ovozemnih stvarnosti podrazumijevamo da stvorenestvari pa i sama društva imaju vlastite zakone i vrijednosti koje čovjek mora pomalo otkrivati, primjenjivati i sređivati, onda je sasvim opravdano zahtijevatitakvu autonomiju: to je ne sam o zahtjev ljudi našeg vremena nego to odgovarai volji Stvoritelja. Sve naime stvari već time što su stvorene imaju svojukonzistenciju, istinu, dobrost, vlastite zakone i ustrojstvo; to čovjek mora poštovati tako da pojedinim znanostima ili umijećima prizna njihove vlastitemetode. Stoga se metodičko istraživanje ni u jednoj struci, ako se vrši doistaznanstveno i po moralnim načelima, nikad neće stvarno protiviti vjeri, jer profane i vjerske realnosti imaju izvor u istome Bogu. Štoviše, onaj koji nastoji ponizno i ustrajno prodrijeti u tajnu stvari, njega, a da toga i nije svjestan, kaoda vodi ruka Boga, koji uzdržava sva bića i čini da budu ono što jesu. Nekanam zato bude slobodno požaliti neke stavove, kojih je nekada bilo i međusamim kršćanima zbog toga što nisu dovoljno shvatili opravdanu autonomijuznanosti. Ti su stavovi, postavši izvorom napetosti i sukoba, mnoge duhove

Page 22: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 22/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

18

Povezujući autonomiju i teonomiju odnosno prizivajući se naklasičnu doktrinu analogije bića tj. da o Bogu možemo govoritiispravno jedino ako to isto činimo i o njegovu stvorenju, koncil ima

posve jasnu nakanu. Na moralno teološkom području ona bi se moglaiščitati primjerice u sl jedećim smjernicama i jasnim oznakamamoralnoga djelovanja: svako moralno tj. odgovorno oblikovanjeovozemnih stvarnosti mora voditi računa o objektivnim ovozemnimstrukturama i zakonima kao što su npr. oni materijalni, fizički,socijalni, psihički, emocionalni, politički itd.; moralni zahtjevi gubesvoju moralnu snagu i zahtjevnost tj. ne mogu se takvim predstavljatiodnosno odgovorno formulirati, postavljati i nalagati, ako im ne

prethodi analiza samih fenomena; ukratko: moralni zahtjev da biuistinu bio moralni zahtjev, svojom imperativnošću mora dotaknuti iizraziti stvarnost, biti njen autentičan izričaj.

Koncilska relacijska ili teonomna autonomija svojom naukomželi svakom kršćaninu dozvati u svijest da se prizivajući na svojuvjeru ne smije osuditi na irelevantnost. Štoviše, boreći se za svojidentitet kao vjernik i kršćanin, on se istovremeno mora boriti i za svojznačaj i utjecaj u svijetu. U tom smislu napetost koja postoji izmeđuidentiteta i relevantnosti, ne smije se dokidati ona mora opstati,očitovati se u ljudskom moralnom djelovanju i na sebi svojstven način podupirati ga. Drugim riječima kazano, ne radi se o izboru: ili… ili…,nego o izboru: i… i…. Upravo imajući na umu ovaj posljednji izbortj.i identitet i relevantnost, treba pristupiti posebnim konkretnim

pitanjima suvremenoga ovozemnoga života i njihovim rješavanjemartikulirati isti spomenuti izbor izražavajući i ilustrirajući koncilskuteologiju o relacijskoj ili teonomnoj autonomiji. Neka oddemonstrativnih područja svakako su: rad i izgradnja svijeta; kultura iglobalna komunikacija; brak i obitelj; kontrola oružja, rat i izgradnjamira. Njih kao i sve ost ale goruće suvremene probleme treba nazvati pravim imenom, tim više što svijet postaje sve više povezan iobjedinjen.

____________________________________________________doveli do toga da smatraju da se vjera i znanost protive jedna drugoj. No ako se pod »autonomijom vremenitog« podrazumijeva da stvorene stvari ne ovise oBogu i da njima može čovjek raspolagati bez obzira na Stvoritelja, svatko tkovjeruje u Boga uviđa neispravnost takova stava. Stvorenje naime bezStvoritelja iščezava. Uostalom, svi koji vjeruju, pripadali oni bilo kojoj religiji,uvijek su čuli njegov glas i očitovanje u govoru stvorenja. Štoviše, kad je Bogzaboravljen, stvorenje postaje neshvatljivo.«

Page 23: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 23/209

KATOLIČKA MORALNA TEOLOGIJA...

19

3.4.1. Savjest kao ujedinjujuća instanca

Iako govori o autonomiji ovozemnih stvarnosti, koncilski naukne dokida vez koji postoji između ljudske autonomije i Božjeteonomije. O njemu osobito govori u svom nauku o savjesti u 16.

broju pastoralne konstitucije Gaudium et spes. Savjest se opisuje kaonajintimnija i na svoj način najautonomnija dimenzija ljudskog

postojanja tj. kao najskrovitija jezgra i svetište čovjeka. I upravo unjoj, čovjek nije sam samcat, nego je sam s Bogom . U svojojnajintimnijoj nutrini čovjek čuje glas koji mu otkriva Božji planspasenja kao zakon »koji on sam sebi ne daje ali kojemu se mora

pokoravati «, kao zakon »kojemu je ispunjenje ljubav prema Bogu i bližnjemu« i kao zakon po kojem će mu se suditi. 18

Iako, nažalost, ne donosi kristološku dimenziju, ovaj tekst jasnoističe vezu između kršćanske ekonomije spasenja i moralnog života,ukazujući također na činjenicu da moralne istine postaju istine vjere. Naime, vjera u Boga, kojega smo osobito upoznali u životu, muci,smrti i uskrsnuću Isusa Krista, u sebi nosi neumoljiv zahtjev zaoblikovanjem širega i vjerničkoga spoznajnoga obzorja koje bitnoodređuje naše moralno razumijevanje i djelovanje, obzorja u kojem se jasno prepoznaje i spontano prihvaća odgovornost za svijet. Iz svega proizlazi da je savjest svojevrsna ujedinjujuća instanca koja povezuje

vjeru i moral odnosno koja dohvaća svako područje ljudskog života i

_______________18 Usp. Gaudium et spes , 16: » Dostojanstvo moralne savjesti . U dubini savjesti

čovjek otkriva zakon koji on sam sebi ne daje ali k ojemu se mora pokoravati.Taj glas, što ga uvijek poziva da ljubi i čini dobro a izbjegava zlo, kad zatreba, jasno odzvanja u intimnosti našeg srca: čini ovo, a izbjegavaj ono. Čovjeknaime ima u srcu zakon što mu ga je Bog upisao. U pokoravanju tom zakonu jest isto čovjekovo dostojanstvo, i po tom zakonu će mu se suditi. Savjest je

najskrovitija jezgra i svetište čovjeka, gdje je on sam s Bogom, čiji glasodzvanja u njegovoj nutrini. U savjesti se divno otkriva onaj zakon kojemu jeispunjenje ljubav prema Bogu i bližnjemu. Time što su vjerni savjesti, kršćanise povezuju s ostalim ljudima u traženju istine i istinskom rješavanju tolikihmoralnih problema koji nastaju u životu pojedinaca i u životu društva. Dakle,što više prevladava ispravna savjest, to se više osobe i društvene skupineudaljavaju od slijepe samovolje i nastoje se prilagoditi objektivnim normamamoralnosti. Ipak se nerijetko događa da je savjest uslijed nesavladiva neznanjau zabludi a da time ipak ne gubi svoga dostojanstva. Ali to se ne mo že reći kadse čovjek malo brine da traži istinu i dobro i kada savjest zbog grešne navike pomalo postaje gotovo slijepa.«

Page 24: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 24/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

20

koja s obz irom na vječni čovjekov usud, čini transparentnim svakoljudsko djelovanje.

Dobro je istaknuti da koncil nudi opće smjernice za moralno

djelovanje i vrednovanje. Ne obraćajući se naredbama, propisima izakonima, koncil zapravo svojim smjernicama nadahnjuje , potiče i poziva svoje naslovnike, najprije vjernike, a zatim i sve ljude dobrevolje. To čini s namjerom da ostavi dovoljno prostora za svačijevlastito osobno promišljanje. Time zapravo nastoji ne samo poštivati,nego i istaknuti da je nemoguće moralno- odgovorno djelovati bezosobnoga zauzimanja i promišljanja tj. bez oslanjanja na svojumoralnu osposobljenost, na mogućnosti i sposobnosti vlastitogamoralnoga razuma.

Page 25: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 25/209

21

DRUGO POGLAVLJEPovijesni pregled: značajniji utjecaji

1. Moralna teologija kao prete č a Drugoga vatikanskoga

koncilaDrugi vatikanski koncil nije došao kao grom iz vedra neba. On

ima svoju dugu i burnu povijest koja ga je malo pomalo pripremala.Poznat je kao koncil koji je nastojao ne samo prepoznati znakovevremena, nego koji je također uložio ogroman trud u pronalaženjuodgovora na pitanja koja muče suvremenog čovjeka i njegovomoderno društvo. Upravo po tim naporima koncil je bitno utjecao i

bio svojevrsna prekretnica u razvoju daljnje tj. postkoncilske moralneteologije. Zato se on s pr avom smatra, ne samo važnom, nego inezaobilaznom točkom u povijesti ove teološke discipline.

Premda se gore spomenuta otvorena i teška pitanja suvremenogčovjeka koncilskog razdoblja, prije svega povezuju s koncilom, ona senisu najednom pojavili niotkud. Poput koncila, i ona su se malo pomalo akumulirala, nazirala i dala uočiti već u moralno-teološkojdiskusiji pretkoncilskog doba. U tom smislu dobro je istaknuti da jemoralna teologija na svoj način imala ulogu koncilskog preteče. To ječinila naravno s drugačijom dinamikom u različitim jezičnim,kulturnim i državnim okvirima. U nekim sredinama taj je proces biogotovo nezamjetljiv, u drugim pak na vrlo visokoj razini. Ovaj drugi

Page 26: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 26/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

22

slučaj osobito vrijedi za ona područja, u kojima se Crkva moglaosloniti na sveučilišnu tj. visoko razvijenu teologiju, i tako imatiznačajnu ulogu u pripremi ne samo intelektualnog, nego i duhovnoga

koncilskog ozračja. Ovdje prije svega mislimo na njemačko ifrancusko govorno područje, koji su dali odlučujuće poticaje za rad iishod koncila.

1.1. Njemačko govorno područje 1.1.1. Bernhard Häring kao preteča koncilske moralne misli

B. Häring utjecao je na moralnu misao Drugoga vatikanskogkoncila u toj mjeri, da je ova bez njega nezamisliva. Taj utjecaj, kao i

ogroman uspjeh njegovoga pretkonc ilskoga danas već klasičnogadjela Kristov zakon, 1 treba zahvaliti samom modelu Häringovemoralne teologije. Ona je u svoje vrijeme prihvaćena kao nešto što seveć odavno čeka, kao nešto što će biti dokraja shvatljivo i

prepoznatljivo tek u koncilskoj reakciji i u koncilskoj kriticionodobnih, uglavnom apstraktnih, suhoparnih i mnogima nedostupnihmanuala iz moralne teologije na latinskom jeziku. Međutim, snaga i privlačnost ovog modela nije prije svega u kritici onog što trebanapustiti i odbaciti, nego jo š više u bremenitom sadržaju koji se nudi.

Bogatstvo, širinu i dubinu ponuđenoga sadržaja daju naslutitinajrazličitiji utjecaji koji su se slili u jedan jedini model Häringovemoralne teologije. Od njih u svakom slučaju treba spomenuti onajduhovno-moralni, filozofsko- teološki, biblijsko-egzegetski, kristološkii ekleziološki.

a) Bernhard Häring kao baštinik moralno teološke misliPrije svega, dobro je istaknuti da je Häring bio redovnik tj. član

reda Presvetog Otkupitelja, i da je kao takav on sam zajedno sa svojimdjelom bitno određen duhovnom tradicijom utemeljitelja istog reda tj.sv. Alfonza Marije Liguorija (1696- 1787) koji je između ostalog proglašen naučiteljem Crkve i zaštitnikom moralista.2 Zatim,

_______________1 Bernhard Häring, Kristov zakon, Zagreb, 1973.2 Spomenutoga sveca Papa Grgur XVI proglasio je svetim (1839), papa Pio IX

naučiteljem Crkve, a papa Pio XII nebeskim zaštitnikom svih ispovjednika imoralista.

Page 27: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 27/209

POVIJESNI PREGLED…

23

odlučujući filozofsko teološki utjecaj na Häringovo djelo imao jeTheodor Steinbüchel (1888-1949), Häringov učitelj u Tübingenu koji

je poznat po tome što je skolastičku filozofiju i teologiju obogatioelementima suvremene filozofije osobito dijalogizirajući s Kantovimkriticizam, egzistencijalizmom i personalizmom, filozofijomvrijednosti i fenomenologijom. Egzegetski pak utjecaj na Häringa jeostavio Fritz Tillmann (+1953), koji je moralnoj teologiji dao novi

biblijski zamah, zamah koji je u manualističkoj moralci nažalost biooduzet u korist apstraktnog a naravnog prava. I na koncu valja reći da je na Häringa utjecao Karl Adam (1876-1966) svojom kristologijom, aRomano Guardini (1885-1968) svojom eklezijologijom.

1.1.2. Interdisciplinarnost

a) Empirijske znanosti

Uz već istaknute filozofsko teološke, pojavljuju se takođerutjecaji iz drugih znanstvenih područja, osobito empirijskih disciplinakoje postaju sve dominantnije na sveučilištima toga vremena. Malo pomalo razvija se svijest o interdisciplinarnosti tj. svijest o nužnomdijalogu s drugim znanostima, ako se želi sačuvati ugled vlastiteznanstvenosti i ne osuditi na geto situaciju. Htjela ili ne htjela,moralna teologija morala je pozitivno odgovoriti na izazov i prihvatitikao ozbiljne sugovornike spomenute empirijske znanosti primjericedubinsku psihologiju i sociologiju. Koliko su ove znanosti bile u tovrijeme dominantne govori i još danas snažan i prepoznatljiv utjecajnjihovih najvećih predstavnika kao što su austrijanac Sigmund Freud(1856- 1939) i švicarac Carl Gustav Jung (1875-1961). S ovimizazovom em pirijskih znanosti osobito su se suočili moralisti TheodorMüncker (1887-1960) i Werner Schöllgen (1893-1985), prvi je

pokušao odgovoriti na izazov psihologije, a drugi na izazovsociologije.

b) Filozofske struje

Moralna se teologija susreće s izazovom interdisciplinarnosti ina području tadašnjih filozofskih strujanja. Istaknuti predstavnik jednetakve struje je nijemac Max Scheller (1874-1928) koji je sa svojom(materijalnom) etikom vrijednosti, postao svojevrsni saveznikkatoličkih moralista u njihovom susretu s Kantovim kriticizmom tj.njegovom (formalnom) etikom dužnosti. Koliko je Max Schellerov

Page 28: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 28/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

24

sustav bio blizak kršćankoj misli pokazuje i naslov doktorske radnje,koju je 1954. obranio Karol Wojtyla koji je kasnije postao i Papa IvanPavao II: »Prosudba mogućnosti izgradnje kršćanske etike na temelju

Max Schellerovog sustava «. Među njemačkim nerijetko nazivanimkatoličkim filozofima, treba istaknuti imena kao što su: Dietrich vonHildebrand (1889-1977), Friedrich Otto Bollnow (1903-1991), HansEduard von Hengstenberg (1904-1998) i svakako Josef Pieper (1904-1997) koji je poznat po svojem nauku o krepostima i po svojoj uskoj

povezanosti sa skolastikom odnosno s naukom sv. Tome Akvinskog.

c) Personalističke kategorije (egzistencijalizam i etika situacije)

U ovo vrijeme moralna teologija prihvaća također personalističke kategorije. Njih donose filozofi kao što su: austrijskižidov Martin Buber (1878-1965), austrijanac Ferdinand Ebner (1882-1931) i njemac Eberhard Grisebach (1880-1945). Ovi filozofi ukazujuna čovjekovu dijalošku strukturu koja dopušta da se moralni zahtjev

prvotno razumije kao interpersonalni zahtjev odnosno da se shvati kaozahtjev koji prethodi neosobnoj normi. Radikalizaciju ove mislinalazimo u tzv. »novoj moralci « još poznatijoj pod imenom etikasituacije. Prema njoj moralne norme imaju samo asintotičkuvrijednost, a odlučujući i konačni moralni zahtjev proizlazi iz

jedinstvene i neponovljive situacije pojedinog čina. Ovu etikusituacije osudio je papa Pio XII kao neprihvatljivu. 3 Dobro je istaknutida je snažan utjecaj na razumijevanje moralnog zahtjeva u ovomrazdoblju, imao egzistencijalizam primjerice Søren AabyeKierkegaard (1813-1855), Martin Heidegger (1879-1976) i Jean PaulSartre (1905-1980).

1.1.3. Neotomizam

Termin neo-tomizam se koris ti kad se želi ukazati na pokret ufilozofiji i teologiji koji je imao vodeću ulogu u Katoličkoj crkvi uzadnjem dijelu 19. stoljeća i zadržao dominaciju sve do sredinedvadeseto g stoljeća. Filozofi i teolozi spomenutog pokreta obično se

_______________Pio XII, »Allocuzione del 23 marzo « 1952, in DR, XIV, 17-27; »Allocuzione del

18 aprile 1952 «, in DR, XIV, 69-78; Istruzione del S. Uffiziodel 2 febraio 1956, DS 3918.Usp. Josi p Oslić, Hildebrandova kritika egzistencijalne ili situacijske etike,Obnovljeni život, 2002, 57, 1, 19-38.

Page 29: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 29/209

POVIJESNI PREGLED…

25

nazivaju neotomist ima, iako ih je u nekim slučajevima bolje nazivatineoskolasticima. Neotomizam je obnoviteljski pokret, jer je jedan od

njegovih glavnih ciljeva povratak autentičnoj nauci sv. TomeAkvinskog. Međutim, po svojim ambicijama i postignutimostvarenjima, ovaj j e pokret daleko više od pukog povratka. O tomesvjedoči i nastojanje pape Leona XIII (1810-1903) koji je kao papadobro poznavao kulturni, politički i socijalni život svog vremena i kojise trudio primjereno odgovoriti na potrebe istoga razdoblja. Njegovaenciklika Aeterni patris (1879) dala je snažan i odlučujući poticaj zaspomenutu obnovu osobito u odgoju katoličkog klera. U svakomslučaju, u drugoj polovici 19. stoljeća, neoskolastika ponovno jača.4 Odlučujući korak u njenom snažnom povratku, ima enciklika AeterniPatris, u kojoj papa Leon XIII zahtijeva povratak zdravoj nauci sv.Tome Akvinskog. U Italiji taj su povratak pripremili dominikanci iisusovci. Ovi posljednji primjerice Luigi Taparelli d'Azeglio (1793-1862) i vrlo utjecajni Viktor Cathrein (1845- 1931), nažalost tumačilisu sv. Tomu na način kako je Franjo Suárez (1548-1617) razumio i donjih prenio Akvinčevu misao.

Na njemačkom govornom području postojala je također jakaneotomistička struja. Njen najpoznatiji predstavnik svakako je teolog i

političar Carl Joseph Mausbach (1861-1931). Njegova se teološkamisao nastavlja na obnoviteljska nastojanja koja su se dogodila na prijelazu između 19. i 20. stoljeća. Upravo ova nastojanja kao ienciklika Aeterni Patris, uvode nas u širi duhovno povijesnikontekst,u kojem se pojavljuje i djeluje C. J. Mausbach, najpoznatiji prestavnikneotomističkog pokreta na području njemačkoga govornog područja.On prije svega nastoji teologizirati moralnu teologiju. Njegovimdjelom Katolička moralna teologija, dominira ljudska usmjerenost naBoga kao na čovjekov zadnji i konačni cilj.5 Iako je riječ o pretkoncilskom razdoblju, Mausbach je napisao ovaj priručnik na

njemačkom jeziku i uputio ga ne samo studentima teologije, nego ilaicima koji se za nju zanimaju. Upravo j e to u središtu njegovogakritičkog sučeljavanja s Viktorom Cathreinom. Iako tek u tragovima,Mausbach razmišlja personalističkim i povijesnim kategorijama, i

_______________4 Kao što ćemo uskoro vidjeti, dobar poznavatelj neoskolastike, neće je odmah

osuditi, jer i ona u sebi krije različite struje i naglaske. 5 Usp J. Mausbach, Katholische Moraltheologie, Aschendorff, Münster 1922-

1926.

Page 30: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 30/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

26

samim time udaljujuje se od objektivističkih i esencijalističkihkategorija naravnog prava. U kasnijim izdanjima njegova djela,izdavač i njemački moralni teolog Gustav Peter Ermecke (1907-1987)

obogatio je kristološkom dimenzijom teološki traktat djela. U središteistog traktata stavio je sakramentalnu suobličenost s Kristom na razini bitka i na razini djelovanja.

Ovaj neotomistički pokret zapravo pretstavlja kasnuneoskolastiku koja je napravila pripremu za neposredne pretpostavkeDrugoga vatikanskoga koncila. Riječ je o neoskolastici, na koju seočito ne odnosi kritička reakcija Drugoga vatikanogakoncila. Upravozato dobro je istakanuti da govor o neoskolastici iz ovog vremena,može biti zbunjujući. Zato je potrebno izbjegavati klišejski ineizdiferencirani pristup, koji ne vodi računa o različitim, pa čak i protivnim obilježjima najrazličitijih struja koje pripadaju i podpadaju pod isti opći termin neoskolastike.

a) Obnoviteljska nastojanja na prijelazu 19. i 20. stoljeća

Kao što smo rekli Mausbach se nalazi na liniji obnoviteljskihnastojanja koja su se dogodila na prijelazu između 19. i 20. stoljeća.Ta su nastojanja, nažalost bila kratkog daha, ali ipak važna, jer suutjecala na duhovno povijesni kontekst, u kojem se pojavljuje

neotomistička struja. Među najpoznatijim teolozimaspomenutogakratkoga obnoviteljskog razdoblja, svakako je dogmatičar Matthias J.Scheeben (1835- 1888). On se je usprotivio nazatku katoličke moralneteologije, i to boreći se protiv tadašnje njene sklonosti premaminimalističkoj i legalističkoj kazuistici. Prema njemu upravo je ovasklonost odvela moralnu teologiju iz društva uglednih znanosti i timeukazala između ostalog na nužnu potrebu za obnovom moralneteologije, osobito nauke o ljudskom dostojanstvu u Isusu Kristu.

Uz dogmatičara Scheebena, obnoviteljima ovog razdoblja

pripadaju također Johann Sebastian Drey (1777-1853) jedan odsuosnivača tzv. Tübingenške katoličke škole i moralista Franz Xavervon Linsenmann (1835-1898). I jedan i drugi borili su se protivsterilne neoskolastike. Na njih je svakako utjecao tadašnji katoličkiromantizam i njemački idealizam koji je posredno, ali ipak pozitivnoutjecao na kvalitetu teološke refleksije. Sve je to ukazivalo naodređeno sazrijevanje i dublje povezivanje između dogmatike imorala.

Page 31: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 31/209

POVIJESNI PREGLED…

27

1.2. Francusko govorno područje 1.2.1. Najrazličitiji filozofsko teološki poticaji

Francusko jezično područje također je sudjelovalo u duhovnoj pripremi Koncila. Po svojoj snazi, bilo je vrlo utjecajno i u njemu se prepoznaju najrazličitiji interesi. Gustave Thils (1909-2000) i Marie-Dominique Chenu (1895- 1990), začetnici su Teologije ovozemnihstvarnosti i teologije rada. Kasnije na Drugom vatikanskom koncilu,njih obojica bit će teološki eksperti. Njihovi pripremni radovi utjecalisu i našli svoj izraz u Pastoralnoj konstituciji Gaudium et spes.

Zbog pojave rastućeg sekularizma u svim područjima života,os jetila se velika potreba za dubljim povezivanjem između moralneteologije i duhovnosti. To je pak doprinijelo stvaranju pretpostavki zarazvoj laičke duhovnosti. Najodlučnije poticaje na tom području dao

je dominikanski teolog Yves Congar (1904- 1995). Međutim, bilo je iranijih pokušaja, tako primjerice Gontran-Réginald Garrigou-Lagrange (1877- 1964), nastojao je povezati tomističku sustavnuteologiju i mistiku , te teološke kreposti i moralni život. Zatim valjaspomenuti profesore poznate dominikanske teološke škole, međukojima se ističe Antonin Gilbert Sertillanges (1863-1948), oni su na području moralne teologije započeli tomističku obnovu. Osim što suse oslanjali i promicali Akvinčevu etiku kreposti, oni su istovremenonastojali dijalogizirati sa suvremenom filozofijom, osobito segzistencijalizmom.

Imajući na umu širi kontekstzbivanja: rastuća i gotovogalopirajuća sekularizacija, potreba za dubljim povezivanjem izmeđuteoloških kreposti i moralnog života odnosno moralne teologije iduhovnosti, prodor Akvinčeve etike kreposti kao i zauzetog dijaloga s

predstavnicima egzistencijalizma, postaje gotovo sam po sebirazumljiv tadašnji veliki interes za naukom o moralnom činu. Dolazi

do povratka na tradicionalnu nauku o savjesti koja se povezuje sintelektual nom krepošću razboritosti, čime se osobito bavio ThomasDeman (1899-1954). Isto tako, jako se puno govori o kreposti epikeiji.Oslanjajući se na sv. Tomu, nju se tumači kao krepost koja resiodraslog kršćanina i koja je prije svega u funkciji poboljšanja zakona sobzirom na njegovu konkretnu ograničenost i moguće uvjete njegovausavršavanja.

Page 32: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 32/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

28

1.2.2. Novi filozofski zamah - Jacques Maritain

Najpoznatiji predstavnik novoga filozofskog zamaha je JacquesMaritain (1882- 1973). Dobro je istaknuti da je riječ o jednom od

najvećih ne samo predstavnika neotomizma, nego i od predstavnikakatoličkih filozofa XX. stoljeća. Njegova programatska idejaintegralnog humanizma kao i zauzetost za ljudska prava, značajno suutjecali, prije svega na daljnji razvoj moralne teologije, ali i naslužbenu teologiju Crkvenog učiteljstva primjerice pape Ivana XXIII i pape Pavla VI. Svoje djelo Humanisme intégral objavio je 1934.Unjemu se zapravo nalaze tekstovi njegovih šest predavanja. Osnovnaideja ovog humanizma je nastojanje da promišljanje o čovjeku uključisve dimenzije njegovog ljudskog postojanja kao što su: narav i

nadnarav, grešnost i otkupljenost, racionalno i iracionalno, privatno i javno, moć i slabost, vrlinu i manu, itd. Ovaj istaknuti francuski mislilac govori o horizontu kršćanske

intencionalosti. Prema njemu, to je obzorje, u koje nas uvodikršćanska vjera, obzorje koje nam omogućuje prepoznati i razumijetine samo ono po čemu se kršćanstvo razlikuje, nego i ono što je uistinuljudsko, što čovjeka usavršava i što ga dokrajaostvaruje. Ovakvim promišljanjem Maritain ističe da kršćanstvo vjerniku otkriva njegasamog i uvodi ga u najpotpuniji odnosno najsavršeniji obliknjegovog a ljudskog postojanja. U tom smislu obzorje kršćanskeintencionalnosti postaje ključ razumijevanja i naravnoga moralnogazakona, koji povezuje cijeli ljudski rod i obvezuje svakoga pojedinogačovjeka, bez obzira na njegovu vjersku ili neku drugu pripadnost. Uzspomenute pojmove kao što su integralni humanizam i horizontkršćanske intencionalnosti, Maritain uvodi također pojamfundamentalne opcije, koji je imao važnu ulogu u kasnijoj moralnoteološkoj diskusiji.6

1.2.3. Novi teološki zamah- nouvelle théologie Nova teologija je termin koji se pojavljuje u prvoj polovici 20.

stoljeća. Njime se ukazivalo na francusku inačicu teologijeistogarazdoblja , koja je najprije bila osuđena, a zatim i prihvaćena. Usredištu ove teologije je problem povijesnosti. Nju osobito zanima nakoji način kontingentni povijesni događaj može dobiti univerzalni iliopći značaj; kako se u konkretnoj i promjenljivoj povijesti mogu

_______________6 Jacques Maritain, Neuf lecons, dijalektika, 102-131.

Page 33: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 33/209

POVIJESNI PREGLED…

29

utjeloviti vječne istine kršćanske vjere; kako poimati čovjeka unjegovoj naravno povijesnoj i nadnaravno vječnoj određenosti?

Odgovarajući na ovo pitanje jedni odvajaju, a drugi povezuju Crkvu isvijet. Nova teologija se bori protiv tendencija u Crkvi koje kritizirajusvijet tako da Crkvu odvajaju i izoliraju od istoga svijeta u svojevrsni

geto mentalitet. Upravo stoga, nova teologija promiče dijalog smodernim tada suvremenim svijetom, nastojeći sačuvati vlastiti identitet i biti na kreativan način vjerna vlastitoj katoličkoj tradiciji.7

Ovaj pokret ima svoje porijeklo u Francuskoj i francuskom jezičnom području Belgije. Svoj početak ima u Dominikanskojstudijskoj kući u Le Saulchoir – tada u Belgiji. Polazeći odatle,francuski dominikanci u to vrijeme vodeći u teologiji, pastoralu iekumenizmu, pridonose promjeni općeg mentaliteta i sudjeluju u povijesnom preokretu teorijske osnove katoličke teologije. Njihovuteološku poziciju predstavio je M. Dominique Chenu 1937. usvojevrsnom programatskom dokumentu Une école de théologie: LeSaulchoir 8. Osim kod čitanja Akvinčevih djela, pripadnici ove škole

primjenjuju povijesnu metodu i u dogmatici. Pri tome ne relativizirajunepromijenljive i vječne istine vjere, nego želenaglasiti da se onedogađaju i ostvaruju u povijesti i da ih ista povijest bitno obilježava.

Pod sumnjom da u katoličku teologiju uvodi određenimodernizam, nova teologija je najprije osuđena u enciklici Humanigeneris 1950, a zatim na Drugom vatikanskom koncilu irehabilitirana. 9 Štoviše, gledajući iz današnje perspektive, može se rećida je nova teologija svojevrsna prethodnica koncilske teologije.Otvaranje Katoličke crkve svijetu osobito je vidljivo u dva koncilskadokumenta: Nuntius universos homines , 1962 i Gaudium et spes ,1965. Na njihovoj su pripremi upravo radili istaknuti i osuđeni predstavnici ove škole primjerice M. D. Chenu, osobito u onom dijelu

_______________7 Ne smijemo zaboraviti da je ovo tek gruba skica onoga što je bilo dalek o

složenije i zamršenije u svojoj povijesnoj zbilji. Tako npr. među samimdominikancima, možemo naći i moderniste i antimoderniste. Usp. O. Weiss,Modernismus und Antimodernismus im Dominikanerorden, Regensburg 1998,5.

8 M. D. Chenu, Une école de théologie: Le Saulchoir, Avec les études de G.Alberigo, É. Foullous, J. Ladrière et j. P. Jossua, Paris 1985.

9 Osim programatskog Chenievoga djela Une école de théologie: Le Saulchoir ,osuđeno je također i ekleziološko djelo Yvesa CongaraChrétiens désunies.

Page 34: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 34/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

30

koji govori o znakovima vremena. 10 Posebnost ova dva dokumenta je iu tome što je jedan prvi, a drugi zadnji koncilski dokument. Oni činesvojevrsni okvir koncilskog rada i na taj način još više ističu koncilsko

otvaranje svijetu.

a) Henri de Lubac

Među istaknutim članovimanouvelle théologie nalaze se iisusovci Pierre Rousselot (1878-1915) i Henri de Lubac (1896-1991).Ovaj posljednji, jedan je od najutjecajnijih teologa 20. stoljeća.Svojim teološkim istraživanjima i teološkimspisima odigrao jeključnu ulogu u razvoju nauke koja će biti nauka Drugogavatikanskoga koncila. Među njegovim djelima posebno se ističe:Surnaturel. Histoire et Esprit , 1946. Zanimljivo je istaknuti da je djelo bilo osuđeno zbog modernizma, a da je samom autoru djela bilozabranjeno poučavati. Desetak godina kasnije rehabilitirani su i djelo iautor: Henri de Lubac je najprije i menovan savjetnikom Teološke pripremne komisije, a zatim i koncilskim ekspertom. Štoviše, 1983. postao je kardinal Svete rimske crkve.

Vraćajući se ponovno na samo djelo Nadnaravno. Povijesnaistraživanja, treba istaknuti da u njemu de Lubac između ostalogdonosi svoju teološku antropologiju. Metoda kojom se u tom djelu

koristi nije metafizička spekulacija, nego povijesna analiza. Istražujući povijest teološke antropologije, on uočava određene deformacijekršćanskoga poimanja čovjeka. Prema njemu u središtu tihdeformacija nalazi se krivo shvaćeni, protumačeni ili naglašeni odnosizmeđu naravi i nadnaravi.De Lubac ističe da narav tj. čovjek imasvoje središte i smisao u nadnaravnom tj. Bogu koji ga nadilazi, alikoji mu nije nešto sporedno. Nastojeći rekonstruirati teološkuantropologiju koja je upućena na nadnaravno, de Lubac se oslanja naKalcedonski sabor koji govori o jedinstvu, ali ne o pomiješanosti

odnosno koji govori o različitosti, ali ne o odvojenosti.11

_______________10 Usp G. Turbanti, Il ruolo del P. D. Chenu nell'elaborazione della costitutione

Gaudium et spes, in: Le Centre d'études du Saulchoir (Ed), Marie-DominiqueChenu: Moyen- Âge et Modernité. Colloque organisé par le Département de larecherche de l'Institut c atholique de Paris et le Centre d'études du Saulchoir áParis, les 28 et 29 octobre 1995, sous la présidence de Joseph Doré et JacquesFantino, Paris 1997, 173-212.

11 Usp. http://www.bitno.net/vjera/pravi-bog-i-pravi-covjek/ (preuzeto:24.10.2013. ): »Četvrti sveopći sabor u Kalcedonu 451. godine ispovjedio je:

Page 35: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 35/209

POVIJESNI PREGLED…

31

On ne dovodi u pitanje određenu ljudsku autonomiju, međutimističe da u svom srcu čovjek prepoznaje želju za neizmjernim i

beskonačnim tj. za nečim što nema i ne može posjedovati, što ganadilazi i do čega sam nikako ne može doći. Prema de Lubacu, tuljudsku želju za nadnaravnim, u čovjeka je usadio sam Bog u svojoj providnosti, i jedino je on svojom učinkovitom i povijesnominicijativom može primjereno utažiti12. Kada govori o konkretnoj povijesti spasenja, de Lubac je povezuje s univerzalnom poviješćuduha (Geistesgeschichte), ističući da je ova posljedenja posreduje. Istotako kada govori o teologiji, on je razumijeva kao vjerničkuautointerpretaciju i povezuje s osnovnim postavkama teološkeantropologije.

Uz gore navedene teološke doprinose, Francusko jezično područje važno je za moralnu teologiju i zbog istraživanja koja sunapravljena na području povijesti teologije sredinom prošlog stoljeća:Odon Lottin, Problèmes de Psychologie et de Morale aux XII. e et XIII.e siècles, 1942, i Thèodore Deman, Aux origines de la Thèologie Morale , 1951.

1.3. Neoskolastika

1.3.1. Širi kontekst i vlastita pozicijaDa bi mogli što bolje razumijeti napore morlano teološke

obnove dvadesetog stoljeća, ne smijemo izgubiti iz vida da su onisvojevrsna reakcija na prijašnju neoskolastičku manualistiku i da nam

je stoga za razumije vanje same obnove potrebno određeno poznavanje

____________________________________________________„Slijedeći svete Oce, složno učimo i ispovijedamo jednoga te istog Sina,Gospodina našega Isusa Krista, savršenog u božanstvu i savršenog u čovještvu, pravog Boga i pravoga čovjeka s razumskom dušom i tijelom istobitnog Ocu po božanstvu i istobitnog nama po čovještvu, “poput nas iskušanog u svemu,osim u grijehu” ( Heb 4,15), rođenog od Oca odvijeka po božanstvu, a u

posljednje dane, radi nas i radi našega spasenja, rođenog od Marije DjeviceBogorodice po čovještvu. Jednog te istog Krista Gospodina, SinaJedinorođenoga, kojega moramo priznati u dvije naravi, nepomiješane,nepromijenjene, nepodijeljene i neodvojive. Razlika naravì nijenjihovimsjedinjenjem nipošto dokinuta, nego je radije vlastitost svake sačuvana isjedinjena u jednoj osobi i u jednoj hipostazi “«.

12 Ovdje možemo uočiti paralelu s Rahnerovom transcendentalnom teologijom, ukojoj se govori o nadnaravnom egzistencijalu.

Page 36: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 36/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

32

i neoskolastike. Upravo stoga evo nekoliko riječi i o tom razdoblju. Njegov dobar poznavatelj ustručava se od ishitrenih i poopćenihizjava, koje ne vode računa o raznovrsnoti, složenosti, veličini i

bogatstvu neoskolastike. Ona u sebi krije uistinu mnogostrukanastojanja. Kad o njoj govorimo, prije svega dolazi nam na pametčinjenica da je neoskolastika bila vrlo važan instrument Crkvenogučiteljstva u borbi protiv modernizma i da je ona prvotno imalaobramben u ulogu u susretu kršćanske misli s najrazlitičijim misaonimstrujanjima toga vremena. Uz to evo još nekoliko njenih obilježja.

Premda se kritički postavlja prema prosvjetiteljstvu i od njegazuzima odmak, primjerice na području morala od njegove sekularne etike i ovozemnoga poimanja sreće, neoskolastika u sebi nosi

prepoznatljive tragove prosvjetiteljske misli. Njen sustav umnogočemu podsjeća na znanstveni ideal njemačkog idealizma:dedukcija, matematička metoda, sustavanost, kontrola,neproturiječnost i unutarnja koherentnost. Na razini neoskolastičkemoralne teologije to znači da se sve izvodi iz jednog principa koji jeočit poput matematičkog aksioma, koji daje vrijednost svakom pojedinom elementu sustava, i konačno koji jamči sustavnost,neproturiječnost i koherentnost cijelog sustava.

Kao od prosvjetiteljstva, neoskolastika se kritički distanciratakođerod historicizma i relativizma tog vremena. Upravo zbog njih

ona stavlja naglasak na nepromijenljivost najviših moralnih principa,kojima želi zajamčiti sigurnost u konkretnom moralnom razlučivanju idjelovanju. Međutim, u svom kritičkom odmaku od historicizma irelativizma, neoskolastika je napravila i određeni odmak od povjesnosti i relativnosti. Ona je na neki način zanemarila ove dvijevelike povijes ne mijene u razvoju ljudske misli, zato što ih jereducirala na varijabilnost konkretnih pojedinačnih situacija i na njih,kao na ove potonje primjenila neprimjerenu strategiju kazuistike.

Uz prosvjetiteljstvo, historicizam i relativizam, trebamo

spomenuti također biologizam i materijalizam, koji su tada bili nasnazi i od kojih neoskolastička moralna teologija također zauzimaodmak. Da bi odgovorila na njihov izazov, ona se oslanja nametafizičko razumijevanje ljudske naravi. Univerzalni inepromijenljivi kriterij moralnosti, neoskolastika nalazi u metafizičkoji apsolutnoj ljudskoj naravi. Nažalost, ovo metafizičko razumijevanjeljudske naravi, bilo je esencijalističkog tipa i kao takvo bilo je

Page 37: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 37/209

POVIJESNI PREGLED…

33

neprimjereno u svojoj ulozi ugaonoga kamena neskolastičke nauk e onaravnom zakonu. 13

Ukratko, dominantna duhovna klima druge polovice 19.stoljeća, dovela je katoličku moralnu teologiju do pozicije, u kojoj seona morala braniti. Nastojeći to učiniti, ona je stvarala bedeme,kojima se štitila, ali nažalost i zatvarala u svojevrsni apologetskimentalitet, dobrim dijelom i na uštrb otvorenoga znanstvenogsučeljavanja sa strujama toga vremena. Jedan od takvih bedemasvakako je povratak nauci sv. Tome Akvinskog. Njegova je naukanudila solidnu obranu vlastitih pozicija, i zmeđu ostalog osiguravajućitakođer teorijsk u strukturu i kontrolu vlastitoga moralnoga sustava.Apologetski mentalitet još je više ojačan dogmatskom definicijomPrvoga vatikanskoga koncila (1870) o Papinoj nezabludivosti kadnaučavaex cathedra u stvarima vjere i morala.

1.3.2. I ovo je neoskolastika

a) Škola u Louvainu Ipak, treba izbjeći brzoplete generalizacije, jer su postojali

pokušaji - primjerice škola u Louvainu – koji su prihvatili izazovKantovog kriticizma i nastojali ga integrirati u autentične kategor ije

Akvinčeve nauke: kardinal Desire Mercier (1851-1926) i isusovacJoseph Maréchal (1878-1944). Na zahtjev pape Leona XIII (1878-1903), Mercier 1922. osniva I nstitut za Tomističku filozofiju naKatoličkom sveučilištu u Louvainu. Tamo ostvaruje programenciklike Aeterni Patris (1879) tj. obnovlja filozofiju sv. TomeAkvinskog, uvodi je u dijalog s modernim misaonim tokovima i snjima je usklađuje, zatim proširuje njen utjecaj na znanstvene idruštvene discipline. Isto tako na zahtjev pape Leona XIII, to isto činii Maréchal. On daje novi zamah tomističkoj filozofiji razumijevajući

je u svjetlu tadašnjih modernih pitanja i uvida. Kao dobar poznavatelji skolastičke i moderne misli, uspijeva staviti u dijalog skolastičkumisao sv. Tome Akvinskog s transcendetalnim idealizmomImmanuela Kanta. Iz svega proizlazi novi, moderni tomizam poznat

pod imenom transcendentalni tomizam. Svojim djelom utjecao je na

_______________13 Gabriel Vasquez (1551- 1604) snažno je utjecao na cijelu neoskolastičku

tradiciju svojom tvrdnjom da je: »natura metaphysica et absoluta hominitamquam regula proxima et homogenea moralitatis «.

Page 38: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 38/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

34

kasnije isusovačke filozofe i teologe primjericeto su: BernardLonergan (1904-1984), Joseph de Finance (1904-2000), EmmerichCoreth (1919-2006), Johannes Baptist Lotz (1903-1992) i Karl Rahner

(1904-1984).Bilo bi nepravedno povezati skolastičku manualistiku isključivos rigidnim, esencijalističkim i apovijesnim sustavom naravnog pravaili pak povezati ga samo sa kazu istikom. Ustvari, već se uneoskolastičkoj manualistici mogu naći znakovi izvorne Akvinčeveetike kreposti: Benoît-Henri Merkelbach (1871-1942) i AugustLehmkuhl (1834- 1918), koji nastoje ukazati na Akvinčevu moralnumisao koja je pozorna na zahtjeve pojedinačne osobe i koja zahtijevaveću delikatnost odnosno razboritost u primjeni zakonskih kategorija.Uostalom, ne smijemo prešutiti pozitivni utjecaj prosvjetiteljstva: usredištu se nalazi odgoj moralne osobnosti i stoga moralna telogija,

bez obzira n a problem utemeljenja, ima i zadaću pedagoškog odgojaukoliko je učiteljica života.

b) Priručnici za ispovijedanje Upravo u ovom kontekstu treba nešto reći u korist kazuistike.

Bez sumnje njena pretjerivanja doveli su moralnu teologiju do gubitkaznanstvenog povjerenja, ali ne treba zaboraviti da je moralna

teologija, osobito poslije obnove pastorala pokore, koju je želioTridentski koncil, bila odmah u službi praktične pripreme (formacije)svećenika u brizi za duše.Sume za ispovijedanje, koje su uredili irski iškotski redovnici, poslužile su kao model za manualekoji su

pripravljeni prema kazu istici na takav način da pastirima duša dadnu pripremljene konkretne i gotove odgovore na mnogostruke životne probleme. Na žalost, spekulativno usmjerenje moralne teologije otišlo je u drugi plan i teološki temelji etičkih argumentacija postali su sveformalniji. Dogmatika je preuzela teme koje su izvorno bile integralne

teme moralno teološke refleksije. Dakako da je takav način postupanjana dulje rokove, mogao donijeti samo štetu moralnoj teologiji, unatočsvih prednosti praktične naravi.Istina, moralna je teologija dobila nakonkretnosti i stekla je praktičnu sigurnost. Nažalost, sve je to bilo nauštrb spekulacije i argumentacijske konzistentnosti. Upravo stogasučeljena sa zahtijevnošću dominantneznanstvene kulture moralnateologija se pokazala manjkavom i izgubila je povjerenje uznanstvenim krugovima.

Page 39: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 39/209

POVIJESNI PREGLED…

35

c) Moralni sustavi

Slična se pozornost mora imati s obzirom na obnoviteljske

napore sv. Alfonza de Liguorija, zaštitnika moralne teologije i sveca izstoljeća prosvjetitelja. Njegova važnost je osobito na području tzv.moralnih sustava koji su služili za rješavanje sumnji savjesti tj. koji sunastojali pomoći da se dođe do sigurnosti u praktičnom djelovanju.Svojim ekviprobabilizmom, sv. Alfonso je nastojao posredovatiizmeđu dva već postojeća sustava moralnosti probabilizma ituciorizma, koji nažalost otkrivaju blizinu i vrlo lako prelaze u svojeekstreme tj. laksizam i rigorizam (jansenizam). Naprotiv,ekviprobabilizam daje zeleno svjetlo slobodi savjesti u odnosu na

zahtjev zakona, u slučaju da imaju istu težinui motivi koji su u korist pretpostavljene obveze i motivi koji su protivni istoj obvezi. To jezapravo rješenje zdravog razuma, jer promiče slobodu i moralnu odgovornost, ali ne zanemaruje intelektualnu ispravnost inepristranost. U sumnji dajući prednost slobodi, ali ne zanemarujućiintelektualno poštenje, ekviprobabilizam pridonosi osobnoj zauzetostiu donošenju odluke, te njenom radosnom i odgovornom prihva ćanju.

1.3.3. Nominalizam

Sve je ovo zapravo najava modernističke problematike, koja se priprema još od nominalističkog razdoblja. Iako gotovo neprimjetno,ipak malo po malo, nominalizam je utjecao na promjenu svukupne

perspektive ljudske misli. U svom promišljanju čovjek se udaljuje odonih općih i univerzalnih kozmičkih dimenzija stvarnosti i sve višeusredotočava na ono pojedinačno, konkretno empirijsko ljudskoiskustvo. Taj nominalistički utjecaj osjeća se na svim područjima igranama ljudske misli, primjerice na moralnoj razini, u prvi plandolazi osobna odgovornost tj. konkretna, pojedinačna odluka savjesti.

Nažalost, u moralnoj teologiji, nominalistički utjecaj naročito je došaodo izražaja u kazuistici koja je pojedinačnim slučajevima savjestizapravo atom izirala i apstrahirala ljudsko djelovanje. Ističući ovunovu perspektivu kulture duha i usredotočujući se osobito na njennegativan utjecaj na moralnu teologiju, dobro je istaknuti da je to parcijalan pristup razdoblju nominalizma. Međutim, ostavljajući po strani cjelovitu prosudbu svih mogućnosti icjelovitoga dosega ovograzdoblja, dobro je naglasiti da je riječ o velikom i vrlo složenomrazdoblju, u kojem se začinju i pomalo najavljuju problematikekasnijih razdoblja primjerice sustavna misao i epistemologijskiinteres.

Page 40: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 40/209

Page 41: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 41/209

37

TREĆE POGLAVLJEOdlučujući izbor: teologija savjesti

1. Drugi vatikanski koncil: nauka i pretpostavke

1.1. Znakovi vremenaDrugi vatikanski koncil nastojao je tumačiti znakove vremena i

pronaći odgovore na pitanja koja su mučila suvremenog čovjeka.Središnje i najvažnije među njima, svakako je pitanje o Bogu. Upravostoga koncil se zanima je li moguće u sekulariziranom isamodostatnom svijetu koji sve relativizira, pa čak i banalizira, je limoguće u takovom svijetu govoriti odgovorno i uvjerljivo o Bogu.Kako govoriti o Bogu koji određuje svu stvarnost ili kako objasniti

činjenicu da je Bog posljednji ontološki temelj moralne obveze?Odgovarajući na ova, kao i na ona temeljna pitanja: odakle, kamo izašto, danas se jako često susreću izrazi kao što su teorija plana ,inteligentni design i antropijski princip . Za razliku od ovih novijih imožda manje poznatih, vjerujem da nam je svima vrlo blizak crkveniizraz Božji plan o čovjeku.

Ne ulazeći dublje u problematiku Božje opstojnosti i porijeklaljudskog postojanja, ovdje nas osobito zanima kako razumijetispomenuti izraz u kontekstu moralnog života. Je li Božji plan o

čovjeku takav, da su etički imperativi razumljivi (evidentni) sami posebi i zato obvezujući ili je ipak potreban priziv na Boga kao

Page 42: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 42/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

38

Stvoritelja svijeta i Gospodara povijesti? Ako je potreban priziv naBoga kao na najvišeg zakonodavca, onda kako razumijeti tog božanskog zakonodavca? Kako etičkim imperativima pristupiti kao

Božjim zahtjevima, a da to ne bude na uštrb poštivanja samogaljudskog intelekta? Na koji način oslanjajući se na božanskezapovijedi izbjeći opasnost oduzimanja vrijednostiljudske misli ivažnosti osobnoga intelektualnog napora na području moralnogaživota? Je li moguće i na koji je način ostvarivo da se čovjek prizovena Boga, a da samim time ne zaniječevlastitu odgovornost za svojedjelovanje i da je ne prebaci na božanski autoritet. Drugim riječimakazano je li moguće da oslonac na Boga ne bude izgovor za bijeg odsusreta s vlastitim subjektivitetom i sa zahtjevnom zadaćom nužnoga inerijetko krajnje napornoga osobnog promišljanja. Ova i slična pitanjane bi smjeli ostavljati po strani, jer po njima dotičemo neodgovorenenerijetko mučne upitnike mnogih naših suvremenika. To osobitovrijedi za moralnog teologa koji se mora pozabaviti ovim pitanjima,ako očekuje da ga se u njegovoj refleksiji sluša i da ga se želi čuti. U protivnom, uz slušatelje kojima se obraća, moralni teolog možeizgubiti iz vida i konkretni povjesni trenutak, osuđujući se tako naneželjenu irelevantnost.

1.2. Koncil o savjestiOhrabruje činjenica da u svijesti mnogih naših suvremenika,

priziv na vlastitu savjest ima veliku vrijednost. Savjest kao što znamo predstavlja dostojanstvo ljudske osobe i ukazuje na odgovornost isteosobe za njeno vlastito mora lno djelovanje. Važnost savjesti i njenanezamjenljiva uloga u moralnom životu, osobito dolazi do izražaja ukontekstu pluralističkoga društva koje njeguje toleranciju kaovrijednost. Po svom ustrojstvu i vlastitom napisanom ustavudemokratsko pluralističko društvo zahtijeva od svojih članova da semeđusobno aktivno poštuju, pa čak i onda kad je u pitanju otvorenoneslaganje u stavovima koji imaju oslonac u prizivu na savjest. Danasse mnogi prizivaju na svoju savjest, ona ima nezamjenljivu ulogu uosobnom i društvenom životu. Koliko je važnoispravno poimanjesavjesti , govori također činjenica da se jei sam koncil pozabavio

pitanjem savjesti.Služeći se svojim autoritetom koncil je istaknuo da je pitanje

savjesti u najužoj vezi s pitanjem o Bogu. Oslanjajući se također na prijašnju tradiciju, osobito onu patrističku i biblijsku, koncilski oci s jedne strane ukazuju na savjest kao na hermeneutičku privilegiranuinstancu, u kojoj Bog čovjeku otkriva svoj plan s čovjekom, a s druge

Page 43: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 43/209

ODLUČUJUĆI IZBOR…

39

strane ukazuju na savjest k ao na najintimnije čovjekovo svetište,njegovo najskrovitije središte, najdublje vrelo iz kojeg izviru sve

pojedinačne moralne odluke.1

Takvo poimanje savjesti prešutno pretpostavlja da u čovjeku postoji neposredna življena svijest o Bogu,koja nadilazi svaku vrstu empirijskoga iskustva i koja bi se moglanazvati svojevrsnom duhovnom kontemplacijom. U toj i takoshvaćenoj svijesti i savjesti, čovjek se susreće s najvišim moralnim principima. Kad ih dohvaća, prate ga sigurnost i nepogrešivost, ali istotako i svijest da istim principima ne može raspolagati i da ih mora

prihvatiti kao od Boga ustanovljene. 2 Ovaj koncilski izbor govora osavjesti nije slučajan. On je svojevrsni rezultat pripremnih teološkihradova koji su nastojali neoskolastičkumoralnu teologiju uskladitiviše s naukom Svetoga pisma.

1.3. Savjest u Sv. pismuProučavajući Sv. pismo otkrivamo da se pojam savjesti

(syneidesis) pojavljuje tek u mudrosnoj literaturi pod utjecajemhelenizma. 3 Umjesto njega u prijašnjim starozavjetnim spisima, nalazise riječ srce (leb). Ona predstavlja onu najintimniju nutrinu koja pobožnog Izraelca navodi da se u svom djelovanju podvrgne Božjem

nepristranom i pravičnom sudu. Prema starozavjetnim spisima Bogispituje ljudsko srce i istražuje čovjekove bubrege, ništa mu se nemože sakriti, on vidi i najskriveniju misao i najneznatniju težnju.4 Ovo biblijsko poimanje ukazuje na zahtjevnost, ali i uzvišenost ljudskesavjesti. Ona je najprepoznatljivija odlika ljudskog postojanja inajdublji temelj vlastite osobne slobode pre d navalom tuđih prosudbi.U noj se otkriva ljudsko dostojanstvo sa svom svojom uzvišenošću izahtjevnošću: čovjek je pozvan da živi po mjeri vlastite savjesti i utome ga prosuđuje sam Bog. Ovo poimanje savijesti i ljudskogdostojanstva, nezaobilazni je i nikad dovoljno naglašensmjerokaz u

povijesti ljudskog duha.

_______________1 GS, 16.2 Usp Domenico Capone, La teologia della coscienza morale nel concilio e dopo

il concilio, in Studida Moralia, 1986, 24, 221-249.3 Mud 17,10.4 Post 3,7-11; 4,10-12; Pnz 30,14; Jer 31,33

Page 44: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 44/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

40

Novi zavjet preuzima helenistički izraz (syneidesis), ali gakoristi u najrazličitijim značenjima. Prije svega savjest označavasposobnost moralne prosudbe zajedničke svim ljudima, vjernicima i

nevjernicima.5

Zatim ona ima i značenje unutarnjeg sudišta iliunutarnjeg svjedoka, koji su izravno ili neizravno povezani s Bogom. 6

1.4. Savjest u patrističkom i skolastičkom razdoblju Patristički oci njeguju biblijsku misao, ali je i obogaćuju

elementima fi lozofije iz stoicizma i neoplatonizma, što im omogućuje prvu teološku sistematizaciju. U tradiciji zapadne misli osobito jevažan i utjecajan sv. Augustin koji je između ostalog prvi doniometaforičku definiciju savjesti nazivajući je Božji glas. U ovoj

me tafori može se prepoznati utjecaj neoplatonske teorije o prosvjetljnju, koju sv. Augustin reinterpretira u skladu sa svojimteologijom stvaranja i vlastitom teorijom spoznaje. Prema sv.Augustinu savjest je u čovjeku privilegirano mjesto, u njoj stoluje samBog i zato je naziva (definira) sedes Dei .

Tijekom kasnije povijesti teologije gubi se mistički elementsavjesti i započinje sve veća intelektualizacija i moralizacijaspoznajno-moralnoga procesa (procesa moralnoga znanja). Sv. TomaAkvinski je klasični predstavnik ovog razvoja. Iako u njegovoj

moralnoj misli središnju ulogu ima praktični razum, kod njeganalazimo distinkciju koja će imati važnu ulogu u kasnijem razvojumisli. On naime razlikuje sinderezu ( synderesis ) i savjest ( savjest u

situaciji ). Prva je habitualno znanje moralnih i nepromjenljivih prvih principa, prisutna je u svakom čovjeku te prepoznatljiva po svojojnepogrešivosti i po tome što je nije uništio ni istočni grijeh. Druga pakima zadaću primijeniti prve principe u konkretnoj situaciji odluke.Ovo su zapravo dvije funkcije iste savjesti. Njih povezuje kvazi-silogizam koji može biti pogrešan na razini dedukcije i na razinianalize situacije.

Da bi što bolje predočio posredničku ulogu savjesti izmeđuBoga i čovjeka, sv. se Toma koristi slikom prokonzula koji posredujeizmeđu cara i građanina. Kao što građanin može upoznati carevu voljusamo preko njegovog prokonzula, tako i čovjek može upoznati Božju

_______________5 Usp Rim 2,146 Rm 14,23; 1 Kor 8,7; Tit 1,15; usp. I. Fuček, Bog i čovjek u savjesti.Istina-

norma-sloboda, PUG, Roma 1991.

Page 45: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 45/209

ODLUČUJUĆI IZBOR…

41

volju samo preko vlastite savjesti. U tom smislu ako prokonzul tj.savjest griješi bez krivnje, ni građanintj. ni čovjek nema krivnje u

svom djelovanju. Isto tako, pogrešna savjest ne obvezuje per se tj. jer je pogrešna, nego per accidens tj. jer se misli da je ispravna. Ovoukratko nabačeno Akvinčevo promišljanje o savjesti, stoji u pozadini danas opće prihvaćenog mišljenja da nesavladivo pogrešna savjest tj.savjest koja nije kriva za svoju pogrešku, obvezuje čovjeka i da unatočobjektivne pogreške, čini dobrim čovjekovo djelovanje.

2. Izazovi modernog razdoblja

2.1. Moralni sustaviU ovom razdoblj u pojavljuju se novi problemi i susreću novi

izazovi. To je vrijeme modernih administrativnih država, vrijeme ukojem zakon na svim područjima postaje sve složeniji. Premda nimoralna teologija ne ostaje netaknuta, ona dobiva zadaću da odluci

pribavi sigurnost u svijetu koji se sve više komplicirao. Ova se potrebaosobito osjetila na području pastoralne brige vjernika. Trebalo je pomoći svećenicima da kao pastiri dušamogu skinuti teret odluke ili je barem olakšati vjernicima koji su im povjereni.

Određenu pomoć našli su u tzv. moralnim sustavima koji nisuimali zadaću razriješiti sumnju savjesti na teorijskoj razini. I u tomsmislu oni nisu niti doprinosili, niti dovodili u pitanje normativnurefleksiju koja je ostala zadaća spekulativne moralne teologije. Sustavimoralnosti imali su daleko skromniji cilj. Oni su nastojali u sumnjidati praktičnu i subjektivnu sigurnost, da bi se moglo odgovornodjelovati, primjerice u iznenadanim situacijama koje traže neposrednuodluku i koje ne daju mogućnost odgode odluke. Govoreći osustavima moralnosti, dobro je istaknuti značenje i svojevrsno porijeklo sustava kao takvog. On je tipični proizvod nominalizma imodernog razdoblja, kojim se nastoji unijeti red u ono što je konfuznoi dati početni smjer. Dobro je istaknuti da je to ljudski proizvod, proizvod kojeg je čovjek zamislio i konstruirao nastojeći uspostavitikoherentni odnos između pojedinih istina.

2.2. Pojedini moralni sustavi i njihove karakteristikePrvi u nizu ovih sustava, svakako je probabilizam. Iako, njegov

idejni početak nalazimo već kod španjolskoga dominikanca

Bartolomea da Medina u drugoj polovici 16. stoljeća (1577), svojuznačajnu povijesnu ulogu, probabilizam je dobio tek stoljeće kasnije

Page 46: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 46/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

42

kad su ga svojim djelovanjem proširali isusovci. Promičući ovajsustav, isusovci su zapravo promicali ideju da zakon ne obvezuje uslučaju sumnje o njegovoj valjanosti, značenju ili dosegu (primjeni).

Pri tome su isticali da se radi o sumnji koja se ne može ovdje i sadariješiti, o sumnji koja se oslanja na vjerojatno mišljenje i koja imaodređenu postojanost. Tako shvaćena sumnja sažimala se u izreku:qui

probabiliter agit prudenter agit tj. tko djeluje vodeći računa ovjerojatnosti, djeluje razumno.

Nažalost, probabilizam je nerijetko ne samo prikazan bliskim,nego i shvaćen gotovo kao laksizam. Jedan od razloga je i taj što jesvojom gore istaknutom središnjom idejom, probabilizam bio preteča ivrlo blizak modernom razdoblju koje se okreće prema subjektu injegovoj slobodi tj. modernom razodblju koje je nerijetkodegeneriralo u individualizam, subjektivizam i liberalizam. Tonategnuto i iskrivljeno tumačenje probabilizma, osobito su promicalitucioristi. Njih se pak zbog njihovih stavova prikazuje bliskim ishvaća gotovo kao rigoriste i janseniste. Ovi pak posljednji smatrajuda se, u skladu sa situacijom, uvijek mora izabrati ono mišljenje koje

je najsigurnije.Ostavljajući po strani njihovekrajnosti (u koje se mogu

izroditi) , u svom međusobnom odnosu probabilizam i tuciorizamzauzimaju protivna stajališta i dolaze uotvoreni sukob. Izlazak iz te

nezahvalne situacije, pokušao se naći u novim sustavima poznatim pod imenom probabiliorizam i ekviprobabilizam (Afonso de'Liguori).Međutim, dobro je istaknuti da probabilizam nije nastojao bitisveobuhvatna teorija tj. da vrijedi u svakoj situaciji. On je bio svjestansvoje ograničenosti osobito kad su u pitanju određena ustanovljena prava koja se moraju zaštititi ili pak kad čini koji imaju zakonskuobvezu i koji se moraju osigurati primjerice kad se radi postizanjuučinaka, čija obveza proizlazi iz ugovora ili kvazi-ugovora(sakramenti). U tim s lučajevima, ne preostaje ništa drugo nego

proslijetiti na tucioristički način.7

Moralni sustavi ne nastoje donijeti nikakav sadržaj odnosnodovesti u pitanje objektivnost moralnih norm i. Oni nastoje pružiti jedino formalnu pomoć u procesu donošenja odluke. U tom smislu onise razlikuju od tzv. refleksivnih principa koji donose početnesadržajne smjernice tj. prve smjernice koje su određene jasnim

_______________7 D. Capone, Sistemi morali, in Dizionario Enciclopedico di Teologia Morale, L.

Rossi i A. Valsecci (ed.), Edizioni Paoline, Roma 1973, 941-948.

Page 47: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 47/209

ODLUČUJUĆI IZBOR…

43

moralnim sadržajem. Klasični primjeri ovih principa su: in dubio proreo (u sumnji u korist optuženoga);nemo malus nisi probetur (u

sumnji, nitko nije kriv, dok mu se suprotno ne dokaže);melior estconditio possidentis (u sumnji, bolji je položaj posjednika) iin dubio standum est pro validitate actus (u sumnji, u korist valjanosti).

2.3. Immanuel Kant: savjest i moralni sudProblematika savjesti j e tipična problematika modernog

razdoblja. Nju ne možemo dokraja razumijeti bez Immanuela Kanta(1724-1804) i njegove distink cije između savjesti i moralnog suda.Prema Kantu savjest je nepogrešiva i u tom smislu besmisleno jegovoriti o pogrešnoj savjesti. Ovom tvrdnjom Kant stavlja pečat na prekid sa skolastičkom tradicijom. Prema njemu savjest je kao nekounatu rnje sudište, kao prisutni Bog u čovjeku, koji svjedoči o tome jeli čovjek djelovao u skladu s univerzalnim zakonom tj. u skladu sdužnošću ili je postao žrtva svojih sklonosti. Kant reducira savjest nasubjektivni uvjet (subjektivno stanje duha) i predstavlja je kaoneposredno znanje. Ona je nepo grešiva kada informira o dobroti izloći motivacije.8

_______________8 Moderni termin Gesinnungsethik tj. etika uvjerenja (etika načela – etika

ciljeva) ovdje nalazi svoj oslonac. Max Weber ukazuje na prednosti i nedostakekako ove, tako i etike odgovornosti ( Verantwortungsethik ). Prema njemu objese etike nadopunjuju i međusobno zahtijevaju. Prva etika upravlja pozornost naetičku kvalitetu samog čina, ne vodi računa o posljedicama, ona je bezuvjetna,neovisna o okolnostima i etički dvojbena sredstvanikada ne opravdava ciljem.To je svjedočka etika, etika unutarnje vjernosti samima sebi. U njoj se činvrednuje samo premu smislu koji u sebi samom ima. Dakako da ova etika

pretpostavlja nadnaravni svijet i bez te je pretpostavke racionalno neshvatljiva. Nažalost ona zanemaruje ovaj svijet i ne trudi se oko njegove preobrazbe. Zarazliku od ove, etika odgovornosti je etika preobrazbe ovoga svijeta. PremaWeberu ona ukazuje na odgovorni izb or također i na temelju etičkog vrednovanja nužnih sredstava i njihovih posljedica. Umjesto najvišeg dobra,ova etika nastoji ostvariti veće dobro ili pak manje zlo. Etička se vrijednostmoralnog čina vrednuje u skladu s posljedicama, koje isti čin ima u svijetu, bezobzira je su li te posljedice željene ili neželjene od strane subjekta čina. Kao štosmo rekli cilj je ove etike preobrazba svijeta. Ona se ne trudi toliko okosvjedočenja vlastitoga uvjerenja, koliko oko ostvarenja etički opravdanihciljeva kao i preuzimanja odgovornosti za sve što proizlazi iz spomenutihciljeva i sredstava koja do njih vode. U razdoblju »bez Boga« jedino je ovaetika prihvatljiva smatra Weber. No isto tako dodaje da je etika odgovornosti podložna instrumentalnosti, jer prihvaća i ono što nije opravdano u sebi, ali

Page 48: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 48/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

44

Iz ove Kantove perspektive poimanja savjesti, dobro je baciti barem letimičan pogled na razumijevanje danas, u javnom životu poprilično prisutnog priziva na savjest. Naime, prema Kantu

pozivajući se na savjest, pozivamo se ne samo na neposredno inepogrešivo znanje o vlastitoj motiviranosti tj. o nakanama koje nas pokreću, nego također na savjest kao izraz univerzalnoga zakonaodnosno sklada s kategoričkim imperativom.9 Oslanjajući se dakle nasavjest m i ističemo da smo svjesni onoga što činimo i tvrdimo da jenaše uvjerenje odnosno izbor vlastitog djelovanja u skladu snepristranošću kategoričkoga imperativa savjesti. Tako čineći mizapravo na neki način stavljamo pod hipoteku dobrotu vlastitogauvjeren ja tj. tražimo da se vjeruje u dobrotu našega djelovanja poradinaše svijesti i savjesti.10 Za razliku od savjesti koja je nepogrešiva,Kant smatra da je moralni sud podložan riziku pogreške. On se naimenužno bavi empirijskim sadržajima tj. djeluje u svijetu kontingentnihstvarnosti i njihovih relativnosti.

Kao što vidimo Kantov način shvaćanja savjesti ima važnuulogu u mentalitetu našega vremena. Zato je dobro upoznati njegovumoralnu misao. Ona je čisto formalne naravi, osobito njegoveepistemološke pretpostavke koje su vezane za sam subjekt spoznaje ikoje mogu vrlo lako odvesti u moralni subjektivizam. 11 Imajući sve to

____________________________________________________može biti opravdano na temelju onoga do čegadovodi. Na istom je tragu iWebe rov strah od ljudi koji bi tražili jedino materijalno blagostanje i koji bi bilinesposobni propitkivati sam smisao ljudsk oga života. Upravo stoga Weberističe da obje spomenute etike trebaju biti integralne sastavnice jedinstveneetike, jer svaka od njih dvije uzeta za sebe, ukazuje na nedostatke koji se moguotkloniti jedino uz pomoć druge integralne sastavnice. Usp.http://www.bibliomanie.it/traiettoria_modernita_max_weber_venturelli.htm (posjećeno: 22. 11. 2012.)

9 Tri forme kategoričkog imperativa ukazuju na univerzalnost, svrhu iautonomiju: Djeluj jedino prema onoj maksimi, za koju bi volio da bude

univerzalni zakon (univerzalnost); djeluj na taj način da ljudskost, kako usvojoj, tako i u tuđoj osobi, uvijek imaš za cilj, a nikad za sredstvo (svrha, a nesredstvo); djeluj tak o da se tvoja volja snagom vlastite maksime, može smatratiustanoviteljicom univerzalnog zakonodavstva (autonomija). Usp. http://www.skuola.net/filosofia-moderna/kant.html (posjećeno: 22.11. 2012.)

10 Th. Potts, Conscience in Medieval Philosophy, University Press, Oxford 1980;E. Leites (ed), Conscience and Casuistry in Early Modern Europe, UniversityPress, Cambridege 1988; M. Turini, La coscienza e le leggi. Morale e diritttonei testi p er la confessione della prima Età moderna, Il Mulino, Bologna 1991.

11 Kantova epistemologija …

Page 49: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 49/209

ODLUČUJUĆI IZBOR…

45

na umu, dobro je istaknuti obvezu moralnoga teologa da vodi računa ofilozofskim implikacijama vlastite teološke misli. Pri tome međutim,

ne smije se zatvoriti u vlastitu struju, nego vodeći računa i čuvajućiidentitet vlastite misli, treba se otvoriti i dijalogizirati s ostalimsuvremenim filozofskim strujanjima.

3. Potreba za formiranjem savjestiCrk veno učiteljstvo poziva vjernike da formiraju vlastitu savjest

i da tu formaciju shvate kao zadaću koja traje cijeli život. U tim pedagoškim naporima, veliko značenje imaju moralni autoriteti.Pojedinac ih ne bi smio zanemariti u zauzetom odgoju vlastitesavjesti. Prije svega zato što kao pojedinac može lako postati žrtvavlastitih predrasuda, bilo da je na njih navezan, bilo da se od njih nemože sam osloboditi. Osim toga, kao pojedinac vjernik može ostativezan za neke prevladane teorije i argumentacije, koje su u nekom prošlom vremenu bile na visini trenutka, ali sada više ne odgovarajuzahtjevima suvremenoga trenutka, te odrasloga i zreloga kršćanina.12

3.1. Stupnjevi moralnoga razvoja

Vodeći računa o gore navedenim zahtjevima, moralna teologijaulazi u dijalog sa suvremenim znanostima, osobito s psihologijomkoja donosi i produbljuje primjerice vidike koji su bili posvezanemareni u manualističkom razdoblju moralne teologije. Tako npr.istaknuti sugovornici s ovog područja Jean Paget (1896-1980) iLawrence Kohlberg (1927- 1987), ističu da je za zrelu i odgovornusavjest važna emotivna postojanost koja se započinje igrađivatikod

prvih uspostavljenih odnosa u kojima vlada pouzdanje i povjerenje.Sazrijevanju i izgradnji autonomene savjesti također doprinosi poštivanje razvojnih stupnjeva moralnoga života: od prekonvencionalnoga, preko konvenzionalnoga, pa sve do postkonvencionalnoga stupnja moralnosti koji omogućuje dokrajasamoodgovorno moralno djelovanje. 13

_______________12 L. Vereecke, Autonomie de la conscience et autorité de la loi, in Le

Supplément, 1985, 155, 15-27; E Kaczynski, La coscienza morale nellateologia morale cattolica, in Angelicum, 1991, 68, 65-94.

13 »(…) Psihologija moralnog razvoja područje je koje mnoge spoznaje dugujeteoriji i istraživanjima L. Kohlberga. On je nastojao utvrditi na koji način ljudi

Page 50: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 50/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

46

____________________________________________________donose odluke u moralno dvojbenim situacijama te je postavio model premakojemu se moralni razvoj odvija u šest stupnjeva raspodijeljenih u tri razine(Kohlberg L. The psychology of moral development. New York: Harper &Row; 1986). Svaki stupanj predstavlja temeljnu promjenu u socio-moralnoj

perspektivi osobe. Na početnoj, prekonvencionalnoj razini, moralne prosudbekarakterizira konkretna individualna perspektiva. Prvi stupanj moralnograzvoja predstavlja tzv. heteronomnu moralnost gdje je moralno ponašanjeusmjereno na poslušnost i izbjegavanje kazne, a mišljenje obilježujeegocentrizam i uzimanje u obzir jedino vlastite perspektive.

Na drugom stupnju nalazimo najraniji oblik moralnog reciprociteta. Taj stupanjKohlberg naziva stupnjem osobnog interesa i razmjene, a karakterizira ga pragmatizam moralnog ponašanja. Pravila se slijede dok su u skladu s osobniminteresom, a moral se zasniva na ravnopravnoj razmjeni. Na tom stupnju

postoji shvaćanje da svatko ima svoj interes u određenoj situaciji, a s obziromda se interesi mogu sukobljavati, moral je relativna stvar – ovisno o

perspektivi.

S trećim stupnjem moralnog razvoja osoba prelazi na sljedeću, konvencionalnu razinu, koju karakterizira društvena perspektiva moralnoga mišljenja. Trećistupanj Kohlberg naziva stupnjem zajedničkih interpersonalnih očekivanja,odnos a i konformnosti. Na tom stupnju moralno ispravno jest ono što je uskladu s očekivanjima bliskih osoba te se određuje u terminima stereotipnihuloga (npr. dobra majka, dobar učenik, dobar poslodavac...).

Na četvrtom stupnju moralno ispravno se prestaje gledati u terminima lokalnihnormi i zauzima se šira društvena perspektiva. Taj stupanj naziva se stupnjemdruštvenog sustava i održavanja „čiste“ savjesti, a moral definiraju zakoni inorme koji se zasnivaju na širem društvenom sustavu. Osoba zauzima

perspe ktivu člana društva i poštuje norme i zakone smatrajući ih nužnima zaodržanje sustava koji štiti sve svoje članove.

Peti i šesti stupanj čine treću, postkonvencionalnu, razinu moralnog mišljenjazasnovanu na perspektivi univerzalne pravde. Na petom stupnju – stupnjutemeljne pravde i društvenog ugovora – osoba temelji svoje shvaćanje moralana načelima koja se nalaze u osnovi pravila i normi. Zakon i moral se neizjednačuju kao na četvrtom stupnju, nego se na zakone gleda kao proistekle iztemeljnih moraln ih načela, te se prepoznaje mogućnost sukoba zakona i morala(zbog nesavršenosti zakona). Šesti i najviši stupanj moralnog mišljenja

predstavlja teorijski vrhunac moralnog razvoja, a Kohlberg ga naziva stupnjemopćih etičkih načela. Na tom stupnju moralnog razvoja pojedinac se voditemeljnim načelima pravde koji su iznad društva i zakona. Moral se doživljavakao cilj, a ne kao sredstvo, pa će pojedinac na tom stupnju moralnog razvojaspremno prekršiti pravila kad su ona u sukobu s moralnim načelima (Kohlber gL. The psychology of moral development. New York: Harper & Row; 1986;Rest, J., Narvaez, D., Bebeau, M.J., Thoma, S. Postconventional MoralThinking: A Neo-Kohlbergian Approach, Mahwah [NJ]: Lawrence ErlbaumAssociates; 1999).

Page 51: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 51/209

ODLUČUJUĆI IZBOR…

47

Maloprije istaknute teme razvojne psihologije daju sa svoga područja, značajan doprinos moralno teološkoj znanstvenoj disciplini.

Uz usklađivanje s normom i njenim ostvarenjem, moralno djelovanjeuključuje također i usklađivanje s osobom, njenim stupnjem razvoja injenim ostvarenjem. Naime, osobno tj. moralno djelovanje mora

proizlaziti iz slobodnog uvjerenja koje može dokinuti sumnju je li posrijedi odgojena savjest ili je pak površna istreniranost savjesti.Saznanja iz kognitivne psihologije o emotivnoj postojanosti istupnjevima moralnoga razvoja, daju također dragocjen doprinososobito u trenuc ima velikih i dalekosežnih odluka primjericeneopozivi izbor životnog staleža. Spontanost ove i sličnih odluka nesmije ugroziti nikakav super-ego , jer je u pitanju životna sreća osobe.Upravo stoga krajnje je važna i odgovorna zadaća odgoja savjesti donjene zrele i odrasle dobi. 14

____________________________________________________Rest je dopunio Kohlbergov model redefinirajući šest stupnjeva u tri sheme koje

odgovaraju Kohlbergovim razinama. To su „osobni interes“, „održanje normi“i „postkonvencionalna“ shema (Rest, J., Narvaez, D., Bebeau, M.J., Thoma, S.Postconventional Moral Thinking: A Neo-Kohlbergian Approach, Mahwah[NJ]: Lawrence Erlbaum Associates; 1999). Ponudio je i širi model moralakoji, osim moralnog rasuđivanja, središta Kohlbergovih istraživanja, uključuje još tri komponente. Prva je moralna osjetljivost koja uključuje interpretacijusituaci je, svjesnost o važnim moralnim čimbenicima i implikacijama,razumijevanje posljedica različitih postupaka po osobe uključene u situaciju,empatiju i uživljavanje u uloge drugih osoba. Drugu čini već spomenutomoralno rasuđivanje, tj. razmatranje mogućih postupaka i odabir moralnonajopravdanijeg. Treća komponenta je moralna motivacija koja uključujedavanje prednosti moralnim vrijednostima iznad svih usporednih i mogućesukobljenih vrijednosti, odabir moralnih postupaka te preuzimanjeodgovornosti za njiho ve posljedice. Naposlijetku, četvrata komponentaRestovog modela je moralni karakter, a odnosi se na vještinu provedbeodabranih moralnih postupaka i posjedovanje sposobnosti (dispozicija) koje podržavaju provedbu moralnog postupka kao što su hrabrost, upornost ilisamokontrola (Rest, J., Narvaez, D., Bebeau, M.J., Thoma, S. PostconventionalMoral Thinking: A Neo-Kohlbergian Approach, Mahwah [NJ]: LawrenceErlbaum Associates; 1999). (…)«http://www.hcjz.hr/clanak.php?id=12819 (preuzeto: 21. 11. 2012.)

14 G. Zecha – P. Weingartner (a cura di), Conscience: An Interdisciplinary View,Reidel, Dordredht 1987: sadrži dijalog moralista s L. Kohlbergom.

Page 52: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 52/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

48

3.2. Moralna osobnostZreo i odrastao kršćaninsposoban je djelovati kao vjernik u

kontekstu pluralističkog društva. U najobičnijoj svakidašnjicivlastitoga života, on treba činiti izbore tj. odlučivati iz vjere, po vjeri iu vjeri. Taj veliki izazov može postati, ne samo kritika, nego i veliko breme za svakoga pojedinca. Svojim djelovanjem koje se kreće odtolerancije do indiferentnosti, pluralističko društvo možeili pripomoćiili odnemoći, ali ono ne može i ne smije zamijeniti(zanijekati) pojedinca u njegovom izboru i konačnoj odluci. U tom smislukršćanin se ne treba bojati društva, ali od njega ne trebaniti očekivatineku posebnu potporu. On jednostavno treba sve više i više uzimati usvoje ruke vlastiti život i njime jednako tako sve više i više samupravljati, a do toga tj. do postupnog postizanja moralne osobnostimora dovesti i dovodi upravo odgoj savjesti. Dakako, za ovaj pothvatnije dostatna savjest koja se iscrpljuje u obdržavanju izvanjskih imožda zastarjelih normi, koja ignorira sadašnji trenutak i njegove

posebne vjerojatno zahtjevnije norme. Potrebna je zrela, odrasla iodgovorna savjest koja dohvaća stvarnost u svoj njenoj novosti,savjest koja pojedincu omogućuje razumijeti i živjeti sam smisaonormi, savjest koja zahtijeva dar rasuđivanja i koja konačnoomogućuje čovjeka dostojnu poslušnost tj. moralnu poslušnost koja je

razumna i koja je odgovorna.15

3.3. Istinoljubiva savjestAutentični odgoj savjesti stavlja posebnu pozornost na

istinoljubivost i u tom zahtjevu ustrajava dokraja. Istinoljubivost se pokazuje kao najbolji takmac uvijek prijetećoj mogućnostisamoobmane i kao najbolji jamac one uvijek punije istine. 16 Koliko jevažna i vrijedna istinoljubiva savjest govori nam i prijašnja moralno

_______________15 S. Privitera, La coscienza. Le chiavi ermeneutiche per una interpretaczione

della problematica, Dehoniane, Bologna 1986.16 Koliko je samoobmana prisutna i snažna u čovjeku izričito govore i pojedini

aforizmi Mahatme Gandhija čiji se doprinos ljudskom rodu ne mjeri tekmjerilom dvadesetoga stoljeća nego cijele ljudske povijesti: »Prevariti samogasebe, daleko je veća od sklonosti da se prevari drugoga«. Slično izriče i sljedećiaforizam: »Izgubljen je tko se ne pozna«. Oba osobito posljednji aforizam

povezuje Gandhija s nama dobro poznatom Sokratovom izrekom koja nas poziva na spoznaju istine o nama samima. http://blog.gugo.it/citazioni (preuzeto: 21. 11. 2012.)

Page 53: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 53/209

ODLUČUJUĆI IZBOR…

49

teološka tradicija u svom nauku o značaju i naravi tankoćutne savjesti.Dakako, ne radi se o bolesno razdražljivoj, nego o vrlo osjetljivoj,

profinjenoj, istančanoj i tananojsavjesti. Ona se predstavlja kaosvojevrsni moralni instinkt ili seizmograf, kojim čovjek još izdalekaosjeća i neprevarljivo prepoznaje opasnost, te je izbjegava prije negose ova i pojavi kao konkretna i nesavladiva poteškoća. Tankoćutnasavjest nije ishitrena, nego uravnotežena savjest. Ona spontanošćuvlastitog instinkta jako dobro, odmah i neposredno u istom trenu prepoznaje terete koje može ponijeti i granice vlastitih sila koje mora poštivati.

Uz razboritost za sadašnji konkretni i živi trenutak u svomneposrednom okruženju, tankoćutna savjest snagom svoje zauzetostiza puniju istinu, podiže pogled, usmjerava ga i zauzima se također narazini šireg obzorja društvenoga života tj. onoga političkoga isocijalnoga. Premda čvrsto stoji na postojanim i neprevarljivimvrednotama, njen je pokret vrlo dinamičan i pogled uvijek novi,drugačiji. Tankoćutna savjest prepoznaje znakove vremena, ona jesposobna individualizirati ono što je sada i ovdje najpreče. Njojzahvaljujući čovjek svjedoči iste prioritete vlastim životom, niti mumanjka hrabrosti za proročki prosvjed, niti uzmiče pred žrtvomdarivanja vlastitoga života. Čovjek tankoćutne savjesti pokazuje sekao kreativan pojedinac, pa i kao kakav autsajder (izopćenik)suvremenoga pluralističkoga društva, jer slijedeći svoju neotuđivu inezamjenljivu savjest, protivi se onim težnjama spomenutoga društva,koje nasto je omasoviti društvo, čovjeka učiniti dijelom mase, izbrisatimu karakteristične crte njegovoga osobnoga lica.

3.4. Sloboda savjestiSuvremeno društvo sa sobom donosi i određene pritiske u vidu

mnogostrukih normi djelovanja. One se tiču svih članova društva ivjernika i nevjernika. Dakako, kršćani imaju također posebnekršćanske obveze koje međutim, niti zamijenjuju, niti dokidaju onegrađanske. Kao i bilo koji drugi građanin, kršćanin je takođerodgovoran za svijet. U tu odgovornost za svijet, na poseban način ulazi njegova izgradnja na području politike i društvenog života.Govoreći o slobodi vjere Drugi vatikanski koncil ističe da sekršćanska vjera prihvaća jedino po slobodnoj odluci savjesti.

Ovaj Vatikanski sabor izjavljuje da ljudska osoba ima pravo na vjerskuslobodu. Takva se sloboda sastoji u tome što svi ljudi moraju bitislobodni od pritiska bilo pojedinaca bilo društvenih skupina ili bilo koje

Page 54: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 54/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

50

ljudske vlasti, i to tako da u vjerskoj stvari nitko ne bude primoravan daradi protiv svoje savjesti ni sp rečavan da radi po svojoj savjesti, privatnoi javno, bilo sam bilo udružen s drugima, unutar dužnih granica. Osimtoga izjavljuje da pravo na vjersku slobodu ima uistinu svoj temelj usamom dostojanstvu ljudske osobe kako je poznajemo i iz objavljeneBožje riječi i iz samoga razuma17

Imajući to na umu kršćani zagovaraju slobodu vjere i promiču jekao jedan od izraza dostojanstva ljudske osobe. Suvremenodemokratsko drušvo povoljno utječe na ovaj ideal, jer i samo počivana sl ičnim temeljima. S jedne strane ono se oslanja na pretpostavku daga njegovi građani u slobodi savjesti podržavaju, u krajnjoj liniji da seslažu odnosno odobravaju ustav i svukupni pravni sustav. S druge pakstrane suvremena demokratska država, barem u principu, poštujeslobodu savjest i svojih građana. Za razliku od apsolutističkih,demokratska država ne očekuje automatsku, bespogovornu i servilnu poslušnost od svojih građana, nego suodgovornost i zauzetost za općedobro, čak i onda kada je u pitanju nepoštivanje slova zakona. Odgojza zrelu savjest nadahnut je ovakvim promišljanjem i promičetomesukladno slobodno ljudsko djelovanje. Zagovor i promicanje slobodesavjesti odnosno ljudskog dostojanstva od strane Crkve i države, prihvaćanje ustava i pravnog sustava u savjesti, te suodgovor nost izauzetost za opće dobro: sve nam to daje širi okvir za razumijevanje

prigovora savjesti i zahtjeva za njegovom tolerancijom, ako je u pitanju neko određeno pitanje koje ne ugrožava pravni sustav. Premda je iz svega gore rečenog jasno, ipak je dobro još jednom istaknuti dasloboda savjesti ne daje samovolji zeleno svjetlo.

_______________17 DH, 2.

Page 55: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 55/209

51

ČETVRTO POGLAVLJE Posredovanje vjere i moralnoga razuma

1. Sloboda i razum

1.1. Širi okvir problematike 1.1.1. Cilj i svrha moralne pouke

Odgoj odrasle savjesti, konačni je cilj moralne pouke.To jeosobito razumljivo u našem vremenu koje nosi neizbrisive tragove prosvjetiteljstva i koje nažalost nerijetko pretjeruje u odbacivanjuvažnosti i uloge heteronomnog autoriteta. Posve nam je razumljivo,ako se naš suvremenik želi služiti vlastitim razumom. To je ono štotreba i mora činiti. Međutim, nije nam shvatljivo kad taj isti čovjek uime svoje prosvjetljenosti odbacuje obvezu obraćanja i dijaloga srelevantnim autoritetima, bez obzira što su oni heteronomne naravi.Bilo kako bilo, ostaje činjenica da je samosvijest suvremenoga» prosvjetljenog « čovjeka određena prosvjetiteljskim idealom koji nasvoj način i danas dominira, ne samo opravdano ističući, negonerijetko i neopravdano prenaglašavajući važnost i ulogu autonomijetj. neovisnosti pojedinca.

Zasigurno, jedna od najistaknutijih značajki duha našegavremena ( Zeitgeist ), sažeta je u, našim suvremenicima vrlo dragoj

riječi »autonomija «. U tom istom duhu shvaća se i moralnodjelovanje. Ono postaje osobno samoostvarenje. Dakako, sve to ne

Page 56: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 56/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

52

mora ima ti nikakvo loše značenje, ako se pri tome ne pretjeruje primjerice naglašavajući individualizam ili pak dajući hedonističkorazumijevanje vlastitoga samoostvarenja. Vodeći dakle računa o

konačnom cilju moralne pouke kao i o bitnim značajkama našegavremena, u njihovom najboljem značenju, složit ćemo se da sečovjeku ne smiju otuđiti njegove najbolje mogućnosti, u imeopsluživanja moralnih normi. Nijeshvatljivo da se u ime morala,čovjeku oduzima njegova osobnost i da ga se svede na automatskoga,mehaničkoga i izvanjskoga izvršitelja normi. Izvanjsko obdržavanjenormi uzrokuje redukciju i otuđenost čovjeka, ono nema snagu niobećati, a još manje uvesti čovjeka u ostvaren, uspio i razumančovjeka dostojan život. Upravo zbog velikog rizika nad ovomopasnošću, moralna teologija u sebi njeguje još veću osjetljivost začovjeka. Zajedno sa svojim neotuđivim i neodrecivim dostojanstvomosobe, u središtu moralno teološke refleksije nalazi se čovjek injegova sloboda savjesti odnosno njegovo » pravo « na sreću i vlastitoosobno ostvarenje. 1

1.1.2. Racionalna – argumentacijska prihvatljivost

Uz slobodu savjesti, dobro je također ukazati i na predmetnostkoja bitno određuje moralnu problematiku i zajedno sa slobodomsavjesti daje širi okvir sveukupnoj moralnoj raspravi suvremenogavremena. Naime, postoje određene težnje da se moralni problemishvate na što je moguće konkretniji način (Ethos der Sachlickeit). Iakou sebi opravdane, jer moralna problematika obuhvaća i izvanjskustvarnost, ove su težnje nerijetko dovele do prevladavajućega, prevelikoga, pa i isključivoga usmjerenja morala na materijalnustvarnost primjerice fizičku, biološku, psihičku, socijalnu i zakonsku.Dakako, da je ova usmjerenost dobrim dijelom izraz znanstvenogamentaliteta modernoga razdoblja koje je poprili čno obilježeno duhom

pozitivizma.U skladu sa spomenu tim mentalitetom, najveća objektivnost

moralnih zahtjeva proizlazi iz njihove sposobnosti da se odlikujuracionalnom prihvatljivošću tj. da su utemeljeni u naravi samih stvari ida iz njih ne proizlazi nikakva prisila slobode. Jedina prihvatljiva prisila je ona koja nagovara i uvjerava, a proizlazi iz razložne i

_______________1 J. Fuchs, Autorealizzazione ed Autoalienazione, in ID., Il Verbo si fa carne.

Teologia Morale, Piemme, Casale Monferrato 1989, 227-244.

Page 57: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 57/209

POSREDOVANJE VJERE I RAZUMA

53

argumentacijske snage moralnog zahtjeva. Drugim riječima kazano,moralni zahtjev poštiva osobu i njenu slobodu u onoj mjeri, u kojoj je

racionalan tj. u onoj mjeri, u kojoj je njegov argumentacijski postupakdostupan i shvatljiv. Ne ulazeći dublje u ovu problematiku, tek ćemonaznačiti problem koji je danas vrlo prisutan, a oslanja se upravo nagore izloženu racionalnu prihvatljivost. Naime, određeni moralnizahtjev mogao bi biti racionalno prihvatljiv, ne zbog toga što je u sebisamom razuman i zato prihvatljiv, nego zato što ga je izlažio čovjekvećih ili iznimnih argumentacijskih i uvjeravajućih sposobnosti.

1.2. Otvoren i dinamičan sustav

Moralna t eologija je uistinu teološka znanost. Zajedno s ostalimteološkim disciplinama, u svom se radu vodi prije svega teološkimkriterijima. No, po svome mjestu i ulozi, moralna se teologija ponajvećma razlikuje unutar teoloških grana. Ona naime, imasvojevrsnu zglobnu funkciju između teologije i svih ostalih znanostikoje se na bilo koji način bave čovjekom. Ta je uloga vrlo zahtjevna iu moralnu teologiju unosi određenu unutarnju napetost. Kao teološkaznanost (Glaubenswissenshaft) ona ne smije dovesti u pitanje svojuteološku određenost. Ali isto tako kao moralna znanost tj.kao znanost

koja se bavi sa svim onim konkretnim što se tiče čovjeka kao čovjeka(Weltwissenschaft), moralna teologija ne smije zanemariti ilizanijekati konkretnu, primjerice povijesnu, dr uštvenu, biološku imaterijalnu dimenziju ljudskog postojanja.

Kao što vidimo moralni teolog ima vrlo zahtjevnu i opsežnuzadaću. On mora biti dobar teolog, ali isto tako mora poznavati i drugeznanosti koje se na bilo koji način bave čovjekom i koje svojimdostignućima relevantno utječu na primjerenu formulaciju moralne problematike. Ovaj zahtjev za otvorenošću i dijalogom, proizlazi izsame moralne teologije i predstavlja je kao otvoren i dinamičansustav. O toj njenoj naravi moralni teolog mora voditi r ačuna, nadvostruk način. Istovremeno dok se trudi razumijeti govor drugihznanosti, moralni teolog mora nastojati i sam biti svima razumljiv. U

pozadini ovog nastojanja nije samo strah od izolacije u neki izoliranidruštveni geto , nego prije svega uvjeren je da ne postoji isključivokršćanski moral, da je kršćanski moral upravo dokraja ostvaren ljudskimoral, i da je zato kršćanski moral shvatljiv svim ljudima dobre volje.Ovom univerzalnom priopćivošću kršćanskog morala, vodi se icrkveno učiteljstvo kadase, govoreći o pitanjima morala, obraća svimljudima dobre volje.

Page 58: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 58/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

54

2. Modeli moralno teološke misli U neposrednoj prošlosti moralna je teologija shvatila da si ne

smije priuštiti izoliranost i tako spriječiti svoje aktivno sudjelovanje ustvaranju društvenoga i kulturnoga života suvremenog društva. Ovajzaključak proizlazi također iz duboke svijesti da Crkva nije tek nekasekta, nego znak jedinstva među svim narodima. U tom smislu došlo je do izrade različitih modela moralne teologije, koji su po svomutjecaju još i dan danas na snazi. Premda je nekad riječ o vrlorazličitim inačicama i naglascima, svi ovi modeli mogu potpasti poddva nešto pojednostavljena, ali paradigmatska pristupa koji semeđusobno sučeljavaju i predstavljaju kao izazov jedan drugome.Jedan je poznat pod imenom autonomni moral u kontekstu vjere , a

drugi se zove etika vjere . Oba se modela vode opravdanim ciljevima ičini se da između njihovih stajališta nije stvarni, nego pseudospor i pseudosukob.

2.1. Autonomni moral u kontekstu vjereOvaj model postkoncilske moralno teološke tradicije, polazi od

autonomije ovozemnih stvarnosti pozivajući se na pastoralnukonstituciju Gaudium et spes i u njoj prisutnu ideju autonomije koja se proširuje i na činjenicu praktičnoga razuma.2 Oslanjajući se daklei na

_______________2 GS, 36, Opravdana autonomija ovozemnih stvarnosti : »Mnogi naši

suvremenici kao da se boje da se iz odveć uske povezanosti između ljudskedjelatnosti i religije ne bi sapela autonomija ljudi, društva i znanosti.

Ako pod autonomijom ovozemnih stvarnosti podrazumijevamo da stvorenestvari pa i sama društva imaju vlastite zakone i vrijednosti koje čovjek mora pomalo otkrivati, primjenjivati i sređivati, onda je sasvim opravdano zahtijevatitakvu autonomiju: to je ne samo zahtjev ljudi našega vremena nego toodgovara i volji Stvoritelja. Sve naime stvari već time što su stvorene imaju

svoju konzistenciju, istinu, dobrost, vlastite zakone i ustrojstvo; to čovjek mora poštivati tako da pojedinim znanostima ili umijećima prizna njihove vlastitemetode. Stoga se metodičko istraživanje ni u jednoj struci, ako se vrši doistaznanstveno i po moralnim načelima, nikad neće stvarno protiviti vjeri, jer

profane i vjerske realnosti imaju izvor u istome Bogu. Štoviše, onaj koji nastoji ponizno i ustrajno prodrijeti u tajnu stvari, njega, a da toga i nije svjestan, kaoda vodi ruka Boga, koji uzdržava sva bića i čini da budu ono što jesu. Nekanam zato bude slobodno požaliti neke stavove, kojih je nekada bilo i međusamim kršćanima zbog toga što nisu dovoljno shvatiliopravdanu autonomijuznanosti . Ti su stavovi, postavši izvorom napetosti i sukoba, mnoge duhovedoveli do toga da smatraju da se vjera i znanost protive jedna drugoj.

Page 59: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 59/209

POSREDOVANJE VJERE I RAZUMA

55

njegovu autonomiju (autonomiju praktičnoga razuma), autonomnimoral u kontekstu vjere ističe da moralni zahtjev mora biti

prepoznatljiv i prihvatljiv po svojoj racionalnoj argumentaciji, ako želida ga se u suvremenom svijetu sa sadašnjim znanstvenim standardima,sluša, čuje i prihvati. Budući da se moral oslanja i utemeljuje naljudskoj slobodi, smatraju ovi moralisti da je potrebno izbjegavati sveono što umanjuje tu slobodu, a na poseban način heteronomiju kojadovodi u pitanje autonomiju tj. slobodu.

Ovim promišljanjem ne želi se dovesti u pitanje, a još manjenijekati relevantnost kršćanske objave za moralno znanje odnosnomoralno djelovanje. U svakom slučaju nakana pripadnika autonomnogmorala nije, a ni u sebi nužno ne uključuje tvrdnju ili dopuštenjeirelevantnosti Objave za moralni život. Naprotiv, nastojeći osiguratišto ispravnije razumijevanje Objave i dosljedno zalagajući se da onadobije ono mjesto koje joj i pripada u konkretnom životu svakogvjernika, ovi moralisti nastoje kritizirati samo neprimjerenaočekivanja s obzirom na doprinos i značenje Objave. Naime, oni ističuda Objava ne sadrži ni jednu kategorijalnu (konkretnu) normudjelovanja , odnosno da se neposrednom dedukcijo m ne može izvestiiz Objave ni jedna kategorijalna norma djelovanja .

Govor o moralnom zahtjevu pod vidikom njegove

normativnosti za konkretno moralno djelovanje u sadašnjem povijesnom trenutku ovozemnih stvarnosti tj. uporaba terminakategorijalna norma djelovanja , može biti zbunjujuća. U svomterminološkom izričaju, ovaj je termin veoma sličan onom Kantovom(kategori čki imperativ), koji je u to vrijeme, a i dan danas, vrloutjecajan u moralnoj diskusiji. Premda je riječ o vrlo sličnimterminima, njihova je pozadina i tumačenje ipak posve različito. O tojrazlici potrebno je voditi računa, ne samo ako se želi ispravnorazumijeti govor pobornika autonomnog morala u kontekstu vjere,

nego isto tako utjecaj Kantovih kategorija na moralnu misao ovih pobornika. Naime dok se iza Kantovog termina kategorijalna norma

____________________________________________________ No ako se pod »autonomijom vremenitoga« podrazumijeva da stvorene stvari ne

ovise o Bogu i da njima može čovjek raspolagati bez obzira na Stvoritelja,svatko tko vjeruje u Boga uviđa neispravnost takova stava. Stovrenje naime bez Stvoritelja iščezava. Uostalom, svi koji vjeruju, pripadali oni bilo kojojreligiji, uvijek su čuli njegov glas i očitovanje u govoru stvorenja. Štoviše, kad je Bog zaboravljen, stvorenje postaje neshvatljivo«.

Page 60: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 60/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

56

djelovanja , kr ije njegov kriticizam koji se oslanja na drugačije,vlastite spoznajno teorijske pretpostavke, iza termina kategorijalnanorma djelovanja , nalazi se jedna od struja koja po svojim

epistemološkim pretpostavkama pripada skolastičkoj moralnojtradiciji, koja govori o moralnom zahtjevu pod vidikom njegovenormativnosti u konkretnom slučaju odnosno koja govori očovjekovoj odgovornosti u svakidašnjem tj. ovozemnom i u tomsmislu kategorijalnom djelovanju.

2.1.1. Relevantnost kršćanske vjere(objave)

Kao što smo rekli pobornici autonomnog morala u kontekstuvjere, kritički se osvrću na razumijevanje Objave i njeno značenje za

konkretni moralni život. Pri tome oni ne niječu relevatnost kršćanskeobjave, nego mu daju svoje vlastito razumijevanje. Oni niječu daObjava sad rži konkretne norme djelovanja i tvrde da se iz nje ne možeizvući ni jedna konkretna norma djelovanja izravnom dedukcijom.Ako je tome tako, u čemu je onda i gdje dolazi do izražajarelevantnost Objave i općenito kršćanske tradicije za konkretnomoralno djelovanje? Pobornici ove postkoncilske moralne teologijesmatraju da se relevantnost kršćanske vjere za konkretni moralniživot, prije svega pokazuje i ostvaruje na razini motivacije i kršćanskeintencionalnosti. To su zapravo dva središnja odgovora koji seobrazlažu na sl jedeći način.3

Prvi odgovor tvrdi da se u konkretnom moralnom djelovanju,Objava nalazi prije svega na motivacijskoj razini, i da ona svojom prisutnošću i djelovanjem, ne donosi nikakav novi sadržaj koji ne biveć bio u naravnom moralnomzakonu koji je po sebi univerzalnovaljan i bez Objave. U tom smislu ovaj prvi odgovor niječe kršćanskuetiku kao neku posebnu etiku, jer drži da bez obzira na Objavu,kršćani ne posjeduju veće znanje kategorijalnih normi od svojihsuvremenika nekršćana. Budući da ovaj prvi odgovor sadržajnoizjednačujeobjavljeni Kristov zakon i neobjavljeni naravni moralnizakon, proizlazi da se moralno djelovanje vjernika i nevjernikarazlikuje jedino po drugačijoj motivaciji: i jedan i drugi obdržavaju

_______________3 Uz ovaj Demmerov imamo i poprilično drugačije pristupe istoj problematici

primjerice onaj Servaisa Pinckaersa i Ivana Fučeka. Usp. Postojanje i posebnost kršćanskog morala u: Tadija Milikić,Fundamentalna moralnateologija prema Servaisu Pinckaersu, Zagreb, 2011, str. 67-72 . Usp. IvanFuček, Postoji li nekršćanski moral?, OŽ, 1980, 35, 3-4, 235-253.

Page 61: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 61/209

POSREDOVANJE VJERE I RAZUMA

57

iste kategorijaln e norme, isto čine, ali na drugačiji način, jer sudrugačije motivirani.

Drugi odgovor na problem relevantnosti kršćanske objave zakonkretno moralno djelovanje, pobornici ove etike oslanjaju na misaonajvećega francuskoga katoličkog filozofa 20. stoljeća, JacquesaMaritaina koji govori o kršćanskom horizontu intencionalnosti. Premanjima naravni moralni zakon koji je jedan jedini i koji u svojoj jedinstvenosti povezuje cijeli ljudski rod, novim kršćanskim obzorjemintencionalnosti dobiva novu hermeneutiku, novi ključ razumijevanja. Naravno da to za sobom povlači određene posljedice na sadržajnojrazini naravnoga moralnog zakona, u smislu da se do normativnihsadržaja dolazi putem određenoga interpetacijskog djelovanja.Govoreći o toj interpretaciji i interpretacijskoj ulozi Objave odnosnovjere, najistaknutiji predstavnik ove etike njemački moralni teolog Alfons Auer 4 (1915-2005) ističe da vjera ima trostruku funkciju:kritičku, poticajnu i integracijsku. Po njima ona ostvaruje konkretanutjecaj i očituje relevantnost kršćanskog obzorja intencionalnosti tj.Objave za razumijevanje naravnoga moralnog zakona koji postoji ikoji je univerzalno valjan neovisno o Objavi i vjeri u nju. Ovakvotumačenje nalazi potporu i potvrdu u povijesnoj dijalektici izmeđuvjere i razuma, kao i u majeutičkoj funkciji vjere u odnosu na praktični razum5.

2.2. Kritika etike vjere Nakon što smo se malo upoznali s autonomnim moralom u

kontekstu vjere kao jednom od dvije velike struje postkoncilskogmorala, evo nekoliko riječi i o drugoj struji koja također u svom kriluokuplja teorije s najrazličitijim naglascima i koja je poznata podimenom etika vjere. Ona zajedno s autonomnim moralom kreirasveukupnu postkoncilsku moralno teološku diskusiju kao svojevrsnimeđusobni sukob vlastitih stajališta i posebnih ciljeva. U tom smislu,etiku vjere možemo upoznati također kroz njen sukob isuprotstavljenost autonomnom moralu. Ona uopće ne skriva svojkritički pristup, a njena sumnjičava rezerviranost raste zajedno s

_______________4 Alfons Auer, Autonome Moral und christlicher Glaube, Düsseldorf, 1995.5 Različiti su putovi do istine: Sokratova majeutika, Platonova dijalektika i

Aristotelova logika koja može biti induktivna i deduktivna.

Page 62: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 62/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

58

određenim strahom da bi autonomnimoral mogao dovesti doslabljenja moralnih standarda kao i do potkapanja samoga kršćanskogmorala, osobito ako se uzme u obzir već prisutna tendencija prema

horizontalizmu, relativizmu i minimalizmu.Evo nekoliko taksativno nabrojenih većih zamjerki: etik a vjere boji se da je autonomija tek odskočna daska za autonomizam inadolazeću galopirajuću sekularizaciju; ona sumnja u ispravnostteološkoga pristupa koji ima naznake ekstrinsecizma tj. nasilnog iumjetnog odvajanja etike spasenja od naravne etike, a zatim redukcije prve na drugu smatrajući etiku spasenja tek poškropljenom naravnometikom; i na koncu etika vjere zamjera autonomnom moralunapuštanje Akvinčeve etike kreposti, smatrajući da normativna etikanema sposobnost dohvatiti svu bogatu stvarnost ljudskoga djelovanja.U tom smislu pobornici etike vjere ističu da je u korijenu normativneetike nužna etika kreposti koja neposredno određuje i dokrajaiscrpljuje moralno djelovanje. Iako je neupitna važnost kategorijalnihnormi, one niti neposredno određuju, niti dokraja iscrpljuju moralniživot koji je na najzauzetiji način određen osobnim pozivom i višimživotnim idealima. Do ove osobne zauzetosti moralnog djelovanja ukršćanskom životu dovode kategorijalne norme, ali jedino ako sunošene kreposnim djelovanjem u kojem se uz teološke (vjera, nada iljubav) i naravne kreposti (razboritost, pravednost, hrabrost,

umjerenost), također nalazi cijeli spektar ulivenih i stečenih moralnihkreposti. 6

2.2.1. Komplementarnost: priopćivost i identitet

Ostavljajući po strani sumnje, strahove i iz njih proizlazeća pre tjerivanja i prenaglašavanja, čini se da između ova dva modela postkoncilske moralne teologije, naravno ostavljajući po strani njihoveradikalne inačice, nije odnos suprotstavljenosti i sukobljenosti negokomplemen tarnosti. To osobito dolazi do izražaja ako istaknemonjihove primarne i određujuće ciljeve koji se sami po sebi

predstavljaju posve opravdanima, a zbog svoje parcijalnosti ikomplementarnima. Svjestan dominacije egzaktnih znanosti i njihovih

posebnih zaht jeva za znanstvenošću, autonomni moral prije svega _______________6 Pogledaj J.M. Aubert, Débats autour de la morale fondamentale,u Studia

Moralia 1982, 20, 195- 222; R. Trembay, Par delà la »morale autonome « et»l'éthique de la foi« A la recherche d'une via media, u Studia Moralia, 1982,20, 222-237.

Page 63: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 63/209

POSREDOVANJE VJERE I RAZUMA

59

nastoji ukazati na racionalnu prihvatljivost i uni verzalnu priopćivostkršćanskog morala, a samim tim i sačuvati ga od izolacije i

irelevantnosti u suvremenom društvenom, kulturnom, znanstvenom isvakom dr ugom području ljudskog života.Za razliku od autonomnog morala, etika vjere nastoji sačuvati

identitet kršćanskog morala. Kao što smo već prije istaknuli nemaformalno objavljenih kategorijalnih normi djelovanja. Ako do njihželimo doći, onda se moramo koristiti darom praktičnog razuma. Tovrijedi za svakog, kako za pobornike autonomnog morala, tako i za pobornike etike vjere. Međutim, ovi posljednji ističu da se kršćanin usvom moralnom promišljanju koristi praktičnim razumom koji nijesamo naravni, nego i vjerom prosvjetljen razum. Vjera darujekršćaninu više svjetlo, svjetlo koje prosvjetljuje njegov razum. U tomsmislu vjernik u odnosu na nevjernika, ima nešto više, nešto što mudaje svojevrsni privilegirani status, nešto što treba doći do izražajatako đer u univerzalnoj komunikaciji i biti posebni doprinosvjerničkoga moralnog razuma.

3. Antropološki korelati vjere Za vjernika moralne istine imaju status istine spasenja, jer

njegovo moralno djelovanje proizlazi iz posvećujuće milosti i uvodiga u vječno blaženstvo. Međutim, kako razumijeti spasenjski statusmoralnih istina, ako ne postoje formalno objavljene moralne istine iako se ne dopuša nategnuta interpretacija kršćanske objave? Uodgovoru na ovo pitanje, pomaže nam transcendentalna teologija, koju

je predstavio i na odlučujući način razvio Kahrl Rahner.7 U kontekstuove teologije, govori se gotovo na programatski način o antropološkimimplikacijama kršćanske vjere i pri tome oslanja na tvrdnju da o Bogumožemo govoriti jedino ako istovremeno govorimo o čovjeku tj. da je

svaka naša teologija unutar antropološkog horizonta ida je njime bitno određena. U konačnici to znači da bez antropologije nemateologije. 8

Iz netom spomenute tvrdnje proizlazi da istine vjere imaju tj.generiraju svoje antropološkekorelate (implikacije ili koordinate) koji

_______________7 Usp. Marko Mati ć (ur.), Karl Rahner, Teolo ški spisi, Filozofsko-teolo ški

institut Dru ž be Isusove, Niz Teologija 1, Zagreb, 2008.8 Unijeti bilješku o Hans Ursu von Balthasaru...

Page 64: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 64/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

60

nisu formalno objavljeni, ali na koje vjera neposredno utječe i ponjima određujući normativnu samo-svijest vjernika, pribavlja istomvjerniku kršćanski horizont smisla. Oslanjajući se na dosad rečeno,

možemo reći da su antropološke implikacije vjere plod vjerom prosvjetljenog razuma, 9 i da kao takve prije svega jamče sukladnostvjere i razuma, 10 zatim priječe voluntarističko tumačenje vjere, i nakraju ukazujući na vjeru kao na instancu koja prosvjetljuje tj. nadilazirazum, antropološke implikacije ističu da vjera donosi nešto više,nešto što razum tek treba dosegnuti. Iz svega navedenog proizlazi da usvom sadržaju antropološke implikacije vjere imaju bogati smisao koji

je u skladu s razumom, smisao koji je plod vjerom prosvjetljenograzuma, i konačno smisao koji zahtijeva trajni hermeneutski napor daga se primjereno shvati.

3.1. Dostojanstvo ljudske osobe i temeljna jednakost3.1.1. Dostojanstvo ljudske osobe

Jedna od antropoloških implikacija vjere svakako je neotuđivo ineuništivo dostojanstvo ljudske osobe. Ono ima ontološki temelj uneposrednom i živom iskustvu Boga. Kolika je važnost, vrijednost iznačenje dostojanstva ljudske osobi, govori činjenica da su svemoralne smjernice u fu nkciji učinkovite zaštite istog dostoj anstva. Štose u konačnici krije pod pojmom dostojanstva ljudske osobe, na toneprestano odgovara povijesni proces uvijek dubljeg i potpunijegrazumijevanja neotuđivog dostojanstva ljudske osobe.

3.1.2. Temeljna jednakost

Druga vrlo značajna antropološka implik acija vjere je temeljna jednakost između svih ljudskih bića. Ova jedankost ima temelj u tajniutjelovljenja odnosno u povijesnoj činjenici da je sam Bog u IsusuKristu postao čovjeku jednak. Ne kaže se da je postao jednakribaru

Šimunu,kraljici Kleopatri ili filozofu Marku, nego da je postao jednakčovjeku kao takvom, bez obzira da li je star ili mlad, Židov ili Grk,muško ili žensko, a mi bi danas, nastojeći obuhvatiti sve one koji suobdareni ljudskim životom, rado dodali: bez obzira je li rođen ilinero đen. Svojim čovještvom sam Bog postaje jednak čovjeku, u Isusu

_______________9 »ratio fide illuminta « 10 »obsequium rationi humanae consentaneum «

Page 65: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 65/209

POSREDOVANJE VJERE I RAZUMA

61

Kristu sam Bog postaje neoborivi i neuništivi temelj jednakosti međusvim ljudima.

Međutim, što zapravo značiupravo spomenuta temeljna jednakost među ljudima i kako ses njom možemo ispravnokoristiti?To su pitanja na koja je teško iscrpno odgovoriti, jer ova temeljna jednakost ipak ostaje nešto što je po svom sadržaju daleko bogatije odnašeg znanja o njemu. I zato ponovno dolazi do izražaja povijesnazadaća našeg razuma koji svojim trudom mora trajno nastojati oko jasnijeg uvida u sadržaj i potpunijega razumijevanja značenjaspomenute antropološke implikacije vjere. Kao svojevrsnu kritiku ikao poseban apel suvremenom čovjeku, zanimljivo je istaknutičinjenicu da se antropološka implikacijatemeljne jednakosti posmjeru svoje težnje, suprotstavlja spontanoj ljudskoj težnji zaisticanjem i jačanjem razlika među ljudima. Kad već govorimo orazlikama, onda je dobro reći ono što nam zdrava pamet kaže: razlika je uvijek bilo i uvijek će ih biti. Nije problem u njima samima, nego unjihovoj funkciji tj. da li ruše ili štite temeljnu jednakost međuljudima, da li se mogu ili ne mogu opravdati pred činjenicomneotuđivoga i neunuštivoga ljudskog dostojanstva.

3.1.3. Smisao povijesti

Treća antropološka implikacija vjere je smisao povijesti. Onaima temelj u Bogu koji se objavljuje. Ovdje osobito mislimo nadogađaj uskrsnuća. To je povijesni događaj, u kojem Bog darujeneuništivi i konačni smisao čovjeku i njegovoj povijesti. Snaga smisladopire do svega. Sveukupna ljudska povijest kao i svaki njen pojedinačni trenutak konačno mogu imati smisao. Događajemuskrsnuća smisao je ušao u bolnu zadanost i neshvatljivuograničenost, gorku muku i nesnošljivu patnju, pa čak i u sam

besmisao neupitne smrti. Ovaj posljednj i više nema zadnju riječ. On jeuzmaknuo pred smislom uskrsnog događaja. Smrt više nije katastrofa,ona nije kraj. Vjernik je prihvaća, ali u njoj ne ostaje, nadilazi jesnagom smisla uskrsnog događaja. Na pitanja kao što su: kakorazumijeti smisao koji pr oizlazi iz vjere u Božju povijesnu objavu,kako dokučiti smisao ljubavi raspetog Isusa Krista, kako shvatitismisao uskrsne nade, kako protumačiti pojedinačnu i sveukupnuljudsku povijest kao povijest spasenja tj. povijest koja u sebi krije iotkriva uvije k dublji i širi smisao? Na ova i slična pitanja, nastojiodgovoriti moralni razum koji svojim neprestanim promišljanjem

Page 66: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 66/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

62

pruža uvijek jasniji i poptuniji uvid u konačni i neuništivi smisao povijesti.

3.1.4. BesplatnostČetvrta antropološka implikacija vjere je besplatnost. Ona nam

se čini posve razumljivom i gotovo banalnom u današnjem popriličnoekonomiziranom i monetiziranom svijetu. Njenu dublju naravmeđutim, daje nam tek naslutiti teologija milosti koja neumorno

ponavlja da se Bog iz ljubavi, po ljubavi i u l jubavi dokraja priopćuje;da On ulazi u odnos s čovjekom darujući se iz, po i u čistoj milosti; da je milost bitni i konstitutivni element povijesne Božje objave koja imavrhunac u muci, smrti i uskrsnuću Isusa Krista; i konačno da je milost

nužno u temelju autentičnoga kršćanskog života i djelovanja, jer svakodobro djelo dolazi od Boga.Iz svega proizlazi da besplatnost nije tek izvanjski zahtjev i

neobvezujući izazov, nego konstitutivni kriterij slobodnoga ikreativnoga ljudskog djelovanja. Besplatnost je svojevrsni izričajBožje milosti koja dopire do ljudskoga djelovanja i oblikuje istinskemeđuljudske odnose. Kao takva besplatnost se izdiže iznadregulirajućega pravnog sustava. Ovaj poredak nema smisao u sebisamom, jer izražava i upućuje na jedan viši i nikada dokrajaformuliran zakon koji u sebi uključuje besplatnost i koji je njome

bitno određen. Ukratko, besplatnost se predstavlja kao odrednicameđuljudskih odnosa kojase po svom sadržajune da nikada dokrajashvatiti i dovoljno naglasiti. Njena vrijednost, uloga i zahtjev,

predstavljaju se kao trajni i uvijek novi izazov ljudskoj moralnojrefleksiji. 11

3.1.5. Subjektivni princip moralnoga znanja i djelovanja

Već smo istaknuli povijesnu zadaću moralnog razuma koji

svojim trudom mora trajno nastojati oko jasnijeg uvida u sadržaj i oko potpunijeg razumijevanja samog značenja antropoloških implikacijavjere. Vjerom nadahnute ove implikacije predstavljaju svojevrsni program, kojega treba dalje razrađivati, razvijati i usavršavati

_______________11 S. Frigato, Antropologia, Cristologia e Verità Morale, Salesianum, 1992, 54,

99-121; A. Scola, Christologie et morale, Nouvelle Revue Théologique, 1987,109, 382-410; J. Velez, Moral y cristologia. Punots determinantes de unarelación, Estudios Ecclesiasticos, 1985, 60, 5-57.

Page 67: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 67/209

POSREDOVANJE VJERE I RAZUMA

63

racionalnim i inventivnim trudom razuma. Zato vjera zahtijeva radrazuma i u toj ga njegovoj zadaći ne može zamijeniti. Štoviše, ona ne

može niti dokinuti, niti umanjiti rizik njegove pogreške koja je uvijekmoguća u racionalnom promišljanju.Ukazujući na ovo razgraničenje između vjere i razuma, želi se

istaknuti prije svega posebni epistemološki statusvjerskih istina s jedne strane i moralnih normi djelovanja s druge strane; zatim želi senaglasiti da su oni usko povezani, da njihov odnos nije izravan i da sene ostvaruje čistom dedukcijom tj. da se moralna teologija ne smijereducirati na model deduktivne znanosti; i na kraju želi se dati doznanja da se povezanost vjerskih istina i moralnih normi događa narazini i uz pomoć teološke antropologije.Sve dosada istaknuto neumanjuje va žnost i vrijednost vjere, negonaprotiv doprinosi boljojzaštiti vjere i njenih istina nasuprot nasilnih i neprimjerenihinterpretacija . Istovremeno stavlja se još veći naglasak na činjenicu da

je subjektivni princip moralnog znanja i dosljedno moralnogadjelovanja, moralni razum koji je vjerom prosvjetljen i koji svojimvlastitim racionalnim i inventivnim trudom dolazi do konkretnihnormi djelovanja.

4.

Svetopisamski argument u moralnoj teologijiOva i slična promišljanja mogu također doprinijeti ispravnijem

odnosu moralnoga teologa sa Starim i Novim zavjetom. Sveto pismonije priručnik moralne teologije, niti predstavlja etički sustav koji semože savršeno primijeniti na sve dimenzije ljudskog života. Naprotiv,uz pomoć različitih književnih vrsta Sveto pismo donosi povijestizabranog naroda, koja se konačno ispunja i nalazi svoj kritičkizaokret u događaju Isusa (Jesusgeschehen). Upravo zato Sveto pismo

pokazuje dvostruku manjkavost. S jedne strane tu je met odološki

nedostatak, ukoliko se u njemu ne nalaze sosfisticirane argumentacije. Naime, nadahnuti pisci ne razvijaju ni jednu moralno teološku metodukoja bi bila dovoljna i primjerena zahtjevima suvremeneepistemologije. 12

_______________12 Već smo istaknuli da se moderene znanosti duha (geisteswissenschaften)

prepoznaju po svojoj metodološkoj oštrini. Njihova znanstvena metodologijautjecala je i na teologiju koja je svakako nastojala ostati njihova dostojnasugovornica i u tom smislu ostati priznata kao znanstvena disciplina odnosnozadržati vlastitu javnu relevantnost.

Page 68: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 68/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

64

Istina, u Svetom pismu ima i etičkih argumentacija, međutim unjemu ipak prevladava književna vrsta pareneza (parakleza)13, koja polazi od činjenice da čitatelj ima isto etičko stajalište i da mu nije

potrebna etička argumentacija. Zato se u svome sadržaju i po svojojnaravi pareneza svodi na nagovor, pobudu i ohrabrenje. Ona se oslanjana Božje spasenjsko djelovanje u Isusu Kristu, te u njemu nalazimotive kojima ohrabruje i produbljuje već postojeću vjerničkumoralnu svijest (moralni uvid). 14

Uz nedostatak etičke argumentacije, također postoji i nedostatakna razini sadržaja. Naime, Sveto pismo ne donosi ni jedan traktat izmoralne teologije, koji sustavno obrađuje pojedino moralno pitanje. Na razini konkretnih slučajeva, mogu se prepoznati argumentativni postupci, ali oni uglavnom donose prigodne i pojedinačne tvrdnje. Da bi se one danas mogle ispravno shvatiti i primjeniti, potrebna je vrloosjetljiva moralno teološka hermeneutika. Ona bi trebala spomenuta prigodna svetopisamska moralna obrazloženja, ne samo shvatiti uduhu onog vremena, nego isto tako ispravno primijeniti, kako u drugoji drugačijoj situaciji onog vremena, tako i u drugoj i drugačijojsituaciji naših suvremenih povijesnih, društvenih, kulturnih, socijalnihi inih drugih zadanosti.

Posve je jasno da nadahnuti svetopisamski pisci nisu mogliimati na umu raznovrsna moralna pitanja koja muče suvremenogčovjeka i da nisu nastojali na njih dati odgovor. Moralna teologijanjihovog vremena bitno je određena moralno-teološkom

problematikom istoga razdoblja. U tom smislu posve je razumljivo daSv. pismo ne daje odgovore na sva konkretna moralna pitanja i da

_______________13 Premda ćemo parenezu i paraklezu koristiti kao sinonime, dobro je ukazati i na

razliku među njima. U Novom zavjetu parenesa se spominje u dva navrata Djap., 27,9 i 22, dok parakleza daleko više puta: kao glagol 106 puta, a kaoimenica tridesetak puta primjerice Rm 12,1; Ef 41; 1Pt 2,11. Dok pareneza ukazuje na razliku između moralnih zapovijedi i duhovnog nagovora,

parakleza ističe krepost ljubavi u odnosu na zapovijedi. Središnji cilj parakleze je napredak u ljubavi i ostalim krepostima koje zahtijevaju osobnu zauzetostnadahnutu djelom Duha Svetoga. Svima nam je dana Kristova ljubav i na njunas neprestano potiče Duh Božji koji je razliven u srcima našim. Nošen tomljubavlju, na nju nas ohrabruje, sklanja i poziva sv. Pavao »Zaklin jem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živitedostojno poziva kojim ste pozvani!«, Ef 4,1.

14 O naravi parenetičkog govora može se naći kod:S. Leone, S. Privitera, Nuovo Dizionario di Bioetica , Città Nuova- ISB, Roma - Acireale 2004.

Page 69: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 69/209

POSREDOVANJE VJERE I RAZUMA

65

nerijetko ostaje na razini poticaja, ohrabrenja, motivacije i višihdarova. I upravo tu dolazi do izražaja, zadaća moralnog teologa koji se

ne smij e svesti na ono što čini egzegeza. Moralista mora ići korakdalje, nastojeći doći do etičke argumentacije koja stoji u pozadini prigodnih moralno teoloških tvrdnji onog vremena i koja bi trebala bitiu temeljima suvremene moralno teološke argumentacije.15

4.1. Moralni razumTeologija se ne koristi bilo kojim razumom. U njoj je na djelu

razum koji je dokraja određen teološkom stvarnošću tj. koji se predstavlja kao »intellectus fidei « (inteligencija vjere) i koji zahtijeva

odnosnu (realcijsku) autonomiju. Promišljajući o Bogu i prodirući unjegovo neistraživo ostajstvo, ovaj razum na svoj način stvara povijestmisli o Bogu i o njegovu otajstvu . Prateći tu povijest, možemozamijetiti da je poimanje Boga podvrgnuto povijesnom procesu promišljanja, i da isto poimanje utječe na razumijevanje i proučavanjeovozemnih stvarnosti. Odgovarajući na zaht jev vjere, moralni razumsudjeluje i u jednom i u drugom postupku. On poštuje i sudjeluje uformalnim strukturama razuma koji je prepoznatljiv kod svih ljudi, aliih istovremeno i nadilazi. Upravo t ome zahvaljujući, moguće je

istraživati antropološke implikacije vjere u njihovoj nepojmljivojdubini i ponuditi ih nevjernicima kao najbolju alternativu.Moralni razum vjernika nije akritičan, on propitkuje postojeće

standarde moralnih uvida, ne dosađuje se ponavljajući ono što svikažu ili što je već rečeno. D apače, daje vlastiti doprinos univerzalnometičkom dijalogu polazeći od uvjerenja da je njegov govor shvatljivsvim ljudima dobre volje. I na kraju dobro je istaknuti da nije dostatnasamo nužna racionalna prihvatljivost. Zbog svoje univerzalne naraviona neizbježno ostaje apstraktna, daleka, nevidljiva, hladna i na nekinačin neprivlačna. Nije dovoljno samo savjetovati bolje alternative,njih je potrebno kao takve i živjeti. Jedino pod tim uvjetom one moguzadiviti, privlačiti i oslobađati. Sve to potvrđuje da su nužne moralne

_______________15 Metodološke vidike obrađuju: Ch. Curran – R. McCormick (ed.), Readings in

Moral Theology, 4. The use of Scripture in Moral Theology, Paulist Press, New York 1984; J. Fuchs, Etica cristiana: orientamento biblico e valutazioneumana, u Isto, Il Verbo si fa carne. Teologia Morale, Piemme, CasaleMonferrato 1989, 7-30.

Page 70: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 70/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

66

osobnosti koje uz intelektualnu krasi i duhovna osjetljivost tj.sposobnost prepoznati Božji Duh na djelu u vlastitom životu.

Page 71: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 71/209

67

PETO POGLAVLJEEklezijalna dimenzija kršćanskog morala

1. Postojanje kao komunikacija

1.1. Moralnost i javni životMoralnost se ne može i ne smije svesti na razinu unutarnje

subjektivnosti. Ona se ne odvija samo na privatnoj, nego i društvenojrazini ljudskoga postojanja. Ne prepoznati i ne priznati tu činjenicuzajedničarskog života koji je određen ljudskim moralnim postojanjem,nije ništa drugo doli grubo nijekanje i nepriznavanje same stvarnosti.Moralnost je sastavni i neo tuđivi dio sveukupnoga ljudskog života,kako onoga privatnog, tako i onoga javnog. Društveni ili javni ljudski

život nije prepušten na milost i nemilost, ni neosobnih naravnih procesa autoregulacije, ni učinkovitosti tehnokratske sposobnosti. Inad njim, ukoliko je to ljudski život, bdije sveobvezujući moralnizahtjev: čini dobro, izbjegavaj zlo. Kao što znamo, moralna istina pogađa i angažira čovjeka kao čovjeka, u svim njegovim dimenzijamai odnosima, kako na razini unutarnje duhovne raspoloživosti imotiviranosti (unutarnje uvjerenje), tako i na razini izvanjskogdjelovanja (izvanjska odgovornost).

Page 72: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 72/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

68

1.2. Društveni život utječe na ljudsku moralnost Iako nam je dobro poznata priča o Robinsonu Krusou, teško

nam je i zamisliti ljudski život, u kojem ne postoji drugi čovjek. Danasnitko n eće nijekati društvenu dimenziju ljudskog postojanja. Svi seslažu s činjenicom da je čovjek društveno biće i da ga zajednica bitnoodređuje. Imajući to na umu, čini nam se prihvatljivim tvrdnja dazajednica ili zajednice utječu također na moralno razlučivanje imoralno djelovanje svojih članova. Dakako, da to vrijedi i za vjernikakoji kao kršćanin živi u krilu Crkve. U n joj je on primio dar vjere pozajednici vjernika koji kao živa tradicija prenose primljeni dar vjere.Uostalom, kao što znamo, spasenje ne dokida naravne struktureljudskog postojanja, nego ih prožima, podiže i preobražava.1

1.3. Ljudsko društvo je komunikaci jska zajednicaČini se da je ljudska zajednica prije svega komunikacijska

zajednica i da je komunikacija vjerojatno prvobitni životni procesljudske zajednice, proces koji ima utjecaj ne samo na društveni, nego ina moralni ljudski život. Upravo stoga, evo nekoliko riječi okomunikaciji. Dakako, riječ je o vrlo složenoj pojavi koja nas ovdjezanima tek pod nekim vidicima, primjerice povijesni dinamizam isposobnost posredovanja solidarnosti. Budući da se komunikacijaosobito ostvaruje u ljudskom govoru, og raničit ćemo se samo na to područje komunikacije. Premda je jezik vjerojatno prvobitna ljudskaustanova, on je i dan danas još uvijek u izgradnji. Njegova jasnoća irazgovijetnost nikada nisu dokraja osvojeni i uvijek se iznova

postavljaju kao ciljevi do k ojih treba doći i do kojih se dolazi krozustrajan i naporan rad. Kolika je vrijednost i nužnost tog napora,nažalost svjedoče bezbrojna iskustva nesporazuma koji proizlazeupravo iz jezika. O tome nadugačko i naširoko govori filozofija jezikaopravdano is tičući da je komunikacija bolja i uspješnija, što je jezik

jasniji i razgovjetniji. Ne ulazeći dublje u problematiku, želimo istaknuti da je jezikživa stvarnost i da je neposredni odraz povijesne živosti ljudskogaduha. Kao što znamo ljudska spoznaja neprestano napreduje

_______________1 F. A. Sullivan, »Sussiste « la chiesa di Cristo nella chiesa cattolica romana?, in

Vaticano II. Bilancio e prospettive, (ed.) R. Latourelle, vol. II, CittadelaEditrice, Assisi 1987, 811- 824; G. J. Békés, L'eucaristia fa la chiesa, ibid., 825-838.

Page 73: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 73/209

EKLEZIJALNA DIMENZIJ A…

69

otkrivajući nove i dosada nepoznate vidike istine. Njen napredak produbljuje i precizira tradicionalna uvjerenja, a neka čak i odbacuje.

Ovaj spoznajni napredak ljudskog duha, utječe također na jezik koji seusklađuje s novim istinama stvarajući nove riječi ili pak preinačujućione stare koje dobivaju nove naglaske ili barem dijelom drugačije iizmijenjeno značenje. Ovu povijesno dinamičnu dimenziju ljudskogduha i jezika potvrđuje također ljudska komunikacija koja nužnozahtijeva trajni se mantički i heremeneutički napor. Bez njega jenemoguće ostvariti komunikaciju i izgrađivati zajednicu. A ono što je još gore, bez njega se vrlo lako spotiče o nesporazum i završava urazaranju zajedničkog života.

Naprotiv, koristeći se vlastitom intelektualnom sposobnošću uostvarivanju komunikacije i zajedničkog života, očituje se izmeđuostalog solidarnost s drugima jer se izgrađuje jasniji i razgovjetniji zajednički jezik, jer se unaprijeđuje komunikacija i zajednički život, ikonačno jer se unaprijeđeni i sa suvremenim povijesnim trenutkomusklađeni jezik , nudi svakom tko za njim još uvijek traga. Ova gestasolidarnosti u temeljima je ljudske kulture koja pomaže čovjeku pojedincu da se prije svega spremnije suoči s vrlo složenim izahtjevnim ljudskim po stojanjem, a zatim da se uz pomoćkomunikacije i zajedničkog života lakše suoči i nadvlada zatečena

protivnost i sukobljenost.

2. Crkva kao moralno zajedništvo

2.1. Moralne implikacije koncilske ekleziologijeGore istaknuta perspektiva obuhvaća također eklezijalnu

dimenziju kršćanskog morala. Drugi vatikanski koncil dao jeodlučujuće ekleziološke naglaskenajprije ističući da je Crkva Božjinarod koji u vremenu hodočasti prema svom eshatološkom ostvarenju,u kojem će Bog biti sav u svima; a zatim naglašavajući da je Crkva prije svega živo zajedništvo vjernika, a tek zatim pravna institucija.Ovi ekleziološki naglasci imaju moralne implikacije osobito s obziromna moralno razlučivanje. S tim u vezi možemo reći da je Crkvazajednica sjećanja, razumijevanja i tumačen ja, tj. zajednica u kojoj sečuva i u kojoj je prisutan živ i neposredan (original ) susret s IsusomKristom. Ona se neprestano vraća na svoj početak, na onaj temeljnidogađaj. U njemu nastoji naći puninu svoje misli, nadahnuti jesvježinom i dokraja prožeti evanđeoskom puninom, a tek zatim usvom navještaju ponuditi je vlastitomi uvijek novom vremenu.

Page 74: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 74/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

70

U tom nastojanju Crkva se ne zatvara u duhovnusamodostatnost, nego otvara duhovnim pokretima vremena i kulture ukojoj živi. Njih shvaća kao prigodne i poticajne izazove koje treba

poštovati i na koje treba primjereno odgovoriti. Upravo stoga ususretu s njima pokreće svoje najbolje sile, vlastitu intelektualnuelitu. 2 Ovim primjerom ističući da vjera potiče i traži razum (događajIsusa Krista kao i duhovni pokreti kroz povijest), ne smijemozaboraviti da razum također potiče i traži vjeru. Princip sv. AnzelmaCanterberijskoga vjera traži razum (f ides quaerens intellectum) trebaupotpuniti principom razum traži vjeru (intellectus quaerens fidem) .Imajući na umu do sada rečeno, mogli bi reći da je Crkva usporediva sotvorenim i dinamičnim sustavom, i da se njeno samorazumijevanjemože okoristiti suvremenom epistemologijom. U tom smislu, ostajućina liniji koncilskih eklezioloških naglasaka (Božji narod kojihod očasti i zajedništvo vjernika), mogli bi također istaknuti da seCrkva može prepoznati po odgovornosti zajedničarskog promišljanja( fides quaerens intellectus ) tj. Crkva se može prepoznati kaozajednica, u kojoj se ostvaruje i nastavlja promišljanje svih n jenihčlanova s istom zajedničarskom odgovornošću, ali u drugačijoj mjeri iste odgovornosti. Tradicija koja na taj način nastaje, ne uzrokujesumnju u svoju vjerodostojnost i postojanost, nego ih još višeučvršćuje i osnažuje. Onane povlači za sobom sumnju relativizma,nego se jednostavno pokazuje kao živatradicijska stvarnost koja jeotvorena stalnoj kritici i koja se upravo stoga neprestano ispravlja,mijenja i razvija u skladu s povijesnim trenutkom u kojem se nalazi.

2.2. Crkva i univerzalno moralno razumijevanjeSveukupna crkvena moralna tradicija svjedoči činjenicu

univerzalnoga moralnog razumijevanja. U tom smislu i sama Crkva prihvaća poticaje koji dolaze izvana. U njoj izvanjski poticaji prolazekritički filter kršćanskog poimanja ljudske osobe i zatim, nakon što su

pro čišćeni, ponovno se predaju cijelom ljudskom rodu tj. ponovnoulaze u univerzalni moralni dijalog. Upravo stoga Drugi vatikanskisabor govori o zajedničkom duhovnom blagu koje povezuje Crkvu i

_______________2 H. Shlögel, Kirche und sittliches Handeln, Bachem, Köln 1981, K. Demmer,

Moraltheologische Methodenlehre, Universitätsverlag, Fribourg 1989, 101-105.

Page 75: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 75/209

EKLEZIJALNA DIMENZIJ A…

71

cijeli ljudski rod. 3 Već je Stari zavjet poznavao duhovnu(intelektualna) otvorenost prema okolnim kulturama, osobito prema

najboljim elementima helenističke kulture. Tada kao i kasnije uvrijeme židovsko-kršćanskih zajednica događa se svojevrsni postupakosmoze tj. polupropusne membrane koja ne treba biti razlogzabrinutosti . Primjerice Pavlove poslanice uključujući i one pavlovskesvjedoče da otvorenost ne dovodi u opasnost crkveni (eklezijalni)identitet. Naime, temeljna je pretpostavka da i izvan zajednice vjere postoji autentično moralno razumijevanje. Kad tako ne bi bilo, bilo bi besmisleno i neutemeljeno kritizirati moralni život pogana, a sv.Pavao upravo to čini.

To znači da i izvan granica vidljive i institucionalnouspostavljene Crkve, postoji moralna komunikacija. Dapače, Crkva sesmatra predvodnicom i jamcem univerzalnog razumijevanja. Ona seshvaća kao znak jedinstva među narodima i kao princip jedinstvaljudskoga roda, ali nipošto sektom koja je sebi samoj dostatna.Univerzalno poslanje Crkve podsjeća istu Crkvu da u svomrazlučivanju i promišljanju mora biti shvatljiva svim ljudima dobrevolje. Ako je Crkva znak spasenja i ako ozbiljno shvaća svojuspasenjsku zadaću, ona mora razmišljati u kategoriji poslanja i poziva.Tako postupajući ona ne svodi kršćanski moral na čisto zdravorazums ki moral, nego polazeći od širega spoznajnog horizonta vjere iuz pomoć antropoloških implikacija vjere, Crkva zapravo omogućujena racionalno prihvatljiv način dostupnost kršćanskog morala i svimaostalima . Pri tome, dakako, kršćanski moral ne umanjuje ni vrijednostmoralne pouke koja dolazi izvana, ni vlastitu mogućnost da seista

pouka prihvati, pročisti i integrira.4

_______________3 GS 16: »Time što su vjerni savjesti, kršćani se povezuju s ostalim ljudima u

traženju istine i istinskom rješavanju tolikih moralnih problema koji nastaju uživotu pojedinaca i u životu društva. Dakle, što više prevladava ispravnasavjest, to se više osobe i društvene sku pine udaljavaju od slijepe samovolje inastoje se prilagoditi objektivnim normama moralnosti. Ipak se nerijetkodogađa da je savjest uslijed nesavladiva neznanja u zabludi a da time ipak negubi svoga dostojanstva. Ali to se ne može reći kad se čovjek malo brine datraži istinu i dobro i kada savjest zbog grešne navike pomalo postaje gotovoslijepa.«

4 Osim egzegetske literature pogledaj K. Kertelege (ed.), Ethik im NeuenTestament, Quaestiones Disputatae 102, Herder, Freiburg 1984.

Page 76: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 76/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

72

2.3. Zajednica solidarnostiCrkva kao zajedništvo nije samo zajednica koja se sjeća (pamti-

memorija), koja razlučuje ikoja promišlja, nego isto tako bratska

zajednica koja živi i svjedoči solidarnost. Sv. Augustin s pravomopisuje Crkvu kao »caritas « (krepost ljubavi). N jegov uvid vrlo jevažan, jer se dovodi u vezu s institucionalnim samorazumijevanjemCrkve i jer posve jasno ističe da Crkva nije tek hijerarhijski poredak iuredska struktura. Naravno da postoje posebne službe (uredi) unutarCrkve povjerene autoritetu kojeg je ustanovio sam Bog, autoritetu kojise u pitanjima vjere i morala predstavlja kao učiteljska služba i kojiima ovlast obr aćati se savjestima vjernika. Učiteljstvo Crkve smatrada ima pravo autentično izlagati i tumačiti sveukupni naravni moralni

zakon. Dapače, smatra se osposobljenim (kompetentnim) da definiramoralne istine koje nisu formalno objavljene. Premda ne oklijeva posegnuti i za pravnim sankcijama, crkveno učiteljstvo od vjernikazahtijeva religiozni posluh duha ( obsequium religiosum ), koji niječisto disciplinska poslušnost.5

Demmer smatra da onaj tko dolazi i ostaje kod svojih zahtijeva,mora biti osjetljiv na lj udsku potrebu da se ukaže na temelj vlastitogobrazlaganja. Kao i za svakoga drugog to vrijedi i za crkvenoučiteljstvo. Kada bi ono zanemarilo ili zanijekalo spomenutu potrebu,

iznevjerilo bi zapravo svoje poslanje i ne bi odgovorno vršilo službuvlastitog autoriteta. Između ostalog Crkva polazi od pretpostavke da jeono što ona izlaže, kao Božji zahtjev i Božji plan o čovjeku, zapravoneposredno dostupno svakom čovjeku u njegovoj savjesti. Ta pretpostavka dakako ne oslobađa Crkvu od njene obveze da jasnoukaže na razložni temelj vlastitih postavki. Prema Demmeru sve kartemoraju biti na stolu i nije prihvatljiv oslonac na savjest, ako je se ne

_______________5

Usp. LG, 25: »Kad biskupi naučavaju u zajedništvu s rimskim prvosvećenikom, trebaju poštovati kao svjedoke božanske i katoličke istine;vjernici se pak, sa sudom svojega biskupa, što ga on u Kristovo ime iznosi ustvarima vjere i ćudoređa, moraju slagati i uza nj pristajati s religioznim posluhom duha. No taj se religiozni posluh volje i razuma treba na osobit načiniskazivati autentičnom učiteljstvu rimskoga prvosvećenika i kad ne govori „excathedra“; to valja činiti tako da se njegovo vrhovno učiteljstvo priznaje s poštovan jem te se iskreno pristaje uz odluke koje on iznosi u skladu snjegovom očitovanom nakanom i voljom, što se poglavito vidi bilo iz naravidokumenta bilo iz čistoga predlaganja istoga nauka, bilo iz načinaizražavanja.«

Page 77: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 77/209

EKLEZIJALNA DIMENZIJ A…

73

uzima u obzir i ako je se ne poštuje također i onda kada seista savjestkritički odnosi prema crkvenom autoritetu.

Bez obzira je li riječ o svećeniku ili laiku, svaki jevjernik pozvan da bude odgovoran sugovornik crkvenog u čiteljstva. Kaotakav on može ispasti i neugodan sugovornik, međutim i tada je dobrodošao, jeru unutarcrkvenom dijalogu, vlastitom ljudskom i stručnomosposobljenošću, svaki vjernik koji je odgovoran prije svega želi inastoji dati vlastiti doprinos razvoju i širenju žive moralne tradicije.Uostalom, imajući na umu da nijedna moralka nije propala zbogiskrenosti, još više treba istaknuti potrebu za dijalogom, na što ukazujei Pavao VI u svojoj prvoj enciklici Ecclesiam suam. 6

Djelomične nesuglasice u nekim pojedinačnim problemimauopće ne dovode u pitanje široki konsenzus koji postoji na područjumorala u Crkvi koja je svjesna i spomenutih razlika kao i njihove

parcijalnosti. Upravo stoga, Crkva ne oklijeva priznati da nemakonačni odgovor na svako pojedinačno pitanje i prihvaća činjenicu dase iz istih zajedničkih (općih) principa može doći do različitihzaključaka.7 Ova svijest u sebi nosi zahtjev za odgovornim promišljanjem svakog člana Crkve. S tim u vezi nameće nam se i

_______________6 Usp. Ecclesiam suam, 113 : »Sheds Light On New Dialogue . This relationship,

this dialogue, which God the Father initiated and established with us throughChrist in the Holy Spirit, is a very real one, even though it is difficult to expressin words. We must examine it closely if we want to understand the relationshipwhich we, the Church, should establish and foster with the human race.«

7 Usp. GS, 33: » Ljudska djelatnost u svijetu. Problem . Svojim radom i duhomčovjek je uvijek pokušavao da svoj život sve bogatije razvije. Danas je, osobito pomoću znanosti i tehnike, proširio i neprestano dalje širi svoje gospodarstvo

gotovo nad čitavom prirodom, te se ljudska obitelj, zahvaljujući povećanimmnogostrukim putovima razmjene među narodima, sve više priznaje i oblikujekao jedna jedinstvena zaj ednica na čitavom svijetu. Zbog toga mnoga dobra,koja je nekoć čovjek prvotno iščekivao od viših sila, danas pribavlja većvlastitim radom. Pred tim golemim pothvatom, koji već zahvaća čitav ljudskirod, ljudima se nameću mnoga pitanja. Koji je smisao i vrijednost te ljudskedjelatnosti? Kako se treba služiti svim tim stvarima? Koja je svrha tih pojedinačnih i zajedničkih napora? Crkva, čuvarica blaga riječi Božje, izkojega crpi načela religioznog i moralnog reda, premda nema uvijek spremnaodgovora na sv ako pitanje, ipak želi svjetlo Objave povezati sa stručnimznanjem sviju, da bi se osvijetlio put kojim je čovječanstvo upravo krenulo.«

Page 78: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 78/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

74

središnje pitanje s obzirom na narav i unutarnju logiku koja povezujevjerske istine (istine vjere) i moralne istine. 8

U prethodnom je poglavlju istaknuto da se moralne istine ne

mogu izravno izvesti iz onih vjerskih. Između njih postoji razlika narazini epistem ološkog statusa i ta se razlika mora poštovati. Drugimriječima kazano, bez obzira na njen privilegirani položaj i Crkvuobvezuju univerzalni zakoni koji upravljaju ljud skim traženjem istine.Upravo stoga Crkva nastoji prije svega ukazati na činjenicu da izmeđuvjerskih i moralnih istina postoji podudarnost koja itekako ima smisla.Do izražaja sve više dolazi prikladnost sa svojim razlozima koji sudovoljno postojani da s e u slučaju sumnje i nesigurnosti, na njimaizgradi sigurna tradicija. U tom smislu zahtjev crkvenog u čiteljstva

postaje dovoljno utemeljen i opravdan. Osobito ako imamo u vidu da je riječ o veoma dugoj i bogatoj tradiciji čiji se plodovi i moralni uvidimogu naći u dokumentima crkvenog učiteljstva.

Dakako da tradicija ostaje i nadalje živa stvarnost. Na njoj seneprestano radi u duhu koji je produbljuje i ispravlja odnosno koji jojmijenja neke stare ili pak dodaje nove elemente. Svijesno te činjenicecrk veno učiteljstvo s lakoćom prihvaća mogućnost da njen sadašnjinauk u pojedinoj stvari bude preciziran u bližoj ili daljoj budućnosti.Malo po malo u prvi plan dolazi linearni povijesni kontinuitet

crkvenog učiteljstva. Međutim, Demmer se pita jesu li mogućizaokreti i je li napredak vezan jedino za linearnost? Zar ono što se narazini povijesti ljudskoga duha (Geistesgeschichte) događa gotovosvugdje, ne može dogoditi i u Crkvi, a da se pri tome ne dovede u

pitanje vjerodostojnost crkvenog učiteljstva kao i vjerodostojnostnjegova poslanja da naučava? Odgovor na ova pitanja vjerojatno ovisio tome kako Crkva poima istinu i kako razumijeva odnos koji postojiizmeđu spomenute istine i povijesti. O tom poimanju i razumijevanjuzapravo ovisi hoćemo li izgubiti osjećaj za stvarnost i od nje se udaljiti

prepuštajući se ili apstrakciji ili povijesnom relativizmu.

_______________8 Usp. F.A. Sullivan, Il magistero nella chiesa cattolica, Cittadella Editrice,

Assisi 1986; J. Schuster, Ethos und kirchliches Lehramt. Zur Kompetenz desLehramtes in Fragen der natürlichen Sittlichkeit, Knecht, Frankfurt 1984.

Page 79: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 79/209

EKLEZIJALNA DIMENZIJ A…

75

3. Povijesna dimenzija istine i strukture misli

3.1. Hermeneutička svijest 3.1.1. Stupanj autoriteta i intelektualne pretpostavke

U izgradnji vlastitoga moralnog suda moramo voditi računa ouvjetima koji određuju traženje i otkrivanje istine, a to znači damoramo ispravno vrednovati povijesnu dimenziju istine (povijesnost).U tom smislu da bi se ispravno shvatili dokumenti crkvenogučiteljstva i njima se dobro služilo, potrebna je hermeneutička svijest.Prije svega, treba odrediti stupanj autoriteta kojim se Crkva služi u pojedinom dokumentu. Na njega upućuje već i sama vrsta dokumenta.

Primjerice enciklika9

ima veći značaj u odnosu na Motu proprio10

,apostolsku pobudnicu 11 , apostolsko pismo 12, propovijed, prigodni

_______________9 Usp. http://en.wikipedia.org/wiki/Encyclical : »(…) a Papal encyclical, in the

strictest sense, is a letter, usually treating some aspect of Catholic doctrine, sent by the Pope and addressed either to the Catholic bishops of a particular area or,more normally, to the bishops of the world; however, the form of the addresscan vary widely, and often designates a wider audience. Papal encyclicalsusually take the form of a Papal brief due to their more personal nature asopposed to the formal Papal bull. (...) in recent times, an encyclical is generallyused for significant issues, and is second in importance only to the highestranking document now issued by popes, an Apostolic Constitution. However,the designation 'encyclical' does not always denote such a degree ofsignificance. The archives at the Vatican website currently classify certainencyclicals as Apostolic Exhortations. This informal term generally indicatesdocuments with a broader audience than the bishops alone. « (preuzeto:10.12.2012.)

10 Usp. http://en.wikipedia.org/wiki/Motu_proprio : »A motu proprio (Latin "onhis own impulse") is a document issued by the Pope (or by a monarch) on hisown initiative and personally signed by him. When issued by the Pope, a motu

proprio may be addressed to the whole Church, to part of it, or to someindividuals. The first motu proprio was issued by Pope Innocent VIII in 1484.It continues to be a common form of Papal rescripts, especially whenestablishing institutions, making minor changes to law or procedure, and whengranting favours to persons or institutions. « (preuzeto: 10.12.2012.)

11 Usp. http://en.wikipedia.org/wiki/Apostolic_exhortation : »An apostolicexhortation is a type of communication from the Pope of the Roman CatholicChurch. It encourages a community of people to undertake a particular activity

but does not define Church doctrine. It is considered lower in formal authoritythan a papal encyclical, but higher than other ecclesiastical letter Encyclicals,Apostolic Letters and Other Papal Writings. Apostolic exhortations are

Page 80: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 80/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

76

govor, itd., osim ako nije drugačije navedeno u samom dokumentu.Uz vrstu dokumenta također treba pripaziti na jezik kojim se crkvenoučiteljstvo služi u dokumentu, osobito ako je prisutan i priziv na

neprekinutu t radiciju. Ova prethodna pojašnjenja ne rješavaju cijelihermeneutički problem, jer uz njih treba pripaziti i na intelektualne pretpostavke koje stoje iza pojedi nog nauka crkvenog učiteljstva.Hermeneutička pravila za ispravno korištenje Sv. pisma, još viševrijede za crkvene dokumente. I oni su »djeca svoga vremena«, bitnoih obilježava vrijeme i prostor u kojem su nastali. Uostalom,vjerojatno je upravo spomenu ta uvjetovanost (ograničenost)crkvenihdokumenata razlog njihovoga mogućeg razvoja u budućnosti, kao inužni zahtjev da se iste dokumente što je moguće primjerenije tumači(interpretira).

3.1.2. Oblik i sadržaj misli Uz stupanj autoriteta i intelektualne pretpostavke pozornost treba

svratiti također na odnos koji uvjetuje i koji postoji između oblika ili strukture misli s jedne strane i njihova sadržaja s druge strane. Naime,moguće je da do sada prihvaćeni i u nama utisnuti oblik misli više nijeu stanju dohvatiti nove misaone sadržaje i primjereno ih jezičnoizraziti. U tom smislu Demmer smatra posve op ravdanim očekivati da Crkva samokritički preispituje vlastite kategorije i da ih, nakon što ih

je provjerila , potvrđujes obzirom na njihovu prikladnost. Imajući sveto na uma, s pravom treba istaknuti da crkveno učiteljstvo ne smijeovisiti o određenim filozofskim strujama ili školama i da njeno učenjetreba imati postojanost u sebi samom. Premda na prvi pogled to takone izgleda, ipak ne smijemo zaboraviti da se crkveno učiteljstvo moraslužiti i filozofskom argumentacijom i da je jednostavno ne možeizbj eći. Prema Demmeru neki naši suvremenici smatraju da crkvenoučiteljstvo uspostavlja možda prebrzo odnos između naravnogamoralnog zakona i Kristovog (objavljenog) zakona, premda ipak

____________________________________________________commonly issued in response to a synod of bishops, in which case they areknown as post-synodal apostolic exhortations. « (preuzeto: 10.12.2012.)

12 Usp. http://en.wikipedia.org/wiki/Apostolic_letter#Letters_of_the_Popes_in_modern_times : »Ecclesiastical letters are publications or announcements of theorgans of Roman Catholic ecclesiastical authority, e.g. the synods, but more

particularly of pope and bishops, addressed to the faithful in the form ofletters. « (preuzeto: 10.12.2012.)

Page 81: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 81/209

EKLEZIJALNA DIMENZIJ A…

77

odlučujuće obrazloženje dolazi sa strane naravnog zakona. Povrh togaono se oslanja i na pomoć Duha Svetoga, polazeći od pretpostavke da

je Crkva kao cjelina nepogrešiva13

.

3.1.3. Širi kontekst crkvenoga učiteljstva

Prema Demmeru argumentacija crkvenog učiteljstva koja se bitno oslanja na naravni moralni zakon kao na svoj temelj, mora ostatiotvorena daljnoj samoprovjeri vlastite misli istoga učiteljstva. U tomzahtjevu prepoznaje se također poticaj Duha Svetoga čak i onda kadaon dolazi kroz konstruktivnu kritiku vjernika koji uostalom morajuživjeti u skladu s naukom crkvenog učiteljstva. Kada govorimo o promišljanju koje se bitno oslanja na naravni moralni zakon kao i o _______________13 Usp. http://en.wikipedia.org/wiki/Papal_infallibility : »Papal infallibility is a

dogma of the Catholic Church which states that, in virtue of the promise ofJesus to Peter, the Pope is preserved from the possibility of error ("infallibilitymeans more than exemption from actual error; it means exemption from the

possibility of error", P. J. Toner, Infallibility, Catholic Encyclopedia, 1910)"when, in the exercise of his office as shepherd and teacher of all Christians, invirtue of his supreme apostolic authority, he defines a doctrine concerning faithor morals to be held by the whole Church" . ("speaks ex cathedra " - "that is,when in the discharge of his office as shepherd and teacher of all Christians,and by virtue of his supreme apostolic authority")Usp. http://petar.ffdi.hr/lzj/apostolsko-vjerovanje3.htm : »Isus je već učenicimaobećao da će ih Duh Sveti upućivati u svu istinu (Iv 16,13). Oni su u svjetluDuha Svetoga produbljivali svoje razumijevanje Isusa Krista i njegovih riječi i postupaka. Znali su uočavati nove situacije i na njih primjenjivati Evanđelje.Uz pomoć istoga, Duha, sva zajednica vjernika, Crkva, napreduje u sve boljemrazumijevanju Božje istine. I mi vjerujemo da je Duh Sveti tako vodi i čuva dase Crkva u svojoj cjelini nikada ne može prevariti u Božjoj istini. U tom smislumi kažemo da je Crkva nezabludiva (“nepogrešiva”). (…) Svi biskupi po svemsvijetu sačinjavaju biskupski kolegij (zbor) kojemu je na čelu papa. Oni su svizajedno i kolektivno odgovorni za svu Crkvu, a papa je za svu Crkvuodgovoran i sam osobno. Crkvena je služba trostruka. Obuhvaća vlast i punomoć: čuvati i naučavati pravu vjeru – posvećivati svetim sakramentimasav Božji narod – upravljati zajednicom vjernika. Stoga je zovemo: vlastnaučavanja, posvećivanja i upravljanja. Posebna dužnost pape i biskupa uzajednici s papom jest, kako smo rekli, čuvati i naučavati pravu vjeru. U tomim je temeljem Sveto pismo i Predaja. Mi kršćani vjerujemo da ih u tom vodi ištiti Duh Sveti. Kada papa sam ili svi biskupi svijeta u zajednici s papom neštoodlučuju i svečano proglašuju na temelju Svetog pisma i predaje, tada ih DuhSveti čuva od zablude. To zovemo dar nezabludivosti (“nepogrešivosti”).«

Page 82: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 82/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

78

provjeri istoga promišljanja, onda ne smijemo zaboraviti da u tometreba sudjelovati cijeli ljudski rod. Dakako, riječ je o svojevrsnojsuodgovornosti svih. Prije svega ovdje se misli na filozofiju i teologiju

koje se ne razvijaju tek na bijelom papiru ili u apstrakntoj teoriji, negose itekako nalaze u uskoj povezanosti s konkretnim moralnimiskustvom u svakom području ljudskog života. Njihova kritička ulogadakako pomaže teologiji crkvenog učiteljstva da zadrži vlastiti razvojzdravim. Na tom tragu treba razumijeti sensus fidelium (ono što jezajedničko u razumijevanju vjernog puka).I preko njega djeluje DuhSveti koji jamči nezabludivost Crkve u cjelini. Imajući to na umumogli bi reći da se sensus fidelium može razumijeti i kao svojevrsnivjernički eho ( feedback ili povratna informacija) na propozicijecrkvenog učiteljstva.14

»Recepcija« bilo kojega crkvenog nauka na razini cijelogaBožjeg naroda, na svoj način doprinosi i u isti mah ovisi o valjanostispomenutoga nauka. Ova tvrdnja uopće ne umanjuje važnost ivrijednost posebne vodeće uloge crkvenog učiteljstva u stvarimamorala. Njome se prije svega želi istaknuti širi kontekst crkvenog

_______________14 Usp. http://en.wikipedia.org/wiki/Sensus_fidei : (…) In literal terms, sensus

fidelium simply means the "sense of the faithful" and refers to doctrinal truthrecognized (sensed) by the whole body of the faithful. Note that sensus fidei byitself as commonly used in theological dialogue, which literally means the"sense of the faith", refers to this understanding as belonging to the individual

believer within the community of the faithful. (Rush, Ormond, 2001. ""SensusFidei: Faith 'Making Sense' of Revelation"". CBS Interactive Bnet.com.)(...) Lumen Gentium , in a passage later quoted by the Catechism of the CatholicChurch, explains: He does this not only through the hierarchy who teach in Hisname and with His authority, but also through the laity whom He made Hiswitnesses and to whom He gave understanding of the faith [ sensus fidei ] and anattractiveness in speech so that the power of the Gospel might shine forth in

their daily social and family life. (Lumen Gentium 35, http://www.vatican.va/archive/hist_councils/ii_vatican_council/documents/vat-ii_const_19641121_lumen-gentium_en.html ) But sensus fidelium is not a basis for ademocratic approach to determining the teachings of the Holy See. It stipulatesthat the concepts involved must be viewed under the guidance of theMagisterium. However, in his letter to the 1998 Inquisition Symposium, PopeJohn Paul II suggested that sensus fidei may also be used in the other direction,i.e. to reflect on the past actions of the Magisterium. He stated that: One mustappeal to the "sensus fidei" to find the criteria for a just judgment on the past ofthe life of the Church. (Pope John Paul II, Letter http://www.catholic.org/featured/headline.php?ID=1058)

Page 83: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 83/209

EKLEZIJALNA DIMENZIJ A…

79

učiteljstva odnosno suodnos koji postoji između Crkve koja poučava(Ecclesia docen s) i Crkve koja uči (Ecclesia discens). 15 Kad već

govorimo o suodnosu jedne i druge Crkve valja istaknuti da je sensus fidei populi (osjećaj za vjeru Božjega naroda) zapravo sposobnostBožjeg naroda razabrati sponu koja povezuje spasenjsku (vjerske) imoralnu istinu. Pred njom kao sposobnošću nalazi se trajni izazovsvakidašnjega moralnog iskustva: moralni uspjeh imoralni neuspjeh,moć i granicu moralne snage. Dakako da je ovdje riječ o

perspektivama obnovljene ekleziologije tj. ekleziologije Drugogavatikanskog sabora. 16

_______________15 Usp. http://en.wikipedia.org/wiki/Francis_Jeremiah_Connell : »Francis

Jeremiah Connell, C.SS.R. (January 31, 1888 - May 12, 1967) (…) Connellwas named a peritus for the Second Vatican Council. He was on the AmericanBishops’ Press Panel which briefed English-speaking reporters of conciliar

proceedings. ( L.J. Riley, "Connell, Francis J." In ‘’The New CatholicEncyclopedia: Supplement 1967- 1974’,’ vol. 16, (Washington, DC: McGrawHill, 1974) , 97. ) (…) “The moral theologian must give guidance to people; hemust explain to them how they must conduct themselves. Of course, thetheologian is not a member of the Church’s teaching authority – the

Magisterium: he is not an official teacher of the Church. And yet, …,theologians and Scripture scholars are supposed to guide those who doofficially teach in the Church. The Magisterium learns from theology.” (PatrickGranfield, O.S.B. "An Interview with Father Connell," American Ecclesiastical

Review 157 (1967):75.) “The sensus fidelium is synonymous with the ecclesiadiscens -the learning Church. Recently there have been some who believe thatthe ecclesia docens -the teaching Church-must follow the ecclesia discens . Thisis wrong. It has always been that the Church gives doctrine and the faithfullearn doctrine.” (Patrick Granfield, O.S.B. "An Interview with Father Connell,"

American Ecclesiastical Review 157 (1967):76.) “For the Church does not giveher sacraments to those who call themselves Catholics, but knowingly rejectany of her authoritative teachings. (Whether such persons can be truly calledCatholics is a complicated question. But in any event, they have excludedthemselves from the lawful reception of the sacraments.”(Francis J. Connell,C.SS.R., ”Answers to Questions,” ’American Ecclesiastical Review’’ 151(1964): 344.) «

16 L. Janssens, The Non- infallible Magisterium and Theologians, in »LouvainStudies«, 1989, 14, 195-259; Ch Curran – R. McCormick (a cura di), Readingsin Moral Theology nr. 6 Dissent int he Church, Paulist Press, New York, 1988.

Page 84: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 84/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

80

3.1.4. Teološki oblik misli

Opće poznatu činjenicu da crkveno učiteljstvo ima teološki oblikmisli, valja imati na umu i onda kada isto učiteljstvo tvrdi da

autentično izlaže i tumači naravni moralni zakon. Tumačenje nemacilj u sebi samome. Ono uvijek mora biti providno i propusno sobzirom na Objavu. U tom smislu propozicije crkvenog učiteljstvadobivaju toliko više na obvezujućoj snazi, koliko više mogu kritičkiopravdati vlastitu providnos t i propusnost s obzirom na događajObjave. Uostalom crkveno učiteljstvo je službeni izraz nepokolebljivevjere crkvenog zajedništva (communio) i upravo stoga njegovu ulogutreba shvatiti u kontekstu iste ustrajne i postojane vjere crkvenogzajedništva. Dakako da se cijeli taj proces odvija u svjetlu spasenjske i

osloboditeljske poruke samoga Isusa Krista, koju su nam svojimtumačenjem predale prve kršćanske zajednice: u Crkvi se čuva živa i prisutna antropološka dimenzija spasenjskog susreta s IsusomKristom. 17

a) Evanđeoski radikalizam Na tragu svega dosad rečenog s pravom se može ustvrditi da

radikalnost evanđeoske poruke bitno obilježavanauk crkvenog

učiteljstva. Riječ je o vrlo prepoznatljivom obilježju koje nije tekizvanjski dodatak, nego unutarnji princip koji iznjutra mijenja ioblikuje kako na razini dijela, tako i na razini cijeli ne sadržajučiteljskog nauka. Crkveno učiteljstvo itekakose daje upravljatiradikalnošću evanđeoske poruke osobito kad je u pitanju njegova proročka služba, kakvu smo mogli upoznati primjerice u učiteljskojteologiji Pavla VI. 18 Prije svega valja istaknuti neustrašivost inepokolebljivost, kojom Crkva u njemu podupire, štiti i promičeneotuđivo dostojanstvo ljudske osobe kao i neodreciva ljudska prava

osobito tamo gdje su ona pogažena i gdje ih nitko ne brani. Koliko jeCrkva svjesna ove odgovornosti svjedoči cijela Crkva osobito papinska služba Ivana Pavla II.

_______________17 J. Fuchs, Vescovi e teologi moralisti, u Isto, Etica cristiana in una società

secolarizzata, Piemme, Casale Monferrato 1984, 187-210.18 Usp. Karol Wojtyla, Istina Humanae vitae , Obnov. život, 2011, 66, 269-276.

Page 85: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 85/209

EKLEZIJALNA DIMENZIJ A…

81

b) Govor na gori

Zadnji oslonac izjava (propozicija) crkvenog učiteljstva je Govor

na gori, osobito njegove prvotne i drugotne antiteze. U njima sadržanteološki interes Crkva nastoji ljubomorno očuvati živim, promicati ih išto je moguće bolje artikulirati u sadašnjem vremenu. Uopće nas neiznenađuje činjenica da je Crkva posve odlučna u svom nastojanju da

bude i na teol oškoj razini odgovorna kod interiorizacije morala. U tomsmislu ona se odlučno bori protiv bilo kojeg oblika legalističkog ilikazuističkoga zastranjenja (formalizam, objektivizam, redukcionizam,minimalizam, itd.). S tim u vezi Demmer opravdano ističe daBog netraži od vjernika toliko njegove pojedinačne čine, koliko njegovo

»srce«, njegovu »nutrinu« tj. njega samog. Čini koji ne nadilazeizvanjsku konkretnost i čija se savršenost prepoznaje tek u njihovomizvanjskom određivanju i odrađivanju, nisu ni primjeren a još manjesavršen odgovor na Božji poziv. Kao što nam je odrugud poznato Bogtraži prije svega milosrđe (milost) i u tom smislu vjernik se nikada nesmije umoriti u svom nastojanju da u Crkvi uvijek bude prisutanantifarizejski duh Isusova navještaja. 19

c)

Svjedočanstvo svetih i grešne strukture Crkva je prisutna u svijetu osobito po životu svetih ljudi.

Svjedočanstvom njihova života ona snažno djeluje na struktureljudske stvarnosti obilježene poviješću najrazličitijih suprostavljenostii sukobljeno sti. Nažalost naša najsvježija povijest svjedoči o velikom

broju osobnih, obiteljskih, nacionalnih i inih drugih stradanja koja proizlaze iz spomente sukobljenosti. Protiv nje na najbolji mogućinačin bore se sveti ljudi. Svjedočanstvom vlastita života oni dokidajusukobljenost, unose pomirenje, ozdravljaju društvene strukture i

ukazuju na bolje alternative međuljudskih odnosa i moralnogdjelovanja. Snagom vlastite privlačnosti ponuđene alternative svetih postaju primjer koji privlači ne samo vjernike, nego i sve ljude dobrevolje. Po životu svetih i njihovu svjedočanstvu u povijest cijeloga

_______________19 Usp. Mt 12,7: »I kad biste razumjeli što ono znači: Milosrđe mi je milo, a ne

žrtva, ne biste osudili one nekrive«. Usp. Benedikt XVI., Papin nagovor uzmolitvu Anđeo Gospodnji, Nedjelja, 8. lipnja 2008, »Jer ljubav mi je mila, nežrtve, poznavanje Boga, ne paljenice «.

Page 86: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 86/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

82

ljudskog roda kao i njegove slobode, Crkva unosi ogroman potencijalkoji obećava i koji hrani nadu. Ona nije tek jedan između ostalihmoralnih subjekata. Unatoč svih svo jih slabosti, Crkva je jamac i

preteča bolje ljudskosti. Nažalost, ne smijemo zaboraviti i stvarnostgrijeha. U tom smislu u Crkvi se govori o pojmu »grešnih struktura«.S njima se ona ne miri. U njenom navještaju da se prepoznatiistovremeno protest koji prokazuje, kao i svjedočanstvo koje

pomiruje. 20

_______________20 Solicitudo rei socialis (Socijalna skrb), 36- 37: »36. Zbog toga valja istaknuti da

svijet, podijeljen na blokove, koji se oslanjaju na krute ideologije, gdje umjestouzajamnosti i solidarnosti vladaju različiti oblici imperijalizma, može biti samosvijet podvrgnut “strukturama grijeha”. Sveukupnost negativnih čimbenika,koji su u suprotnosti s pravom sviješću o sveobuhvatnomopćem dobru i sazahtjevom da se ono promiče, daje dojam da je u osobama i institucijamastvorena zapreka koju je teško prevladati. (Apostolska pobudnica Reconciliatioet Paenitentia , 16: »Međutim, kad Crkva govori o grešnim situacijama ili kaddruštvenim grijesima označava određene situacije ili stanovito skupno ponašanje više ili manje raširenih društvenih skupina ili pak stanovništvacijelih država i blokova, ona zna i proglašava da su ti slučajevi društvenoggrijeha plod, gomilanje i sažimanje brojnih osobnih grijeha. Riječ je o posveosobnim grijesima onih koji podržavaju ili izazivaju nepravdu ili izrabljivanje;onih koji, premda bi mogli nešto poduzeti da se izbjegnu, otklone ili baremograniče određena moralna zla, propuštaju to učiniti iz nemara, straha i lažne solidarnosti, zbog skrivanja sudioništva ili iz ravnodušnosti onih koji seizgovaraju da nije moguće izmijeniti svijet; također onih koji sebi žele prištedjeti napore ili žrtve izgovarajući se višim razlozima. Prave odgovornosti,dakle, jesu odgovornosti osoba. Neka situacija - a isto tako ustanova, struktura,društvo- sama po sebi nije subjekt ćudorednih čina; zbog toga sama po sebinemože biti ni dobra ni zla«.) Ako današnju situaciju treba pripisati teškoćamarazličite naravi, nije neumjesno govoriti o “strukturama grijeha” koje - kakosam ustvrdio u apostolskoj pobudnici Reconciliatio et Paenitentia - imaju svojkorijen u osobnom grijehu pa su stoga uvijek vezane uz konkretne čine osoba,

koje takve strukture stvaraju, učvršćuju i otežavaju da se one uklone.(Enciklika Populorum Progressio, 42. ) I one se tako osnažuju, šire i postajuizvorom drugih grijeha pri pemu negativno utječu na ponašanje ljudi. (…)37. Ovoj općoj analizi s religioznog gledišta mogu se dodati i neka zasebnarazmišljanja. Međutim činima i postupcima što su suprotni volji Božjoj i dobru bližnjega, kao i među “strukturama” što ih oni unose, danas je, izgleda,na jkarakterističnije dvoje: s jedne strane, isključiva pohlepa za dobitkom i, sdruge strane, žeđ za vlašću s težnjom da se drugima nametne vlastita volja.Svakome od ta dva stava može se, da bismo ih bolje ocrtali, dodati i izraz: “podsvaku cijenu”. Drugim riječim, suočeni smo sapsolutiziranjem ljudskihstavova sa svim njihovim mogućim posljedicama. (…) Ovom vrstom analize

Page 87: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 87/209

EKLEZIJALNA DIMENZIJ A…

83

____________________________________________________ poglavito sam želio pokazati pravunarav zla s kojim se susrećemo kad je u pitanju “razvoj naroda”: riječ je omoralnom zlu , plodu mnogih grijeha , kojivode do “struktur e grijeha”. Postaviti takvu dijagnozu zla znači na raziniljudskog ponašanja točno utvrditi put kojim valja poći da se ono prevlada.«

Page 88: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 88/209

Page 89: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 89/209

83

ŠESTO POGLAVLJENaravni moralni zakon

kao temelj univerzalne komunikacije

1. Nedostatnost ObjaveSvojim moralnim naukom Crkva se obraća svim ljudima dobre

volje. Pri tome ona se oslanja na pretpostavku da je moralna prosudbauniverzalna ljudska sposobnost i da ista prosudba proizlazi iz

jedinstva ljudske moralne svijesti, bez obzira na rascjepkanost, pomutnju i ovisnost istoga jedinstva o kulturološkim, antropološkim idruštvenim uvjetima. Dakako, ostavljajući po strani različitatumačenja, valja istaknuti da je u svom nauku teološko moralnatradicija uvijek vodila računa o jedinstvu ljudske moralne svijesti.Takav nauk kao i njegov razvoj podupirao je ne samo bogat doprinosgrčke filozofije osobito stoicizma, nego također i svijest o sadržajnojnedostatnosti kršćanske objave, u kojoj se nisu mogli naći gotoviodgovori na pitanja s kojima se ni Objava, ni Sv. pismo nisu izričito

bavili. 1

_______________11 Usp. F. Böckle, Dibattito sul diritto naturale, Quareiniana, Brescia 1970; E

Chiavacci, Legge naturale, u: Nuovo Dizionario di Teologia Morale, EdizioniPaoline, Cinisello Balsamo, 1990, 634-647. Usp.: » Nella teologia cattolica il

Page 90: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 90/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

84

Budući da se spomenuti problem da uočiti i u misli biblijskih pisaca, vjero jatno nas neće začuditi Demmerova odlučna tvrdnja da u povijesti nije nikada postojala čista etika vjere (Glaubensethik).2

Uostalom iz istoga razloga moralna teologija uvijek je smatraladovoljno opravdanim vlastiti izbor ne samo kada se oslanjala na nauko naravnom moralnom zakonu, nego isto tako kada je isti zakonunaprijeđivala i produbljivala. Štoviše, duga povijest i širokasuvremena rasprava otkrivaju ne samo plodan razvoj nauka, negotakođer ukazuju na različite, pa čak i međusobno protivne teorije o naravnom moralnom zakonu. Međutim, spomenute razlike i

protivnosti prema Demmeru ne dovode toliko u pitanje racionalnu prihvatljivost naravnoga moralnog zakona, koliko pozivaju naodgovorniji pristup istom nauku odnosno koliko zahtijevaju izraduteorije koja bi bila primjerena znanstvenim standardima suvremenogatrenutka.

1.1. Prekretnice u povijesnome razvoju1.1.1. Patrističko razdoblje

a) Kozmocentrizam

Prvi značajniji elementi promišljanja o naravnom moralnom

zakonu nalazimo u teologiji crkvenih otaca. Među njima valja osobitoistaknuti sv. Ambrozija i sv. Augustina. Uz teologiju, njhovu misaoodređuje i filozofija.3 Primjerice sv. Ambrozije preko Ciceronovih

____________________________________________________termine "rivelazione" ha assunto un significato specifico: la rivelazione èl'insieme delle verità di fede (termine tecnico depositum fidei ) contenute nellaSacra Scrittura, nella Tradizione (solitamente in maiuscolo, in particolare gliscritti dei Padri della Chiesa) e nel Magistero (l'insegnamento ufficiale dellaChiesa, in particolare dei Papi).«, http://it.wikipedia.org/wiki/Rivelazione

(preuzeto: 17.11.2013)2 Usp. Klaus Demmer, Shaping the Moral Life. An Approach to Moral Theology ,

James F. Keenan, S.J. (ur), Georgetown University Press 2000. Usp. Th. Herr, Naturrecht aus der kritischen Sicht des Neuen Testaments, Schöningh,Paderborn 1976; B. Schüller, Wieweit kann di moraltheologie das Naturrechtentbehren?, u Lebendiges Zeugnis 1/2 (1965), 41-65.

3 J. Finnis, Natural Rights and Natural Law, University Press, Oxford 1980; A.Hollerbach, Das christiliche Naturrecht im Zusammenhang des allgemeinen Naturrechtsdenkens, u F. Böckle – E. W. Böckenförde, Naturrecht in der kritik,Grünewald, Mainz 1973, 9-38.

Page 91: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 91/209

NARAVNI MORALNI ZAKON...

85

djela dobiva ključne elemente stoičke filozofije. Prije svega to je ideja poretka . Sveukupno ljudsko okruženje i cijeli svemir razumijeva se

kao jedna jedinstvena uređena cjelina. U njoj svaka stvar teži premaonom mjestu koje joj pripada po samoj naravi. Štoviše, svemir je izraz božanske i stvoriteljske mudrosti. Na tom poretku sudjeluje i čovjek.Otkrivajući njegove zakone i usklađujući se s njima, čovjek zapravodjeluje u skladu s božanskom voljom. Ovakav pristup ukazuje nakozmocentrizam kao na temeljno razumijevanje stvarnosti. Međutim,valja istaknuti da se kozmički poredak ne iscrpljuje samo u otkrivanjui davanju smjera, on je također i djelatan. Upravo zahvaljujućinjegovom stalnom djelovanju, čovjek se osjeća zaštićen i siguran.Premda ovakvo razmišljanje stavlja u prvi plan sklad i usklađivanje sodređenim poretkom, bilo bi pogrešno zaključiti da je riječ oskrivenom naturalizmu. Naime, u pozadini cijeloga pristupa nalazi se»logos« koji je u samoj naravi i koji sklanja svako biće premasavršenstvu, koje mu i pripada po naravi. U tom smislu moralnizahtjev ne proizlazi neposredno iz naravi, nego iz »logosa«.

b) Antropocentrizam

Za razliku od sv. Ambrozija i njegove određenosti stoičkom

mišlju, sv. Augustinnalazi se pod snažnim utjecajem neoplatonizma.Upravo po njemu teorija »vječnoga zakona« ulazi u moralno teološkutradiciju. Naravni moralni zakon razumijeva se kao participacija naBožjem vječnom zakonu i do njegatj. do naravnoga moralnog zakonačovjek dolazi po unutarnjem prosvjetljenju. Dakako da se u pozadiniovoga razmišljanja nalazi Augustinova teorija prosvjetljenja (teorijailuminacije). 4 No, ovdje valja istaknuti da u Augustinovu poimanju

_______________4 Prema teoriji prosvjetljenja ljudska spoznaja je moguća jedino ukoliko

božanskirazum prosvjetljuje ljudski razum. Prve tragove ove teorije nalazimokod Platona i ona je usko povezana s naukom o anamnezi , prema kojojspoznati znači sjetiti se onoga što je duša poznavala u životu prijeovozemaljskoga života. Poput Platona Augustin smatra da je spoznaja moguća jer čovjek posjeduje apsolutne kriterije koji ne mogu proizaći iz promjenljivih iosjetilnih podataka, neg o su uz pomoć božanskoga prosvjetljenja uliveni uljudski duh. Međutim, za razliku od Platona on tvrdi da u ljudskom duhu prosvjetljenje ne uprisutnjuje ideje (po kojem spoznati znači sjetiti se tih idejakoje povezuju mnogostruko iskustvo), nego kriterije (apstraktne istine kao štosu brojevi, apsolutna pravila moralnoga ponašanja) koji upravljaju postupkomspoznaje (De libero arbitrio II). Te istine nisu poznate samo onom koga milost

Page 92: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 92/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

86

naravnoga moralnoga zakona prevladava antropološki pristup. Istinase više ne traži izvan, nego unutar čovjeka. U prvom planu više nijeizvanjski vidljivi svijet koji čovjeka okružuje, nego unutarnji

nevidljivi s vijet koji se nalazi u ljudskoj nutrini. »Nemoj izlaziti van,ostani u nutrini svoga bića, jer istina prebiva upravo u ljudskojnutrini.«5 Štoviše, naravni moralni zakon sudjeluje nanepromijenljivosti vječnoga zakona. Nadalje, Agustin razvija teologijunaravi, koja se savršeno usklađuje i ugrađuje u teologiju povijesti unjegovom djelu O Božjoj državi.6 Naime, prema njemu savršen i čistioblik naravnoga moralnoga zakona poklapa se s krepošću ljubavi(caritas) koja je zapravo zakon Božje države.

Dobro je i staknuti da se u svom promišljanju o naravnommoralnom zakonu ni jedan od spomenutih crkvenih otaca neograničava samo na područje apstraktne i teorijske spekulacije. I jedani drugi bave se također konkretnim pitanjima moralnoga života.Primjerice kod sv. Augustina nalazimo prve elemente nauka o pravednom ratu, kao i pouku o radu, molitvi, te redovničkom i bračnom životu.

____________________________________________________ prosvjetljuje, nego su zajedničke svim ljudima koji su obdareni razumom. Onese odnose na naravnu spoznaju, a ne na spoznaju istina vjere, do kojih se dolazi

samo uz pomoć milosti. Ovo shvaćanje preuzima cijela srednjovjekovnatradicija koja se nalazi na liniji Platona i Augustina . Dionizije Aeropagita shvaća Boga kao inteligibilno svjetlo koje se širi na ljudsku spoznaju (Dedivinis nominibus, IV, 6) i shvaća prosvjetljenje bilo kao način po kojem se bića obdarena razumom vraćaju Jednom (De coelesti hierarchia, III, 1), bilokao jednu od tri etape samoga povratka, i to onu koj a slijedi pročišćenje i koja prethodi savršenstvu (De ecclesiastica hierarchia, v, 1,3). Na Dionizija iAugustina oslanja se i franjevačka škola XII. i XIII. s toljeća (Bonaventura,Matteo d'Acquasparta, Giovanni Peckham, Enrico di Gand ), prihvaćajućiteori ju prosvjetljenja, a ne gnozeologiju skolastike koja je niječe i koja senalazi na tragu Aristotelove misli. Do ove suprotstavljenosti dovodi Toma

Akvinski koji tvrdi (Summa theologiae, I, 106, 1) da od božanskoga svjetlane proizlaze ni sadržaji, ni kriteriji spoznaje, nego ljudsko svjetlo razuma tj.ljudska formalna moć koja apstrahira ono što jeinteligibilno iz onoga što jesenzibilno. Na Augustinovu teoriju prosvjetljenja vraća seMalebranche u XVI.stoljeću i u XVIII. stoljeću V. Gioberti i A. Rosmini . Usp.http://www.riflessioni.it/enciclopedia/illuminazione.htm

5 Usp. Sv. Augustin, Soliloquia I, II, 7: »Noli foras ire, in interiore hominehabitat veritas«.

6 Usp. Aurelije Aug ustin, O državi Božjoj, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1995-1996.

Page 93: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 93/209

NARAVNI MORALNI ZAKON...

87

1.1.2. Skolastičko razdoblje Nauk Tome Akvinskoga o naravnome moralnome zakonu bitno

se oslanja na teologiju crkvenih otaca. Premda ga obogaćujeAristotelovim kategorijama, njegov nauk prije svega ima teološkustrukturu misli, što proizlazi i iz same konstrukcije Teološke sume.7 Usredištu Akvenčeva nauka o naravnom moralnom zakonu nalazi semoralni razum. Naravni moralni zakon predstavlja poredak i plod jerazuma »ordinatio rationis«, »aliquid a ratione constitutum«. Odmahse da prepoznati analogija s ljudskim zakonom. Poput ljudskogazakonodavca koji donosi zakone za opće dobro »bonum commune«,tako i Bog Stvoritelj proglašava naravni zakon »lex naturalis« za

dobro cijeloga svijeta (svemira) »bonum universi«. Drugim riječimakazano naravni moralni zakon je djelotvorni izraz Božje uprave nadsvim bićima »gubernatio rerum«. Uz pogled s božanske strane nanaravni moralni zakon, Akvinac nam otvara pogled na isti zakontakođer s ljudske strane. Kao stvorenje koje je obdareno razumom tj.uz pomoć naravnoga moralnoga zakona čovjek sudjeluje na samomBožjem vječnom zakonu. Dakako da se u tragovima ovdje prepoznajuelementi kao i utjecaj Augustinova nauka. Samim time što je obdarenrazumom čovjek aktivno sudjeluje na providnosti koju Bog ima zanjega i za druge »sibi ipsi et aliis providens«.8

Važno je istaknuti barem još jedan vidik Akvinčeva nauka koji je imao značajan utjecaj na kasniju teološko moralnu tradiciju. Premanjemu moralni razum bitno određuju naravne ljudske sklonosti»inclinationes naturales«. Osim što ih dijeli zajedno sa sebi nižimstvorenjima, čovjek posjeduje i svoje vlastite sklonosti: preživjeti, dati potomstvo, živjeti u zajednici, naći istinu i spoznati Boga. Spomenutesklonosti Akvinac ne opisuje potanko do zadnjih detalja, jer je to bezsumnje zadaća moralnoga razuma koji snagom vlastitoga

_______________7 Usp. STh, I-II, 94. Usp. Servais Pinkaers, Le fonti della morale cristiana.

Metodo, contenuto, storia, Ragione & fede /14, Edizioni Ares, Milano, 1992,261-284.

8 STh, I-II, 94, 2.

Page 94: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 94/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

88

inventivnoga rada treba ostvarivati i do u detalje određivati sadržajnaravnih sklonosti. 9

Moglo bi se prigovoriti da se ono što Akvinac misli pod

usklađenošću s razumom, može posve jasno dokučiti na temeljuostalih dijelova njegova djela. Primjerice njegov nauk o braku injegovo razumijevanje bračnoga sjedinjenja ili pak njegov stav sobzirom na religioznu toleranciju. Međutim valja ipak istaknuti datakvi i slični zaključci uopće ne umanjuju postojani značaj Akvinčevihtemeljnih tvrdnji, o kojima suvremena moralna teologija mora itekakovoditi računa, pa čak i onda kada u nekim pojedinačnim sluča jevimadolazi do drugačijih rješenja. Uostalom, ne dovodeći u pitanje njegovgenij, ne smijemo zaboraviti da je sv. Toma ipak dijete svogavremena, da se nije mogao susresti s mnogim pitanjima sadašenjegatrenutka, da ih nije bio svjestan i dosljedno da na njih nije mogao datiodgovor. Ovdje Demmer prije svega misli na razdoblje moderne injegovu visoku osjetljivost za povijesnu dimenziju znanja, na izazovempirijskih znanosti, kao i sučeljavanje sistima. 10

1.1.3. Razdoblje moderne

Ovo razdoblje započinje u moralnoj teologiji s pojavomnominalizma s kojim započinje velika prekretnica u povijesti ljudskemisli. Srednjovjekovna ideja poretka doživljava veliki slom, problematizira se odnos između Boga i svijeta, čovjek gubi vlastitookruženje i usredotočuje se na samoga sebe. Nerijetko se u priručnicima moralne teologije može naći tvrdnja da nominalizam predstavlja pad i svojevrsnu dekadenciju Akvinčeve uistinuzadivljujuće intelektualne konstrukcije. Demmer smatra da takvatvrdnja ipak ne odgovara povijesnim činjenicama i da vjerojatno imauzrok u želji za neproblematičnom sintezom stvarnosti. Kako god bilo, valja istaknuti da je na ruševinama Akvinčeve misli ipak nastaonovi život: podiže se kritička svijest osobito na razini znanosti imetodologije, utire se put su stavnom razmišljanju modernogarazdoblja, sve veći zamah dobiva kultura točnoga promatranjačinjenica i kultura izvanjskoga promatranja. Empirijske znanosti

_______________9 J. de Finance, Autonomie et Théonomie, u M. Zalba, L'agire morale. Atti del

Congresso Internazionale Roma-17-24 Aprile 1974: san Tommaso d'Aquinonel suo settimo centaenario, vol. V, D'Auria, Napoli 1974, 239-260.

10 Usp. F. Böckle, Der umstrittene Naturbegriff, Patmos, Düsseldorf 1987.

Page 95: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 95/209

NARAVNI MORALNI ZAKON...

89

osvajaju sve veći teren i sve više pokazuju očitim i opravdanimzahtjev da njihove činjenice metafizika ne smije ignorirati, dapače da

prema njima mora imati dužno poštovanje i dosljedno vrednovati ih nadužan i ispravan način. Ukratko, sve je više jačao zdravi skepticizam ufilozofiju i njeno dohvaćanje cjelovite stvarnosti.11

Ovaj proces imao je utjecaja i na moralnu teologiju. Njegovi suučinci prepoznatljivi i u našem sadašenjem trenutku u zahtjevu da seupozna, vrednuje i poštuje informacija koja nam dolazi od empirijskihznanosti. Svaki moralni teolog koji govori o normativnoj ljudskojnaravi i na nju želi osloniti moralni zahtjev, ne smije izgubiti osjećajza stvarnost, a upravo to stavlja u pogibelj, ako ne vodi računa orelevantnim spoznajama egzaktnih znanosti. Koliko je važnozamijetiti, prihvatiti i poduprijeti doprinos modernih znanosti ističe isljedeća Demmerova tvrdnja: »nemoguće je izbjeći širenjeznanstvenoga pristupa na sva područja života, a da se pri tome i samamoralnost ne svede na čisto privatnu stvar«.12

1.1.4. Kasna skolastika

a) Zajednička ljudska narav Ovo kao i kasnija razdoblja donose svoje vlastite izazove,

pitanja i odgovore, koji su u tragovima prisutni u suvremenojmoralnoj raspravi o naravnom moralnom zakonu. Svima nam je poznato da se zajedno sa širenjem kolonijalizma širilo također obzorjeljudskoga pogleda, kao i novo poimanje svijeta. Upravo stoga u kasnojskolastici nastoji se naći zajednička osnova moralne komunikacije,osnova koja bi mogla obuhvatiti različite kulture i religije. Tadazapravo nastaju prvi obrisi onoga što će se kasnije podrazumijevati

pod pojmovima međunarodnoga prava i međunarodnoga poretka,kojima je cilj mir među narodima. U tom se kontekstu počinje nanovorazumijevati i naravni moralni zakon. Njega se sve više shvaća kao pravo koje se oslanja i ima svoj temelj u zajedničkoj ljudskoj naravi.

Dakako da je u ovom pristupu sekularizacija našla velikogasaveznika. Naime, ideja naravnoga moralnoga prava oslobađa se

_______________11 L. Honnefelder, Naturrecht und Geschichte. Historisch-sistematische

Überlegungen zum mittelalterlichen Naturrechtsdenken, u M. Heimbach-Steins, Naturrecht im ethischen Diskurs, Aschendorff, Münster 1990, 1-27.

12 Shaping the Moral Life: An Approach to Moral Theology, 39.

Page 96: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 96/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

90

teoloških okvira i razvija svojom vlastitom dinamikom. U ovomrazdoblju možemo zapaziti najraniji trag i veoma značajan korak u

pravcu racionalnoga prava koje dolazi s prosvjetiteljstvom i koje daje

osnovu za izgradnju pravnoga poretka koji se sustavno (metodički)suzdržava od religijskih opredjeljenja i vjerskih uvjerenja u koristracionalne prihvatljivosti argumenata. Činilo se da jedino ovakavsusta v može zajamčiti poštivanje sugovornika u njegovoj slobodi i unjegovim pravima tj. poštivanje pojedinca unutar moralne zajednicekao slobodna čovjeka i kao nositelja istih ljudskih prava.

b) Esencijalistička i objektivistička metafizika

Povijesni pregled ovoga razdoblja svakako dovodi u prvi plan

istaknuta imena utjecajnih teologa i filozofa kao što su GabrielVasquez (1549 ili 1551-1604) i Franjo Suarez (1548-1617). Premda srazličitim naglascima, njih obojica nastojali su ponovno metafizičkiutemeljiti naravno moralno pravo. Dok je prvi ukazivao naesencijalističku ljudsku narav kao neposredni temelj moralne obveze,drugi je nastojao usmjeriti pozornost na metafiziku moralnoga čina(djelovanja). Obojica međutim imaju isti cilj. I jedan i drugi nastojeojačati sigurnost razlučivanja i djelovanja. Naime, nastojećimetafizički utemeljiti apsolutnost i objektivnost moralnoga zahtjeva,

oni su ga željeli zaštititi pred, u to vrijeme sve raširenijim strujamavoluntarizma i subjektivizma. Njihov nauk, a osobito Fr anje Suareza, obilježio je kasniju

tradiciju moralnih priručnika i zapriječio put do izvornoga Akvinčevanauka. Različiti napori suvremenoga razdoblja da se dođe doautentične misli Tome Akvinskoga, nerijetko nisu ništa drugo dolireakcije na prijašnju esencijalističku i objektivističku metafiziku koja je za sobom povlačila određenu skučenost na razini poimanja ljudskestvarnosti. Za razliku od Gabriela Vasqueza i Franje Suareza, Demmer

smatra da sv. Toma pridaje veći značaj moralnom subjektu i da gaupravo to još više dovodi u dodir sa suvremenim misaonim kretanjimana području moralne znanosti.

1.1.5. Prosvjetiteljstvo

Još uvijek može se čuti kritika da je dosadašnja moralnoteološka tradicija u »dugoj sjeni Immanuela Kanta«. Naime,suvremena rasprava o naravnom moralnom zakonu ne može zaobićiImmanuela Kanta i njegov ogroman utjecaj na tom području. U

središtu Kantove misli nalazi se pojam moralne autonomije. Znamo dase u skladu s duhom prosvjetiteljstva autonomija prepoznaje u

Page 97: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 97/209

NARAVNI MORALNI ZAKON...

91

praktičnome razumu koji se sam od sebe određuje tj.u razumu kojisam sebi daje zakon (samoodređenje, samozakonodavstvo). Valja

međutim istaknuti da upravo istaknuta tvrdnja uopće nedaje zelenosvjetlo ni autonomizmu (samovolji), ni subjektivizmu (relativizmu).Autonomiju prije svega treba shvatiti u svjetlu Kantovih spoznajno-antropoloških postavki, kao i u svjetlu dualističke razlike koju Kant postavlja između spekulativnoga i praktičnoga razuma. Dok se jednome pripisuje, drugome se niječe određena sposobnost. Za razlikuod teorijskoga razuma koji kroz empirijski fenomen ne može prodrijeti do »stvari u sebi«, praktični razum je osposobljen da dohvatimoralni zahtjev u njegovoj apsolutnosti i univerzalnosti, i na taj načinomogućuje pojedincu da djeluje prije svega iz dužnosti, a ne tek iz

puke sklonosti.Suvremeni moralni teolozi izlažući tradicionalno shvaćanje

naravnoga moralnoga zakona rado pokazuju zanimanje za naukomImmanuela Kanta između ostaloga i zbog toga što oslanjajući se nanjega žele zapravo izbjeći prigovor naturalizma odnosno naturalističke pogreške.13 Međutim valja istaknuti da ni skolastička, na

_______________13 Škotski filozof i povjesničar David Hume (1711-1776) ukazuje na posve jasnu

razliku između deskriptivnih i preskritivnih propozicija. Dok prve samoukazuju na indikaciju (biti) i daju opis, druge ukazuju na direkciju (vrednota) idaju nam propis tj. govore nam što moramo ili ne smijemo učiniti (morati biti).Samovoljni i neobrazloženi logički skok iz jednoga u drugo područje on smatra pogreškom (Trattato sulla natura umana, 3,1). Na ovim postavkama dalje r adiGeorge Edward Moore (1873- 1958) i dolazi do formulacije načelanaturalističke pogreške. Taj se pojam po prvi puta nalazi u njegovom djelu

Principia Ethica koja je objavljena 1903. Prema njemu pojam dobra koji je utemelju moralnoga govora, jednostavan je pojam i kao takav ne da se definirati.Svaki puta kada ga se definira bilo na fizički ili metafizički način počinja senaturalistička pogreška jer se dobro poistovjećuje sa svojstvima kojima seopisuje ( korisno, ugodno ). Kao što se ne da opisati žuta bo ja, ne da se opisati nidobro, ali se na njega može pokazati. Riječ je o logičkoj pogrešci koja se počinja kada se svojstvo onoga što je dobro poistovjećuje s nekim svojstvomkoje je različito od njega bez obzira je li riječ o naravnim i emprijskimsvojstv ima koje postoje u vremenu ili pak o metafizičkim svojstvima koje senalaze izvan vremena u vječnosti. Pojam naturalističke pogreške zapravoukazuje na autonomiju moralnoga područja. To znači da se inteligibilnostmoralne refleksije (ono što se postavlja kao razlog na etičkoj razini) ne možedokraja izraziti ni kroz jednu drugu intelegibilnost primjerice onu znanstvenu,religioznu i pravnu. Drugim riječima kazano, do ispravnoga moralnoga ponašanja ne možemo doći jednostavno utvrđujući ono što je naravno tj. ono

Page 98: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 98/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

92

neoskolastička moralna teologija nikada nisu ostvarivali neposredni prijelaz od biti do trebati odnosno od jest (is) do treba (ought ). Unajgorem slučaju može im se prigovoriti da su eventualno imale

određeno redukcionističko shvaćanje bitka. Ali nikako da su počinili inaturalističku pogrešku. Naime, svima nam je dobro poznato danaturalistička pogreška pretpostavlja naturalističko poimanjeljudskoga bića. Takvu pak pretpostavku zasigurno ne možemo pripisati ni skolastičkoj, ni neoskolastičkoj teološkoj tradiciji. I jedna idruga tradicija budno su pazile i držale se podalje od takve ili sličneredukcije. Bez obzira na svoju teorijsku uvjerljivost, njihov nauk onaravnom moralnom zakonu oslanjao se na antropologiju koja jeuvijek imala određeno metafizičko utemeljenje.14

2. Ključni elementi suvremene refleksije U prethodnom poglavlju predstavili smo povijesni pregled

nauka o naravnom moralnom zakonu u njegovim glavnim crtama.Slobodno možemo reći da je to najbolji ne samo uvod u uvid usadašnje stanje, nego na neki način i najbolji oslonac da predvidimomogući daljnji razavoj istoga nauka. Teološka rasprava o naravnommoralnom zakonu zadnjih desetljeća predstavlja se prije svega kaokr itika na prijašnju tradiciju koja je nerijetko bila bolja od onoga što seo njoj govorilo i pisalo. Uz kritičnost prema vlastitoj tradiciji, moralneteologe obilježava nastojanje da sačuvaju dijalog sa suvremenimfilozofskim strujanjima. Na to ih potiče isvijest da odsutnost ozbiljneintelektualne razmjene može ozbiljno ugroziti plodnost i životnusnagu njihove tradicije. Suvremenu raspravu o naravnom moralnom

____________________________________________________što jest. Za razliku od Kanta Moore smatra da se pojam dužnosti oslanja na pojam dobra. U tom smislu prema njemu čovjek mora činiti ono što vodi premadobru. Cilj etike nije ništa drugo doli istraživati ona svojstva i promišljanjakoja govore o kvaliteti objekata pod vid om dobra i zla. A budući da čovjeknema apsolutnu spoznaju Moore smatra da su tradicionalna pravila idealan putu moralnom životu. Ukratko, dobro se ne da definirati i nije naravna stvarnost.Do njega čovjek dolazi svojevrsnom moralnomintuicijom.

Usp. http://it.wikipedia.org/wiki/Legge_di_Hume ; http://it.wikipedia.org/wiki/Fallacia_naturalistica ; http://www.presentepassato.it/Quali_diritti/Bioetica/b35

_donatelli_fallacia_naturalistica.htm ; http://it.wikipedia.org/wiki/George_Edward_Moore (posjećeno 7.1.2013)

14 E. Berti, A proposito della »legge di Hume«, u Fondazhione e interpretazionedella norma, Morcelliana, Brescia 1986, 237-245.

Page 99: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 99/209

NARAVNI MORALNI ZAKON...

93

zakonu također je obilježio kritički stav prema dokumentimacrkvenoga učiteljstva. U njima se uglavnom argumentiralo na razini i

u perspektivama naravnoga moralnoga zakona, čak i onda kad su sekoristile kategorije filozofskoga personalizma koji nije uvijek bio dokraja određen. Imajući sve to u vidu Demmer ukazuje na najznačajnijeelemente koji posve dobro osvjetljavaju živu i poprilično bogatusuvremenu raspravu o naravnom moralnom zakonu. 15

2.1. Narav i osoba2.1.1. Cjelovita i jedinstvena ljudska osoba

U prvom planu svakako se nalazi pitanje kako razumijeti i kakoartikulirati odnos između naravi i osobe. Prema Demmeru odgovor naupravo spomenuto pitanje već se nalazi u dokumentima i misaonimkategorijama crkvenoga učiteljstva. Budući da je odgovor u njimaizložen tek u svojim glavnim obrisima, moralna teologija trebagaučiniti jasnijim i razgovijetnijim. Plodovi njenoga rada uvelike pripomažu boljem razumijevanju odnosa između naravi i osobe. Prijesvega valja istaknuti posve iskristalizirano stajalište da trebaizbjegavati kako personalizam koji vodi u zaborav naravi, tako inaturalizam koji ne vodi računa o osobi. I jedna i druga krajnost ne

daju dužnu pozornost cjelovitoj i jedinstvenoj ljudskoj osobi. Umjestonjih kao krivih rješenja, pokušava se naći neki srednji put koji bi bioracionalno prihvatljiv, teorijski uvjerljiv, a praktično ostvariv tj. putkoj i bi bio uskladiv s pojmom odgovornoga moralnoga života.16

2.1.2. Relevantnost i indikativnost biološke naravi

U skladu s upravo istaknutim prihvatljivim polaznim postavkama, moralna teologija uopće ne niječe vrijednost i značaj biološke dimenzije. Podaci biološke naravi nisu samo relevantni, nego

su i nužni za oblikovanje ispravne moralne prosudbe. Kao što vidimo,sve do sada rečeno unaprijed isključuje bilo kakvu pomisao naantropološki dualizam. Naime, premda je relevantna i nužna za

_______________15 G. Hughes, The authority of Christian Tradition and of Natural Law, u

Readings in Moral Theology nr. 7. Natural Law and Theology, R. McCormick,Paulist Press, New York 1991, 17-42.

16 A. Rigobello, La persona come condizione ermeneutica della norma, u Isti,Fondazione e interpretazione della norma, 85-96.

Page 100: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 100/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

94

formulaciju etičke norme, biološka se dimenzija tek treba naimerazumijeti, tek treba promisliti i tek treba protumačiti. Čisti podaci biološke naravi nisu izravno i neposredno normativni, nego

indikativni za ljudsko moralno djelovanje. Stoga, biološki, fiziološki i bilo koji drugi naravni podaci ne smiju se razumijevati kao zakoni kojisu neposredno normativni. Tko bi tako činio pao bi u takozvanunaturalističku pogrešku, o kojoj su nadugo i naširoko govorili DavideHume i George Edward Moore.

2.1.3. Normativna ljudska narav

Budući da se izravni i neposredni kriteriji moralne prosudbe nenalaze u biološkoj naravi, sasvim je logično pitanje: kako se do njih

dolazi? Tražeći odgovor na ovo pitanje moralni se teolozi susreću svelikim brojem antropoloških mogućih izbora, koji se ne daju kaotakvi do kraja izvući iz činjenica biološke naravi i koji je kao takvinadilaze. Naime, biološka se narav uvijek čita, razumijeva i tumači usvjetlu izvjesnoga prethodnoga poimanja koje proizlazi iz temeljnihelemenata određene filozofske i teološke antropologije. Na timosnovama nastaje i razvija se vlastita osobna prosudba koja se izmeđuostaloga ravna i određenim posebnim poimanjem moralnihvrijednosti. Iz svega do sada izloženoga možemo ustvrditi sljedeće onormativnoj ljudskoj naravi. Kao izravni i neposredni kriterijmoralnoga djelovanja, ona je plod neprestanoga posredovanja izmeđusvih spomenutih dimenzija ljudskoga života. U svemu tome Demmer

prepoznaje svojevrsnu intelektualnu perihorezu. 17 Riječ je o vrlosloženom procesu koji na neki način prisiljava moralnoga teologa darazmišlja o mogućoj podatljivosti i prilagodljivosti biološke dimenzijevišim ciljevima osobne naravi. To su ciljevi koji daju prednost osobi,ali koji pri tome ne dovode u pitanje jedinstvenu ljudsku narav tj.temeljno i neupitno j edinstvo koje postoji između osobe i naravi.

_______________17 S pojmom perihoreze susrećemo se osobito na području teologije. Na području

kristologije njime se pokušava objasniti sjedinjenje božanske i ljudske naravi uKristu, a na području trinitarne teologije isti je pojam označavao međusobno prožimanje božanskih osoba unutar Trojstva. Usp. Marija Pehar, Perihoreza – stari pojam i njegova nova karijera, Obnovljeni život, 2011, 66, 2, 219-231.

Page 101: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 101/209

NARAVNI MORALNI ZAKON...

95

2.2. Fenomen povijesti i moralna prosudba2.2.1. Povijesni pristup

Sljedeći element koji ukazuje na živu i poprilično bogatusuvremenu teološko moralnu raspravu o naravnom moralnom zakonusvakako je danas neupitna činjenica da su moralni sudovi podložni

povijesti i da se u njoj polako razvijaju. Upravo stoga moralnateologija mora voditi računa o povijesnom razvoju i nastanku pojedinih obrazloženja naravnoga moralnoga zakona. Premda je to još jedna dodatna zadaća, moralni je teolog ne smije zanemariti. Bezozbira je li to neodgovornost, nemar, ograničenost, skučenost,ovisnost, ili neki drugi razlog, apovijesni (ahistorijski) pristupnaravnom moralnom zakonu gotovo neizbježno navodi moralnogateologa polaziti od posve krive pretpostavke da njegovo promišljanjenije određeno vremenom.18

2.2.2. Neprimjereni moralni apsoluti

Atemporalan pristup nerijetko i gotovo sigurno dovodi doneprimjerenih stavova kojima se apsolutizira i uzdiže iznad vremena

_______________18 Historicizam se prije svega razvija u Njemačkoj na tragu romantizma koji ima

osjećaj za tradiciju, kao i na tragu Hegelovoga idealizma koji gleda na povijestkao na cjelinu u njenom dijalektičkom razvoju. To je razdoblje od 1883. (W.Dilthey, Introduzione alle scienze dello spirito) do 1936. (F. Meinecke, Originidello storicismo). Njegovi glavni predstavnici su Wilhelm Dilthey, GeorgSimmel, Ernst Troeltsch, Friedrich Meinecke, Max Weber , Bergson, Bradley,Croce, Husserl, James ). Oni prije svega žele ukazati na povijesni i razvojnikarakter istine. Prema njima do istine se dolazi postupno, sazrijevajući i naliniji pos ve određenoga razvoja. Istina i njeno otkrivanje bitno su obilježeni poviješću tj. preobrazbom i razvojem (propadanjem). Svaka je istina povijesno

uvjetovana i može je se razumijeti jedino u kontekstu njene povijesne situacije.Historicizam na neki način posreduje između idealizma i empirizma. On sezapravo suprotstavlja pozitivizmu prirodnih znanosti nastojeći dati središnjemjesto subjektu tj. povijesnom subjektu koji je svjestan vlastitih ograničenosti,ali koji se ne da svesti na puki fenomen prirode. P remda vodi računa očinjenicama, dokazima, izvorima, objektivnosti i epistemologiji, historicizamse također koristi prepoznatljivim terminima idealizma kao što su duh i razvoj.Za razliku od prirodnih znanosti koje se zanimaju za ono što je opće,zajedničko i ponovljivo, svaka povijesna znanost pa i historicizam zanima se zaono što je vremenito, pojedinačno, posebno i neponovljivo. Usp. http://www.homolaicus.com/teoria/storicismo_tedesco.htm (posjećeno: 17.11.2013)

Page 102: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 102/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

96

nešto, što je njime tj. s vremenom bitno određeno i dosljedno njimetj.vremenom bitno relativizirano. Dakako da se s ovakvim pristupom, umnogim slučajevima, usko povezuju nagla, neprikladna, neodmjerena

i nekritički preuzeta razmišljanja koja opet sa svoje strane doprinosestvaranju neprimjerenih moralnih apsoluta. Upravo stoga potrebno jevoditi računa o stalnoj mijeni povijesnih, društvenih, kulturnih,misaonih, etičkih i inih drugih odrednica. U tom smislu Demmer posve opravdano tvrdi da u novim i drugačijim prilikama neprimjerenimoralni apsoluti uglavnom imaju za posljedicu bezvoljnost iravnodušnost prema svemu. Umjesto da uvode u ispravnorazumijevanje moralnoga zahtjeva kao i ispravno razumijevanjenjegove apsolustnosti, oni se naprotiv predstavljaju kao siguran početak relativizma koji nema kraja i konca. Svojim promišljanjem ni jedan moralni teolog zasigurno ne želi doprinijeti neobuzdanom ineograničenom relativizmu. Upravo stoga zaključuje Demmer:»moralna teologija mora brižno analizirati fenomen povijesti(povijesnost-historicit et) kako bi zadržala nadzor i upravu unovonastaloj situaciji«.19

2.2.3. Nepromjenljiva načela i promjenljiva situacija

Povijesnost se da zamijetiti već na razini vrijednosno neutralnihmijena izvanjskih prilika. Premda uvijek ostaju ista, nepromijenljivamoraln a načela primjenjuju se uvijek u skladu s posebnošću izazovarazličitih povijesnih razdoblja. Razumijeti povijesnost nije ništa drugodoli imati sposobnost ispravne primjene nepromijenljivih moralnihnačela na promjenljivu i uvijek drugačiju kulturu odnosno na promjenljivi i uvijek drugačiji povijesni trenutak. Upravo to umijećeočekuje se od moralne teologije. Da bi pokazala da razumije fenomen

povijesti, moralna teologija mora očitovati sposobnost pretakanjaonoga što je univerzalno u ono što je pojedinačno tj. sposobnost dauniverzalni jezik i uopćen sadržaj principa, prevede u posebni jezikodređene kulture i pojedinačni trenutak određenoga povijesnogarazdoblja. Posve jer razumljivo da teorijski napori moralne teologije pomažu čovjeku da jasnije shvatii bolje odredi neko posebno moralno pitanje. Takav i sličan teorijski doprinos otvara mogućnost ne samo

_______________19 Shaping the Moral Life: An Approach to Moral Theology, 41. Usp. S. Ferraro,

Morale e coscienza storica. In dialogo con Josef Fuchs, Editrice A.V.E., Roma1988.

Page 103: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 103/209

NARAVNI MORALNI ZAKON...

97

raznovrsnijega (diferenciranijega) razumijevanja, nego isto tako pridonosi širenju rasponamoralnih argumentacija.

2.2.4. Moralni napredak

Ne smijemo zaboravi ti istaknuti sasvim očit moralni napredak. Naime ljudska misao sve više dopire do punoga sadržaja moralnihvrijednosti (vrednota) i upravo stoga moralni zahtjevi koji proizlaze iznjih postaju sve snažniji i zahtjevniji. Dovoljno je prisjetiti sedeklaracije o ljudskim pravima 20, humanizacije kaznenoga zakona, sveveće osjetljivosti za zaštitu života i okoliša. Ovaj napredak prije svegamoramo zahvaliti moralnoj eliti koja razvija kreativnu moralnu

osposobljenost i malo po malo ali sigurno utire put prema novojsvijesti cijele ljudske zajednice. Dakako da ovaj način pristupafenomenu povijesti, uopće ne dopušta prigovor historicizma ilirelativizma. Naprotiv, osjećaj za povijesnost osposobljuje moralnogateologa da se kritički odnosi prema veličinama koje sesmatrajuatemporalnima, a koje kao takve zapravo ne proizlaze iz naravnogamoralnoga zakona.

2.2.5. Raznolikost i jedinstvo

Vodeći računa o svemu dosada rečenom, Demmer smatra da ses većom preciznošću mogu analizirati pojedinačna područja života kaošto su: rad, zakon, politika, ljudska komunikacija i jezik, brak, obitelj iseksualnost. Nadalje, isti autor smatra da se ispravno razumijevajućifenomen povijesti stječe dublja svijest kulturne raznolikosti koja serazvijala tijekom povijesti, kao i jasnija spoznaja da se sustavimoralnih vrijednosti prenose upravo kroz modele različitih kultura.21 Ipak, ukazujući na svu moguću raznolikost ne smijemo zaboraviti naneupitni i trajni doprinos nauka o naravnom moralnom zakonu koji

nam pomaže da očuvamo svijest o jednoj jedinoj i jedinstvenojzajednici cijeloga ljudskoga roda.

_______________20 Usp. Opća deklaracija o ljudskim pravima,usvojena i pr oglašena na Općoj

skupštini Ujedinjenih naroda, 10. prosinca 1948. godine (rezolucija br. 217/III/). http://www.ffzg.unizg.hr/hre-edc/Deklaracijaljp.pdf (Pristupljeno 07. 1.2013.)

21 Usp. E. Quarello, Morale cristiana e culture, LAS, Roma 1979.

Page 104: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 104/209

Page 105: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 105/209

99

SEDMO POGLAVLJEKomunikacija moralne zajednice

i njene norme

1. Raznolikost moralnoga jezikaKomunikaciju moralnih zahtjeva čovjek ostvaruje uglavnom na

području jezika. Dakako da to uopće ne dovodi u pitanje važnost ivrijednost komunikacije koja se događa na razini cjelovitoga ljudskogživota kao i svjedočanstva koje proizlazi iz njega. Uostalomsveukupna ljudska komunikacija je međusobno povezana i usklađena.Primjerice zbog određene nužne apstrak tnosti verbalna komunikacijaima oslonac na konkretnijim elemenitima iskustva koji je dodatnotumače, daju jasniji smisao i preciznije značenje. U svakom slučaju,uporaba jezika na području moralne komunikacije otkriva raznolikosti složenost samoga života. Imajući to u vidu s pravom se možeustvrditi da je gotovo nemoguće moralnu komunikaciju svesti nanekoliko osnovnih modela i s njima je poistovjetiti. U slučaju da se toipak pokuša, trebalo bi pripaziti na to da ista redukcija ne umanji

bogatstvo i razn ovrsnost moralne komunikacije. Nastojeći dohvatitisvu dubinu i širinu razmjene sadržaja na razini moralne komunikacije,moralni teolog se obraća također filozofiji jezika koja ima sličneciljeve i koja dodatno otkriva raznolikost moralne komunikacije.

Page 106: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 106/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

100

1.1. Znanstveni i predznanstveni jezik Nerijetko se ukazuje na razliku koja postoji između znanstvenoga

i predznanstvenoga jezika. Nju se da uočiti također na razini moralnekomunikacije. Znanstveni jezik prepoznatljiv je po maksimalnoj

preciznosti. Kao u kakvoj definiciji njegov je svaki pojam dokrajaodređen u svom sadržaju, opsegu i dosegu. Međutim jasnoću, preceiznost i stručnost znanstvenoga jezika nužno prati izvjesnaapstraktnost, krutost, i hladnoća. Nažalost, takva i slična obilježja nedopuštaju znanstveniku da se bavi dimenzijama ljudskoga života ukojima prevladava nedorečenost, nejasnoća, sjena, i »srednji odnosnosivi tonovi«. Znanstvenik se naime mora sustavno i metodički čuvatiod vlastite subjektivnosti u svim njenim dimenzijama. On mora

nastojati biti objektivan, nepristran i posve hladan. Za razliku odznanstvenog , predznanstveni jezik je pun života. Njegovi pojmovinisu precizno i dokraja određeni. Oni ovise o izvanjskim okolnostima,o posebnim naglascima, kao i o unutarnjim osjećajima. Na njih utječuočekivanja svih sugovornika kojih se to tiče. Međutim, sveukupniživotni kontekst postaje hermeneutički ključ koji isključujenesporazum, nejasnoću i dvosmislenost. Ukratko iz svega se da primjetiti da glavno obilježje predznanstvenoga jezika nije analitička preciznost, nego punina značenja. Uz spomenutu razliku između

znanstvenoga i predznanstvenoga jezika, valja također ukazati narazličite »jezične igre« na području moralne komunikacije.

1.2. Jezične igre Premda se obrađuju na zaseban i odvojen način, jezične se igre u

svakidašnjem životu nerijetko povezuju i međusobno isprepliću. Kao prvu jezičnu igru Demmer spominje normativni jezik koji se odnosi nazapovijedi i zabrane, i koji je često u prvom planu moralne refleksije.

Na putu do konkretne odluke norme su zadnji komunikacijski korak ikao takve one zahtijevaju najviši stupanj preciznosti. Naime, potrebno je ispravno i točno razumijeti ono što se njima želi postići. Upravostoga važno je otkloniti u potpunosti ili barem na najmanju mogućumjeru svesti prostor koji se ostavlja subjektivnoj prosudbi i koji bimogao dovesti do nesporazuma.

Page 107: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 107/209

KOMUNIKACIJA MORALNE ZAJEDNICE...

101

Uz normativni jezik na području moralne komunikacije ističe setakođer pareneza ili egzortacija (nagovor). 1 Tko se služi ovom

jezičnom igrom uzima kao gotovu činjenicu poznavanje,razumijevanje i prihvaćanje moralnih obveza od strane sugovornika ilislušatelja. Oslanjajući se na tu pretpostavku ne obraća se prije svegarazumu sugovornika i ne nastoji mu se dati obrazloženje norme.Umjesto obrazloženja donosi se poticaj. Umjesto razuma obraća sedaleko više volji sugovornika i nastoji ga se ohrabriti da u vlastitomživotu ostvari moralni zahtjev. Upravo stoga u nagovoru se prije svega poziva na velikodušnost i zauzetost. Dozivlju se u pamet one perspektive i motivacije ko je potiču na nesebičnost i koje pokreću sveono što je u sugovorniku odnosno slušatelju raspoloživo.

Kao posljednju jezičnu igru obično se navodi narativni jezik. Nerijetko se govori o narativnoj moralnoj teologiji koja izlaže iutvrđuje moralnu istinu kroz ostvarene životne priče. U njoj se nudekonkretni modeli koji otkrivaju uistinu uspio, posve ostvaren ismislom dokraja ispunjen ljudski život. Premda je preciznostnormativnoga jezika posve odsutna, to se nužno ne osjeća kaonedostatak u ovoj jezičnoj igri. Štoviše, spomenuta odsutnost ostavlja još više prostora stvaralačkoj mašti (kreativnoj imaginaciji) moralnogarazuma. Vodeći računa o kontekstu vlastitoga djelovanja pojedinac bira ono što smatra da je najprimjerenije njegovoj osobnosti i upravoto r azumno primjenjuje na vlastiti slučaj i situaciju u kojoj se nalazi.Kao što i odrugud znamo primjeri nadahnjuju i prosvjetljuju jer semoralna istina i njena privlačna snaga daleko bolje razumiju ishvaćaju kad su utjelovljeni u konkretnoj osobi. Dobar pr imjer iostvaren ljudski život uvijek u sebi nose i prenose određenu mudrostkoja prosvjetljuje razum, jača volju, i kao takva privlači čovjeka.2

_______________1 Pogledaj stranicu 64.2 T. Goffi, Etica cristiana narrativa. Verso un metodo njuovo in teologia morale?,

u Rivista di Teologia Morale, 1980, 12, 345-351; A. Rizzacasa, Il problemaetico della demarcazione tra linguaggio desrittivo e prescrittivo, u Fondazione einterpretazione della norma, Morcelliana, Brescia, 1986, 246-257.

Page 108: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 108/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

102

2. Od principa do normiLjudski jezik odvija se na veoma različitim razinama apstrakcije.

Čovjek ne mora imati izričitu svijest o tome, jer se u svom govoru prije svega oslanja na spontanost i sigurnost komunikacije kojauglavnom ne zahtijeva daljnju refleksiju. Međutim radi boljegrazumijevanja raznovrsne i složene moralne komunikacije, dobro jetakođer voditi računa o stupnju apstrakcije koja je prisutna u moralnojkomunikaciji.

2.1. Prvi principUniverzalni moralni principi nalaze se na najvišem stupnju

apstrakcije. Njihove zahtjeve obilježava apsolutnost, vrijednost im jeuniverzalna, a njihov sadržaj nepromjenljiv. Na najjasniji mogućinačin u njima dolazi do izražaja prepoznatljiva posebnost moralneistine. U svakom slučaju to vrijedi za prvi princip moralnoga života»čini dobro i izbjegavaj zlo«3 Ovaj princip nadilazi svaki drugi i nalazise u njegovom korijenu. On je neposredno razumljiv i ne zahtijevadaljnje obrazloženje ili opravdanje. On vrijedi uvijek i posvuda, bezobzira na posljedice, pa čak i onda kada treba izložiti i založiti vlastitiživot. Međutim, valja istaknuti da nam ovaj isti princip ne pruža puno

pomoći kada trebamo odgovorno donijeti konkretne odluke. On ostaje poprilično općenit, širok i otvoren različitim tumačenjima. Upravostoga da bi se za jamčila sigurnost komunikacije filozofska etika iteološki moral nastojali su integriratiodnosno artikulirati prvi principdaljnjim posrednim koracima koji su se sve više približavalikonkretnoj stvarnosti.

2.2. Prvi su-princip

Ovaj princip da se prepoznati u drugoj formulaciji kategoričkogaimperativa Immanuela Kanta. Ona ističe da se uvijek treba djelovatitako da se ljudskost, kako u svojoj tako i u tuđoj osobi, uvijek ima zacilj, a nikad za sredstvo. Ovaj princip ukazuje na uzvišenost inedodirljivost dostojanstva ljudske osobe. Svi moralni zahtjevi izmeđuostaloga nastoje sačuvati i zaštititi čovjeka u njegovu dostojanstvu odneprimjerenih instrumentalizacija. Svaka ljudska osoba posjeduje

_______________3 STh, I-II, 94, 2.

Page 109: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 109/209

KOMUNIKACIJA MORALNE ZAJEDNICE...

103

neodrecivo i neotuđivo pravo na samoostavrenje. Čovjek ne smije bitilišen mogućnosti da bude subjekt, jer vlastiti ljudski život može

ostavriti jedino kao subjekt. Goto vo na način paradigme, upravo toizražava princip autonomije koji je duboko ukorijenjen u Zapadnutradiciju. 4 Dakako da je u stvarnom životu teško izbjeći svakuinstrumentalizaciju i da se upravo zato ona mora prihvatiti doodređene mjere. Prema Demmeru pr ihvatljiva je tek onainstrumentalizacija koja ostaje djelomična i koja ne oduzimamogućnost samoodgovornoga života. Naime, instrumentalizacija nesmije dovesti u pitanje život koji ima smisla i koji je dostojan ljudskeosobe.

2.3. Zlatno praviloI ovo pravilo ima veoma visoku moralnu vrijednost: smatra ga se

drugim su- principom. On nam dolazi iz grčkoga svijeta, premda ganalazimo također u Starom i u Novom zavjetu bilo u negativnoj »Nečini nikome što bi tebi samomu bilo mrsko« (Tob, 4,15), bilo u

pozitivnoj formulaciji »Sve dakle što hoćete da čine vama ljudi, činitei vi njima: jer je to Zakon i proroci. « (Mt 7,12)5. Posve neispravnotumači ovo pravilo onaj tko ga razumijeva kao strateško opravdanje ilegitimaciju egoizma. Zlatno pravilo ima posve drugi smisao i cilj.Ono sintetički formulira neupitnu uzajamnost i obostranost(reciprocitet) u međuljudskim odnosima. U tom smislu zlatno pravilo predstavlju praktičnu primjenu principa temeljne jednakosti, jednakosti koja postoji između svih ljudi, koja ima veoma visokuantropološku vrijednost i koja se ne smije povrijediti. Prema

_______________4 U skladu s trećim oblikom Kanovoga kategoričkoga imperativa, čovjek bi

trebao tako djelovati da se njegova volja snagom vlastite maksime, možesmatrati ustanoviteljicom univerzalnog zakonodavstva. U tom smislu ovaforma kategoričkoga imperativa osobito ukazuje na autonomiju ljudskogadjelovanja.

5 Usp.: Tales: »Izbjegavaj činiti ono za šta bi korio druge«, Diogenes Laërtius, I,36; usp.: Sekstus pitagorejac: »Ono što ne želiš da te zadesi, nemoj ni tičiniti.«;Usp.: Isokrat: »Ne čini drugim ono što bi te ljutilo da drugi čine.«;usp.: Sokrat: »Ne treba nikad činiti krivdu zauzvrat, niti se odnositi loše prema bilo kome, bez obzira koliko su se prema nama loše ponijeli.«; Usp.http://bs.wikipedia.org/wiki/Zlatno_pravilo (preuzeto 2.2.2013.)

Page 110: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 110/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

104

Demmeru poštivanje jednakosti bližnjega započinje na razini misli idopire do razine čina. Čovjek mora njegovati vlastitu misao, čuvati je,razvijati i štititi od različitih predrasuda. Kao što je potrebno

neprestano izbjegavati rasnu, religioznu, seksualnu, etičku ili nekudrugu diskriminaciju, isto je tako potrebno neprestano pozitivno i preventivno doprinositi ostvarivanju susreta s drugim na političkom, pravnom, društevenom, odgojnom i bilo kojem drugom područjuljudskoga djelovanja. Naime, poštivanje jednakosti bližnjega ostvarujese prije svega na razini našega djelovanja koje je uvijek u dometuzlatnoga pravila i koje se mora uvijek odvijati u svjetlu istoga pravila.

2.4. Pravni principi Na području moralne komunikacije susrećemo se također s

pravnim principima kao što su »svakom njegovo«, »dogovor se mora poštivati«, »obećanje se mora ispuniti« i »šteta se mora nadoknaditi«.U pozadini ovih principa nalazi se uvjerenje da je čovjek su bjekt prava (pravni subjekt) i nositelj subjektivnih prava samim time što jeosoba. Svaki pojedini čovjek obdaren je ovim pravima. Ona proizlazeiz same činjenice njegova postojanja, svaki ih čovjek može zahtijevatiod svih i u tome se može osloniti na potrebnu pomoć pravnoga sustavacijele zajednice. Naime, u zakonima pravnoga sustava artikuliraju se i pronalaze svoj izraz temeljne antropološke ideje primjericedostojanstvo i jednakost osoba. Imajući to na umu Demmer tvrdi da

pravne obveze imaju prednost u odnosu na obveze koje proizlaze izljubavi. Svoju tvrdnju on oslanja na činjenicu da se u pravnimobvezama nalazi nenadomjestivi i neodrecivi nosivi temelj bez kojeganije moguće niti artikulirati, niti ostvariti obveze koje proizlaze izljubavi.

2.5. NormeMoralna teologija itekako vodi računa o razlici koja postoji

između principa i normi. Norme su naime daljnji korak premakonkretnoj stvarnosti. Uz njihovu pomoć određujuse konkretni oblicidjelovanja i dosljedno u moralnu komunikaciju unosi najveća moguća preciznost s ciljem da se maksimalno smanji teret i učini lakšimdonošenje osobne odluke. U tom smislu norme se daju razumijeti kaosvojevrsni izraz solidarnosti sa strane zajednice prema pojedincu kojiu tom slučaju ne ostaje posve sam pred izazovom i teretom osobne

moralne odluke. Uspostavljajući norme zajednica zapravo daje

Page 111: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 111/209

KOMUNIKACIJA MORALNE ZAJEDNICE...

105

određenu sigurnost i jamstvo o ispravnosti i ostvarivosti istih normi. Unjima se posreduje određeno iskustvo moralnih subjekata, te

prepoznaje potencijal i svojevrsna mjera njihove slobode. Važno jeistaknuti da postoji razlika između transcendentalnih i kategorijalnihnormi. Budući da se i jedne i druge mogu na različite načine shvatiti,Demmer nam donosi sljedeće pojašnjenje.

2.5.1. Transcendentalne norme

Transcendentalne norme dovode do određenoga pomjeranjanaglaska. Za razliku od principa koji daju opće usmjerenje, one imajuza cilj subjektivnu nakanu onoga koji djeluje i nastoje zajamčitidobrotu moralnoga subjekta. Imajući na umu ovo njihovo zajedničkoobilježje, dobro je voditi računa i o onome po čemu setranscendentalne norme međusobno razlikuju.

Na temelju prvoga tumačenja pojam transcendentalnog biukazivao na živi odnos s transcendetnim Bogom, odnos koji seostvaruje kroz teološke ulivene kreposti: vjeru, nadu i ljubav. U svako jsvojoj moralnoj odluci vjernik naime utjelovljuje, izražava i tumačivlastiti odnos s Bogom. Demmer posve jasno tvrdi da u kršćanskom

životu ne postoji ni jedna moralna odluka koja ne bi imala takvo islično obilježje.Prema drugom tumačenju pojam transcendentalnog odnosi se na

životne ciljeve ili ideale. Svaki čovjek u vlastitom životu odlučuje seza jedan jedinstveni i neponovljivi životni projekt koji nadilazisadašnji trenutak. U njemu prepoznaje svoj identitet i nastojeći muostati vjeran zapravo na stoji ne izgubiti ili bolje reći sačuvati vlastitiidentitet, samoga sebe, vlastiti subjektivitet. U tome mu pomažuupravo transcendentalne norme. One ga podsjećaju na vjernost

vlastitom životnom izboru i u onoj mjeri u kojoj to uspjevaju učiniti,njihov je zahtjev apsolutan i ne trpi ni jednu iznimku. Dakako, da sveovo ne dovodi u pitanje temeljnu pretpostavku da je ljudska osobatrajno u nastanku i da do ostvarenja životnoga izbora uvijek dolazikorak po korak.

Treće i zadnje značenje pojma transcendentalan tiče se svijetakoji okružuje čovjeka. Ovdje nas prije svega zanimaju norme čiji je jezik formalan, čiji su ključni pojmovi bremeniti vrijednošću ilinevrijednošću i koji kao takvi nadilaze područje deskriptivnoga i

analitičkoga razuma. Premda nam je itekako poznato uobičajeno

Page 112: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 112/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

106

značenje termina kao što su »laž« i »ubojstvo«, ipak u graničnim ikonfliktnim situacijama imamo potrebu da nam ih se dodatno i preciznije pojasni. U slučaju da želimo imati sigurnost u moralnom

djelovanju, potrebno je konkretnij e ili bolje reći jednoznačno odreditisadržaj koji je tek formalno izrečen.6

2.5.2. Kategorijalne norme

Ove norme ukazuju na daljnje pomjeranje naglaska pod vidikomspoznajnoga interesa i direktivne uloge moralnoga jezika. Središnjiinteres kategorijalnih normi je ispravnost izvanjskoga djelovanja.Vrijednosni jezik se obogaćuje deskriptivnim elementima s ciljem dase što bolje odredi fenomen moralnoga čina. Ipak valja priznati da sečin u njegovoj konkretnosti i jedinstvenosti ne može posve savršenodohvatiti. Uvijek postoji određeni stupanj apstraktnosti koji uostalomne dopušta da se komunikacija svede na solipsistički monolog. Izsvega toga proizlazi da moralna norma nikad nije dokraja određena ida upravo stoga nužno ostavlja prostora osobnom promišljanju u primjeni iste norme, bez obzira je li toga čovjek izričito i posvesvjestan ili nije. Čini se da svatko želi imati pravo na spomenuti prostor diskrecije, pa čak i onda kada ga je teško izričito opravdati.

a) Antropološko iskustvo i njegove pretpostavke

Da bi se ispravno i dokraja razumjela kategorijalna norma nijedovoljno poznavati njenu tekstualnu formulaciju. Da bi se došlo donjenoga dubljega i potpunijega značenja potreban je hermeneutičkinapor. Uz njegovu pomoć ostvaruje se pristup dubljeminterpretac ijskom kontekstu koji određuje normu, koji je ispravnoosvjetljava i koji omogućuje njeno bolje razumijevanje. Sve toukazuje na zahtjev za transparentnošću antropoloških pretpostavki icijeloga utemeljujućega konteksta. Naime, kategorijalna norma u sebisadrži i svojom normativnošću nastoji prenijeti smisao upravo onogaantropološkog iskustva, iz kojega ona proizlazi i koji je na najbolji

_______________6 (Primjerice plemenitost iz koristoljublja je laži nije u skladu s ljudskom naravi

koja je dobra; amputacija bolesne noge koja dovodi u pitanje život cijelogaorganizma nije sakaćenje i u skladu je s ljudskom naravnom sklonošću prema postojanju i životu; ubojstvo iz samoobrane nije ubojstvo kao takvo, negoubojstvo iz samoobrane tj. iz nastojanja da se zaštiti vlastiti život; itd.)

Page 113: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 113/209

KOMUNIKACIJA MORALNE ZAJEDNICE...

107

mogući način tumači. Primjerice norme koje se tiču seksualnemoralnosti, mogu biti shvatljive u onoj mjeri u kojoj su transparentne

tj. u onoj mjeri u kojoj omogućuju doprijeti do nosivih ideja,tumačenja i vrednovanja same seksualnosti. Demmer se ne umara ponavljati činjenicu da biološka struktura uvijek ostaje ambivalentna unekom stupnju i da je zato uvijek određuje neki antropološki projekt. Norme međutim koje proizlaze iz takvoga projekta uvijek ostaju unjegovoj službi i obvezuju u onoj mjeri u kojoj učinkovito štite smisaoistoga antropološkoga projekta.7

b) Razvoj i rast moralnih mogućnosti

Da bi se kategorijalna norma ispravno razumijela Demmerdonosi još jedno njeno obilježje. Ona mora poštivati konkretnemoralne, fizičke, psihičke i druge mogućnosti onoga na koga seodnosi. Prema principu razumnosti, norme koje zahtijevaju previše inadilaze snagu moralnoga subjekta nisu istinske norme i kao takve neobvezuju. Bog nikada ne obvezuje na ono što je nemoguće. On uvijektraži ono što je u okvirima naših mogućnosti. Ne traži iznad njih, aline traži ni ispod njih. Iskustvo nam svjedoči da takav Božji zahtjev

kao i čovjek ov primjeren odgovor na nj, malo po malo ali sigurno učovjeku uvijek izgrađuju i osnažuju njegove moralne mogućnosti.8 Natom tragu treba razumijeti i zakon postupnosti koji se ne smije pobrkati s postupnošću zakona.9 Premda se uz pomoć vrlo _______________7 Usp. J.A. Selling, Personalist morals (Mélanges L. Janssens), Louvain 1988;

W. Kerber, Sittliche Normen. Zum Problem ihrer allgemeinen undunwandelbaren Geltung, Patmos, Düsseldorf 1982; S.Th. Pinckaers – C.J.Pinto de Oliverira, Universalité et permanence des lois morales, Fribourg-Paris1986.

8 Usp. DS 1536: »Bog naime ne zapovijeda nemoguće, nego zapovijedajući potiče i da činiš što možeš i da moliš što ne možeš.«

9 Usp. http://snc.hbk.hr/public_html/02ivan_pavao_ii_familiarisconsortio.pdf FC, 34: »Uvijek je od velike važnosti da čovjek pravilno shvati ćudoredni red,njegove vrednote i propise; to je potrebno tim više što su veće i teže teškoće dase oni poštuju. Budući da ćudoredni red objavljuje i iznosi naum BogaStvoritelja, on za čovjeka ne može biti nešto neosobno ni ubitačno. Naprotiv,on odgovara zahtjevima upisanima u dubinu čov jeka stvorena od Boga, uslužbi je njegove pune čovječnosti, s nježnom i zahtjevnom ljubavlju kojomsam Bog nadahnjuje i podržava svako stvorenje i vodi ga njegovoj sreći. No

Page 114: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 114/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

108

tankoćutnoga ispita savjesti mora neprestano čuvati od pogibeljivlastite samoobmane u primjeni zakona postupnosti odnosno postupnoga puta, ipak ne smije se apriorno isključiti strategija malih

koraka. Naime, norme uopće ne dovode u pitanje činjenicu da jemoralni život svojevrsni put, da je moralno djelovanje bitno

____________________________________________________čovjek, pozvan da odgovorno živi taj mudar i ljubavlju prožet Božji naum, jestujedno i povijesno biće. On se iz dana u dan izgrađuje svojim brojnimslobodnim opredjeljenjima. Zato on spoznaje, ljubi i ispunja ćudoredno dobrouskladu sa stupnjevima rasta. I bračni su drugovi, u svome ćudorednom životu,

pozvani da neumorno idu naprijed , podržavani iskrenom i djelotvornom željomda bolje spoznaju vrednote koje jamči i promiče božanski zakon, spremni da ihispravno i velikodušno utjelove u svoje konkretne izbore. Ipak, oni ne moguzakon promatrati kao neki puki ideal koji se ima postići u budućnosti već gamoraju promatrati kao zapovijed Krista Gospodina koji ih obvezuje da odvažno prevladaju teškoće. »Zbog toga takozvani zakon postupnosti ili postupni put nemože se poistovjetiti s postupnošću zakona, kao da bi postojali u božanskomezako nu stupnjevi i oblici različitih zapovijedi prilagođenih osobama i različnim prilikama. Svi su bračni drugovi, prema Božjem naumu, pozvani na svetost u brak i taj se uzvišen poziv ostvaruje ako je ljudska osoba kadra odgovoriti božanskoj zapovijedi vedra duha, pouzdajući se u božansku milost i vlastituvolju«.

Isto tako na pedagogiju Crkve spada i to da bračni drugovi prije svega

jasno priznaju nauku enciklike Humanae vitae kao mjerilo za obavljanjespolnosti te se iskreno zalažu da stvore nužne uvjete za njeno opsluživanje.Kao što je istaknula Sinoda, ta pedagogija obuhvaća čitav bračni život. Zato se briga za prenošenje života mora ugraditi u cjelokupno poslanje čitavogkršćanskog života, koji bez križa ne može doći do uskrsnuća. U tom jekontekstu shvat ljivo kako nije moguće izbaciti žrtvu iz obiteljskog života već jetreba spremno prihvatiti da bi se bračna ljubav produbila i postala izvoromduboke radosti.

Taj zajednički put traži razmišljanje, obavještenje i prikladan odgoj svećenika,redovnika i lai ka koji rade u obiteljskom pastoralu: tako će oni svi pomoći bračnim drugovima na njihovom ljudskom i duhovnom putu, koji pretpostavljasvijest o grijehu, iskreno zalaganje u opsluživanju ćudorednog zakona, službu

pomirenja. Potrebno je zatim imati na umu da su u bračnoj prisnosti u pitanjuvolje dviju osoba, ali koje su pozvane da skladno misle i skladno se ponašaju:to traži mnogo strpljivosti, razumijevanja i vremena. Na tom području odosobite je važnosti da vlada jednodušnost ćudorednog i pastoralnog

prosuđivanja svećenika. Tu jednodušnost valja brižno tražiti i osigurati kakovjernici ne bi trpjeli od tjeskobe savjesti.

Put bračnih drugova bit će, dakle, olakšan ako oni- poštujući nauk Crkve i pouzdajući se u Kristovu milost, a potpomognuti i praćeni od dušobrižnika icijele crkvene zajednice - budu znali otkriti i iskusiti vrednotu oslobođenja i primicanja prave ljubavi koju Evanđelje nudi i Gospodinova zapovijed nalaže.«

Page 115: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 115/209

KOMUNIKACIJA MORALNE ZAJEDNICE...

109

obilježeno poviješću i da se prepoznaje u postupnom razvoju i rastumoralne snage (osobnosti). U rimsko-pravnoj kao i u moralno-

teološkoj tradiciji poprilično je poznata i općeprihvaćena tvrdnja»nitko nije dužan učiniti ono što nadilazi njegovu sposobnost«.10 Moraju se vrednovati i poštivati kako fizičke, tako i psihičke granice pojedinca. U tom smislu Demmer s pravom ističe da se i najboljenorme prilagođuju granicama onoga što je moguće i što je ostvarivo.11

c) Moralna strategija i njena pravila

Uz poštivanje granica moralnoga subjekta, dobro je također

istražiti prije svega postoji li mogućnost da se objekt moralnoga činarastavi na njegove sastavnice, a zatim ispitati je li nužno da se moralnizhatjev ispuni jednim jedinim činom koji se ne proteže kroz vrijemeili je ipak moguće isti zahtjev ostvariti kroz niz čina. U ovom posljednjem slučaju kategorijalna norma nameće određenu strategiju uostvarivanju čina. Iako na dulji rok, ona ipak dovodi do željenoga ciljai dakako pri tome nikada ne dopušta da se krše određena prava drugih.Da bi uistinu tako i bilo Demmer ukazuje na određena strateška pravila koja se moraju poštivati. Prije svega mora se voditi računa o

temeljnim dobrima. Ona uvijek imaju prioritet i to u onoj mjeri u kojojsu i sama u funkciji viših dobara. U određivanju moralne strategijetakođer je važno voditi računa o vjerojatnosti predviđenih posljedicakao i o zaštiti svih ljudskih dobara koja se moraju uvijek braniti ičuvati. Na tom tragu valja razumijeti i jedno od temeljnih moralnih pravila koje kaže da prvo treba izbjeći štetu, a zatim ostvariti dobro.Premda ukazuje na neupitnost upravo spomenutoga pravila, Demmeripak ističe da je u svakom pojedinom slučaju uvijek potrebnovrednovati odnos koji postoji između dobrih i loših posljedica.12

_______________10 Usp. http://en.wikipedia.org/wiki/Ultra_posse_nemo_obligatur : »Ultra posse

nemo obligatur .« (posjećeno 2.2.2013) 11 J. Fuchs, Il carattere assoluto dele norme morali operative, u Isti,

Responsabilità personale e norma morale, Bologna 1978, 77-125; R. Ginters,Valori, norme e fede cristiana. Introduzione all'etica filosofica e teologica,Casale Monferrato 1982.

12 G. Trentin, Norma morale, u F. Comagnoni i sur., Nuovo Dizionario diTeologia Morale, Cinisello Balsamo, 1990, 801-814.

Page 116: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 116/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

110

3. Suvremene teorije utemeljenja normePod ovim teorijama misli se prije svega na onu deontološku i

teleološku. Riječ jeo dvjema normativnim teorijama koje se na prvi

pogled čine sasvim suprotne, proturječne i isključive. Upravo stogaDemmer nastoji unijeti malo više svjetla u poznavanje obiju teorijakao i razlika između njih. Deontološka teorija polazi od pretpostavkeda je moralna istina apsolutno obvezujuća. Ona vodi računa o posljedicama normiranoga čina, međutim njih ne smatra isključivim,nego samo dodatnim kriterijem moralne prosudbe istoga čina. Zarazliku od ove teleološka teorija smatra da su posljedice jedini kriterijmoralne ispravnosti normiranoga čina i dosljedno valjanosti norme.

3.1. Konsekvencijalizam ili bolje i potpunije razumijevanje?Konsekvencijalizma je glavni prigovor koji se upućuje

teleološkoj teoriji. Njeni kritičari smatraju da ona u moralnu teologijukriomice unosi eudajmonizam i tehnokratski pragmatizam. Poborniciteleološke teorije nastoje izbjeći upravo spomenuti prigovor ističući da je zapravo kršćanski humanizam stvarna pozadina njihove prosudbemoralnoga čina. Dodatno svjetlo na ovu problematiku svakako daje iletimičan pogled na povijesni kontekst u kojem je nastala teleološkateori ja. Ona se razumijeva kao kritička reakcija na onu moralnuteologiju koja shvaća moralnost na temelju objekta čina (moralitas exobjecto) i koja u skladu s kategorijama esencijalističke metafizike nedaje nikakvu pozornost posljedicama (učincima).

Čini se da je nemoguće ispravno vrednovatimoralni čin, a da se pri tom ne vodi r ačuna onjegovim posljedicama (učincima). Naime,svaki čin ima i svoje podljedice (učinke) tj. ne postoji čin koji ne biimao i svoje posljedice (učinke). Imajući to na umu, poborniciteleološke teorije smatraju da je nužno ispitati odnos između posljedica i čina. Prema njima potrebno je istražiti jesu li posljedice predvidljive i u tom smislu može li se s njima kalkulirati ili ne može.Osim što je potrebno uočiti posljedice koje se daju predvidjeti i proračunati, isto je tako veoma važno zamijetiti njihov utjecajnaobjekt moralnoga čina, kao i stupanj odnosno snagu njihovogautjecaja . I konačno valja utvrditi ne otvaraju li spomenute posljedice perspektive koje jamče bolje i potpunije razumijevanje samogamoralnog objekta. Sve do sada rečeno navodi Demmera na tvrdnju dase objekt čina upotpunjuje u svojim posljedicama. On smatra da ovdje

nije riječ o relativizmu, nego o obogaćenju odnosne norme kojanastoji uvijek na primjereniji način dohvatiti ono što je apsolutno u

Page 117: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 117/209

KOMUNIKACIJA MORALNE ZAJEDNICE...

111

onom što je povijesno. Iz svega proizlazi da se posljedice (učinci) moralno prosuđuju i moralno vrednuju na isti način kao iodnosni

objekt moralnoga čina. Uostalom riječ je o posljedicama (učincima)koje su integralne sa stavnice moralnoga čina u njegovoj povijesnojkonkretnosti. Upravo stoga Demmer ne smatra presmionim ustvrditida je rasprava između pobornika deontološke i teleološke teorijeneutemeljena i da je u konačnici plod nesporazuma.13

3.2. Hermeneutički zahtjev Kao što je već istaknuto norme uvijek zadržavaju određeni

stupanj apstraktnosti, jer je nomoguće priopćiti čistu konkretnost. Naslovnik norme tj. pojedinac na kojega se norma odnosi, mora preuzeti na sebe samoga odgovornost ostvarivanja posljednjegakoraka koj i dovodi do odluke uz pomoć konkretnih imperativa.Dakako da ovi posljednji nemaju nikakve veze sa samovoljom i dazahtijevaju promišljanje s obzirom na ono dublje značenje norme koja je u pitanju. Ponovno u prvi plan dolazi hermeneutički zahtjev kojinala že da se postavi i odgovori na pitanje koji je smisao i koje jeznačenje odnosne norme ovdje i sada u ovoj konkretnoj situaciji?

U suvremenoj raspravi o normi nerijetko se spominje i ono što je povezano s izrazom »epikeija«. Ona izvorno pripada područjuljudskoga zakona i ukazuje na osposobljenost vlastitom stručnošću popuniti postojeće zakonske rupe. Drugim riječima kazanokrepostepikeija ukazuje na vrhunsko umijeće primjene zakona prije svega uskladu s njegovim duhom, a ne slovom. U kontekstu moralnih normiepikeija nema istu, ali može imati analognu ulogu. Naime, moralnanorma nema rupa, ali može se dogoditi da je se shvati ili pak formulirana nesavršen način. U tom slučaju epikeija nastoji uvijek savršenije

dohvatiti puni sadržaj istine moralne norme. Epikeija ne želi umanjiti,nego naprotiv nastoji zaštititi apsolutnost moralnoga zahtjeva. Od njese to traži čak i u slučaju kada treba kritizirati postojeće stanje stvari

_______________13 B. Schüller, L'uomo veramente uomo. Dimensione teologica dell'etica nella

dimensione etica dell'uomo, Edi Oftes, Palermo, 1987.

Page 118: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 118/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

112

na razini razumijevanja, kao i na razini formulacije normativnihsadržaja.14

_______________14 B. Hoose, Proportionalism. The American Debate and its European Roots,

Georgetown, Washington, 1987.

Page 119: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 119/209

113

OSMO POGLAVLJEMoralna odluka: sredi šte, sturktura i dinamika

1. Sloboda kojom se č ovjek sam od sebe odre đ uje

Norme se daju da ih se pretoči u djelovanje. To je vrlodinamičan proces koji zahtijeva refleksiju i trajnu pozornost. Svimanam je dobro poznata zahtjevnost moralnoga djelovanja kao ičinjenica da primjena norme u konkretnom vremenu i prostoru zasobom uvijek povlači određene poteškoće. Da bi nas što bolje uveo utaj proces Demer smatra prikladnim produbiti poimanje slobode koja je čovjeku bliska i draga bez obzira razumije li je na ovaj ili onajnačin.

Danas se nerijetko sloboda shvaća kao sloboda izbora (libertasarbitrii) tj. kao moć izbora između različitih mogućnosti. Takvo islično poimanje slobode osim što za sobom povlači razumijevanjemoralne n orme kao izvanjske prisile (gravamen libertatis), takođerdovodi u pitanje razumijevanje moralnosti u onome što je u njojnajvažnije (sloboda?).1 Međutim svi ti problemi nestaju pokuša li se

_______________1 Ova je sloboda poznata pod imenom sloboda indiferentnosti tj. sloboda koja se

ne razvija, koja je cijela u svakom svom činu ako nije ničim drugim određena iako u svakoj svojoj odluci samovoljno odlučuje hoće li učiniti ovo ili ono, hoće

Page 120: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 120/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

114

sloboda shvatiti na drugačiji i nešto dublji način. Prema Demmeru to bi bila esencijalna sloboda (Wesensfreiheit). Ona se razumijeva kaosposobnost ostvariti spoznato dobro i dosljedno sposobnost biti

subjekt vlastitoga određenja (samoodređenje). Kao što vidimo ovaj pristup dopušta vedar pogled na vlastitu budućnost kao i na život kojise želi imati: na život koji ima smisla, koji će biti ispunjen i ostvarenljudski život.2

1.1. Norma doprinosi razvoju i izgradnji slobodeŠtoviše, razumijevanje slobode kao esencijalne slobode baca

posebno svjetlo na poimanje moralne odluke koja se shvaća kaoispunjenje norme. U toj perspektivi norme prestaju biti teret i postaju

dar. One više nisu izvanjska prisila koja ograničava, nego pomoć kojaosnažuje slobodu. Između ostaloga, na norme se gleda kao na izrazsolidarnosti unutar moralne zajednice. Donijeti moralnu odluku neznači ništa drugo nego ostati unutar iste zajednice i u njoj naći svojemjesto, svoj dom, svoje boravište i prebivalište. Dapače, u susretu snormom i njenom zahtjevnošću pojedinac nije sam. Prati ga i podupirecijela zajednica. Upravo stoga norme moraju biti transparentnemoralnoj zajednici, jer jedino na taj način mogu ostvariti vlastituzadaću: doprinositi razvoju i izgradnji, a ne prisili koja odvodi u

rezignaciju i cinizam.3

____________________________________________________li učiniti dobro ili zlo, hoće li učiniti nešto razumno ili nerazumno. Ona serazumije kao prvobitna stvarnost i kao čista moć izbora između protivnosti,koja nije ničim drugim određena doli samom sobom. Usp. Servais Pinckaers,Freedom of Indifference: The Origin of Obligational Moral Theory, u: TheSources of Christian Ethics, Edinburgh, 2001, 327- 353; usp. Tadija Milikić,Sloboda indiferentnosti na izvoru morala obveze, u: Fundamentalna moralnateologija prema Servaisu Pinckaersu 2, Zagreb, 2007, 91-106.

2 O naravi i razumijevanju esencijalne slobode nadugo i naširoko piše istaknutisuvremeni moralni teolog moralista Servais Pinckaers. Istina on je naziva neštodrugačije: slobodom izvrsnosti odnosno slobodom kvalitete tj. slobodomučiniti ona djela koja imaju kvalitetu istine i dobra. Usp. Servais Pinckaers,Freedom for Excellence, u: The Sources of Christian Ethics, Edinburgh, 2001,354- 378; usp. Tadija Milikić, Sloboda kvalitete, u: Fundamentalna moralnateologija prema Servaisu Pinckaersu 2, Zagreb, 2007, 107-122.

3 G. Piana, Libert à e responsabilità,u F. Compagnoni i sur, Nuovo Dizionario diTeologia Morale, Cinisello Balsamo 1990, 658-674; P. Valori, Il libero arbitrio,Milano, 1987.

Page 121: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 121/209

MORALNA ODLUKA...

115

2. Gravitacijska središta moralne odluke

2.1. Temeljno opredjeljenjeMoralna odluka nije jednodimenzionalna stvarnost. Površan

pogled ne može doprijeti u njenu dubinu. Svoj unutarnji sklad kao i postojanost ona dobiva od tzv. temeljne odluke (fundamentalnaopcija). 4 Ova posljednja poznata također kao temeljno opredjeljenjeoznačuje stalnu i nepokolebljivu odluku slobode kojom se čovjekodlučuje za Boga koji je izvor milosti (spasenja) i zakona. Onooznačava usmjerenost na Boga, u kojemu se nalazi vlastita sreća ivlastito zadovoljstvo. Usmjerujući se na Boga čovjek se zapravo

upućuje prema onom što je neograničeno i samim time vlastitommoralnom djelovanju jamči postojanost, te mu daje neupitan ikristalno jasan dinamizam.

Temeljno opredjeljenje uglavnom ostaje u pozadini svijesti kaoono koje prethodi re fleksiju. Ta činjenica uopće ne umanjuje ninjegovu snagu, ni njegovu učinkovitost. Isto tako valja istaknuti da senarav temeljnoga opredjeljenja ne može se svesti na nekakavmehanicizam ili automatizam. Ovo opredjeljenje prije svega proizlaziiz slobode i može ga uništiti jedino grijeh koji ga polako ali sigurnousporava i koji mu dosljedno oduzima njegov dinamizam. Naprotiv,kada nije ranjeno i oslabljeno grijehom, temeljno se opredjeljenjenalazi u snazi i tada je veoma učinkovito tj. dovodi do moralnih odluka koje postaju njegova interpretacija i njegova potvrda ukonkretnom vremenu i konkretnom prostoru (Wirkungsgeschichte).

Svojevrsno gravitacijsko središte temeljne odluke stvara izvejsnu pred- odluku (Vorentscheidung) koja utječe na bilo koju moralnu odluku i koja podupire sveukupni moralni život. Međutim prethodnaodluka može biti učinkovita samo u onoj mjeri, u kojoj uključuje iodređeno pred-razumijevanje (Vorverständnis). Takvo razmišljanjenavodi Demmera na tvrdnju da je unutar temeljnoga opredjeljenjazasigirno prisutno određeno prethodno razumijevanje vlastitoga

_______________4 K. Demmer, Opzione fondamentale , u F. Comapagnoni i sur., Nuovo

Dizionario di Teologia Morale, 854-861; S. Dianich, Opzione fondamentale, uL. Rossi – A. Valsecchi, Dizionario enciclopedico di Teologia Morale, Roma1974, 695- 705. B. Häring, Vita in Cristo: Il »Sì« riconoscente alla legge delloSpirito, u Studia Moralia, 1987, 25, 279-297.

Page 122: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 122/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

116

vječnoga ostvarenja (ispunjenja). Ističući pak da sv. Toma Akvinskigovori o vjeri kao o predokusu blaženoga gledanja (prelibatio visionis

beatificae), Demmer zapravo nastoji istaknuti da je temeljno

opredjeljenje zapravo privilegirani hermeneutički prostor u kojem senalazi antropološka konfiguracija vjere odnosno predokusa (pred-razumijevanja) blaženoga gledanja.5

2.2. Životni izbor Drugo gravitacijsko središte moralnoga života prepoznajese u

životnoj odluci. Posve spontano svaki čovjek daje vlastitom životu jedinstveni smisao koji se tiče ljudskoga života u njegovoj cjelini i

koji se u njoj ostvaruje kroz pojedinačne moralne odluke. To seosobito očituje i potvrđuje u izboru životnoga staleža koji izmeđuostaloga savršeno povezuje osobnu i institucionalnu dimenziju u jedno jedino i nerazdvojivo jedinstvo. Snaga i dinamizam životnoga izboraosobito se očituje u njegovim sveprisutnim zahtjevima da se s njimeuskladi svekoliki ljudski osobni i društveni život. Spomenuti zahtjevikao i nastojanje da ih se ostvari toliko su snažni i prisutni u nama dase u njima jednostavno prepoznajemo i s njima posve spontano poistovjećujemo. U Crkvi postoje tri klasična životna staleža: brak,svećeništvo i posvećeni život (redovništvo). Oni kao takvi uživaju javnu pravnu zaštitu. Uz njih postoje također i privatni oblici posvetekoji barem u pojedinačnim slučajevima mogu zahtijevati neopoziviživotni izbor. Primjerice netko može otkriti vlastiti poziv u nekoj posebnoj službi i za nju vezati cijeli svoj život.

Dobro je imati na umu da se životna odluka ne pojavljuje kaogrom iz vedra neba ili kao gljiva poslije kiše. Ona redovito ima dugu povijest, a u svom najranijem razvojnom stupnju može čak biti inepoznata našoj jasnoj svijesti. U tom smislu nije na odmet i ponovnoistaknuti činjenicu da se životni izbor polako i neprestano razvijaodnosno sazrijeva kroz uzajamno djelovanje s izvanjskim svijetom,zatim uz pomoć osobnoga iskustva i konačno vlastitoga osobnog razlučivanja. Cijeli spomenuti razvojni proces sazrijevanja dobiva

priznanje i svojevrsnu krunu kroz nastojanje da se vlastitom osobnomživotnom izboru dadne javni izraz i javna potvrda.

_______________5 J. Fuchs, Libert à fondamentale e morale, u Aa.Vv., Libertà – liberazione nella

vita morale, Brescia 1968, 43-64.

Page 123: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 123/209

MORALNA ODLUKA...

117

Sve ono što nakon toga slijedi nije ništa drugo nego uvijek novi pokušaj da se potvrdi već učinjeni izbor, da se u njemu postane zreliji,

da se oslobodi njegov potencijal sreće, da se ostvari zadovoljstvo iispunjenost koju životni izbor može ponuditi, i konačno uvijek novi pokušaj da se smisao istoga izbora potpunije i primjerenije pretoči ukonkretnost svakidašnjega osobnoga i društvenoga života. Iz svega

proizlazi da je svaka konkretna moralna odluka svojevrsniinterpretacijski produžetak životnoga izbora. Svatko se ostvaruje usvjetlu onoga izbora i onoga oblika (Form) koji obuhvaća i izražavasveukupnost vlastitoga ja. U tom smislu posve je razumljivo daživotni izbor zahtijeva ne samo naše najbolje snage, nego i naš cijeliživot. Uostalom, u njemu se na vrlo konkretan i posve osoban načinočituje univerzalni poziv naspasenje kao i ostvarenje istoga poziva usvakom pojedinom ljudskom životu.6

3. Etika krepostiSuvremena moralna teologija vrlo je osjetljiva za one najdublje

dimenzije moralnih odluka. Ona je svjesna činjenice da se moralneodluke ne mogu u cjelosti razumjeti i ispravno vrednovati ako ih se

izolira i promatra kao apstraktne i neosobne veličine. One su prijesvega izraz moralnoga subjekta, sastavni dio njegovoga životnogiskustva, kako njegovih uspona, tako i njegovih padova. Svakamoralna odluka pripada nečijoj životnoj priči i kao takva očitujestupanj moralne zrelosti subjekta koji je donosi snagom vlastitogaosobnoga izbora. Demmer smatra da upravo ova osjetljivost za povijesnu dimenziju moralne odluke objašnjava povratak klasičnenauke o krepostima u sre dište interesa moralno-etičkoga promišljanja.

_______________6 K. Demmer, Die Lebensentscheidung. Ihre moraltheologischen Grundlagen,

Schöningh, Paderborn, 1974; H. Kramer, Scelte irrevocabili. Pretese diun'ideologia o aiuto per la formazione de lla propria personalità cristiana?, u T.,Goffi, Problemi e prospettive di Teologia Morale, Brescia, 1976, 117-138; K.Demmer, La decisione irrevocabile. Riflessioni sulla teologia della scelta divita, u Communio, 1974, 16, 9- 17; H. Wattiaux, La fidélité, repères bibliographiques, u Revue Théologique de Louvain, 1974, 5, 211-219; 349-359.

Page 124: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 124/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

118

3.1. Nedostatnost normativne refleksijePovratak nauke o krepostima u središte promišljanja moralnih

teologa, uopće ne dovodi u pitanje važnost normativne refleksije. Naime, svijet koji postaje sve više pluralističan i centrifugalan doveo bi do svojevrsnoga brodoloma i paralize moralnoga društvenogaživota kada ne bi postojao sustav normi koje mogu izdržati izazovkonsenzusa. Međutim, valja isto tako istaknuti da norme ne iscrpljujudokraja moralni život. Koliko god bila detaljna, normativna refleksijanije dovoljna da se čovjek suoči i primjereno odgovori na svuzahtjevnost i složenost moralnoga života. Upravo stoga potrebno je biti otvoren drugačijim i novim perspektivama.

Demmer smtra iznimno važnim doprijeti donosivih ideja ukojima se nalazi oslonac i korijen normi. Prema njemu dubinamoralnoga promišljanja ima daleko veću prednost od normativne preciznosti. Čini se da upravo na tom tragu valja razumijeti i povrataketike kreposti. Pokušaj njene obnove valja tumačiti kao odgovor na

potrebu da se normativnoj refleksiji osigura dublji temelj. Naime,moralni teolozi sve su više svjesni i dosljedno u svom promišljanjuviše odgovorni prema činjenici da ljudsko djelovanje proizlazi izosobnih stavova koji se očituju k ao postojane, djelatne i djelotvornesklonosti. Osim što ih je svjestan, Demmer opravdano smatra da jemoralni subjekt također odgovoran za posjed, uzdržavanje i razvojistih sklonosti. Svoje promišljanje o etici kreposti njemački moralniteolog oslanja osobito na duboke uvide i na nenadomjestiv doprinosAkvinčeve moralno teološke misli.

3.2. Krepost kod sv. Tome AkvinskogaGotovo je nemoguće ne opaziti primjerenost i suvremenu

aktualnost Akvinčevih uvida. To se osobito odnosi na njegoverazličite definicije kreposti, koje se međusobno povezuju iupotpunjuju. Prema jednoj od njih krepost je voljna sklonost učinitispoznato dobro, učiniti ga spremno, s lakoćom i sa zadovoljstvom(ugodom). 7 Na tom tragu nalazi se i tvrdnja Josefa Piepera (1904-1997) jednoga od na jistaknutijih tomista dvadesetoga stoljeća, kojiističe da je krepost pozornost odnosno budnost s obzirom na

_______________7 Usp. STh, I- II, 55, 3. »Unde virtus humana, quae est habitus operativus, est

bonus habitus, et boni operativus. «

Page 125: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 125/209

MORALNA ODLUKA...

119

ostvarivanje dobra. 8 Krepost očituje postojanu sklonost koja dajesigurnost moralnom djelovanju. Dapače, u njoj se nalazi svojevrsna

pred-odluka ko ja je djelatna i koja određuje pojedinačnu moralnuodluku.

Toma Akvinski otkriva još jednu veoma važnu perspektivu urazumijevanju kreposti. Prema njemu krepost je također savršenost bilo koje moći.9 Ona u stvari predstavlja najvišu razinu moralnezauzeto sti. Drugim riječima kazano, krepost ne otkriva djelomičnost,mlakost i osrednjost, nego očituje i upućuje na puninu, na vrhunac, nakrajnji domet, na ono što je u čovjeku sposobno pokrenuti sve ono štomu je u toj situaciji na raspolaganju. Imajući sve to na umu posve je

razumljivo da se do kreposti može doći jedino ako se moralni subjektza nju zauzme na svim razinama i traži je svim raspoloživim snagamavlastitoga života.

Krepostan čovjek je itekako svjestan da bez svjedočanstvavlastitoga života ne može doprijeti do pune moralne istine odnosno domoralnoga života u koji se ulazi jedino snagom kreposti. PremaDemmeru krepost nije samo najbolji, najpotpuniji i najprimjerenijiodgovor na izazov i privlačnost dobra, nego je istovremeno inajprivlačniji poticaj drugima. Tkogod zamijeti bilo čiji krepostan

odgovor na izazov i privlačnost dobra, istovremeno ga zamijeti i kaovlastiti poticaj. U njemu se osnaži želja da na isti krepostan način usvom vlastitom životu odgovori na izazov i privlačnost dobra. Naime,u kreposti se prepoznaje najbolji put u ostvarenost vlastitoga života, azatim u njoj se prepoznaje i najučinkovitije sredstvo za uspjeh u borbi

protiv osrednjosti i mlakosti.

Imajući na umu da je krepost duhovna stvarnost, Akvinactakođer tvrdi da je ona kvaliteta duha uz pomoć koje se ispravnoživi.10 U tom smislu krepost se shvaća kao duhovna konaturalnost sonim što je dobro odnosno kao duhovna srodnost koja uzrokujesvojevrsnu instinktivnu moralnu sigurnost. Dakako da i najbolje osobemogu pogriješiti u nekoj danoj situaciji, međutim treba imati na umu

_______________8 Usp. Klaus Demmer, Shaping the Moral Life, 53: »Auf -dem-Sprung- liegen«.9 Usp. STh, I-II, 55, 1: »Respondeo dicendum quod virtus nominat quandam

potentiae perfectionem «.10 Usp. STh, I-II, 55, 4: »(…) qualitas mentis (…) qua recte vivitur (…)«.

Page 126: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 126/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

120

da u tim slučajevima kod tih osoba pogreška ostaje negdje na periferijii one će je prije ili kasnije same prepoznati, nadvladati i otkloniti.Između ostaloga dobro je istaknuti da kreposnu osobu krasi također

krepost poniznosti, koja je oslobađa da u tuđoj kritici prepozna pomoć, da joj se uistinu raduje i da je uvijek spremno prihvati.

3.3. Nužnost normativne refleksije Kao teolog Akvinac ne pronalazi temelj zgrade moralnih i

intelektualnih kreposti tek u naravnim krepostima (razboritost, pravednost, hrabrost i umjerenost), nego još više u onim nadnaravnim(vjera, nada i ljubav) i u njima tj. u Bogu prepoznaje posljednji kriterij

moralnoga života. Korijen i temelj vlastitoga života vjernik pronalaziu Bogu. On prije svega u vjeri, nadi i ljubavi razumijeva, planira ikroz pojedinačne moralne odluke ostvaruje svoju odgovornost premaBogu. Međutim, to uopće ne znači da se kreposna osoba koja živi uvjeri, nadi i ljubavi, može i smije odreći normi. Takav zaključak bio bikriv i suvremena moralna teologija budno pazi da u svojoj refleksiji ne podlegne takvoj i sličnoj zamci.

Zahtjev za normama još je više osnažen danas prevladavajućom perspektivom. U Aristotelovo kao i u Akvinčevo vrijeme bilo je posve

razumljiv o da je svijet jedan i jedinstven. Međutim danas nije tako.Zajedno s događajem Moderne polako i sustavno gubi se bliskost sasvijetom i s drugim čovjekom. Što se više povlači u nutrinu vlastitesvijesti i iz nje promatra stvarnost, čovjek sve više problematizirasvijet i društvo u kojem postoji. Upravo stoga čovjeku je potrebansustav racionalno opravdanih i prihvatljivih normi da bi mogao živjetii preživjeti u jednom pluralističkom svijetu. Široko rasprostranjeni i prihvaćeni ideal tolerancije mogao bi promijeniti svoju ulogu iumjesto da oslobađa početi ograničavati čovjeka do te mjere da muoduzme njegov vlastiti osobni identitet.

Prema Demmeru norme se javne geste intelektualne solidarnosti.Premda sa sobom donose obveze, bilo bi posve krivo shvatiti ih kaoterete koji tlače ili pak kao zahtjeve koji traže samo izvanjsku poslušnost i ne vode računa ni o konkretnom životu, ni o stvarnimmogućnostima ljudske osobe. Demmer smatra da one ukazuju na onošto je nužno i uglavnom ostavljaju dovoljno prostora osobnomrazlučivanju osobito s obzirom na stupanj vlastite zauzetosti. U tomsmislu one prije svega pozivaju na velikodušnost koja je spontana i

koja daje više od norme. Imajući sve to na umu valja istaknuti da usvom zahtjevu norme uglavnom ne prelaze ono što je prosječno.

Page 127: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 127/209

MORALNA ODLUKA...

121

Onaj tko ispunjava norme ne čini sve što može učiniti, osobitoako se ima na umu zrela moralna osobnost, koja svojom zrelošću

nadilazi izvanjski materijalni zahtjev norme, i koja je prepoznatljivaosobito na razini međuljudskih osobnih odnosa. Za izgradnju takve islične osobnosti zaslužne su prije svega kreposti koje se ne bave tolikoizvanjskom stvarnošću, koliko ljudskom nutrinom. Prema Demmerukreposti ciljaju upravo na odgoj ljudskoga srca i ako u tom neuspijevaju, gube svoj smisao. 11

4. Struktura pojedina č ne odluke

Pojedina čna moralna odluka sastavnica je dinamizma kojiobuhva ća sve pretpostavke subjekta koji djeluje . U slučaju da je seželi razumijeti primjereno i u skladu s posebnošću njene naravi,moralna odluka se ne smije promatrati kao izolirana i stati čna veli čina.Osim toga ne smijemo izgubiti iz vida da do njene biti ne dopiremisao koja se ograničava samo na onu izvanjsku i materijalnuobjektivnost. Uza sve to potrebno je također imati na umu da je svakamoralana odluka u sebi samoj vrlo složena stvarnost. U svakojmoralnoj odluci nalaze se različite dimenzije koje se međusobno

isprepliću, prožimaju i zajedno oblikuju jedan jedinstveni dinamizam.

4.1. Motivacije i nakane Na razini strukture moralnih odluka ponajprije se susrećemose s

motivacijama. Prema empirijskoj psihologiji ljudskoga djelovanja kaoi prema velikom dijelu teološke tradicije, motivacije osnažuju postojeće moralne zahtjeve na razini razumijevanja njihova značenja.One ohrabruju moralnoga subjekta i daruju mu veću lakoću u

ostvarivanju istih moralnih zahtjeva. Međutim, na razini metafizikeljudskoga djelovanja motivacije dobivaju posve drugačije značenje.One izravno posreduju posebno razumijevanje moralnih vrijednosti ikao takve jamče dobrotu ljudskoga djelovanja.

_______________11 G. Abb à, Lex et virtus. Studi sull’evoluzione della dottrina morale di san

Tommaso d’Aquino, Roma, 1983; Isti, L’apporto dell’etica tomista all’odiernodibattito sulle virtù, u Salesianum, 1990, 52, 799-818.

Page 128: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 128/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

122

Za razliku od motivacija nakane imaju sasvim drugačiju ulogu ivažnost. Njima se planira cilj ljudskoga djelovanja i određujestrategija za postizanje istoga cilja. Dok se motivacije brinu oko

»dobrote« ljudskoga djelovanja, nakane određuju njegovu»ispravnost«.12 Sama nakana za sobom povlači unutarnji čin koji seostvaruje i na izvanjskoj razini ako nema izvanjskih prepreka. Uspjehkonkrentoga ljudskoga čina kao i njegova moralna prosudba dakakoovisi o mjeri u kojoj su međusobno povezane upravo spomenute pojedine dimenzije moralne odluke. Imajući sve to u vidu, Demmer s pravom ističe da za ispravno vrednovanje moralnoga čina nijedovoljna samo etika nakane (Gesinnungsethik) i da se ista moraupotpuniti etikom odgovornosti (Verantwortungsethik). 13

4.2. »Učinkoviti« i »izražajni« ljudski čini U tradiciji moralne teologije susrećemo se s vrlo detaljnom

analizom moralnoga čina, koja se koristi i u suvremenim etičkim promišljanjima. Ona nam otkriva da postoje različiti tipovi ljudskihčina koji se ne smiju nepromišljeno svesti pod isti nazivnik. To seosobito odnosi na razliku koja postoji između »učinkovitih« i»izražajnih« ljudskih čina. Prva vrsta čina nastoji uzrokovati posveodređene radnje i da bi zajamčila željeni učinak koristi se za to potrebnim strateškim promišljanjem. Za razliku od ovih izražajni činiuopće nisu povezani sa strateškim promišljanjem. Oni se pojavljujuiznenada i posve spontano, bez ikakve posebne nakane. Primjerice to je smijeh, plač, zatečeni osjećaji, spontani znak odobravanja ili nekadruga simbolička kretnja. Upravo stoga ne treba nas čuditi činjenicada različite vrste ljudskih čina zahtijevaju također različito moralnovrednovanje. Kod »učinkovitih« ljudskih čina pozornost se usmjerujeosobito na ispravnost, dok kod onih »izražajnih«na nakanu iz koje

proizlaze. Dakako, spomenutu usmjerenost treba razumijeti na

afirmativan, a ne isključiv način.14

_______________12 Bonta i giustezza dobrota i ispravnost …. 13 Pogledaj stranicu 43, bilješka br. 8. 14 R. Ginters, Die Au sdruckshandlung, Düsseldorf, 1976; H. Boelaars, Riflessioni

sull'atto umano effettivo, u Studia Moralia, 1975, 13, 127.

Page 129: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 129/209

MORALNA ODLUKA...

123

4.3. Čin s dvostrukim učinkom Moralno djelovanje ostvaruje se uvijek unutar konkretnoga spleta

izvanjskih uvjeta. U njima se daju prepoznati prostorne i vremenskezadanosti koje itekako utječu na strukturu ljudskoga djelovanja. Kaošto je već istaknuto ljudski čin nikada nije sastavljen samo iz jednogadijela. Njegova unutarnja struktura podložna je svojevrsnim mijenamai o tome moralni subjekt mo ra uvijek voditi računa. Primjerice umoralnoj teologiji poprilično je poznat princip dvostrukga učinka. Uz pomoć ovoga principa nastoji se nadvladati očita konfliktna situacija.Iako se nerijetko ne da odmah uočiti, čini se da je ona prisutna umnogim našim odlukama. Učestalost konfliktne situacije svakako

proizlazi i iz same složenosti ljudskoga čina. S jedne strane ljudski čindozivlje u pamet gotovo nepregledni niz uvjeta koji mu prethode, aopet s druge strane taj isti čin za sobom povlači ništa manjinizmeđusobno povezanih učinaka. U tom smislu dobro je takođeristaknuti da je moguće govoriti samo o većoj ili manjoj(aproksimativnoj) intelektualnoj kontroli onoga što se događa narazini moralnoga djelovanja.

Princip dvostrukog učinka ima za objekt čin koji uzrokuje dvarazličita učinka. Jedan od njih je dobar, a drugi loš. Prvi se želi, adrugi tolerira. Međutim i jedan i drugi učinak razumijevaju se kaofizičko dobro i fizičko zlo (pred-moralno), a ne u strogom smislu riječimoralno dobro i moralno zlo. 15 Uviđajući složenost i zahtjevnostupravo opisanoga čina, moralna je teologija ustanovila niz uvjeta kojise uzajamno upotpunjavaju i koji zajedno djelujući omogućavajunjegovu moralnu prosudbu.

4.3.1. Uvjeti koji dopu š taju č in s dvostrukim u č inkom

Prvi uvjet odnosi se na narav čina. Prema njemu čin s dvostrukimučinkom ne smije biti moralno neprihvatljiv i prije nego li se uzmu uobzir učinci koji iz njega proizlaze. On mora biti u sebi moralno dobarili barem moralno indiferentan. U slučaju da je ipak riječ o moralnoneprihvatljivom činu (intrinzično zlom činu – činu koji je u sebisamom zao), postaje posve suvišno o njemu uopće dalje razmišljati.

_______________15 Bruno Schüller, Valore morale e valore non-morale, u: La fondazione dei

giudizi morali, Milano, 1997, 94-101.

Page 130: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 130/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

124

Međutim, ako je ovaj prvi uvjet ispunjen, onda je potrebno da nakanasubjekta bude usmjerena jedino prema dobru koje se želi postići. Ovajdrugi uvjet odnosi se na nakanu subjekta koji djeluje i zahtijeva da se

dobar učinak izravno želi, a onaj negativni samo predviđa, tolerira idopušta, ali nikako ne smije biti u nakani. Obadva dosada spomenutauvjeta razumljivi su sami po sebi i ne zahtijevaju nikakvo daljnjeopravdanje.

Međutimtreći uvjet koji pravi razliku između sredstva i učinka postaje problematičan, jer zahtijeva da zlo koje se uzrokuje ne budesredstvo za postizanje dobra, nego da zajedno s dobrom jednakoistovremeno proizlazi iz čina koji je u pitanju (aeque immediate). Negativni učinak ne smije biti sredstvo kojim se uzrokuje pozitivni

učinak. Ovaj uvjet dijelom dobiva opravdanje iz drugoga uvjeta, adijelom zahtijeva i vlastito daljnje opravdanje ako s e na kronološkojrazini negativni učinak pojavljuje prije onoga koji je pozitivan. U tom pak slučaju odlučujuća je nakana subjekta koji djeluje.

I konačno zadnjičetvrti uvjet zahtijeva da se između pozitivnogai negativnoga učinka sačuva racionalno prihvatljiv omjer. Dobaručinak mora biti proporcionalno veći od onoga koji je negativan.Međutim, ovdje nije toliko riječ o proporcionalnosti između koristi ištete na izvanjskoj razini (utilitarizam) koliko o proporcionalnosti

između čina koji se izabire i moralne vrijednosti koja se tim izboromželi ostvariti. U tom smislu nije dovoljno imati samo »dobar« razlog,nego i proporcionalan moralnoj vrednoti koja se dovodi u pitanje.Dakako da rezultat prosudbe također ovisi o žurnosti da se ostvaridobro odnosno o nepostojanju drugih alternativa koje bi bile

prihvatljive. 16

4.3.2. »Izravni« i »neizravni« čini

Razlika između izravno i neizravno željenoga djelovanja jerazlika na koju se princip dvostrukoga učinka bitno oslanja. Klasičnadistinkcija između »izravnoga « i »neizravnoga« ljudskoga djelovanja,a koju nalazimo u različitim crkvenim dokumentima, također pomažeu razumijevanju čina s dvostrukim učinkom. Sve ono što ispunjavauvjete čina s dvostrukim učinkom naziva se takođerneizravno djelovanje, primjerice neizravno ubojstvo (ubojstvo iz samoobrane). U

_______________16 R. Frattalone, Persona e atto umano, u F. Compagnoni i sur., Nuovo Dizionario

di Teologia Morale, 931-952.

Page 131: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 131/209

MORALNA ODLUKA...

125

svakom drugom pak slučaju riječ je oizravnom djelovanju. Međutim, poteškoća se nalazi upravo u činjenici da pogled na izvanjsku datost

čina odnosno promatranje fenomena ljudskoga čina (izvanjsko ponašanje), nije dovoljno za određivanje moralnosti samoga čina(unutarnje moralno djelovanje). Da bi se došlo do konačnogaodgovora na to pitanje, potrebna je interpretacija značenja onih dobarakoja se nalaze u konfliktu.

Veoma je važno razlikovati ono što se kani učiniti od onoga štose prihvaća kao kolateralni neželjeni učinak. Riječ je zapravo o razlicikoja ukazuje na područje odgovornosti moralnoga subjekta i koja bacasvjetlo na čin iz perspektive osobe koja djeluje. Temeljna oznaka

ljudskoga djelovanja je voljni izbor. Za razliku od volje koja je prijesvega usmjerena na cilj, izbor se tiče onoga što vodi prema cilju. Usvom moralnom djelovanju ne dovodimo u pitanje sam cilj, nego onošto vodi prema cilju. U tom smislumoralni objekt je ono dobro koje seostvaruje u ljudskom djelovanju i prema kojem se usmjeruje volja

snagom izbora . Spomenuti objekt moralno specificira voljni čin, jer jeupravo to ono što se činom želi postići. Iz svega proizlazi da moralničini na izvanjskoj materijalnoj razini mogu biti isti, a na unutarnjojmoralnoj posve različiti i obratno. Na isti način posve je razumljivo da jedan te isti čin može imati dvostruki učinak: ono što se kani (nakana)i ono što se ne želi učiniti (voljni izbor je prisutan u uzroku, ali ne i uučinku čina).

4.3.3. Primjeri čina s dvostrukim učinkom

a) Ubojstvo iz samoobrane

U opisu zakonite obrane u Teološkoj sumi sv. Tome Akvinskoganalazimo gotovo paradigmatski primjer čina s dvostrukim učinkom. Unjemu se jasno pokazuje kako čin koji je na izvanjskoj materijalnojrazini (radnje ) istovjetan s ubojstvom, ipak može biti različito moralnovrednovan, ako je riječ o popratnom učinku koji nije željen.

Ništa ne priječi da jedan čin ima dva učinka, jedan koji se želi i drugi koji se ne želi. Međutim, moralničini dobivaju svoju vrstu od onoga što se želi (intencionale), a ne od onoga što se ne želi (involontario), budući da je ovo posljednje akcidentalno kao što je gore objašnjeno. Prema tome čin samoobrane možeimati dva učinka, jedan je spašavanje vlastitoga života, a drugi je ubojstvo napadača. Spomenuti čin nijenezakonit jer se njime želi spasiti vlastiti život, naime svakom je biću naravno da koliko mu je mogućeželi svoj život sačuvati. Međutim, čin koji proizlazi iz dobre nakane, može postati nezakonit ako nijesrazmjeran svom cil ju. U slučaju da se u samoobrani koristi veća od potrebne sile, ona postaje nezakonita.Međutim, samoobrana je zakonita, ako je odmjerena (krepost umjerenosti), što je u skladu s pravom:»zakonito je silu odbiti silom u granicama zakonite samoobrane«. Nije dakle nužno za spasenje propustiti

Page 132: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 132/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

126

zakonitu samoobranu kako bi se izbjeglo ubojstvo drugoga, jer je svatko dužan više brinuti za svojvlastiti, nego tuđi život. Budući da jedino javno vlast može oduzeti ljudski život za opće dobro (…),nedopušteno je da netko izravno želi počiniti ubojstvo da bi se obranio, osim ako za to nije ovlašten odstrane javne vlasti, koja ga za to ovlašćuje za opće dobro: kao što je očito za vojnika koji se bori protivneprijatelja odnosno za stražara koji se bore protiv lopova. Međutim i ovi griješe, ako ih na to pokreću

njihovi osobni osjećaji.17

Kao što smo zamijetili Akvinčev tekst uopće ne dovodi u pitanjemoralna nedopuštenost željeti i ostvariti čin ubojstva, pa čak ni ondakada se istim činom želi ostvariti samoobrana. U svom primjeru

_______________17 STh, II-II, 64,7, vlastiti prijevod; Toma Akvinski, Summa theologiae, II-II, q.

64, a. 7, c: Ed. Leon. 9, 74. »Nothing hinders one act from having two effects,only one of which is intended, while the other is beside the intention. Nowmoral acts take their species according to what is intended, and not accordingto what is beside the intention, since this is accidental as explained above (43,3; I-II, 12, 1). Accordingly the act of self-defense may have two effects, one isthe saving of one's life, the other is the slaying of the aggressor. Therefore thisact, since one's intention is to save one's own life, is not unlawful, seeing that itis natural to everything to keep itself in "being," as far as possible. And yet,though proceeding from a good intention, an act may be rendered unlawful, if it

be out of proportion to the end. Wherefore if a man, in self-defense, uses morethan necessary violence, it will be unlawful: whereas if he repel force withmoderation his defense will be lawful, because according to the jurists [Cap.Significasti, De Homicid. volunt. vel casual.], "it is lawful to repel force byforce, provided one does not exceed the limits of a blameless defense." Nor is itnecessary for salvation that a man omit the act of moderate self-defense inorder to avoid killing the other man, since one is bound to take more care ofone's own life than of another's. But as it is unlawful to take a man's life, exceptfor the public authority acting for the common good, as stated above (Article3), it is not lawful for a man to intend killing a man in self-defense, except forsuch as have public authority, who while intending to kill a man in self-defense, refer this to the public good, as in the case of a soldier fighting againstthe foe, and in the minister of the judge struggling with robbers, although eventhese sin if they be moved by private animosity.« (preuzeto 12.2.2013.); usp.http://www.hbk.hr/katekizam/iii/17-pre1.html#RTFToC9 Katekizam Katoličke

Crkve, 2264- 2265: »Ljubav prema samome sebi ostaje temeljnim načelomćudoređa. Stoga je zakonito tražiti po štivanje vlastitoga prava na život. Tko brani svoj život n e postaje krivac ubojstva, čak i kad je prisiljen nanijetinapadaču smr tonosan udarac: »Ako netko braneći svoj život primijeni višenasil ja nego je potrebno, njegov je čin nedopušten. Ako pak na napad odgovoriodmjereno, obrana je dopuštena (...) I nije za spas duše nužno odreći sezakonite o brane da ne bismo druge ubili. Čovjek je, naime, dužan skrbiti zasvoj živo t više nego za tuđi.« (STh, II, 64,7) Zakonita obrana može biti nesamo pravo nego i teška ob veza onomu tko je odgovoran za živote drugih, zaopće dobro obitelji ili građanske zajednice. «, (preuzeto 12.2.2013); usp.http://www.newadvent.org/summa/3064.htm#article7

Page 133: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 133/209

MORALNA ODLUKA...

127

ubojstva iz samoobrane Akvinac se usmjeruje na temeljni razlog čina,na ono dobro koje se njime prije svega želi postići, a to je sačuvati

vlastiti život odnosno obraniti ga od napada. Premda je na izvanjskojmaterijalnoj razini istovjetan s činom izravnoga ubojstva, na moralnojrazini on se posve drugačije vrednuje, jer je bitno određen nakanomkoja je isključivo usmjerena na spas vlastitoga života. Na temelju istenakane da se prepoznati primjerenost ili neprimjerenost sile koja sekoristi u sa moobrani i dosljedno prepoznati razliku izmeđusamoobrane i izravnoga ubojstva. Izvanjski čin samoobrane mora biti primjeren cilju koji se želi ostvariti (samoobrana). Srazmjer izmeđuupotrebljene sile i nakane samoobrane, nije kriterij za prosudbudopuštenosti ili nedopuštenosti izravnoga ubojstva napadača (finisoperis - cilj radnje, djela) s ciljem da se spasi život (finis operantis – cilj subjekta čina, djelatnika), nego kriterij koji utvrđuje je li ubojstvo prisutno u nakani ili ipak ostaje u području neželjenih učinaka. Što jedakle zakonita samoobrana? U slučaju da ne postoji drugi načinobraniti vlastiti život (ugroženost života je bitna pretpostavka),dopušteno je boriti se s namjerom koja nema za cilj ubiti protivnika(objekt radnje, djela), nego o braniti vlastiti život (namjera, nakana) ito na način da se ne izabire ubojstvo protivnika kao sredstvo obrane(materijalni razlog), nego borba koja u sebi može uključiti i ubojstvo(kao popratni neželjeni, kolateralni učinak), ako napad ozbiljnougrožava sam život (proporcionalni, srazmjerni razlog).18

b) Histeroktomija

Riječ je o klasičnom primjeru primjene principa s dvostrukimučinkom u moralnim raspravama tridesetih godina prošloga stoljeća.Je li dopuštena ili nije histeroktomija19 kod trudnice koja ima tumor namaternici? Dopušten je u sebi dobar čin (odstranjivanje organa kojiima tumor) s namjerom da se postigne dobar učinak (spasiti ženu), premda su mogući i loši učinci (smrt začetoga djeteta, gubitak

_______________18 Usp. http://www.episcopia-italiei.it/index.php?option=com_content&view=

article&id=518%3Aprincipiul-dublului-efect-i-funciunea-sa-in-bioetic&catid=78%3Aopinii-ortodoxe&Itemid=80&lang=it#_ftn53 (posjećeno 13.2.2013.)

19 Histerektomija nastaje od grčkih riječi hystera- maternica i ektome -izrezivanje, naziv za operaciju kojom se odstranjuje maternica.

Page 134: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 134/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

128

prokreativne moći). Njih se ne želi učiniti, nego ih se samo dopušta.Smrt začetoga djeteta ne smije ulaziti u nakanu ni na koji način: ni kaocilj, ni kao sredstvo. I ono uistinu ne ulazi, ako se na isti način želi

proslijediti i u slučaju kada žena ne bi bila trudna. Smrt začetogadjeteta ne smije ulaziti u finis operantis onoga koji djeluje da bi spasiomajku koja je u teškoj životnoj pogibelji zbog bolesti.20

c) Ektopična trudnoća Kao što nam je poznato izvanmaterična trudnoća je svaka

trudnoća koji nastaje nasađivanjem (implantacija ) oplođenog jajašca utkivo izvan za to predviđenog mjesta. Nastavak takve trudnoće za

sobom povlači smrt i majke i djeteta. U ovom slučaju ne postojialternativa spasiti majku ili spasiti začeto dijete. Moguće je spasiti jedino majku, dijete u svakom slučaju umire. Međutim, bez obzira narazličitost pothvata i različitost ektopičnih trudnoća, u moralnoj prosudbi uvijek je potrebno voditi računa o intencionalnom objektučina (namjera, nakana subjekta koji djeluje). Što je to što me navodina taj čin? Je li to spas majke ili nešto drugo?21

d)

Sedacija terminalnoga bolesnikaUblažavanje nesnošljive boli kod terminalnoga bolesnika

nerijetko skraćuje život istoga bolesnika. Premda se ne želi smrt bolesnika, ona se ipak uzrokuje. U ovom slučaju dopuštena je, pa čak idužna upotreba analgetika (sredstvo) kako bi se umanjila bol (dobarcilj), premda se predviđa neželjeni popratni neželjeni učinak(respiratorni problem) koji bi mogao dovesti do smrti terminalnoga bolesnika. U pomoć nam dolazi Papa Pio XII koji u svom govoru naXI kongresu Udruženja anesteziologa 24.2.1957, stavlja naglasak na

objekt čina i na namjere. Ne smije postojati izravna voljna uzročna povezanost između narkoze i skraćivanja života. Međutim, ako

_______________20 Usp. http://www.episcopia-italiei.it/index.php?option=com_content&view=

article&id=518%3Aprincipiul-dublului-efect-i-funciunea-sa-in-bioetic&catid=78%3Aopinii-ortodoxe&Itemid=80&lang=it#_ftn53 (posjećeno 13.2.2013.)

21 Usp. http://www.episcopia-italiei.it/index.php?option=com_content&view=article&id=518%3Aprincipiul-dublului-efect-i-funciunea-sa-in-bioetic&catid=78%3Aopinii-ortodoxe&Itemid=80&lang=it#_ftn53 (posjećeno 13.2.2013.)

Page 135: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 135/209

MORALNA ODLUKA...

129

narkotici uzrokuju dva različita učinka, ublažavanje boli i skraćivanježivota, dopušteno je ublažiti bol vodeći računa orazumnom

srazmjeru. U ovom kao i u prethodnim primjerima, moralna prosudbaovisi o namjeri koja stoji iza čina i bez koje ne bi bilo ni samoga čina.

4.3.4. Čini koji su zli u sebi samima

Već odavno se u moralno teološkoj raspravi govori o intrinzičnozlim činima tj. činima koji su zli u sebi samima. Takvim izrazomkoristi se i crkveno učiteljstvo primjerice u Humanae Vitae, 14 iDonum Vitae II B4. Demmer međutim ističe da je riječ o analognomizrazu i da nije uvijek kristalno jasno što se pod njim razumijeva, jer mu se pridaju različita tumačenja. Čini se da je njegovo prvo značenjenajočitije. Prema njemu moralni čin je dobar ili zao ovisno o njegovojsukladnosti ili nesukladnosti s moralnom normom. Norma kao takva

prethodi bilo kojem ljudskom heteronomnom zakonu i postavlja sekao kriterij moralne prosudbe o tome je li ljudski čin u sebi(intrinzično) dobar ili zao. Izraz intrinzično zao čin ima i drugoznačenje koje se prije svega tiče odnosa između nakane i izvedbe.Misli se na one čine čija se izvedba uvijek i svugdje smatra zlom, bezobzira je li nakana dobra ili nije. Zadnje treće značenje odnosi se na povijesnu relativnost moralnoga djelovanja odnosno na činjenicu dasu intrinzično zli čini uvijek i svugdje moralno neprihvatljivi. Premaovom tumačenju nije moguće niti zamisliti situaciju koja bi ih moglaopravdati.

Moralna teologija uopće ne dovodi u pitanje valjanost i koristspomenutoga izraza, ali se itekako trudi ponuditi uvijek potpunijenjegovo razumijevanje. Ona prije svega nastoji dati što je moguće precizniju i točniju analizu odnosa koji postoji između nakane iizvedbe odnosno između odluke i povijesne situacije. Središnja zadaćaove analize je dati odgovor s jedne strane na pitanje: može li seizvedba osloniti samo na nakanu i u kojoj se mjeri ona na nju oslanja,a s druge pak strane potrebno je pojasniti: pridonose li povijesne

Page 136: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 136/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

130

okolnosti nove perspektive koje su nužne za moralno vrednovanjeljudskoga čina.22

Suvremena moralna rasprava tiče se prije svega identifikacije

intrinzičnoga zla. Ona nastoji utvrditi odnosi li se intrinzično zlo i namoralne sadržaje-objekte koji su određeni općim normama (rat,nasilje, kontracepcija) ili se tiču samo moralne nakane (namjere) kojaočituje moralnost cijele osobe. Ovisno o teorijskim pretpostavkamaimamo razli čite odgovore. Bez obzira na njihovu sugestivnost, i jedni idrugi odgovori zahtijevaju daljnje promišljanje i produbljivanje.Međutim možemo ih svrstati na esencijalističku i personalističku

perspektivu. Prema tradicionalnoj manualistici koja imaesencija lističku perspektivu, intrinzično zao je onaj ljudski čin koji

nagriza i umanjuje moralnu vrijednost i dosljedno s njom povezan posljednji ljudski cilj koji proizlazi iz naravnoga moralnoga zakonaodnosno vječnoga Božjega zakona. Čin koji krši objektivni poredakostaje intrinzično zao i onda kada onaj koji ga čini (subjekt) nijesvjestan njegove zloće.

Za razliku od tradicionalne manualistike, oni koji se nadahnjuju personalizmom u središtu svoga promatranja ljudskoga ponašanjanemaju čin, nego osobu. Prema njima moralni se život odvija na dvijerazine: na razini osobe i na razini predmoralnoga dobra ili zla (ontičko

– ne- moralno). Oni tvrde da je prva razina jedino i pravo sjedištemoralnosti (intrinzično dobro ili zlo) i da na njoj osoba slobodnoodlučuje o sebi na temelju zapovijedi ljubavi ili na temelju zlatnoga pravila. Druga razina tj. predmoralno dobro upućuje na ovozemne iunutarsvjetske vidike života i postojanja. Premda je riječ o pred-moralnim dobrima, pred njima osoba ne ostaje indiferentna. Svojomintrinzičnom dobrotom osoba je usmjerena na potpuno sazrijevanjevlastite moralne osobnosti i zato sa sobom nosi zahtjev koliko jemoguće više ostvariti pred-moralna dobra, a izbjeći pred-moralna

zla.23

_______________22 Usp. Bonum ex integra causa, malum e quocumque defectu. (Dobro je samo

ono što je u svakom pogledu dobro, a zlo je sve ono što je makar u nekom pogledu zlo.)

23 Usp. Persona e atto umano, u: NDTM, Milano, 1990, 950. Usp.

Page 137: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 137/209

137

DEVETO POGLAVLJEPovijest života kao povijest sukobs

koji se prihvaća, trpi i mirom nadvladava

1. Neizbježno iskustvo grijeha Grijeh, neprihvaćanje, suprotstavljenost, sukobljenost i bijeg

prepoznatljive su sastavnice našega moralnoga života. Čini se očitimda njihovo bolno i mučno iskustvo povezuje sve l jude, bez obzira bilioni vjernici ili nevjernici, kršćani ili nekršćani. Iskustvo moralnogasukoba u svakom čovjeku budi osjećaj ne samo slabosti i malenosti,nego također i određenoga poniženja koje proizlazi osobito iz svijesti isusreta s vlastitom ogr aničenošću. Susret sa svojom grešnošću toliko je neugodan i nepoželjan da ga se nerijetko nastoji na bilo koji načinizbjeći. Jedan od načina svakako je racionalizacija koja relativiziragrijeh i poistovjećuje ga s pogreškom.

Ovaj kao i bilo koji drugi sl ičan obrambeni mehanizam, ukonačnici se pokazuje kao samoobmana i puko zavaravanje, jer grijehkao što odrugud znamo nikada nije bio slučajna pogreška, pukazabuna ili moralno razumljiva i prihvatljiva ljudska slabost. Ova

posljednja uvijek ulazi u okvire cjelovite i ispravno protumačenelatinske poslovice o ljudskoj slabosti koja se može svakom dogoditi,ali koja nikada ne smije biti svjesno izabrana ili nemarom dopuštena

kao sredstvo za postizanje određenih ciljeva. Istaknuta poslovicasažeto i posve jasno tvrdi: »ljudski je pogriješiti, a đavolski je ustrajati

Page 138: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 138/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

138

u pogrešci«.1 Prema Demmeru spomenuta bi racionalizacija moglauspjeti i potrajati tek neko određeno vrijeme, ali nikako za dugo.

1.1. Moralna svijest i savjest o grijehu

Iskustvo grijeha i moralnoga sukoba dovodi do razvojadogađaja i pitanja koja su od presudnoga značaja za čovjeka i njegovljudski život. Moralna zrelost pojedinoga čovjeka očituje se upravo unjegovoj sposobnosti da se suoči sa izazovom moralnoga sukoba i snjime uhvati u koštac na način koji je čovjeka dostojan. Grijeh dopiredo onoga koji ga je počinio, pogađa ga u njegovoj svijesti o samomsebi i ranjava u njegovom vlastitom samopoštovanju. On se mijenja, postaje drugačiji, nije više isti i ta ga svijest boli. Bez obzira narelativizaciju, racionalizaciju i potiskivanje grijeha, prije ili poslije

pojavljuje se istina koja neumoljivo zahtijeva da svatko na sebe preuzme vlastitu krivnju i odgovornost.

To je zahtjev koji zapravo dolazi od savjesti koja bilo zgodno ilinezgodno neprestano i nepristrano opominje, upozorava, okrivljuje i poziva na odgovornost. Pred njom nitko ne može zauvijek zanijekatisvoj grijeh i odgovornost za njega. Istina, moguće je oslabiti njen glas,kao i zakopati njen pravorijek u dubine koje ne dopiru do našegasvjesnoga ja. Međutim, dovoljan je i najmanji motiv da se ona

probudi, da bude još jača i da u obnovljenoj sili ponovno ispliva na površinu sa svojim neumoljivim zahtjevom. Potisnuti pravorijeksavjesti zadobiva svježinu i snagu kao da je upravo sada izrečen. On ponovno postaje kao tek zabodeni trn u naše tijelo ili kao gaza kojanas stalno podsjeća na svježinu i ranjivost rane koja ne zarasta.

1.2. Interes moralne teologijeCijeli malo prije izloženi proces zanima također i moralnoga

teologa koji nastoji dati svoj doprinos osobito kroz vlastitu refleksiju.

Međutim valja istaknuti da moralna teologija ne ostaje na razini čisteakademske teorije. Ona je uvijek nastojala i nastoji doprijeti do _______________1 »Humanum est, perseverare autem diabolicum .« Iako ne doslovno poslovica

se pripisuje sv. Augustinu, Sermones 164, 14: »Humanum fuit errare,diabolicum est per animositatem in errore manere« (Ljudski je pogriješiti, aliđavolski je u pogrešci oholo ustrajavati). Međutim, valja istaknuti da se ista

poslovic a susreće i ranije u drugim inačicama, primjerice kod Cicerona kojiističe: »svi griješe, a samo neznalica ustrajava u pogrešci«, Filippiche, XII, 5,(Cuiusvis hominis est errare: nullius nisi insipientis, in errore perseverare).

Page 139: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 139/209

POVIJEST ŽIVOTA KAOPOVIJEST SUKOBA...

139

samoga ljudskoga čina i na toj razini konkretnoga ljudskoga životaostvariti vlastiti doprinos. U tom smislu moralni teolog prepoznaje

svoju zadaću prije svega u oblikovanju moralne i vjerničke osobnostikao i u identifikaciji doprinosa vjere i njene refleksije na tom području.2 Riječ je o vrlo zahtjevnoj zadaći. S jedne strane potrebno jedoprijeti što je moguće bliže do potpunije istine o čovjeku, a opet sdruge pak strane potrebno je ući još više u dubinu otajstva spasenja.Prema Demmeru ako se želi uistinu ostati na liniji vlastitoga interesa ivlastitih ciljeva u konte kstu izazova sadašnjega trenutka, onda se usvom radu moralna teologija mora kritički suočiti s vlastitom poviješću i u njoj naslijeđenim ograničenjima koji je opterećuju.

1.3. Juridizam manualistike i morlaka grijehaČini se da legalizam i pozitivizam manualističke teologije koja

daje veliku vrijednost izgradnji moralke grijeha, još uvijek opterećujei muči mnoge vjernike. Njoj se s pravom predbacuje takozvana»inflacija smrtnoga grijeha«, a to potvrđuje i Demmer kada ističe da jeriječ o kritici koja pogađa ravno u cilj. Nažalost, manualistika seoslanjala na nesretnu vezu između esencijalističke metafizikeljudskoga djelovanja i izvjesnoga rigorizma. Premda je u pozadini

svoga nastojanja imala posve opravdan i zakonit cilj: datiispovijednicima neposrednu pom oć u vrednovanju grijeha i zadavanjuljekovite pokore, manualistika je nerijetko degenerirala u svojevrsnuosobnu noćnu moru koja je često vodila prema rezignaciji ili cinizmu

pojedinoga vjernika.Poteškoća ove moralne teologije nije nedostatak intelektualnoga

poštenja smatra Demmer, nego s jedne strane njena usredotočenost naskrupolozno točno određivanje težine materije, a s druge pak stranenjena prosudba stupnja moralnoga znanja (moralne svijesti) i slobodeuz pomoć teorijskih instrumenata racionalne psihologije tipičnih za

_______________2 Kada već govorimo o cilju i zadaći moralne teologije, dobro je imati pred

sobom jednu od njenih opće prihvaćenih definicija. Na liniji velike teološketradicije od crkvenih otaca pa do svetog Tome, Pinckaers se odlučuje definiratimoralnu teologiju kao: dio teologije koji proučava ljudske čine »da bi ihusmjerio prema miloj kontemplaciji Boga kao istinskom i potpunom blaženstvu: posljednjem ljudskom cilju, po milosti, krepostima i darovima i to u svjetlu Objave i razuma«, Servasis Pinckaers, The Sources of ChristianEthics, Edinburgh, 2001, 8.

Page 140: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 140/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

140

prosvjetiteljstvo. U svakom slučaju sve je to dovelo do stvaranjaodređenoga mentaliteta koji je vodio ili u strah od grijeha (fobija) ili

po zakonu svojevrsne reakcije u njegovu protivnost: laksizam.

2. Stvarnost grijeha i njegovo razumijevanje Nerijetko se događa da u pukom susretu s riječju »grijeh«

vjernik ostaje zbunjen (perpleksa n) osobito ako ga shvaća u njegovomstrogo teološkom značenju kao uvredu koja se nanosi samom Bogu.Obično se s lakoćom da razumijeti osjećaj grijeha i dosljedno krivnjekoja proizlazi iz uvrede koju smo nanijeli sebi samima ili našim bližnjima, bilo da smo učinili ono što nismo trebali učiniti, bilo dasmo propustili ono što smo trebali učiniti. Međutim kad je riječ oBogu i odnosu s njim susrećemo se s poteškoćom primjerenogarazumijevanja pojma grijeh. Naše interpretacijske kategorije nerijetkoostaju u granicama posve unutar svjetskoga shvaćanja i ne dopiru dostvarnosti odnosa s Bogom. U susretu s ovom poteškoćom moralna seteologija osjeća prozvanom. Između ostaloga svjesna i neprimjerenostimanualističkoga pristupa, suvremena moralna teologija nastoji dati ivlastiti doprinos primjerenom razumijevanju grijeha. 3 Spomenutidoprinos osobito se prepoznaje u teoremu »temeljno opredjeljenje«,koji prema Dem meru nudi koristan okvir za intelektualno pošten pristup i primjereno razumijevanje onoga što se misli pod stvarnošću»grijeha«.

2.1. Temeljno opredjeljenjeTeorem temeljne odluke pokazuje da se grijeh nikada ne

pojavljuje kao grom iz vedra neba. On nije posv e neočekivan i grešniknikad nije potpuno iznenađen vlastitim grijehom. Njega uvijeknajavljuje duga pretpovijest. To je unutarnji proces osobne naravi kojise odvija u pozadini ili gotovo na pragu svijesti. Međutim, premda unekom smislu ostaje tajnovit, to uopće ne umanjuje njegovuučinkovitost. Najdublji razlog nastanka grijeha nalazi se u nagrizanju irazaranju živoga i osobnoga odnosa s Bogom. U narušeni i razoreniodnos s Bogom ulazi praznina koja osvaja sve veći prostor i konačnose očituje u sebi pripadajućim djelima. Imajući to na umu Demmer

_______________3 Usp. Bernhard Häring, Il peccato in un'epoca di secolarizzazione, Roma, 1973;

usp. D. Lafranconi, Peccato, u F. Compagnoni i sur, Nuvo Dizionario diTeologia morale, Cinisello Balsamo, 1990, 895-914.

Page 141: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 141/209

POVIJEST ŽIVOTA KAOPOVIJEST SUKOBA...

141

smatra da je propust forma koja prije svega definira stvarnost grijeha.Prije nego li je postao čin, grijeh je bio proces polaganoga i tihoga

propadanja duše koju Demmer razumijeva kao živi odnos s Bogom.2.2. Dimenzija duha

Na tragu gore izloženoga može se ustvrditi da svaki grijehdoziva u pamet grešno stanje duha. Grešnik se okreće prema samomsebi, postaje »incurvatus in seipsum«. Njegov unutarnji svijetusklađuje se prema zakonima i dinamizmu egoizma i konačno očitujeu odgovarajućim izvanjskim činima.4 Pripisivati grijehu dimenzijuduha znači između ostaloga grijeh pripisati području misli. Ustvari

svaki ljudski čin je prije svega mišljen čin, i u tom smislu svaki jegrijeh duha također grijeh misli. Područje misli je područje u kojemzapočinje bilo koji grijeh. Grijeh se ostvaruje prije svega na raziniunutarnje usmjerenosti i unutarnjega raspoloženja. On je plod dubokesamoobmane i priprema se kroz brižno izabrane oblike misli iselektivno odabrane sustave. Je dino što napreduje jest proces rastuće igotovo neopozive samoobmane. Grešnik polako postaje žrtva vlastiteduhovne tamnice. Čini se da je bijeg iz nje toliko manje vjerojatan,koliko je njena izgradnja dulje trajala i koliko je zahtijevala veći

napor.

2.3. Dimenzija životnoga izbora Moralni teolog svjestan je činjenice da svaki grijeh sa sobom

nosi tragove određene životne sudbine i da ga se uvijek trebarazumijevati u kontekstu osobnoga poziva. U svom životu svatko želiono najbolje tj. želi biti subjekt vlastitoga života. Alternativa ovomizboru je poznata i u svakom slučaju moralno neprihvatljiva.Zasigurno nitko ne želi tek kao žrtva bespomoćno sudjelovati unemilosrdnom protoku vremena i krutoj zadanosti sudbine kojaizaziva samo strah, te koči i guši svak u moralnu inicijativu. Upravostoga čovjek pravi životni izbor, u njemu prepoznaje samoga sebe, snjime se poistovjećuje i u njemu vidi neizmjeran potencijal vlastiteostvarenosti.

_______________4 J.B. Libañio, Peccato e opzione fondamentale, Assisi, 1977; E.J. Cooper, The

notion of sin in light of the theory of fundamental option, Louvain Studies,1983, 9, 363-383.

Page 142: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 142/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

142

Poznato nam je međutim da životni izbor sa sobom nosi iodređeni rizik koji se, ako se o njemu ne vodi računa na primjerennačin, može oteti kontroli do te mjere da se vlastita životna odluka

postupno sve više i više osjeti kao nemili i nesnošljivi teret koji nas jedino tlači i ograničava. Razlog takvoga obrata nalazi se u grijehukoji se uvlači u sam rizik životnoga izbora i podupire pogibelj vlastiteneostvarenosti. On priječi ostvarivanje vlastitih očekivanja i

postavljenih ciljeva osobito ako su previsoko podignuti. Grijehom pakneispunjena velika očekivanja sa sobom donose duboku razočaranost,slabe i koče dinamizam ljudske slobode, dovode u pitanje životniizbor i neostvarena čovjeka sklanjaju da svoju ostvarenost tražidrugdje i na drugi način.

2.4. Unutarnja i izvanjska stvarnost grijehaMalo prije izloženim uglavnom fenomenološkim prikazom

grijeha Demmer ne želi niti umanjiti osobnu odgovornost, niti svestistvarnost grijeha na izvanjsku činjeničnost, niti prepoznati razlogljudskoga grijeha u zadanim izvanjskim okolnostima. Dapače, onsmatra da grijeh ostaje prije svega čin zla i izraz mržnje prema dobru.Prema njemu u prosudbi grijeha u središtu pozornosti nalazi sestvarnost zla, međutim baveći se njome moralni teolog ne smije

izgubiti iz vida mnogostruke životne okolnosti koje također utječu nagrijeh. Osim toga, potrebno je razlikovati slabost od grijeha, amoralnu odgovornost tražiti tamo gdje ona stvarno i jest. Što je prodorniji i izoštreniji pogled na stvarne granice i prisile slobode, to jeuspješnije prokazivanje grijeha koji se inače zna vješto skrivati izanajrazli čitijih obrazina.

3. Narav i prosudba grijeha

3.1. Definicija i mnogovrsnost grijehaGrijesi i njihova stvarnost u svojim su oblicima i pojavama

toliko raznoliki, koliko i sam život. Oni se razlikuju prema svojojnaravi i težini. O tome svjedoči već Sveto pismo5. Poseban uvid u

_______________5 Usp. Job, 13,26 »O ti, koji mi gorke pišeš presude i teretiš mene grijesima

mladosti«; Ps, 25,7: »Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa,spomeni me se po svojoj ljubavi - radi dobrote svo je, o Jahve!«; Mt 7,3-4: »Štogledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Ili kakomožeš reći bratu svomu: „De da ti izvadim trun iz oka“, a eto brvna u oku

Page 143: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 143/209

POVIJEST ŽIVOTA KAOPOVIJEST SUKOBA...

143

njihovu mnogovrsnost nalazimo također u potonjoj moralno teološkojtradiciji koja pravi razliku između moralne vrste (species moralis) i

teološke vrste (species theologica) grijeha.6

Dok prva vrsta nastojiodrediti moralnu vrijednost i s njom povezano pred-moralno dobro,koji su određenim grijehom povrijeđeni, druga vrsta istražuje povreduodnosa s Bogom odnosno krivnju određenoga čina pred Bogom.

Na tragu velike moralno teološke tradicije Demmer ističe da jesamo »smrtni grijeh« grijeh u punom smislu riječi. Za razliku od njega»laki grijeh« je grijeh u analognom i izvedenom smislu.7 Iza ove jasnerazlike stoje duga stoljeća i mnoge borbe. Crkva se morala boriti protiv najrazličitijih ekstremnih strujanja koja su odvodila bilo u

____________________________________________________tvom?«; Iv 5,18: »Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je nesamo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe sBogom.«

6 Usp. »La dottrina distingue tra specie teologica e specie morale. Col terminespecie teologica si intende, secondo il Concilio di Trento, che venga confessatoquale peccato si sia commesso ovvero quale legge sia stata violata, evitandocos ì che la confessione sia fatta in modo troppo generico; i moralisti parlano, atal proposito, di un dovere di confessare i peccati secondo la specie infima. Coltermine specie morale si intende la necessità di confessare se è stato commessoun peccato grave o veniale, ovvero secondo quale malizia il peccato sia statoconsumato. Inoltre occorre confessare quante volte la legge è stata violata, cioèil numero dei peccati. « http://books.google.hr/books?id=1EcXLHIP0GMC&pg=PA53&lpg=PA53&dq=specie+moralis+specie+teologica&source=bl&ots=QvZXrhKAt6&sig=_bp5Vtjlgllfywv6CYgBCs84AxQ&hl=hr&sa=X&ei=py0tUcuqE8XXsgbMnoCQBw&ved=0CE0Q6AEwBQ#v=onepage&q=specie%20moralis%20specie%20teologica&f=false (preuzeto 25.2.2013.)

7 Usp. KKC, 1855-1856: »Smrtni grijeh u čovjekovu srcu razara ljubav teškom povredom Božjega zakona; on čovjeka odvraća od Boga, njegove posljednjesvrhe blaženstva, pretpostavljajući mu niže dobro. Laki grijeh ne uništava

ljubav, premda je vrijeđa i ranjava. „I kad se volja usmjeri prema nečemu što se po sebi protivi ljubavi, po kojoj se čovjek usmjeruje prema konačnoj svrsi,grijeh je zbog svog objekta smrtan (…), bio on protiv ljubavi prema Bogu, kaošto je psovka, krivokletsvo itd., ili protiv ljubavi prema bližnjemu, kao što jeubojstvo, preljub i sli čno (…). Nekad se ipak volja grešnikova usmjeruje naono što u sebi sadrži neki nered, ali se ipak ne protivi ljubavi prema Bogu i bližnjemu, kao što su isprazne stvari, neumjesni smijeh i sl. Takve stvari su lakigrijesi“ (Sv. Toma Akvinski, STh, I-II, 88,2). «; isto, 1862: » Laki se grijeh činikad se u lakoj stvari ne obdržava mjera što je propisuje moralni zakon ili kad semoralni zakon krši u teškoj stvari, ali bez pune svijesti i bez potpunog

pristanka «.

Page 144: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 144/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

144

rigorizam, bilo u laksizam. Ovu razliku određuje prije svega samanarav grijeha. Njega i dosljedno smrtni grijeh, definira se kaoudaljavanje od Boga i istovremeno okretanje stvorenom dobru. 8 Valja

isto tako istaknuti i sljedeće uvjete koji su potrebni da bi se počiniosmrtni grijeh: osoba mora imati potpunu sposobnost odluke i mora bitiriječ o teškoj materiji (materia gravis).9 Barem teoretski gledano,spomenuti se uvjeti uvijek ostvaruju samo približno i zato se moralna

prosudba mora osloniti na procjenu iskustva, što znači da jegrešnikova situacijska samosvijest odlučujući moment.10

3.2. Prosudba težine grijeha Valja istaknuti da se moralna teologija nalazi u velikoj neprilici

kada treba ustanoviti težinu grijeha, jer se ne može osloniti nametafizičku antropologiju i njene gotove kriterije procjene. Naime, problem se nalazi u nadvladavanju čisto pozitivističkih kriterija. Kadase govori o »materiji« grijeha, onda se na nju uvijek misli kao nasvojevrsni pokazatelj i odraz živoga i življenoga odnosa s Bogom,odnosa koj i se ne vrednuje prije svega na izvanjski i objektivistički

_______________8 Usp. STh, III, 86, 4,1: »Mortal sin both turns away from God and turns to a

created good. But, as stated in I-II, 71, 6, the turning away from God is as its

form while the turning to created good is as its matter. Now if the formalelement of anything be removed, the species is taken away: thus, if you takeaway rational, you take away the human species. Consequently mortal sin issaid to be pardoned from the very fact that, by means of grace, the aversion ofthe mind from God is taken away together with the debt of eternal punishment: and yet the material element remains, viz. the inordinate turning to a createdgood , for which a debt of temporal punishment is due.«, http://www.newadvent.org/summa/4086.htm (preuzeto 25.2.2013.)

9 Usp. KKC, 1857-1858: »Da neki grijeh bude smrtan , istovremeno se traže triuvjeta: „Smrtni je grijeh onaj kojemu je objekt teška stvar, a učinjen je pri

punoj svijesti i slo bodnim pristankom“ (Ivan Pavao II, PP,17). Tešku stvar pobliže određuje Deset zapovijedi, prema Isusovu odgovoru bogatom mladiću(…). Težina grijeha je veća ili manja: ubojstvo je veće od krađe. Treba voditiračuna i o svojstvu provrijeđenih osoba: nasilje nad roditeljima po sebi je većeod nasilja nad strancem. «

10 Usp. KKC, 1860: »Nehotično neznanje može umanjiti, čak i poništitiubrojivost teškoga grijeha. Ipak pretpostavlja se da nikome nisu nepoznatanačela moralnog zakona koja su upisana u savjest svakoga čovjeka. Poriviosjećajnosti, strasti mogu također smanjiti voljni i slobdoni značaj krivnje; aisto tako vanjske prisile ili patološki poremećaji. Grijeh učinjen iz zlobe, zbognamjernog izbora zla, ponajveći je grijeh«.

Page 145: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 145/209

POVIJEST ŽIVOTA KAOPOVIJEST SUKOBA...

145

način. Moralna teologija svjesna je vlastitoga teorijskoga izazova i onaupravo stoga nastoji elaborirati antropologiju razrađenu u skladu s

postavkama filozofskoga personalizma koji može dati uvjerljive,racionalno prihvatljive i korisne kriterije za moralnu i teološku prosudbu.

S obzirom na procjenu stvarne sposobnosti nečije odluke potrebno je biti u otvorenom dijalogu s psihologijom i njenimsuvremenim dostignućima. Ova pozitivna znanstvena disciplina može pomoći u određivanju stvarne sposobnosti odluke, osobne uključenostii dosljedno osobne odgovornosti u počinjenju određenoga grijeha.Međutim, isto tako valja imati na umu važnost što cjelovitijega pogleda na ljudski čin. Naime, da bi se došlo do koliko je mogućeispravnije prosudbe pojedinoga grijeha, vjerojanto nije dovoljno imatina umu samo njegov pojedinačni fenomen, nego je potrebno staviti gai u širi kontekst povijesti osobnoga života. Unatoč navedenih poteškoća, ostaje nezamjenljiva klasična razlika između smrtnoga ilakoga grijeha.

3.3. Poziv na duhovnu budnost Nauka o smrtnom grijehu osvjetljava činjenicu da povijesno

moralno djelovanje koje se ostvaruje u vremenu, utječe na samuvječnost; da se vječno spasenje odlučuje ovdje i sada; iupravo stoganauka o smrtnom grijehu snažno potiče na duhovnu budnost. S druge pak strane nauka o lakom grijehu uključuje element nade, jer je jošuvijek moguće pravovremeno okrenuti kormilo u drugi smjer. Naime,katastrofe se uvijek polako pripremaju i zato je razumno nastojati

prepoznati njihove prve simptome i na njih odmah i primjerenoodgovoriti dok je zaokret još uvijek lagan i moguć. Ovo saznanjeveoma je važno za moralnu pedagogiju koja je svjesna da moralni

život zahtijeva trajnu, neposrednu i razboritu zaštitu.11

_______________11 Usp. F. Böckle, Morale fondamentale, Brescia, 1979.

Page 146: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 146/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

146

4. Snaga izvanjske prisile

4.1. Loši stavovi

Danas je gotovo opće prihvaćeno uvjerenje da ljudski pojedinačni čini jesu sastavni dio složenije cjeline koja je podnajrazličitijim utjecajima. Jedan od njih svakako pripada lošimstavovima, koje oso ba postupno izgrađuje i učvršćuje tijekom svogaživota. Obično ih nazivamo: poroci, opačine i mane. U osobi oniuzrokuju negativnu dinamiku koja svojim djelovanjem opterećuje ikonačno negativno utječe na moralnu kvalitetu konkretnih ljudskihčina. Popisi poroka mogu se naći već u Sv. pismu, 12 a zatim i uteološkoj tradiciji koja je elaborirala popis glavnih mana ili glavnihgrijeha: oholost, škrtost (lakomost), zavist, srdžba (ljutnja), bludnost,neumjerenost, lijenost (nehaj). Ovaj popis predstavlja zapravo trajnakonfliktna žarišta koja iznutra truju i kvare moralni život, čistoćunakane i odlučnost volje.13

Jednom kada dođe do uspostave neke opačine, ona priječi bilokakav otpor određenim napastima, zamuti jasnoću moralne prosudbe idjeluje kao vrtlog vir a: ono što mu je daleko privlači slabije, ali onošto mu je blizu puno snažnije. Upotrebljena predodžba vira želiistaknuti da je puno lakše oprijeti se grijehu (opačini) ako se potrebneodluke donesu pravovremeno odnosno ako se obrambeni mehanizam

pokrene već na prve simptome grijeha tj. bez krzmanja i odlučno.Pravovremenost i odlučnost udaljuju osobu od struja i snaga

vrtloga grijeha koji sve što je u njegovoj neposrednoj blizini uvlači umehanizam i dinamiku vlastitih procesa. I na toj razini moralnateologija uočava važnost moralne pedagogije i dosljedno pouke da se

_______________12 Usp. Gal, 5,19: »A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost,

idolopoklonstvo, vračanje, neprjateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja,razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijedvam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjeganeće baštiniti.«

13 Usp. KKC, 1865- 1866: »Grijeh povlači sa sobom grijeh; ponavljanjem istihčina rađa se mana. Iz nje proizlaze izopačena nagnuća koja zasljepljujusavjesti iskrivljuju konkretne sudove o dobru i zlu. Tako grijeh teži da se ponovi iukorijeni, ali on ne može uništiti moralni osjećaj do korijena. Mane se mogusvrstati prema krepostima kojima se suprotstavljaju, ili se mogu povezati uzglavne grijehe što ih kršćansko iskustvo razlikuje slijedeći svetog IvanaKasijana (360-435) i svetog Grugura Velikoga (540- 604) (…)«.

Page 147: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 147/209

POVIJEST ŽIVOTA KAOPOVIJEST SUKOBA...

147

u susretu s vlastitom konfliktnošću, osoba ne suočava toliko snepresušnim izvorom ograničenosti, ljutnje i krivnje, koliko s trajnim

izazovom neprestanoga sazrijevanja i pomirenja. U tom smislu susrets konfliktnošću poziva na odlučnost, a ne na bojažljivost i rigorizamkoji su u svakom slučaju neprimjeren odgovor na zahtjevni izazovslobode i rasta. 14

4.2. Grešne strukture Uz one koje dolaze iznutra, postoje također i izvanjske prisile

kao što je primjerice društveno i političko okruženje koje neprestano

vrši svoj utjecaj na nas i naše djelovanje. Premda uglavnom nismoizravno odgovorni za povijesni kontekst društveno političkoga stanja ukojem se nalazimo, ipak dužni smo sa svoje strane učiniti sve ono što

je potrebno kako bismo u toj zadanoj situaciji iskoristili najboljemogućnosti za ostvarivanje vlastitoga moralnoga djelovanja. Tovrijedi i onda kada unutar društvenih i političkih struktura prepoznajemo prisile koje teško ograničavaju slobodu i negativnoutječu na donošenje odluka. Na tom tragu nalazi se latinsko američkateologija oslobođenja kao i crkveno učiteljstvo kada govore o»grešnim strukturama« koje su mnogostruke kao i sam ljudski život.15

Neke od njih su svakako nepravedne društvene strukture kojemnogim pojedincima sustavno oduzimaju priliku da žive smislomispunjen i čovjeka dostojan život. U takvim situacijama Crkva se trebaosjećati prozvanom i pozvanom da posvjedoči svoju proročku ulogukoja ne smije ostati samo na razini proka zivanja grešnih struktur a. Ukonstruktivnom duhu kritike i svojim proročkim glasom ona bi trebalaukazati također na ostvarive konkretne alternative koje bi se mogleuhvatiti u koštac sa zatečenom nepravdom, nadići strukture na koje se

ista nepravda oslanja i ozdraviti ih u njihovom korijenu. To osobito _______________14 H. Weber, Il compromesso etico, u: T. Goffi, Problemi e prospettive di

Teologia Morale, Brescia, 1976, 199-220; isti, Der ethische Kompromiss,Fribourg, 1984; A.J. Blasi, Moral conflict and christian religion, New York,1988; J. Fuchs, Il peccato del mondo e la morale normativa, u: isti, Eticacristiana in una societá secolarizzata, Casale Monferrrato, 1984, 91-115.

15 Usp. Ivan Pavao II, Socijalna skrb, 36- 37. O ovome je bilo riječi i u petom poglavlju ovih skripta u potpoglavlju s naslovom: Svjedočanstvo svetih igrešne strukture, str. 81-82.

Page 148: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 148/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

148

vrijedi s obzirom na pravednost društvenoga uređenja, na pravni poredak i dosljedno sveukupno zakonodavstvo, kako ono nacionalno,tako i ono međunarodno.

4.3. Sudjelovanje u tuđem grijehu Postoje mnogostruke prisile na razini uzajamnih ljudskih odnosa

koje opterećuju suživot i odnos s drugima. Nad pojedincem one moguvršiti takav moralni pritisak koji posve negativno utječe na svijest osebi samom i na vlastito samopoštovanje. Primjerice osoba se može ine htijući naći u vrlo teškoj neprilici sudjelovanja u tuđoj krivici ilituđem grijehu. Premda je tradicionalna moralna teologija oduvijek bila svjesna ove problematike, prema Demmeru ona se ipak služilasociološkim modelom konsenzualnoga društva i zato se nije sustavno

bavila fenomenom etičkoga neslaganja (nepristanak – disenso(Gadamer, Habermas?)) odnosno moralnoga pluralizma modernihdruštava.

Kada govori o sudjelovanju u tuđem grijehu tradicionalnamoralna teologija misli prije svega na grijeh koji je očit i čija segrešna narav uopće ne dovodi u pitanje. U takvoj situaciji nema poteškoće kategorički isključiti kao mogućnost dopuštenost takozvaneformalne suradnje koja znači da osoba svjesno želi sudjelovati utuđem grijehu. Iza takvoga stava nalazi se i opće prihvaćenitradicionalni princip moralne teologije koji tvrdi da grijeh nikada nijedostojan izbora. 16 Za razliku od formalne, kada je riječ o materijalnojsuradnji postoje određene poteškoće. Prije svega treba istaknuti da jeriječ o onoj materijalnoj suradnji koja je motivirana pozitivnom idobrom subjektivnom nakanom, kao i ozbiljnim razlozima. Misli sedakle na onu materijalnu suradnju za koju se osoba odlučuje: bilozbog potrebe da se žurno zaštiti i sačuva neko dobro koje je ugroženoi koje bi se bez te žurnosti izgubilo, bilo zbog potrebe da se izbjegne

veće zlo.Moralna prosudba ovakvoga slučaja uglavnom se oslanja na

etičku refleksiju sv. Alfonsa Liguorija i neka temeljna pravila koja suelaborirana upravu za tu svrhu. Naime, koliko je veća povezanostizmeđu glavnoga i pomoćnoga čina (dakle riječ je o dva različita čina:čin na kojem se sudjeluje i čin s kojim se sudjeluje) odnosno koliko je

_______________16 Usp. STh, II-II, 43,7,5: »(…) peccatum non potest esse eligibile«.

Page 149: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 149/209

POVIJEST ŽIVOTA KAOPOVIJEST SUKOBA...

149

veća važnost, pa čak i nužnost zadnjega da bi se ostvario prvi čin,toliko veći moraju biti razlozi za toleranciju čina sudjelovanja i

dosljedno toliko manje moraju biti mogućnosti alternative. Isto takovalja imati na umu da je uvijek nedopušten čin s kojim se ostvarujesudjelovanje, ako je on u sebi samom i neovisno o svojoj povezanostis glavnim činom, moralno neprihvatljiv.17

4.3.1. Kazuistika i moralna osobnost

Ispravna i uspješna primjena spomenutih temeljnih pravila osimvrlo razrađene jasne i praktične kazuistike, zahtijeva također, i to u jošvećem stupnju, odgoj i sazrijevanje moralne osobnosti. Ova je pak

prepoznatljiva po sposonosti razlučivanja, po osjećaju za ono što jeovdje i sada moguće, po uvidu u vrijednost svoga identiteta koji jeusko povezan i koji se spontano oslanja na vlastito samopoštovanje. Utom smislu osobito je važna razboritost i njena zaštita. Razboritaosoba prepoznaje pravi trenutak i daje pravu mjeru vlastitom izboru.Ona je i dovoljno ponizna. Sposobna je donijeti razumnu odluku i o povlačenju kako bi ostala moralni subjekt i ne bi postala objektizvanjske situacije. Bez poniznosti osoba nije spremna suočiti se sasvom složenošću izvanjske uvjetovanosti kao i prisile koja iz nje proizlazi. Međutim, uz poniznost i razumnost postaje također dovoljnohrabra da se suoči s vlastitim prisilama i da ih kroz vlastiti polaganirast i neprestano sazrijevanje sve više i više nadilazi.

Ponovno u prvi plan dolazi moralna pedagogija. Njene jevažnosti itekako svjesna moralna teologija. I upravo stoga ona nastojikod pojedinca sačuvati hrabrost i optimizam čak i u slučaju da osoba ponovno upane u isti grijeh ili pak da se nađe napuštena i samasamcata bez ičije pomoći i potpore. Nemoguće je ići naprijed bezkreposti ustrajnosti i kreposti vjernosti. One se pak nalaze samo kodonih osoba koje su obdarene snažnom motivacijom koja proizlazi izčvrste i postojane vjere u ostvarenost vlastitoga života. Demmer ističeda je prvi i zadnji razlog te vjere Bog i njegova providnost obilježenaneizmjernim milosrđem.

_______________17 D.H. Regan, Utilitarianism and Co-operation, Oxford, 1980; K. Demmer, Der

Anspruch der Toleranz. Zum Thema Mitwirkung in der pluralistischenGezellscahft, Gregorianum, 1982, 63, 701- 720; R. Roy, La coopération selonSaint Alphonse de Liguori, Studia Moralia, 1968, 6, 377-435.

Page 150: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 150/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

150

5. Životna povijest kao povijest mira i pomirenja Povijest slobode bilo kojega vjernika je povijest neprestanoga

rasta na razini mira i pomirenja. To je povijest u kojoj se moralnadimenzija skladno i posve spontano povezuje s onom duhovnom.Povijest mira i pomirenja započinje već u nutrini misaonoga iduhovnoga osobnoga života. Na toj izrazito ljudskoj razini treba porušiti i ukloniti predrasude, budno izbjegavati pogibeljne okolnosti,te istražiti uvjete i mogućnosti vlastite nepristrane zauzetosti ukonkretnoj situaciji. Na taj način omogućuje se stvaranje pogodnih pretpostavki za moralni zaokret i rast u njemu. To je zadaća svak oga pojedinoga čovjeka i odgovornost za nju traje cijeli ljudski život.Međutim, u toj zadaći pojedinac nije prepušten samom sebi, jer u njoj

moralna teologija prepoznaje i svoju zadaću.

5.1. Interdisciplinarni dijalogKao teološka znanost moralna teologija nastoji ukazati na posve

jasne teološke spoznaje i uvide. Međutim kao moralna znanost onanastoji ući u dijalog s ostalim znanostima, kritički obrađuje njihoverezultate i integrira ih u svoj moralno teološki sustav. Primjerice,obogaćeni dostignućima na području istraživanja suvremene

psihologije, moralisti se pitaju što mogu i moraju zahtijevati odčovjeka, a da pri tom njihov zahtjev ne nadilazi njegovu moralnusnagu i da ga upravo ta pretjeranost ne odvuče u rezignaciju? Ili paksmije li ili čak mora liosoba iskusiti vlastite granice, da bi otkrila bolje alternative s obzirom na vlastiti život? Nastoje ći ostati u dodirusa zadnjim dostignu ćim pozitivnih znanosti, moralna teologija zapravonastoji ostati u dodiru s konkretnom stvarno šću. Premda omogu ćujenezamjenljiv doprinos i kvalitetu, interdisciplinarni dijalog sa sobomdonosi tako đer odre đene zahtjeve i opasnosti. Potrebno je imati na

umu zahtjevnost, slo ženost i nerijetko veliku mukuinterdisciplinarnoga dijaloga, ali unato č svega moralni teolog ne smijedovesti u pitanje isti dijalog, smatra Demmer.

5.2. Životni kontekst i ograničenost spoznaje Moralni teolog je svjestan da ni jedan od pojedinačnih ljudskih

čina ne može biti dokraja ni shvatljiv, ni vrednovan, ako ga se ne promatra u njegovom izvornom i cjelovitom životnom kontekstu. U

prosudbi konkretnoga ljudskoga čina moralista također mora voditiračuna o mogućoj ograničenosti vlastite prosudbe barem pod vidikom

Page 151: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 151/209

POVIJEST ŽIVOTA KAOPOVIJEST SUKOBA...

151

mogućnosti da se pokažu bolje mogućnosti uvida u sam ljudski čin injegov životni kontekst. Dakako tu se otvara i pitanje

interdisciplinarne suradnje, primjerice ako je riječ o grijehu koji segotovo nerazmrsivo spleo s bolešću. U tom slučaju psiholog može pomoći moralisti da svojim radom ponudi kvalitetniju i primjereniju pomoć. Zakonitost ove suradnje ovisi o tome u kojoj mjeri i jedna idruga disciplina ostaju u granicama vlastite stručnosti. U moralnoj prosudbi pojedinoga ljudskoga čina moralista ima zadnju riječ, ali onipak mora uzeti u obzir ono što govori pozitivna znanost. Bez poštivanja ove posljednje pravorijek moralnoga teologa mogao bi postati prava noćna mora za onoga komu je namijenjen.

5.3. KompromisPovijest mira i pomirenja prepoznatljiva je također po znakovima

kompromisa. Ljudska ograničenost neizbježno obilježava ljudskomoralno djelovanje. S njom se čovjek susreću i onda kada se trebasuočiti s teškim grešnim prisilama koje zahtijevaju veliku hrabrost i nemali napor da ih se nadvlada. Imajući sve to na umu Demmer smatrada je moralno dopušteno djelomično nadvladavanje teških grešnih prisila, pod uvjetom da se tim naporom zapravo nastoji učiniti sve onošto je ovdje i sada moguće. Svoju tvrdnju njemački teolog oslanja i načinjenicu da katolička moralna teologija to isto čini na raziniekumenskoga dijaloga. Prihvatljivost i dopuštenost kompromisasvakako ovisi i o tome kako se on shvaća i razumije. U različitimteološkim kontekstima istoznačnice mogu imati velike razlike. Upravostoga Demmer ističe da etički smisao i značenje pojma »kompromis«u konačnici ovisi o teologiji opravdanja i teološkoj antropologiji kojese nalaze u pozadini dotične etike.18

_______________18 Usp. I. Fuček, Il peccato oggi. Riflessione teologico-morale, Roma, 1991.

Page 152: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 152/209

Page 153: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 153/209

153

DESETO POGLAVLJEMoralna istina i otvorenost duha

1. Moralna istina i teorije istine

1.1. Oblik i struktura moralne misli?U svom obraćanju suvremenicima moralni teolog treba nastojati

biti shvatljiv i razumljiv. Da bi to postigao on mora biti intelektualnootvoren i na visini svoga vremena. Za to mu je potrebno produbljeno poznavanje filozofskoga dijaloga, barem u onoj mjeri u kojoj želi daisti dijalog bude pretpostavka intelektualne neosporivosti njegovastajališta. Dakako, ovaj zahtjev nema nikakve veze s nekreativnimeklekti cističkim mentalitetom koji je tipičan za prosvjetiteljstvo.

Naprotiv, njime se želi održati budnom svijest o povijesnosti(historicizmu) ljudskoga duha. Svaka pa i moralna istina otkriva sekroz tijek povijesti duha. Taj proces uopće ne dovodi u pitanjeapsolutnost zahtjeva istine, nego omogućuje veći prodor u svu širinu idubinu bogatstva istoga zahtijeva i dosljedno otvara nove perspektive.

Cijeli proces otkrivanja istine Demmer uspoređuje sa živimmozaikom čija se uređena cjelina otkriva malo po malo, kroz dugi proces polaganoga i strpljivoga povezivanja različitih, te brižnoizabranih i dobro izbrušenihvelikih i malih sastavnih dijelova. Ovaj

pristup otvara persp ektive koje moralnom teologu ne dopuštajuintelektualnu naglost i ishitrenost. U svom intelektualnom radu on

Page 154: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 154/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

154

mora biti strpljiv, ne smije pasti u napast semplificiranih i ishitrenihrješenja. U tom smislu moralista se mora odvažiti za pustolovinuduha, pus tolovinu koja traje i u koju se ne ide bez izvjesnoga druženja

s filozofom koji mu prvi otvara značenje stvarnosti.U cijelom pothvatu moralna teologija ne smije se ograničiti samona moralne, normativne sadržaje. Bez obzira na njihovu neporecivuvažnost, briga oko moralnih normi samo je jedan, ali ne i najvažnijivid moralno teološke problematike. Kada bi tako bilo, onda bi semoralna teologija reducirala na aplikacijsku znanost i oslanjala nakazuistiku koja razmišlja u okvirima napetosti između opće nor me i pojedinačne situacije. U tom smislu valja istaknuti da normativna problelmatika nije najviši izazov s kojim se susreće moralna teologija

kao znanost. Za nju su još veći izazov oblici i strukture misli(Denkform), te njihova prikladnost ili neprikladno st u rješavanjukonkretnih moralnih problema. Demmer smatra da se na ovoj razini

postavljaju temelji (teorijski okviri, oblici misli) koji uz strpljivosttakođerzahtijevaju otpornost i izdržljivost, jer se veoma teško dolazido rješenja, koja bi se dala odmah praktično iskoristiti. Razvoj ljudskemisli uglavnom je polagan i dopuštauvid u racionalno prihvatljivarješenja samo izdaleka.1

1.2. Teorije istine1.2.1. Aristotelovsko- tomistička teorija istine

Riječ »istina« toliko nam je bliska i poznata da nam se na prvi pogled čini nepotrebno i beskorisno daljnje propitkivanje iraspravljanje o njoj i njenom značenju. Čini se da to vrijedi i zamoralnu teologiju koja se osjeća posve sigurnom u skolastičkojtradiciji i koja izbjegava napor susreta, dijaloga i kritičke prosudbesuvremenih teorija istine. Svojom intelektualnom zatvorenošću

moralna teologija ograničava razvoj i kvalitetu vlastitih intelektualnih pomagala. Zbog toga u susretu s problemima koji nadilaze granicenjene discipline i njenih kategorija, ona s lakoćom ulazi u odnos, ukojem vlada dvosmislenost, dvoznačnost, nesporazum i nesuglasica.U

_______________1 K. Demmer, Interpretare e agire. Fondamenti della morale cristiana, Cinisello

Balsamo 1989, 39-45; S. Privittera, Epistemologia Morale, u: F. Compagnoni isur., Nuovo Dizionario di Teologia Morale, Cinisello Balsamo 1990, 325-349.

Page 155: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 155/209

MORALNA ISTINA...

155

situaciji intelektualne zatvorenosti moralna teologija zapravo ostaje bez pristupa mnogim suvremenim problemima.

Aristotel i Toma Akvinski definiraju istinu kao »adequatiointellectus et rei« tj. jednakost odnosno sukladnostrazuma (kojispoznaje) svom objektu. 2 Ovaj pristup predstavlja istinu kao formalnurelacijsku veličinu koja kao uvjet vlastite mogućnosti uvijek pretpostavlja ontološku istinu bića odnosno stvoriteljsku Božjuspoznaju. 3 U svakom slučaju ova definicija nije pogrešna. Međutim,ako želi biti relevantna i vrijedna pozornosti unutar suvremenogafilozofskoga dijaloga, ona mora voditi računa i o definicijama istine,koje se razlikuju od nje i koje imaju drug ačije naglaske. Nitko ne želizanijekati racionalnu prihvatljivost aristotelovsko- tomističkedefinicije, međutim ona nije od velike pomoći u zahtijevnoj zadaćitraženja istine osobito danas unutar društva u kojem mi živimo i kojese bitno razlikuje od društava u kojima su živjeli Aristotel i TomaAkvinski.

Naime, aristotelovsko- tomistička definicija pretpostavljadruštvo koje je barem na razini svojih temeljnih usmjerenja izgrađenona konsenzusu (Konsensusgesellschaft) i upravo stoga nije od velike pomoći u veoma zahtjevnoj zadaći da se dođe do istine unutar našega puno složenijega, suvremenoga društva. Njega bitno obilježava pluralizam mišljenja, pluralizam djelovanja i pluralizam ponašanja,što nerijetko dovodi do velike međusobne različitosti i duboke

podijeljenosti. Društvo u kojem živimo prepoznatljivo je po dubokomi mnogostrukom »disenzusu«. Za razliku od prijašnjih konsenzualnihdruštava, ono zahtijeva diferencirano teorijsko utemeljenje racionalne

prihvatljivosti moralnoga zahtjeva.

1.2.2. Suvremene konsenzualne teorije istine

Ove teorije istine pribavljaju dragocjen doprinos barem narazini metode i to u onoj mjeri, u kojoj uspijevaju razumno integriratitradicionalnu teoriju adekvacije. Naime, razum nije samo pasivan

primatelj i njegova spoznaja nije ona koja samo istražuje i otkriva

_______________2 De Ver. I,1.3 L.B. Puntel, Verità, u: Concetti fondamentali di filoyofia, Brescia, 1981, 2317-

2318; J. Ladrière, La verité et ses critères, Revue Théologique de Louvain,1987, 18, 147-170.

Page 156: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 156/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

156

stvarnost. Ljudska spoznaja je aktivna i konstitutivno sudjeluje ustvaranju istine. Osim toga ona ima projektni karakter koji se ne da potpuno ostvariti na razini pojedinca i koja nužno uključuje zajednicu.

U tom smislu svi sudionici dijaloga trebaju staviti na stol svoj vlastitidoprinos u duhu jednakosti i slobode, odnosno u duhu iskrenosti i poštenja. Pretpostavke njihove misli trebaju biti vidljive kako bi seisključila mogućnost onih pozicija koje su privilegirane i koji se nedaju racionalno kontrolirati, i dosljedno, kako bi se zajamčili najboljirezultati pod vid om intelektualnoga poštenja i transparentnosti.Upravo otvorena perspektiva ima veliku važnost u moralnoj teologiji.

Moralna spoznaja strukturalno je povezana sa slobodom, koja se po sebi samoj predstavlja kao visoka razina moralnoga života. Upravostoga valja istaknuti da pozitivna spoznaja ne može primjereno nitidoprijeti, niti izraziti posebnu stvarnost moralnoga fenomena. Nadalje,ne smiju se zaboraviti po teškoće koje su vezane za one istine, okokojih je moguće postići konsenzus i koje se dosljedno daju definiratikonsenzusom. Naime, što ako upravo na razini spomenutih istinaizmeđu javne i pojedinačne dimenzije postoje određeni nesrazmjerkoji uzrokuje un utarnju, nepomirljivu i u konačnici nikada do krajarazrješivu napetost? Što ako individualna dimenzija nije svediva naonu javnu, ako se uistinu želi sačuvati i obraniti jedinstvenost osobena razini moralne spoznaje i njene povijesti?

Uostalom, čini se da je besmisleno govoriti o jedinstvenostičovjeka kao osobe na ontološkoj razini, a da se ne priznaju i ne prihvaćaju epistemološke implikacije spomenutih tvrdnji tj. da jedinstvenost osobe između ostaloga znači i jedinstvenost njenemoralne spoznaje. Upravo na ovoj razini konsenzulane teorije dolazedo granica vlastite valjanosti, jer ne dopiru do onoga što je jedinstvenoi pojedinačno, kao i do onoga što nadilazi ono što je javno izajedničko. Imajući to na umu Demmer smatra da konsenzualneteorije ne obu hvaćaju cijelo područje istine, da do njega dopiru tek

djelomično (parcijalno) i da zbog toga imaju ograničen doseg primjene. Primjerenost i valjanost ovih teorija dolaze do izražaja narazini javnoga morala koji se osobito oslanja na zakon i pravni sustav.Međutim, na razini individualnoga morala konsenzualne teorijedjelomično pokrivaju područje moralne istine, u tom smislu ostajunesavršene i njihovi rezultati imaju tek aproksimativnu vrijednost.

2. Integracija različitih filozofskih pristupa Poput osjetljivoga seizmografa moralna teologija nastoji

registrirati filozofske struje svoga vremena. Vjerojatno nije potrebno

Page 157: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 157/209

MORALNA ISTINA...

157

posebno isticati da se od moralnoga teologa očekuje primjereno poznavanje filozofske kulture. U protivnom slučaju on gubi

kredibilitet kao o bziljan i stručan sugovornik, zatvara se u svoj uskikulturni i društveni krug, u znanstvenom dijalogu postajenepristupačan, neshvatljiv i gubi vjerodostojnost. Za razliku odfilozofije i filozofa, teologija i teolozi nastoje imati posljednju riječ.Dakak o, ova ih ambicija odvodi na područje zadnjih pitanja i zadnjihtemelja. U tom nastojanju međutim teolozi ne smiju podcijeniti i prezreti filozofsku refleksiju koja im daje čvrst i pouzdan racionalnioslonac. Zadnjih desetljeća poprilično se obnovio i obogatio filozofskiinstrumentarij moralne teologije. Živa i bogata uzajamna razmjenaizmeđu filozofije i teologije doprinijela je kvalitetnijem razvoju i samemoralno teološke discipline. Evo nekoliko važnijih i istaknutijihmomenata spomenute uspješne i plodne interdisciplinarne filozofsko-teološke razmjene.

2.1. Transcendentalni pristup Na moralnu teologiju osobito je utjecala transcendentalna

refleksija, kako ona filozofska, tako i ona teološka. Zasluga ovoga pristupa prepoznatljiva je u veoma konstruktivnom i prihvatljivom

nadilaženju gotovo klasične odbojnosti katoličke moralne teologije prema Kantovom kriticizmu. Zanimljivo je istaknuti da se spomenuteodbojnosti nije mogla osloboditi ni tomistička obnova neoskolastike.Tek transcendentalni tomizam oslobađa se povjesne uskogrudnosti

prema Kantovom kriticizmu. Spomenuti tomizam bez imalo povodaza sumnju u neprihvatljivi subjektivizam i iz njega proizlazećirelativizam, nadilazi čisto objektivističke kategorije i predstavljametafiziku subjekta. Za uspjeh transcendentalnoga tomizma zaslugeimaju s jedne strane belgijski filozof i psiholog Joseph Marèchal

(1878- 1944), a s druge strane njemački teolog Karl Rahner (1904-1984).

Ne ulazeći u daljnju dublju i sveobuhvatniju procjenu prihvatljivosti ovoga pristupa, valja istaknuti da je on unutar moralneteologije imao snažan utjecaj i da je još uvijek postojana povijestnjegova utjecaja (Wirkungsgeschichte). Transcendentalni tomizam predstavlja zapravo ozbiljan pokušaj da se u dijalogu s Kantom ponovno otkriju u njiho voj izvornoj svježini i snazi, nosive Akvinčeveideje kao i Akvinčev temeljni projekt koji je bio zanemaren u

tomističkoj tradiciji. U toj zadaći ključnu ulogu ima normativna

Page 158: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 158/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

158

vjernička samosvijest. U tehničkom smislu riječi teologija se»reducira« na transcendentalnu analizu i shvaća kao samoobrazloženjevjerničke svijesti koja se zatim artikulira u vjerskim istinama i

njihovim dogmatskim formulacijama. Ova perspektiva predstavljatranscendentalnu analizu i dosljedno teologiju kao sastavnicudinamizma, koji pripada ljudskom duhu i koji ukazuje da metafizička i povijesna problematika imaju zajednički korijen.4 Upravo istaknutasinteza otkriva odlučujući interpretacijski ključ za ispravnorazumijevaje moralnih teologa koji se koriste transcendentalnim

pristupom i oslanjaju na njegovu metodu.

2.2. Hermeneutički pristup Posve jasna svijest o povijesnosti spoznaje omogućuje

utemeljenost zahtjeva da se transcendentalni pristup primjeni i nahermeneutiku. Moralni teolog je svjestan da se nalazi unutar dugetradicije, k oja se ne može od jednom i u cjelosti usvojiti, ako je se nedohvaća i ne shvaća ispravno u njenim detaljima. Potrebno je imati naumu sve elemente koji su doprinijeli stvaranju iste tradicije. Bezrekonstrukcije sveukupnih pretpostavki teško je donijeti ispravnu prosudbu. Različite sastavnice vlastite tradicije ne smiju se povezivatisamo na izvanjski način i gotovo mehanički prenositi u naš povijesnitrenutak. Bez kritičkoga odnosa prema naslijeđenoj tradiciji idosljedno bez primjerenoga hermeneutičkoga pristupa, ne dopire se dodinamične stvarnosti duha i ozbiljno ugrožava budućnost vlastitetradicije.

Demmer ističe da moralni teolog ne smije ostati samo na razinianalize kulturne ili društvene, izvanjske situacije vlastite tradicije. Usvom istraživanju on mora nastoji doprijeti također i do unutarnjihintelektualnih odnosno filozofskih pretpostavki. Oblik (forma) misli bitno utječe na sadržaj iste misli. Upravo stoga misaone kategorije pripadaju bitnim pretpostavkama koje oblikuju moralnu spoznaju. Injih Demmer ima na umu kada veli da se tradicija i njene pojedinemoralno teološke tvrdnje, mogu razumijeti jedino pod uvjetom da se

_______________4 Usp. R. Gibellini, La teologia del XX secolo, Brescia, 1992.

Page 159: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 159/209

MORALNA ISTINA...

159

uzmu u obzir sve pretpostavke koje oblikuju moralnu spoznaju unjihovom povijesnom kontekstu. 5

Hermeneutika nema nikakve ve ze s relativizmom. Ona ne želiugroziti apsolutnost moralnoga zahtjeva, nego biti u njegovoj funkcijii dosljedno doprinijeti njegovoj primjerenosti. Koliko se jasnije da prepoznati ono što u moralnoj normi ovisi o vremenu, toliko se lakšeda utvrditi ono što u istoj normi ima nadvremensku vrijednost. U tomsmislu, iako je neizravna, čini se da je u moralu uloga hermeneutikeneodreciva. Bez njenoga doprinosa postoji opasnost da se s lakoćom počnu nekontrolirano uzdizati neprovjereni apsolutni zahtjevi. Takvi postupci sustavno bi vodili prema neprihvatljivom i nepodnošljivom

rigorizmu koji se nažalost toliko puta javio u našoj povijesti. Osimtoga isti neprimjereni hermeneutički pristup udaljavao bi moralnuteologiju od konkretnoga života i sve joj više i više oduzimao osjećajza ljudsku stvarnost.

Poznato nam je da ljudska povijest nije samo puki slijedizvanjskih slučajnih događaja. Ona je još više dinamizam duha koji

poziva na budnost i odgovornost. U tom smislu hermeneutika se nesmije shvatiti samo kao m etoda za tumačenje tekstova. Poputnjemačkoga filozofa i dobroga poznavatelja hermeneutike Hansa-

Georga Gadamera (1900-2002), Demmer smatra da je hermeneutikatakođer teorija povijesnoga razumijevanja. Na tom tragu valjarazumijeti i moralne norme. One nisu samo materijalni tekstovi načijoj su formulaciji radili mnogi naraštaji. One su još više ostvarenja povijesti duha, povijesti koja se i danas događa. Svojim formulacijamai današnji naraštaji doprinose ostvarenjima povijesti duha. Moralnateologija je s vjesna i jednoga i drugoga značenja hermeneutike, te jekoristi i kao metodu i kao teoriju povijesnoga razumijevanja.Međutim, zahvaljujući ovoj posljednjoj uporabi, moralna se teologija

ubraja među znanosti duha (Geisteswissenschaft), smatra Demmer.Štoviše, uz pomoć hermeneutike kao teorije povijesnogarazumijevanja moralna se teologija ugrađuje u dinamizam povijesti

_______________5 Usp. K. Demmer, Sittlich handeln aus Verstehen. Strukturen hermeneutisch

orientierer Fundamentalmoral, Düsseldorf, 1980, 51-65; usp. E. Betti,L'ermeneutica come metodica delle scienze dello spirito, Roma, 1990.

Page 160: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 160/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

160

duha, stječe nadzor nad utjecajem izvanjske povijesne situacije inadilazi ograničenosti čiste kazuistike.6

2.3. Anglosaksonski pristupTransce ndentalni i hermeneutički pristup uglavnom pripadaju

kontinentalnoj Europi i oslanjaju se na filozofiju povijesti, njemačkiidealizam, pa čak i na neoplatonizam. Uz ove kontinentalne filozofskesmjerove, moralna se teologija mora osloniti i na one anglo-am eričke,ako želi da je se prizna i prihvati kao ozbiljnu sugovornicu nasvjetskoj razini. Osobito se misli na analitičku filozofiju i filozofiju jezika. Kao najznačajniji i najistaknutiji predstavnik ove tradicije

spominje se austrijsko britanski filozof Ludwig Josef JohannWittgenstein (1889- 1951). Međutim Demmer smatra da cjelovitirazvoj njegove filozofije nije dovoljno istaknut. Referentna točkaWittgensteinove misli svakako je jezik koji se razumijeva kaonajizvornije ljudsko djelo i kao vjerna kopija stvarnosti koja nasokružuje. Prema tzv. prvom Wittgensteinu ono što se ne može izreći,to jednostavno i ne postoji. U svojoj kasnijoj fazi međutim,Wittgenstein svraća pozornost na epistemološke i antropološke

pretpostavke jezika i njih razvija. Jezik mu prestaje biti tek jednostavna i čista kopija stvarnosti, u jeziku on počinje prepoznavatitakođer medij smisla i povezuje ga s transcendencijom.7

Implikacije analitičke filozofije veoma su značajne za moralnuteologiju. One dodatno razvijaju i izoštravaju preciznost normativnihtvrdnji. Analitički se filozofi usredotočuju na jasnoću usvojenih pojmova (semantika) i prihvaćenih pravila (logika). Oni žele zajamčitiunutarnju koherentnost normativnoga sustava, da bi isti bio u funkcijii dosljedno poštivao s jedne strane apsolutnost moralne istine, a sdruge pak strane slobodu pristanka. Demmer se ne može oteti dojmusličnosti ove filozofije i njenih ciljeva s naporima koji su bili

_______________6 Usp. H.G. Gadamer, Verità e metodo, Milano 1990; usp. J. Habermas, Etica

del discorso, Roma, 1989; usp. Chr. Kissling, Habermas et la théologie. Note pour une discussion entr3e la théologie et la »théorie de l'agircommunicationel«, Freiburger Zeitschrift für Philosophie und Theologie, 1991,38, 235-245; usp. K.O. Apel, Denken und Verantwortung. Das Problem desÜbergangs zur postkonventionellen Moral, Frankfurt, 1988.

7 Pogledaj sedmo poglavlje u kojem se nešto više govori o uporabi jezika i bezbrojnim jezičnim igrama kako ih razumijeva Ludwig Wittgenstein.

Page 161: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 161/209

MORALNA ISTINA...

161

prepoznatljivi već kod španjolskoga isusovca i teologa GabrijelaVasqueza 8 (1549. ili 1551- 1604) i općenito kod prosvjetiteljstva.

Dapače, sličan znanstveni ideal prepoznajese i kod najboljih predstavnika neoskolastičke manualistike. Primjerice već se kodšvicarskoga filozofa iz područja morala i prava Viktora Cathreina9 (1845-1931) daje naslutiti snaga i slabost analitičke filozofije.

3. U funkciji teološke forme misli Različiti filozofski pristupi nisu isključivi. Oni se vode različitim

jednako opravdanim teorijskim interesima i međusobno senadopunjuju. Upravo stoga u svom stručnomradu moralni teolog nemora se koristiti samo jednom misaonom strujom. Svaka odmeđusobno različitih filozofija može dati svoj poseban doprinos uznanstvenom radu moraliste, a da se pri tom ne suprotstavlja ili pakniječe posebnost ostalih teorijskih naglasaka. Dapače, ostali i drugačijifilozofski pristupi mogu doprinijeti širem, dubljem i potpunijem uviduu stvarnost kojom se moralni teolog bavi kao znanstvenik. Primjericeto su različiti oblici personalizma ili pak logičkoga konstruktivizma.Krajnji cilj bilo koje filozofske struje pod vidom moralne teologije,

ostvaruje se u pripremi terena ili pripremi osnova za razumijevanjemoralne istine odnosno u pripremi intelektualnoga alata za jasnu(intelektualano poštenu) artikulaciju moralno teoloških sadržaja. Uostalom, uz pomoć filozofije teolog se približuje stvarnosti koja muse na taj način posreduje i razotkriva.10

_______________8

Suvremenik i protivnik Franje Suareza (1548- 1617) osim što je bio dobar poznavatelj teologije smatra se da je izvrsno poznavao mišljenja i teorijerazličitih škola i autora, te da je bio poznat po jasnoći izraza i veoma oštrojfilozofskoj metodi. U svojim promišljanjima nerijetko se razlikovao odondašnjeg najraširenijega razumijevanja i shvaćanja. Primjerice on smatra dase naravni zakon nalazi u samoj racionalnoj naravi, te u prepoznavanju i priznavanju da su određeni čini nužno u skladu, a drugi proturiječni i nespojivis njom. Usp. http://en.wikipedia.org/wiki/Gabriel_V%C3%A1squez

9 Usp. http://de.wikipedia.org/wiki/Viktor_Cathrein 10 Usp. W. Bender, Ethische Urteilsbildung, Stuttgart, 1988.

Page 162: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 162/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

162

3.1. Odnos između moralne i antropološke istine Na koji način različiti filozofski pristupi mogu pridonijeti boljem

razumijevanju moralne istine i njene biti? Primjerice transcendentalni

pristup ukazuje na činjenicu da je moralna istina usko povezana sasamorazumijevanjem moralnoga subjekta, da je kao i sam subjektusmjerena na transcendenciju i konačno da se do moralne istine unjenoj cjelovitosti m ože doći jedino uz pomoć transcendentalneanalize. Znanstveni pristupi koji se ograničavaju na otkrivanje istinena razini njene izvanjske i materijalne objektivnosti, pokazuju svojuograničenost i parcijalnost kad je u pitanju moralna istina i njenastvarnost koja je usko povezana sa samorazumijevanjem subjekta i snjegovom upućenošću na transcendenciju.

Ako je sve do sada rečeno istinito, onda je potrebno nanovo promisliti odnos koji postoji između moralne i antropološke istine. To je upravo problematika kojom se bavi Kant. Na nju bi se mogloosloniti i dodatno je razviti. Prema Demmeru Kantovo opravdanjeautonomije moralne istine treba unaprijediti na konstruktivan način, jer ovisnost moralne istine o njenoj antropološkoj pozadini neugrožava posebnost moralne istine, nego još više pomaže da se dođedo njenoga punoga značenja. Usredotočujući se na vrijednost i važnostantropoloških pretpostavki, promišljanje i argumentacija moralnihteologa mogu dobiti na jasnoći i konsistentnosti. Uostalom, moralnaistina poziva na samopoštovanje tj. na poštovanje vlastite osobe i utom smislu jamčidokraja smislen i u najširem smislu riječi uspješan,odnosno ostvaren ljudski života.

Ne treba nas začuditi da se hermeneutika usredotočuje upravo na pitanje uzajamnoga odnosa koji postoji između moralne i antropološkeistine. Ona nastoji utvrditi antropološke pretpostavke koje se nalaze ukorijenu moralnih zahtjeva i koje daju snagu istim zahtjevima.Hermeneutiku zanima također odgovor na pitanje: mogu li nekeantropološke opcije biti podloga i okosnica moralno teološke raspravedo te mjere, da su kadre i unaprijed odrediti njen ishod? Dakako, riječ

je o svojevrsnoj dubinskoj hermeneutici koja nastoji rasvijetliti onošto je skriveno. Međutim, Demmer ističe da dubinska hermeneutika neide u prilog onih koji povezuju antropološke opcije sa samovoljom ikoji smatraju: da se može proizvoljno zamijeniti jedna antropološkaopcija za bilo koju drugu, da ni jedna antropološka opcija nijevrijednija od neke druge, da je u konačnici svak a od njih jedanko bezvrijedna i dosljedno da se na njih ne može osloniti razložna isuvisla, moralno- teološka rasprava. U pozadini ovoga pristupa nalazi

Page 163: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 163/209

MORALNA ISTINA...

163

se krivo shvaćanje na antropološkoj razini, koje posve negativnoutječe na međukulturalni dijalog kao i na razmjenu između različitih

antroploških perspektiva. Naime, pojedine antropološke perspektivetrebaju se prosuđivati i vrednovati na temelju njihovoga pojedinačnoga dostojanstva, ali i u skladu s kriterijima etike. Izmeđuantropologije i etike postoje mnogostruki odnosi. Bez upadanja u bilokakav začarani krug, one se na višestruk način uzajamno određuju.

3.2. Bog i vjerničko normativno samorazumijevanje Upravo na ovoj razini maralna teologija suočava se s izazovom

koji se tiče teologije u njenoj cjelini k ao i sveukupne povijestiljudskoga duha. Naime, moralna teologija nastoji razumijeti stvarnoznačenje jednoga i trojedinoga Boga, Boga kršćanske Objave uodnosu na vjerničko normativno samorazumijevanje. Nju zanima je liBog tek isprazna puka riječ koja se tek na izvanjski način povezuje setičkom problematikom i dosljedno može li se bez oslonca na njega jedanko moralno prosuđivati, obrazlagati i vrednovati? Ovaj se izazovizravno tiče moralnoga teologa kao teologa i u tom smislu moralistane smije zanijeka ti ili pokušati izbjeći svoju intelektualnuodgovornost. On se ne smije zaustaviti samo na logičkoj razini

problematike i ostati na pukom opravdanju moralnih zhahtjeva. Kaomoralni teolog on je prije svega teolog i kao takav susreće se svlastitom odgovorn ošću da moralni zahtjev i njegovo značenjeartikulira kao poziv koji čovjeku dolazi od samoga Boga.

U svojoj refleksiji o Bogu teolozi neprestano stvaraju vlastiti jezik (rječnik). Njime oni žele izraziti Božju stvarnost i njegovu posebnost. Nastojeći komunicirati sadržaje svoje refleksije, teolozi suu stalnoj potrazi za filozofskim uporištem koje ih može primjereno

povezati s njihovim sugovornicima. Dakako da se teološka priopćivost pretpostavlja i da se bez nje ne može uopće zamisliti univerzalnostizričaja i komunikacije teoloških sadržaja. U prilog ovoga uvjerenjasvjedoče sve filozofske struje, kako one tradicionalne, tako i onesuvremene. U svakoj od njih moralni teolozi nastoje pronaći primjerenu posrednicu vlastitih teoloških sadržaja i uz njihovu pomoćunijeti svoju posebnost u suvremenu moralnu raspravu (philosophiaanacilla theologieae).

Page 164: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 164/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

164

3.3. Komunikacija moralne istine u njenom punom smisluU slučaju da se moralni teolog služi i posredničkom ulogom

analitičke filozofije, uopće nas ne treba iznenaditi njegova osjetljivosti posebna pozornost na svijet verbalne komunikacije. 11 Uostalom jezik predstavlja prvotno životno okruženje u kojem se pojedinac nalazi udodiru s drugima. Uz posredničku ulogu jezika ostvaruje se razmjenana razini osobnoga shvaćanja i osobnoga razumijevanja. Svaki

pojedini sugovornik ulazi u proces komunikacije, te je bitnoobilježava i određujesvojim vlastitim identitetom. 12 Normativna

preciznost jezika ne smije dovesti u pitanje snagu i bogatstvo na razininjegove metaforike. Svoju vrijednost ima i jedna i druga dimenzija

jezika. Ni jedna od njih nije isključiva, nego komplementarna. Obje se

dimenzije upotpunjuju jer odgovaraju na posve različite potrebe jezične komunikacije.Jezik ne omogućuje komunikaciju samo o onome što je

kon kretno i kategorijalno, nego također i o onome što nadilazi ljudskukonkretnost i kategorijalnost. Nitko ne sumnja u ljudsku sposobnost,uz pomoć koje čovjek nadilazi kategorijalnu, ovostranu stvarnost. Utom smislu čin uzajamnoga govora mora sačuvati upravo spomenutuunutarnju sposobnost jezika, koja ukazuje i na ono što nadilazi sam jezik. Demmer ističe da se prije svega na ovoj razini ostvarujeznačenje istine u punom smislu riječi. Svaka osoba koja ostaje uvlastitoj istini i dosljedno koja je istinoljubiva, susreće se s drugomosobom prije svega u dijalektici jednakosti i drugosti. To je susret skojim se ulazi i aktivno sudjeluje u povijesti druge osobe. To je susretkoji zahtijeva da se druga osoba zauzeto poštuje kao i posebnostnjenoga vlastitoga osobnoga poziva.

_______________11 J. Langan, Catholic Moral Rationalism and the Philosophical Bases of Moral

Theology, Theological Studies, 1989, 50, 25-43.12 Dobro je istaknuti da u Trojstvu Demmer prepozunaje arhetipski model

komunikacije.

Page 165: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 165/209

165

JEDANAESTO POGLAVLJEPovrh granica ljudskih znanosti

1. Univerzalni dijalog

1.1. Nezamjenljivi doprinos empirijskih znanostiKao što nam je dobro poznato čovjek nije čisti duh i upravo stoga

empirijske znanosti imaju važan doprinos kako na teorijskoj, tako i na praktičnoj razini ljudskoga samorazumijevanja. Ova tvrdnja uopće neotvara vrata neprihvatljivom naturalizmu. Naprotiv, želi se istaknuti

posve suprotno. Demmer smatra da bi se moralista udaljavao od samestvarnosti, ukoliko bi nijekao i umanjivao posebni doprinos pozitivnihznanosti na području svoga moralno teološkoga interesa. U onoj mjeri

u kojoj bi zanemarivao ili isključivao iz svoga promatranja ona područja koja ulaze u posebnu stručnost empirijskih znanosti, u tojmjeri bi otvarao prostor za neprihvatljivi spiritualizam koji bi opet pozakonu reakcije doveo do isto tako neprihvatljivoga naturalizma.

Naime, duhovne kategorije ne mogu dati primjeren uvid u sveukupnustvarnost, jer ne pokrivaju cijelo područje ljudske zbilje. Njihovnedostatak na empirijskoj razini pokrivaju pozitivne znanosti kojedaju svoj hvale vrijedan i nenadomjestiv doprinos. Nažalost i onesame nerijetko zaboravljaju svoju parcijalnost i prekoračujući vlastitegranice daju maha svojim hegemonističkim težnjama.

Page 166: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 166/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

166

1.2. Poš tivati vlastite kategorije i vlastitu znanstvenostDijalog s empirijskim znanostima nije izazov s kojim se moralna

teologija suočila tek u vrijeme razdoblja moderne. Onaj tko bi takonešto pomislio samo bi pokazao svoje elementarno nepoznavanje

povijesti. Moralna je teologija uvijek bila u uskom dodiru s prirodnimznanostima. Međutim, taj dodir može biti ostvaren na više načina. Nažalost, kroz dulje vrijeme na moralnu je teologiju i na štetu njenedisciplinarne posebnosti, imao negativan utjecaj i sam pojamznanstvenosti koji je dolazio iz područja egzaktnih znanosti. Ove suimale tako snažan utjecaj na pogled, perspektivu i znanstvenimentalitet moralnih teologa, da su ovi posljednji nerijetko dobijali

kritiku čak i za previliku uporabu kategorija koje ne pripadaju i koještete samoj njihovoj disciplini.1

1.3. Samo je jedna istinaVeliki moralni teolozi uvijek su bili na visini svoga vremena.

Onda kada to ipak nisu uspjeli biti, polazili su kao od gotove činjeniceda je istina samo jedna i da između kršćanskevjere i znanosti ne

postoji stvarna suprotstavljenost. Prema Demmeru ne postoje konflikti

između teologije i znanosti kao takvih. Eventualni konflikti mogu postojati jedino između teoloških i znanstvenih teorija. U tom slučaju i jedna i druga strana imaju odgovornost otkloniti postojeće iizbjegavati moguće konflikte. U svom radu teolozi ne smiju zaboravitii danas prihvaćenu tvrdnju sv. Tome koji smatra da onaj koji želigovoriti o Bogu, prije svega mora poznavati njegovo stvorenje. 2 Sdruge pak strane pri rodoslovni znanstvenici također moraju bitisamokritični kada je u pitanju prepoznavanje i poštivanje granicavlastite posebne stručnosti. Prirodoslovna osposobljenost i stručnost

nije dovoljna kada je u pitanju čovjek kao osoba i njegova ostvarenostu životu. Međutim, znanstvenici pa i oni najbolji uključujući i filozofenerijetko nastoje ne samo obrazložiti, nego poput teologa i razumijeti

_______________1 Prema Demmeru na moralnu teologiju imala je velik utjecaj matematika u

formi geometrizma .2 Usp. Summa contra Gentiles II, 3: »Error circa creaturas redundat in falsam de

Deo scientiam «.

Page 167: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 167/209

POVRH GRANICA LJUDSKIH ZNANOSTI

167

narav (prirodu). Tako čineći oni zapravo nadilaze granice vlastite posebne stručne osposobljenosti.

1.4. Odnos i razmjen a teološke i pozitivne znanosti Što jasniji uvid u odnos između teološke i pozitivne znanosti ne

stavlja pred teologe zahtjev da neprestano i pozorno prate sve ono štose događa u prirodnim znanostima i iz njihovih rezultata brzopletoizvlače zaključke za svoje vlastito područje. Isto tako bilo bi pogrešnomisliti da se prirodoslovni znanstvenik smije nekritički odnositi premarezultatima i zaključcima teologije, te ih bez dodatne provjere

posuđivati i koristiti u svom stručnom djelovanju. Zapravo riječ jeovrlo složenom i rizičnom procesu posrednštva. Epistemološkerasprave zadnjih desetljeća značajno su doprinijele razumijevanjuspomenutoga procesa. U njima se ističe da obje discipline ostvaruju barem potajno uzajamnu razmjenu vlastitih zaključaka i prije svogaulaska u međusobni dijalog i otvoreno sučeljavanje. Čini se da međunjima postoji skrivena podzemna komunikacija koja prethodi njihovojotvorenoj, preglednoj, kontroliranoj i argumentiranoj razmjeni.Uostalom, kada teologija i znanost ne bi imale ni šta zajedničko, bilo bi nemoguće da jedna s drugom uopće uđu u suprotstavljenost isukobljenost.

1.4.1. Teologija i pretpostavke znanstvenoga rada naravnih znanosti

Naravne znanosti nužno se oslanjaju na pretpostavke koje pripadaju području i stručnosti drugih znanosti kao što su filozofija,kulturalna antropologija, religijske znanosti i teologija koja zasigurnonije na zadnjem mjestu. Dakako da spomenuti oslonac nemaznačajnijega utjecaja kada je u pitanju sama metoda pojedine naravneznanosti. Demmer ističe da na toj razini dolazi do izražaja neupitnaautonomija svake pojedine znanstvene discipline. Primjerice teolozinemaju ni pravo, ni stručnu osposobljenost da dovode u pitanjemetodu ili rezultate ostalih disciplina. Njihov jedini izbor je prihvatitiih, osim ako i sami nisu osposobljeni, priznati i prepoznati kaostručnjaci u toj dotičnoj znanstvenoj disciplini. S druge pak strane tone znači da teolog uopće nema pravo glasa, nego da je njegova riječ

prije svega usmjerena na pretpostavke znanstvenoga rada naravnihznanosti i to u onoj mjeri u kojoj iste pretpostavke utječu na problematiku tj. pitanja i ciljeve znanstvenoga istraživanja.

Page 168: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 168/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

168

1.4.2. Diktatura znanstvenoga napretka i tehnoloških dostignuća

Jesu li moralno prihvatljivi interesi znanstvenoga istraživanja?Služe li oni uistinu ciljevima općenito uspješnoga i ostvarenogaljudskoga života? U slučaju da je riječ o interesima koji nisu nužni, jesu li ipak barem poželjni? Poznato je da postoje ograničenja koja sinameću sami znanstveni istraživači. Stoga, važno je imati na umu posljedice spomenutih ograničenja i to u onoj mjeri u kojoj su iste predvidljive. Na tragu upravo postavljenih otvorenih pitanja, bok uz bok nalaze se znanstveni istraživači i teolozi. I jedni i drugi stojenasuprot svih onih interesa, pritisaka i utjecaja koji bezobzirno predstavljaju i provode jedino želju, brigu i volju za znanstvenim

napretkom i novim tehnološkim dostignućima. Ovakav bezobzirniinteres uvijek je bio i uvijek će biti moralno neprihvatljiv bez obzira jeli riječ o pojedincu, političkom sustavu ili mentalitetu koji stoji izanjega. 3

2. Otvorenost i sposobnost učiti od drugih 2.1. Provjera vlastitoga pojma o naravnom moralnom zakonu

Unutar interdisciplinarne razmjene moralni teolozi imaju iostvaruju različite uloge. Oni su svjesni da razmjena uključujeotvorenost za učenje kao i svijest da rezultati znanstvenih istraživanjamogu biti moralno značajni i dosljedno veoma važni. Uostalom,

pojam koji stoji u pozadini naravnoga moralnoga zakona i ljudskenormativne naravi, potvrđuje svoju ispravnost i funkcionalnost upravou vlastitoj sposobnosti da usvoji i integrira nove rezultateznanstvenoga istraživanja. Stoga, moralni se teolozi s pravom nadajuda će rezultati empirijskoga i znanstvenoga istraživanja doprinijetiunapređenju njihove osposobljenosti u moralnoj prosudbi.

2.2. Gubitak suusmjerenosti između fizike i metafizike Doprinos empirijskih znanosti ne djeluje izravno na moralnu

prosudbu i upravo na toj neizravnoj razini ima svoju moralnu važnost _______________3 J.R. Pambrun, Philosophical foundations of Theological Attitudes towards

Science, Eglise et Théologie, 1987, 18, 29-53.

Page 169: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 169/209

POVRH GRANICA LJUDSKIH ZNANOSTI

169

i vrijednost. U tom smislu bilo bi pogr ešno zaključiti da izvanjskeempirijske činjenice mogu zamijeniti ili umanjiti autonomiju

praktičnoga razuma. Premda se neprestano susrećemo s novimznanstvenim otkrićima i premda je globalni pogled na svijet u stalnojmijeni, ipak valja istaknuti da se globalni pogled na svijet mijenja polako. Prema Demmeru ta je činjenica daleko važnija i odlučnija od pojedinačnih rezultata znanstvenih istraživanja, koji su kratkogavijeka i koji tek privremeno privuku pozornost javnoga mnijenja.Međutim, dobro je imati na umu da s ve veća važnost znanstvenoga

pogleda na svijet, ima utjecaja na Aristotelov pojam živoga svijeta (Lebenswelt, ljudskoga svijeta). E tika neprestano kritički preispituje

pojam živoga svijeta kako na filozofskoj, tako i na teološkoj razini.Iako ga se ne napušta, ipak se problematiziraspomenuti Aristotelov pojam živoga svijeta. U svemu tome Demmer prepoznaje gubitaksuusmjerenosti koji je nekoć postojao između fizičkih i metafizičkihkategorija, suusmjerenosti koji je nekoć bio očita i neupitna

pretpostavka. 4

2.3. Metafizika primjerena suvremenom trenutkuIz svega dosada rečenoga proizlazi posve jasna potreba za

izradom metafizike koja bi bila primjerena sadašnjem suvremenomtrenutku. Glavnu i dominirajuću ulogu trebali bi imati kriteriji smisla,a sama metafizika ne bi se smjela suprotstavljati fizici. U primjerenijojizradi pojma metafizičke naravi, moralni teolog vjerojatno će moratinapustiti neke dosada svoje čvrste oslonce i utvrde od povjerenja.Takav pristup uopće ne šteti, nego naprotiv doprinosi otvorenosti za primjereniji model metafizike, otvorenosti za nadilaženje vlastitihgranica, otvorenosti za dijalog koji je bez predrasuda i koji se odvija uduhu povjerenja. U ovom pothvatu moralni teolog nije na visini svoje

zadaće i ne može je ostvariti bez pomoći filozofije. U suradnji sfilozofijom moralni teolog nužno se susreće i s pitanjem: jesu li utradiciji moralne teologije neki njeni stavovi bili pogrešni samo zato jer su se oslanjali na pogrešne pretpostavke naravnih znanosti?Opravdanost ovoga pitanja svakako podupire Aristotelova teorija o

_______________4 F. Böckle, Ethos e scienza, u: A. Autiero, L'Etica tra Quotidiano e Remoto,

Bologna, 1984, 313-323.

Page 170: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 170/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

170

ljudskoj prokreaciji, a prema Demmeru lako bi se mogli naći i drugi primjeri.

2.3.1. Moralna teologija je uvijek bila metafizički utemeljena

Da bi se u ovom i sličnim primjerima sačuvala čast moralneteologije, potrebno je pogledati iz bližega svaki pojedini slučaj, uočitisitne male nijanse u njemu i povesti računa o njihovom značaju kojinema malen utjecaj na prosudbu kako u prošlosti, tako i sada. Usvakom pojedinom i konkretnom slučaju treba provjeriti: kolik o jemoralna teologija bila pod pritiskom naravnih znanosti, koja jesredstva mogla imati na raspolaganju da se oslobodi istih pritisaka, jesu li uistinu postojale konkretne alternativne teorije, i konačno je limoralna teologija uspjela dokinuti ili barem ublažiti pojedinakonkretna i posve kriva očekivanja. U svakom slučaju posve jesigurno da moralna teologija nije pala ni u jednu naturalističku pogrešku. To joj se zapravo niti nije moglo dogoditi, jer se uvijekoslanjala na antropologiji koja je metafiz ički utemeljena.

2.3.2. Metafizi č ka utemeljenost ne dokida zahtjev samokriti č nosti

Dakako, da gore spomenuta tvrdnja ne dovodi u pitanje potrebuza kritikom klasičnoga oblika metafizike, koji je bio prisutan utradiciji moralne teologije. Tkogod se služi podacima naravnihznanosti u svom se radu oslanja na neku metafizičku pozadinu i u tomsmislu mora biti spreman dovesti u pitanje teorijske i misaonekategorije kojima se služi. U krajnjem slučaju mora se barem zapitatinije li ono što se predstavlja kao metafizički zahtjev, zapravo ništadrugo doli ideološki nadograđena fizika koja u svom nepoznatomkorijenu skriva posve jasne antropološke pretpostavke ili pak sasvimočite interese. Upravo na ovoj razini nalaze se odlučujuća usmjerenja.U tom smislu naturalistička pogreška nije ništa drugo nego pseudo problem koji se izvana nameće moralnoj teologiji, problem koji pretpostavlja empirijski reduciranu ontologiju i s njom povezan naivniepistemološki realizam.

Page 171: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 171/209

POVRH GRANICA LJUDSKIH ZNANOSTI

171

3. Kritička solidarnost

3.1. Doprinos moralke u dijalogu s empirijskim znanostimaU suradnji sa znanstvenikom naravnih znanosti moralni teolog

nije samo onaj koji prima, on također ima nešto i za ponuditi. Sa svojestrane on unosi u interdisciplinarni dijalog one perspektive, do kojihnjegov sugovornik prirodoznanstve nik ne može doprijeti i to u onojmjeri u kojoj se zatvara unutar kriterija vlastite znanstvene discipline.Dapače, moralni se teolog ne bi smio ustezati od kritike, a još manje

propustiti je, osobito kada pojmovi kojima se koriste znanstvenicinadilaze st ručnost njihove discipline. U tim slučajevim on im morauputiti kritiku, jer njihova tumačenja i vrednovanja proizlaze unajboljem slučaju iz predrasuda i dosljedno ne daju seeksperimentalno potkrijepiti. Upravo stoga potrebna je kritičkasolidarnost.

3.2. Kritika prepotstavlja samokritiku i otvorenost kriticiVeć smo istaknuli Demmerovo uvjerenje i njegovu tvrdnju da u

konačnici postoji samo jedna istina i da se stoga neprijatelj moralneteologije svakako ne nalazi na razini naravnih znanosti. Prema njemune prijatelj je tamo gdje se filozofira bez ikakve kritičnosti i gdje setakva nekritička filozofija osnažuje empirijskim podacima irezultatima, te ih koristi kao oružje u vlastite ideološke ciljeve. Utakvim slučajevima susrećemo se s pseudo metafizikom i zato je

potrebno ukazati na svu opasnost koja se u njoj krije. Ona je dovoljanrazlog da se moralni teolog osjeti prozvanim i pozvanim na kritičkusolidarnost koja polazi od vlastite samokritike. I sami moralisti morajuvoditi računa o valjanosti temelja vlastite metafizike. Posve jerazumljivo da se njihova metafizika po svojim glavnim obilježjimanalazi unutar velike skolastičke tradicije i da se kao takva ne smijeustručavati ulaziti u dijalog i raspravu kroz otvoreno i razložnosučeljavanje sa suvremenom kritikom metafizike. Prema Demmeru imoralista i prirodoznanstvenik mogu biti itekako odgovorni za promašaj, neuspjeh, kao i općenito loše stanje vlastite discipline.

Page 172: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 172/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

172

3.3. Nepoštivanje i prekoračivanje granica vlastite discipline 3.3.1. Unaprijed postavljene hipoteze i njihove pretpostavke

Osobito na području psihologije i bioetike susrećemo zorne primjere koji očituju jasnu sklonost nepoštivanja i prekoračivanjagranica vlastite discipline. Posve je očito da svojim unaprijed postavljenim hipotezama (antropološkim pretpostavkama) psihologusmjeruje i pobliže određuje ne samo tumačenje i vrednovanjefenomena ljudskoga ponašanja, nego i same ciljeve znanstvenogaistraživanja. Primjerice fenomen masturbacije može imati različitaobrazloženja ovisno o odlukama koje su prethodno donešene. Ove semeđutim oslanjaju na pretpostavke koje se zasigurno ne daju primjereno i racionalno prihvatljivo obrazložiti i utemeljiti samo narazini psihologije. U tom smislu sveukupno istraživanje može dovesti

jedino do dokaza valjanosti pred rasuda i to uz pomoć metodološkestrategije koja sustavno otklanja sve što im se protivi ili pak koja dajenovo tumačenje samom fenomenu. Dakako da se ovako i svako drugonategnuto tumačenje pojedinih fenomena unutar interdisciplinarnogadijaloga treba jed nostavno okarakterizirati kao teška i velika pogreška.

3.3.2. Povjerenje u nedovoljno dokazane znanstvene rezultate?U društvu upravo spomenute, nerijetko se nalazi još jedna

jednako tako velika pogreška. Veoma je rasprostranjena sklonost da sena prvi pogled i bez ikakve provjere prihvate još nedovoljno dokazanirezultati. Gotovo se uopće ne vodi računa o tome je li riječ o dobroutemeljenoj teoriji ili pak samo o hipotezi koja nije prihvaćena ni narazini zajednice stručnjaka pripadnoga znanstveno-istraživalačkoga područja. U nekim okolnostima nije isključena ni paradoksalnamogućnost da moralni teolozi daju veće povjerenje znanosti i njenim

rezultatima od samih znanstvenika. Ovakav tip pogreške najsnažnijese osjeća tamo gdje uopće ne postoji briga i nastojanje oko obnove irazvoja filozofskih pretpostavki odnosno gdje se teološke kategorijene posreduju uz koliko je moguće sadašnjem trenutku primjerenijufilozofsku kritiku. U tom slučaju u prvi plan dolazi znanstveni pozitivizam koji svojom dominacijom sprječava bilo kakvu daljnjumogućurefleksiju.

Page 173: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 173/209

POVRH GRANICA LJUDSKIH ZNANOSTI

173

3.3.3. Naturalistička pogreška Ovakvu i sličnu pogrešku susrećemo također na području

bioetike. Nerijetko se bez imalo provjere s lakoćom oslanja na do sadanepoznate biološke fenomene i iz njih se bez ikakve kritičke obradeodmah izvlače moralni zaključci. Umjesto odmjerene i diferencirane prosudbe s obzirom na moralno značenje određenoga biološkogafenomena, susrećemo se s najobičnijom naturalističkom pogreškom,na temelju koje biološki fenomen neposredno postaje moralnonormativan. Prema Demmeru socijalna biologija je savršen primjer dase u pozadini takvoga pristupa zapravo nalazi naturalističkaantropologija. Uz već spomenute pogreške valja istaknuti također i

sljedeću pogrešku koju ni jedan prirodoznanstvenik ne bi smio previdjeti. U stvari jedna od glavnih zasluga modernih naravnihznanosti jest činjenica da su one doprinijele boljem razumijevanjuambivalentnosti same naravi.

3.3.4. Ambivalentnost naravi i njena podređenost čovjeku

Narav štiti čovjeka, ali mu u isto vrijeme i prijeti. U samoj sebinarav posjeduje elemente neporecivoga poretka, ali pod vidom reda i

poretka ona je također manjkava, pa čak i kaotična. Ona jeistovremeno i savršena i nesavršena. U tom smislu čovjek se s njomne bi smio usklađivati jednostavno na pasivan način. On bi se trebaokritički odnositi prema indikacijama prirode i tumačiti ih u skladu sasvojom temeljnom antropološkom pretpostavkom ljudskoga životakoji je u najopćenitijem smislu riječi uspješan, dobar, razuman,ostvaren i smislom ispunjen . Stoga sama činjenica da se nešto naodređen način događa u prirodi, uopće ne znači da to isto može i trebačiniti sama osoba.5 Ovdje se obično misli na veoma diskutiran»princip izobilja« u naravi.

Svima nam je poznato da je narav poprilično rasipnakad je u pitanju ljudski život, što se očituje u veoma visokom broju spontanih pobačaja. Znači li to da se čovjek može držati istih kriterija naravi,kada preuzima odgovornost na sebe za iste i slične naravne procese. Ili još konkretnije, ako narav pogriješi u postizanju eugeničke finalnosti, _______________5 A. Serrra – G. Neri, Nujova Genetica. Uomo e società, Vita e Pensiero, Milano,

1986.

Page 174: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 174/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

174

smije li čovjek izaći u pomoć naravi u ostvarivanju iste finalnosti?Budući da je odgovor zasigurno niječan, Demmer zaključuje da se

osobni stav s obzirom na rezultate znanstvenoga istraživanja, uvijektreba sagledati unutar šire dijalektike. Premda je narav naša učiteljica,ipak čovjek može poučiti samu narav i upravo na razini te dijalektiketreba ući u dijalog s rezultatima istraživanja naravnih znanosti.

Demmer s pravom ističe da naravni procesi daju čovjeku samoindikaciju onoga što bi se trebalo učiniti, a da čovjek s druge pakstrane u samu narav projicira antroploške finalnosti. Na tom tragunalazi se i izazov moralne teologije. U upravo navedenom smislunarav je čovjeku podređena, a zadaća je moralnoga teologa između

ostaloga u tome da u još neodređenu narav projicira ideje reda i poretka, ideje koje bi bile bremenite sadržajem, koje bi bilenormativne i koje bi u svakom slučaju ostale otvorene daljnjimkorekcijama. U toj zadaći moralni teolog ne može očekivati pomoć niod jednoga prirodoznanstvenika. U pitanju je sama autonomijamoralne istine, koja dolazi do izražaja osobito u ovom i sličnim

primjerima.

4. Pouka epistemološke rasprave 4.1. Logički pozitivizam

Čini se da epistemološka rasprava zadnjih desetljeća još uvijeknije ni dokraja otvorila, a još manje artikulirala sve probleme kojihsmo se do sada dotaknuli. Stoga bi bilo vrlo korisno izbližega pogledati suvremenu epistemološku raspravu. U svom susretu irazmjeni sa znanstvenicima naravnih znanosti, moralni teolozi suosjetili potrebu za boljim upoznavanjem temelja vlastite discipline.Odgovarajući na nju doprinijeli su ne samo produbljivanju itransparentnosti vlastitih temelja, nego isto tako većoj intelektualnojotvorenosti vlastite discipline. U susretu s pozitivnim znanostima nesmijemo zaboraviti na napast logičkoga pozitivizma koja je prisutnatakođer i u moralnoj teologiji. Poznato nam je da logički pozitivizam polazi od prvih principa ili nepromjenljivih načela te izravnomlogičkom dedukcijom dolazi do svih pojedinih sadržajnih tvrdnji. Uskladu s njegovom dominantnom logikom svaki pojedini slučaj uvijek

podpada pod jedan univerzalni pricnip.

Demmer ističe da ova napast nije povijesno neutemeljena. Može je se posve lako pronaći u velikom dijelu neoskolastičkih izdanja,

Page 175: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 175/209

POVRH GRANICA LJUDSKIH ZNANOSTI

175

osobito u tzv. priručnicima rimskoga tipa. U njima nepromjenljivi principi »prvotnoga« naravnoga zakona kontroliraju artikulaciju

normativnih tvrdnji »drugotnoga« naravnoga zakona. Cijeli je sustav prepoznatljiv po svojoj unutarnjoj koherentnosti. Njegov posebniznanstveni ideal usko se povezuje s isto tako posebnom teorijom istinetj. teorijom koherentnosti (Kohärenztheorie). Most koji je uspostavljenizmeđu prvotnoga i drugotnoga naravnoga zakona odnosno izmeđunepromjenljivih i promjenlji vih principa, zapravo je služio kao posrednik između metafizike i povijesti.6

4.2. Filozofija znanosti Karla Poppera4.2.1. Uzajamna uvjetovanost promatranja i tumačenja

Metodološka slabost gore istaknutoga modela kao i potreba da seotkloni uz njega usko povezan redukcionizam osobito dolaze doizražaja u kritičkom i konstruktivnom sučeljavanju s filozofijomznanosti Karla Raimunda Poppera (1902- 1994) koji je bio američko- britanski filozof i jedan od najvećih filozofa dvadesetoga stoljeća.7 Bolje nego itko drugi prije njega Popper je pokazao da se razvojznanstvenoga napretka ne iscrpljuje u nagomilavanju nove građe koja

bi se zatim podvodila pod neko formalno, temeljno načelo (aksiom).Prema njemu svijet ideja ima jednako važan doprinos razvojuznanstvenoga napretka. Postoji neprestano posredovanje između

povijesti naravi (Naturgeschichte) i povijesti duha(Geistesgeschichte), posredovanje koje je uvijek na djelu i koje seostvaruje između ostaloga također na razini samoga znanstvenogaistraživanja. Naime, promatranje i tumačenje (prodornost duha)fenomena uzajamno se uvjetuju, određuju i potiču.

Upravo istaknuti uvid otvara veoma važnu perspektivu i za

moralnu teologiju. Poput ostalih znanosti i ona se može okoristitispomenutom epistemološkom raspravom. Moralna teologija je postalasvjesnija da treba dati veću pozornost vrijednosti i važnosti iskustva

_______________6 E. Agazzi, Considerazioni epistemologiche su Scienza e Metafisica, u: C.

Huber, Teoria e metodo delle scienze, PUG, Roma 1981, 311-340.7 F. Bellino, Ragione e Morale in Karl R. Popper. Nichilismo, Relativismo e

Fallibilismo Etico, Bari, 1982; M. Buzzoni, Popper. La persona fra natura ecultura, Studium, Roma, 1984.

Page 176: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 176/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

176

kada su u pitanju porijeklo i formulacija moralnih sudova. Budući da je sam pojam iskustva šarolik i višeznačan, u susretu s njim moralni

teolog mora voditi računa o svim njegovim značenjima i naglascima.Jedno značenje pojma »iskustvo« svakako je ono koje susrećemo na području naravnih znanosti. Kada govore o iskustvu ove znanostimisle na fenomene koji su empirijski provjerljivi i koji moralnomrazumu predstavljaju građu za promatranje. Međutim, moralni sud imasvoj korijen također i u iskustvu koje se stječe snagom vlastite slobodeunutar konkretnih okolnosti kao i u susretu s drugim ljudima na svomživotnom putu. Svako od ovih iskustava daje nam priliku i potiče nasna razmišljanje. I konačno, iskustvo ulazi u moralnu prosudbu nakonšto je prošlo kroz filter kritičkoga promišljanja, kritičkogavrednovanja, kao i kritičkoga tumačenja.

4.3. Filozofija znanosti Thomasa Kuhna4.3.1. Otvoren i dinamičan sustav

Rezultati naravnih znanosti ostaju dvosmisleni i dosljedno nemogu neposredno odrediti moralnu prosudbu, nego zahtijevajudoprinos autonomnoga moralnoga razuma koji može dati dodatno

značenje empirijskim podacima. Međutim, i sam moralni razumsastavni je dio procesa u kojem se neprestano otkrivaju novi vidicikoji diferenciraju i dovode do uvijek potpunijega razumijevanjamoralnih normi. Svoj dorpinos razvoju moralne teologije dala jetakođer kritička i konstruktivna recepcija epistemološke misliThomasa Samuela Kuhna (1922-1966), jednoga od najutjecajnijihameričkih filozofa znanosti dvadesetoga stoljeća.8 Uz pomoć njegoveepistemologije moralna se teologija oslobađa krutosti, zatvorenosti istatičnosti na razini svoje misli i svoga sustava koji postaje sve više

otvoren i dinamičan.Za razliku od Karla Poppera, učenici Tohmasa Kuhna nisu samokritizirali svoga učitelja, nego su njegovu misao i njegove uvidetakođer razvijali do njihove još veće zrelosti. Kuhnov izraz »promjena paradigme« imao je snažan utjecaj, premda ga se ponekada koristilo

_______________8 L. Geymonat, Riflessioni crittiche su Kuhn e Popper, Bari, 1987. Usp. Damijan

Bermanec, Temeljni pojmovi filozofije znanosti Thomasa Kuhna , Obnovljeniživot, 2012, 67, 3, 313-328.

Page 177: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 177/209

POVRH GRANICA LJUDSKIH ZNANOSTI

177

na veoma nekritički i semplificiran način kao puki modni dodatak.Međutim, nekritički pristup ne bi smio dovesti u pitanju onu bitnu

istinu njegove teorije. Prema njoj pak znanost nikada nije bez pretpostavki . U njoj se uvijek nalaze uvjerenja i vrijednosti koje sesmatraju valjanima i racionalno prihvatljivima unutar znanstvenezajednice. Kao takvi spomenuta uvjerenja i vrijednosti utječu kako narazvoj i napredak znanstvenoga istraživanja, tako i na ishod i rezultateistoga istraživanja. Unutar paradigme otvara se itelektualno obzorje(horizont) koje osvjetljava kako formulaciju znanstvenih problema ihipoteza, tako i njihovih mogućih rješenja. Znanstveno istraživanjeobično se odvija unutar paradigme koja je prihvaćena i koja ostaje nasnazi kao valjana paradigma sve dok ista paradigma ne iscrpi svojsveukupni potencijal koji se u njoj nalazi i koji joj je potreban da bi seuz njenu pomoć mogli objasniti i protumačiti nepoznati fenomeni.Kada se to dogodi tj. kada paradigma iscrpi sav svoj argumentacijski iinterpretacijski potencijal i više nije u stanju objasniti i protumačitinepoznate fenomene, dolazi do njene promjene tj. promjene paradigme. U tom slučaju znanstveno se istraživanje počinje tražitinove temelje za svoj oslonac i događa se takozvana znanstvenarevolucija.

Bez obzira slaže li se ili ne slaže s Kuhnovom teorijom, moralniteolog u njoj prepoznaje izazov. Ona ga potiče da nanovo preispitasvoje vlastite temelje. U tom smislu dovoljno je prisjetiti se promjenekoja se u nedavnoj p rošlosti dogodila na razini argumentacijenaravnoga zakona. Naime, više se gotovo nitko ne oslanja na pojamapsolutne metafizičke ljudske naravi (natura metaphysica et absolutahominis ) u smislu španjolskoga teologa Gabriela Vasqueza (1549. ili1551-1604). Čini se posve logičkim zaključiti da se rad moralneteologije odvija unutar intelektualnoga obzorja (horizonta) koje je uneprestanom pokretu i koji s vremena na vrijeme ostvarujekvalitativne promjene. Ovo razmišljanje uopće ne želi polučitizaključak da se moralna teologija treba nekritički koristiti rezultatimasuvremene epistemološke rasprave ili pak da preuzima i da se bavi

problemima koji su posve strani njenoj disciplini. Naprotiv, promišljanje o doprinosu suvremene epistemološke rasprave ima zacil j spriječiti pretjeranu sigurnost i samopouzdanje moralnoga teologa,koji ga prije ili kasnije vode u neplodnost (sterilnost) i eventualnoudaljuje od stvarnosti i njene istine.

Page 178: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 178/209

Page 179: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 179/209

179

DVANAESTO POGLAVLJEOdgovornost za pravo i zakon

1. Pravo kao fundamentalna an tropološka kategorija Moralna teologija ima intelektualnu odgovornost za dokaraja

ostvaren, uspješan i uistinu dobar ljudski život. Da bi odgovorila na tu povjerenu joj zadaću, ona ne smije propustiti ni jedno područjeljudskoga iskustva i svako od njih mora pokriti svojom posebnom brigom i stručnom osposobljenošću. Upravo stoga ne treba naszačuditi da je područje njenoga interesa raznoliko koliko i sam ljudskiživot. Međutim, Demmer je svjestan da uvod u moralnu teologiju nezahtijeva ni pristup svakom mo ralnom području, ni obradu svih pojedinih moralnih problema. Upravo stoga on se ograničava na nekaizabrana pitanja koja mu jamče veću preglednost i bolji uvid u načinkako bi trebalo pristupiti i postupati u rješavanju drugih moralnih

pitanja i problema.

1.1. Pravo kao prepoznatljivo obilježje ljudskoga zajedništva Spomenuti njemački teolog osobito smatra prikladnim ukazati na

ulogu i značaj prava i pravne kulture u ljudskom životu. On ističe daljudska prava i dosljedno ljudski zakoni imaju veliku vrijednost i

važnost na razini samoga moralnoga života. Bez sumnje riječ je o

Page 180: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 180/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

180

bitnoj sastavnici uspješnoga i ostvarenoga ljudskoga života. Bezspomenutih prava nezamisliv je zajednički društveni život. Tamo gdje

se ona ne poštuju, zajednički život sve više postaje nesnošljivi kaos. Ovrijednosti i važnosti prava govori i činjenica da je gotovo svako područje ljudskoga života povezano s nekim pravom.

Primjerice govori se o pravu na život, o pravu na duhovnu itjelesnu cjelovitost (integritet), o pravu na dobar glas, o pravu naistinu, o pravu na obitelj i o pravu na vlasništvo. Ukratko, govori se omnogovrsnim i najrazličitijim ljudskim pravima koja se sabiru ičuvaju kao prepoznatljivo obilježje ljudskoga zajedništva i kao bitnasastavnica društvenih struktura. Unutar suvremenih demokratskih

ustava spominju se, izlažu i čuvaju mnogovrsna ljudska prava.Dakako da se uvijek može raspravljati o tome jesu li ona više ili manjedobro izložena. Međutim nikada se ne dovodi u pitanje temeljni

princip demokratskih ustava, koji nalaže da se uvijek i svugdje poštivaju prava koja su zagarantirana samim ustavom.

1.2. Pravo i dostojanstvo ljudske osobeU pozadini govora o pravima nalazi se temeljno antropološko

uvjerenje da svaka osoba posjeduje neotuđiva i neodreciva prava. Ona joj prip adaju samim time što je osoba. Upravo na temelju vlastitogadostojanstva osoba može, a ponekad i mora zahtijevati da se njena prava poštuju od strane drugih, cijeloga društva, kao i samoga pravnoga sustava u cjelini. Čovjek postoji kao subjekt prava, a toznači da je pod zaštitom istih prava i da nikada i nigdje ne bi smio biti podređen tuđoj samovolji i tuđoj, bez obzira koliko formalnoj ipak,samovoljnoj odluci.

Prema Demmeru samo ova i ovakva zaštita dopušta osobi daslobodno raste i da se potpuno i do kraja razvija kao čovjek u skladu sidejama integralnoga humanizma, o kojima osobito govori istaknutifrancuski filozof Jacques Maritain (1882-1973). 1 Svaka osoba ima potrebu za prostorom slobode, koji joj se na upravo istaknuti način jamči pred bilo kojim pojedincem, pred cijelim društvom, kao i pred

_______________1 Usp. Jacques Maritain, Cjeloviti humanizam, 1989, Zagreb. Usp. Mirko

Đorđević, Integralni humanizam. U povodu objavljivanja knjige Cjelovitihumanizam KS 1989, Obnovljeni život, 1990, 45, 4, 279-283.

Page 181: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 181/209

ODGOVORNOST ZA PRAVO I ZAKON

181

samim pravnim sustavom. Jedino neotuđiva i neodreciva ljudska prava mogu pružiti zaštitu koja je primjerena osobi, njenom

neotuđivom dostojanstvu i njenoj neotuđivoj slobodi. Bez njih injihove trajne i neupit ne zaštite dovodi se u pitanje, ugrožava idegradira sama osoba kao takva.

Tkogod govori ili razmišlja o dostojanstvu ljudske osobeistovremeno govori ili razmišlja o pravima ljudske osobe. Te dvijestvarnosti uzajamno su tako povezane da se nikada ne daju rastaviti ida uvijek idu uz bok jedna drugoj. Prava su gesta otvorene i javnesolidarnosti. Iza njih se nalazi cijela zajednica. Uz pomoć spomenutih

prava zajednica podupire pojedinca, ne ostavlja ga samoga u nevolji

kada su mu ugrožena ili povrijeđena n jegova prava i dosljedno kadanastoji obraniti i zaštititi ona dobra koja su mu zajamčena istimsubjektivnim pravima. Uostalom, čovjek koji nema svojih ljudskih prava ili bolje reći čovjek koji je lišen istih prava, jest čovjek koji jeduboko ponižen i krajnje obeščašćen, čovjek koji je degradiran iugrožen kao čovjek. Naša ljudska povijest ima nažalost tako stravičnih primjera da ih ne smijemo zaboraviti nikada ili pak ponašati sena tajnačin,kao da se spomenuti stravični primjeri uopće nisu dogodili.2

1.3. Pravo i moralDobro je istaknuti kritiku koja je bila upućena priručnicima

moralne teologije osobito u razdoblju koje je dovelo do Drugogavatikanskoga koncila. To je razdoblje takozvane manualistike kojoj ses pravom predbacuje da je suzila moralnu teologiju na pravno područje, da je zanemarila autonomiju moralne znanosti, da jenapustila njen poseban znanstveni pristup i interes, kao i njoj vlastitumetodologiju. Ipak treba istaknuti da spomenuta kritika bez obzira

koliko bila i opravdana, nije uvijek do hvaćala samu bit problema unjegovom povijesnom kontekstu. Demmer jako dobro zamjećuje i s pravom ističe da se kritika koja je upućena manualistici, uglavnomoslanja na pojam zakona koji se treba shvatiti u kontekstu Kantovemisli i dosljedno pojam zakona koji je teško spojiv sa skolastičkom

_______________2 A. Bondolfi, Etica politica, u: T. Goffi – G. Piana, Corso di Morale, sv. IV,

Brescia, 1985, 159-172. Usp. G. Segalla, Regno di Dio e ordine giuridico.Rapporto e distinizione tra diritto e morale, Bologna, 1985, 109-172.

Page 182: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 182/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

182

misaonom tradicijom. Bez sumnje da je u manualima moralneteologije bio prisutan legalizam, međutim njegov korijen i njegove

glavne uzroke možemo daleko više naći u Kantovoj misli i njegovomutjecaju, nego li u samoj sk olastičkoj tradiciji.Svima nam je poznato da Kant pravi razliku između moralnosti i

legalnosti. 3 Nažalost, ovaj pristup nužno dovodi do toga da se zakon injegov poredak razumijeva kao čista izvanjska sila. U tom smislu netreba nas uopće začuditi činjenica da je gore spomenuta kritika dovela još više do udaljavanja i odvajanja ili bolje reći razdora i rascjepaizmeđu morala i zakona. Zakon se sve više poistovjećivao slegalizmom, minimalizmom i u sebe zatvorenom suhoparnom,

apstraktnom i krutom kazuistikom. Ona je pak bila sve udaljenija odkonkretnoga čovjeka i sve se teže mogla primjereno povezati sastvarnim i dinamičnim ljudskim životom. Dakako da su takva i sličnaobilježja zakona mogla jedino umanjiti jasnoću samoga pojmamoralnosti i dosljedno baciti u sjenu usku povezanost koja postoji

_______________3 Pravni pozitivizam oslanja se na dogmu da su pravo i moral odvojeni jedan od

drugoga. Međutim pobornici naravnoga prava oslanjaju se na posve drugačijudogmu koja ukazuje na usku povezanost između prava i morala. Prema nekimaovo suprotstavljeno tumačenje započinje u vrijeme moderne, u kojoj dolazi doizražaja različito poimanje prava s obzirom na njegovo porijeklo. U toj

perspektivi da se sagledati i Kantov odgovor. Prema njemu legalnost jesukladn ost čina sa zakonima koji se tiču izvanjskih čina, dok je moralnostsukladnost sa zakonima koje treba shvatiti kao unutarnje principe čina. Zarazliku od pravnih zakona koji propisuju u ime nečije tuđe volje, moralnizakoni nalažu u ime čistoga razuma. Naime, Kant ističe da je moralna norma

ona norma u kojoj se podudaraju dužnost i unutarnji poticaj, dok je pravnanorma ona norma kojoj se oni razlikuju. Kao što znamo Kantov moral nijekonsekvencijalistički, nego deontološki moral. Prema njemu moralnodjelov anje ne zahtijeva samo izvršavanje određenih čina, nego također i etičkumotiviranost subjekta koji djeluje. Izvanjsko obdržavanje zakona bi bilalegalnost, a djelovanje iz moralne dužnosti moralnost. Primjerice, u slučaju dane počinim neko krivično djelo, zbog toga što se bojim da ću dospjeti u zatvor, poštujem princip legalnosti, ali ne i princip moralnosti. Naime, motiv zbogkojega poštujem zakon nalazi se u strahu, a ne u poštivanju moralne dužnosti.Usp. http://www.filosofico.net/dirgiustizia7.htm ; http://www.filosofico.net/dirgiustizia7.htm

Page 183: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 183/209

ODGOVORNOST ZA PRAVO I ZAKON

183

između morala i u čovjeku, njemu posve naravne spontanosti(dragovoljnosti, svojevoljnosti) i velikodušnosti.4

U zadnje vrijeme međutim daje se nazrijeti drugačiji pogled isvojevrsni zaokret koji se događa vjerojatno na tragu reformekrivičnoga (kaznenoga) zakona, a kao posljedica javne rasprave otakozvanim temeljnim vrednotama (Grundwerte) i temeljnim pravima(Grund rechte). Moral i zakon malo po malo prestaju biti sumljičivi usvom međusobnom odnosu. Dapače, zahvaljujući boljem poznavanjuvlastitih teorijskih preptostavki i moral i zakon nanovo otkrivajumogućnosti uzajamne suradnje, koje ih sve više uzajamno približuju.U tom smislu više se ne govori o moralu koji je dalek od konkretne

stvarnosti. Umjesto uzajamne otuđenosti moral i zakon se međusobno prihvaćaju. Premda polaze od različitih perspektiva i jadan i drugiusmjereni su prema istom cilju i kao takvi prepoznaju se kao suradnicii sugovornici, a na svoj način i kao skroviti saveznici.

2. Demokratska ustavna država S obzirom na dosada rečeno, moralna se teologija susreće s

mnogostrukim intelektualnim izazovima. Na prvom mjestu je svakako

ispravno razumijevanje mogućnosti i granica demokratskoga društva(vlade, države) koje se oslanja na vladavinu zakona. Državno pravnisustav (poredak) prije svega je sustav koji nastoji utemeljiti i sačuvatired i mir unutar društva, a to on ostvaruje na taj način što nastojiunijeti i održati ravnotežu između različitih interesa. Upravo stoga da bi se zaštitilo i zajamčilo opće dobro, svaki pojedini građanin mora prihvatiti određena vlastita ograničenja. U tom smislu sustav zakonanužno se pokazuje kao sustav kompromisa, do kojega se dolazi uz pomoć stava uzajamne tolerancije.5

_______________4 O nasilnom i neprirodnom rascjepu između morala i zakona osobito govori

istaknuti belgijski teolog Servais Pinckaers u svom djelu: The Sources ofChristian Ethics, Edinburgh, 2001, osobito 240-253; 327-353.

5 B. Paradisi, Diritto, u Enciclopedia del Novecento, sv. II, G. Treccani, Milano,1977, 102-134, osobito 103-105.

Page 184: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 184/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

184

2.1. Nesrazmjer prava i morala zahtijeva osobnu inicijativuPosve u skladu s dosad rečenim razumljivo je da zakonodavac

mora imati u vidu niz ograničenja i na njih ozbiljno računati.Primjerice nikada se ne može postići savršena i potpuna konvergencijaizmeđu moralne i pravne dimenzije. Pravni kriteriji nemoguobuhvatiti cjelovitu moralnu istinu i u tom smislu nužno ostajudjelomični i nedostatni. Imajući to na umu sasvim opravdano možemoustvrditi da bi vlada (država) postala noćna mora za svoje građane uslučaju da pokuša pravnim sredstvima obuhvatiti mor alnu dimenziju pod svakim njenim vidom. Osim što bi ugušio moralnu spontanost,takav bi pokušaj zasigurno doveo do paternalizma i totalitarizma.

Upravo stoga u svom promišljanju zakonodavac se mora ograničitisamo na ono što je nužno za opće dobro.Proble m također ostaje i u slučaju ako je potrebno postići

moralni konsenzus unutar pluralističkoga društvenoga sustava. Sasvim je razumljivo da se svaka pojedina grupa i svako pojedino ideološkostajalište ili struja unutar društva želi izraziti i u njemu bitizastupljenou jednakoj mjeri. Upravo stoga potrebno je u interesu društva kaocjeline da svaka pojedina društvena grupa i svako pojedino ideološkostajalište bude spremno na ustupke kako bi se moglo doći dominimalnoga moralnoga konsenzusa (minima moralia) koji je uinteresu cijeloga društva tj. društva kao cjeline.6 Naime, nužno je dasvaka pojedina društvena grupa ili ideološka struja redimenzionirasvoja očekivanja i zahtjeve, jer vlada (država) koja nastoji postićikonsenzus ne može na isti način ispuniti želje svih svojih građana. Utom smislu pravni poredak nužno se predstavlja i ostaje fragmentaransustav. Prema Demmeru ova nesavršenost pravnoga sustava je izazovkoji se nalazi pred svakim pojedinim građaninom. Prema njemu to je

poticaj koji poziva gr ađane da zakonsku nesavršenost i pravne rupe u

zakonu nadomjeste kroz vlastitu osobnu inicijativu. Ovu osobnu istvaralačku inicijativu odobrava i očekuje, te otvoreno pogoduje i podupire sam zakonodavac. Uostalom, aktivna suodgovornost jetemeljna krepost demokratskoga društva (države).

_______________6 O minimalnim moral nim standardima društvenoga uzajamnoga djelovanja

osobito je govorio Karl Raimund Popper (1902-1994). Na njegovu se misaonadovezuje Sandra Pralong, Minima Moralia. Is there an ethics of the opensociety? u: Poppers's Open Society after fifty years, London, 1999, 127-143.

Page 185: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 185/209

ODGOVORNOST ZA PRAVO I ZAKON

185

2.2. Dominantni moralni konsenzusSvaka se ustavna demokratska država oslanja na princip koji

zahtijeva da se svaki pojedini zakon kao i sveukupni pravni sustav nasnazi, uskladi s ustavom na razini njegova slova i duha. U sred ištuupravo spomenutoga zahtjeva kao i samoga ustava uvijek se nalazeosobito građani, odnosno svaki pojedini građanin i njegova zaštita.Riječ je o programatskom tekstu koji upravlja odnosom izmeđugrađana i države. Njega mora poštivati i sam zakonodavac. Dapače,unutar demokratskoga sustava svako je zakonodavstvo u cjelosti

podvrgnuto kontroli i kritici javnosti.

S druge pak strane, konstitucionalni princip štiti i samu vladu(državu), jer se demokracija ne smije svesti na plebiscit(referendum?). U skladu s filozofijom prava, ustavni poredak uvijek

pretpostavlja sustav pred-pozitivnih vrednota i o njemu ovisi.Međutim iste vrednote nisu odmah na prvi pogled i neposrednovidljive. One su ugrađene ili još bolje reći duboko ukopane u veomasloženi i dinamični društveni proces. Do njih se ne dolazi na izravan ineposredan način. Upravo stoga zakonodavac se ne oslanja izravno nanjih, nego na dominantni moralni konsenzus odnosno na uvjerenjakoja su ipak po svojoj naravi podložna mijenama.7

Iz do sada rečenoga proizlazi da postojano filozofsko utemeljenje prava nužno zahtijeva suradnju između pravnih i moralnih stručnjaka.Također ne smijemo zaboraviti važnost poznavanja suvremenih teorijaistine i dosljedno teorija spoznaje koje su primjerene sadašnjemtrenut ku. Primjerice konsenzualna teorija istine ima posebno značajnuulogu, jer predstavlja teoriju koja je najprimjerenija suvremenomdemokratskom razumijevanju prava odnosno zakona. Dapače, moralniteolozi moraju se upoznati također sa suvremenim sociološkimteorijama prava (zakona), kako se ne bi zaustavili na teorijskimmodelima koji su nedovoljno razvijeni, zastarjeli i svakako primjereniji nekim prošlim društvenim uvjetima, kao i prevladanimdruštvenim uređenjima. Uostalom to je cijena koju mora platitisuvremeni kulturološki i ideološki (weltanschauliche) pluralizam.

_______________7 G. Solari, La formazione storica e filosofica dello Stato moderno, Napoli,

1990; G. Galeazzi, Valori morali e democrazia, Milano 1986; L. LombardiVallauri – G. Dilcher, Cristianesimo, secolarizzazione e dirittto moderno,Milano, 1981.

Page 186: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 186/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

186

2.3. Pravo nema izravan utjecaj na moralPosve je neupitna važnost postizanja konsenzusa, kao i činjenica

da u njemu moraju sudjelovati sve društvene sastavnice. Međutim,suvremena moralno teološka rasprava ukazuje također na zahtjev dase mora izbjeći svak a neprimjerena i pretjerana moralizacija prava. Usvakom slučaju uloga i cilj pravnoga poretka nije u tome da onizravno utječe na moral pojedinoga građanina i da tek na taj način tj.uz pomoć objektivnih institucionalnih sredstava, zajamči subjektivnudobrotu građanina u njegovom osobnom i društvenom djelovanju.Prema Demmeru ovakva i slična povezanost između morala i pravamože dovesti samo do pogrešnoga razumijevanja morala i njegovesnage, a zatim i do sigurne smrti istinske i prave moralnosti. Moral prije svega ovisi o unutarnjoj slobodi i o u čovjeku posve naravnojspontanosti. Bez njih on brzo degenerira u izvanjsku automatiziranuistreniranost.

Pravo (zakon) ima neizravan doprinos i posredan utjecaj namoral. Ono omogućuje da se uz pomoć konsenzusa tj. većine članovadruštva utvrde i na taj način zajamče postojani pravni kriteriji koji biukazivali na izvanjsku pravnu ispravnost (rigthnees, giustezza)ljudskoga djelovanja. 8 Osim što postavl ja jasne izvanjske kriterije,

pravo u najširem smislu riječi kao i svaki pojedini pravni zakonupućuje također na potrebu koja se da ostvariti jedino uz pomoćdruštvenih i političkih građanskih kreposti. Ove pak krepostiomogućuju društveni život i bez njih je ustvari nemoguća bilo kojazajednica. Upućujući i potičući na građanske i političke kreposti, pravo zapravo ostvaruje i svoju moralno pedagošku ulogu unutardruštva. Uostalom pravo mora jačati osjećaj za opće dobro odnosnoosjećaj za javnu (društvenu) odgovornost. To osobito vrijedi za našasuvremena demokratska društva, koja su iznimno složena, koja se

neprestano razavijaju na svim životnim područjima, i koja su stogauvijek u opasnosti da se nepromišljeno i neprimjereno semplificiraju,

_______________8 S. Cotta, Il diritto di fronte alla morale, u: AA. VV., Ordine morale e ordine

giuridico, 13-32; Isto, Il diritto nell'esistenza, Milano, 1985; Isto, Lacoesistenza come fondamento ontologico del diritto, Rivista internazionale diFilozofia del diritto, 1981, 58, 256- 267. Usp. S. Lener, Coesistenza e società:fondamento ontologico del diritto, La Civiltà Cattolica, 1983, 131, 31-39.

Page 187: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 187/209

ODGOVORNOST ZA PRAVO I ZAKON

187

banaliziraju, formaliziraju, birokratiziraju i konačno svedu na čisti i puki jednodimenzionalni prisilni tehnokratski aparat.

Međutim ne smijemo zaboraviti da tehnokratske kategorije imajui svoju pozitivnu stranu. Uz njihovu pomoć dolazi se doobjektivizacije misaonoga procesa, koja svojim jasnim i razgovijetnimtehnokratskim kategorijama štiti od napasti moralizacije tj. od napastida se u ime morala drugoga napada, njime vlada i manipulira. Premda pravo (zakon) na sebi vlastit način uistinu utjelovljuje i artikulira posebni moralni sustav (moralne vrednote), on ga mora uvijek primjenjivati s najvećom mogućom tolerancijom. Po svojoj naravimoral oslobađa i privlači čovjeka. Upravo stoga, bilo koja prisilna

sredstva nisu dobro došla, jer uništavaju snagu, svjetlost, privlačnost i poželjnost izvorne moralne stvarnosti i posebnosti.Upravo istaknuta tvrdnja o nepoželjnosti i neprimjerenosti prisile

u moralu, mogla bi neugodno iznenaditi i same moraliste. Naime,moglo bi se dogoditi da unatoč svoje osobne dobronamjernosti, moralni teolozi prouzroče posve protivno od onoga što su željeli i zatoim Demmer ukazuje na važnost i vrijednost stava moralne obazrivosti,suzdržljivosti i opreznosti. Međutim, u isto vrijeme treba voditi računatakođer o opasnostima koje dolaze sa strane pretjeranoga

tehnokratskoga mentaliteta.U slučaju da moralni kriteriji oslabe ili da se na neki način

rasplinu, dokinu i prestanu upravljati ljudskim djelovanjem, vrlo jevjerojatno da će pravo (zakon) postati veoma lak plijen neprovjerljivetehnokrat ske stručne osposobljenosti i da će najrazličitiji tehnokratidoći u prvi plan s neograničenim mogućnostima koje će ih približitinovim apsolutističkim formama. Na taj bi način uprava, vlast i moćsve više pripali stručnjacima, a narod bi iz njih postupno sve više iviše bio isključen s obrazloženjem da je nestručan, nesposoban,nezreo i u tom smislu maloljetan da preuzme odgovornost za sebesamoga. U konačnici valja istaknuti da se u pozadini istaknutogatehnokratskoga mentaliteta uvijek nalaze naturalisti čke pretpostavkeljudskoga bića.

3. Suodgovornost umjesto poslušnosti Suvremene demokratske ustavne države (društva) smatraju

neispravnim klasično razumijevanje poslušnosti prema vlastima, koje je tipično za apsolutističke države. Umjesto njega danas se susrećemo

Page 188: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 188/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

188

s pojmom suodgovornosti. Od građana se očekuje stav zauzetedjelatne (aktivne) suodgovornosti. Doprinos građana kroz neovisnost

njihove prosudbe kao i kroz njihov osjećaj za društvo (civic sense)9

postaje središnja sastavnica političkoga života. Bez nje bi vladina(državna) tolerantnost vrlo lako završila u široko rasprostranjenojsukobljenosti koja se više ne bi dala ničim ograničiti.

U načelu suvremena demokratska vlada (država) poštiva savjestsvojih građana i u svom djelovanju polazi od pretpostavke da se svakigrađanin u svojoj savjesti slaže s programatskim principima ustavavlastite države. Isto tako sasvim je razumljivo da se zakonodavac

_______________9 Usp. http://in.answers.yahoo.com/question/index?qid=20091209024449AAd2

iK6 »(…) civic sense is that sense which makes us a human,which makes usfeel and act as a human by asking us to do things which doesn't do any kind ofdamage to the civic society..it is a inborn trait..something which we should

possess and listen to in order to survive in this world..its like the societies ownsixth sense...questioning our moral sense when wesomethinghing wrong,whichmight affect the society thus in a way affecting us and our family,praising uswhen we do something good.it is that force which has helped humans to live adisciplined life....«.

Usp. http://en.wikipedia.org/wiki/Sense_of_community »For Sarason, psychological sense of community is "the perception of similarity to others, anacknowledged interdependence with others, a willingness to maintain thisinterdependence by giving to or doing for others what one expects from them,and the feeling that one is part of a larger dependable and stable structure"(1974, p. 157). McMillan & Chavis (1986) define sense of community as "afeeling that members have of belonging, a feeling that members matter to oneanother and to the group, and a shared faith that members' needs will be metthrough their commitment to be together."

Gusfield (1975) identified two dimensions of community: territorial andrelational. The relational dimension of community has to do with the nature

and quality of relationships in that community, and some communities mayeven have no discernible territorial demarcation, as in the case of a communityof scholars working in a particular specialty, who have some kind of contactand quality of relationship, but may live and work in disparate locations,

perhaps even throughout the world. Other communities may seem to be defined primarily according to territory, as in the case of neighborhoods, but even insuch cases, proximity or shared territory cannot by itself constitute acommunity; the relational dimension is also essential. Factor analysis of theirurban neighborhoods questionnaire yielded two distinct factors which Rigerand Lavrakas (1981) characterized as "social bonding" and "physicalrootedness", very similar to the two dimensions proposed by Gusfield. «

Page 189: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 189/209

ODGOVORNOST ZA PRAVO I ZAKON

189

upravlja načelom da nikada i ništa ne nameće narodu odnosno pojedincu, što on ne bi mogao odobriti u svojoj savjesti ili što bi ga

dovelo do očite moralne dvojbe.10

Takav stav i postupanje sa stranevlade zahtijeva sličan stav i slično postupanje sa strane građana, kojese da prepoznati u građanskoj lojalnosti.11 I jedan i drugi stav svode na

_______________10 Usp. G. Garancini, La giuridicizzazione del nesso valori/diritto nell'esperienza

costituzionale, u: A. di Caprioli – L. Vaccaro, Diritto, morale e consensosociale, Brescia, 1989, 23-43.

Usp. http://en.wikipedia.org/wiki/Ethical_dilemma »An Ethical dilemma is acomplex situation that often involves an apparent mental conflict betweenmoral imperatives, in which to obey one would result in transgressing another.This is also called an ethical paradox since in moral philosophy, paradox often

plays a central role in ethics debates. Ethical dilemmas are often cited in anattempt to refute an ethical system or moral code, as well as the worldview thatencompasses or grows from it. (…) These arguments can be refuted in various ways, for example by showing thatthe claimed ethical dilemma is only apparent and does not really exist (thus isnot a paradox logically), or that the solution to the ethical dilemma involveschoosing the greater good and lesser evil (as discussed in value theory) , or thatthe whole framing of the problem is omitting creative alternatives (as in

peacemaking) , or (more recently) that situational ethics or situated ethics mustapply because the case cannot be removed from context and still be understood.See also case-based reasoning on this process. An alternative to situationalethics is graded absolutism.

Perhaps the most commonly cited ethical conflict is that between an imperativeor injunction not to steal and one to care for a family that you cannot afford tofeed without stolen money. Debates on this often revolve around theavailability of alternate means of income or support such as a social safety net, charity, etc. The debate is in its starkest form when framed as stealing food. In Les Misérables Jean Valjean does this and is relentlessly pursued. Under anethical system in which stealing is always wrong and letting one's family die

from starvation is always wrong, a person in such a situation would be forcedto commit one wrong to avoid committing another, and be in constant conflictwith those whose view of the acts varied. (…)«.

11 Usp. http://en.wikipedia.org/wiki/Loyalty »Josiah Royce in his 1908 book The Philosophy of Loyalty presented a different definition of the concept.According to Royce, loyalty is a virtue, indeed a primary virtue, "the heart ofall the virtues, the central duty amongst all the duties". Royce presents loyalty,which he defines at length, as the basic moral principle from which all other

principles can be derived. The short definition that he gives of the idea is thatloyalty is "the willing and practical and thoroughgoing devotion of a person toa cause". The cause has to be an objective one. It cannot be one's personal self.

Page 190: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 190/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

190

najmoguću mjeru potrebu za prigovorom savjesti. Međutim valjaistaknuti da zahtjev građanske lojalnosti, koliko god bio važan i

vrijedan, uopće niti dovodi u pitanje, niti želi umanjiti pravo ili čakdužnost prigovora savjesti.12

____________________________________________________It is something external to oneself that one looks outward to the world to find,and that cannot be found within. It concerns not one's own person, but other

people. The devotion is active, a surrendering of one's self-will to the cause,that one loves. Moreover, according to Royce, loyalty is social. Loyalty to acause unites the many fellow-servants of that cause, binding them together in

their service. Richard P. Mullin, professor of Philosophy at Wheeling JesuitUniversity, describes the three words "willing and practical andthoroughgoing" as "packed with meaning". Loyalty is willing in that it is freelygiven, not coerced. It is chosen after personal consideration, not something thatone is born into. Loyalty is practical in that it is practiced . It is activelyengaged upon, not passively expressed merely as a strong feeling aboutsomething. Loyalty is thoroughgoing in that it is not merely a casual interest

but a wholehearted commitment to a cause.

From this definition, Royce constructs a moral framework based upon loyalty,using the notion of loyalty to loyalty itself. In order to do so, Royce

distinguishes good causes from evil causes, by defining good causes as thosethat promote loyalty to loyalty. In other words, loyalty to such a cause enables, promotes, or otherwise furthers the abilities of other people to be loyal to theircauses. A cause that destroys the object of someone else's legitimate loyaltycannot be good. From this can be derived the virtues of truthfulness, justice,

benevolence, and courtesy. Royce himself relates this to business ethics:

“[I]n the commercial world, honesty in business is a service, not merely andnot mainly to the others who are parties to the single transaction in which atany one time this faithfulness is shown. The single act of business fidelity is anact of confidence of man in man upon which the whole fabric of businessrests.”, Josiah Royce, The Philosophy of Loyalty «.

12 Usp. http://www.thinkingfaith.org/articles/20080303_1.htm »(…) A littleresearch into the history of conscientious objection shows how respect forconscience has developed due to challenges rooted in religious values. The

process could go much further. While the concept is still applied principally tomilitary service, Catholics have a much broader application of the term thanwhat is recognised in the law and in popular opinion. The latter have beenchanging and developing to be more expansive but we should be able to expectsimilar respect for conscientious refusal by citizens to co-operate – whether forreligious or moral reasons – with state-led action in the areas of medicine,social welfare, education, and other aspects of public life.«

Page 191: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 191/209

ODGOVORNOST ZA PRAVO I ZAKON

191

Ipak, građani se moraju čuvati i suzdržavatiod naglih,nepromišljenih, ishitrenih i semplificiranih prosudbi, osobito kada

dovode u pitanje pravednost pojedinoga zakona. Dobro je istaknuti da je nepravedan zakon prije svega izuzetak, a ne pravilo. Uostalom, bilokoji zakon mora proći mnogostruke provjere, prije nego li i formalno bude usvojen. No, u svakom slučaju ostaje mogućnost priziva nanajviši ustavni sud. Suvremena demokratska država uključujezakonski mehanizam provjere normi. Primjerice moguće je razotkriti

protuustavnost pojedinoga zakona i dosljedno snagom određenogazakonskoga mehanizma isti zakon ponovno poslati u parlament naraspravu.

U svakom slučaju građani moraju biti svjesni da svaki pokušajsvojevoljne individualne interpretacije zakonske odluke, može slakoćom naštetiti sigurnosti pravnoga sustava, sigurnosti koju su dužni podupirati svi građani. Premda bilo koji pojedinac može doći na pomisao da tereti i obveze nisu pravedno raspodijeljeni, međutim prviutisak uvijek može biti i varljiv, jer ono što se nekome čini kao teret,drug ome se može učiniti kao olakšica i obratno. Ni jedan od građanane nosi neopravdano samo terete, nego isto tako i nezasluženo dobivanagrade. Netko ni kriv ni zaslužan, u jednoj sitaciji biva oštećen, a udrugoj pak , isto tako ni kriv ni zaslužan, biva nag rađen. Javni životneprestano uspostavlja ravnotežu između koristi i štete odnosno teretai olakšica. I konačno treba imati na umu uzajamni odnos koji postojiizmeđu naroda s jedne strane, te vlade (države) s druge strane.Građani bi trebali biti pošteni i odgovorni prema svojoj vladi(fairness), jer vlada je uvijek toliko dobra, koliko joj narod dopusti da bude dobra. Koliko će dobro funkcionirati država i vlada u svakomslučaju ovisi i o samim građanima.

3.1. Epikeija je sastavni dio demokratskoga sustavaU svjetlu gore navedenih pretpostavki i u kontekstu moderne

ustavne države, klasični nauk o epikeiji postaje razumljiviji. Dapače, pravila za njegovu primjenu i njegovo odgovorno korištenje daju se još lakše i još jasnije artikulirati u suvremenim demokratskimustavnim državama. U susretu s pojmom epikeije kršćanin ne smije podleći velikoj napasti da o njoj razmišlja na posve pogrešan način,kao da je riječ o svojevrsnom teorijskom modelu koji je tipičan zaautoritarne i apsolutističke države. Epikeija je naime sastavni dioiznimno složenoga demokratskoga sustava. Onaj tko u njoj nije kadar

Page 192: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 192/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

192

prepoznati bitno demokratsko obilježje, može ugroziti veoma vrijedneelemente tradicionalnoga nauka o samoj epikeiji. Upravo stoga

Demmer ističe da razmišljajući o svojoj vladi (državi) i njenimzahtjevima, odgovoran građanin ne razmišlja u stavu samoobrane i saželjom da u što je moguće većoj mjeri izbjegne zahtjevima iste vlade.

Dapače, isti njemački teolog ističe da se aksiom neoskolastičkihmanuala moralne teologije »cilj zakona nije zakon«13, ne može više u potpunosti primjeniti na naš suvremeni pravni sustav. Naime,suvremeno razumijevanje epikeije zahtijeva da se zakon isključivotumači u njegovoj uskoj povezanosti s ostvarivanjem općega dobra.Prosudba pak epikeije stupa na snagu kroz vlastitu osobnu inicijativu

pojedinca svaki puta kada je po srijedi neka rupa u zakonu, rupa kojuzakonodavac nije mogao izbjeći ili koju je slučajno previdio. Ono štoobvezuje svakoga člana pravne zajednice jest temeljna nakanazakonodavc a, koju svatko može iščitati iz slova i duha ustava. Svaki pojedini građanin obvezan je držati se zakona, obdržavati ga i čuvatiga u skladu sa svojim snagama i mogućnostima. U tom smislu moguće je da se u pojedinom slučaju obdržava zakon i iznad onoga što slovozakona zahtijeva (supererogacija). 14

Prema Demmeru odgovornost građana ide čak i iznad onoga što

je dosada rečeno. Pluralističko društvo neprestano se susreće s rizikomvlastitoga razbijanja, raspadanja i razilaženja u najrazličitijimsmjerovima koji se sve manje i manje daju kontrolirati. Centrifugalnesile unutar društva mogu postati do te mjere dominantne da se

_______________13 »Finis legis non cadit sub lege.«14 Usp. F. d'Agostino, La tradizione dell'epikeia nel medioevo latino, Milano,

1976. Usp. Ivan Koprek, Globalno siromaštvo i supererogacija u etici, Nova

prisutnost, 2012, 10, 2, 228: »Raspravu o supererogaciji u suvremenoj eticizapo čeo je James O. Urmson (1958.) u članku „Saints and Heroes “. I sveci iheroji su ljudi koji svoje moralne du žnosti ispunjaju u potpunosti, čak i vi še;oni djeluju u situacijama koje drugi izbjegavaju . Svi su filozofi slo žni u tomeda su supererogativna djela uvijek vi še od ispunjavanja du žnosti. Takvaherojska djela su djela koja nadilaze du žnosti, djela koja (gledaju ći izmoralnoga motri šta) vrijede za sve . Zato ih J. O. Urmson naziva „ basic rules “ ili „simple rules “. U pomalo pjesni čkom izri čaju Urmson ih naziva „higherflights of morality “. Henry Bergson u sli čnom kontekstu govori o „otvorenommoralu “ svetaca i heroja. Dakle, sveci i heroji ispunjaju svoju du žnost na ovajili na onaj na čin nemjerl jivo«.

Page 193: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 193/209

ODGOVORNOST ZA PRAVO I ZAKON

193

moralno djelovanje i dosljedno moralna komunikacija sve višeograniči unutar područja privatnosti i malo po malo u njega zatvori.

Takav ishod zasigurno bi predstavljao smrt pravnoga sustava koji senadahnjuje moralnom dimenzijom. Umjesto njega nastupio bisvojevrsni tehnokratski zakonski model. Da bi se izbjegao takavzasigurno neprihvatljivi slijed događaja, upravo epikeija ima zadaćuda kr oz razumnu i razboritu suradnju polako i brižno usmjerava cijelodruštvo prema izgradnji moralnoga konsenzusa. Uostalom,demokracija predstavlja institucionalizirani oblik dijaloga koji ne pretpostavlja konsenzus kao naravnu činjenicu, nego ga neprestano, polagano i strpljivo izgrađuje. Da bi došlo do njegove izgradnjeveoma važnu ulogu imaju društvene, političke i moralne elite koje bitno utječu na ostvarivanje općega dobra kao i same pravne kulture.15

4. Budnost i proročka uloga Crkve Kao odgojiteljica savjesti Crkva ima veoma veliku ulogu i

odgovornost u svemu onom što smo do sada govorili. Na razini javnedimenzije društvenoga života Crkva bi trebala artikulirati one moralneuvide i ona moralna uvjerenja koja se polako, ali neprestano razvijaju i

sazrijevaj u unutar učinkovite povijesti vjere (Wirkungsgeschichte). Nanjima i oko njih Crkva bi trebala izgrađivati konsenzus. Važnost ivrijednost Crkve ne ovisi o njenoj privilegiranoj poziciji, nego o mjeriu kojoj će uspjeti učinkovito odgovoriti na svoje poslanje. U pojedinim slučajevimo to može biti veoma teška i zahtjevna zadaća. No, i u teškim uvjetima Crkva se može snaći i uspjeti, ako se oslanjana vlastiti kredibilitet. To osobito vrijedi za one situacije i onasučeljavanja koja se rukovode pravilima demokratske komunikacije.

Premda ima snažan društveni utjecaj, Crkva nije prije svega

faktor društvene moći i ne bi se trebala na taj način predstavljati u javnosti. Uostalom, prema Demmeru njeno je oružje upravonenasilnost Duha. Uz pomoć sebi vlastite najviše jednostavnosti Duhunosi najbolja moguća ostvarenja (alternative) u moralnu raspravu. Njegovi se poticaji redovito oslanjaju na najbolja moguća _______________15 G. Cosi, Ordine e dissenso. La disubbideienz a civile nella società liberale, Jus,

1984, 31, 93- 155; Aa.Vv., Coscienza, legge e autorità. Attgi del Convegnoorganizzato dal centro studi di Gallarate, Brescia, 1970.

Page 194: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 194/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

194

obrazloženja (argumente), učinkoviti su i na najbolji način doprinoseoblikovanju kako pojedinačne, tako i javne svijesti i savjesti. Dakako

da Crkva ima proročku ulogu koja se sastoji u tome: da javno prokaženasilje nad ljudskim pravima, da bude odvjetnica siromašnih i da podigne svoj glas u ime onih čija se riječ ne sluša i ne čuje. U tomsmislu Crkva postaje svojevrsna javna svijest i savjest. O toj činjenicisvjedoči uistinu duga povijest Crkve koja se ne smije obezvrijediti izanemariti. Imajući to na umu, Demmer s pravom ističe da upravoCrkva najbolje poznaje čovjeka.

4.1. Izgradnja mira kroz strpljivost, odgoj i dijalogMeđutim, ono što je do sada rečeno, samo je jedna strana

medalje. Druga manje vidljiva, ali daleko odlučnija strana nalazi se ustrpljivoj izgradnji, postojanom odgoju i nazočnosti Crkve koja treba

biti uvjerljiva na bilo kojoj razini odluke, na kojoj se stvara i oblikuje javno mnijenje. Očito da tu zadaću ne može preuzeti na sebe i suspjehom je odraditi samo institucionalna crkva. Ona se u tomeoslanja također na stručnu osposobljenost i suradnju laika. Najboljistručnjaci kao što su filozofi, pravnici, stručnjaci u politici i sociolozi,trebaju biti u službu Crkve i njenih najvažnijih interesa koji suuostalom i najvažniji interesi čovjeka i ljudskoga društva.

To osobito vrijedi na međunarodnoj i svjetskoj razini. Crkva imaveliku odgovornos t za stvaranje poretka mira među narodima nacijelom svijetu. Budući da se nalazimo u vremenu rastućeglobalizacije, u vremenu kada se paradigma autonomne isamodostatne nacionalne države pokazuje zastarjelom i prevladanom,

potrebno je u skladu s potrebama suvremenoga trenutka nanovo promisliti odnos između prava i morala. Suradnja između nacionalnih

država ne smije se prepustiti da njome upravlja neobuzdana borba zamoć, borba iza koje se daju prepoznati jedino uski ekonomski interesi.Suradnja među narodima treba se oslanjati na osjetljivost zameđunarodno pravo, pravo koje slabijim državama daje priliku da utoj suradnji budu jednaki suradnici (partneri). Primjerice to se odnosina pitanja kao što su okoliš koji treba zaštiti, moratorij kojim seodgađa plaćanje dugova, oprost dugova nerazvijenih zemalja, uvjetikoji upravljaju ekonomskim natjecanjem, itd. Međutim, još važnije jeizrada strategija za rješavanje sukoba. Jedna od najvećih želja Crkvesvakako je zabrana rata kao političkoga sredstva. Da bi došlo do

Page 195: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 195/209

ODGOVORNOST ZA PRAVO I ZAKON

195

ostvarenja te želje Demmer smatra da je potrebno mijenjati sveukupnuduhovnu klimu u kojoj se suvremeni svijet nalazi.

4.2. Tolerancija i vlastiti osobni identitetDemokratska država se oslanja na princip tolerancije. Ona nastoji

poštivati savjest svojih građana barem u načelu. U skladu sa svojimmogućnostima, ista država doprinosi samoostvarenju svake pojedineosobe i to na način da joj nastoji omogućiti i zajamčiti što je mogućeveći prostor slobode. Međutim, život unutar bilo kojega pa čak idemokrats koga društva prepun je prisila s kojima se svaki pojedinac

prije ili poslije mora suočiti i osobno uhvatiti u koštac. Sasvim jerazumljivo da vlada niti može, niti želi podvrgnuti zakonskim pravilima (regulirati) svaki pojedini vid moralnoga reda. Međutim, valja istaknuti da pojedinac ipak prečesto mora sam braniti svojuslobodu i da je nerijetko ostavljen bez ikakve pravne pomoći i zaštite,kada se nalazi pod teškim udarom kriminalnih radnji.

Moralno teološka tradicija uvijek je bila svjesna upravoistakn utoga problema i uglavnom ga obrađuje pod pojmomkooperacija (sudjelovanje - suradnja). Još su uvijek valjani oni kriteriji

za ispravno vrednovanje sudjelovanja (kooperacija), koje je izradiotalijanski filozof i teolog Alfonzo Maria de Liguori (1696-1787). Uizradi spomenutih kriterija de Liguori se osobito vodio pitanjem nakoji je način moguće zaštititi vlastitu osobnu slobodu, a da se pri tomeosoba ne mora odreći samopoštovanja i vlastitoga identiteta. U skladus načelom da grijeh nikada ne može biti predmet izbora (»peccatumnon potest esse eligibile«16), de Liguori posve jasno tvrdi da se nikadane može i ne smije niti odobriti tuđi grijeh, niti u njemu sudjelovati. Ni jedna se osoba ne mora i ne smije odreći svoga osobnoga

_______________16 Usp. STh, II- II, 43, 7, 5: »Some have said that one ought to commit a venial sin

in order to avoid scandal. But this implies a contradiction, since if it ought to bedone, it is no longer evil or sinful, for a sin cannot be a matter of choice . Itmay happen however that, on account of some circumstance, something is nota venial sin, though it would be were it not for that circumstance: thus an idleword is a venial sin, when it is uttered uselessly; yet if it be uttered for areasonable cause, it is neither idle nor sinful. And though venial sin does notdeprive a man of grace which is his means of salvation, yet, in so far as itdisposes him to mortal sin, it tends to the loss of salvation. «.

Page 196: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 196/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

196

moralnoga identiteta. Riječ je o granici koju mora poštovati svatko, pai onaj tko bi je želio prekoračiti u ime moralne tolerancije.

Ipak postoje različiti oblici čisto materijalnoga sudjelovanja kojise smatraju prihvatljivima i moralno dopustivima. Primjerice riječ je osituacija ma u kojima je pojedinac prisiljen na sudjelovanje (tehnička pomoć) zbog toga što nema druge prihvatljive mogućnosti ili pak zbogtoga što je u pitanju dobar cilj koji se ne može ostvariti ni na jedandrugi način. U ovim i sličnim situacijama čisto materijalnogasudjelovanja potrebno je doći do najboljega strateškoga rješenja kojese oslanja na sljedeće odlučujuće elemente: blizina (uska povezanost)čina sudjelovanja s glavnim činom koji je grešan, nužnost čina

sudjelovanja da bi se zajamčilo ostvarivanje glavnoga čina koji jegrešan, uzvišenost i hitnost vlastitoga cilja koji je dobar, i konačnoodsutnost drugih mogućnosti (nemogućnost alternative). Konačni i posve neosporan cilj ove prosudbe je nastojanje da se svim mogućimsredstvima dokinu ili barem sman je i ublaže sve postojeće prisile način sudjelovanja u glavnom činu koji je grešan.

Unutar pluralističkoga društva susrećemo se na još složenijinačin s pitanjem sudjelovanja (kooperacije) u tuđem grijehu.Zakonodavac je odogovoran i dužan da svakom pojedinom građaninu

(sudrugu u istom pravu) zajamči osobnu slobodu, koju se ne smijeopteretiti čak ni tolerancijom koja guši, ograničava i opterećuje nanesnošljiv i neprihvatljiv način. Prema Demmeru ovaj fenomenzahtijeva daleko veću pozornost kako moralneteologije, tako ifilozofije prava. Pluralističko društvo zasigurno pruža različite i brojne mogućnosti obrazovanja. Upravo stoga ono očekuje i zahtijevaod svih svojih članova da budu otvoreni i zauzeti za vlastiti napredakkroz izvjesno neprestano mijenj anje, popravljanje i poboljšanje uskladu sa zahtjevima i standardima suvremenoga trenutka.

Dakako da spomenuta otvorenost trajnoj mijeni ne smije ugrozititemeljna prava, osobito onih koji su najslabiji članovi društva. Uovom i sličnom slučaju pravo mor a pokazati i dokazati svojusposobnost da zaštiti građane i da im zajamči njihovu sloboduneslaganja i otpora. Dapače, građanima se mora pravno omogućiti damogu slobodno izbjeći situaciju sudjelovanja u tuđem grijehu(kooperacija) i da pri tom ne moraju snositi nikakvu negativnu posljedicu. U tom slučaju pravo se predstavlja kao javna gestasolidarnosti sa savješću svakoga pojedinoga građanina. Ovakvim i

sličnim zauzetim oblikovanjem društvenih pretpostavki, pravo seuistinu nalazi u službi dostojanstva ljudske osobe.

Page 197: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 197/209

199

ZAKLJUČAK

1. Trajni razvoj teološke znanosti. Katolička moralna teologija raznolika je i raznovrsna kao i sam

život u čijoj se funkciji nalazi. Stanje u kojem se danas nalazi moralnateologija duguje veoma dugoj i iznimno burnoj povijesti koja joj dajenjen suvremeni oblik. Onaj tko je uistinu pomno prati s lakoćomshvaća da se unatoč velikoga puta koji je prešla, moralna teologijamora nastaviti trajno i svestrano razvijati prema zahtijevu potpunije isavršenije istine. Novi izazovi i sve veća složenost svijeta u kojemživimo bacaju uvijek novo svjetlo na razumijevanje i ostvarivanjemoralne teologije kao teološke i crkvene znanosti.

2. Interkulturalni dijalog i antropološke implikacije Moralni teolog ne smije zaboraviti na važnost i vrijednost

interkulturalnoga dijaloga koji itekako utječe na njegovu znanstvenudisciplinu. Potrebno je razvijati osjetljivost i osposobljenost za što jemoguće ispravnije vrednovanje, prosudbu i poštivanje različitihkultura osobito s obzirom na njihove antropološkeimplikacije.Premda se ne smiju nepromišljeno zanemarivati i bez dužnoga poštivanja nasilno dokidati razlike između kultura, ipak je potrebno

pronalaziti zajedničku osnovu za konsenzus, jer u konačnici premaDemmeru postoji samo jedna istina.

Page 198: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 198/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

200

3. Teološka dimenzijaČini se da je još važnije pitanje o Bogu, osobito kada je riječ o

sekulariziranom okruženju i mentalitetu koji se zanima samo zakategorijalnu etiku koja se iscrpljuje unutar ovozemne stvarnosti. Natoj razini moralnoj teologiji dolaze u pomoć ostale teološke discipline.Primjerice svojim rezultatima dogmatika i fundamentalna teologija pomažu moralnoj teologiji da nanovo istraži i promisli odnos koji postoji između moralnih sadržaja i Boga, odnosno pomažu joj dasvoje refleksije izloži na danas što je moguće razumljiviji itransparentniji način.

Demmer smatra da je pitanje o Bogu uistinu izazov vremena ukojem živimo. On s pravom tvrdi da moralni teolog ne smije ostatisamo na čisto racionalnom obrazlaganju, utemeljenju i opravdanju

pojedinih moralni h zahtjeva. U igri je također vječno potpuno ikonačno ostvarenje ljudskoga života, ostvarenje koje nadilazi graniculjudske smrti. Kada je ono u pitanju moralna teologija nema izbora. Iliće odgovoriti na suvremeni intelektualni izazov o Bogu ili ćeneodgo varajući na nj dovesti u pitanje samu teološku dimenzijuvlastite discipline. U tom smislu moralna teologija nalazi se predveoma zahtjevnom zadaćom.

Moralni teolog mora kritički preispitati svoju osobnu praksu. Onmora odgovoriti na pitanja kao što su: koje značenje ima Bog unjegovom samorazumijevanju, u njegovu nazoru na svijet i pogledu naživot. Utječe li Bog i u kojoj mjeri na razvoj, rast i sazrijevanjenjegovih dominantnih stavova s obzirom na život, stavova koji dopirui upravljaju ostvarivanjem njegovih konkretnih čina? Spomenuta pitanja i odgovori na njih uključuju dakle cjeloviti ljudski život i onajunutarnji i onaj izvanjski. Vlastiti biografski elementi nadahnjujumoralnoga teologa u potajnoj nadi da su i drugi ljudi (njegovi bližnji)uključeni u iste ili slične misaone procese. Na taj način on se zapravo

povezuje sa svima njima u istoj duhovnoj, ljudskoj i egzistencijalnoj pustolovini koja zahtijeva krajnju iskrenost i sklanja čovjeka naveoma duboku poniznost.

4. MetafizikaMoralna teologija zahtijeva trajnu obnovu vlastite metafizike.

Nekritički oslonci na metafizičke kategorije određenih škola neo-skolastike, znali su odvesti moralno teološku tradiciju do metafizike

Page 199: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 199/209

ZAKLJUČAK

201

koja nije bila ispravna i koja je nažalost imala negativan utjecaj narazini moralnih zahtijeva. Demmer s pravom tvrdi da su danas ovakvi

i slični promašaji nedopustivi i neprihvatljivi. Moralni teolog koji želi biti intelektualno pošten i razumljiv svojim suvremenicima ne smije seodreći metafizike. Dapače, on je mora njegovati i to na taj način da usvom razmišljanju uvijek vodi računa o cijelom čovjeku, njegovimkonkretnim pitanjima i pojedinačnim egzistencijalnim problemimakao nezaobilaznim i temeljnim elementima vlastite moralno teološkerefleksije. Skolastičko i neoskolastičko naslijeđe barem kada je u pitanju transcendentalna neoskolastika, mogu doprinijeti iznalaženjunačina i mogućnosti kako prihvatiti, podržavati i ostati u filozofskomdijalogu i dosljedno doprinijeti iznalaženju mogućnosti nadilaženjagranica vlastite tradicije.

5. Teorija i praksa (konkretni ljudski život – iskustvo Boga)Moralna teologija nalazi se na granici između znanosti u strogom

smislu riječi s jedne strane i s druge strane osobnoga i zauzetogasvjedočanstva koje dira, pogađa i angažira čovjeka kao čovjeka ucjelini, kao i svakoj pojedinoj dimenziji njegova ljudskoga života.

Onaj tko se želi posvetiti studiju moralne teologije mora povezivatiobje spomenute dimenzije. Bez premošćivanja jaza koji postojiizmeđu teorije i konkretnoga života (prakse) nemoguće je dohvatitizahtjev koji je skriven u materiji, ostaje se na razini teorije, ograničavase na normativni govor, upravlja logikom i njoj svojstvenom krutošćukoja je nesposobna primjereno govoriti o konkretnom ljudskomživotu. Svima nam je poznato da se ljudski život ne da svesti,ograničiti i zatvoriti u bilo koji racionalni sustav. Ljudski život jeuvijek nešto više od bilo koje normativne kategorije. U konačnici on

se oslanja na nutrinu ljudske osobe, na iskustvo osobne nutrine, naiskustvo u ko jem se ljudska osoba (čovjek – vjernik) susreće sa samimBogom.

6. Duhovna i naravna dimenzija moralnoga iskustvaU novijoj povijesti došlo je do razvoja duhovne teologije kao

samostalne i neovisne discipline koja se u skladu s istim razvojemodvojila od moralne teologije. Spomenuto odvajanje imalo je

negativne posljedice i za jednu i za drugu teološku disciplinu. U

Page 200: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 200/209

UVOD U MORALNU TEOLOGIJU

202

novonastaloj situaciji moralna se teologija našla pred dvostrukimizazovom. S jedne strane ona se morala boriti kako bi sačuvala

duhovnu dimenzi ju moralnoga izričaja, a opet s druge strane nijesmjela zanijekati, dapače morala je istaknuti vlastitu izvornu moralnu posebnost. Naglasak na duhovnoj dimenziji moralnoga iskustva nesmije biti na štetu naravne dimenzije ljudskoga iskustva. Demmer s

prav om ističe da moralna teologija dovodi u pitanje vlastituvjerodostojanost u onoj mjeri, u kojoj ne poštuje i duhovnu i naravnudimenziju moralnoga iskustva. 1

7.

VjeraSv. Toma Akvinski tvrdi da je zakon Novoga saveza milost Duha

Svetoga koja je razlivena u s rcima vjernika. Novi zakon nije ništadrugo doli sama milost Duha Svetoga. Ona je izvor stvarnosti do kojesvaki čovjek dolazi kroz vlastiti život i vlastito iskustvo.2 Upravostoga u korijenu moralne obveze nalazi se također iskustvo vjere.Prema Demmeru veoma je važno propitkivati, istraživati i razmišljatio prvobitnom ljudskom iskustvu kao što je vjera. U svjetlu vjere valjaispitivati i vlastiti život. Dapače, o svemu tome potrebno je govoriti.

Itekako je važno odvažiti se, te uz dužnu diskreciju verbalizirati ikomunicirati vlastito vjerničko iskustvo.

_______________1 O duhovnoj dimenziji morala Pinckaers govori na više mjesta primjerice kada

donosi zn ačajke otačkoga morala. Usp. Tadija Milikić, Patrističko razdoblje, u:Fundamentalna moralna teologija prema Servaisu pinckaersu 2, Zagreb, 2007,9-20, osobito 16; usp. isti, Kršćanski moral u patrističkom razdoblju, u:Fundamentalna moralna teologija prema Servaisu pinckaersu 1, Zagreb, 2006,93-117, osobito 107-110.

2 Usp. STh, I-II, 106,1. O Novom zakonu kao vrhu morala sv. Tome, kaosredišnjem elementu njegove teološke sume, kao zakonu slobode i središnjemevanđeoskom zakonu osobito govori istaknuti belgijski teolog ServaisPinckaers. Usp. Tadija Milikić, Kršćanski moral u skolastičkom razdoblju, u:Fundamentalna moralna teologija prema Servaisu pinckaersu 1, Zagreb, 2006,119-140.

Page 201: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 201/209

ZAKLJUČAK

203

8. Iskustvo i racionalno obrazloženje Demmer s pravom ističe da duhovnost ne bi smjela degenerirati u

nešto esoterijsko, u nešto što se uopće ne da približiti jasnoći pojmovnoga izraza. 3 U takvim i sličnim situacijama moralni teolog ne bi smio ostati pasivan ili po strani. On se treba potruditi oko toga dasvi oni koji se nalaze s njim u dijalogu, otkriju i shvate da se u Crkvinalazi privilegirano mjesto božanskoga Duha, odnosno da svi njegovisugovornici otkriju i shvate da se iskustvo života i iskustvo vjeremoraju povezati snažnom i uvjerljivom sintezom koja je moguća iostvariva. U svakom slučaju posebna stručnost moralne teologijenalazi se u njenoj osposobljenosti da ukaže na širinu slobode iartikul ira sposobnost iste slobode s ozbirom na dobro. Svoju zadaćumoralna teologija oslanja na uvjerenje da nadahnuće osobnogasvjedočanstva mora uvijek pratiti bilo koje racionalno obrazloženje.

_______________3 Usp. http://hr.wikipedia.org/wiki/Ezoterija : (preuzeto: 26.5.2013) »Ezoterija

(grč. ezotheo „nutarnji“) skup je učenja i znanja koja se bave proučavanjemzakonitosti vidljivih i nevidljivih s vjetova. Taj pojam označava i tajni oblikreligijskih učenja. Ezoterizam označava sveukupnost ezoteričnih znanja i

prakse shvaćenih poput jedinstvene cjeline, jedinstvene univerzalne Preda je,svuda i uvijek istovjetne usprkos različitosti obreda, doktrina i sl. što proizlaziiz različitosti mjesta, epoha ikultura. Ovu pretpostavku zastupaju okultisti(Papus) i tradicio nalisti (Guénon). Kad se govori o ezoteričnim doktrinama, oezoteričnim učenjima i tako dalje, misli se na doktrine i učenja kojima je cilj dačovjeka dovedu do unutarnje duhovne i meta fizičke spoznaje. Prema ezoteriji,istinska se spoznaja ne postižeznanstvenim istraživanjem, nego unutarnjim prosvjetljenjem i uvođenjem u tajni nauk. Ezoteričnim doktrinama i učenjima pri pada širok spektar disciplina i sustava mišljenja poputalkemije, antropozofije, astrologije, kabale, misticizma, okultizma, spiritizma, teozofije, kao i drugih hermetičnih tradicija u sklopu suvremene New Age doktrine.«

Page 202: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 202/209

Page 203: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 203/209

205

SADRŽAJ

Uvod u moralnu teologiju prema Klausu Demmeru

UVOD ................................................................................................................ 1 1. Zašto uvod u moralnu teologiju ..................................................................... 1 2. Tko je Klaus Demmer i zašto baš on? ........................................................... 2

2.1. Teolog fundamentalne ili posebne moralne teologije? ............................ 3 2.2. Osnovne idejne postavke ......................................................................... 4

PRVO POGLAVLJEKatolička moralna teologija ........................................................................... 5

1. Moralna teologija ........................................................................................... 5 1.1. Zadaća...................................................................................................... 5 1.2. Tradicijska i biografska određenost......................................................... 6 1.3. Moralna istina i njena narav .................................................................... 6 1.4. Korijeni .................................................................................................... 7

2. Teološka disciplina ........................................................................................ 9 2.1. Povezanost s ostalim teološkim disci plinama ......................................... 9

3. Drugi vatikanski koncil: preokret i obećanje ............................................... 11 3.1. Nova paradigma ..................................................................................... 11 3.2. Personalističke kategorije...................................................................... 14 3.3. Antropologija i kristologija ................................................................... 15 3.4. Autonomija i teonomija ......................................................................... 17

3.4.1. Savjest kao ujedinjujuća instanca .................................................. 19

DRUGO POGLAVLJEPovijesni pregled: značajniji utjecaji ........................................................... 21

1. Moralna teologija kao preteča Drugoga vatikanskoga koncila.................... 21 1.1. Njemačko govorno područje................................................................. 22

1.1.1. Bernhard Häring kao preteča koncilske moralne misli ................. 22 a) Bernhard Häring kao baštinik moralno teološke misli ................ 22

1.1.2. Interdisciplinarnost ........................................................................ 23 a) Empirijske znanosti ..................................................................... 23

b) Filozofske struje .......................................................................... 23

c) Personalističke kategorije (egzistencijalizam i etika situacije) ... 24

Page 204: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 204/209

UVODNE MORALNE TEME...

206

1.1.3. Neotomizam .................................................................................. 24 a) Obnoviteljska nast ojanja na prijelazu 19. i 20. stoljeća .............. 26

1.2. Francusko govorno područje................................................................. 27 1.2.1. Najrazličitiji filozofsko teološki poticaji ....................................... 27 1.2.2. Novi filozofski zamah - Jacques Maritain ..................................... 28 1.2.3. Novi teološki zamah- nouvelle théologie ..................................... 28

a) Henri de Lubac ............................................................................ 30 1.3. Neoskolastika ........................................................................................ 31

1.3.1. Širi kontekst i vlastita pozicija ...................................................... 31 1.3.2. I ovo je neoskolastika .................................................................... 33

a) Škola u Louvainu........................................................................ 33 b) Priru čnici za ispovijedanje.......................................................... 34 c) Moralni sustavi ............................................................................ 35

1.3.3. Nominalizam ................................................................................. 35

TREĆE POGLAVLJE Odlučujući izbor: teologija savjesti ............................................................. 37

1. Drugi vatikanski koncil: nauka i pretpostavke ............................................ 37 1.1. Znakovi vremena ................................................................................... 37 1.2. Koncil o savjesti .................................................................................... 38 1.3. Savjest u Sv. pismu ................................................................................ 39 1.4. Savjest u patrističkom i skolastičkom razdoblju ................................... 40

2. Izazovi modernog razdoblja ........................................................................ 41

2.1. Moralni sustavi ...................................................................................... 41 2.2. Pojedini moralni sustavi i njihove karakteristike .................................. 41 2.3. Immanuel Kant: savjest i moralni sud ................................................... 43

3. Potreba za formiranjem savjesti................................................................... 45 3.1. Stupnjevi moralnoga razvoja ................................................................. 45 3.2. Moralna osobnost .................................................................................. 48 3.3. Istinoljubiva savjest ............................................................................... 48 3.4. Sloboda savjesti ..................................................................................... 49

ČETVRTO POGLAVLJEPosredovanje vjere i moralnoga razuma ...................................................... 51 1. Sloboda i razum ........................................................................................... 51

1.1. Širi okvir problematike.......................................................................... 51 1.1.1. Cilj i svrha moralne pouke ............................................................ 51 1.1.2. Racionalna – argumentacijska prihvatljivost ................................. 52

1.2. Otvoren i dinamičan sustav................................................................... 53 2. Modeli moralno teološke misli .................................................................... 54

2.1. Autonomni moral u kontekstu vjere ...................................................... 54 2.1.1. Relevantnost kršćanske vjere (objave) .......................................... 56

2.2. Kritika etike vjere .................................................................................. 57

2.2.1. Komplementarnost: priopćivost i identitet .................................... 58

Page 205: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 205/209

SADRŽAJ

207

3. Antropološki korelati vjere .......................................................................... 59 3.1. Dostojanstvo ljudske osobe i temeljna jednakost .................................. 60

3.1.1. Dostojanstvo ljudske osobe ........................................................... 60 3.1.2. Temeljna jednakost ........................................................................ 60 3.1.3. Smisao povijesti............................................................................. 61 3.1.4. Besplatnost .................................................................................... 62 3.1.5. Subjektivni princip moralnoga znanja i djelovanja ....................... 62

4. Svetopisamski argument u moralnoj teologiji ............................................. 63 4.1. Moralni razum ....................................................................................... 65

PETO POGLAVLJEEklezijalna dimenzija kršćanskoga morala .................................................. 67

1. Postojanje kao komunikacija ....................................................................... 67 1.1. Moralnost i javni život........................................................................... 67 1.2. Društveni život utječe na ljudsku moralnost ......................................... 68 1.3. Ljudsko društvo je komunikacijska zajednica....................................... 68

2. Crkva kao moralno zajedništvo ................................................................... 69 2.1. Moralne implikacije koncilske ekleziologije ......................................... 69 2.2. Crkva i univerzalno moralno razumijevanje ......................................... 70 2.3. Zajednica solidarnosti ............................................................................ 72

3. Povijesna dimenzija istine i strukture misli ................................................. 75 3.1. Hermeneutička svijest............................................................................ 75

3.1.1. Stupanj autoriteta i intelektualne pretpostavke .............................. 75

3.1.2. Oblik i sadržaj misli....................................................................... 76 3.1.3. Širi kontekst crkvenoga učiteljstva ................................................ 77 3.1.4. Teološki oblik misli ....................................................................... 80

a) Evanđeoski radikalizam.............................................................. 80 b) Govor na gori .............................................................................. 81 c) Svjedočanstvo svetih i grešne strukture...................................... 81

ŠESTO POGLAVLJE Naravni moralni zakon kao temelj univerzalne komunikacije ................... 83

1. Nedostatnost Objave .................................................................................... 83 1.1. Prekretnice u povijesnome razvoju........................................................ 84 1.1.1. Patrističko razdoblje ...................................................................... 84

a) Kozmocentrizam ......................................................................... 84 b) Antropocentrizam ........................................................................ 85

1.1.2. Skolastičko razdoblje..................................................................... 87 1.1.3. Razdoblje moderne ........................................................................ 88 1.1.4. Kasna skolastika ............................................................................ 89

a) Zajednička ljudska narav............................................................. 89 b) Esencijalistička i objektivistička metafizika............................... 90

1.1.5. Prosvjetiteljstvo ............................................................................. 90

2. Ključni elementi suvremene refleksije ........................................................ 92

Page 206: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 206/209

UVODNE MORALNE TEME...

208

2.1. Narav i osoba ......................................................................................... 93 2.1.1. Cjelovita i jedinstvena ljudska osoba ............................................ 93 2.1.2. Relevantnost i indikativnost biološke naravi ................................. 93 2.1.3. Normativna ljudska narav.............................................................. 94

2.2. Fenomen povijesti i moralna prosudba .................................................. 95 2.2.1. Povijesni pristup ............................................................................ 95 2.2.2. Neprimjereni moralni apsoluti ....................................................... 95 2.2.3. Nepromjenljiva načela i promjenljiva situacija ............................. 96 2.2.4. Moralni napredak........................................................................... 97 2.2.5. Raznolikost i jedinstvo .................................................................. 97

SEDMO POGLAVLJEKomunikacija moralne zajednice i njene norme ......................................... 99

1. Raznolikost moralnoga jezika...................................................................... 99 1.1. Znanstveni i predznanstveni jezik ....................................................... 100 1.2. Jezične igre.......................................................................................... 100

2. Od principa do normi ................................................................................. 102 2.1. Prvi princip .......................................................................................... 102 2.2. Prvi su-princip ..................................................................................... 102 2.3. Zlatno pravilo ...................................................................................... 103 2.4. Pravni principi ..................................................................................... 104 2.5. Norme .................................................................................................. 104

2.5.1. Transcendentalne norme .............................................................. 105

2.5.2. Kategorijalne norme .................................................................... 106

a) Antropo loško iskustvo i njegove pretpostavke ......................... 106 b) Razvoj i rast moralnih mogućnosti ........................................... 107 c) Moralna strategija i njena pravila .............................................. 109

3. Suvremene teorije utemeljenja norme ....................................................... 110 3.1. Konsekvencijalizam ili bolje i potpunije razumijevanje?.................... 110 3.2. Hermeneutički zahtjev......................................................................... 111

OSMO POGLAVLJE

Moralna odluka: sredi šte, sturktura i dinamika ......................................... 113 1. Sloboda kojom se čovjek sam od sebe određuje ....................................... 113 1.1. Norma doprinosi razvoju i izgradnji slobode ...................................... 114

2. Gravitac ijska središta moralne odluke ....................................................... 115 2.1. Temeljno opredjeljenje ........................................................................ 115 2.2. Životni izbor ........................................................................................ 116

3. Etika kreposti ............................................................................................. 117 3.1. Nedostatnost normativne refleksije ..................................................... 118 3.2. Krepost kod sv. Tome Akvinskoga ..................................................... 118 3.3. Nužnost normativne refleksije............................................................. 120

4. Struktura pojedinačne odluke .................................................................... 121

4.1. Motivacije i nakane ............................................................................. 121

Page 207: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 207/209

SADRŽAJ

209

4.2. »Učinkoviti« i »izražajni« ljudski čini................................................ 122 4.3. Čin s dvostrukim učinkom................................................................... 123

4.3.1. Uvjeti koji dopuštaju čin s dvostrukim učinkom ......................... 123 4.3.2. »Izravni« i »neizravni« čini ......................................................... 124 4.3.3. Primjeri čina s dvostrukim učinkom............................................ 125

a) Ubojstvo iz samoobrane ............................................................ 125 b) Histeroktomija ........................................................................... 127 c) Ektopična trudnoća.................................................................... 128 d) Sedacija terminalnoga bolesnika ............................................... 128

4.3.4. Čini koji su zli u sebi samima...................................................... 129

DEVETO POGLAVLJEPovijest života kao povijest sukobs koji se prihvaća, trpi i miromnadvladava ................................................................................................. 137

1. Neizbježno iskustvo grijeha ....................................................................... 137 1.1. Moralna svijest i savjest o grijehu ....................................................... 138 1.2. Interes moralne teologije ..................................................................... 138 1.3. Juridizam manualistike i morlaka grijeha ............................................ 139

2. Stvarnost grijeha i njegovo razumijevanje ................................................ 140 2.1. Temeljno opredjeljenje ........................................................................ 140 2.2. Dimenzija duha .................................................................................... 141 2.3. Dimenzija životnoga izbora................................................................. 141

2.4. Unutarnja i izvanjska stvarnost grijeha ............................................... 142

3. Narav i prosudba grijeha ............................................................................ 142

3.1. Definicija i mnogovrsnost grijeha ....................................................... 142 3.2. Prosudba težine grijeha........................................................................ 144 3.3. Poziv na duhovnu budnost ................................................................... 145

4. Snaga izvanjske prisile .............................................................................. 146 4.1. Loši stavovi......................................................................................... 146 4.2. Gr ešne strukture................................................................................... 147 4.3. Sudjelovanje u tuđem grijehu.............................................................. 148

4.3.1. Kazuistika i moralna osobnost..................................................... 149 5. Životna povijest kao povijest mira i pomirenja ......................................... 150

5.1. Interdisciplinarni dijalog...................................................................... 150 5.2. Životni kontekst i ograničenost spoznaje ............................................ 150 5.3. Kompromis .......................................................................................... 151

DESETO POGLAVLJEMoralna istina i otvorenost duha ............................................................... 153

1. Moralna istina i teorije istine ..................................................................... 153 1.1. Oblik i struktura moralne misli? .......................................................... 153 1.2. Teorije istine ........................................................................................ 154

1.2.1. Aristotelovsko- tomistička teorija istine ....................................... 154

1.2.2. Suvremene konsenzualne teorije istine ....................................... 155

Page 208: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 208/209

UVODNE MORALNE TEME...

210

2. Integracija različitih filozofskih pristupa ................................................... 156 2.1. Transcendentalni pristup...................................................................... 157 2.2. Hermeneutički pristup......................................................................... 158 2.3. Anglosaksonski pristup ....................................................................... 160

3. U funkciji teološke forme misli ................................................................. 161 3.1. Odnos između moralne i antropološke istine ...................................... 162 3.2. Bog i vjerničko normativno samorazumijevanje................................. 163 3.3. Komunikacija moralne istine u njenom punom smislu ....................... 164

JEDANAESTO POGLAVLJEPovrh granica ljudskih znanosti ................................................................. 165

1. Univerzalni dijalog .................................................................................... 165 1.1. Nezamjenljivi doprinos empirijskih znanosti ...................................... 165 1.2. Poštivati vlastite kategorije i vlastitu znanstvenost ............................. 166 1.3. Samo je jedna istina ............................................................................. 166 1.4. Odnos i razmjena teološke i pozitivne znanosti .................................. 167

1.4.1. Teologija i pretpostavke znanstvenoga rada naravnih znanosti .. 167 1.4.2. Diktatura znanstvenoga napretka i tehnoloških dostignuća ........ 168

2. Otvorenost i sposobnost učiti od drugih .................................................... 168 2.1. Provjera vlastitoga pojma o naravnom moralnom zakonu .................. 168 2.2. Gubitak sklada između fizike i metafizike.......................................... 168 2.3. Metafizika primjerena suvremenom trenutku...................................... 169

2.3.1. Moralna teologija je uvijek bila metafizički utemeljena ............. 170

2.3.2. Metafizička utemeljenost ne dokida zahtjev samokritičnosti ...... 170

3. Kritička solidarnost .................................................................................... 171 3.1. Doprinos moralke u dijalogu s empirijskim znanostima ..................... 171 3.2. Kritika prepotstavlja samokritiku i otvorenost kritici.......................... 171 3.3. Nepoštivanje i prekoračivanje granica vlastite discipline ................... 172

3.3.1. Unaprijed postavljene hipoteze i njihove pretpostavke ............... 172 3.3.2. Povjerenje u nedovoljno dokazane znanstvene rezultate?........... 172 3.3.3. Naturalistička pogreška ............................................................... 173 3.3.4. Ambivalentnost naravi i njena podređenost čovjeku................... 173

4. Pouka epistemo loške rasprave ................................................................... 174

4.1. Logički pozitivizam............................................................................. 174 4.2. Filozofija znanosti Karla Poppera ....................................................... 175 4.2.1. Uzajamna uvjetovanost promatranja i tumačenja ........................ 175

4.3. Filozofija znanosti Thomasa Kuhna .................................................... 176 4.3.1. Otvoren i dinamičan sustav ......................................................... 176

DVANAESTO POGLAVLJEOdgovornost za pravo i zakon ................................................................... 179

1. Pravo kao fundamentalna antropolo ška kategorija .................................... 179 1.1. Pravo kao prepoznatljivo obilježje ljudskoga zajedništva ................... 179

1.2. Pravo i dostojanstvo ljudske osobe ...................................................... 180

Page 209: Uvod u MT_Demmer

7/22/2019 Uvod u MT_Demmer

http://slidepdf.com/reader/full/uvod-u-mtdemmer 209/209

SADRŽAJ

1.3. Pravo i moral ....................................................................................... 181 2. Demokratska ustavna država ..................................................................... 183

2.1. Nesrazmjer prava i morala zahtijeva osobnu inicijativu ..................... 184 2.2. Dominantni moralni konsenzus ........................................................... 185 2.3. Pravo nema izravan utjecaj na moral ................................................... 186

3. Suodgovornost umjesto poslušnosti .......................................................... 187 3.1. Epikeija je sastavni dio demokratskoga sustava .................................. 191

4. Budnost i proročka uloga Crkve ................................................................ 193 4.1. Izgradnja mira kroz strpljivost, odgoj i dijalog ................................... 194 4.2. Tolerancija i vlastiti osobni identitet ................................................... 195

ZAKLJUČAK ................................................................................................ 199