utjecaj rata na psihiÈko stanje · analizirani su u osoba smještenih u kampovima za izbjeglice u...

UTJECAJ RATA NA PSIHIÈKO STANJE MENTALNIH BOLESNIKA

Usporeðuju se promjene u psihièkom statusubolesnika Psihijatrijske bolnice Vrapèe u Zagrebuproizašle iz èestih zraènih uzbuna s onima odbolesnika iste bolnice u domicilnom tretmanutijekom istih uzbuna.

Uzorak se sastojao od 62 �ene u hospitalnom i51 �ene u izvanbolnièkom tretmanu.

Osim ispitivanja simptomatskih promjena, èlanakopisuje promjene u terapiji bolesnika, nu�nojzbog promjene njihovog psihièkog stanja.

Promjene u psihièkom stanju, koje su rezultiraleod istog stresa (zraèna uzbuna), su mnogo te�ekod vanbolnièkih pacijenata, tj. kod osoba kojene �ive u zaštitnom bolnièkom okru�enju.

Naslov postera:

Ime i prezime autora:

Poster prikazan na skupu:

Mjesto odr�avanja skupa:

Datum odr�avanja skupa:

Sa�etak postera objavljen u:

THE INFLUENCE OF WAR ON THE PSYCHIC CONDITION OF MENTAL PATIENTS

Vera Folnegoviæ-Šmalc, Zdenko Folnegoviæ, Dragica Kozariæ-Kovaèiæ

15. Donausymposion für Psychiatrie

Regensburg, Njemaèka

7. - 10. listopada 1992.

Abstracts, str. 134.

Knjiga postera struènjaka Psihijatrijske bolnice Vrapèe110

Posttraumatski stresni poremeæaj

Regensburg, Njemaèka

Knjiga postera struènjaka Psihijatrijske bolnice Vrapèe 111

45

OSOBE SA SINDROMOM KONCENTRACIJSKOG LOGORA U RATUPROTIV HRVATSKE

Velik broj vojnika, ali i civila, bio je zatoèentijekom rata protiv Hrvatske i odveden u logoreu Srbiju i Bosnu i Hercegovinu. U tim logorima proveli su po nekoliko mjeseci itek nakon pregovora i intervencija organizacijeCrvenog kri�a, oni koji su pre�ivjeli, bili suosloboðeni. Èim su vraæeni natrag u Hrvatsku, bili su pre-gledani od tima koji se sastojao od lijeènika opæeprakse, defektologa i psihijatra, a ako je bilonu�no i od kirurga ili nekog drugog specijalista. U samom Zagrebu je tako pregledano više od500 zatvorenika. Sama èinjenica da su bili zatvoreni predstavljalaje ekstremno stresnu situaciju koja je ukljuèivalastrah za neèiji �ivot, separaciju, strah za �ivotenajbli�ih èlanova obitelji. To je uzrokovalo da se stresni dogaðaj pojaèava iperzistira iz dana u dan. Takoðer, zlostavljanjezatvorenika je bilo izvan svake postojeæe meðu-narodne konvencije. Sve je to rezultiralo njihovim brzim tjelesnimpropadanjem i vrlo èesto znaèajnim psihièkimporemeæajima. Najèešæi psihièki poremeæaji zabilje�enineposredno nakon povratka iz zatvora bili suposttraumatski stresni poremeæaj i poremeæajispavanja. U skupini pregledanih osloboðenih zatvorenika20% je trebalo psihijatrijski tretman, a kasnije jejoš 5% bilo ukljuèeno u psihijatrijski tretman.

Naslov postera:






PERSONS WITH CONCENTRATION CAMP SYNDROM IN THE WAR AGAINST CROATIA

Vera Folnegoviæ-Šmalc, Dragica Kozariæ-Kovaèiæ, Vlado Tonkoviæ

Vth International Congress on Rehabilitation in Psychiatry

Jeruzalem, Izrael

1. - 6. studenog 1992.

Abstracts, str. 12.




46

POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEÆAJ UIZBJEGLICA I PROGNANIKA TIJEKOM RATAPROTIV HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Traumatski dogaðaji koji su prethodili pojaviposttraumatskog stresnog poremeæaja (PTSP)analizirani su u osoba smještenih u kampovimaza izbjeglice u Austriji, izbjeglih tijekom rata uHrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Pregledana je 331 osoba (159 muškaraca i 172�ene u dobi od 36,9 +/- 14,3 godine), a koji suzatra�ili psihijatrijsku pomoæ 5 do 7 mjesecinakon što su do�ivjeli stresni ratni dogaðaj(e).PTSP-a je prema kriterijima DSM-III-R dijagnosti-ciran u 165 (49,8%) osoba (49,1% muškaraca i50,6% �ena), dok u 166 osoba ova dijagnoza nijenaðena. PTSP je znaèajno uèestalija dijagnoza u osoba sranijom psihijatrijskom anamnezom (p < 0,004),slièno kao u politraumatiziranih (p < 0,001).PTSP je dijagnosticiran u svih pregledanih osobakoje su bile ranjene, koje su nazoèile ubijanjuèlana obitelji ili silovanju èlana obitelji te u svihsilovanih �ena.PTSP je èešæe (p < 0,01) uoèen u ispitanika kojisu iskusili smrt bliske osobe, u onih koji su bili ulogoru, u onih koji su vidjeli ubijanje drugih ljudi,kao i u onih koji su sudjelovali u izravnim borba-ma. Uz to, ova je dijagnoza èešæa (p < 0,05) u onihkoji su otjerani iz svojih domova. Usporeðujuæi skupinu u kojoj je dijagnosticiraPTSP i skupinu u kojoj nije dijagnosticiran nijenaðena statistièki znaèajna razlika u odnosu nasljedeæe stresne dogaðaje u njihovoj anamnezi:fizièko nasilje, prijetnje smræu, gledanje ubijenihljudi i u odnosu na nepoznate sudbine èlanovaobitelji.

Naslov postera:






POST-TRAUMATIC STRESS DISORDER IN DISPLACED PERSONS AND REFUGEES DURINGTHE WAR AGAINST CROATIA AND BOSNIA AND HERZEGOVINA

Vera Folnegoviæ-Šmalc, Zdenko Folnegoviæ, Ninoslav Mimica, Gordan Makariæ, NumanHuseðinoviæ, G. Steiner, M. Drolle

Fourth International Conference on Grief and Bereavement in Contemporary Society

Stockholm, Švedska

12. - 16. lipnja 1994.

Book of Abstracts, str. 100.




47

�ENE - �RTVE RATA

Mnogo je razlièitih riziènih skupina traumatiziranihosoba u ratu u Hrvatskoj i osobito u Bosni iHercegovini. Jedna od vrlo znaèajnih riziènihskupina su �ene, i to razlièite dobi, zanimanja,nacionalnosti. Meðu njima potrebno je istaknuti dvije osnovne riz-iène skupine: �ene-�rtve seksualnog nasilja i �ene-bivše zarobljenice. Rat u Hrvatskoj, a osobito uBosni i Hercegovini, doveo je do novoga oblikanasilja prema �enama - silovanje - kao novu meto-du etnièkog èišæenja i genocida.Cilj projekta:Psihološka pomoæ �enama i njihovim obiteljima.Kampovi:Velika Gorica, "Zagrebaèka", Šmidhen, Bregana,Zaprešiæ, Pojatno, Savski Gaj, Pionirski grad.Aktivnosti:Zagreb-HELP-a: individualna savjetovanja i terapija,rad s obiteljima, rad s djecom i adolescentima isocioterapijski grupni rad po kampovima i u privat-nim smještajima.Edukacijske aktivnosti: pomoæ oko ukljuèenja uškole, u sluèajevima kad su roditelji odbijali školo-vanje, te kontakti s uèiteljima i dodatna edukacijadjece izvan škole. U taj program ukljuèeno je ukup-no 203 djece.Materijalna pomoæ: ogranièena (pokloni za blag-dane, higijenske potrepštine, cigarete, školske knjigei pribor, prijevoz za izlete, nabavka sjemenja i cvi-jeæa za ureðenje okoliša i sl.).Psihološko-psihijatrijske terapijske aktivnosti:odvijale su se na terenu, u savjetodavnom centru istacionarnim institucijama.Rezultati:Subjektivna evaluacija najbolje se oèituje u dvijereèenice koje izgovaraju naši klijenti: "Dobro došli,bojali smo se da neæete doæi." i "Mi vas tako tre-bamo!"Objektivna evaluacija:1. Follow-up-istra�ivanje (prikupljeni podatciod 84 odrasle osobe i 35 djece).2. Knjiga o našem radu (na engleskom ihrvatskom jeziku), u tisku - izdavaèka grupa: L. T. Arcel, V. Folnegoviæ-Šmalc,D. Kozariæ-Kovaèiæ i A. Marušiæ.

Naslov postera:






�ENE - �RTVE RATA

Libby Tata Arcel, Vera Folnegoviæ-Šmalc, Dragica Kozariæ-Kovaèiæ, Dubravka KocijanHercigonja, Jarmila Škrinjariæ, Ana Marušiæ

Prvi hrvatski psihijatrijski kongres

Split, Hrvatska

21. - 24. rujna 1994.

Sa�etak nije tiskan



Dr. Vera Folnegoviæ-Šmalc i dr. Dragica Kozariæ-Kovaèiæ uz svoj poster


48

PRIKAZ SLUÈAJA BOLESNIKA OBOLJELOGOD POSTTRAUMATSKOG STRESNOG POREMEÆAJA I APOPLEKSIJE HIPOFIZE

Tridesetosmogodišnji hrvatski vojnik koji se boriou Domovinskom ratu primljen je na Odjel psihi-jatrije s klinièkim simptomima akutnog psi-hotiènog poremeæaja (PTSP) nakon što je bioizlo�en teškoj artiljerijskoj vatri na prvoj crtiobrane tijekom nekoliko dana.Treæega dana hospitalizacije nastupile su jakeglavobolje. Uèinjen je CT-mozga i snimke suprikazale hiper-hipodenznu hipofizu sasupraselarnIm širenjem. Osim toga, bolesnik je bio u zadovoljavajuæemfizièkom stanju.Razine hormona hipofize i hormona ciljnih�lijezda bile su normalne (hormon rasta 0,35ng/mL, normalna razina 0 - 5; prolaktin 5,1ng/mL, normalna razina 5 - 35; lutein 8,1 IU/L,normalna razina 5 - 20; kortizol 643 nmol/L,normalna razina 135 - 800; tiroksin 100 nmol/U,normalna razina 50 - 165; trijodtironin 1,5, nor-malna razina 1,1 - 2,8; tireotropin 1,6 mU/L,normalna razina 0,1 - 4). Standardni transfenoidni pristup do sele turcikeuèinjen je u opæoj anesteziji. Nakon incizije durepronaðeno je hemoragièno-nekrotièno tkivo ipa�ljivo uklonjeno. Patohistološki nalaz nije pokazao nazoènosttumorskog tkiva. Endokrinološki testovi uèinjeniodmah nakon zahvata pokazali su niski serumskikortizol (< 86 nmol/L, normalna razina 138 -800) i nisku razinu serumskog prolaktina (<2ng/mL, normalna razina 5 - 35), koje su perzis-tirale sljedeæa tri mjeseca. Razine ostalih hormona hipofize i hormonaciljnih �lijezda bili su normalni. Nadomjesna ter-apija sa 30 mg hidrokortizona uvedena je usvakodnevnu terapiju. Zakljuèili smo da je bolesnik bolovao odapopleksije hipofize, što je patohistološkipotvrðeno. Takoðer se mo�e pretpostaviti da je krvarenje uhipofizi s nekrozom nastupilo kao posljedicastresa kojemu je bolesnik bio izlo�en.

Naslov postera:






CASE REPORT OF A PATIENT WITH POST-TRAUMATIC STRESS DISORDER AND PITUITARYAPOPLEXY

Milan Vrkljan, Tatjana Vilibiæ, Branka Vizner, Mladen Sekso, Zvonko Kusiæ, Josip Rešetiæ, �ivkoGnjidiæ, Maja Vilibiæ

25th Congress of International Society of Psychoneuroendocrinology (ISPNE)

Seattle, SAD

1994.

Proceedings, str. 69A.




49

PREVALENCIJA PSIHIÈKIH POREMEÆAJANAKON IZLAGANJA PSIHIÈKOJ TRAUMI I/ILI MUÈENJU

Glavni cilj ovoga istra�ivanja bio je utvrditi preva-lenciju psihièkih poremeæaja meðu izrazito trau-matiziranim osobama tijekom rata protivHrvatske i Bosne i Hercegovine. Istra�ivanje je provedeno kao dio psihosocijalnepomoæi u kampovima za izbjegle i raseljeneosobe u gradu Zagrebu i okolici. U istra�ivanje subile ukljuèene samo osobe koje su prije dolaskau kamp bile izlo�ene ekstremno traumatiènomstresoru. Osim toga, nitko od tih ljudi zasad se ne mo�evratiti u svoje domicilno mjesto i nema potpunui toènu informaciju o svome domu.U istra�ivanje je bilo ukljuèeno 376 osoba obajuspolova, u dobi od 18 do 78 godina. Svi su bilipolitraumatizirani, a broj trauma varirao je od 2do 11. Svi su bili prisiljeni napustiti svoje domove ilipobjeæi pred fizièkim zlostavljanjem. Veæina jeizgubila svu svoju imovinu, a 34% je izgubilo naj-manje jednog èlana u�e obitelji. Neki od njih bilisu silovani. U vrijeme dijagnosticiranja psihièkih poremeæa-ja, boravili su u kampovima od 6 do 35 mjeseci.Svih 376 osoba intervjuirali su dobro educirani iiskusni psihijatri i utvrdili da 96 osoba (25,5%)ispunjava kriterije za posttraumatski stresni pore-meæaj (F43.1/309.81), a 42 osobe (11,2%) imaakutnu reakciju na stres/poremeæaj(F43.0/308.3) prema klasifikacijama MKB-10 iDSM-IV. Prema klasifikaciji MKB-10, 107 osoba (25,5%)imalo je dijagnozu druge reakcije na ozbiljni stres(F 43.8), dok je u 29 osoba (7,7%) dijagnostici-rana reakcija na ozbiljni stres, nespecificirana (F43.9). Samo su 102 osobe (27,1%) svrstane u kategori-ju ''bez psihièke bolesti''.

Naslov postera:






THE PREVALENCE OF MENTAL DISORDERS AFTER EXPOSURE TO PSYCHIC TRAUMAAND/OR TORTURE

Ninoslav Mimica, Vera Folnegoviæ-Šmalc, Neven Henigsberg

8th European Symposium, Association of European Psychiatrists (AEP) - Section of Epidemiologyand Social PsychiatryCambridge, Velika Britanija

11. - 13. travnja 1996.

Book of Abstracts, str. 100.




50

POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEÆAJ I RADNA SPOSOBNOST

Cilj ovoga istra�ivanja bio je procijeniti radnusposobnost osoba koje boluju od posttrau-matskoga stresnoga poremeæaja (PTSP).Istra�ivanjem je bilo obuhvaæeno 64 bolesnika(kojima je postavljena dijagnoza prema klasi-fikaciji DSM-IV i MKB-10), 44 muškarca i 20�ena, dobi od 25 do 50 godina. Prije nastupa bolesti sva 44 muškarca bila suaktivna; naime, 31 je bio zaposlen, 11 su bilizemljoradnici, a dvojica su bila slobodnih zani-manja. Prije poèetka terapije, oboljeli muškarci slobod-nih zanimanja radili su unatoè simptomimabolesti, svi zemljoradnici su bili pasivni, a odzaposlenih je još uvijek samo dvoje radilo.Nakon farmakoterapije i dvomjeseène kogni-tivno-bihevioralne terapije, na posao se vratilo 9zaposlenih, ali ni jedan zemljoradnik. Prije obolijevanja od PTSP-a, sve su �ene obuh-vaæene ovim istra�ivanjem bile uspješne u svojojulozi domaæice, ali su tijekom bolesti sve postaleposve pasivne. Ovo istra�ivanje pokazuje da visoki postotakosoba oboljelih od PTSP-a pati od znaèajne nes-posobnosti za rad. Uoèili smo isto tako da su osobe u kojih su simp-tomi bolesti nestali, èesto ostale pasivne i nisu sevratile na poslove koje su obavljale prije nastupabolesti. Zakljuèeno je da PTSP predstavlja i znaèajandruštveni problem.

Naslov postera:






POSTTRAUMATIC STRESS DISORDER AND WORK ABILITY

Vera Folnegoviæ-Šmalc, Ninoslav Mimica, Zdenko Folnegoviæ

8th Congress of Association of European Psychiatrists (AEP)

London, Velika Britanija

7. - 12. srpnja 1996.

European Psychiatry 1996;11(Suppl. 4):366.




51

ALKOHOLIZAM I POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEÆAJ

Razlièite vrste psihièkih poremeæaja mogu sepojaviti kao reakcija na traumu, a najèešæe sepojavljuje posttraumatski stresni poremeæaj(PTSP). U naše istra�ivanje ukljuèili smo 164 bolesnikalijeèena na Klinici za opæu i forenzièku psihijatri-ju i klinièku psihofiziologiju Psihijatrijske bolniceVrapèe u razdoblju od 1992. do 1997. godine sdijagnozom PTSP. Svi bolesnici bili su muškoga spola, a dijagnoza jepostavljena prema dijagnostièkim kriterijimaDSM-IV. Rezultati su pokazali da su se kao komor-biditetne dijagnoze u naših ispitanika, uz PTSP,najèešæe pojavljivali alkoholizam, depresija, traj-ne promjene liènosti, psihotièni poremeæaj tealkoholizam i depresija zajedno.U zakljuèku, mo�emo reæi da se u bolesnika kojisu bili izlo�eni traumatskom dogaðaju mogupojaviti razlièite vrste psihièkih poremeæaja uzosnovnu dijagnozu PTSP-a.

Naslov postera:






ALCOHOLISM AND POSTTRAUMATIC STRESS DISORDER

Suzana Uzun, Maja Bajs, Ninoslav Mimica, Vera Folnegoviæ-Šmalc, Tajana Ljubin

18th Danube Symposion of Psychiatry

Zagreb, Hrvatska

4. - 6. lipnja 1998.

Psychiatria Danubina 1998;10(2):96-97.




52

AGRESIVNOST I TROMBOCITNISEROTONINERGIÈKI PARAMETRI UBOLESNIKA S POSTTRAUMATSKIM STRESNIM POREMEÆAJEM

Ranija istra�ivanja pokazala su daje agresivnostpovezana sa serotoninergièkim parametrima uklinièkim populacijama. Cilj istra�ivanja je bio utvrditi postoji lipovezanost izmeðu agresivnog ponašanja ispi-tanika tijekom hospitalizacije i serotoninergièkihparametara, u bolesnika s posttraumatskim stres-nim poremeæajem. U ispitivanju je sudjelovalo 40 muških ispitanikakoji su zadovoljili kriterije za postavljanje dijag-noze posttraumatskog stresnog poremeæaja,prema klasifikaciji DSM-IV. Agresivnost je procjenjivana na ocjenskoj ljestvi-ci od tri stupnja, a procjenu je radio psihijatar.Kao pokazatelji serotoninergièkog sustavamjereni su razina trombocitnog serotonina, razi-na aktivnog unosa serotonina u trombocitima iaktivnost monoaminooksidaze u trombocitima.

Naslov postera:






AGRESIVNOST I TROMBOCITNI SEROTONERGIÈKI PARAMETRI U BOLESNIKA S POSTTRAUMATSKIM STRESNIM POREMEÆAJEM

Tajana Ljubin, Ninoslav Mimica, Vera Folnegoviæ Šmalc, Branimir Jernej, Lipa Èièin-Šain,Gordan Makariæ, Maja Bajs Bjegoviæ, Petrana Breèiæ

2. hrvatski psihijatrijski kongres

Opatija, Hrvatska

23. - 27. rujna 1998.

Knjiga sa�etaka, str. 195.




53

Naslov postera:








ZNAÈENJE DIJAGNOSTIÈKOG INSTRUMENTA ZA PROCJENU UÈESTALOSTIPOSTTRAUMATSKOG STRESNOG POREMEÆAJA U HRVATSKIH RATNIH VETERANA

Dijagnostièke kriterije za posttraumatski stresniporemeæaj (PTSP) prema klasifikacijama DSM-IVi MKB-10 primijenili smo u dviju skupinahrvatskih ratnih veterana koji su, zbog poteškoæaiz kruga PTSP-a, psihijatrijski lijeèeni najmanjegodinu dana. Prva skupina sastojala se od 150 ratnih veteranabivših ratnih zarobljenika, a druga od 150 ratnihveterana koji nisu bili zarobljeni, ni ranjeni. Primjenom dijagnostièkih kriterija prema klasi-fikaciji DSM-IV, naðeno je da 54,7% (ili 82) ispi-tanika iz prve skupine i 30% (ili 45) ispitanika izdruge skupine zadovoljava kriterije za PTSP. Primjenom upitnika za PTSP, premaistra�ivaèkim kriterijima MKB-10 SZO, naðeno jeda 85,3% (ili 128) ispitanika iz prve skupine i47,3% (ili 71) ispitanika iz druge skupine ispun-java kriterije za PTSP. Naðena je statistièki znaèajna razlika (p <0,00001) uèestalosti PTSP-a primjenom jednogili drugog dijagnostièkog instrumenta. Na temelju ovoga istra�ivanja zakljuèuje se da jedijagnosticiranje posttraumatskog stresnog pore-meæaja ovisno i o primijenjenom dijagnostièkominstrumentu. PTSP se najèešæe dijagnosticira ako se upotrijebisamo klinièki psihijatrijski intervju; nešto rjeðeako se primjene dijagnostièki kriteriji MKB-10SZO, dok se najmanja uèestalost PTSP-apojavljuje ukoliko se primjene kriteriji DSM-IV.

THE MEANING OF A DIAGNOSTIC INSTRUMENT IN ASSESING THE INCIDENCE OF POST-TRAUMATIC STRESS DISORDER IN CROATIAN WAR VETERANS

Vlado Jukiæ, Ljubomir Hotujac, Goran Dodig

Second World Congress on Stress

Melburn, Australija

25. - 29. listopada 1998.

Conference Proceedings (CD-Rom)

Dr. Vlado Jukiæ uz svoja dva postera u Melburnu


54

Naslov postera:








KOMORBIDITET PSIHIJATRIJSKIH POREMEÆAJA U RATNIH VETERANA UHRVATSKOJ

Autori su istra�ili uèestalost komorbiditeta psi-hièkih poremeæaja u dviju skupina razlièito trau-matiziranih hrvatskih ratnih veterana. Prva skupina sastojala se od 150 ratnih veteranakoji su do�ivjeli zarobljeništvo tijekom rata (bivširatni zatvorenici), druga skupina sastojala se od150 ratnih veterana koji nisu bili zarobljeni, nitiranjeni tijekom rata. Svi su potra�ili psihijatrijsku pomoæ i bili sulijeèeni prosjeèno nešto više od godinu danaprije poèetka ovoga istra�ivanja. Osim posttraumatskog stresnog poremeæaja(PTSP), dijagnosticiran je i psihoorganski sindromi alkoholizam, a ostale dijagnoze bile su depresi-ja, anksioznost, konverzivni i psihosomatskiporemeæaj, poremeæaj liènosti i trajne promjeneliènosti nakon katastrofalnog dogaðaja. PTSP dijagnosticiran je u 82 (54,7%) bivših ratnihzatvorenika i 40 (30,0%) ratnih veterana (naðenaje statistièki znaèajna razlika), dok su ostali psi-hièki poremeæaji dijagnosticirani u jednakombroju i u jednoj i drugoj skupini (125 ili 83,3%ratnih zatvorenika i 124 ili 82,7% ratnih veter-ana). Najèešæe komorbidne dijagnoze bile suanksiozni poremeæaj (u 143 ili 47,6% odukupnog broja ispitanika) i depresivni poremeæaj(u 77 ili 25,6% od ukupnog broja ispitanika).

COMORBID PSYCHIATRIC DISORDERS IN CROATIAN WAR VETERANS

Vlado Jukiæ, Ljubomir Hotujac, Goran Dodig

Second World Congress on Stress

Melburn, Australija

25. - 29. listopada 1998.

Conference Proceedings (CD-Rom)

Dr. Vlado Jukiæ na kongresu u Melburnu


55

Naslov postera:








BIOLOŠKE OSNOVE POSTTRAUMATSKOG STRESNOG POREMEÆAJA

Suzana Uzun, Tajana Ljubin, Gordan Makariæ, Ninoslav Mimica, Maja Bajs Bjegoviæ, PatriciaJelaèiæ, Branimir Jernej, Vera Folnegoviæ-Šmalc

Znanstveni simpozij: 40 godina molekularne biologije u Hrvatskoj - Retrospektiva i perspektiva

Zagreb, Hrvatska

25. studeni 1998.

Sa�eci sa ovog skupa nisu tiskani

BIOLOŠKE OSNOVE POSTRAUMATSKOGSTRESNOG POREMEÆAJA

Posttraumatski stresni poremeæaj je novi dijagnos-tièki entitet koji je moguæe promatrati tijekomrazvojnih faza bolesti. Od prvog razmišljanja oposljedicama "shell schok-a" pokušalo se utvrditida li postoji poremeæaj nervnog sustava. Nakon I svjetskog rata govorilo se o "ratnoj neu-rozi", te su tako i zapoèela preliminarna neurološ-ka istra�ivanja traume. Od 1918. do 1980. godinetraje proces uvrštavanja posljedica traume u klasi-fikacijski sustav bolesti. Kontinuirana istra�ivanja na �ivotinjama i kon-stantnost istih posljedica u klinièkim slikama ljudidala nam je moguænost boljeg razumijevanja klin-ièkog stanja i moguænost pronala�enja adekvatnijihterapijskih pristupa. Iz istra�ivanja na �ivotinjama te iz neuropsihologi-jskih ispitivanja poznato je da su u stresu aktiviraneslijedeæe strukture: limbièki sustav, hipotalamus,hipokampus, amigdalni kompleks, lokus ceruleus. Poznate su i neurotransmiterske alteracije u PTSP-u. U klinièkim studijama utvrðene su alteracijesimpatièkog nervnog sustava i hipotalamièko-pitu-itarno-adrenalne osnove. Tijekom traumatskihdo�ivljaja obièno je organizam u stanju "patološke"tjeskobe, jer postoji fizièka prijetnja cijelom orga-nizmu. Naime, strah od ranjavanja, strah od smrti aktivira-ju "alarmnu" funkciju simpatièkog nervnog sustava.Iz rezultata istra�ivanja u svijetu mo�e se zakljuèitida trauma razara funkcije limbièkog sustava:Mnoge klinièke studije pokazale su da se u osobasa PTSP poremeæajem nalazi alteracija neuroen-dokrinog sistema što rezultira znaèajno ni�om razi-nom kortizola u plazmi. Analiza nivoa kortizola uplazmi, udru�ena sa ostalim klinièkim podacima,mo�e biti u buduænosti jedan od instrumenta zadijagnostiku i tretman stresom uzrokovanih pore-meæaja. Za sada još ne postoji jedinstvena i efikasna far-makološka terapija za PTSP poremeæaj. Gorenavedene hipoteze potrebno je potvrditi daljnjimistra�ivanjima u cilju pronala�enja efikasnijihmetoda terapije i tretmana osoba sa PTSP pore-meæajem.


56

POVEZANOST VRSTE PSIHOTRAUME I SUICIDALNOSTI U BOLESNIKA S POSTTRAUMATSKIM STRESNIM POREMEÆAJEM

Cilj: Komparirati izabrane èimbenike rizika suici-dalnosti u bolesnika s kroniènim ratnim posttrau-matskim stresnim poremeæajem (PTSP) koji nisu bilitjelesno ranjavani i onih koji su iskusili tjelesno ran-javanje.Metode:. Svi bolesnici (ukupno 49) skupina "RAN-JAVANI" (19) i "NERANjAVANI" (30) bili su muškar-ci, dobi izmeðu 23 i 57 godina, sudioniciDomovinskog rata, bez premorbidnog psihijatri-jskog optereæenja, s dijagnozom kroniènog PTSP-abez komorbiditeta. PTSP je dijagnosticirao iskusni psihijatar prema kri-terijima DSM-IV. U skupini "RANJAVANI" traumats-ki dogaðaj (kriterij A, potkriterij A(I) podrazumije-vao je ratni traumatski dogaðaj (ili više njih) tijekomkojeg je došlo do (ozbiljnog) tjelesnog ranjavanja, au skupini "NERANJAVANI" onaj tijekom kojeg jepostojala opasnost po �ivot (sebe ili drugih), a ran-javanje nije uslijedilo. Za usporedbu izabranih èimbenika rizika suicidal-nosti meðu skupinama bio je korišten Mann-Whitneyjev test.Rezultati: Izmeðu skupina "RANJAVANIH" i "NER-ANJAVANIH" naðena je znakovita razlika zasljedeæe èimbenike rizika suicidalnosti: OSJEÆAJBEZNAÐA U ODNOSU NA BUDUÆNOST (p =0,0056). RAZMIŠLJANJE O SMRTI ILI UMIRANJU(p = 0,03, OPÆI OSJEÆAJ KRIVICE (p* = O,O328):za èimbenik rizika MISLI O SAMOUBOJSTVU raz-lika je bila granièno znakovita (p = 0,0794), dok zaostale izabrane èimbenike rizika suicidalnosti nijenaðena znakovita razlika meðu skupinama.Zakljuèak: U populaciji bolesnika s kroniènim, rat-nim PTSP- om postoje razlike u sklonosti suicidal-nosti s obzirom na izlo�enost razlièitoj vrsti psihièketraume. Bolesnici koji su bili ozbiljno tjelesno ranja-vani opæenito imaju viši stupanj rizika suicidalnosti,u odnosu na one koji nisu bili tjelesno ranjavani. Navedeno ponajprije proizlazi iz prosjeèno veæegintenziteta dijela izabranih èimbenika rizika suici-dalnosti, dok za drugi dio izabranih èimbenikarizika nema znakovite razlike meðu skupinama.

Naslov postera:






POVEZANOST VRSTE PSIHOTRAUME I SUIDICALNOSTI KOD BOLESNIKA S POSTTRAUMATSKIM STRESNIM POREMEÆAJEM

Maja Vilibiæ, Dejan Jaciæ, Neven Henigsberg, Ninoslav Mimica, Vera Folnegoviæ Šmalc

1. hrvatski kongres o suidicalnom ponašanju

Zagreb, Hrvatska

1. - 2. prosinca 2000.

Zbornik sa�etaka, str. 39-40.




57

PREDIKCIJA POKUŠAJA SUICIDA U BOLESNIKA S PTSP-om

Cilj rada bio je utvrditi prediktivnu vrijednostnekih bioloških i psihopatoloških parametara uodnosu na pokušaj sucida bolesnika sljedeæe trigodine.U ispitivanju je uèestvovalo 63 bolesnika saPTSP-om. Skupina ispitanika koji su u tri sljedeæegodine od mjerenja pokušali suicid, usporeðenaje sa skupinom koji nisu pokušali suicid. Mjereni biološki parametri bili su serotonergièkitrombocitni parametri (razina serotonina, brzinaunosa serotonina, razina aktivnosti enzimaMAO). Psihopatološki parametri bili su intenzitet PTSP-ai prisutnost komorbidnih poremeæaja (zloporabaalkohola, alkoholizam, depresija).Rezultati su pokazali da: a) ni jedan od mjerenihbiokemijski parametara nije prediktivan; b)intenzitet ukupnog PTSP -a i posebno simptomaklaster D te postojanje komorbidnezloporabe/alkoholizma bili su èimbenici razliko-vanja skupina, dok se komorbidna depresija nijepokazala bitnom za predikciju suicidalnog pon-ašanja.Zakljuèak: Potvrðena je va�nost intenzitetaPTSP-a za ocjenu vjerojatnosti pokušaja suicida.U odnosu na specifiènu simtomatiku koju obuh-vaæa PTSP. Simptom klaster, koji se odnosi na trajnopoveæanu pobuðenost nakon traume, imaprediktivnu vrijednost za buduæi pokušaj suicida.Komorbidna zloporaba alkohola takoðer pred-stavlja èimbenik na temelju kojeg se razlikuju onikoji u buduænosti pokušaju od onih koji nepokušaju suicid. Zakljuèno, rezultati istièu va�nost i nameæupotrebu procjene simptomatike PTSP-a psi-hometrijski valjanim instrumentima u bolesnikakoji boluju od PTSP-a.

Naslov postera:






PREDIKCIJA POKUŠAJA SUICIDA U PACIJENATA S PTSP-om

Vera Folnegoviæ-Šmalc, Tajana Ljubin, Lipa Èièin-Šain, Ninoslav Mimica, Dubravka Hraniloviæ,Suzana Uzun, Branimir Jernej

1. hrvatski kongres o suidicalnom ponašanju

Zagreb, Hrvatska

1. - 2. prosinca 2000.

Zbornik sa�etaka, str. 40-41.




58

PSIHIÈKI POREMEÆAJI U HRVATSKIH RATNIH VOJNIH VETERANA

Postoje razlièita klinièka obilje�ja psihièkih pore-meæaja koja su povezana s traumatskimiskustvom. Ta obilje�ja ovise o strukturi osobnosti trauma-tizirane osobe, vrsti traumatskog iskustva, inten-zitetu traume, prethodnim iskustvima, socijalnojpotpori i drugim èimbenicima. Analizirali smo psihièke poremeæaje ratnihvojnih veterana u Nacionalnom centru za psiho-traumu, Klinièkoj bolnici Dubrava i Psihijatrijskojbolnici Vrapèe.Koristili smo multiaksijalnu procjenu prema klasi-fikaciji DSM-IV.

Naslov postera:






MENTAL DISTURBANCES IN CROATIAN WAR VETERANS

Andrea Jambrošiæ, Tihana Jendrièko, Andreja Boroveèki, Petra Folnegoviæ-Grošiæ, DubravkoKu�ina, Dragica Kozariæ-Kovaèiæ, Maja Vilibiæ

9th Central European Neuropsychopharmacological Symposium

17. - 20. listopada 2001.

Brijuni, Hrvatska

Psychiatria Danubina 2001;13:117.




59

UÈINAK VREMENA NA IMUNOSNE I ENDOKRINEPARAMETRE U SLUÈAJU PTSP-a: PRELIMINARNEOPSERVACIJE

Reakcija na stres mo�e biti model za studiju neuroen-dokrino-imunosne interakcije. Toèni profil osi hipotala-mus - hipofiza - kora nadbubre�ne �lijezde, koja semanifestira niskom razinom kortizola i poveæanim bro-jem receptora glukokortikoida, smatra se karakteris-tikom posttraumatskog stresnog poremeæaja (PTSP).Udjeli totalnih T- (CD3), B- (CD20) i NK-stanica (CD16,56), Th- (CD3+CD4+) i Tc- (CD3+ CD8+) stanica,aktiviranih B-stanica (CD20+CD23+), ukupnih(CD45RO) i Th- (CD4+CD45RO+) - subpopulacijememorijskih limfocita, kao i ekspresija glukokortikoidnihreceptora u ovoj populaciji utvrðena je protoènom cito-metrijom. NK-stanièna aktivnost mjerena je procjenomotpuštanja 51Cr. U prvom mjerenju postotci ukupnih T-, Th- i memori-jskih Th-stanica bili su viši u bolesnika oboljelih od PTSP-a nego u zdravih dobrovoljaca, bez znaèajnih promjenau bolesnika pet godina kasnije. S druge strane, nakonpet godina, bolesnici oboljeli od PTSP-a imali su ni�ipostotak Tc-a i ukupnih memorijskih stanica u uspored-bi s prvom evaluacijom. Dok je razina citotoksiènostiNK-stanica u prvom mjerenju bila povišena u usporedbisa zdravim dobrovoljcima, pet godina kasnije nije biloznakovite razlike u aktivnosti NK-stanica. Nadalje, prva mjerenja su pokazala manju ekspresijuGK-receptora kod CD23, CD20 i CD16,56 u bolesnikaoboljelih od PTSP-a u usporedbi sa zdravim dobrovoljci-ma. Ponovljeno mjerenje pet godina poslije nije ponovi-lo prijašnju razliku, iako je ekspresija pokazala tendenci-ju porasta u bolesnika koji boluju od PTSP-a. Iako naša otkriæa nisu pokazala znaèajnu razliku uekspresiji GK-receptora u ovoj preliminarnoj studijipraæenja, moæi æe se donijeti pouzdaniji zakljuèci teknakon što se procjene svi ispitanici. Osim toga, smanjenje postotka nekih populacija limfoci-ta sugerira va�an uèinak vremena na promet leukocita,posebno efektorskih (CD8) i memorijskih (CD45RO)stanica, s moguæim utjecajem na imunosni statusbolesnika koji boluje od PTSP-a.Mo�emo zakljuèiti da promjene u imunosnom iendokrinom sustavu nisu statiène u osoba pod prolongi-ranim stresom i ovise o alostatskom naboju i njegovomutjecaju na interakcije ukljuèene u odgovor na stres.

Naslov postera:






THE EFFECT OF TIME ON IMMUNE AND ENDOCRINE PARAMETERS IN PTSD: PRELIMINARY OBSERVATIONS

Anðelko Vidoviæ, Katja Gotovac, Maja Vilibiæ, Ante Sabioncello, Sabina Rabatiæ, VeraFolnegoviæ-Šmalc, Dragan Dekaris

Croatian Immunological Society - Annual Meeting 2003

17. - 19. listopada 2003.

Brijuni, Hrvatska

Book of abstracts, str. 62.




60

KOMORBIDITET POREMEÆAJA S OSI I UBOLESNIKA S POSTTRAUMATSKIM STRESNIM POREMEÆAJEM: USPOREDBACIVILNOG PTSP-a I PTSP-a POVEZANOG SRATIŠTEM

Zakljuèci:

Komorbiditet PTSP-a i drugih psihièkih pore-meæaja pravilo je, a ne izuzetak;

PTSP u civila povezan je sa znaèajnim, nepre-poznatim komorbiditetom i morbiditetom, ranou tijeku bolesti, u usporedbi s PTSP-om vezanimuz ratište;

Rana detekcija i evaluacija komorbiditetnih psi-hièkih poremeæaja u sluèaju civilnog PTSP-anu�na je za optimalnu terapiju, radi smanjenjaošteæenja prevencije kroniènosti

PTSP bi mogao biti, sam po sebi, uzroèni èim-benik rizika za komorbiditet s drugim psihièkimporemeæajima, ili bi zajednièka pojava PTSP-a idrugih psihièkih poremeæaja mogla biti zbogutjecaja nekih drugih, zajednièkih riziènih èim-benika, osim traumatskog iskustva.

Naslov postera:






COMORBIDITY OF AXIS I DISORDERS IN PATIENTS WITH POSTTRAUMATIC STRESS DISORDER: COMPARISON BETWEEN CIVILIAN-BASED AND COMBAT-RELATED PTSD

Vlatka Borièeviæ, Branka Aukst-Margetiæ, Branimir Margetiæ, Ivan Æeliæ

"Mental Health in the Region of Former Yugoslavia" - Kongres s meðunarodnim sudjelovanjem

Portoro�, Slovenija

15.-17. svibnja 2004.

Abstract book, str. 53.



Portoro�, Slovenija


61

KOMORBIDITET PTSP-a S DRUGIMPSIHIÈKIM POREMEÆAJIMA

Posttraumatski stresni poremeæaj èesto jeudru�en s drugim psihijatrijskim poremeæajima.Stoga je u bolesnika koji su pro�ivjeli tešketraume potrebno misliti i na druge psihièke pore-meæaje, a ne ogranièiti se samo na PTSP. Velik broj bolesnika s PTSP-om ima tegobe kojezadovoljavaju kriterije za još jednu ili dvijekonkretne psihijatrijske dijagnoze. U sluèajunjihova postojanja, uz dijagnozu PTSP-a trebapostaviti i dijagnozu toga psihièkog poremeæaja.Najèešæe popratne dijagnoze su depresija, opæaanksioznost i napadaji panike te psihoorganskiporemeæaj. U tretmanu PTSP-a treba razlikovati zloporabualkohola kao prateæu, sekundarnu pojavu, odalkoholizma kao primarnog problema.Odreðen broj bolesnika koji su lijeèeni u našojSlu�bi za lijeèenje psihoneuroza ima uz dijag-nozu PTSP-a još jednu ili više dijagnoza nekogdrugog psihijatrijskog poremeæaja.Najzastupljeniji su afektivni, psihoorganski ianksiozni poremeæaji. U manjeg broja bolesnika prisutni su i poremeæa-ji povezani s uporabom psihoaktivnih tvari, pore-meæajima liènostite psihozama.

Naslov postera:






KOMORBIDITET PTSP-a S DRUGIM PSIHIÈKIM POREMEÆAJIMA

Mirna Pand�iæ Sakoman, Zoja Pisk, Renata Golubiæ

Drugi hrvatski kongres vojne medicine s meðunarodnim sudjelovanjem

Zagreb, Hrvatska

20. - 22. listopada 2005.

Knjiga sa�etaka, str. 117




62

OBOLJELI OD PTSP-a NA DOBROM PUTU REHABILITACIJE

Lijeèenje oboljelih od posttraumatskog stresnog poremeæaja vrloje zahtjevno, a rehabilitacija je poseban problem. Poteškoæe u lijeèenju nastaju zbog velikih psiholoških promjenakoje nastaju u ovih bolesnika, a rehabilitaciju ote�ava ne samobolest veæ i sekundarna dobit koja umanjuje motivaciju zalijeèenjem i radnom rehabilitacijom te propisi koji dovode dostraha oboljelog da æe izgubiti sva prava koja ima ukolikozapoène s bilo kakvim oblikom rada. Stoga smo odluèili prikazati sluèaj bolesnika koji se uz lijeèenjeu našoj slu�bi uspio i aktivirati. Rijeè je o bolesniku R. C. u kojegje dijagnosticirana trajna promjena liènosti nakon PTSP-a,roðenom 1969., strojarskom tehnièaru, u mirovini, 60% HRVI-u, o�enjenom, ocu jednog djeteta.Dragovoljac je Domovinskog rata od rane jeseni 1991. do ljeta1992. godine, sudionik je ''Oluje'', a bio je pripadnik jedinica zaposebne namjene. U rat je otišao posve zdrav. U ratnom razdoblju pro�ivio je brojne izrazito traumatskesituacije. Po izlasku iz HV-a okolina zamjeæuje njegovo izmijen-jeno ponašanje, no on odbija pomisao da je rat mogao ostavitiposljedice na njegovo psihièko stanje, a oboljele od PTSP-asmatra prevarantima. Zapošljava se u zaštitarskoj tvrtki, a na psihologijskom testiranjuu okviru sistematskog pregleda 2001. godine dijagnosticiran muje PTSP-a, te je nakon nekog vremena i umirovljen. Tada se pot-puno ''gubi'', ima osjeæaj da mu je oduzeto samopouzdanje isamopoštovanje. Zapoèinje ambulanto lijeèenje u našoj slu�bi; u tri navratalijeèen je bolnièki. U poèetku lijeèenja imao je dva ozbiljnapokušaja suicida. Lijeèenje ote�ava povremeno opijanje po dip-somanskom tipu, loša ekonomska i maritalna situacija te velikaoèekivanja obitelji koja ne razumije nesposobnost koju donosibolesnikovo oboljenje. Uz potporu, s dvojicom kolega osniva ronilaèki klub èiji suèlanovi iskljuèivo oboljeli do PTSP-a. Anga�iran je oko radakluba kao njegov tajnik, organiziraju školu ronjenja za djecu,ukljuèuju u ronjenje sudionike rata kojima su zbog ratnih ozlje-da amuptirani udovi, prikupljaju donacije za rad kluba itd. Dobro se osjeæa roneæi, jer nema kontakta s ljudima, tako da jei jasan izbor aktivnosti. Raste mu osjeæaj samopouzdanja,samopoštovanja i zadovoljstva, postaje aktivan, nema višeosjeæaj stigmatizacije jer se, kako navodi, roneæi osjeæa kao èov-jek a ne kao PTSPovac.Sve nabrojeno ukazuje na va�nu ulogu radne terapije u rehabil-itaciji oboljelog od PTSP-a.

Naslov postera:






OBOLJELI OD PTSP-a NA DOBROM PUTU REHABILITACIJE

Mirna Pand�iæ Sakoman, Zoja Pisk, Anica Biško

Treæi hrvatski psihijatrijski dani

Opatija, Hrvatska

6. - 9. travnja 2006.

Zbornik sa�etaka, str. 37.




63

utjecaj rata na psihiÈko stanje · analizirani su u osoba smještenih u kampovima za izbjeglice u...

Documents