UTJECAJ ČOVJEKA NA BIOSFERU

Prof.dr.sc. Stjepan KrčmarOdjel za biologiju, Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku

- antropogeni učinak dovodi do promjena izgleda biosfere, promjene strukturnih i funkcionalnih značajki

- smanjivanja nedomesticirane površine Zemlje

- za poljoprivrednu proizvodnju koristi se 40 do 50 % kopnene površine

- 70% slatke vode koristi se za navodnjavanje - povećana je razina CO2 u atmosferi za oko 30%

- 20% flore i faune čine alohtone vrste

- u morima i oceanima 70% ribljih sastojina je prelovljeno

Slika 141.

biološka raznolikost je pokazatelj čovjekovog utjecaja na biosferu 1992. u Rio de Janeiro donesena je Povelja o biološkoj raznolikosti, nju je potpisalo 180 država na UN-ovoj konferenciji o okolišu i razvoju ciljevi Povelje su :

očuvanje biološke raznolikosti

potrajno korištenje njenih dijelova

pravedan udio u dobiti iz iskorištavanja

kemijskih i genetskih osobina pojedinih vrsta

biološka raznolikost je raznovrsnost bilja, životinja, i mikroorganizama na razini genetske konstitucije, vrsta, ekoloških sustava i krajolika

Slika 142. Rio de Janeiro porast biološke raznovrsnosti nije kontinuirani proces

prosječna starost jedne vrste procjenjuje se na 1 do 10 milijuna godina

za 3,5 milijarde godina izumrlo je 95% vrsta (2 do 3 vrste godišnje)

najveća biološka raznolikost zabilježena je prije 25.000 godina

Slika 143.

opisano je oko 1,6 do 1,8 milijuna vrsta

najveća biološka raznolikost utvrđena je u tropskim područjima

u tropskim dijelovima Srednje i Južne Amerike utvrđeno je 86.000 biljnih

vrsta u Africi 30.000 vrsta, Madagaskaru 8.200 vrsta, u Aziji, Australiji 45.000 vrsta

tropske kišne prašume sadrže 473 vrste drveća na 1 ha

na 1000 m2 sadrže 365 biljnih vrsta

šume Brazila sadrže 36.000 biljnih vrsta, Kolumbije 34.000, Indonezije 18.000 vrsta

45% biljnih vrsta i 30% ptica nalaze se u tropskim prašumama

rijeka Amazona sadrži 3.000 vrsta riba

Slika 144. Rijeka Amazona

Slika 145.

uzroci smanjivanja biološke raznolikosti:

a) krčenje i devastacija šuma

b) širenje poljoprivrednih površina

c) rascjepkavanje i poremetnja prirodnih ekoloških sustava

d) uništavanje i razgradnja biotopa

e) bioinvazija stranih vrsta

f) povećana industrijska i poljoprivredna proizvodnja

(pesticidi, gnojiva, biotehnologija)

g) onečišćivanje tala, vode i atmosfere u lokalnim,

regionalnim, globalnim razmjerima

h) globalna promjena klime

Slika 146.

Povijesni pregled ljudskih utjecaja na promjenu biološke raznolikosti

Pretpovijesno doba stari i srednji vijek (od 50.000 godina prije n.e. do

1500. godina)

1. Požar

2. Lov životinja i skupljanje biljaka

3. Domesticiranje biljaka i životinja

4. Intenziviranje poljoprivrede

5. Trgovina

6. Unapređivanje poljoprivrede uz pomoć pluga

7. Morski promet i trgovina

8. Stvaranje velikih država (Iran, Rimsko Carstvo, Mongolija itd.)

9. Dugotrajni ratovi i vojna osvajanja

Slika 148. Novac iz Rimskog Carstva

Slika 147. Plug

10. Seoba naroda, pomorska trgovina na dužim relacijama

11. Osnutak tržišne privrede (Venecija itd.)

Novo doba od 1500. do 1800. godine

12. Traženje, otkriće i kolonizacija novih krajeva i kontinenata

13. Nastanak novih tržišnih privreda i trgovačkih središta (London)

14. Korjenita promjena prehrane (kava, čaj, krumpir, kukuruz)

15. Povećana potražnja za pamukom, duhanom, vunom

16. Povećano rasprostiranje stranih vrsta, osnutak zooloških i botaničkih vrtova

17. Emigracija stanovništva u većim razmjerima

Slika 149. London

Novo doba nakon 1800. godine

18. Brza izgradnja komunikacija (cesta, željeznica)

19. Nagli porast industrijske proizvodnje

20. Veliki građevinski projekti za navodnjavanje

21. Velika upotreba kemikalija u poljoprivredi

22. Mehanizacija ribarstva i šumarstva

23. Svjetski ratovi i raseljavanje stanovništva

24. Krčenje tropskih šuma i plansko naseljavanje stanovništva

25. Pošumljavanje aridnih područja s egzotičnim vrstama drveća

26. Porast urbanizacije i stvaranje staništa (kozmopolitske vrste)

27. Međusobna ovisnost tržišta u globalnim razmjerima

28. Puštanje u prirodu gentehnološki izmijenjenih organizama

Slika 150. Industrijski pogon

Slika 151.

u posljednjih 8.000 godina u svijetu su smanjene površine šuma za više od 50%, u srednjoj Europi oko 70%, u Hrvatskoj za oko 60%

1990. šumske površine zapremale su 5,1 miljardu ha ili 40% kopnene površine

od 1980. do 1995. uništeno je 180 milijuna ha šuma u Africi i Južnoj Americi

od 1990. do 1995. iskrčeno je 56,5 milijuna ha šuma u svijetu

požarom i sječom ogrjevnog drveta na području Amazone proširuju se poljoprivredne površine za 1,5 - 2 milijuna ha godišnje

u Aziji, Indoneziji, na Borneu tijekom 1997/98. uništeno je 300.000 ha šuma, koje sadrže 14% svjetske bioraznovrsnosti

u požarima tijekom 1997/98. uništeno je oko

milijun ha šuma što predstavlja najveću ekološku

katastrofu desetljeća

Slika 152.

Slika 153.

najveće šumske površine nalaze se u borealnim područjima s malom

biološkom raznolikošću: Rusija (3.448.000 km2), Kanada (3.429.000 km2),

SAD (307.000 km2), Brazil (2.284.000 km2), Peru (540.000 km2), Indonezija

(530.000 km2), Venecuela (391.000 km2), Kolumbija (348.000 km2), Kongo,

Bolivija, Nova Gvineja i Čile

ovih dvanaest država posjeduje 90 % svih prirodnih šumskih ekosustava na

Svijetu

po raznolikosti biljnih vrsta: Brazil (36.000), Kolumbija (34.000), Indonezija

(18.000)

Slika 154.

- pretpostavlja se povećanje poljoprivrednih površina 2015. za 27%, a

do 2050. za 42%

- od 1950. do 1991. povećala se proizvodnja pšenice za 270%, soje

590%, mesa 380%

- 1995. upotrebljeno je 2,6 milijuna t pesticida i to oko 70% u

razvijenim zemljama

- 1995. upotrebljeno je u poljoprivredi 80 milijuna t dušika

- 150 vrsta jestivog bilja na svijetu ima gospodarsku važnost

- pšenica, riža i kukuruz u biljnoj prehrani čovjeka sudjeluju sa 60%

kalorija i 56% proteina

Slika 155.

Slika 156.

prema UN osnovni uzroci smanjenja biološke raznolikosti su:

1. previsoka stopa rasta svjetskog stanovništva i prevelika potrošnja prirodnih dobara

2. komercijalni uzgoj egzotičnih vrsta u poljoprivredi i ribogojstvu

3. gospodarstvo i politika koje ne vode brigu o vrijednosti okoliša i prirodnih resursa

4. nepravednost u vlasništvu i dostupnosti prirodnih dobara

5. nedovoljno znanje i nezadovoljavajuća primjena postojećih spoznaja

6. pravni sustavi i institucije koje omogućuju prekomjerno iskorištavanje

Hrvatska se odlikuje iznimno velikom biološkom raznolikošću

flora Hrvatske sastoji se od 4275 vrsta i 1072 podvrste razvrstane u

1086 rodova i 184 porodice

vaskularna flora Hrvatske broji 326 enedmičnih svojti, od kojih 84

ima procijenjen status

opći uzroci ugroženosti su: gubitak staništa uzrokovan

antropogenim utjecajem, neposredni gubitci uzrokovani pretjeranim

sabiranjem u ljekovite svrhe, prirodne katastrofe, atmosferska

zagađenja, zagađenja tla i vode

fauna Hrvatske broji približno 30.000 vrsta, a pretpostavlja se da je

broj vrsta u fauni Hrvatske između 50.000 i 100.000 vrsta.

Biološka raznolikost Hrvatske

fauna beskralježnjaka slabo je istražena, popisi postoje samo za nekoliko

skupina, osnovni uzroci ugroženosti beskralježnjaka su: uništavanje

staništa, prekomjerna upotreba pesticida, onečišćenje staništa, unos

stranih vrsta, klimatske promjene

fauna kralježnjaka Hrvatske znatno je bolje istražena

ihtiofauna Jadranskog mora bilježi 442 vrste i podvrste riba (Pisces), što

čini 65% od poznatih vrsta i podvrsta u Sredozemnom moru

u Jadranskom moru zabilježeno je 6 endemskih svojti riba

uzroci ugroženosti su: ribolov (120 vrsta se koristi u prehrani),

degradacija staništa zbog fizičkih i drugih promjena u okolišu (gradnja

marina, lukobrana, sidrišta, kupališta), onečišćenje mora (komunalne otpadne

vode, industrijske otpadne vode), unutrašnji čimbenici (slab reproduktivni

potencijal populacija), uznemiravanje (nagli razvoj turizma), alohtone svojte

(Caulerpa taxifolia, C. racemosa), klimatske promjene

slatkovodna ihtiofauna Hrvatske broji 150 vrsta, od kojih 21 vrsta

boravi u boćatim i slanim vodama

po broju slatkovodnih vrsta riba Hrvatska zauzima drugo mjesto u

Europi iza Turske

Crnomorski ili dunavski slijev Hrvatske zauzima površinu od 35 132

km² (62% površine kopnenih voda), nastanjuje ga 81 vrsta riba,

autohtono je 68 vrsta, a ostalih su 13 vrsta alohtone

u jadranskom slijevu ukupne površine od 21405 km² (38% površine

kopnenih voda) živi 88 vrsta riba, 14 alohtonih, 41 vrsta su endemi

jadranskog slijeva

Razlozi ugroženosti slatkovodne ihtiofaune Hrvatske

a) unos alohtonih vrsta

b) onečišćenje

c) eutrofikacija vodotoka

d) melioracija

e) izgradnja brana i stvaranje hidroakumulacija

d) prelov i ribolov

e) klimatske promjene

f) vađenje šljunka i pijeska

g) nestanak i uništavanje šuma

h) pastrvska ribogojilišta

i) turizam

j) ihtiofagne ptice

herpetofauna Hrvatske

u Hrvatskoj zabilježeno je 19 vrsta vodozemaca (Amphibia) i 39

vrsta gmazova (Reptilia)

među vodozemcima je 7 vrsta repaša (Caudata) i 12 vrsta

bezrepaca (Anura), a među gmazovima 18 vrsta guštera (Sauria),

16 vrsta zmija (Serpentes) i 5 vrsta kornjača (Testudinata)

od ukupno 58 vrsta autohtonih vodozemaca i gmazova u

kategorijama ugroženih je njih 5

razlozi ugroženosti su: promjena tradicionalnog gospodarenja

okolišem, unošenje stranih vrsta, krivolov i onečišćenje voda

ptice (Aves) u Hrvatskoj zastupljene su s 392 vrste od čega su 232 gnjezdarice

P.P. Kopački rit i P.P. Lonjsko polje područja su s bogatom ornitofaunom (291 odnosno 239 vrsta)

razlozi ugroženosti su: nestanak vlažnih staništa, intenzivna poljoprivreda, nestanak šuma, uređenje šuma, lovstvo, turizam i ostali antropogeni utjecaji

teriofauna Hrvatske Hrvatska je sa 101 vrstom sisavaca (Mammalia), 90 autohtonih jedna

od osam europskih zemalja s najviše vrsta sisavaca, šišmiša je 34 od 40 poznatih vrsta europske faune

ugrožene su 23 vrste, a razlozi ugroženosti su: prekomjerni lov, krivolov, intenzivna poljoprivreda, turističko uređivanje špilja, nedostatak planova upravljanja za velike sisavce, uvođenje monokultura, kanaliziranje vodotoka i onečišćenje, strane vrste

TRAJNO ODRŽIVI RAZVOJ

Prva konferencija UN – a o zaštiti okoliša održana je u Stockholmu 1972.

1987. norveška predsjednica Gro Harlem Brundtland podnosi izvješće naslova “Our Common Future” u kojem je oživjela pojam potrajnosti ili trajno održivog razvoja

1992. u Rio de Janeiro, na Konferenciji za okoliš i razvoj Ujedinjenih naroda, pojam potrajnosti prihvaćen je kao okosnica globalne politike

to je razvitak, koji podmiruje današnje potrebe, bez okrnjivanja budućih generacija u zadovoljavanju njihovih potreba

Globalna privreda - Globalna promjena socio - ekonomskih prilika - Globalno opterećenje okoliša - Nužnost svekolike međunarodne suradnje za trajno održivi razvitak i sveopću zaštitu okoliša

Slika 157. Stockholm

Slika 158.

Glavni uzroci globalnih promjena

rast svjetskog stanovništva

dnevni prirast 240.000 ljudi

godišnji prirast iznosi 80 milijuna, 95% u zemljama u razvoju

1800. godine bilo je oko 1 milijardu ljudi; od 1930. do 1960. 3 milijarde ljudi; do 1975. 4 milijarde ljudi; 1999. 6 milijardi ljudi; a do 2050. 9 do 10 milijardi ljudi

najveći prirast stanovništva bilježe Afrika i Azija, natalitet 1950. iznosi 6,1 dijete

1990. natalitet Azije iznosi 2,6 ; Južne Amerike 2,7; Afrike 5,06; S. Amerike 1,9; Europe 1,42

20% svjetskoga stanovništva koristi 86% potrošne robe, a 20% najsiromašnijih 1,3 %

razvijene zemlje koriste u prehrani 45% mesnih i ribljih proizvoda, a siromašni samo 4%

u emisiji CO2 s 53% sudjeluju visokorazvijene zemlje, a sa 3% nerazvijene zemlje

opterećenje okoliša jednog čovjeka u razvijenim industrijskim zemljama

jednako je opterećenju 30 do 50 ljudi u nerazvijenim zemljama

ratarska površina u nerazvijenim zemljama iznosi samo 0.18 ha po stanovniku, a u razvijenim zemljama 0.57 ha

Slika 159. Los Angeles

Slika 160.

Zemlje s nedovoljnom opskrbom hrane

Iznimno alarmantnoAlarmantnoOzbiljnoUmjerenoNiskoNema podataka

Industrijalizirana zemlja

Slika 161. Pregled zemalja opskrbljenošću hranom

Zahtjevi trajno održivog razvitka u

pogledu potrošnje sirovina:

1. štedljivi način proizvodnje te

recikliranje

2. smanjivanje otpada

3. zamjena neobnovljivih

sirovina s obnovljivim

4. razumniji i humani stav u ophođenju s prirodnim dobrima i općeljudskim potrebama

povećanje zaštićenih područja,

u svijetu je 6,4% kopna pod zaštitom,

u Hrvatskoj 9,52% kopna i 0,9% Jadranskog mora

od 841 milijuna ha zaštićenih površina na svijetu

oko 60% je strogo zaštićenih, a djelomično

zaštićenih je 40%

220 milijuna ha su rezervati biosfere, a 126

milijuna ha su spomenici prirode poplavna i močvarna područja iznose oko 66.840.000 ha

u Brazilu – WWF je do 2000. stavio pod zaštitu 25 milijuna ha

kišnih šuma u području Amazone

diljem svijeta s 200 milijuna ha šuma potrajno se gospodari,

predlaže se zaštita 232 ekoregije u kojima bi se sačuvalo 90%

postojeće biološke raznolikosti

POTREBNE MJERE ZA TRAJNO ODRŽIVI RAZVOJ

Tablica 15. Zaštićena područja (IUCN - kategorije I - V); Rezervati biosfere

Broj

rezervata

Površina

(1000 ha)

% ukupne

površine

Broj

rezervata

Površina

(1000 ha)

Afrika 746 154.043 5,2 46 24.033  

Europa 3.153 105.209 4,7 130 94.031  

S. Amerika 2.333 214.714 11,7 53 22.194  

Sred. Amerika 414 14.793 5,6 21 10.074  

J. Amerika 810 129.014 7,4 29 50.839  

Azija 1.733 162.877 5,3 46 13.633  

Oceanija 1.212 60.382 7,1 12 5.093  

Svijet 10.401 841.032 6,4 337 219.897  

Literatura:

Lukač G. 1993/1994. Ptičji svijet Lonjskog polja. Ekološki glasnik 3, 1-2: 22-30. Ricklefs R.E. and Miller G. L. 1997. Ecology. Fourth Edition. W.H. Freeman and

Company, New York, 822 pp. Glavač V. 1999. Uvod u globalnu ekologiju. Duzpo i Hrvatske šume. Zagreb, 211

pp. Mikuska J., Mikuska T., Romulić M. 2002. Ptice. Vodič kroz biološku

raznolikost Kopačkog rita. Knjiga 1. 112 pp. Nikolić T., Topić J. ur. 2005. Crvena knjiga vaskularne flore Republike

Hrvatske. Kategorije EX, RE, CR, EN i VU. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 4-695.

Antolović J., Frković A., Grubešić M., Holcer D., Vuković M., Flajšman E., Grgurev M., Hamidović D., Pavlinić I., Tvrtković N. 2006. Crvena knjiga sisavaca Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 127 pp.

Janev Hutinec B., Kletečki E., Lazar B., Podnar Lešić M., Skejić J., Tadić Z., Tvrtković N. 2006. Crvena knjiga vodozemaca i gmazova Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 95 pp. Mrakovčić M., Brigić A., Buj I., Ćaleta M., Mustafić P., Zanella D. 2006. Crvena knjiga slatkovodnih riba Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 253 pp. Jardas I., Pallaoro A., Vrgoč N., Jukić-Peladić S., Dadić V. 2008. Crvena knjiga morskih riba Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 396 pp. Springer O.P. i Springer D. 2008. Otrovani modrozeleni planet. Biblioteka Geographia Croatica. Zagreb, knjiga 31, 293 pp.

http://images.google.hr/ (4.10.2012.).

http://www.news24.com/ (4.10.2012.).

http://www.gaia10.us (4.10.2012.).