uspjeŠan etno »lifting« slavonske rapsodije · žaj. kratko izlaganje o osječkom kazalištu i...

TRIBINA O HRVATSKOM MJUZIKLU / USPJEŠNI KONCERTI TRI BIG BANDA / OTKRIVANJE HRVATSKE GLAZBENE BAŠTINE / PRAIZVEDBE / ACOUSTIC PROJECT – NOVI ANSAMBL ZA SUVREMENU GLAZBU / RAZGOVOR:

KATARINA MATANOVAC FURIĆ – voditeljica Odjela mehaničkih prava HDS ZAMP-a / CD IZLOG

ISSN 1330–4747

NOVINE HRVATSKOGADRUŠTVA SKLADATELJABROJ 150

SVIBANJ 2008.

CIJENA 20 kn

Prvi s lavonski mjuzikl po tre�i put me�u Slavoncima

USPJEŠAN ETNO »LIFTING« SLAVONSKE RAPSODIJEPiše: Sanja Račić

U Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku 8. veljače ove godine, trideset godina nakon praizvedbe, premijer-

no je izveden etnomjuzikl Slavonska rapsodija Branka Mihaljevića u dramatizaciji i režiji Ivana Ivice Krajača. Treće je to uprizorenje prvoga slavonskog mjuzikla, a kako je od drugoga proteklo dvadeset godina, libreto je prema očevu originalu osuvremenio Mario Mihaljević, skladatelj, tekstopisac, pjesnik, radijski novinar, voditelj i urednik.

Pričom o dosjetljivim seljacima iz Ponjavaca za koje turisti iz inozemstva obavljaju sve seoske poslove i za takav im »doživljaj sela« skupo plaćaju, a Ponjavčani za to vrijeme uvježbavaju Slavonsku rapsodiju za domaću metropolu i na kraju za Broadway, Mario Mihaljević je duhovito prikazao kako doba u kojemu živimo, globalizacija i odnos društve-noga središta prema manjoj sredini utječu na način života u slavonskom selu. Uz Pozdrav Slavoniji, Nek’ se selo okrene na peti, Pjevat će Slavonija i druge poznate skladbe, u mjuzikl je uklopio i legendarnu pjesmu Branka Mi-haljevića Zeko i potočić. Pjesme su izvedene u novoj orkestraciji s više tamburica koju je pre-ma izvorniku razradio Siniša Leopold, ujed-no dirigent predstave. I upravo su se skladbe Branka Mihaljevića potvrdile najvećom vri-

jednošću ovoga djela. Trideset godina nakon pra-izvedbe Slavonske rapsodije one nisu zaboravljene, pa ih ljubitelji autentičnoga slavonskog folklora zbog popularnosti smatraju narodnima.

»To je mjuzikl bez praznog hoda. Stavljam ga u red Ti-jardovićevih Male Floramy i Splitskog akvarela koliko je tu melodije, glazbe... Napravio sam predstavu u predstavi jer mi je to bio zgodan na-čin da ne diram djelo koje je savršeno. S preinakama sam želio pokazati ljepotu, ra-skoš i bogatstvo Slavonije«, kaže Mario Mihaljević.

Na sceni, ušorenom slavon-skom selu kako ga vidi sce-nograf Miljenko Sekulić, Mihaljević riječi potvrđuje s dvije stotine solista, članova orkestra, zbora i plesne sku-pine osječkoga HNK, Folklornog ansambla i tam-buraškog sastava HKUD–a Osijek 1862, te Tam-buraškog orkestra Osječko–baranjske županije u izvornim slavonskim te stiliziranim nošnjama — kostimima Ante Tončija Vladislavića. Koreogra-fi ju i scenski pokret osmislio je i uvježbao Svebor

Sečak. Slavonija tako živi u Slavonskoj rapsodiji, u bećarcu, karakterističnom humoru, pjesmi, pleso-vima i običajima koje je Branko Mihaljević deset-ljećima prikupljao.

Sje�anja skladateljeve udovice

»Branko je kao novinar obilazio slavonska sela za koja nisam ni znala da postoje i zapisivao običa-je i melodije. Za to mu je istraživanje 1981. Hrvat-sko novinarsko društvo dodijelilo Zlatno pero go-dine. Slavonska rapsodija u novom ruhu svevremena je kao što je i Brankova glazba, a uprizorenja ne treba uspoređivati. Sva-ko je drukčije.«, ocjenjuje Miroslava Mihaljević,

supruga pokojnoga skladatelja, nastavnica glazbe koja se i u mirovni bavi pedagoškim radom. Po iznimnim glumačkim i pjevačkim interpretacijama u mjuziklu iz 1978. sjeća se Gite Šerman Kopljar, Marije Raljević, Mirka Čagljevića, Zrinka Soča, Olge Vulić i Stjepka Jankovića, ali hvali i današnje

soliste Nenada Tudakovića, Damira Bakovi-ća, Predraga Stojića, Blaženku Targuš, Bar-baru Othman, Željku Marinić, Krunoslava Tumu, a najviše Sanju Toth, opernu solisticu u glavnoj, ne samo pjevački, već i glumački iznimno zahtjevnoj ulozi redateljice Eržike iz Pečuha.

Muzikologinja i glazbena kritičarka Branka Ban drži da je, kada se vrednuje predstava, najvažnije naglasiti da je to pravi etnomjuzikl. »Zadržani su svi elementi glazbenoga žanra, a prilagodbom novom vremenu mjuzikl je sačuvan od zaborava, što i jest cilj: dati novi život Slavonskoj rapsodiji, folkloru odnjegova-nom na našem prostoru i uobličenom u kaza-lišni izraz«, zaključuje Branka Ban.

Slavonska rapsodija jest hommage Branku Mi-haljeviću (Zagreb, 1931. — Osijek, 2005.). Višestruko nagrađivani skladatelj, novinar i urednik Radio Osijeka, proglašen »Osje-čaninom stoljeća« u anketi Gradskog radija, za osječka je kazališta, Dječje, koje nosi nje-govo ime, i Hrvatsko narodno, napisao više od dvadeset djela, a među njegovim brojnim skladbama jesu Moj Osijek i Pjevat će Slavoni-ja, svojevrsne himne Osijeka i Slavonije.

CA

NTU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S

CA

NTU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S

Obnovljena priča o dosjetljivim seljacima iz Ponjavaca za koje turisti iz inozemstva obavljaju sve seoske poslove i za takav im »doživljaj sela« skupo plaćaju, a Ponjavčani za to vrijeme uvježbavaju Slavonsku rapsodiju za domaću metropolu i na kraju za Broadway.

cant 150 08.indd 1cant 150 08.indd 1 25-Sep-08 12:26:07 PM25-Sep-08 12:26:07 PM

2 BROJ , SVIBANJ 2008. , S

POŠTOVANI �ITATELJI CANTUSA!

Zahvaljujem vam što ste uz nas i prigodom maloga jubi-

leja — stotinu i pedesetoga broja novina Cantus. No,

vremena za slavlje nema jer smo željeli zabilježiti što više

događaja vezanih uz hrvatsku glazbu, a u proteklom ih je razdo-

blju bilo u izobilju. Ponovno su se oglasili suradnici koji su pratili

međunarodne uspjehe hrvatskih autora i izvođača, pišemo o

promocijama glazbenih izdanja, recenzija je više nego ikad, sje-

ćamo se djela Dore Pejačević i Josipa Mandića, a zabilježili smo

i Tribine Hrvatskoga društva skladatelja, zatim premijeru nove

inačice Slavonske rapsodije te koncerte posvećene hrvatskom

jazz stvaralaštvu.

Posjetite nas i na internetskoj stranici www.hds.hr na kojoj, uz

prethodne brojeve Cantusa, možete pročitati i cjelovite verzije

članaka koji zbog svoje dužine nisu u cijelosti uvršteni u tiskane

novine. Na istomu se mjestu također možete informirati o kon-

certima i ostalim glazbenim događajima koji nas očekuju i koji

su održani.

Čestitamo Cantusovim autorima, izvođačima i producentima i

ton majstorima koji su nominirani za ovogodišnju nagradu Porin.

Davor Hrvoj, urednik

UVO

DN

IK U

VO

DN

IK U

VO

DN

IK U

VO

DN

IK U

VO

DN

IKTribina Hrvatskoga društva skladatelja

Hrvatski mjuzikl: JUČER –DANAS – SUTRAPiše: Petra Pavić

Prošle je godine redatelj Vlado Štefan-čić dobio Nagradu Vatroslav Lisinski za doprinos hrvatskom glazbenom

stvaralaštvu, posebno glazbenoj sceni. Upravo je taj događaj bio povod Tribini održanoj 29. siječnja ove godine u prosto-rijama Hrvatskoga društva skladatelja koja je, očito u pomanjkanju ponude takve vrste događanja unutar kazališne struke, privu-kla popriličan broj redatelja, skladatelja, libretista, glumaca, teatrologa, muzikologa i novinara.

Prema riječima voditelja i organizatora Tribine dr. sc. Dalibora Paulika, cilj je bio otvoreno, kritički i konstruktivno govoriti o hrvatskom mjuziklu i njegovoj budućnosti u našemu kazalištu i kulturi, ali je i napo-menuo da želi izbjeći raspravu o mjuziklu s muzikološkog stajališta kao isključivo

glazbene forme te ga namjerava promotriti teatrološki kroz odnose skladatelj — libre-tist — redatelj, samu produkciju ansambla i publiku.

Uz vodstvo organizatora, u realizaciji Tri-bine sudjelovali su kazališni redatelj Vlado Štefančić, skladatelj Alfi Kabiljo, autor naj-izvođenijega hrvatskog mjuzikla Jalta, Jalta te Rikard Simonelli, glumac i svojedobno voditelj ansambla Kazališta Komedija

Aktualizacija na inicijativu publike

Veći dio susreta protekao je u iscrpnom, pomalo zamornom i ne sasvim potrebnom pregledu rada Komedije, domicilnog kazali-šta mjuzikla od pedesetih godina do danas, kojemu su Vlado Štefančić i Rikard Simo-nelli pridodali svoja sjećanja i poneke aneg-dote, no zahvaljujući publici dotaknule su se i teme vezane uz dio naslova koji se odnosi na »danas«. Spomenuvši novu generaciju glumaca, Dalibor Paulik istaknuo je Đa-nija Stipaničeva, Dražena Čučeka, Renatu Sabljak, Milu Elegović, Danijelu Pintarić i njihov kvalitetan rad na inozemnim uspješ-nicama, ali i na domaćim mjuziklima, kao što su Nosonja Veseljka Barešića i Ruža na

asfaltu Darka Hajseka, Igora Weidlicha i Ladislava Prežigala. Hrvatski mjuzikl kao pojam komentirao je Pero Gotovac, sklada-telj i dugogodišnji dirigent u Kazalištu Ko-medija, rekavši da ovom glazbenom obliku nisu dovoljni domaći autor i domaća produkcija, već je za libreto potrebna tema-tika iz hrvatske literature da bi se zvao hrvatskim mjuziklom.

Teatrologinja Antonija Bogner Šaban osvrnula se na problem nedostatka stručne kritike mju zikla, odnosno na nedostatke pisanja kritike samo s glazbene strane, pri čemu

kritičar nije kompetentan za pisanje i o inter-pretativnim glumačkim aspektima — time, istaknula je, naziva nje glumca zvijezdom neke izvedbe ostaje samo fl oskula. Svo jim je nastupom potaknula na razgovor o stva-ranju novih kvalitetnih kadrova i educiranju stvaralačkih potencijala, pa su Siniša Leo-pold, dirigent mjuzikla Slavonska rapsodija i autor prvoga tamburaškog mjuzikla Janica i Jean, i Sanda Miladinov Langerholz, glu-mica i pjevačica s pedagoškim iskustvom na Akademiji dramskih umjetnosti, predložili da se na Muzičku akademiju uvede kolegij glume — ne znajući da na Odsjeku za pje-vanje već duže vrijeme postoji kolegij Oper-na gluma.

Kritika vodstvu Komedije

Voditelj Tribine dotaknuo se i komercijali-zacije kazališta te cjenika produkcije mjuzi-kla uzevši za primjer zemlje poput Češke i Slovačke koje »izvoze« svoj kulturni sadr-žaj. Kratko izlaganje o osječkom Kazalištu i produkciji mjuzikla u tome gradu imao je maestro Antun Petrušić, čime je dao do znanja da mjuzikl nije prisutan samo u za gre bačkim kazalištima, već da je unatoč

tome što jedan kazališni ansambl izvodi opere, drame i mjuzikle, Osijek pridonio hrvatskoj produkciji mjuzikla.

Postavivši pitanje kako potaknuti gradske vla-sti, resorno ministar-stvo, Hrvatsko društvo skladatelja i Društvo dramskih umjetnika na suradnju i ulaganje u nove projekte, Vlado Štefančić predložio je raspisivanje natječaja za sinopsis djela kojim bi se pozvalo dosadašnje velikane hrvatskoga mj-uzikla da se priključe sa svojim starim ili novim songovima, pružajući

ogledni primjer suvremenoga glazbenog kazalište u Hrvatskoj. »Sve je to divno i krasno, no realnost života je potpuno dru-gačija«, nadovezao se na taj prijedlog Alfi Kabiljo, ujedno uputivši oštru kritiku sa-dašnjem ravnatelju Gradskog kazališta Komedija Niki Pavloviću koji, prema njego-vim riječima, a s kojima se većina prisutnih složila, ignorira nove projekte i ne pokazuje interes za nove ideje. Jedan od primjera koji su naveli bilo je odbijanje novoga mjuzikla Ave Marino, autora Đele Jusića i Luka Pa-ljetka nastaloga povodom 500. godišnjice Držićeva rođenja, koji će se ipak odigrati, ali u Dubrovniku.

Tribina je privedena kraju nezavršenim pri-čama. Možda se previše vremena potrošilo na ono što je nekada bilo. Možda bi treba-li nastaviti s tribinama dok se problemi ne počnu rješavati.

Ovako, ostaje nam očekivati dio iz naslova Tribine »sutra«, kroz nove produkcije mju-zikla Marilyn Monroe Ivice Krajača i Dunda Maroja Đele Jusića, a gdje drugdje nego u Komediji?

Obavijest o Skupštini HDS–a

Obavještavamo sve redovne članove da će se u subo-

tu, 21. lipnja 2008. održati redovna godišnja Skupština

HDS–a. Kako je ovogodišnja Skupština izborna, pozi-

vamo sve zainteresirane da razmisle o eventualnoj kandidaturi

za Predsjedništvo ili Nadzorni odbor.

Ove će godine po prvi put u radu Skupštine, a temeljem proš-

logodišnje izmjene Statuta, sudjelovati i pet pridruženih člano-

va. Broj članova Predsjedništva će se povećati na 12 kako bi u

upravljanju Društvom sudjelovali i sekundarni nositelji prava.

Zvonko Špišić na glazbenoj Tribini

Na tradicionalne susrete u dvorani Hrvatskoga društva

skladatelja voditelj Tribina dr. sc. Dalibor Paulik doveo

je 3. ožujka 2008. istaknutog člana iz skupine začetni-

ka Zagrebačke škole šansone, ali ponajviše umjetnika čija se

znatiželja nije ugasila niti nakon punih pedeset godina otkako

se prvi put pojavio na sceni. Na široku lepezu njegova umjet-

ničkog rada podsjetili su i Zvonkovi gosti, novinari Vojo Šiljak i

Maja Sabolić, desetljećima njegovi bliski suradnici i štovatelji,

a pred prepunom dvoranom Špišić se prisjetio i nekih sasvim

nepoznatih detalja iz karijere. Trešnjevačkomu se tribunu toplim

riječima obratio i Pero Gotovac, nazivajući ga, zbog obilja ra-

znovrsnih umjetničkih iskaza, renesansnim čovjekom. A on je,

živeći jednostavno i mirno u kućici s prekrasnim vrtom na Treš-

njevci, okružen ljubavlju obitelji i prijatelja, pisao, pjevao i slikao...

kako divan život — kao iz Britvićevih stihova.

Kao kruna Špišićeva umjetničkog djelovanja stiže vijest da je

upravo on ovogodišnji laureat nagrade Porin za životno djelo.

To priznanje za cjelokupan doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi

bit će mu uručeno na svečanoj dodjeli 11. svibnja u Zagrebu,

točno deset godina nakon njegova posljednjega solističkog

koncerta u Lisinskom, recitala na kojemu je i objavio svoje po-

vlačenje sa scene. (B.M.)

IZDAVAČI: Hrvat sko društvo skladate lja, Zagreb, Berislavićeva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 / ZA IZDAVAČE: Antun Tomislav Šaban i Mirjana Matić /

UREDNIŠTVO: Marina Ferić, Jana Haluza, Davor Hrvoj (glavni urednik i urednik fotografije), Maja Sabolić / GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Luka Gusić / TISAK: Studio Flyer, Aleja Seljačke bune 7a, 10090 Zagreb / E–mail: [email protected],

cijena: 20 kuna (za članove HDS–a besplatno), ISSN 1330–4747

VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI V

IJE

STI V

IJE

STI V

IJE

STI V

IJE

STI

Zvonko Špišić

Voditelj i organizator Tribine dr. sc. Dalibor Paulik napomenuo je da želi izbjeći raspravu o mjuziklu s muzikološkog stajališta kao isključivo glazbene forme te ga namjerava promotriti teatrološki kroz odnose skladatelj — libretist — redatelj, samu produkciju ansambla i publiku.

TR

IBIN

E TR

IBIN

E T

RIB

INE

T

RIB

INE

T

RIB

INE

T

RIB

INE

T

RIB

INE

T

RIB

INE

T

RIB

INE

T

RIB

INE

T

RIB

INE

T

RIB

INE

T

RIB

INE

T

RIB

INE

T

RIB

INE

Kajkavske popevke Jure Stubičanca

Đuro Šaban bi 27. ožujka navršio 75 godina, stoga je njegova obitelj odabrala upravo taj

datum za promociju CD–a s uglazbljenim pjesmama našega istaknutog kulturnog djelat-

nika, publicista i kajkavskoga pjesnika koji je svoje radove potpisivao pseudonimom Jura

Stubičanec. U dvorani Hrvatskoga društva skladatelja bilo je premalo mjesta za sve one koji su

željeli obnoviti uspomene na dragoga prijatelja i kolegu te pozdraviti objavljivanje kolekcije s 22

popevke, zbirke precizno i s ljubavlju pripremljene, što ne čudi znamo li da je autor kompilacije

njegov sin Antun Tomislav Šaban. Na album su uvrštene sve Jurine uglazbljene pjesme, od prve

Šamlasti fašnik iz 1970. do tek nedavno snimljene Zdavnja gda vrabec je sablu nosil. U ime Croa-

tia Recordsa zbirku je predstavio Đorđe Kekić, a uz autora svoja sjećanja i opaske s okupljenima

također su podijelili bliski suradnici i dugogodišnji prijatelji Arsen Dedić i Zvonko Špišić. U opremi

CD–a vrijedno je istaknuti priloženu knjižicu na 32 stranice s biografskim podacima, tekstovima

svih objavljenih popevki i likovno opremljenu čudesnim Lackovićevim grafikama. (M.S.)

Rikard Simonelli, Vlado Štefančić, Alfi Kabiljo i Dalibor Paulik na Tribini

VIJ

ESTI VIJ

ESTI

RO

BE

RT

MIL

EV

OJ

RO

BE

RT

MIL

EV

OJ


3BROJ , SVIBANJ 2008. , S

VIKTORIJA �OP DOBITNICA NAGRADE STJEPAN ŠULEKPiše: Bojana Plećaš Kalebota

Inaugurativni koncert novog ansambla za suvremenu glazbu Acoustic Project ZF

Zanimljiv akusti�ni projektPiše: Daria Hodnik Marinković

PRAIZVEDBA SKLADBE WHAT’S THE TIME? KREŠIMIRA SELETKOVIĆA

Krešimir Seletković (1974.), je-

dan od naših najistaknutijih

skladate lja mlađe generacije,

svojemu je izvođenom i nagrađivanom

opusu pri do dao još jedno ostvarenje,

skladbu nas lovljenu What’s the time?.

Nastala je na poticaj pijanistice Katari-

ne Krpan koja ju je i praizvela na reci-

talu u Hrvatskomu glazbenom zavodu

29. ožujka ove godine u okviru ciklusa

Piano fortissimo. Osim ekonomičnog

korištenja građe i stvaranja zaokru-

žene forme, djelo otkriva i intenzivno

iskorištavanje zvučnih mogućnosti

klavira, čemu se pijanistica odazvala

spremno, impresivno, do gotovo kraj-

njih granica istražujući snagu, pa i iz-

držljivost instrumenta. Što se tiče ideje

sâmoga autora, prema njegovim riječi-

ma, skladba se »temelji na vremenskoj

komponenti koja odražava puls otku-

caja sata te na neovisnosti manipula-

cije minimalnom količinom materijala

u odnosu na protok vremena«. Radi

se o svojevrsnoj »skladateljskoj etidi«

kojom skladatelj stvara »jednu sliku

koja može podsjetiti na minimalistički

pristup u odabiru materijala, a da taj

pristup ne utječe na razvoj forme i pro-

tok vremena«. (A.V.)

Krešimir Seletković

NOVA SKLADBA DUBRAVKA PALANOVIĆA

Novo djelo našega skladatelja mla-

đe generacije Dubravka Palano-

vića uvršteno je u program koncerta

održanoga 20. veljače ove godine u

Preporodnoj dvorani palače Narodno-

ga doma u sklopu ciklusa Piano pia-

nissimo Koncertne direkcije Zagreb.

Rođen u Zagrebu 1977., Palanović je

kompoziciju diplomirao na Muzičkoj

akademiji u Zagrebu u klasi Željka

Brkanovića, a u istoj je ustanovi za-

vršio i studij kontrabasa kod Josipa

Novosela. Bio je član cijenjenog omla-

dinskog orkestra Gustav Mahler pod

vodstvom Claudia Abbada, a danas

profesionalno djeluje u orkestru Zagre-

bačke filharmonije. Najviše je skladao

za Zagrebačke soliste, Zagrebački pu-

hački ansambl te Varaždinski komorni

orkestar, a osim u domovini, skladbe,

za koje je nagrađivan, izvođene su mu

u Austriji i Rusiji. Njegovu novu skladbu

pod nazivom Manic publici u Prepo-

rodnoj dvorani prvi su put predstavili

flautist Dani Bošnjak i pijanistica Lana

Genc, a o značajkama toga ostvarenja

najbolje svjedoče riječi sâmog autora:

»Manic za flautu i glasovir jest sklad-

ba koja sadrži vrlo dugu i hirovitu liniju

flaute namijenjenu temperamentnom

izvođaču na kojega se naziv i odnosi.

U ovom slučaju, to je Dani Bošnjak.

Glasovir je u svojevrsnom kontrastu

s flautom na način da je »miran« kad

je flauta eksponirana te vrlo motoričan

i ritmičan kada flauta ima dulje notne

vrijednosti ili miruje.« (A.V.)

PR

AIZ

VE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E

Mlada skladateljica Viktorija Čop dobitnica je Nagrade Stjepan Šulek za skladateljsko djelo u 2007. godini. Tu uglednu nagra-

du Fond Stjepan Šulek naizmjenično dodjeljuje od 1993. godine mladim hrvatskim skladateljima i vi-olinistima kao poticaj njihovu daljnjem djelovanju, a nosi ime toga istaknutog hrvatskog skladatelja, violinista, dirigenta i glazbenoga pedagoga. Na-gradu, koja se sastoji od pisanoga priznanja, rada akademskoga slikara Ninoslava Poljana i novčanog iznosa, osobnoga dara doživotne predsjednice Fon-da, gospođe Nevenke Šulek, Viktoriji Čop uručio je akademik Pavle Dešpalj, predsjednik Fonda Stje-pan Šulek, za skladbu Adieu za simfonijski orkestar

16. siječnja u Hrvatskom društvu skladatelja. Djelo je na prošlogodišnjem Muzičkom biennalu Zagreb praizveo Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevi-zije pod ravnanjem Nikše Bareze.

Usporavanje vremenske proto�nosti

Riječ je o kratkom petominutnom orkestralnom stavku pisanom za Simfonijski orkestar Hogeschool voor de Kunsten iz Utrechta 2005., a revidiranom 2007. godine. Prva verzija skladbe, oblikovane u tri glazbene i vremenske razine predstavljene kroz jedan glazbeni parametar, praizvedena je u Am-sterdamu i Utrechtu. U svrhu neometanog protoka glazbenoga materijala koji, iznesen u pojedinim or-kestralnim skupinama, pridonosi usporavanju vre-menske protočnosti skladbe, skladateljica je, prema vlastitim riječima, htjela postići privid nestajanja preostalog vremena i glazbenoga materijala. Vikto-rija Čop, pripadnica najmlađe generacije suvreme-nih hrvatskih skladatelja, rođena je 1979. godine. Studij kompozicije završila je na Muzičkoj akade-miji u Zagrebu, u razredu profesora Željka Brka-novića, a magistrirala je 2005. godine u Utrechtu. Članica je Hrvatskoga društva skladatelja i autorica 25 orkestralnih i komornih skladbi te djela za elek-troniku. Dobitnica je niza nagrada i priznanja na domaćim i inozemnim natjecanjima, među kojima se ističu ona iz Moncalierija, Bonna i Strassbourga, Rektorova nagrada Sveučilišta u Zagrebu te Na-grada Ministarstva kulture za poticanje hrvatskoga glazbenog stvaralaštva. Odluku o nagradi donijela je Skupština Fonda na prijedlog stručnog žirija koji je djelovao u sastavu: Pavle Dešpalj, predsjednik, Ruben Radica, Berislav Šipuš, Mladen Tarbuk i Haris Nonveiller. Članovi žirija predložili su za Nagradu Stjepan Šulek upravo skladbu Adieu za or-kestar Viktorije Čop, ukazavši na uspješno ostvare-nu ideju skladbe, tematsku dojmljivost i skladatelj-

sku vještinu autorice.

Autorski koncert u planu

U kratkom razgovoru Viktorija Čop otkrila nam je neka promišljanja o svom dosadašnjem skladatelj-

skom radu i planovima za budućnost, osvrnuvši se na početku na značenje same Nagrade Stjepan Šu-lek: Nagrada koju sam primila dolazi iz same struke, što mi predstavlja poticaj za daljnji rad. Zadovoljna sam odličnim prijemom ove skladbe kod samih glazbenika koji su je praizveli. I taj odjek među glazbenicima ta-kođer predstavlja svojevrsnu nagradu. Na pitanje što smatra vrhuncem svojega dosadašnjeg rada nagra-đena je skladateljica odgovorila: Teško je za vrhunac izdvojiti neki poseban događaj ili određenu skladbu. Svaka skladba i izvedba imaju svoj poseban značaj u mom skladanju, tako da bi bilo nepošteno prema samim djelima valorizirati njihov značaj jednoga prema dru-gome. Važnije je reći da sam imala vrlo lijepu suradnju s dirigentima, glazbenicima i svojim učiteljima u cjelo-kupnom dosadašnjem radu. Iz planova za budućnost Viktorija Čop na kraju izdvaja: Moj autorski koncert jest ono čemu se veselim već duže vrijeme. Realizacija koncerta u planu je za kraj ove godine, a zasad imam veliku podršku Hrvatskoga glazbenog zavoda. Že-lja mi je tom prigodom angažirati sjajne glazbenike i predstaviti neke svoje skladbe koje još nisu zaživjele u Hrvatskoj.

Nagrada se sastoji od pisanoga priznanja, rada akademskoga slikara Ninoslava Poljana i novčanog iznosa, osobnoga dara doživotne predsjednice Fonda, gospođe Nevenke Šulek.

Viktorija Čop

Glazbena večer održana 13. ožujka ove godine u Salonu Očić doista je ugodno iznenadila sve slušatelje 3. programa Hr-

vatskoga radija i posjetitelje koncerta. Rijetkost je čuti inovativne kombinacije klasične glazbe i jazza u prostoru salonskoga tipa prikladnom za glazbu prošlih stoljeća, no, kako se pokazalo, i za onu novijega datuma. Ansambl koji se okupio za peti kućni koncert potpuna je novost, kako u Hrvatskoj, tako i u Salonu Očić, mjestu koje su odabrali za svoj prvi javni nastup. Iza naziva Acoustic Project ZF skrivaju se mladi umjetnici, članovi Zagrebačke fi lharmonije, koja je i pokrovitelj ansambla s dvoje umjetničkih voditelja i utemeljitelja — kontraba-sistom i odnedavna diplomiranim skladateljem Dubravkom Palanovićem i fl autisticom Renatom Penezić. Njima su se u ansamblu pridružili oboist Branko Mihanović, harmonikašica Ivana Cvetkov-ski i udaraljkaš Marko Mihajlović, a za klavirom je gostovao Mario Čopor. Zanimljivo je da je i bajan, vrsta harmonike koju je svirala Ivana Cvetkovski, prvi put odjekivao prostorom Salona.

Neiskvarena skladateljska ruka

Koncert su obilježile čak dvije praizvedbe. Prva je bila premijera Kvarteta za fl autu, obou, bajan i kon-trabas Dubravka Palanovića, djela koje neodoljivo podsjeća na sjajne Piazzolline uratke, ali istodobno

donosi svježinu mlade i neiskvarene skladateljske ruke koja je pronašla svoj put i izričaj. Izrazito je teško pisati za takvu kombinaciju glazbala, jer se svojom zvučnošću i bojom vrlo teško uklapaju u cjelinu koja je ovdje bila dorađena do samoga vr-hunca. Slijedila je izvedba Papandopulova Dua za obou i vibrafon koji je skladatelj napisao u jednom dahu, a tako su ga i svirali Branko Mihanović i Marko Mihajlović, predstavljajući pravu malu igru za dvoje jednakih i dojmom ravnopravnih instru-menata. Glavni i najdojmljiviji dio koncerta bila je druga praizvedba suite za pet instrumenata Mi-ljenka Prohaske pod nazivom Millardon. Naziv je skladatelj podario djelu tek na kraju skladanja jer, kako je i sâm rekao, »...bilo bi vrlo tužno da djelu dam ime, a da u partituri nemam ništa važnoga za reći«. U Millardonu je izrekao mnogo toga iteka-ko važnoga na znalački način — napisao je trostavačnu skladbu s kombinacijom klasičnog oblika i primjesama jaz-za, osobito u »šetajućoj« dionici kontrabasa ili udaraljkama koje podsje-ćaju na primjenu bubnja u jazz oblicima ili sasta-vima. Maestro Prohaska još je jednom dokazao svoju veličinu i umjetnič-ki ugled znalački kom-ponirajući tehnički vrlo zahtjevnu glazbu koja ujedno odaje dojam jed-nostavnosti i pitkosti.

Lijek za dušuVečer je nastavljena u istome žaru izvedbom odlomaka iz Suite za fl a-utu, kontrabas, udaraljke i klavir velikana jazza te fi lmske glazbe Clauda Bo-llinga, djela koje je sâm skladatelj nazvao Suita za fl autu i jazz–trio. Tehnički vrlo zahtjevna skladba bila je izvedena besprijekorno, ali s duhom i senzi-

bilitetom koji je teško postići, a imaju ga, nažalost, samo rijetki interpreti, uglavnom klasičari prema određe-nju. Odlomak Baroque and Blue bio je osobito zanimljiv zbog kombinacije klasične tradicionalne skladateljske tehnike koja kulminira u odlomku Fugace, a kombinira se sa jazzistič-kom obradom i pratnjom, što je očito utjecaj druženja i muziciranja Clau-da Bollinga s Oscarom Petersonom i mnogim drugim velikanima jazza. Koncert je završen popularnim Obli-vionom Astora Piazzolle i time su čla-novi ansambla Acoustic Project stavili točku na i prekrasnoj i vrlo opuštenoj

glazbenoj večeri, pokazavši dosljednost poslovici prema kojoj je glazba izvrstan lijek za dušu.

Isti je koncert ponovljen 9. travnja ove godine u predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, kao prvi u nizu od četiri koncerata ansambla Acoustic Project ZF u organizaciji Zagrebačke filharmonije. Takozvani koncerti za noćne ptice počinju u nestandardnom terminu od 21 sat i 21 minutu.

NA

GR

AD

E N

AG

RA

DE

N

AG

RA

DE

N

AG

RA

DE

N

AG

RA

DE

N

AG

RA

DE

N

AG

RA

DE

N

AG

RA

DE

Pod vodstvom mladog kontrabasista Dubravka Palanovića, koji je nedavno diplomirao kompoziciju u klasi profesora Željka Brkanovića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u ansamblu su se okupili ponajbolji hrvatski glazbenici: flautistica Renata Penezić, oboist Branko Mihanović, pijanist Mario Čopor, harmonikašica Ivana Cvetkovski i udaraljkaš Marko Mihajlović.

OSVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI

Dubravko Palanović



Zagreba�ki solisti, Dragan Sremec i Zagreba�ki kvartet saksofona — praizvedbe

Koncert i Fantazija Tomislava Uhlika i Silvija Foretića Piše: Sanja Raca

FORETI�EVA SCHÖNEN RHEIN U SMEÐEMPiše: Sanja Raca

Skladba Silvija Foretića Am schönen braunen Rhein ili Na lijepoj smeđoj Rajni praizvedena je u Hrvat-skoj 14. ožujka na koncertu Zagrebačke fi lhar-

monije (dirigent: Ivan Meylemans, Belgija), na kojemu su još bili predstavljeni Carski, Peti koncert za glasovir

i orkestar L. van Beethovena sa solistom Vladimirom Krpanom te Koncert za orkestar B. Bartóka. Hrvatski skladatelj je u komentaru naznačio da se radi o »nekoj vrsti polupraizvedbe«, jer je djelo već doživjelo premijeru 2001. kao narudžba duisburške Brodarske burze (Schi-ff erbörse Duisburg) u povodu proslave 100. obljetnice njezina utemeljenja. Napisao je za sastav gudačkog trija, sintesajzer i glasovir, a kasnije je preradio za veći an-sambl kako je skladba predstavljena u Zagrebu (gudač-ki orkestar, tri sintesajzera, glasovir i harfa). Izvorno je bila naslovljena Der Strom (Rijeka) »jer se naručiteljima autorov naziv nije svidio; očito je bio neprikladan tako svečanoj prigodi... ima u tom imenu ponešto provoka-cije, ironije i šale, no skladba je u prvom redu svojevrsni hommage ili oda rijeci uz koju je skladatelj proživio četr-deset godina...« (opaska S. F.).

Vodoravno, pa okomito

Rajna predstavlja čudoviti vodeni put od Alpa do Sjever-noga mora, a njezin srednji tok prepun je srednjovjekov-nih tvrđava, biskupskih i kneževskih dvorova i vrlo po-znatih vinograda. Ta ljepota zajedno sa stijenom Lorelei pod zaštitom je UNESCO–a kao spomenik kulturnom krajoliku. Opjevana rijeka dotakla je srce pjesnika Ka-tula, Svete Hildegarde od Bingena, srednjovjekovne mističarke koju su zvali »proročica s Rajne«, njemačku pučku tradiciju, Lorda Byrona, Clemensa Brentana, a nadasve Heinricha Heinea. Da na svoj način dotiče i srca hrvatskih pučkoškolaca svjedoči i ovaj biser — rije-ka Rajna teče vodoravno od Basela, a onda okomito...

Smijeh vodoravno–okomito zdrav je, kao što je zdrav smijeh u poetskoj varijaciji Am schönen braunen Rhein u odnosu na An der schönen blauen Donau (lijepa smeđa Rajna — lijepi plavi Dunav). Neovisnost skladateljskog pisma Silvija Foretića uključuje nadrealnost, polemiku i apsurd te neortodoksan stav prema glazbenoj prošlosti, u praizvedenoj skladbi čujan u ehu ritma je’n, dva, tri / je’n, dva, tri. Ploha na kojoj se vrtloži njegova rijeka, na svoj način trodijelne ABA forme, kombinacija je kreta-nja, njihanja, valovitosti vode, s jedne strane orisane kao osobni doživljaj misterija Rajne (početak i kraj skladbe), a s druge (srednji dio) stoji njezina socijalna uloga ista-knuta atmosferom nedjeljno–prazničkih izleta, ljudske vreve i zvukobraza (davni citat autora) koji prate vedru radost života lišenu mudrovanja i skepse. U scenaristič-kom dizajniranju te zvučne i pučke kolorističke palete, sintesajzeri su svojim mehaničkim intonacijama stvarali bitan element boje i asocijacija na Rajninu »društvenost« i bliskost s kopnenom zajednicom. Izvor iz kojega je pote-kao tonski niz na kojemu počiva cijela skladba odražava slova iz imena naručitelja.

Trio Orlando praizveo Trio furioso Frane Ðurovi�aPiše: Bojana Plećaš Kalebota

Neovisnost skladateljskog pisma Silvija Foretića uključuje nadrealnost, polemiku i apsurd te neortodoksan stav prema glazbenoj prošlosti, u praizvedenoj skladbi čujan u ehu ritma je’n, dva, tri / je’n, dva, tri.

PR

AIZ

VE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E

Zagrebački solisti, dvije praizvedbe u jednoj večeri i puna dvorana Hrvat-skog glazbenog zavoda, kratki su sa-

žetak koncerta održanog 12. veljače (sve kao u nekadašnjim vremenima). Zvijezde, po re-doslijedu izvedbi bili su skladatelji Tomislav Uhlik i Silvio Foretić, a konac koncerta obilje-žila je izvedba Mahlerove obrade Gudačkog kvarteta Smrt i djevojka F. Schuberta.

Gledajući iz kuta stvaralačke optike, iz odre-đenih razloga vjerujem da pisanje za nekoga, posveta nekome pretpostavlja određeni oblik inicijalne sigurnosti autoru čime se (autor) oslobađa mnogih nedoumica, jer poznaje kvalitetu prenositelja njegove kreacije. Tako mi se čini da su obojica skladatelja imali mir kad su stvarali za Dragana Sremca (T. Uhlik) i Zagrebački kvartet saksofona (S. Foretić) čiji članovi, doseg njihova muziciranja i entuzi-jazam nakon gotovo dva desetljeća zajednič-kog djelovanja i dalje uvjerljivo dominiraju (u svojoj vrsti) hrvatskom glazbenom scenom. To su Dragan Sremec, Goran Merčep, Saša Nestorović i Matjaž Drevenšek, ali tu su i Zagrebački solisti sa svojim novim proljećem i svim promjenama koje ohrabruju da su krize zaboravljene i tijelo zdravo (ansambla).

Skladatelj Tomislav Uhlik, produktivne, ra-zigrane i »nasmijane« lakoće stvaranja, izašao je pred publiku s Koncertom za alt saksofon, gudače i čembalo. Aktualan u odnosu na perspektive povijesti koje koncert određuju kao formu, autor je u novoj skladbi posegao u izvor star nekoliko stoljeća, tek toliko da uspo-

stavi dijalog između glavnih likova, orkestra i solista, osvjetljavajući baroknu potku diskret-nim, kratkim montažnim zahvatima u boji i harmoniji. Saksofon, ovdje alt saksofon, ima snažnu moć prilagodljivosti zvuka (poznata su od ranije uspješna nastojanja Zagrebačkog kvarteta saksofona da u svoj instrumentalni medij prenesu eminentno gudačke partitu-re), a u prijateljskom zagrljaju s gudačkim

orkestrom, skladatelj mu je dao kolorističku slojevitost, solističku virtuoznost i skladno partnerstvo u dijalogu. Trostavačni Koncert u vanjskim stavcima pričljiv je i motoričan, a njihova živahna vrtnja i pokretljivost u počast su solistu i ansamblu. Fini, nešto duži srednji dio, predstavlja počinak u fi zičkom i psiho-loškom hodu partiture. Promjena koju dono-si razgrađuje materijal i oslobađa ga pritiska stalnog pokreta. Mini epizode poput one sa solo čembalom i kultiviranim pianom orkestra te dimno sivom bojom solističkog instrumen-ta oblikovali su polagani stavak kao ključnu točku u skrivenom razrješenju sočne partiture novoga djela Tomislava Uhlika.

Silvije Foretić, L’ enfant terrible hrvatske glazbe kako ga najčešće nazivaju, zaokupio je pažnju svih koji obožavaju njegov teatar zvuka (ima daleko konkretnijih imena vezanih uz skla-dateljev mnogostruki teatrizam, ali sada nisu presudna). Praizvedena skladba nezadrživo je zaokupljena zvukom i onim što konvenci-onalni instrumentarij može otkriti u braku »starih« gudača i »mladih« saksofona. Kom-binacija kvarteta saksofona i malog gudač-

kog orkestra isključuje dominaciju jedne nad drugom sviračkom skupinom, jer je njihova instrumentalna (pre)moć potpuno decentrali-zirana. Ovdje bi prije bila riječ o suvremenoj glazbenoj inačici glasovite mušketirske zakle-tve, a iz tako organizirane pozadine izrasla je karakterna slika ansambla u nekoliko slo-jeva. Ritmizirano–duhovito–slikoviti naziv skladbe Buga i tuga, fantazija i fuga za kvartet

saksofona i mali gudački orkestar nedvojbeno ide u brand Silvio Foretić, bez čije bi verbalne komponente skladateljeva djela bila uskraće-na za ironiju, parabolu, asocijaciju i sve druge autentične foretićevske jezične kalambure. Sestre, kneginje Tuga i Buga, dio su hrvatske nacionalne legende o podrijetlu Hrvata, a mit o njima neosporna je fantazija koja se kao fuga (ili bolje, osnovna tema fuge) od starine pa sve do danas kontrapunktički ponavlja u ovome ili onome obliku. Praizvedeno djelo uisti-nu nosi nukleus fantazije koja na iracionalan način priziva mahlerovsku Adagietto aromu u visokim gudačima, ali pravu, dominantnu ansambl situaciju kad više nema guslačko–pu-hačke podjele na »mi« i »oni«, otvaraju udarci tamburina kao najava dolaska gustih namaza zvučne boje i polifone sinkronosti dvije rav-nopravne instrumentalne skupine. Autor ni u ovoj prigodi ne uklanja onaj poznati osobni glazbeni potpis koji ga čini tako izvornim, a skriven je u karuselovskim međuigrama na dah kojima, možda, usklađuje nenadmašni dvopjev iz naslova »buga i tuga / fantazija i fuga«.

Zagrebački solisti u novom izdanju

Silazak na vrh Stanka Horvata u izvedbi Martine Gojčeta–SilićU sklopu ciklusa Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika,

mezzosopranistica Martina Gojčeta–Silić i pijanistica Eva

Kirchmayer–Bilić održale su zanimljivu koncertnu večer

21. veljače u dvorani Hrvatskoga glazbenog zavoda. Tom

su prigodom, uz zahtjevne skladbe G. Mahlera i L. Beri-

ja, praizvele izvornu inačicu ciklusa Silazak na vrh Stanka

Horvata, jednoga od najistaknutijih suvremenih hrvatskih

skladatelja. Riječ je o njegovu posljednjem ostvarenju,

prvotno skladanom za glas i glasovirsku pratnju, koje je

potom namjeravao preraditi za komorni ansambl, no tu

nakanu nije uspio do kraja ostvariti. Nakon što je obradu

dovršio Berislav Šipuš, djelo su u tom obliku u studeno-

mu prošle godine praizveli upravo Martina Gojčeta–Silić i

Cantus Ansambl. (B.P.K.)

Jedan od najuglednijih hrvatskih komornih sastava Trio Orlando održao je 18. veljače u Zlatnoj dvorani Hr-

vatskoga instituta za povijest prvi od svoja tri ovogo-dišnja koncerta, čiju poveznicu čini pro-gramska koncepcija utemeljena na ranim, mladenačkim opu-sima W. A. Mozarta i L. van Beethovena te na jednoj praizvedbi djela suvremenih hrvat-skih skladatelja mlađe generacije: Frane Đuro-vića, Krešimira Selet-kovića i Vjekoslava Nježića.

Na programu prvoga koncerta prikladno uklo-pljenoga u raskošno, ali intimno ozračje

Zlatne dvorane, uz prve dvije Mo-zartove Trio–sonate, KV 10 i 11 i

Prvi klavirski trio u Es–duru iz Beethovenova opusa 1, našla se i praizvedba skladbe Trio furioso, za violinu, violončelo i klavir Frane Đurovića. Kao jedan od vodećih skladatelja svoje generacije, Đurović je poznat po orkestralnim, komornim, elektroničkim i elektroakustičkim djelima, instalacijama i multimedi-jalnim projektima u kojima smjelo i efektno sučeljava glaz-bu s različitim oblicima vizu-

alnih umjetnosti. Dobitnik je uglednih nagrada, od kojih

su najznačajnije Josip Štolcer Slavenski

i Stjepan Šulek, a

trenu-tačno

je docent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Trio furioso za klavirski trio Đurović je skladao 2007., posvetivši ga Triju Orlando: pijanistu Vladimiru Krpanu, violinistu Tonku Niniću i violončelistu Andreju Petraču. Riječ je o jednostavnoj, nepretencioznoj skladbi čiji se glazbeni sadržaj oslanja na tradiciju, a njezinu okosnicu čine tri ugođajno kontrastna stavka. Početni, živahni Capriccio pisan je u neobaro-knom stilu, a temelji se na pulsirajućem ritmu te izmjeni i razradi tematskoga materijala u dionicama klavira i violine. Slijedi ga Inter-mezzo tmurnoga, žalobnoga ugođaja kao pot-puna suprotnost dvama okvirnim stavcima. Djelo završava furioznim Scherzom plesnoga karaktera, prožetim folklornim elementima, vješto oblikujući cjelinu. Iako su članovi Trija Orlando tijekom cijele koncertne večeri istin-ski uživali u zajedničkom muziciranju, izved-bi toga djela pristupili su s osobitim žarom, poletno iznoseći njegov živopisan sadržaj i potvrdivši se kao vješti suradnici koji u sva-kom novom ostvarenju pronalaze neiscrpno nadahnuće.

Frano Đurović



Grupa Kries nastupila u Glasgowu i Londonu

HRVATSKA ETNO GLAZBA SVE USPJEŠNIJA U

VELIKOJ BRITANIJIPiše: Ognjen Tvrtković

Kineska i kanadska turneja Cantus Ansambla Piše: Bojana Plećaš Kalebota

HRVATSKA GLAZBA ZA DVA KLAVIRA NA KONCERTU U MOSKVI

Koncert glazbe za jedan i dva klavira pod nazivom Putovanje kroz

vrijeme, čiji je prvi dio bio posvećen hrvatskim suvremenim skla-

dateljima, održan je u dvorani Rahmanjinov Moskovskoga konzer-

vatorija 23. veljače ove godine u okviru redovitoga pretplatničkog ciklusa

suvremene glazbe. Izvedena su djela Anđelka Klobučara (Diptih za dva

klavira), Brune Bjelinskog (Koncert za dva klavira Romeo i Julija), Berislava

Šipuša (Dick Tracy and Very Short and Very Strange Story of Glaxo Blue),

Sanje Drakulić (Suburb and City za klavir četveroručno), Ive Josipovića

(Passo sempio za klavir četveroručno) i Davorina Kempfa (Hommage à

Béla Bartók za klavir solo). Koncert je nastao kao rezultat suradnje hrvat-

ske pijanistice Sabrine Zelić Lovrenović i njezina ruskog kolege Rustema

Kudajarova. Umjetnica je završila Muzičku akademiju u Zagrebu u klasi

profesorice Pavice Gvozdić, a školovanje nastavlja kao državna stipendi-

stica na Moskovskom konzervatoriju u klasi profesora Nikolaja Petrova te

1996. završava specijalizaciju i magisterij. Po povratku u Zagreb nastavlja

aktivni koncertni život nastupajući kao solistica i komorna glazbenica u

zemlji i inozemstvu. Pedagoškim se radom bavi od 1998. na Muzičkoj

akademiji u Zagrebu. Rustem Kudajarov završio je Konzervatorij u Ka-

zanju u klasi N. A. Fomine, a magisterij na Moskovskom konzervatoriju u

klasi Nikolaja Petrova. Laureat je mnogih međunarodnih natjecanja. Kao

solist nastupio je u Rusiji,

Ukrajini, Njemačkoj, Špa-

njolskoj, Norveškoj, Velikoj

Britaniji i Danskoj. Ostvario

je brojne nastupe uz prat-

nju renomiranih orkestara

i sudjelovao na uglednim

međunarodnim festivali-

ma. Kao pedagog djeluje

na Moskovskom konzer-

vatoriju. (S.Z.L.)

Sabrina Zelić Lovrenović i Rustem Kudajarov

SKLADBA NELLA MILLOTIJA IZVEDENA U LONDONU

Jedan od odličnih hrvatskih kla-

sičnih gitarista Žarko Ignjatović

(Pula, 1961.), inače nastanjen u

Ljubljani gdje je razvio široku koncer-

tnu i pedagošku aktivnost, održao je

14. veljače ove godine samostalni reci-

tal u komornoj koncertnoj dvorani po-

znatoga Muzeja Leighton u Londonu.

Na koncertu, što ga je priredilo Kultur-

no društvo Latinske Amerike i Kariba

u okviru ciklusa u kojemu je tijekom

zadnjih 25 godina nastupio velik broj

vrhunskih klasičnih gitarista, Ignjatović

je uz pomoć Slovenskoga veleposlan-

stva u Londonu svirao uglavnom djela

skladatelja s ovih prostora, mahom slo-

venskih (Aldo Kumar, Milko Lazar, Peter Šavli, Bojana Šaljić–Podešva, Mi-

roslav Lončar) te primjere klasičnoga repertoara pisanoga za ovo delikat-

no glazbalo. Iz programa valja izdvojiti izvedbu iznimno lijepog i folklorno

obojenoga djela Concerto in modo istriano Nella Milottija, njegova bivšeg

profesora u Srednjoj glazbenoj školi Ivan Matetić Ronjgov u Puli, koje je

ovom prigodom premijerno predstavljeno na Otoku. U ovoj se skladbi taj

veliki autor nepresušne energije i vitalnosti s lakoćom poigrava istarskim

skalama i ritmovima, donoseći onu oporu boju i rustikalnost karakteri-

stičnu za istarsku tradicijsku glazbu. Zanimljivo je da je sličnu inspiraciju

imao i slovenski skladatelj Aldo Kumar u svojoj skladbi Vala. Koncert je

okupio diplomatsku elitu Londona i niz ljubitelja zvuka klasične gitare. Sve

su skladbe, uključujući i Milottijevu, unatoč premijernim izvedbama po-

zdravljene burnim pljeskom. (Ognjen Tvrtković)

HRVATSKA PJESMA U BERLINU

Nakon prošlogodišnjega uspješnog gostovanja mezzosopranistice

Nataše Antoniazzo i pijanista Srđana Čaldarovića u Frankfurtu,

gdje su predstavili niz solo pjesama naših skladatelja nastalih tije-

kom zadnjih dvjestotinjak godina, sličan projekt priređen je 13. siječnja ove

godine u Berlinu. Budući da je i sama neko vrijeme radila u njemačkoj me-

tropoli, Nataša Antoniazzo, trenutačno u angažmanu Opere zagrebačko-

ga HNK, zadržala je kontakte koji su joj omogućili ostvarivanje nastupa u

tamošnjoj Kulturhaus Schwartzsche Villa uz pomoć hrvatskoga Ministar-

stva kulture, a u organizaciji Grada Berlina. Ovaj put nastupila je uz pratnju

Mije Elezović, pijanistice koja, nakon niza angažmana u domovini i širom

svijeta, trenutačno boravi u New Yorku gdje na Manhattan School od Mu-

sic priprema magisterij iz suvremene glazbe. Dvije glazbenice povezane

su još od djetinjstva, no ovo im je bio prvi zajednički koncert. Program,

podijeljen u dva dijela, u prvome je sadržavao solo pjesme A. Dvořáka, J.

Brahmsa, H. Wolfa, F. Liszta, R. Straussa i F. Schuberta, da bi u drugome

na red došla hrvatska lirika. Iako malobrojnu, tamošnju su publiku odu-

ševile pjesme Ive Lhotke Kalinskog (Roža, Kaj je ono mjesečina), Josipa

Hatzea (Uvelo lišće, Serenada), Ivana Zajca (Noć je tiha, Uzdah), te osobito

Ivana Brkanovića (Bez Nane, Uspavanka, Oj, goro jelova) i Jakova Gotov-

ca (Mornareva ljuba, S dragim u svijet, Žalba na zemlju) koje su pružile uvid

u bogatstvo našega folklora. N. Antoniazzo i M. Elezović nastavit će po-

micati hrvatsku

pjesmu u ino-

zemstvu, pa su

im tako u planu

i nastupi u još

nekoliko gra-

dova — među

prvima su na

redu München

i Zürich. (A.V.)

Mia Elezović i Nataša Antoniazzo

ME

ĐU

NA

RO

DN

I U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI

Hrvatska etno grupa Kries, pred-vođena karizmatičnim pjevačem Mojmirom Novakovićem, sve

uspješnije predstavlja suvremenu glazbe-nu kulturu naše zemlje. Krajem siječnja ostvarila je iznimno uspješno gostovanje u Velikoj Britaniji, u kojoj već otprije imaju odličan prijem kod publike, ali i stručne kritike. Vodeći časopisi specijalizirani za world music, poput Froots i Songlines, u više su navrata pisali o našim »junacima«. Nji-hov prvi CD Ivo i Mara (Kopito Records/Kutina) dobio je sjajne kritike i službenu distribuciju te se nalazi u većini važnijih diskografskih trgovina na odjeljku za eth-no/world music.

Pred kriti�arskom elitom

Osmočlani je sastav najprije nastupio na uglednom festivalu Celtic Connections 2008 u Glasgowu, koji je okupio glazbe-nu elitu iz cijeloga svijeta, a potom su se 24. siječnja »spustili« do Londona, gdje su predstavili svoj novi CD Kocijani (Kopito Records/Kutina) ostvaren u suradnji sa škotskim violinistom, aranžerom i pro-ducentom Martinom Swanom, kojemu je Hrvatska očito jednako pri srcu koli-ko i njegova rodna Škotska. Nastupili su u poznatom okupljalištu zaljubljenika u glazbu svijeta, lokalu Pizza on the Park, gdje su u odličnim tehničkim uvjetima predstavili svoj neobičan spoj arhaičnoga hrvatskog tradicijskog zvukovlja, melodija i neobičnog instrumentarija s elementima suvremene pop/rock produkcije, gotovo punk trash provenijencije. A njihov engle-ski distributer i producenti iz podružnice Half the World za ovu su prigodu okupili kremu engleske kritike i glazbenoga novi-narstva, poput legendarnoga DJ–a Char-liea Gilletta (njegova doktorska disertacija Sound of City jedna je od najvažnijih teo-rijskih studija o rock glazbi uopće, bio je prvi koji je u svojim radijskim emisijama emitirao snimke Dire Straitsa, a u više je navrata u svojim emisijama glazbe svijeta na programima BBC–a emitirao snimke hrvatskih izvođača), potom Simona Bro-ugthona, izdavača referentnog časopisa Songlines i urednika enciklopedije Rough Guide: World Music, pa Robina Denselowa

iz Th e Guardiana, multiinstrumentalista Andrewa Cronshawa i niz priznatih glaz-benika i fotografa.

Novakovi� briljirao

Kriesovci su se pojavili pred tako kom-petentnom publikom odjeveni u hrvatske narodne nošnje i »naoružani« tradicijskim instrumentima poput hrvatskih gajdi, lije-rice, potom različitih udaraljki, violinom te izrazito snažnom rock ritam sekcijom i škotskim violinistom Martinom Swanom. Predvođena Mojmirom Novakovićem, grupa je u dva seta pokazala da se suve-reno kreće jedinstvenim putem na kojemu se tradicijski, arhaični zvukovi i melodije skladno uklapaju sa suvremenim rock ri-tmovima i utjecajima koji dolaze s različi-tih strana svijeta, od Afrike i Makedonije pa nadalje. Započeli su mirno, pokazali što je troglasno pjevanje, Mojmir Novako-vić briljirao je u ulozi frontmena, prepun

humora u najavama, a slijedili su ga sjajni Konavljanin Ivo Letunić na lijerici i Ba-ranjac Anton Vegh na diplama, gajdama i drugim puhačkim instrumentima (obojica i pjevaju), uz smirenu i melodioznu violinu hrvatskoga Škota Swana te ritam sekciju koja je »plela« snažne, plemenske ritmo-ve dovodeći pojedine izvedbe do usijanja, ali i pokrenuvši na kraju publiku na ples, posebno kada je zvuk lijerice došao u prvi plan. Dakako, naglasak je bio na novom albumu Kocijani (ime sela u Gorskom kotaru gdje se CD pripremao), ali su u program ubacili i nekoliko već poznatih pjesama s izdanja Ivo i Mara. Pljesak pu-blike nije izostao, a Robin Denselowe, u novinama Th e Guardian od 28. siječnja, dao im je čak 4 od 5 zvjezdica u svojoj kritici uz koju je objavljena i slika gajdaša Antona Vegha, ne štedeći riječi pohvale za cijelu grupu, posebice za vodećega pjevača Mojmira Novakovića. Slične pozitivne re-akcije očekujemo i u drugim specijalizira-nim tiskovinama.

Recimo još i to da Kries ima za svoja iz-danja engleskoga distributera, tvrtku Dis-covery, a producentska kuća Acroanima iz Splita, koju uz Novakovića vodi i Antonija Kavas, usko surađuje s engleskim časopi-sima u medijskoj promociji njihova etno/world music festivala Ethnoambient, koji se svakoga ljeta priređuje u Saloni. Kries ide naprijed prema sve uspješnijoj karijeri na svjetskoj pozornici etno glazbe. Na tomu im srdačno čestitamo.

Cantus Ansambl, naj-cjenjeniji hrvatski an-sambl specijaliziran za

izvođenje suvremene glazbe, od svojega osnivanja 2001. godine njeguje izvedbe značaj-nih komornih skladbi 20. i 21. stoljeća te promiče stvaralaštvo suvremenih hrvatskih skla-datelja, čije skladbe nerijetko i praizvodi. U okviru zgusnu-toga koncertnog rasporeda čla-novi Ansambla, proglašenoga ISCM–ovim stalnim ansam-blom Svjetskih dana glazbe 2008., i utemeljitelj i umjet-nički voditelj Berislav Šipuš

u svibnju i lipnju ove godine odlaze na turneju u Kinu i Ka-nadu. Zahvaljujući započetoj suradnji s kineskim glazbenim institucijama, skladateljima, izvođačima i orkestrima slič-nih umjetničkih pogleda, Can-tus Ansambl će krajem svibnja gostovati na dva glazbena do-gađaja u Pekingu. Tako će 28. svibnja nastupiti na koncertu u sklopu Beijing Modern Music Festivala, posvećena isključivo djelima suvremenih kineskih skladatelja, a koncertom i predavanjem Berislava Šipu-ša, održanima dan kasnije na

Središnjem glazbe-nom konzervatoriju u Pekingu, predstavit će kineskoj publici i glazbenoj struci opuse suvremenih hrvatskih skladatelja Borisa Pa-pandopula, Dubravka Detonija, Srđana De-dića, Krešimira Se-letkovića i Berislava Šipuša.

Osvajanje Novoga svijeta

Ansambl u lipnju odlazi na kanadsku

turneju u sklopu koje će odr-žati četiri koncerta u Torontu, Ottawi i Montrealu s ciljem učvršćivanja suradnje kanad-skih i hrvatskih glazbenih institucija i predstavljanja hr-vatske glazbe na drugim kon-tinentima. Tom će prigodom glazbenici, uz opuse hrvatskih skladatelja svih generacija, izvesti i nekoliko djela suvre-menih kanadskih autora. Prvi koncert s djelima hrvatskih skladatelja Papandopula, Se-letkovića, Dedića, Šipuša i Detonija te novom skladbom

Michaela Pepe, umjetničkoga voditelja ansambla Les AMIS, Cantus Ansambl održat će 1. lipnja u Studiju Glenn Gould na festivalu soundaXis u Torontu, pokrenutom 2006. u okviru projekata New Music Arts. Riječ je o uglednome festivalu koji glazbu povezuje s arhitekturom i akustikom, a ove je godine posvećen skladatelju Edgaru Varèseu. Gostovat će i u sklopu ciklusa ansambla Les AMIS, a solisti Cantus Ansambla: vio-linist Ivan Novinc, violončelist Jasen Chelfi , Ratko Vojtek na bas klarinetu i pijanistica Sre-brenka Poljak, održat će 3. lip-nja koncert hrvatske komorne glazbe u Amfi teatru Richard Bradshaw u Kanadskoj opernoj kući. Tom će prigodom izvesti djela Tomislava Šabana, Srđa-na Dedića, Stanka Horvata, Anđelka Klobučara, Ive Josi-povića i Marka Ruždjaka. Svo-je kanadsko gostovanje Cantus Ansambl privest će kraju kon-certima 4. i 5. lipnja u Ottawi i Montrealu, gdje će, između ostalih, izvesti i skladbu Leptiri Olje Jelaske te Komornu simfo-niju Borisa Papandopula.

Sastav Kries već nekoliko godina u Velikoj Britaniji gradi status iznimno tražene koncertne atrakcije uz regularnu distribuciju njihovih diskografskih izdanja. O tome svjedoče uspješni nastupi na festivalima u Glasgowu i Londonu krajem siječnja.

Kries u Londonu

SY

LVIA

PA

RN

ELL

Cantus Ansambl

Nello Milotti

DA

VO

R H

RV

OJ



Skladbe Petra Bergama u Bruxellesu i Zagrebu

Troje mladih glazbenika iz Belgije, Mađarske i Hr-vatske održalo je koncert 27. veljače ove godine u Institutu za kulturu Veleposlanstva Republike

Mađarske u Bruxellesu. Uz fagotista Pietera Nuyttena i pijanista Nikolaasa Kendea, na Koncertu prijatelja Hrvat-sku je predstavljala uspješna klarinetistica Marija Pavlo-vić, koja živi i radi u Belgiji, izvevši Concerto abbreviato za klarinet solo Petra Bergama. Ta efektna jednostavačna skladba nastala je 1966. godine, a iste ju je godine na turneji po Ujedinjenom Kraljevstvu praizveo klarinetist Milenko Stefanović. Ovo je djelo izveo i klarinetist Rude Mimica na svojemu koncertu 10. ožujka održanom u sklopu ciklusa Mladi u Lisinskom i Tribine mladih glaz-benih umjetnika Darko Lukić u Maloj dvorani Lisinski. Dvadesetak dana kasnije, u okviru Plave oktave Zagre-bačke fi lharmonije, publika u Velikoj dvorani Lisinski sa zanimanjem je slušala još jedno ostvarenje toga na-dahnutog autora živopisnog umjetničkog puta, Navigare necesse est. Vođena motom Navigare necesse est, vivere non est (Ploviti se mora, živjeti ne), ta je skladba praizvedena 1961., tri godine nakon svojega nastanka, a na pozornici Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog zaživjela je u novoj verziji u izvedbi Zagrebačke fi lharmonije i maestra Ive Lipanovića 28. ožujka ove godine. (B.P.K.)

Gostovanje Hrvatskoga baroknog ansambla u Parizu

Hrvatski barokni ansambl, istaknuti hrvatski sa-stav specijaliziran za izvođenje rane glazbe, odr-žao je svoj prvi samostalni koncert 19. veljače u

Parizu, u jednom od najprestižnijih koncertnih prostora, Velikom salonu Luja XIV. smještenom u monumentalni barokni kompleks Les Invalides. Koncert je ostvaren uz podršku Ministarstva kulture i Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske. Brojnoj publici hrvatski su glazbenici, uz djela talijanskih i francuskih majstora, predstavili i izbor iz opusa hrvatskih skladatelja Vinka Jelića, Gabriela Pulitija, Francesca i Gabriela Uspera te Tomasa Cecchinija. Uz parišku publiku, koncertu su na-zočili Mirko Galić, veleposlanik Republike Hrvatske u Francuskoj, članovi diplomatskog zbora i brojni ugledni-ci, među kojima i skladatelj Ivo Malec i književnik Ra-dovan Ivšić. (B.P.K.)

Komorni zbor Ivan Filipović proslavio deset godina djelovanja

Komorni zbor Ivan Filipović proslavio je desetu obljetnicu djelovanja svečanim koncertom KZIF za 10! održanim 10. ožujka u Koncertnoj dvora-

ni Vatroslava Lisinskog. Koncert je zamišljen kao susret sadašnjih i bivših članova Zbora uz donošenje presjeka cjelokupnoga repertoara u dva dijela — program a capella te program uz orgulje i dugogodišnje suradnike, Hrvat-ski barokni ansambl. Pod ravnanjem Gorana Jerkovića izvedene su, između ostalih, i skladbe hrvatskih autora Ivana Matetića–Ronjgova, Jakova Gotovca i Mate Le-šćana. (B.P.K.)

TrianguliZona na stranicama internetskog izdavača TestTubea

Na stranicama uglednoga portugalskog inter net-skog izdavača TestTubea objavljen je EP Flossy hrvatskog ansambla TrianguliZona (Andrej

Jakuš, truba, krilnica, elektronika; Ivan Kapec, gitara, semplovi, elektronika; Janko Novoselić, bubnjevi; Vladimir Končar, video). To je snimka s njihove hrvatske turneje iz 2007. godine. Ovaj neobičan i kreativan spoj ambijentalne, jazz i post–klupske glazbe bio je dovoljno zanimljiv inozemnom internetskom izdavaču kao što je TestTube koji okuplja vrhunska imena audio umjetnika iz cijeloga svijeta, među kojima su Darren Mclure, David Velez, Petr Drkula, Th anos Chrysakis. EP Flossy može se besplatno skinuti sa stranice TestTubea http://testtube.monocromatica.com ili slušati na njihovu playeru. Filozofi ja sve većeg broja izdavača ove vrste jest slobodna glazba za slobodne uši. TrianguliZona spremno je dočekala novo kreativno umrežavanje sa svjetskim strujanjima u audio umjetnosti. Svježa, za nim ljiva, prodorna i ugodna glazba sasvim sigurno će brzo pronaći znatan broj slušatelja na internetu, ali i izvan njega. (D.H.)

Razgovor s Katarinom Matanovac Furi� , voditeljicom Odjela mehani�kih prava HDS ZAMP–a

U SUSTAV PRIVATNOG KOPIRANJA SVAKIM

DANOM UKLJU�UJE SE SVE VIŠE UVOZNIKARazgovarala: Ana Kralj

ME

ĐU

NA

RO

DN

I U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI

VIJ

ESTI VIJ

ESTI V

IJE

STI VIJ

ESTI VIJ

ESTI V

IJE

STI VIJ

ESTI VIJ

ESTI V

IJE

STI VIJ

ESTI VIJ

ESTI V

IJE

STI VIJ

ESTI

Novosti u Sustavu privatnog kopiranja

Prije mjesec dana potpisan je aneks Sporazuma o osnovnim načelima i uvjetima za ostvarivanje prava na naknadu za reproduciranje autorskog djela za privatno ili drugo korištenje između HDS ZAMP–a i Hrvatske gospodarske komore. Koje novosti obuhvaća?

Radna skupina sastavljena od predstavnika ugovornih strana sustavno prati i analizira tržište svakog pojedinog proizvoda podlož-nog naknadi kako ne bi došlo do ozbiljnijeg poremećaja na tržištu koji bi mogao utjecati na njegovu prodaju. Slijedom toga potpisan je aneks spomenutoga Sporazuma kojim je određeno da naknade za pojedine skupine proizvoda u 2008. neće rasti, odnosno da će se za neke skupine proizvoda uvesti nove podvrste na koje će se primijeniti nove naknade. Također, ugovorne strane usuglasile su se da će se naknade za 2006., koja je također predmet ugovora, platiti u dvanaest kvartalnih obroka, od kojih će posljednji kvartal dospjeti na naplatu 15. veljače 2011. godine.

(članak u cijelosti na www.hds.hr)

Čime se sve bavi Odjel mehaničkih prava?

Odjel se bavi prikupljanjem autorske na-knade za mehaničku reprodukciju nosača zvuka, naknade za korištenje glazbenih melodija kao pozivnih melodija za mobilne telefone, naknade za umnožavanje autorskih djela u džubokse te naknade za »privatno kopiranje«.

S kojim ste se poslovnim izazovom unutar Odjela susreli početkom prošle godine?

Prema članku 32. Zakona o autorskom pra-vu i srodnim pravima uvedeno je Pravo na naknadu za reproduciranje autorskog djela za privatno ili drugo vlastito korištenje, ta-kozvano pravo na privatno kopiranje (engl. Blank Tape Levy ili BTL). Budući da su druge zemlje u svijetu, primjerice zemlje Europske unije, Japan, Kanada i SAD, već odavno uvele tu vrstu naknade i u Hrvat-skoj smo pokrenuli implementaciju sustava za njeno ostvarivanje počevši od 1. siječnja 2007. godine. Uvođenje ovog sustava bilo je cijelo vrijeme pod budnim okom medija i uvoznika praznih nosača zvuka, slike ili teksta koji nisu bili zadovoljni svojom no-vom zakonskom obvezom. Stoga je bio ve-lik izazov i u ovom dijelu zaštititi prava svih naših autora glazbenih djela koje štitimo kao stručna služba Hrvatskoga društva sklada-telja.

Kakva je atmosfera vladala u Odjelu zbog ve-likog pritiska medija nakon uvođenja sustava privatnog kopiranja u Hrvatskoj?

Bilo je napeto. Uložili smo velike napore obrazlažući svrhu plaćanja pravične na-knade za privatno kopiranje i utjecali na podizanje svijesti uvoznika praznih nosača zvuka i slike te uređaja za reproduciranje o nužnosti reguliranja njihovih obveza. Često se naknada za privatno kopiranje u mediji-

ma i drugdje naziva »nametom«. No, to nije točno jer se radi o pravičnoj kompenzaciji za korištenje djela s područja glazbene i fi lmske umjetnosti. Oni koji stvaraju glazbu i fi lmo-ve žele, kao i svi drugi, da se njihov rad i dje-lo cijeni, pa je tako ova naknada samo oblik obeštećenja za njihov rad, za njihovo umjet-ničko stvaranje. Budući da digitalna tehno-logija napreduje, autoru s vremenom postaje sve teže zaštiti svoj autorski rad, zbog toga se Zakon dotaknuo i onih koji iskorištavaju ta djela na način da ih pohranjuju na svoje mobilne uređaje, računala, memorijske kar-tice, USB stickove te na ostale nosače zvuka, teksta ili slike.

Jeste li zadovoljni provedbom Sustava privat-nog kopiranja u Hrvatskoj i naplatom?

Nakon velikog uloženog truda, jesmo. Veći-na uvoznika, koji su ujedno i zakonski obve-znici plaćanja te naknade, shvatili su njezinu namjenu. U sustav je uključeno njih 66, a sveukupno je za 2007. na ime naknade za privatno kopiranje naplaćeno 2.559.323,00 kuna (dio 2007. zadužen je i u 2008., op.a.).

Koliki će dio prikupljenog »kolača« dobiti udruge unutar toga Sustava (HUZIP, DHFR, ZA-PRAF i HDS ZAMP), a koliko će biti utroše-no na poticanje umjetničkog i kulturnog stvara-laštva i kulturne raznolikosti?

Sredstva od naknade raspoređuju se suklad-no ugovorima koje su među sobom sklopile udruge nositelja prava, što je uobičajeno u europskoj praksi. Postoje tri načina raspo-djele prikupljenih naknada. U raspodjeli po kriteriju nositelja prava, u audio sadržaju, diskografi ma (ZAPRAF–u) pripada 30%, izvođačima (HUZIP–u) 30%, dok autorima glazbe (HDS–u) pripada 40% od sveuku-pne naknade. Ukupno 30% od cjelokupnog iznosa prikupljenih naknada, sukladno iz-mjenama i dopunama Zakona o autorskom

pravu i srodnim pravima iz kolovoza 2007., izdvaja se za poticanje umjetničkog i kultur-nog stvaralaštva i kulturne raznolikosti, na čemu se trenutačno radi u HDS ZAMP–u.

Tko su obveznici plaćanja te naknade, uvoznici ili krajnji korisnici?

U tome najčešće dolazi do zabune. Naime, zakonski obveznici plaćanja naknade za pri-vatno kopiranje jesu uvoznici ili proizvođači praznih nosača zvuka, slike ili teksta, kao i tehničkih uređaja za tonsko ili vizualno sni-manje.

Izvršavaju li uvoznici danas savjesno tu za-konsku obvezu ili i dalje postoji svojevrstan ot-por prema tome?

U proteklih godinu dana porasla je svijest o potrebi plaćanja naknade na proizvode na-mijenjene privatnom kopiranju. No, kao i u svim novim stvarima, kod nekih uvoznika i dalje postoji otpor. Takve uvoznike proce-suiramo i na taj način pokušavamo uvesti u sustav kako bismo omogućili svim obvezni-cima ovoga sustava jednake uvjete trgovanja robom na tržištu.

Kakve rezultate na području privatnoga kopi-ranja očekujete u ovoj godini?

Očekujemo rast naplate s obzirom da su se implementaciji sustava pridružili i uvoznici mobilnih uređaja s MP3 playerom koji su, osim reguliranja buduće naknade, dužni podmiriti i sva dugovanja za 2006. i 2007. Također, očekujemo redovito plaćanje na-knade svih dosadašnjih uvoznika, uvršta-vanje u sustav novih uvoznika koji se jave u HDS ZAMP ili koje naši zastupnici »otkri-ju« na terenu. No, ipak za one »neposlušne« obveznike i dalje slijedi procesuiranje koje provode nadležni sudovi.

AU

TO

RSK

A P

RA

VA

A

UTO

RSK

A P

RA

VA

A

UTO

RSK

A P

RA

VA

A

UTO

RSK

A P

RA

VA

A

UTO

RSK

A P

RA

VA

A

UTO

RSK

A P

RA

VA

A

UTO

RSK

A P

RA

VA

A

UTO

RSK

A P

RA

VA

A

UTO

RSK

A P

RA

VA

Katarina Matanovac Furić

AN

A K

RA

LJ



Prenosimo razgovor CISAC Newsa s novoizabranim predsjednikom CIAM–a Bendikom Hofsethom, norveškim skladateljem i saksofonistom

VODE�I GLAS ZA AUTORSKA PRAVA

MIDEM 2008.: CISAC predviđa velike promjene na digitalnom tržištu

Potaknut velikim porastom korištenja audiovizualnih sa-

držaja, posebice u jugoistočnoj Aziji i Latinskoj Americi,

CISAC predviđa da će njihova isporuka putem mobil-

nih uređaja premašiti klasično online preuzimanje do 2010.

godine. Ova Međunarodna organizacija društava autora i

skladatelja javno je prikazala svoje predviđanje na najvećemu

svjetskom sajmu glazbene industrije MIDEM–u, koji se od 26.

do 30. siječnja održao u francuskom gradu Cannesu. Naime,

sudjelujući u organiziranim grupnim diskusijama, predstavnici

CISAC–a, svjetske organizacije društava za zaštitu autorskih

prava, a koje je i sâm HDS ZAMP član, iznijeli su neke od

zaključaka proizašlih iz njihova istraživanja poslovnih procesa

u digitalnoj ekonomiji i mogućih scenarija razvoja poslovanja.

(Ana Kralj)


Glazbeni svijet odlučan olakšati posao glazbenih servisa

Međunarodne organizacije CISAC, ICMP i IMPA, koje

predstavljaju interese skladatelja, autora, glazbenih

izdavača, kao i njihovih društava, izrazile su zadovolj-

stvo raspravama priređenima na ovogodišnjemu MIDEM–u.

Najveći svjetski sajam glazbene industrije, koji je ove godine

održan po 42. put, glazbenoj je zajednici na priređenim ra-

spravama omogućio nastavak razgovora o prekograničnom

korištenju glazbenih djela. Cilj neformalnih razgovora bio je

pronaći najbolji način pružanja bržih i jednostavnijih rješenja

za izdavanje odobrenja korisnicima glazbenih djela, što je po-

sebno nužno kod online korištenja glazbe. (Ana Kralj)


DUBAI: Globalni kongres pozvao na borbu protiv krivotvorenja i piratstva

Globalni kongres o suzbijanju krivotvorenja i piratstva,

održan od 3. do 5. veljače 2008. u Dubaiju, pozvao je

sve svjetske državnike i međunarodne vođe na sudje-

lovanje u borbi s ovim problemom. Kongres predstavlja jedin-

stveno međunarodno partnerstvo u javno–privatnom sektoru

kojemu je cilj pronaći rješenja globalnoga problema porasta

ilegalne trgovine krivotvorinama i piratstva te olakšati njihovu

implementaciju. Razmjena iskustava, podizanje razine svijesti

u javnosti o štetnosti navedenih pojava i međusobna suradnja

njegove su glavne zadaće. Kao takav, postao je vodeći me-

đunarodni forum za oblikovanje praktičnih strategija za suzbi-

janje trgovine krivotvorinama i piratstva. (Ana Kralj)


BRILJANTNA GIBONNIJEVA FORMA

Kako pisati o novim koncertima Gi-bonnija, a ne ponavljati komplimente i superlative već ispisane u dnevnom

tisku ...ili možda jednostavno reći da su oba zagrebačka koncerta, rasprodana u pret-prodaji za samo nekoliko sati, u potpunosti ispunila ne samo očekivanja vjerne publike, nego i kritike koja mu i dalje priznaje napor u inovacijama predstavljanja svojih pjesama. Zato je Zlatan Stipišić ovaj put odabrao in-timnije, manje prostore, mjesta gdje može »u

oči« pogledati svakoga u dvorani i gdje se stvara topla, gotovo obiteljska atmosfera.

Acoustic:electric turneja ostvarena tijekom veljače u Rijeci, Zagrebu, Varaždinu, Osijeku, Zadru i Splitu, unatoč manjim prostorima, zamišljena je i producirana alla grande. U tri sata vrhunskoga glazbenog užitka Gibonni je, sa svojim pratećim bendom sjajnih glazbenika, podijelio užitak mu-ziciranja i s dragim vokalnim istomišljenicima. U zagrebačkoj Tvornici kulture 9. i 10. veljače bili su Zorana Balov (vrlo dobra francuska izvedba Cesa-rice), Goran Bare (srsi na Anđela u tebi) te Damir Urban i Maya Azucena (nezaboravni trenutak u Posoljeni zrak i razlivena tinta).

Poznate pjesme, osvježene i aranžmanski razrađene, nizale su se u sjedinjenju pu-blike i glazbenika. Na pragu svojih četrdesetih Gibonni je u briljantnoj formi, i dalje djetinje radostan i zaigran, pun poštovanja prema publici koja mu uzvraća čistom lju-bavi, oslobođena loših misli i svakodnevnih nedaća tijekom koncerta. U današnje stresno vrijeme to nije malo. (Branka Muvrin)

Gibboni i Urban u Tvornici

RIJEČKA SKUPINA BEN HUR POBIJEDILA NA USKRSFESTU 2008.

Najstariji i najveći hrvatski festival popu-larne kršćan-ske glazbe

održan je na Bijelu nedjelju u KD Va-troslava Lisinskog. Na 27. izdanje festi-vala prijavljeno je 68 skladbi, od kojih je za izvedbu u natjecatelj-skoj večeri odabrano njih 20. U organizaciji Odbora za mlade Hr-vatske biskupske kon-ferencije i Hrvatsko-ga katoličkog radija (HKR) manifestacija je uzorno pripremlje-na, a u uzbudljivoj završnici pobijedila je riječka skupina Ben Hur s pjesmom Isuse dođi. Ista skupina osvojila je i nagradu po izboru izvo-đača. Drugo mjesto osvojila je također Riječanka, debitantica na festivalu Katja Budimčić (Isus šalje

nadu), a trećeplasirani su — prema izboru žirija — mladi Subotičani VIS Proroci. Na Uskrsfestu su udruženi šibenski Laudantes i zagrebački Th e Messengers (Oče naš) bili najbolji po izboru slušatelja HKR–a i dru-gih radio postaja, a po izboru tjednika Glas Koncila nagradu za najbolji tekst dobili su

stihovi Moj put splitskih Navjestitelja. Po-sebnu nagradu za 40 godina pjevanja Bogu i ljudima i 30 godina diskografi je dobio je fra Šimun Šito Ćorić. (M.S.)

Norveški skladatelj, saksofo-nist i novoizabrani predsjednik CIAM–a (profesionalnog foru-

ma unutar Međunarodne konfederacije društava skladatelja i autora, CISAC–a) Bendik Hofseth poznat je javnosti i kao član legendarne jazz grupe Steps Ahead. Njegova su djela mješavina jazza, klasične i popularne glazbe. Dosad je objavio osam albuma te je puno skladao za fi lmove, kazališne produkcije i televizijske emisi-je. Kada ne piše, ne sklada i ne podučava glazbu, Bendik, inače i profesor glazbe na Sveučilištu Adger u Norveškoj, zaoku-pljen je promicanjem autorskih prava. Na-ime, član je uprave norveških društava za zaštitu autorskih muzičkih prava, TONO i NcB, te predsjednik Norveškoga društva skladatelja i autora teksta (NOPA). Budu-ći da je nedavno izabran za predsjednika CIAM–a (Međunarodnoga vijeća autora i skladatelja glazbe), prenosimo njegov razgovor za časopis CISAC News.

Koja je uloga autorskih društava u životu jednog glazbenog stvaratelja?

Mi autori trebamo zajedničko tijelo koje će nam moći pružiti zaštitu našeg rada i naših prava u okruženju koje sve više po-staje neprijateljski raspoloženo. Povjerili smo svoja prava autorskim društvima u vremenu prije digitalnog doba, a ne raz-mišljamo o tome da ih napustimo u sa-dašnjem online svijetu. Naprotiv, imamo povjerenja u autorska društva i ona postaju naši najvjerniji partneri u digitalno doba.

Na zadnjem CIAM–ovu sastanku mnogo je sudionika naglašavalo potrebu za boljim za-jedništvom. Što to zapravo znači?

U ovo turbulentno vrijeme isključiva prava autora stavljena su na kocku i stoga mora-mo ostati ujedinjeni. Unutar naše profesi-onalne zajednice moramo osnovati saveze skladatelja s izvođačima, diskografi ma i korisnicima naših djela kako bismo došli do poslovnih modela koji su ključni u di-gitalnom okruženju. Naravno, razgovarali smo i s pružateljima digitalnih usluga koji, na naše iznenađenje, imaju iste probleme kao i mi. Većina ih ima problema uvjera-vajući svoje investitore da su njihovi tre-nutačni poslovni modeli valjani, posebice kad je poznato da za 80% sadržaja koji se nudi na Internetu nisu regulirana autor-ska prava te je riječ o njihovoj zlouporabi.

Ponavljam, trebamo raditi zajedno s njima da bismo smislili nove poslovne modele. To je jedan od mojih glavnih ciljeva kao predsjednika CIAM–a.

Koje se ostale teme ističu u CIAM–ovu rad-nom programu?

Moramo postići daljnje djelovanje prema Europskoj uniji koje se odnosi na Pre-poruku i Prigovor (Preporuka Europske komisije o prekograničnom ostvarivanju prava te Prigovor Europskoga parlamenta na tu Preporuku, op.a.). To je područje u kojemu mi kao autori, odnosno stvaratelji, moramo poduprijeti naša društva i s njima kao i s CISAC–om naporno raditi kako bi se naš glas čuo. Povrh toga, iskreno vje-rujem da će, ukoliko digitalna isporuka glazbe bude ekonomski isplativa, ona biti utemeljena na raznolikosti, tržišnim niša-ma te ciljanom marketingu i distribuciji.

Koja je uloga au-torskih društava da bi to postalo stvarnost?

Kao prvo, po-stojanje autor-skih društava na svakom po-jedinom terito-riju doprinosi samim autorima i prijeko potreb-noj kulturnoj različitosti. Kad bi sva tržišta bila jednaka, već bi sutra postojalo jedinstveno trži-šte. Kako stvari sada stoje, po-litičko uređenje mora biti vrlo oprezno kako ne bi uništilo cjelo-kupno kulturno okruženje. Po-dupirem posao koji radimo na prilagođavanju recipročnih ugo-vora kako bismo ispunili zahtje-

ve Europske komisije. Također postoje i druga pitanja na kojima moramo poraditi.

Koja su to pitanja?

Moramo pojasniti naše ekonomske argu-mente da bismo što bolje promicali ulogu autorskih prava u postizanju kontinuira-nog rasta u kreativnoj industriji, gospodar-skog razvoja, veće stope zaposlenosti, kao i društvenoga razvoja i dobrobiti. S druge strane, gledajući ulogu autorskih društava, postoji mnogo neekonomskih aspekata koje je potrebno uzeti u obzir, kao što je pitanje lokalnih i nacionalnih glazbenih identiteta i kulturne raznolikosti. Ako bi se Europska komisija odlučila za Direk-tivu o kolektivnom ostvarivanju prava, mi bismo trebali osigurati da svi ti aspekti budu uključeni u političku debatu.

(Prijevod: Ana Kralj)

Bendik Hofseth

CIS

AC

New

s

Ben Hur

O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI A

UTO

RSK

A P

RA

VA

A

UTO

RSK

A P

RA

VA

A

UTO

RSK

A P

RA

VA

A

UTO

RSK

A P

RA

VA

A

UTO

RSK

A P

RA

VA

A

UTO

RSK

A P

RA

VA

F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI A

UTO

RSK

A P

RA

VA

A

UTO

RSK

A P

RA

VA

A

UTO

RSK

A P

RA

VA

A

UTO

RSK

A P

RA

VA

A

UTO

RSK

A P

RA

VA

A

UTO

RSK

A P

RA

VA



PROMOCIJA ZBORNIKA

BO�IDAR KUNC. �IVOT I DJELO

U HRVATSKOM GLAZBENOM

ZAVODU Piše: Ana Vidić

U obliku zbornika, naslovljena Bo-židar Kunc. Život i djelo, u izda-nju Hrvatskoga muzikološkog

društva (HMD) na preko 500 stranica objavljen je 21 prilog dvadesetero su-dionika skupa. Promocija izdanja, čije je tiskanje dovršeno u prosincu 2007., održana je u organizaciji HMD–a i Hrvatskoga glazbenog zavoda (HGZ) 14. veljače ove godine u podrumskoj dvorani HGZ–a pod vodstvom uredni-ca zbornika akademkinje Koraljke Kos i dr. sc. Sanje Majer–Bobetko, dr. sc. Vjere Katalinić, predsjednice HMD–a te prof. Marcela Bačića, predsjednika HGZ–a. Okupljenima se najprije obra-tio M. Bačić pozdravivši trud organiza-tora te istaknuvši da se radi o značajnom, opsežnom i vrijednom pothvatu. Riječ je potom preuzela V. Katalinić zahvalivši najprije HGZ–u na suradnji u realizaciji projekata vezanih uz Kunca. Pojasnila je potom mjesto Kuncova zbornika u izdanjima HMD–a: radi se o 36. knjizi objavljenoj među edicijama toga Druš-tva koje i inače težište stavlja na knjige te nešto manje na partiture. Ujedno je to trinaesta knjiga u HMD–ovoj seriji Muzikoloških zbornika, a budući da je koncipirana kao monografski zbornik, predstavlja i svojevrsnu pripremu za pra-vu monografi ju, za koju se treba nadati da će u budućnosti biti realizirana kao poticaj daljnjim istraživanjima. V. Kata-linić potom je uz zahvalu navela sve za-služne za nastanak izdanja — od autora priloga do sudionika u tehničkoj obradi.

K. Kos također je naglasila važnost objavljivanja zbornika, osobito jer je

ostvareno u prilično kratkom roku na-kon održavanja skupa. U izlaganju se ograničila uglavnom na svoja sjećanja na Kunca kojega je osobno poznavala. Ispričala je da se s njegovom glazbom susrela još u nižim razredima glazbeno-ga školovanja svirajući klavirske minija-ture iz ciklusa Mlado lišće, a kasnije mu je djela slušala i na koncertima, no to je bio manji dio njegova opusa, u prvome redu klavirski i vokalni, a zatim je pod-sjetila da bi jedan od sljedećih zadataka bio proširivanje zanimanja i za ostatak opusa. Otkrila je i neke trenutke svoje-ga istraživačkog rada — odlazak u New York i susret s Kuncovom trećom supru-gom De Eldom, te njezinim skromnim životom u prilično oskudnim uvjetima. Nakon nekog vremena, stekavši udovi-čino povjerenje, dr. Kos je dobila uvid u velik dio skladateljevih rukopisa, nasta-lih uglavnom nakon 1951., kao i u nje-gov poslovni dnevnik iz kojega su vid-ljive brojne obveze kojima se odazivao u SAD–u, ali i pored kojih je ipak nalazio vremena za skladanje. Osvrnuvši se na kraju i na zbornik, uvažena je muzikolo-ginja istaknula njegovu posebnost zbog mnoštva suradnika koje okuplja, njihov napor u izradi znanstvenih radova, ali i isplativost toga truda.

Sadr�aj zbornika

Dr. sc. Sanja Majer–Bobetko opisa-la je sâm proces nastajanja zbornika i poteškoće koje su ga pratile kao što su, primjerice, prekoračeni rokovi predaje tekstova ili problemi s fi nancijama. No, nakon što su ona i dr. Kos kao urednice pregledale radove i posložile ih, na red su došli tehnička urednica i korektorica Rozina Palić–Jelavić, koja se pobrinula za izgled izdanja, te Marcel Bačić koji je osmislio korice, da bi naposljetku došlo i do tiskanja. Pojasnila je potom koncepciju i sadržaj zbornika. Otvaraju ga, odnosno zaključuju tekstovi K. Kos (Božidar Kunc. Oris životopisa) i Brucea Burroughsa (Th e Beginnings of Kunc Fa-mily in Zagreb and the Early Formation of a Great Emotional Bond between Brother Božidar and Sister Zinka) kao prilozi Kuncovom životopisu, uz zaključni rad R. Palić–Jelavić — Bibliografi ja radova o Božidaru Kuncu. Između toga tekstovi su poredani po tematskim blokovima. Prvi čine oni s analitičkim pristupom (Eva Sedak: Božidar Kunc u kontekstu hrvatske glazbe; S. Majer–Bobetko: Hr-vatska glazbena historiografi ja o Božidaru Kuncu; Stanislav Tuksar: Božidar Kunc između skladateljstva, pijanizma i operne

korepeticije), drugi se bavi muzikološkom analizom Kuncova skladateljskog opusa (Marija Bergamo: Kuncova glazbena mi-sao u mediju orkestra; Vladimir Krpan: Kozmopolitizam, impresionizam i nacio-nalne odrednice u posljednjim klavirskim opusima Božidara Kunca; V. Katalinić: Sonatnost u sonatama Božidara Kunca; Bosiljka Perić–Kempf: Neke značajke glasovirskog sloga u sonatama Božidara Kunca; Mirjana Siriščević: Harmonija u IV. klavirskoj sonati Božidara Kunca; Mirjana Škunca: Skladbe za standardne (klasične) instrumentalne sastave u komor-nom dijelu skladateljskog opusa Božidara Kunca; R. Palić–Jelavić: Na Nilu, op. 7 Božidara Kunca), dok je tekst Radovana Lorkovića (II. violinski koncert Boži-dara Kunca, op. 55, d–mol (1953.). For-malna analiza — interpretacija) smješten između muzikoloških analiza i sljedećeg tematskoga bloka posvećenoga pred-stavljanju Kunca kao pijanista, to jest interpreta (Borko Špoljarić: Kuncove praizvedbe hrvatske glazbe; Marija Bar-bieri: Božidar Kunc — pratilac vokalnih umjetnika; Snježana Miklaušić–Ćeran: Božidar Kunc, interpret i skladatelj, u svje-tlu arhivskih izvora i glazbene kritike). Još tri rada u nastavku osvjetljuju Kuncovu ostavštinu (Nada Bezić: Ostavština Bo-židara Kunca; Ivan Živanović: Novopro-nađena ostavština i prilozi biografi ji Boži-dara Kunca; Vedrana Juričić: Model baze podataka digitaliziranih notnih izvora na primjeru opusa Božidara Kunca), uz jedan o percepciji Kuncova djelovanja (Zdenka Weber: Božidar Kunc u ozračju francuske glazbe).

Na kraju je S. Majer–Bobetko zahvalila sudionicima na trudu te svima koji su fi nancijski poduprli realizaciju zborni-ka, Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa i Ministarstvu kulture, a aka-demkinja K. Kos dodala je da se kroz nesretnu sudbinu Kuncove udovice De Elde u SAD–u zrcali i težak put sâmoga Kunca, za čiji se opus treba nadati da će u budućnosti biti dostojnije vrednovan, između ostaloga i zahvaljujući predstav-ljenomu zborniku.

Promociju izdanja, nažalost, nije uveli-čao najavljeni nastup pijanistice Tamare Jurkić–Sviben, no Kuncova se glazba ipak čula — reproducirale su se pjesme Strepnja i Čežnja s CD–a njegove kćeri, sopranistice Ivane Joy Kunc uz pratnju pijanista Daniela Ragonea te u završni-ci i Četvrta sonata, opus 43 s albuma T. Jurkić–Sviben.

Obilježavajući stotu godišnjicu rođenja Božidara Kunca (1903.–1964.) muzikološkim skupom (20. — 22. studenoga 2003.) posvećenim životu i djelovanju tog umjetnika te koncertima s komornim i klavirskim djelima, pet godina kasnije na red je došlo i tiskano izdanje znanstvenih radova izloženih na priređenomu skupu.

Sudionici promocije zbornika: dr. sc. Vjera Katalinić, akademkinja Koraljka Kos, dr. sc. Sanja Mayer Bobetko i Marcel Bačić.

Uz novo dvojezi�no izdanje knjige dr. sc . Koraljke Kos o Dori Peja�evi�

Drugi život Dore PejačevićPiše: Višnja Požgaj

Radi se o privlačnom dvo-jezičnom izdanju koje bi prema autoričinoj želji

trebalo popuniti prazninu u po-pularnoj literaturi o hrvatskim skladateljima i predstaviti Doru Pejačević u svijetu. Podsjetimo da su toj knjizi prethodile dvije opsežnije znanstveno–dokumen-tarne studije Koraljke Kos, mo-nografi ja na hrvatskom jeziku iz 1982., za koju je autorica dobila Nagradu Josip Andreis Hrvatskoga društva skladatelja, a koja je 1987. prevedena na njemački uz neke ispravke i nadopune. Uslijedilo je popularnije hrvatsko–engle-sko izdanje iz 1998. godine. Za

razliku od prve knjige koja je bila brzo razgrabljena, druga ne sadrži

opširnije analize djela, oštre sudove i notne primjere, već u koricama čuva dragocjeni nosač zvuka (CD) s izborom djela iz komornog opusa Dore Pejačević. Raskošno je opremljena slikovnim dokumentima koji dočaravaju svijet u kojemu se kretala skladateljica te predstavlja likove njezine obitelji, prijatelja i suvremenika. Donosi biografsku i notnu građu u izvornom rukopisu ili ranim izdanjima.

Izvla�enje iz geta »�enskog pisma«

Tijekom svih tih godina nastojanja da se Doru Pejačević izvuče iz zabo-rava i iz geta »ženskog pisma« mnogo su učinili i umjetnici, koji su počeli otkrivati ljepotu njezine glazbe, izvodili je, snimali i poticali izdavanje nota. Tako je u najnovijoj knjizi dr. sc. Koraljke Kos o Dori Pejačević,

osim zanimljivo opisanog životnoga puta i stvaralaštva, posebno zna-kovit napis Drugi život Dore Pejačević, koji na početku analitički sažima krivulju skladateljičina života i stvaralaštva, navodi njezine rane uzore i opisuje sazrijevanje te određuje njezino mjesto u krugu europskih i hr-vatskih suvremenika iz razdoblja moderne. Među potonjima ona visoko kotira svojim dragocjenim glazbenim doprinosima hrvatskoj glazbi. S obzirom na to da je umjetnički razvoj Dore Pejačević prekinut u njezinoj 38. godini, autorica se s pravom pita kojom bi uzlaznom putanjom kre-nuo da je poživjela. No, bez obzira na Dorinu osebujnu biografi ju koja je zadnjih godina inspirirala nastanak niza umjetničkih djela, književnih, likovnih, fi lmskih, pa i glazbenih, dr. sc. Koraljka Kos upozorava na opasnost od njezine anegdotalnosti. Ona smatra da glazba Dore Pejače-vić sama za sebe dovoljno govori i treba zaživjeti ono najbolje iz njezina opusa, kao što su to već pokazali dosadašnji interpreti i urednici notnih izdanja, a što je objavljeno u posebnim prilozima knjizi. A tu se nalazi i već spomenuti CD s reprezentativnim izborom komornih djela. Sadrži Sonatu za violinu i glasovir, op. 43 u izvedbi Anđelka Krpana i Nade Majnarić, Maštanja, op. 17 i Život cvijeća, op. 19 za glasovir te Kvintet za dvije violine, violu, violončelo i glasovir u h–molu, op. 40 u izvedbama Ide Gamulin i Zagrebačkoga kvarteta.

Priložena bibliografi ja trebala bi pak zainteresiranoga čitatelja voditi da-lje, navlastito prema potrebnim novim studijama o glazbi i ličnosti Dore Pejačević, zaključuje autorica i zahvaljuje svima koji su joj pomogli u re-alizaciji toga vrijednog i korisnog djela, naročito Hrvatskom glazbenom zavodu, Zavičajnom muzeju u Našicama, Croatia Recordsu i Zakladi Mariann Steegmann na fi nancijskoj potpori. Dodajmo da je izdanje potpomoglo i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske te Ured za kul-turu Grada Zagreba.

Ugledna hrvatska muzikologinja, akademkinja Koraljka Kos posvetila je velik dio svojega znanstvenog rada životu i djelu hrvatske skladateljice Dore Pejačević (1885. — 1923.). Zahvaljujući njezinu dugogodišnjem proučavanju i objavljenim knjigama, poraslo je i kod nas i u svijetu zanimanje javnosti za Doru Pejačević, koja je time konačno dobila zasluženi status. Najnovija knjiga u izdanju MIC KDZ–a (urednica: Jelena Vuković) predstavljena je nedavno u dvorani Hrvatskoga društva skladatelja u povodu 85. godišnjice skladateljičine smrti.

Cover izdanja

BA

ŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A



Obljetni�arski trojac Franjo Dugan — Antun Dobroni� — Krsto Odak

Baština koja obvezujePiše: dr. sc. Zdenka Weber

Predstavljene poštanske marke s likom Krste Odaka i Igora Kuljerića

NOVA KNJIGA JULIJA NJIKOŠA

GLAZBENA

LITERATURA ZA

TAMBURAŠKE

ORKESTRE Piše: dr. sc. Dalibor Paulik

Glazbeni arhiv Hrvatskoga tamburaškog save-za u Osijeku objavio je krajem prošle godine knjigu Glazbena literatura za tamburaške orke-

stre Julija Njikoša kao svojevrsni prilog povijesti tam-buraške glazbe.

Knjiga na 139 stranica uz fotografske priloge govori o izdavanju tamburaške literature koje se provlači kroz cijelu povijest tamburaške glazbe bez pravog rješenja. Autor knjige piše o počecima osamdesetih godina devetnaestoga stoljeća kad se izdaju tamburaški udž-benici, partiture i spisi kojima su se bavili pojedinci, uglavnom skladatelji, aranžeri i dirigenti. Podsjeća na Franju Ksavera Kuhača, potom na ediciju Tam-buraški orkestri (1971.–1988.) u Zagrebu, u kojoj se nalaze popisi djela za tamburaške orkestre, zborove i tamburaški orkestar, dječji zbor i tamburaški orkestar, stranih i hrvatskih autora (Emil Cossetto, Ivo Lhotka Kalinski, Tihomil Vidošić, Bruno Bjelinski, Adal-bert Marković, Ferdo Pomykalo, Zvonimir Bradić, Lovro Županović, Nikica Kalogjera, Julije Njikoš, Sava Vukosavljev, Josip Kaplan, Zlatko Potočnik i drugi), kao i odabranih skladbi izvođenih na festiva-lima tamburaške glazbe. Dugogodišnji izdavač bio je Kulturno–prosvjetni sabor Hrvatske (danas Hrvatski sabor kulture) koji posjeduje golemu literaturu za tam-buraške orkestre i zborove kao temeljno polazište za razvoj hrvatskoga kulturno–umjetničkog stvaralaštva. Ista institucija i nakon 1986. objavljuje brojna izdanja tradicijskih pjesama, a nakladničku djelatnost potom nastavljaju Slavonsko tamburaško društvo Pajo Kolarić iz Osijeka, Društvo za promicanje hrvatske kulture i baštine Šokadija i, na kraju, Smotra folklora Đakovački vezovi. U knjizi se navodi i popis koncertnih sklad-bi za tamburaške orkestre, male tamburaške sastave i vokalno–instrumentalne skladbe izvedene na Fe-stivalima tamburaške glazbe i koncertima u Osijeku (1961.–2007.).

Kontinuitet stvaralaštva

Ovdje nalazimo djela Josipa An-drića, Brune Bjelin-skog, Davora Bobi-ća, Srećka Bradića, Zvonimira Bradića, Željka Brkanovića, Rudolfa Bručija, Emila Cossetta, Pere Gotovca, Josi-pa Kaplana, Kamila Kolba, Borisa Krni-ca, Igora Kuljerića, Siniše Leopolda, Josipa Magdića, goleme opuse Adal-berta Markovića i Julija Njikoša, zatim djela Nikše Njirića, Bože Po-točnika, Zlatka Potočnika, Branka Rakijaša, Rudofa Rajtera, Krešimira Seletkovića, Josipa Stojanovića, Tomislava Uhlika, Tihomila Vidošića, Save Vuko-savljeva, Lovre Županovića, ali i Vatroslava Lisinskog, Ivana pl. Zajca i Franje Ksavera Kuhača. U izdanju se nalaze i popisi pjesama izvedenih na festivalima Zvuci Panonije u Osijeku (1972.–2003.) koje su obogatile re-pertoare naših vokalnih solista. U knjizi su i tekstualni prilozi o onima koji su čuvali i širili tamburašku glaz-bu, o Festivalu tamburaške glazbe u Osijeku, o prvom nakladniku Tamburice Janku Stjepušinu i o pokretaču časopisa Hrvatska tamburica Vjekoslavu Mutaku. Iz pera Marije Vukelić potekao je tekst o autoru knjige Juliju Njikošu, marljivom sakupljaču narodnoga me-losa, obrađivaču tradicionalne glazbe, ali i skladatelju, aranžeru, organizatoru, pokretaču i umjetničkom rav-natelju Festivala tamburaške glazbe u Osijeku, glaz-benom kritičaru i uredniku radijskih emisija o radu amaterskih društava. Nije ovdje potrebno naglašavati sve relevantne nagrade i priznanja koja je Njikoš dobio za izniman doprinos na području tradicijske glazbene kulture i prikupljanje glazbenoga blaga iz hrvatskoga folklora. Ova je knjiga u tom kontekstu hvalevrijedan doprinos Julija Njikoša povijesti literature pisane o tamburaškoj glazbi.

Hrvatsko društvo skladatelja i Cantus d.o.o., koji kontinuirano predstavljaju djela suvremenih hrvatskih autora, članova Društva, tom su prigodom odali počast hrvatskoj glazbenoj baštini kao izuzetno značajnom segmentu naše glazbene kulture.

Pod nazivom Baština — Autorski koncert u čast hrvatskih skladatelja održan je 20. ožujka u Preporodnoj dvorani pala-

če Narodnoga doma glazbeni događaj čija je namjera bila sjećanje na hrvatske skladatelje Franju Dugana (1874. — 1948.) u povodu 60. obljetnice smrti, Antuna Dobronića (1878. — 1955.) u povodu 130. obljetnice rođenja i Krstu Odaka (1888. — 1965.) u povodu 120. obljet-nice rođenja. Organizatori koncerta, Hrvatsko društvo skladatelja i Cantus d.o.o., koji konti-nuirano predstavljaju djela suvremenih hrvat-skih autora, članova Društva, tom su prigodom odali počast hrvatskoj glazbenoj baštini kao izuzetno značajnom segmentu naše glazbene kulture. Jer, samo one nacionalne kulture koje znaju čuvati i prenositi bogatstvo ostavština prošlosti mogu s pravom isticati i svoj kontinu-

itet u povijesnom hodu umjetničke tvorbe.

»Odak i Dobronić njegovali su korektno poznan-stvo. Odak i Dugan prisno su prijateljevali. Du-gan i Dobronić nisu, a njihovi sukobi objavljeni u tisku i razmimoilaženja u stavovima doveli su ih do hladnoga i napetoga odnosa. Svi su sudjelovali u afi rmaciji hrvatske umjetničke glazbe iza I. svjet-skog rata i dalje. Njihovo stvaralaštvo odražava duh vremena i njegove prijepore, dijelom značajke glazbene moderne, »ideologiju nacionalnog smje-ra« i elemente onodobne »angažirane« umjetno-sti.« Ovaj citat iz programske knjižice, koju je pomno i stručno napisala muzikologinja Sanja Raca, upućuje nas u odnose suvremenika koji su dijelili vrijeme hrvatske stvarnosti u turbu-lentnim vremenima dvaju svjetskih ratova, u razdoblju koje je svjedočilo pojavi novih glaz-benih smjerova, ali i uporno stajalo u obrani glazbe čija je odlika bila očuvanje nacionalnog identiteta.

Kako su djela skladatelja–svečara ipak razmjer-

no rijetko na koncertnim programima, bio je vrijedan trud Gudačkog kvarteta Porin (u sa-stavu Ivan Novinc i Tamara Petir, violine, Lu-cija Brnadić, viola i Neva Begović, violončelo), dua Ivan Novinc, violina i Srđan Filip Čalda-rović, glasovir te okteta Solista sv. Marka pod umjetničkim vodstvom Tomislava Fačinija, da uvježbaju program na kojemu je svaki od skla-datelja bio predstavljen s dva ostvarenja. Budu-ći da se radilo prvenstveno o komornoj glazbi, dobiven je tek oskudniji uvid u bogate opuse odabranih skladatelja.

Moderna programnost

Gudački kvartet kao forma i kao sastav izu-zetnom se upornošću zadržava na koncer-tnim podijima još od vremena bečke klasike

pružajući skladateljima različitih estetskih usmjerenja mogućnost za okušavanje u, goto-vo bismo rekli, »školskim« primjerima evoci-ranja vlastite muzikalnosti. Kao »vježbe« iz skladateljske tehnike, ti mnogobrojni gudački kvarteti osmišljavaju skladateljski potencijal i uvode slušatelja u autorov misaoni svijet. I dok Duganov Gudački kvartet u F–duru (1908.) odaje još čvrsto izrastanje iz polifonog struktu-riranja četiriju linija koje u četiri stavka (Alle-gro, Adagio, Allegro, Presto) znalački vladaju razradom tematskoga materijala, I. gudački kvartet Pjesma srodnih duša, op. 15 (1917.) An-tuna Dobronića na tragu je moderno koncipi-rane programnosti. Oslobađanje disonance za samosvojni život tu je naglašenije, a ugođajnost glazbenoga sloga upozorava na težnju isticanja veće emocionalnosti. U ponuđenom je raspore-du Odakov III. gudački kvartet, op. 30 (1935.) invencijom i isticanjem originalnosti postupa-ka (Impromptu, Nocturne, Rondeau) ostavio

najsnažniji dojam kao osmišljena i zrela kvar-tetska literatura.

Na rasporedu je još bila i Sonatina za violinu i

klavir (1948.) Antuna Dobronića, skladba koja svojim nepretencioznim ustrojstvom u lagani-jim tempima (Andantino, Larghetto, Andan-tino) potvrđuje zapis sâmog autora, koji je taj opus maloga opsega i sastava nazvao »sklad-bom za odmor«.

Iskustva nam kazuju da je hrvatska glazbena baština osobito bogata kada je riječ o vokalnim djelima. To su potvrdila i dva ostvarenja koja su dojmljivo izveli Solisti sv. Marka. Duganova Molitva za mješoviti zbor (1901.) minijatura je antologijske vrijednosti u zvučanju svoje du-hovne izričajnosti, a III. rapsodija Međimurska, op. 26 za mješoviti zbor (1952.) Krste Odaka zavređuje isto takvo imenovanje na području folklorno inspirirane glazbe. Pouzdani i vrsno uvježbani pjevači tek su odškrinuli vrata zani-mljivog i vrijednog repertoara i potakli želju da se tom bogatstvu u nekim budućim prigodama posveti više pažnje.

Gudački kvartet Porin

Prigodne poštan-ske marke posve-ćene hrvatskim

skladateljima Krsti Odaku i Igoru Kuljeri-ću predstavljene su 12. veljače u dvorani Hrvat-skoga društva skladate-lja u Zagrebu. Glavni tajnik HDS–a Antun Tomislav Šaban otvorio je svečanost istaknuv-ši kako je promicanje hrvatske glazbe jedan od osnovnih zadataka Društva i pohvalivši

suradnju s Hrvatskom poštom koja izdavanjem prigodnih poštanskih maraka popularizira hr-vatske glazbenike i nji-hovo stvaralaštvo. Mar-ke su izdane 22. siječnja u seriji Hrvatska glazba, a o skladateljima kojima su posvećene govorila je muzikologinja, akadem-kinja Koraljka Kos. U koncertnome dijelu pro-grama sudjelovali su pi-janistica Zrinka Ivančić i oboist Božidar Križan

koji su predstavili Ron-do za klavir i obou Krste Odaka i Na način silben-skog tanca Igora Kuljeri-ća. Na kraju svečanosti Jadranko Mijalić, član Uprave Hrvatske pošte, uručio je prigodne da-rove Antunu Tomislavu Šabanu, Vanji Kuljerić, supruzi pokojnoga skla-datelja Igora Kuljerića i Marinu Krsti Odaku, unuku skladatelja Krste Odaka. (B.P.K)

DA

VO

R H

RV

OJ

BA

ŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A B

AŠTIN

A



HRVATSK A GLA ZBA NA PASIONSKOJ BAŠTINI 2008.

JEDNA PRAIZVEDBA I MNOGOBROJNE

PJEVA�KE BAŠTINEPišu: Maja Milošević i Petra Pavić

SVI PJEVAJU

NOVKOVI�UPiše: Maja Sabolić

Večer 7. veljače u Košarkaškom centru Dražena Petrovića svjedočila je prepunoj dvorani štovatelja koji su se došli pokloniti velikom opusu skladatelja Đorđa Novkovića.

I on je sâm planirao taj veliki susret glazbenika, a nakon što nas je iznenada napustio početkom svib-nja prošle godine, njegove detaljne bilješke i ideje o izvođačima i pjesmama ostvario je sin Boris, osje-ćajući da i tako vraća dio emocija koje je svojom glazbom Đorđe Novković prenosio svima nama.

Izbor nije bio ni lak ni jednostavan, jer Đorđe je u četrdeset godina kari-jere napisao više od 2 500 pjesama i prodao više od 20 milijuna ploča, te je, kao jedan od prvih posli-

jeratnih popularnih autora, svoje skladbe uspješno plasirao i u inozemstvu. Njegovih sarajevskih dana sjetio nas je Vladimir Savčić Čobi, solist skupine Pro Arte i prvi interpret Novkovi-ćevih pjesama. Zahvaljujući Đorđu, svoj je zvjezdani trenutak doživjela i Neda Ukraden s kojom i danas živi čudesna Zora je. Po autorovom dolasku u Zagreb nizali su se novi hitovi i stva-rali glazbeni profi li Vlade Kalembera, Duška Lokina, Dalibora Bruna..., ali i širili interpretativni spektri Gabi Novak, Željku Bebeku, Jasni Zlokić, Severini i Danijeli Martinović. Hrvatski glazbenici, nažalost, nemaju običaj iskazivati poštovanje prema kolegama iz branše, pa je tim ugodnije znati da su bez iznimke svi pozvani solisti odmah prihvatili sudjelovanje u tom homma-geu. Od prvog trenutka i karakteristične usne harmonike Starog Pjera (tako dobro obnovljenoga u liku Kemala Montena, a koji se pamti po Ivanu–Ivici Perclu) nizali su se uzbudljivi koncertni trenuci nostalgije i sjećanja, radosti i melankolije kroz pjesme koje su nas pratile proteklih četrdeset godina. Svoj obol poželjeli su dati i Tony Cetinski, Jelena Rozga i Petar Grašo pjesmama kojih, doduše, nisu bili izvorni interpretatori, ali s Novkovićem su bili vezani uzajamnim poštovanjem. Boris je ocu posvetio premijeru vlastite Gdje si ti i obradu Malo mi je jedan život s to-bom, a ovacije i skandiranja gledališta karizmatičnom Miši Ko-vaču na pravi su način dovele spektakl do završetka te noći koju će pet tisuća prisutnih još dugo pamtiti.

Stjepan Braco Fu�kar

Hrvatski jazzisti(Ars Media d.o.o.)

Piše: Davor Hrvoj

Događaji iz Velikoga tjedna opisani u evanđeljima Novoga zavjeta stoljećima inspiriraju umjetnike. Trijumfalni ulazak u Jeruzalem na Cvjetnu nedjelju, Posljednja večera, Raspeće i Smrt Kristova na križu, Polaganje u grob i Kristova pobjeda nad smrću, Uskrsnuće, prikazivani su u slikarstvu, kiparstvu, književnosti, glazbenim djelima i kazalištu.

Za umjetničko oživljavanje pasion-ske tematike u Hrvatskoj brine se Udruga Pasionska baština, u čijoj

se organizaciji 17. put zaredom održala istoimena manifestacija u Zagrebu od 9. do 19. ožujka ove godine. Program je uključivao izložbe, predstavljanje knjiga i velik broj koncerata. Festival je svečano otvoren izložbom akademsko-ga slikara Josipa Botterija–Dinija pod nazivom Hrvatske pasije u Galeriji Zvo-nimir, a u prostorima Knjižnice grada Zagreba na Starčevićevom trgu bile su postavljene izložbe Muka Gospodinova u djelima hrvatskih propovjednika autora Željka Vegha, voditelja zbirke RARA, te Salonitanske lamentacije pjesnikinje i slikarice Milijade Barade, dok je u Mu-zeju Mimara otvorena i IV. Trijenalna natječajna izložba Hrvatski umjetnici na temu Pasije. Naime, ocjenjivački sud na čelu sa Željkom Čorak odabrao je osamdesetak radova 65 umjetnika koji će biti postav-ljeni na izložbi u Muzeju Mimara te je prva nagrada na natječaju za najbolje djelo pripala akademskom slikaru Robertu Budoru, druga nagrada Ani Bilas, studentici Tehnološkoga fakulteta u Zagrebu, a treću je dobio akademski kipar Anđelko Odak. U sklopu festivala predstavljena je knjiga Preko — glazbena baština Ive Nižića.

U glazbenomu dijelu ovogodišnjih pasionskih svečanosti predstavljene su pjevačke baštine i korizmeni napjevi oto-ka Šolte, Hvara, Brača, Pašmana te Brodskoga Posavlja. Od klasičnoga dijela programa posebnu pažnju privukla je je-dina praizvedba na festivalu, a riječ je o skladbi Anđelka Klo-

bučara Krist na križu za gudački kvartet i mezzosopran. Djelo su izveli Kvartet Se-bastian i solistica Kristina Beck Kukavčić u okviru ciklusa Glazbenici u gradskoj vi-jećnici. Skladba je nastala 2008. godine na poticaj Kvarteta Sebastian, a sastoji se od tri stavka naslovljena prema Kristovim ri-ječima: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine! — pribijanje na križ, Bože moj, zašto si me ostavio? — patnja i očaj, te Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj! — umiranje na križu i završni potres.

Uz skladbe Bacha, Rameaua i Händela u izvedbama Zagrebačkoga gitarističkog kvarteta, zatim Mozartova Requiema u izvedbi Mješovitoga pjevačkog zbora Ivan pl. Zajc i Zagrebačkoga komornog orkestra pod ravnanjem dirigenta Vladi-mira Kranjčevića, program su ipak najve-

ćim dijelom činile izvedbe pučkih korizmenih napjeva u raznim aranžmanima i preradama. Godinama na ovom festivalu prisu-tan Ansambl narodnih plesova i pjesama LADO, ovogodišnja gostujuća kulturno umjetnička društva iz Brodskoga Posavlja i s otoka Ugljana, skupine pučkih pjevača s otoka Šolte, Hvara i Brača te Mješoviti zbor INA svojim su izvedbama tradicijskih korizmenih napjeva i njihovih obrada obilježili festival čija je ide-ja očuvati i prenijeti tradiciju njegovanja običaja Velikoga tjedna.

Posebno zanimljivi koncerti bili su u Zagrebačkoj ka-tedrali, gdje je nastupio Ansambl LADO, te izvedba Mješovitoga zbora INA u Crkvi sv. Katarine. Naime, Ansambl LADO i njihov voditelj i dirigent Dražen Kurilovčan u suradnji s etnomuzikologom i dirigentom Joškom Ćaletom te skladateljem Tomislavom Uhlikom priredili su večer tradicijskih korizmenih napjeva iz Dalmacije i Slavonije, a dva dana kasnije Zbor INA pod vodstvom dirigenta Bojana Pogrmilovića izveo je pučki korizmeni oratorij za soliste, muški i ženski zbor Po-staje križne puka našega, svojevrsni kolaž dalmatinskih klapskih napjeva u kojemu je postupkom kontrafakture na svjetovne napjeve podmetnut biblijski tekst. Tako se, primjerice, u skladbi, uz ostale, može čuti i poznata klapska pjesma Ju te san se zajubija na koju se pjeva do-gađaj s jedne od postaja Križnoga puta.

Ovaj specifi čni festival kulturne i duhovne baštine, koji objedinjuje likovne, glazbene, kazališne, književne i fol-klorne obrade Kristove muke i uskrsnuća ostvaren je uz

potporu Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba i Ministar-stva kulture te uz pokroviteljstvo Gradske skupštine Grada Za-greba. Već sedamnaestu godinu zaredom uspijeva privući znatan broj posjetitelja upravo zahvaljujući svojoj ideji o umjetničkom pristupu duhovnim pripremama za najveći kršćanski blagdan.

PU

BLIK

AC

IJE

P

UB

LIK

AC

IJE

P

UB

LIK

AC

IJE

P

UB

LIK

AC

IJE

Hrvatski je jazz područje u kojemu postoji vrlo malo objavljenih izdanja, stoga veseli svaka nova knjiga koja će spasiti od zaborava povijest ove vrste glazbe u nas,

posebice zato jer je danas gotovo nemoguće doći do nekih po-dataka iz ranoga razdoblja ili provjeriti nerijetko proturječne podatke. No, vrlo je malo osoba koje mogu uspješno obaviti taj posao, a još manje onih koji ga se žele prihvatiti jer u tom ogromnom trudu mogu pronaći samo osobno zadovoljstvo, ali nikako i fi nancijsku korist. Iskoristivši svoje ve-liko iskustvo što ga je stjecao kao glaz-beni urednik na Hrvatskom radiju, ali i svjedok brojnih zbivanja na području hrvatskoga jazza, aktivni glazbenik, saksofonist i klarinetist Stjepan Braco Fučkar napisao je knjigu o jazzistima i jazz sceni u Hrvatskoj. Radi se o tek-stovima koje je pripremao za radijske emisije »Stereorama jazza«, »Jazz za diskofi le« i »Glazba vremena — jazz« čiji je urednik bio više od dvadeset godina, ali i o drugim zapisi-ma zasnovanima na predanom istraživanju i osobnim iskustvima kojima je obogatio ovo izdanje.

Luksuzno opremljena, tvrdo ukoričena knjiga velikoga formata na više od 480 stranica donosi velik broj tekstova, ali i fotografi ja koje upotpunjuju ovaj važan dokument o hrvatskomu jazzu. Po-

glavlje Početak jazza u Zagrebu obrađuje prve pokušaje i djelovanje glazbenika koji su zaslužni za pokretanje toga žanra kod nas u prvoj polovici dvadesetih godina prošloga stoljeća, ali i djelova-nje prije i poslije Drugoga svjetskog rata. Razdoblje koje je na-stupilo tijekom sedamdesetih logičan je nastavak, a obrađeno je

kroz prikaze najznačajnjih zagrebačkih jazz festivala u poglavlju Veliki događaji zagrebačkoga jazza. U poglav-ljima Hrvatski jazzisti, Tragom uspomena i Ne smijemo ih zaboraviti zastupljene su biografi je najpoznatijih hrvatskih jazz glazbenika svih naraštaja, nastale di-jelom prema razgovorima s istim umjetnicima, dok poglavlje Veliki orkestri donosi prikaz djelovanja naj-značajnijih zagrebačkih big bandova. U dijelu knjige nazvanom To sam ja Fučkar je predstavio sâmoga sebe s naglaskom na pedesetogodišnju glazbenu karijeru. No, kroz taj auto biografski osvrt saznajemo mnogo i o glazbenom životu Zagreba, ples njacima i drugim događajima koji su odigrali značajnu ulogu u razvoju naše jazz scene.

Vrijednost ovoga izdanja potvrđuju uvodničar Boris Čepin te recenzenti, ugledne osobe iz hrvatskoga glaz-

benog života: Igor Gjadrov, koji vjeruje da će knjiga biti poticaj i drugim autorima za pisanje o hrvatskim glazbenim vrijednosti-ma, Tomica Simović, koji ističe značenje Fučkarova sudjelovanja u događajima o kojima piše, dok Pero Gotovac vidi knjigu kao rezultat autorove zaljubljenosti u jazz i smatra da su ti zapisi »od-lična i dragocjena dokumentarno–povijesna glazbena građa«.

Hrvatski glazbenici, nažalost, nemaju običaj iskazivati poštovanje prema kolegama iz branše, pa je tim ugodnije znati da su bez iznimke svi pozvani solisti odmah prihvatili sudjelovanje u hommageu Đorđu Novkoviću.

KORIZMENI KONCERT RUCNERA I 2. DANI ILME DE MURSKE

Članovi Gudačkog kvarteta Rucner upriličili su 13. ožujka korizmeni koncert u Centru za kulturu Novi Zagreb ugo-stivši sopranisticu Olgu Šober, nacionalnu prvakinju i ba-

ritona Bojana Šobera. U skladu s njihovom tradicijom promicanja hrvatskoga glazbenog naslijeđa, na programu su se našli Gudački kvartet br. 6 Josipa Mihovila Stratika, Tri koralne predigre za gu-dački kvartet Johanna Sebastiana Bacha, u obradi Josipa Magdi-ća, Korizmeni diptih Anđelka Klobučara, Pred križem Ljuboslava Kuntarića i Sedam posljednjih Kristovih riječi na križu, kantata za sopran, bariton i gudački kvartet Josipa Magdića. S istim progra-mom glazbenici su prethodno nastupili 24. veljače u Župnoj crkvi Svetoga Križa u Ogulinu, u okviru Dana hrvatskoga slavuja Ilme de Murske, održanih od 22. do 24. veljače u čast operne dive Eme Pukšec, rođene Ogulinke, koja se sredinom 19. stoljeća u Europi proslavila pod umjetničkim imenom Ilma de Murska. Manife-stacija je otvorena svečanim koncertom, održanim 22. veljače u Maloj dvorani Pučkog otvorenog učilišta u Ogulinu, na kojemu su arije i duete iz popularnih opera i opereta, između ostalih i iz Porina Vatroslava Lisinskog, Ere s onoga svijeta Jakova Gotovca te Male Floramye Ive Tijardovića, izveli Ivanka Boljkovac, Kristina Kolar, Robert Kolar, Nikša Radovanović i drugi. (B.P.K.)

Josip Magdić, Kvartet Rucner

te Bojan i Olga

Šober

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

Kvartet Sebastan i Kristina Beck Kukavčić

VIJ

ESTI V

IJE

STI V

IJE

STI V

IJE

STI V

IJE

STI V

IJE

STI V

IJE

STI V

IJE

STI V

IJE

STI

FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI

VE

DR

AN

ME

TE

LK

O



PODVORNICI NA MUZI�KOJ AK ADEMIJI U ZAGREBU — 4. dio

ZAMEO IH VJETAR:

SLAVKO MAÐAREVI�Piše: Dubravko Detoni

Možda najsimpatičniji i najživopisniji lik među po-služiteljima Muzičke akademije i HGZ–a bio je Slavko Mađarević, sitan i mršav starčić, težak,

nikotinom opsjednut pušač s vječnim crnim naočalama na nosu, koje bi ipak, pun servilnoga strahopoštovanja prema profesorima, hitrim pokretom skidao čim bi se netko od njih pojavio na ulazu. Vječno je isturene glave virio kroz otvoren prozorčić iz svojega staklenog kokošinjca, a neuklonivi tik iz ramena vjerojatno mu je bio proizišao iz podsvjesne strepnje od stalno prisutne mogućnosti da mu podmuklo podignu-ta okomita stijena prozorčića poput giljotinske sjekire naglo padne i odreže glavu. Čio i bistar, brz na jeziku, sretne i otvo-rene naravi, uvijek dobro raspoložen i zadovoljan, sjajan imi-tator ljudi i prilika, napamet je znao sva studentska imena i

prezimena, a o nastavnicima da se i ne govori. I ne samo to. Savršeno je vladao kompliciranim rasporedom svih sati, svih vježbi i pokusa, pa je u tome svakako bio precizniji i pouzda-niji i od same oglasne ploče. Siguran sam da mu u tom pogle-du ne bi predstavljao problem ni današnji, neusporedivo širi i rasprostranjeniji pogon škole. Pritom je bio spreman u svakoj, pa i kakvoj delikatnoj prigodi izići studentima ususret, a često bi im znao i sasvim očinski prigovarati zbog nedolazaka ili opće neozbiljnosti, lijenosti i površnosti.

Veliki (rastom mali) profesor

Mene je, primjerice, jednom zgodom spasio od sasvim mo-gućega izbacivanja s Akademije. Stigao sam, naime, jednoga utorka oko deset sati ujutro, a kako je profesor Stančić obično znao kasniti i po nekoliko sati, ostavljajući nama studentima mogućnost da se uigramo, a možda na brzinu i još nešto nau-čimo, moj mi je (kasnije slavni) pijanistički kolega »dobrona-mjerno« predložio da u malome dvorištu iza porte, gdje nas je uvijek čekala pripravljena lopta odigramo partiju nogometa »udvoje«. Portir Slavko je sjedeći u kabini bio već i zaboravio na nas, ali ga je iz stvarateljskoga snatrenja prenula naša glasna i žučljiva svađa po pitanju regularnosti nečijega pogotka.

Tada je Slavko ustao i došetao do nas, polako izvadio svoj cigaretšpic iz usta i oprezno zapitao: »Šta ti, Detoni, nemaš gore sat kod Staroga?« Rekao sam nehajno: »Imam, ali ga još nema.« »Pa kako ga nema?«, uzrujao se Slavko. »Već je pola sata gore, zar ga ne čuješ kako svira?« Bio sam šokiran. Dobri se kolega u međuvremenu nekuda naglo izgubio, a lopta je, lako se njišući na mjestu u sredini dvorišta, glumila nezainte-resiranost za slučaj. Veliki je (rastom mali) profesor toga dana stigao iznimno ranije, jer je u podne imao važan sastanak u JAZU–u. Onako oznojen i uznemiren pohitao sam beskraj-nim stubištem. Već na pola puta čuo sam da profesor usporeno prijeteći svira Bachovu Koralnu predigru u vlastitoj obradi, što je činio samo u trenucima posebne ljutnje. Kvaka je bila teška dvije tone, ali sam je ipak, mučno i oprezno, uspio spustiti te odškrinuti vrata. Profesor je tada glasno bacio glasovirski po-klopac, a ostalo je povijest. (Toga sam časa vjerojatno izgubio svaku šansu da postanem pijanist i prešao u skladatelje.)

USPJEŠNI KONCERTI TRI BIG BANDA S GLAZBOM HRVATSKIH SKLADATELJAPiše: Dubravko Majnarić

Chris Potter Underground i Michel Portal/Jacky Terrason Duo na Jazz c iklusu Jazz kluba Zagreb HDS –a i KD Lisinski

Opravdana visoka o�ekivanjaPiše: Igor Koruga

HGM jazz orkestar Zagreb posvetio je koncert iz ciklusa Sunday Nights održan 3. veljače 2008. djelima hrvatskih skladatelja. U suradnji s Hr-vatskim društvom skladatelja ovomu je kulturnom doga-đaju prethodila jazz radionica s analiza-ma djela predviđe-nima za izvedbu na koncertu. Posebno mjesto u programu imala je skladba Miljenka Prohaske Skice za HGM Big Band koja je tom prigodom bila pra-izvedena pod auto-rovim vodstvom. Od koncertantnih djela poput ovoga izvedena je skladba Tri stavka in blue Ivice Stamaća, ina-če premijerno izvedena 1965. i na-građena na Zagrebačkom festivalu. Izvedba kojoj je prisustvovao autor pokazala je način promišljanja big band glazbe kroz proteklih četrdeset godina.

Prohaskina skladba Intima, koja je u svijetu doživjela devetnaest obra-da, bila je u izvedbi pjevačice Dunje Skopljanac jedino vokalno djelo na koncertu. U skladbi Zlatka Dvorža-ka Četrdeset godina poslije skladanoj u brzom blues tempu briljirali su mladi članovi trombonske sekcije. Drugi dio koncerta bio je posvećen skladbi Bojana Hohnjeca Damin gambit te sklad-bama Igora Savina Istrijanska i Vuprem oči nadahnutima etno motivima. Tru-bač Ladislav Fidri nastupio je kao gost u izvedbama vlastitih skladbi Kava za dvoje i Kaprona u kojima je, zahvaljujući velikom iskustvu, suvereno vladao scenom. Skladba Antuna Tomislava Šabana Maestral bila je dostojan završetak ovoga dobro osmišlje-noga i još bolje izvedenoga koncerta kojim su dirigirali Miljenko Prohaska i umjet-nički voditelj Jazz orkestra Hrvatske glaz-

bene mladeži Sigi Feigl. Koncert, održan u Studiju Zvonimir Bajsić HRT–a, bio je dobar primjer uspješnoga promicanja hr-

vatske glazbe.

Big bandovi HRT–a i HGZ–a

U Ciklusu kon-cerata Big ban-da HRT–a 16. ožujka u Maloj dvorani Lisinski održan je kon-cert Nove skladbe domaćih autora # 2. Pod vodstvom saksofonista Saše

Nestorovića, Big band HRT–a izveo je skladbe New York Turkey Damira Horva-ta, Mando Ivana Kapeca, Big Boilers Mire Kadoića, Vesna Davora Križića, Mura-land–Vuprem oči Ladislava Varge, Giraff e in G Luke Medića, Trio Zorana Ščekića, Morning Star Ladislava Fidrija, Dječak Joe Maje Grgić, Sonchos Musicais Maje Savić, I Had To Vanje Lisjaka, Maestral Antuna Tomislava Šabana i Parakatina Zvonimira Duspera. Skladateljice Maja Grgić i Maja Savić vokalno su vrlo dobro izvele svoje

skladbe. Orkestar je s obzirom na zada-ne mogućnosti diktirane orkestracijama profesionalno dobro obavio svoj zadatak. Posebice su dopadljive bile Horvatova skladba New York Turkey s dobrim solom autora na bariton saksofonu u stilu Ronni-eja Cubera te Dusperova »latino paradna« Parakatina i Šabanova Maestral.

Prvi ovogodišnji koncert Big banda Hr-vatskoga glazbenog zavoda pod vodstvom Zlatka Dvoržaka, održan 17. ožujka 2008., u drugom je dijelu bio posvećen jednom od utemeljitelja big band glazbe u Hrvatskoj, skladatelju, aranžeru i sakso-fonistu Bojanu Hohnjecu, preminulomu 25. studenoga prošle godine. U izvornim aranžmanima bile su izvedene Hohnjeco-

ve skladbe Poljski radovi, Sonatina i Bossa picola. Big band HGZ–a izveo je i Dvor-žakovu skladbu za trombon i orkestar La-tin concerto.

Uočljivo je da se u hrvatskoj big band glaz-bi pojavljuje mlada generacija skladatelja i aranžera koja na dobrim uzorima svojih prethodnika, prisutnih na spomenutim koncertima, održava kontinuitet big band glazbe u Hrvatskoj.

Uočljivo je da se u hrvatskoj big band glazbi pojavljuje mlada generacija skladatelja i aranžera koja na dobrim uzorima svojih prethodnika, održava kontinuitet big band glazbe u Hrvatskoj.

Vodeći ljudi Jazz ciklusa Lisinski/HDS sjajnim su koncertima u ve-ljači i ožujku opravdali visoka oče-

kivanja pretplatnika i poklonika naviklih na vrhunski jazz.

Kvartet Chris Potter Underground 18. se veljače predstavio uglavnom sklada-teljskim materijalom vođe skupine. Gust i harmonijski bogat skladateljski rukopis odlično se uskladio s tehničkim perfek-cionizmom Chrisa Pottera, istaknutoga instrumentalista svoje generacije. Čvrsta ritamska podrška energičnog i vještoga bubnjara Natea Smitha podržana kom-pleksnim i točnim linijama kontrabasista Scotta Colleyja činili su kostur stila na tragu post–bopa, soula i funka. Nerijet-

ka suglasja električne gitare i saksofona iznosila su lijepo istaknute teme, dok su gitarska sola, sastavljena od harmonijskih i zvukovnih bojanja uz mnoštvo specijal-nih efekata, te decentnih improvizacija, ukazala na prilično centralistički ugođen sastav. Potter se pred kraj nastupa pred-stavio punokrvnim, vehementnim solom podržanim isključivo bubnjevima i time pokazao raskošno glazbeno znanje koje je kulminiralo na skladateljski i aranžer-ski zahtjevnom CD predlošku Song For Anyone.

Za razliku od prilično homofono zvuče-ćeg Potterova sastava, akteri koncerta odr-žanoga 25. ožujka, Michel Portal i Jacky Terrasson, ravnopravno su sudjelovali u

osobitoj polifonoj komunikaciji. Glaz-bom koja briše granice između brojnih jazz žanrova i avangardne ozbiljne glaz-be, obojica su dokazali svoju pripadnost samom vrhu francuske i europske jazz elite. Generacijska različitost rezultirala je ukusnim spajanjem mladenačkog poleta, vedrine i ritma sa zrelim, mudrim i bez-granično inventivnim izražajnim arsena-lom francuskoga klarinetista, skladatelja i saksofonista Michela Portala. Dok se Terrasson već u uvodu pijanistički pred-stavio virtuoznim i lepršavim spajanjem francuske nacionalne himne s Ellingtono-vim Caravanom (glazbeno stasao na liniji Paris–New York), Portal se nije libio svi-ranja klarineta čak i u kućište klavira pri čemu je frekvencijskim (akustičkim) rezo-nancijama pobuđivao istovrsne harmonije klavirskih žica. Navika vještih pijanista da glazbenu komunikaciju svedu na vlastitu lijevu i desnu ruku kod Terrassona je izo-stala. Svim čulima bio je predan suptilnoj igri s Portalom, otvarao (bas) klarinetu, alt saksofonu i bandoneonu punu zvukovnu slobodu i artikulaciju, a točnim ritmom i metričke tjesnace u kojima je vješti fran-cuski multiinstrumentalist nalazio svo-jevrsno unutarnje bilo. Kao vrstan duet, obojica dovoljno udaljeni od hladnoće ek-sperimentalne i avangardne glazbe (čijih se izražajnih mogućnosti nisu odricali), a istodobno obogaćeni iskustvima cjelovite geneze jazza, stvorili su vlastiti glazbeni izraz.

Jacky Terrason i Michel Portal u LisinskomOSVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI O

SVR

TI

Big band HRT–a

DA

VO

R H

RV

OJ

Vječno je isturene glave virio kroz otvoren prozorčić iz svojega staklenog kokošinjca, a neuklonivi tik iz ramena vjerojatno mu je bio proizišao iz podsvjesne strepnje od stalno prisutne mogućnosti da mu podmuklo podignuta okomita stijena prozorčića poput giljotinske sjekire naglo padne i odreže glavu.

SJE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

DA

VO

R H

RV

OJ

Pogled iz »staklenog kokošinjca«

NA

DA

BE

ZIĆ



Predstavljanje CD–a �etiri klavirske sonate Bo�idara Kunca i notnih izdanja Prve i Tre�e sonate u redakciji pijanistice Tamare Jurki� Sviben, Muzej Mimara, 18. prosinca 2007.

SONATE PRISTUPA�NE ZA SLUŠANJE I IZVOÐENJEPiše: dr. sc. Zdenka Weber

PROMOCIJA CD–a RUNJIĆ NA PERISTILU

U listopadu 2004., dan poslije svoga 62. rođendana,

preminuo je jedan od najvećih hrvatskih skla-datelja zabavne glazbe Zdenko Runjić. Odajući počast njegovu opusu, ve-likom koliko i vrijednom, Splićani su ispunili veli-čanstveni prostor povije-snoga Peristila, a na tom

trećem, drugačijem iščitavanju njegovih pjesama izvedeno ih je šesnaest, u odabiru i pripravi Alana Bjelinskog i Ante Gela.

Ta svečanost glazbe ili — po Zdenkovu — glazbena fj era, u organizaciji kuće Skalinada i pod pedantnim nadzorom kćeri Ivane i supruge Vedrane, sad je zabilježena i na CD–u snimlje-nom uživo prošloga ljeta i objavljenome pod etiketom Aquari-us Records, koji je predstavljen 11. ožujka u B. P. Clubu. Nov aranžmanski pristup pozitivno je pomaknuo izvedbe (Gelo je za doprinos očuvanju Runjićeva autorskog rada nagrađen i Ga-lebom) i bio je užitak neke od tih »liftinga« slušati uživo i na promociji. Uz podatak da je Zdenko napisao oko 700 pjesama, sigurno je da će i idućih godina senzibilan selektor iznaći do-voljno zanimljivog materijala za Runjićeve večeri. (M.S.)

AUTORSKI KONCERT I PROMOCIJA CD–A PISME O’ VRIMENA KREŠIMIRA MAGDIĆA

Povodom četrdeset godina rada s dalmatinskim klapa-ma ugledni dubrovački etnomuzikolog, voditelj i osni-vač brojnih klapa te autor brojnih antologijskih skladbi

Krešimir Magdić objavio je dvostruki CD s prikazom klapskih pjesama svojega omiškog opusa. Prvi disk s petnaest skladbi pisanih na stihove Jakše Fiamenga otvara sjajna Sutra će te po-nit nastala prije 18 godina, a uz dobitnicu Porina za najbolju folklornu skladbu U zemju latinsku nalazi se i prošlogodišnja Pisma o’ vrimena koja je i dala naziv ovoj zbirci. Drugi dio sadr-ži 14 omiških skladbi i obrada izvornih napjeva, od apsolutno najizvođenije skladbe u dugoj povijesti omiških festivala Sušna zikva na školju do završne Odiljam se. U Koncertnoj dvorani Va-troslava Lisinskog u subotu, 28. ožujka, održana je i vrlo uspjela promocija CD–a uz nastupe brojnih klapa koje su predstavlje-ne u toj izvrsnoj zbirci: Armorin, Cesarice, Ćakulone, Dišpet, Korjandul, Fjaka, Grdelin, Jelsa, Kogul, Nostalgija, Petrada, Sagena i Prvi komin Snježanin, a kao gosti program su oboga-tile klape Luka i Lindjo–N, Ansambl pjesama i plesova Lado te pjesnik Jakša Fiam-engo. Prva je naklada albuma, ostvarenoga u glazbeno–producent-skoj suradnji Krešimira Magdića i Jurice Boš-kovića, čak 10 tisuća primjeraka. Prisutnost na novinskim kioscima jamči tako dostupnost toga uspjeloga prika-za Magdićevih radova nastalih između 1979. i 2007. svakomu tko voli i poštuje klapsku pje-smu. (M.S.)

PR

OM

OC

IJE

P

RO

MO

CIJ

E P

RO

MO

CIJ

E P

RO

MO

CIJ

E P

RO

MO

CIJ

E P

RO

MO

CIJ

E P

RO

MO

CIJ

E P

RO

MO

CIJ

E P

RO

MO

CIJ

E P

RO

MO

CIJ

E P

RO

MO

CIJ

E P

RO

MO

CIJ

E

Tamara Jurkić Sviben hrabro se upustila u gotovo znanstvenički pristup, crpeći informacije iz postojećih autografa i njihovih kopija. Ona se nije zadovoljila samo jednim primjerkom, već je minuciozno pregledala sve verzije partitura i onda je, vođena vlastitom intuicijom i iskustvom s Kuncovom glazbom, odabrala ona najbolja i najlogičnija rješenja.

Kompaktni disk pijanistice Tamare Jurkić Sviben na kojemu su oku-pljene sve četiri klavirske sonate

Božidara Kunca predstavljen je 18. prosinca 2007. godine u Muzeju Mimara. Glazbe-nica je pred brojnom publikom izvela treći stavak iz Treće i Četvrte sonate. Istom je prigodom muzikolog Davor Merkaš pred-stavio notna izdanja Prve i Treće sonate koje je u redakciji Tamare Jurkić Sviben objavio Muzički informativni centar Kon-certne direkcije Zagreb. Predstavnik Croa-tia Recordsa bio je urednik izdanja Đorđe Kekić, koji se osvrnuo na dobru suradnju s pijanisticom kojoj je to drugi CD u izdanju ove diskografske tvrtke. Novi je kompaktni disk snimio, tonski producirao i masterirao Mladen Škalec.

Stan�i�eva tradicija

Tamara je na Muzičkoj akademiji u Zagre-bu bila u razredu akademika Jurice Muraja, od kojega je doista imala što naučiti o teh-nici i interpretaciji na klaviru, tom magič-nom instrumentu koji je odabrala za životni poziv. A upravo je Jurica Murai bio među onim klavirskim pedagozima, proizašlima iz klase uglednoga Svetislava Stančića, koji je s velikom intelektualnom i umjetničkom znatiželjom produbljivao spoznaje i o hr-vatskoj glazbi za klavir. Upravo u tome je Tamara jedna od njegovih vjernih nasljed-nica. Utjecaj akademika Muraja, a i kasniji iskusni poticaji profesora Vladimira Krpana (kod kojega je Tamara magistrirala), usmje-ravali su zanimanje i ljubav prema rijetko izvođenim hrvatskim skladateljima. Uz to se Tamara bavila i usporedbom hrvatskih i američkih skladatelja prve polovice 20. sto-ljeća te osobito revalorizacijom ostavština Ivane Lang i Božidara Kunca, čije je brojne skladbe praizvela i tonski zabilježila za Hr-vatski radio. U lipnju 2006. godine izdala je svoj prvi CD u izdanju Croatia Recordsa s djelima hrvatskih i američkih skladatelja prve polovice 20. stoljeća.

Tamara je četiri klavirske sonate Božidara Kunca (Zagreb, 1903. — Detroit, 1964.) snimila za CD kao novost budući da su uglavnom nepoznate.

Na svojim kla-virskim recita-lima Kunc se osobito prosla-vio interpreta-cijama skladbi Frédérica Cho-pina, Claudea Debussyja i Mauricea Ra-vela, dobivši posebne po-hvale za tem-peramentnu i temeljitu mu-

zikalnost, te izni-mno dotjeranu

tehničku formu. Što se tiče izbora repertoa-ra, o tome imamo i iskaz sâmoga skladatelja koji je u intervjuu za Jutarnji list 1933. godi-ne, nakon uspješnoga gostovanja u Berlinu, rekao: »Rekli su mi u Berlinu, a to mi vele i ovdje, da imam moderne nerve. Zaista imam najviše sklonosti za modernu muziku, osobito impresionističku, gdje se osjećam najviše kod kuće.«

Dakle, Debussy i Ravel! Prvi kao istinski inovator i glavni predstavnik glazbenoga stila karakterističnog za francusku glazbu fi n de sieclea, kraja 19. stoljeća, a drugi kao predstavnik francuskih harmonijskih slo-boda, ali i veći čuvar oblika koje je iznjedrila europska klasična glazba.

Uvijek na tragu Debussyja

Božidar Kunc u hrvatskoj je muzikološkoj historiografi ji najčešće obilježen kao impre-sionistički skladatelj. Riječ je o novom pristu-pu melodiji i harmonijskom jeziku, novim slobodama ritma i, napose, o bogatstvu ni-jansi koje uvodi francuska impresionistička glazba. Tu su i nova načela u pristupu glaz-benoj formi, a sve je to na tragu glazbenih inovacija Claudea Debussyja. Istu senzibil-nost, želju za novim harmonijskim slobo-dama, težnju za ispreplitanjem profi njenih instrumentalnih boja (a na klaviru se to prvenstveno postiže dinamikom i pedali-ranjem, kao i suprotstavljanjima ekstremnih registara), razigranost ritmova i kontrasti-ranje tempa (bogati spektar agogičke izra-žajnosti), kao i maštoviti pristup formalnim rješenjima u pojedinim stavcima, sve su to značajke Kuncova glazbenog jezika koje nalazimo u klavirskim sonatama.

Na CD–u je prisutna određena glazbena dramaturgija te sonate nisu objavljene pre-ma godinama nastanka. Tamara se od-lučila za redoslijed: I. Sonata u Des–duru op. 12 (1930.), IV. Sonata u As–duru op. 43 (1943.), III. Sonata u D–duru op. 34 (1936.–1951.) i II. Sonata u Es–duru op. 27 (1936.). Zamjetno je da su sve četiri sonate skladane u durskim tonalitetima, te da su prva, druga i četvrta trostavačne, dok treća ima pet stavaka (na autografu je zapisano da

je dovršena 1951. godine u Oslu).

Prva sonata je u prvom zapisu bila naslov-ljena Sonatina, a kasnije je proširena. Tu Sonatinu je u više navrata izveo sâm autor i zanimljivo je citirati osvrt Pavla Markovca koji je negira jer je to navodno »po struktu-ri i stilu amorfno i bezbojno djelo« (Muzička revija, 1932.), dok je Antun Dobronić vrlo pozitivan kada piše da ona »odaje sve ka-rakteristike (Kuncovih) dosadašnjih klavirskih

djela, lakoću stvaranja i uzoran klavirski slog, pa je kao takova vrijedan prilog našoj klavir-skoj literaturi«.

Tako je i ovaj CD vrijedan prilog našoj kla-virskoj diskografi ji. Riječ je, naime, o pot-hvatu koji iz više razloga izaziva poštovanje i pohvalu. Tamara Jurkić Sviben hrabro se upustila u gotovo znanstvenički pristup, crpeći informacije iz postojećih autografa i njihovih kopija. Ona se nije zadovoljila samo jednim primjerkom, već je minu-ciozno pregledala sve partiture i onda je, vođena vlastitom intuicijom i iskustvom s Kuncovom glazbom, odabrala ona najbolja i najlogičnija rješenja. Pred nama je glazba koja odaje vrsnog poznavatelja klavira, in-ventivnog skladatelja čija je glazbena mašta, u odnosu na njegove klavirske minijature, ukroćena formom sonatnoga stavka. Pa i kada je mjestimice neobarokan (Toccata u 4. stavku Treće sonate) ili neoklasičan (rubni stavci svih sonata), Kunc je trajno vjeran vlastitom poimanju glazbe kao suptilne igre zvukovlja (Con gioia, prvi stavak Prve sonate i napose Scherzo, treći stavak Treće sonate), kao i odsjaja maštovitih atmosfera koje nas uvode u svijet toliko puta spomi-njane autorove recepcije impresionističkog stila (Sostenuto e rubato, drugi stavak Prve i osobito ugođajan Andante molto moderato, drugi stavak Druge sonate).

Riječju, snimljena je glazba koja nam otkri-va bogatu invenciju Kuncova pijanističkog umijeća pretočena u jednako vrsno umijeće pijanistice Tamare Jurkić Sviben.

Valentinovo u Tvornici uz Arsena, Gabi i Matiju

JEZIK LJUBAVI NE TRAJE JEDAN DANPiše: Maja Sabolić

PR

IKA

ZI P

RIK

AZ

I P

RIK

AZ

I P

RIK

AZ

I

Tamara Jurkić Sviben, dr. sc. Zdenka Weber, Davor Merkaš i Đorđe Kekić

Za koji mjesec navršit će se punih 35 godi-na od objave revolu-

cionarnog albuma Arsena Dedića Homo volans, koji se s pravom smatra kamenom međašem autorova iskoraka iz tradicionalnog zabavno–glazbenog okvira. Objavljen u vinilno vrijeme kao dvo-struki, konceptualni album, bio je jedinstveni napor na-šega kantautora da oplemeni hrvatsku popularnu disko-

grafi ju. U njemu je priča o mir-nom podstanaru, ljubavna pjesma u kojoj Arsen izgovara: ja te volim. U međuvremenu ljubav mu je bila i ostala vodiljom i u osvit godine u kojoj će naš najugledniji kantautor slaviti 70. rođendan i pedeset godi-na rada, pedeset godina pjevanja o ljubavi u svim njezinim oblicima.

Kako ljepše slaviti dan posvećen zaljubljenima nego uz rafi niranu glazbu koju desetljećima zajedno izvode Arsen i Gabi, a roditeljski

ponos ispuniti još i sviračkim umi-jećem Trija Matije Dedića. Recept koji jednostavno mora funkcioni-rati uz minuciozno razrađen kon-certni tijek u kojemu se smjenjuju recitacije, soliranje na glasoviru, ti-pična Arsenova konferansa, matri-ce, vječno zelene pjesme... Pritom raduje što prokušani majstor još u sebi ima dovoljno vatre da uskoro objavi novi album. Premijernim izvođenjem nekoliko šansona s na-javljenog Rebusa uveo je sve zalju-bljene štovatelje u nove, neistražene

dubine svojih glazbenih slika.

Na koncertu smo saznali za pri-premu velikoga gala koncerta 14. travnja u Parizu, kao i za veliki koncert fi lmske glazbe. Jer glazba i ljubav životno su sjedinjenje koje u najsretnijim trenucima stvara re-mek–djela. A jezik obitelji Dedić oduvijek je jezik ljubavi. Zato im i vjerujemo, ne samo na Valenti-novo.

Gabi Novak DA

VO

R H

RV

OJ


13BROJ , SVIBANJ 2008. , S C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD izlog Igora Koruge

Mirokado Quartet

Monster in the Garden(Aquarius Records)

Inverzija manje–više ujednačene kvalitete domaćih nosača zvuka stigla je u obli-ku odlično produciranog autorskog jazz

albuma Mirokado Quarteta Monster In Th e Garden, snimljenoga i miksanoga u london-skomu studiju Stir Fry Music krajem prošle godine. Kvartet na čelu s aranžerom, sklada-teljem i multiinstrumentalistom (alt saksofon, fl auta, klarinet) Mirom Kadoićem snimio je devet skladbi, stilski različitih, ali izvođački sličnih. Uredan koncept i precizna razrada svake odsvirane dionice kroz gotovo pedeset minuta glazbenoga materijala rezultat je Ka-doićeva zamjetnog skladateljsko–aranžerskog iskustva. Iako se tijekom slušanja identifi cira i moderan jazz izraz, poglavito gitarista Elvisa Penave, teško je izbjeći dojam punokrvnog, klasičnog jazz uratka koji bi se vrlo lako mogao ugurati i na police europskih i svjetskih trgo-vina s CD–ovima. Vitalna i poticajna ritam sekcija usklađenoga para glazbenika mlađe jazz generacije (Goran Rukavina, kontrabas i Janko Novoselić, bubnjevi) s lakoćom se (s)nalazi u baladama (Blue Land, Reconciliati-on), up–tempo skladbama (Monster In Th e Gar-den), kao i furioznim jazz jurnjavama (Driving With Hugo). Navedeno jamstvo čvrstog i ma-štovito uređenog tempa čini solidan temelj za opušteno i meko kretanje tonova iz Kadoićevih solo instrumenata. Svjestan opasnosti pretjera-nog (nerijetko i zamornog) improvizacijskog udaljavanja od jasnih, zanimljivih tema, Kado-ić lako kroji inventivna sola i s namjerom daje mogućnost izraza cjelokupnog benda. Za ra-zliku od poznatoga diskografskog recepta «je-dan–dva hita i ostatak silom popunjen», ovaj album ne gubi kvalitativnu razinu od prve do posljednje skladbe. Naslovna je skladba svoje-vrsna simbioza istarskog etno ugođaja, čvrstog funky ritma i zrelog improvizacijskog koda. Slijede «onomatopejska» Driving With Hugo, završna tribute–to–be–bop skladba Kissing Th e Silk i tako redom do ponovnog slušanja cijelog izdanja.

CD izlog Davora Hrvoja

Matija Dedi�

Life of Flowers(Dallas Records)

Klavirist i skladatelj Matija Dedić jedan je od rijetkih hrvatskih jazz glazbeni-ka, premda se ne bavi samo područjem

jazza, koji zahvaljujući suradnji s izdavačkom tvrtkom Dallas Records uspijeva na kompak-tnim diskovima dokumentirati razna razdoblja i stilske promjene svojega djelovanja. No, nje-gova je sklonost istraživanju različitih područ-ja i suradnji s glazbenicima iz raznih žanrova

toliko izražena da je nemoguće svako od njih obuhvatiti zasebnim izdanjem. Zato je svoj novi CD zamislio kao svojevrsnu kompilaciju neobjavljenih snimaka. Koliko je bolan morao biti odabir, koji uključuje izbacivanje s liste nekih već snimljenih djela, govori podatak da su na ovo izdanje uvrštene tek dvije Dedićeve obrade skladbi Dore Pejačević: Ljubica i Crve-ni karanfi l iz skladateljičina poznatog ciklusa Život cvijeća. Naime, to nisu sve izvedbe njezi-nih skladbi što ih je snimio sa svojim Trijom, a sjajan su primjer njegova djelovanja u području suvremena jazza, ali i osebujnog pristupa djeli-ma hrvatske glazbene baštine.

Matija Dedić poznat je po obradama skladbi svojega oca Arsena te Gibbonija. Svakomu od njih posvetio je jedan album sastavljen od njegovih izvedbi djela dvojice umjetnika. Tako i na ovomu svira Arsenove U registraturi uz svoju majku Gabi Novak, Pijanista uz sâmog autora i Lauru solo, kao i Gibbonijeve Tempera i I’m sorry, obje u suradnji s pjevačem.

S pjevačima Massimom i Kristijanom Beluha-nom izvodi jazz standarde, a s Ivanom Husar, Leom Deklevom, Alenom Slavicom i Majom Vučić njihove skladbe bliske pop idiomu u ba-ladnom ugođaju.

Na album je uvrstio i izvedbu skladbe Kad u te nestane mi vire Alana Stanića i Denisa Bati-novića ostvarenu s Oliverom Dragojevićem u pariškoj Olympiji.

No, Dedićevo obilježje eklektična glazbeni-ka dolazi do izražaja i u njegovu stvaralaštvu. Vlastitu hardbop skladbu Last Exit izvodi u triju koristeći elektroniku kako bi ostvario efekt zbora koji pjeva scat pristupom, skladbu Marina izvodi crossover stilom u duu s violini-stom Josipom Novoselom, a fi lmsku Opening s violinistom Miljenkom Puljićem, dok fi lmsku Impressium i Lu, obje u crossover žanru bliskom komornom jazzu, izvodi solo.

Davor Kajfeš

Mirrors(Gason Jazz)

Nekadašnji član najvažnijega sastava u povijesti hrvatskoga jazza, Zagre-bačkog jazz kvarteta (ZJK), klavirist

i skladatelj Davor Kajfeš već godinama živi i djeluje u Švedskoj. Osim što je u Stockholmu predavao na Akademiji za ples i koreografi ju redovito je skladao, nastupao i snimao albume. Svoje novo ostvarenje snimio je solo, tek su tri izvedbe duo sa sinom, trubačem Goranom s kojim je dvaput nastupio i u Zagrebu. Osim što povremeno nastupa u Zagrebu, povezanost s domovinom potvrđuje i odabirom likovnoga motiva našeg istaknutoga slikara Ivana Picelja za omotnicu albuma.

Ovim albumom Kajfeš se predstavlja u ulozi vještog improvizatora i kompetentnog klaviri-sta koji je tijekom godina razvijao vlastiti pri-stup temeljen na bogatom iskustvu stjecanom svirkama u raznim podžanrovima jazza, od tradicionalnog jazza i bluesa s pjevačima Helen Humes i Big Joe Turnerom, preko mainstrea-ma s Artom Farmerom ili Redom Mitchelom do free jazza s Albertom Mangelsdorfom.

Kajfeš se oslanja na tradiciju svirajući glaz-bu Billyja Strayhorna i na suvremeni jazz u obradama skladbi Th eloniousa Monka i Joh-na Coltranea, a na album je uvrstio i izvedbe triju vlastitih skladbi zadivljujuće imaginacije. Uvodnom i razigranom Arnold’s Orbit najavlje pristup koji se provlači kroz cijelo izdanje. Svira iznimnom vještinom koja mu omogućuje po-igravanje glazbalom i ostvarenje svih zamisli, a one naviru poput rijeke koja se kotrlja i valja, pa usporava i mirno protječe, razbija se o obalu,

zatim je nježno miluje, huči i šapće...

Osim toga, vlastitom skladbom Hommage to John odaje počast legendarnom američkom klaviristu i skladatelju Johnu Lewisu koji je dao nemjerljiv doprinos njegovu, ali i glazbe-nom razvoju ostalih članova Zagrebačkoga jazz kvarteta, s kojim je ostvario bliski, pa i obiteljski odnos. Naime, Lewis i Kajfeš oženili su dvije sestre Zagrepčanke.

Još jedna vlastita skladba, Collision, što je izvo-di u duu s Goranom, odraz je djelovanja sa ZJK-om, posebice zbog korištenja folklornih motiva u suvremenom jazz iskazu.

Na album je kao dodatak uvrštena izvedba Monkove skladbe Well you needn’t u duu s Go-ranom snimljena na koncertu u Zagrebu.

CD izlog Dalibora Paulika

Vera Svoboda

Zlatna kolekcija(Croatia Records)

Pokloniku jednostavne, tople tamburaške i starogradske pjesme, one tradicional-ne ili autorske, bit će drago čuti Zlatnu

kolekciju Vere Svobode. Rođena Osječanka svoju je pjevačku karijeru započela u Dječjem kazalištu, nastavila na Radio Osijeku te u Sla-vonskom tamburaškom društvu Pajo Kolarić. Preselivši se u Zagreb, nastupala je na svim važnijim festivalima koji njeguju i nastavlja-ju tradiciju narodnoga melosa i kontinuira-no osvajala nagrade publike i ocjenjivačkih sudova, a gostovanja u zemlji i inozemstvu potvrdila su je kao zvijezdu. Odabir njezinih najuspješnijih interpretacija presjek je dugo-godišnjeg izuzetno uspješnog umjetničkog djelovanja koje je prihvatila najšira publika. Teško je usporediti Veru s bilo kojom drugom estradnom umjetnicom, interpretatoricom na-rodnih, starogradskih i zabavnih melodija, pa kako piše u proslovu ovog izdanja: »Ima dana, kako pjeva Verica, kad se u našoj običnoj, sva-kodnevnoj zaokruženosti lijepim i nelijepim oko nas javi neko vrijeme, vrijeme za jedno-stavnu neposrednu pjesmu kojoj teško odole i oni ljubitelji vrednijega u toj našoj duhovnoj nadgradnji, a koja zarobi onda kad podsjeti na kakav dan negdje — tamo iza godina.« Zlatnu kolekciju čine dva kompaktna diska. Na prvom nazvanom Iz naroda — za narod nalazimo dvadeset pjesama poput Slavonskog ašikovanja, Šokačkog svatovca, Želim biti Slavonijo s tobom, Slavonijo zlatna ružo Hrvatska, Sa slavonskih sokaka, Vu dragom kraju, Zemlja je ova tkana od zlata, većinom iz pera njezina supruga, skla-datelja i aranžera Julija Njikoša, ali i Siniše Lepolda i Aleksandra Homokyja. Na drugom disku Dal’ još me voliš ti, uz autorske skladbe Njikoša, Marije Radić, Vladimira Smiljanića i Ive Tijardovića, ljubavnu pjesmaricu upotpu-njuju tradicionalne poput Na te mislim, Život je lijep, Kad bi ove ruže male, Na kraj sela čađava mehana... Uz specifi čnu, prepoznatljivu inter-pretaciju zaslugu za glazbenu kvalitetu izdanja imaju producenti Julije Njikoš i Vladimir Smi-ljanić. Njegovu nostalgičnost neka potkrijepe stihovi Drage Britvića iz znane pjesme Umiru stare kavane: »To umiru stare kavane,/to život im zidove ruši./I gdje ćemo popiti dane/ kad postane tijesno u duši?« koji su jasna poruka pjevačice i njezine autorske ekipe.

CD izlog Dalibora Paulika

Razni izvo�a�i

Evviva Milotti — Iubilaeum(O sole mio)

Prije dvije godine započet je etnomuziko-loški projekt Evviva Milotti koji Agen-cija za glazbenu i književnu produkciju i

izdavaštvo O sole mio uz pokroviteljstvo Istar-ske i Primorsko–goranske županije te gradova posvećuje Nellu Milottiju, skladatelju, diri-gentu i glazbenom pedagogu iz Istre, koji je svojim djelovanjem pridonio očuvanju osobite multikulturalne istarske i primorske glazbene baštine. Jubilarnim koncertima u Puli 2. stu-denoga i Pazinu 3. studenoga 2007. godine predstavljen je dvostruki nosač zvuka Evviva Milotti –Iubilaeum, povodom autorova 80. ro-đendana i 60. obljetnice stvaralaštva. Uz boga-tu foto dokumentaciju jubilarnih koncerata u privitku, izdanje sadrži dva kompaktna diska koji potvrđuju raznolik i golem skladateljski opus. Na prvomu se nalaze dvadesetičetiri pje-sme, od Trsaćkih prošijana (Đani Maršan), Istro ti (Lidija Percan), Kartuline s Kraljevice (niz pjevača), preko La moreda i Pisme MIK–u (Li-dija Percan), Samanj i Teran (Alen Vitasović) do In vino veritas (In vino veritas) koje donose ugođaj istarskoga melosa. Drugi CD sadrži dvadesetijednu pjesmu iz pera skladatelja koji je obilježio jedno cijelo razdoblje popularne glazbe Istre i Kvarnera. Naći ćemo tako šan-sonijersku Nebulozu (Arsen Dedić), moderno obrađenu Doviđenja, Pulo (Tina Vukov), ose-bujnu Istro ti (Tamara Obrovac), raspjevanu Nevere s Kvarnera (Maja Blagdan), etno–jazz O Plesiana mia (Bruno Krajcar), satiričnu Umro je mrav (Zdenka Kovačiček), majestetičnu Rič domaća (Zoran Tomaić), baladičnu Mamina slika (Massimo Savić), mediteranske Svićara s Kvarnera (Đani Stipaničev) i Buona notte (Joso Butorac) te tipično istarsku Noštromo (Toni Kljaković i Mario Battifi aca). Da je Milotti mi-slio i na odgoj mladih u duhu roženica i sopela, potvrđuje dječja pjesma Mantinjada put Ronjgi (Dječji zbor Zaro). Nov aranžerski pristup tre-ba zahvaliti umješnosti Aleksandra Valenčića, Roberta Grubišića, Stipice Kalogjere, Roberta Funčića, Andreja Baše, Tamare Obrovac i Iva-na Popeskića. Izvođači, među kojima su uz na-vedene i Aldo Galleazzi, Vesna Nežić Ružić, Vesna Battifi aca, Alen Lazarić, Duško Jeličić, Gustafi , Damir Kedžo, Tasha, Sergio Pavat, Elio Pisak, Novella i nezaobilazni Mirko Ce-tinski, uz brojne autore tekstova (Mate Balota, Daniel Načinović, Aldo Lazarić, Mario Kinel, Ljubo Pavešić i drugi) i, najzaslužnije za reali-zaciju, glazbenoga producenta tenora Zorana Tomaića i direktoricu projekta Tatjanu Toma-ić, potvrđuju poštovanje koje svi imaju prema stvaralaštvu Nella Milottija, barda istarske i primorske pjesme.



CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD izlog Đurđe Otržan

Ljubomir Gašparovi�, klavir

Tako je nekoć bilo...(Cantus)

Nazvan po prvoj skladbi na albumu, ovaj blizanački kolaž podsjeća na dječačke ili djeci posvećene skladbe

Božidara Kunca i Dubravka Detonija. Tako je nekoć bilo..., kao naslov i kao putokaz per-cepcije, obuhvaća podosta. Najprije upada u oči privrženost hrvatskih skladatelja obitelji i obiteljskim odnosima; nije tu u pitanju samo Kunc koji je pisao za majku, djeda, kći i supru-gu, već i Šulek, Stahuljak i mnogi drugi, baš kao i slovački autori, svi oni dobar dio svojih komornih skladbi crpe iz osjećajnosti rođene u bliskim odnosima s krvnim srodnicima. Nije li to zamjetna karakteristika sredine prošloga stoljeća u kojemu su umjetnici kao po nekom dogovoru nastojali ostaviti trag u glazbi o do-broj strani onoga tajanstvenog procesa koji zovemo međuljudski odnosi?

Dijete voli jasne stvari, ali voli i tajne, nedo-rečenosti, kako bi sâmo zamišljalo. Ako su i Kuncova dva ciklusa za djecu ili pak za svoga profesora, oni nimalo ne pate od didaktično-sti, naprotiv. Slobodno se razmahujući u tek osvojenim melodijama kroz disonantne har-monije, stvaraju skromnu naraciju, izvedbeno tehnički nezahtjevnu, no ipak dostatnu da se ostvari medaljon, minijatura, pričica. Ostaci romantizma nisu toliko osjetni u Kuncovima Mladom lišću, Šest bagatela ili In Retrospect ko-liko u Detonijevima Devet prizora iz Danije-lova sna. Detoni u ovoj iznimno izvođenoj i popularnoj skladbi kao da daje upravo snovitu, nedorečenu psihičku cjelinu u kojoj se kao u cameri obscuri prelijevaju ostaci, zameci i odjeci nečeg tko zna kada i tko zna kako, proživlje-noga tonskog materijala. Svaki od devet stava-ka kroki je posebne boje, cirkularno se kreću-ći, ali bez ponavljanja, kao da je svaki korak, posve novi krug. U toj skladbi, priznajem, ipak najlakše zamišljam za instrumentom sâmoga skladatelja, toliko je osobno prepoznatljivo de-tonijevska. Jer, on se rijetko povodi za bilo čim poznatim i primamljivim, uvijek je vjeran tek vlastitom impulsu.

Ljubomir Gašparović ostvario je neke od značajnih interpretacija hrvatskih djela, na prvom mjestu tu stavljam izvedbu Nocturna u fi s–molu Ferde Livadića. On ima uho za sla-vensku melodiku i osjećaj za europsku formu, bliska mu je dinamička iznijansiranost impre-sionizma. Premda ponekad sklon uranjanju u dramatično, ove skladbe ponuđene na albumu Tako je nekoć bilo... ne odvode ga na stranpu-ticu; on priznaje njihovu jasnost i poštuje ju. Možda bi Tri prizora iz crtanog fi lma upot-punila ovu sliku klavirskog opusa Božidara Kunca bolje negoli Jednotonske muzike Du-bravka Detonija. Ali, i to je neka vrsta crtanog fi lmića, ostvarenoga monokromatski, poput grafi ke, a iz pera skladatelja, tada još dječaka. Prisan i osoban odnos prema glazbi zlatnoga doba osjetan je također i u opremi albuma koja prati difuznu liriku pastoralnog ugođaja. Al-bum nježan prema svom nadahnuću, sličan u intenciji nosaču zvuka Darka Petrinjaka s ro-mantičnim albumima zagrebačkoga podne-blja. Nepretenciozan, a koristan, vrlo koristan. I djeci i odraslima.

Laura Vadjon/Peter Lönnerberg(Aquarius Records)

Laura otkriva svoje adute. Na svom pr-vom potpuno violinističkom nosaču zvuka serija je skladbi njoj omiljenoga

razdoblja glazbe 17. stoljeća. Svirajući na violi-ni iz 18. stoljeća, uz pratitelja izrazito stilskog renomea iz Švedske, Petera Lönnerberga, uz vlastiti tekst u priloženoj knjižici, Laura Vadjon diše punim plućima na slobodnom polju rada ranobaroknog idioma koji joj po karakteru i zvukovnosti već duže vremena u potpunosti odgovara. Da bolje osjeća maticu violinske glazbe u povijesnom kontekstu nego što bi se to moglo apstraktno teoretski izve-sti nekim muzikološkim konceptom, vidljivo je već iz same činjenice da iz visina velikih i značajnih imena glazbene prošlosti spušta u njene maglovite i izblijedjele doline, u negdaš-nji mainstream izvedbene prakse, a da pritom ne gubi niti jedne sekunde smisao stila svakog od izabranih skladateljskih opusa. Često se iz notnih stranica navodnih epigona može oči-tati smjer one prave, istinske cirkulacije ideja jedne epohe, čije vrhunce redovito poznajemo, ali zaboravljamo na bazu piramide.

Laura i Peter odabrali su niz skladatelja koji se, vjerojatno slučajno, prema kontrastnom ključu, izmjenjuju u reljefu: izražajno–ma-nje izražajno, zanimljivo–stereotipno i slič-no. Uccellini, Castello, Schmelzer, Albrici, Frescobaldi, Kindermann, Forster, Marini, Froberger, Meali. Na svjetskom se tržištu plo-ča svi oni mogu lako pronaći u raznoraznim kombinacijama, ali ova je kombinacija Lauri-na, i možda radi svoje spontanosti, ostvaruje neku novu sliku talijanske canzone i suonate druge polovice 17. stoljeća.

U vremenu Tridesetogodišnjeg rata Europa je mogla malo ponuditi glazbeniku ukoliko nije bio Talijan i u stvaranju se rukovodio tradici-jom Apeninskoga poluotoka. Tako i na albu-mu sve skladbe nekako konvergiraju ka laten-tnom vrhuncu glavne teme i on se očekivano pojavljuje u Frescobaldijevoj Toccati ottavi, u kojima se Lauri i Peteru pridružuju Iva Tovu-nac, violina i Krešimir Lazar, violončelo. Kao da su rukavci neke matice pronašli novi izvor i slili se u još širi tijek, tako je Frescobaldi dje-lovao u svojemu dobu, ostavivši dubok trag na kasnijega Johanna Sebastiana Bacha.

Hrabro i s plemenitom ambicijom Laura Va-djon jedri vremenima u kojima je violina bila heroina na kućnim i crkvenim koncertima, te imala glavnu instrumentalnu riječ u otmjenom doživljavanju i stvaranju primjerenog ugođaja. Laura Vadjon donosi ovu staru, jako staru, ako ćemo pravo, solističku glazbu s puno srca, to je stil u kojemu se njezino fraziranje s radošću oblikuje i dotjerano izlazi pred slušatelja.

Album je snimljen vrlo specifi čno, da ne ka-žem »nabrijano«, što je nekako postalo moda koja kao da parira elektrifi ciranim instrumen-tima. Ni traga komornoj samozatajnosti, ali zvučna slika srećom nikada ne prelazi granicu dobrog ukusa i umjerenosti. Njezina je svirka muzikalna, njezina izvedba pouzdana, a stil osebujan i vrlo ugodan za slušanje. Akustika zagrebačke Crkve sv. Nikole Tavelića pokaza-la je sav smisao ove glazbe: prirodno odjekiva-nje žičanoga tona u prostoru hrama. Album ne nosi nikakav podnaslov osim imena izvodi-laca, a to i jest ono što ga karakterizira: favoriti Laure Vadjon. I ona u svom zrelom umjetnič-kom izdanju.

CD izlog Sanje Raca

�eljko Mili�, klarinet

Briljantne varijacije(Cantus / Hrvatsko društvo skladatelja)

Splićanin Željko Milić (1959.), docent na Umjetničkoj akademiji u Splitu, već 24 godine djeluje kao solist Opernog orke-

stra HNK u Splitu, ali i kao solo klarinetist te komorni glazbenik. Njegovo »većinsko« dje-lovanje u statusu orkestralnog umjetnika nije ga omelo u kontinuiranom njegovanju vlastita zanata i karijere, pa je očekivano da na pra-gu pedesetih ostvari i svoj prvi nosač zvuka (2007.). Snimke na CD–u Briljantne varijacije dijelom su solo izvedbe, a dijelom uz ansam-ble. Od ukupno šest skladbi, četiri su iz naci-onalnog korpusa i to u povijesnom slijedu koji prati dva i pol stoljeća hrvatske literature za klarinet. Juraj Karlo Wisner pl. Morgenstern (1783. — 1855.), ključna fi gura zagrebačkoga glazbenog života prve polovine 19. stoljeća, autor je Briljantnih varijacija za klarinet i or-kestar po kojima je album i nazvan. Uz Željka Milića u izvedbi uživo sudjeluju Simfonijski orkestar HRT–a i dirigent Julian Kovatchev. Iza romantičnog Ilirca na nosaču zvuka smje-stila se Pastoralna fantazija za solo klarinet Božidara Kunca (1903.–1964.), slabije poznata skladateljeva partitura, u rangu koncertantne studije, a potom žovijalni i majstorski građen Koncert za klarinet i gudače Brune Bjelinskog (1909.–1992.) u kojemu se pojavljuju Splitski komorni orkestar i dirigent Pavle Dešpalj. Hrvatski četverolist zatvara poznati Concerto abbreviato za solo klarinet (1966.) Petra Ber-gama, skladba napisana za klarinetista Milen-ka Stefanovića, inače profesora Željka Milića na beogradskom Fakultetu muzičke umet-nosti. Temeljen na jednom stavku i na jednoj temi, Concerto otvara potpuno nove zvukovne, izražajne i tehničke mogućnost instrumenta i danas zanimljive po svojim složenim zahtjevi-ma prema solistu.

Svako od tih djela, uz Tri stavka za A i Es solo klarinet Igora Stravinskog te potpourri iz opere Porgy i Bess Georga Gershwina (glaso-vir Jadranka Garin) koji čine preostalu cjelinu albuma, predstavlja Željka Milića kao sigurna i vrlo stabilna glazbenika. Njegov ton je ele-gantan, pokretljiv, stilski virtuozan i kvalite-tom ujednačen (primjerice u usporedbi žive i studijske snimke). Izborom djela pokazao je smjer glazbenih interesa, a taj opseg nije mali ni stilski ograničen, što je kompliment inter-pretu i njegovim izvedbama.

CD se sluša s povjerenjem, a njegovu vrijed-nost prije svega ističu četiri skladbe hrvatskih autora koje doživljaju svoju prvu promociju na trajnom zvučnom zapisu.

Zagreba�ki gitarski trio

High Spirits(Cantus)

Zagrebački gitarski trio u sastavu Dar-ko Petrinjak, Istvan Römer i Goran Listeš, uz još jedan srodni hrvatski

komorni ansambl iste kvalitete (nije teško za-ključiti koji), proživio je sretne bračne 24 godi-ne bez dramskih akcenata. Njihov vrijednosni kontinuitet i zajedništvo stavlja ih u tom smi-slu na zaista posebno mjesto, kao i činjenica da su među većim sakupljačima, pa onda i promi-cateljima hrvatske suvremene glazbe. Za takve umjetničke zasluge uručene su im nagrade Josip Štolcer Slavenski, Milka Trnina i godišnja Nagrada Vladimir Nazor, a njihov CD Rajski otok dobitnik je diskografske nagrade Porin (nakladnik Croatia Records).

Kada su počeli djelovati, koncertnu literaturu stvarali su gotovo niotkuda. Od tada do danas samo je Darko Petrinjak napisao na stotine transkripcija za jednu i više gitara, pa se i na taj način povećavao repertoarni opseg ansam-bla. Za Darka Petrinjaka, uostalom, hrvatski skladatelji, među ostalim ostvarenjima, napi-sali su četiri koncerta za gitaru i orkestar. U međuvremenu je Goran Listeš počeo skladati za matični sastav, a na uzorni album High Spi-rits objavljen 2007., uvrštena je i Fantazija br. 3, njegova skladba iz 1996. godine.

Gledajući na popis hrvatskih suvremenih dje-la, za Zagrebački gitarski trio pisali su mnogi autori, Dubravko Detoni, Boris Papandopulo, Ivo Josipović, Ruben Radica, Anđelko Klobu-čar, Antun Tomislav Šaban, Marko Ruždjak, Silvio Foretić, Frano Parać... te oni čija se djela nalaze na zadnjemu nosaču zvuka, Miroslav Miletić (Consort trio), Adalbert Marković (Trio sonata), Željko Brkanović (Sonata a tre), već spomenuti Goran Listeš, Stanko Horvat (Fablier) i Sanja Drakulić (High Spirits po ko-jemu CD nosi ime), dok je skladba Hommage à Sorkočević Nikše Njirića, prerada istoimena opusa za instrumentalne soliste, svojedobno bila posvećena Dubrovačkom gitarskom triju. Prednost Zagrebačkoga trija jesu njihovi veli-ki osobni ulozi kojima su očuvali kontinuitet vlastite izvodilačke i umjetničke kreativnosti. U osnovi, za slušanje zvučnoga zapisa iza ko-jega oni stoje, preporuka nije potrebna. Nji-hova sugestivnost, dorađenost interpretacija i zaokupljenost njezinim fi nim detaljima te re-prezentativan program s djelima mahom na-stalima devedesetih godina, osim kasnijega S. Horvata (2003.) i ranijega M. Miletića (1985.), daju sigurnost da je odabir pravi i da se može mirno stisnuti play. Članovi Trija sami su bili glazbeni producenti, a skladbe su snimljene u zagrebačkoj Crkvi sv. Franje Ksaverskog.


15BROJ , SVIBANJ 2008. , S C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD izlog Bojana Mušćeta

ARSEN

Rebus(Croatia Records)

Teško je Arsena zateći na krivoj noti: svaki njegov album jednostavno je ko-lekcija inspirativnih zabilješki iz bolje

ili lošije svakidašnjice. Arsen nasumično izdaje albume s novim pjesmama i kompilacije i kao rijetko kojem izvođaču čvrsta linija između ta dva tipa izdanja predstavlja iznimno mekanu granicu.

Rebus u odnosu na hvaljeni album Na zlu putu iz 2004. ipak ima jednu prednost — kraći je i kompaktniji, djeluje zaokruženije. Iako sadrži petnaest pjesama, zbijen na optimalnih 46 mi-nuta, album odražava onu homogenost kakvu su imala izvrsna ostvarenja Tihi obrt i Mini-starstvo straha. Rebus je sretan spoj izvanvre-menskoga Arsenova kantautorskoga talenta i suvremene produkcije što slušatelju omogućuje da uistinu uživa u sadržaju albuma, tako da mu se sasvim i bezuvjetno prepusti. Od prvoga, uhu ugodnoga singla Petra do sjajne zaključ-ne pjesme Posljednja želja, Arsen još jedanput pokazao da popularna glazba ne mora nužno biti potrošna roba.

BOA

Best of/Krug(Dancing Bear)

Treća kompilacija skupine Boa još uvijek ne donosi defi nitivnu kolekciju njiho-vih najboljih ili barem najuspješnijih

snimaka. Bend koji će sljedeće godine obilježi-ti 30. obljetnicu aktivnoga rada na kompilaciji 81–92 spojio je studijske i žive snimke, a ko-lekcija Kao nekad zbirka je pjesama s trećega, četvrtog i petog albuma uz poneki dodatak. Premda novi uradak nosi ime Best of, to se ne bi baš tako moglo titulirati. Jer, takva bi kolek-cija sigurno trebala sadržavati i pjesme Davni trag i Na nišanu s prvijenca, Dođi, Slatke čari i Ne odajte me sad s drugog albuma, Zarobit će nas plamen s trećega... Kako je Boa svoje albuma objavljivala za šest izdavača, ovaj je Best of pokušaj da se skladbe još jedanput sni-me (kao što je Gang of Four nanovo snimio svoje najbolje pjesme) u boljim produkcijskim uvjetima. Dok su negdje rezultati vidljivo bolji (Stup od soli, Pravda...), pjesme s prvog albuma Stol i Sela gore zbiljski su upropaštene. Osim 13 ponovno snimljenih pjesama, kolekcija sadrži i tri žive snimke. Aranžerski i produkcijski, a osobito instrumentalistički, Boa danas pred-stavlja iznimno kompaktnu posadu, ali pjesme koje su razlomljene na proste faktore, a onda nanovo snimljene (i to odjedanput, bez »na-dosnimavanja«) ipak se u kolekciji Best of nisu pokazale najsretnijim rješenjem. Indikativno je, ipak, da je ovo najžešći Boin album i vjero-jatno će imati zanimljivo mjesto u diskografi ji grupe, ali ne kao Best of, nego kao svojevrsni eksperimentalni album namijenjen nostalgič-nim fanovima.

NEBS JELA�A & JORGOS MIKIROZIS

Instrumental Portrait(Kondorcomm)

Ono što su donedavno bili Petrić i Ra-kitić u nogometu, Nebs Jelača je u jazzu: naš virtuoz u Švicarskoj. Njih

dvojica otišla su u Njemačku, a Nebs u Austri-ju, no vrijednosti se nisu promijenile. Jelača uz pomoć perkusionista Jorgosa Mikirozisa odu-ševljava posjetitelje jazz klubova specifi čnim načinom sviranja gitare koristeći fl atpicking, fi ngerpicking i zahtjevnu dvoručnu tapping tehniku sviranja. Utisak je tako da se na snim-ci čuju dvije ili više gitara, no u gotovo svim pjesmama albuma Instrumental Portrait čuje se samo jedna gitara iz koje Jelača izvlači maksi-mum. Album sadrži šest originalnih pjesma te obrade standarda kao što je Let It Be Beatlesa, ali i Gibonnijeva skladba Ozdravi mi ti. Posve nepretenciozan pristup glazbi koja, zapravo, služi kao poligon za uistinu sjajnu svirku Ne-bsu Jelači omogućuje i eventualnu radiofonij-sku distribuciju, jer svaka od izvedbi s ovog albuma može poslužiti kao zahvalna glazbena kulisa, odnosno kao uporabljiv intermezzo.

TERMITI

LP ploča Vjeran pas/RE(Dallas Records)

Obilježavanje trideset godina riječkog punka i novog vala bila je prigoda da diskografska kuća Dallas ponovno

izda posthumno objavljenu kolekciju demo snimaka Termita LP ploča Vjeran pas. Razlika je u tome što su sad snimke dodatno editirane, da je dizajn Ivana Miškovića mnogo atraktiv-niji nego na originalu i da je pridodan video materijal, odnosno ulomak iz fi lma Ritam rock plemena Bernardina Modrića. Album sadr-ži sve studijske snimke sastava, a nadodan je bonus od još sedam pjesama izvedenih uživo te odražava svu furioznost jednoga od po-najboljjih bendova uživo na ovim prostorima čija važnost, zapravo, neprestano raste. Da je tomu tako, pokazuje činjenica da su njihove inicijalne ideje kasnije nadgrađene u radu Leta 3 zahvaljujući upornom udarništvu Dami-ra Martinovića Mrleta, basista oba benda. I tridesetak godina nakon snimanja, materijali Termita djeluju nevjerojatno svježe, poletno i razorno. Naslovna pjesma postaje himnom svake nove generacije, a ostale skladbe ukazuju na zastrašujuću jednostavnost kreiranja izvan-vremenskih punkerskih simfonija, od kojih neki, poput Kišnih razdraganaca pripadaju sa-mom vrhu suvremene hrvatske rock kajdanke. I sve to s kolekcijom demo–snimaka! Da su Termiti uspjeli snimiti pravi LP, s odgovara-jućom produkcijom, ne bi imali samo lokalnu mitsku vrijednost, nego bi se, kao Pankrtima, spomen–pločama obilježavala mjesta njihovih nastupa.

RAZNI IZVOÐA�I

Ostat će mlad/Sjećanje na Krešu Blaževića(Dallas Records)

Prije mene retke u ovoj rubrici ispisivao je Krešo Blažević, divan čovjek, sjajan stilist, autor s raznolikim preferencijama

i nadasve fenomenalan glazbenik. Žao mi je što je njegov odlazak bio povod za organizaciju koncerta njemu u spomen, jer Krešo i Anima-tori zaslužili su mnogo ranije tribute–nastup kakav je u zagrebačkoj Tvornici organiziran 20. lipnja prošle godine. Nažalost, Krešo nije više među nama, ali posveta koju su organizi-rali njegovi prijatelji i kći Hana dokumentirana je live–albumom koji stoji uz bok CD–ovima s tribute koncertima posvećenima Azri i Eka-tarini Velikoj. Animatori i Hakuna Matata iz-mjenjivali su se na pozornici, a za mikrofonom su bili Davorin Bogović, Aki Rahimovski, Gile, Darko Rundek, Zoran Predin, Renato Metessi, Neno Belan i drugi. Veći dio reper-toara bile su obrade skladbi Animatora, no nekoliko ih bilo je i iz originalnih repertoara izvođača. Ad hoc napravljen koncert ima i ad hoc uvježbanost, ali ono što dijele sve snimke snažan je emocionalan naboj, kao da je svaki izvođač želio pokazati koliko mu je stalo što je te večeri ondje. Između ostaloga i zbog toga, Krešo je defi nitivno ostao mlad.

STAMPEDO

Možda stvarno(Aquarius)

Četvrti album Stampeda s obzirom na prvi singl Snijeg i na ovitak na kojemu dominira bijela boja te down–tempo

ugođaj cijeloga albuma asocira da je ljetni tra-demark toga benda zamijenjen zimskim. Kad se zna da je glavni autor Javor Jeić digao ruke od aktivnog sudjelovanja u sastavu, logično je da je Stampedo nakon petogodišnje diskograf-ske pauze odlučio krenuti novim putem. Me-đutim, samo naizgled. Stampedo nije suviše promijenio svoj izraz: i dalje su to fi no ispleteni »pop džemperi« s izrazito naglašenom glasov-nom niti Ivanke Mazurkijević. Malo swinga, mrvica jazza, mnogo melodioznog popa, pri-gušena »hitoidnost« nekih pjesama i tekstovi kakvi bi na albumima suvremene glazbe mogli funkcionirati i prije 50 godina. Zapravo, po-srijedi je sjajan album zabavne glazbe, no kod nas se ona zasigurno tako ne percipira. Štoviše, predložene albume u kategoriji zabavne glazbe na ovogodišnjemu Porinu uglavnom su ispjeva-le klape. Nova zabavna glazba kakvu su nekoć svirali Jinxi, a nije je napustio Stampedo ipak predstavlja specifi čnu, autohtonu glazbenu po-javnost i zapravo je šteta što nema više takvih izvođača. Kao ni prijašnji albumi Stampeda, ni ovaj neće ostaviti dublji diskografski trag, ali nekoliko pjesama s njega bit će vrlo dobar do-prinos potencijalnoj best of kolekciji benda.

JURICA PAÐEN & AERODROM

Rock@Roll(Croatia Records)

S obzirom na terminologiju, isprva nije jasno je li Rock@Roll sedmi album Aero-droma, četvrti Pađen Banda ili drugi so-

lo–album Jurice Pađena. Zapravo, to nije niti važno, jer na svih 12 albuma glavnu autorsku i sviračku ulogu ima Jurica Pađen. Nakon izvr-snoga solo–albuma s instrumentalima Žicanje, reinkarnirani Aerodrom (s Tomislavom Šoja-tom na basu i Slavkom Pintarićem Pištom na bubnjevima) Pađena usmjerava u mainstream rock vode. U tim se vodama, bez obzira koli-ko one presahnjuju na ovome tržištu, Pađen vrlo dobro snalazi. Premda će se rijetko koja pjesma s albuma naći na nekoj novoj antologiji benda, posrijedi je složenac vrsno odsviranih, pametno skladanih i u nekim slučajevima vrlo dobro tekstualno nabijenih pjesama. To osobi-to vrijedi za pjesmu Kći starog vodeničara koja kao da je ispala iz Azrinog portfelja. Štulić se, štoviše, pojavljuje i kao koautor skladbe Fait Accompli, koja je originalno objavljena na nje-govom solo–albumu Balkanska rapsodija. Al-bum Rock@Roll zapravo je dokaz da je Pađenu autorska izdržljivost puno izraženija kategorija od autorske snage i da neće biti neobično bude li Aerodrom u sljedećih 30 godina povremeno izdavao ovakve albume.

ELEMENTAL

Pod pritiskom(Menart)

Pod pritiskom, naziv četvrtog albuma skupine Elemental vjerno dočarava sta-nje u kojemu se album stvarao. Očit je

pritisak da se nakon uspjeha trećeg albuma, kad se bend naoružao instrumentima i krenuo u žestoku live–promidžbu, novim albumom ponovi ili nadiđe njegova važnost. Pritom je žrtvovano stvaranje nekoga očitog hita kao što je Romantika, a grupa se posvetila skiciranju urbanih problema današnjice, od političkih tema u Zašto te imam do zanimljivih ljubavnih rasprava u Crveno. Glavni problem albuma jest činjenica da se pošto–poto mora nagla-šavati društvena ili privatna angažiranost, što nerijetko završava pretencioznošću. S druge strane, glazbena je podloga vješto kreirana i precizno producirana, pa taj spoj ne završava podbačajem, nego vrlo dobrim ostvarenjem. Možda izdanje Pod pritiskom neće rezultira-ti većom akceleracijom karijere Elementala i publika ih neće doživljavati kao glasnogovor-nike novih nezadovoljnih generacija, kao kad su posrijedi TBF ili Edo Maajka, ali za Ele-mental to ne bi niti trebalo biti bitno. Njihova glazbena i izvedbena razina ukazuju na bend koji ima autohton put prema vrhu, a album Pod pritiskom to zorno dokumentira.



V. FESTIVAL ZABAVNE GLAZBE OD SRCA SRCU KOPRIVNICA 2008. objavljuje

NATJEČAJ za nove skladbe koje �e biti izvedene na Festivalu u studenom 2008. godine u Koprivnici.

Uvjeti Natječaja:

1. Skladbe moraju biti pisane u formi

zabavnih pjesama na hrvatskom književ-

nom jeziku.

2. Primaju se demo–snimke na CD–u sa

snimljenom vokalnom dionicom i instru-

mentalnom pratnjom i tri primjerka teksta.

3. Nakon obavljenog odabira autori čije

će skladbe biti izvedene na Festivalu

zadržavaju pravo vlasništva, obvezuju se

izraditi konačnu snimku najkasnije do 15.

kolovoza 2008. i prihvaćaju objavljivanje

skladbe na festivalskom nosaču zvuka.

4. Umjetnički direktor zadržava pravo

naručivanja skladbi kako bi se zadržala

razina umjetničke kvalitete Festivala.

5. Skladbe smiju biti prethodno objavlje-

ne i izvedene, ali ne ranije od 1. siječnja

2008. godine.

6. Autori jamče da su isključivi nositelji

autorskih prava. U slučaju sudskog

spora vezanoga uz navedena prava,

odgovornost snosi autor.

7. Autori nemaju pravo naknadnog

povlačenja prijavljenih skladbi, jer će u

protivnom organizator sudskim putem

zatražiti obeštećenje do visine ukupnih

troškova Festivala po jednoj skladbi.

8. Ukoliko organizator iz bilo kojeg

opravdanog razloga zatraži određene

ispravke, autor se obvezuje da će ih na-

praviti, a u slučaju da ne postupi u skladu

s obvezom, organizator zadržava pravo

diskvalifikacije skladbe.

9. Autori odabranih skladbi obvezni su

u roku od 15 dana nakon objavljivanja

rezultata Natječaja potpisati izdavački

ugovor s organizatorom. Ako autor u

zadanom roku ne vrati predmetni ugovor

potpisan ili ga vrati nepotpisanog, slijedi

diskvalifikacija skladbe.

10. Slanjem radova na Natječaj autori

prihvaćaju sve njegove uvjete i prenose

pravo na organizatora da odabrane

skladbe javno izvede, tiska u notnom

izdanju, objavi na nosaču zvuka i slike,

prenosi putem radija i televizije te da se

ova prenesu na treća lica. Autor zadržava

sva ostala prava.

11. Radovi primljeni na Natječaj ne vraća-

ju se autorima.

12. Skladbe se šalju pod punim imenom

autora.

13. Natječaj traje do 20. srpnja 2008.

godine, a radove treba slati preporu-

čeno na adresu organizatora: ALINEJA

d.o.o.(UBIUDR PODRAVKA), s nazna-

kom »ZA NATJEČAJ«, A. STARČEVIĆA

32, 48000 KOPRIVNICA

Hrvatsko društvo skladatelja u suradnji s umjetni�kom organizacijom Chansonfest raspisuje

NATJEČAJza nove skladbe koje �e biti izvedene 14. studenog 2008. na Chansonfestu 2008., me�unarodnom festivalu šansone

I. Na Natječaj se prijavljuju radovi visoke

umjetničke vrijednosti u kojima glazba i

stihovi čine jedinstvenu cjelinu. Festival

nema natjecateljski karakter.

II. Djela se šalju u dva (2) klavirska izvoda

s vokalnom dionicom i upisanim stihovi-

ma ili melodijskom linijom s harmonijskim

simbolima i upisanim stihovima. Uz to je

potrebno priložiti tri (3) primjerka teksta te

demo snimku uz barem jedan harmonij-

ski instrument.

III. Ukoliko autor prijavljuje više radova,

svaka skladba treba biti na posebnoj

audio kaseti.

IV. Skladbe se prijavljuju pod punim ime-

nom i prezimenom, uz priloženu adresu

autora. Autori mogu predložiti izvođača i

aranžera pjesme.

V. Slanjem skladbe autori jamče da

prijavljena djela nisu bila ranije javno

izvedena. Radovi koji ne udovoljavaju

navedenom uvjetu neće se razmatrati.

VI. Slanjem svojih radova, autori prenose

na organizatora pravo prvog javnog

izvođenja i snimanja za javne medije i no-

sače zvuka. Sva ostala prava pripadaju

autorima prema Zakonu o autorskom i

srodnim pravima.

VII. Radovi prijavljeni na Natječaj ne

vraćaju se autorima.

VIII. Umjetnička komisija Festivala zadrža-

va pravo otvaranja pozivnog natječaja.

IX. Rok za podnošenje prijava je 1. listo-

pada 2008. godine.

Program Chansonfesta, međunarodnog

festivala šansone, odredit će se prema

broju i kvaliteti prijavljenih skladbi.

Prijave se predaju osobno ili na adresu:

Hrvatsko društvo skladatelja, Berislavi-

ćeva 9, 10000 Zagreb, s naznakom »Za

Chansonfest 2008.«.

Osoba za kontakt: Zvonko Špišić —

01/309–7808, 10000 Zagreb, Ozaljska

19

Temeljem odluke Programskog odbora Glazbene tribine Pula donesene 30. sije�nja 2008. Hrvatsko društvo skladatelja raspisuje

NATJEČAJza nove skladbe na 45. Glazbenoj tribini Pula koja �e se odr�ati od 6. do 9. studenoga 2008.

UVJETI: Natječaju mogu pristupiti sklada-

telji bez dobnih i nacionalnih ograničenja.

Na raspolaganju su sljedeći sastavi:

Zagrebački solisti

Predložene skladbe trebaju biti pisane za

kompletni sastav (4, 4, 3, 2, 1).

Acoustic Project

1 flauta / flauta piccolo / alt flauta

1 oboa / engleski rog

1 bajan ili klavirska harmonika

1 klavir

udaraljke — 1 izvođač: vibrafon, gran

cassa, 2 timpana, zvona, mali bubanj,

2 tom toma, 2 bongosa, piatti, 1

tamtam–gong, chimes, zvončići /steel

and bamboo/, maracas, claves

1 kontrabas

Predložene skladbe mogu biti pisane

za kompletni sastav ili za kombinacije

navedenih instrumenata.

Klavir četveroručno

Harmonika solo

Izabrane skladbe bit će praizvedene

na 45. Glazbenoj tribini Pula, a potom i

uvrštene u program kao zadane skladbe

na natjecanju 34. Međunarodni susret

harmonikaša u Puli u travnju 2009.

godine.

Prihvaćaju se dva prijedloga istog autora.

Predložene skladbe ne smiju biti izvede-

ne niti starije od 5 godina, a preporučuje

se trajanje skladbe od 5 do 10 minuta.

PRIJAVA:

Prijava treba sadržavati sljedeće doku-

mente:

1. partituru s označenim trajanjem

skladbe,

2. autorov životopis i podatke za kontakt,

3. programsku bilješku o skladbi uz nave-

denu godinu nastanka,

4. izjavu autora da skladba nije ranije

izvedena.

Sve dokumente poslati ili predati na

adresu: Cantus d.o.o., s oznakom: Za

Natječaj — Glazbena tribina Pula 2008.,

Baruna Trenka 5, 10 000 Zagreb.

Rok za prijavu skladbi za Acoustic

Project, klavir četveroručno i harmoniku

solo je 1. srpnja 2008., a skladbe za

Zagrebačke soliste treba prijaviti do 1.

rujna 2008.

Dionice za skladbe za Acoustic Project

predaju se do 1. rujna 2008., a za Zagre-

bačke soliste do 1. listopada 2008.

Odluku o izboru skladbi donijet će Pro-

gramski odbor Glazbene tribine Pula uz

dodatno stručno mišljenje izvođača.

Autori predloženih skladbi bit će izravno

obaviješteni o rezultatima Natječaja.

Obveza je autora osigurati dionice bez

naknade. Programski odbor može otka-

zati izvedbu izabranog djela ukoliko autor

ne poštuje rok za dostavu materijala.

Slanjem radova na Natječaj autori preno-

se na organizatora pravo prvog javnog

izvođenja i snimanja za javne medije i

nosače zvuka, dok sva ostala prava osta-

ju autorima prema Zakonu o autorskom

pravu i srodnim pravima.

Programski odbor Tribine zadržava pravo

raspisivanja pozivnog natječaja.

Partiture ostaju arhivirane u knjižnici

Hrvatskoga društva skladatelja.

Za sve daljnje informacije: Cantus d.o.o.,

Baruna Trenka 5, 10 000 Zagreb, Tel.:

+385 1 48 25 360, E–mail: darinka.ilic@

cantus.hr

HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA raspisuje

NATJEČAJ za nove skladbe zabavne i pop glazbe te šansone koje �e biti izvedene na jubilarnom 55. festivalu zabavne glazbe ZAGREBFEST `08.

Uvjeti:

a) Snimljeni radovi šalju se na CD–u u

audio formatu. Snimke u mp3 formatu i

sličnim inačicama neće se uzeti u obzir.

b) Snimke moraju ponuditi konačnu

verziju glazbe, teksta i izvedbe jer će

ocjenjivački sud vrednovati rad u cjelini.

Naknadne izmjene neće biti moguće.

c) Uz snimku treba priložiti:

1. tekst pjesama u tri (3) primjerka,

2. notni zapis s upisanim tekstom i

harmonijskim simbolima,

3. imena svih autora s adresama i barem

jednim telefonskim brojem radi kontakta.

d) Slanjem radova na Natječaj autori

jamče da isti nisu bili ranije objavljivani

na nosačima zvuka i slike niti javno

izvođeni na koncertima ili u elektronskim

medijima.

e) Autori slanjem svojih radova prenose

na organizatora pravo prvog javnog

izvođenja te se obvezuju na potpisivanje

odgovarajućeg nakladničkog ugovora

u cilju reguliranja prava i obveza zbog

objavljivanja festivalskih skladbi na nosa-

čima zvuka i slike. Sva ostala prava pripa-

daju autoru prema Zakonu o autorskom

pravu i srodnim pravima.

Pravo sudjelovanja na Natječaju imaju svi

državljani Republike Hrvatske.

U slučaju da ne pristigne dovoljan broj

kvalitetnih radova, umjetnički direktor

Festivala zadržava pravo naknadne na-

rudžbe od istaknutih skladatelja, članova

Hrvatskoga društva skladatelja.

Skladateljima se preporučuje suradnja

s tekstopiscima kako bi radovi bili što

kvalitetniji.

Radove treba slati na sljedeću adresu:

Hrvatsko društvo skladatelja, Berislaviće-

va 9, 10000 Zagreb — s naznakom

»Za Zagrebfest 2008.«

Radove treba predati najkasnije do

1. lipnja 2008. godine.

CANTUSOVI AUTORI, IZVOÐA�I, PRODUCENTI I TONMAJSTORI NOMINIRANI ZA NAGRADU PORIN

S ponosom objavljujemo popis autora, izvo�a�a, producenata i tonmajstora Cantusa koji su nominirani za diskografsku nagradu Porin u sljede�im kategorijama:

NAJBOLJI JAZZ ALBUM

Album: DAN, DVA; Izvođač: ZAGREB JAZZ PORTRAIT; Glazbeni producent /Urednik: MARIO IGREC / NENAD JURA VRANDEČIĆ

Album: PORTRAIT/SILVIJE GLOJNARIĆ; Izvođač: BIG BAND HRT–a, dirigent SILVIJE GLOJNARIĆ; Glazbeni producent /Urednik: IGOR SAVIN

NAJBOLJA JAZZ SKLADBA

Skladba: QUEST; Izvođač: ZAGREB JAZZ PORTRAIT; Autor: BORNA ŠERCAR / MARIO IGREC

Skladba: SPACE DANCERS; Izvođač: BIG BAND HRT–a, dirigent SILVIJE GLOJNARIĆ; Autor: SILVIJE GLOJNARIĆ

NAJBOLJA JAZZ IZVEDBA

Snimka: WAITING FOR SUNRISE; Izvođač: JULIJE NJIKOŠ / BIG BAND HRT–a, dirigent SILVIJE GLOJNARIĆ

Snimka: NOVO ZLATO; Izvođač: ZAGREB JAZZ PORTRAIT

NAJBOLJA SKLADBA KLASI�NE GLAZBE

Skladba: KONCERT ZA KSILOFON I GUDAČE ; Autor: BORIS PAPANDOPULO

Skladba: PININA HALJINA; Autor: OLJA JELASKA

Skladba: CANTUS FRACTALUS; Autor: SRĐAN DEDIĆ

NAJBOLJI AUTORSKI ALBUM

Album: DUBRAVKO DETONI; Autor: DUBRAVKO DETONI

Album: OLJA JELASKA; Autor: OLJA JELASKA

Album: SRĐAN DEDIĆ; Autor: SRĐAN DEDIĆ

NAJBOLJA IZVEDBA KLASI�NE GLAZBE

Skladba: CANTUS FRACTALUS; Izvođač: ZAGREBAČKI KVARTET SAKSOFONA

NAJBOLJA SNIMKA ALBUMA KLASI�NE GLAZBE

Album: DUBRAVKO DETONI; Ton majstor / Snimatelj: BOŽIDAR PANDURIĆ

Album: OLJA JELASKA; Ton majstor / Snimatelj: ZORAN BRAJEVIĆ

NAJBOLJA PRODUKCIJA KLASI�NE GLAZBE

Album: OLJA JELASKA; Glazbeni producent: JANA HALUZA / JOSIP KRIVIĆ / ZAGREBAČKI GITARSKI TRIO

NAJBOLJI ALBUM ZA DJECU

Album: XIV. HRVATSKI DJEČJI FESTIVAL — DJECA NOSE SVJETOVE NA DLANU; Autor / Urednik izdanja: DALIBOR PAULIK


uspjeŠan etno »lifting« slavonske rapsodije · žaj. kratko izlaganje o osječkom kazalištu i...

Documents