urbanizam kao stil Života luis wirth

22
Louis Wirth * 42 Louis Wirth (Gemunden, Njema~ka 1897 – Chicago, SAD, 1952), ameri~ki sociolog. 1936 emigrirao pred nacistima i studije završio u Sjedinjenim Državama, postavši jedan od istaknutih pripadnika ~ikaške sociološke škole, jedan od vodećih socioloških teoreti~ara urbaniteta. Ovdje prenosimo ~uveni, već klasi~ni ogled o urbanizmu, objavljen u American Journal of Sociology 1938. godine. Urbanizam kao stil života U rbanizacija sveta, jedna od najimpresivnijih ~injenica modernih vremena, prouzrokovala je duboke promene u prakti~no svakoj fazi društvenog života. Savremenost i brzina urbanizacije u Sjedinjenim Državama odgovorni su za akutnost naših urbanih problema i naš nedostatak svesti o njima. Uprkos dominaciji urbanizma u modernom svetu i dalje nam nedostaje sociološka definicija grada koja bi adekvatno uzela u obzir ~injenicu da dok je grad karakteristi~no mesto urbanizma, urbani na~in života nije ograni~en gradovima. U sociološkom smislu, grad je relativno velika, gusta, i stalna naseobina heterogenih pojedinaca. Veliki broj razlog je pojedina~ne raznolikosti, relativnog odsustva intimnog li~nog poznanstva, segmentalizacije ljudskih odnosa koji su većinom anonimni, površni i prolazni, i sli~nih karakteristika. Gustina, među drugim fenomenima, obuhvata diverzifikaciju i specijalizaciju, slu~ajnost bliskog fizi~kog kontakta i udaljenih društvenih odnosa, bleštave kontraste, složene obrasce segregacije, predominaciju formalne društvene kontrole i naglašenog neslaganja. Heterogenost pokušava da razbije rigidne društvene strukture i proizvede povećanu mobilnost, nestabilnost i nesigurnost, i pripadnost pojedinaca raznovrsnim ukrštenim i dodirnim društvenim grupama s visokim stepenom fluktuacija u ~lanstvu. Nov~ana veza pokušava da istisne li~ne odnose, a institucije obi~no opslužuju zahteve mase pre nego pojedinaca. Individua, stoga, postaje efikasna samo kad deluje kroz organizovane grupe. Komplikovani fenomeni urbanizma mogu da zadobiju jedinstvo i koherentnost ako se sociološka analiza nastavi u svetlu takve teorije. Empirijski dokaz u vezi ekologije, društvene organizacije i društvene psihologije urbanog na~ina života potvrđuje plodnost ovog pristupa.

Upload: high-as-fuck

Post on 19-Aug-2015

256 views

Category:

Documents


1 download

DESCRIPTION

Luis Wirth

TRANSCRIPT

Louis Wirth *42*Louis Wirth (Gemunden, Njema~ka 1897 Chicago, SAD, 1952), ameri~ki sociolog. 1936 emigrirao pred nacistima i studije zavr{io u Sjedinjenim Dr`avama, postav{i jedan od istaknutih pripadnika ~ika{ke sociolo{ke {kole, jedan od vode}ih sociolo{kih teoreti~ara urbaniteta. Ovdje prenosimo ~uveni, ve} klasi~ni ogled o urbanizmu, objavljen u American Journal of Sociology 1938. godine.Urbanizam kao stil `ivotaUrbanizacija sveta, jedna od najimpresivnijih ~injenica modernih vremena, prouzrokovala je duboke promene u prakti~no svakoj fazi dru{tvenog `ivota. Savremenost i brzina urbanizacije u Sjedinjenim Dr`avama odgovorni su za akutnost na{ih urbanih problema i na{ nedostatak svesti o njima. Uprkos dominaciji urbanizma u modernom svetu i dalje nam nedostaje sociolo{ka definicija grada koja bi adekvatno uzela u obzir ~injenicu da dok je grad karakteristi~no mesto urbanizma, urbani na~in `ivota nije ograni~en gradovima. U sociolo{kom smislu, grad je relativno velika, gusta, i stalna naseobina heterogenih pojedinaca. Veliki broj razlog je pojedina~ne raznolikosti,relativnogodsustvaintimnogli~nogpoznanstva,segmentalizacije ljudskih odnosa koji su ve}inom anonimni, povr{ni i prolazni, i sli~nih karakteristika. Gustina,me|udrugimfenomenima,obuhvatadiverzifikacijuispecijalizaciju, slu~ajnost bliskog fizi~kog kontakta i udaljenih dru{tvenih odnosa, ble{tave kontraste, slo`ene obrasce segregacije, predominaciju formalne dru{tvene kontrole i nagla{enog neslaganja. Heterogenost poku{ava da razbije rigidne dru{tvene strukture i proizvede pove}anu mobilnost, nestabilnost i nesigurnost, i pripadnost pojedinaca raznovrsnim ukr{tenim i dodirnim dru{tvenim grupama s visokim stepenom fluktuacija u ~lanstvu. Nov~ana veza poku{ava da istisne li~ne odnose, a institucije obi~no opslu`uju zahteve mase pre nego pojedinaca. Individua, stoga, postaje efikasna samo kad deluje kroz organizovane grupe. Komplikovani fenomeni urbanizma mogu da zadobiju jedinstvo i koherentnost ako se sociolo{ka analiza nastavi u svetlu takve teorije. Empirijski dokaz u vezi ekologije, dru{tvene organizacije i dru{tvene psihologije urbanog na~ina `ivota potvr|uje plodnost ovog pristupa. Zeni~ke sveske43Grad i savremena civilizacijaUpravo kao {to je po~etak zapadne civilizacije obele`en stalnim nastanjivanjem biv{ih nomadskih naroda u Mediteranski basen, tako je i po~etak onoga {to je osobito moderno u na{oj civilizaciji najbolje signalizirano razvojem gradova. Nigde ~ove~anstvo nije bilo odvojenije od organske prirode kao u uslovima `ivota karakteristi~nim za velike gradove. Savremeni svet vi{e ne predstavlja sliku malih izolovanih grupa ljudi raspr{enih po prostranim teritorijama, kao {to Sumner opisuje primitivno dru{tvo.1 Karakteristi~na odlika ~ovekovog na~ina `ivota u moderno doba je njegovo koncentrisanje u gigantske skupine oko kojih bokore manji centri i iz kojih zra~e ideje i prakse koje nazivamo civilizacijom. Stepen u kojem se za savremeni svet mo`e re}i da je urban nije u potpunosti ili ispravno odmeren proporcijom ukupne populacije koja `ivi u gradovima. Uticaji koji gradovi vr{e na dru{tveni `ivot ~oveka ve}i su od odnosa na koji bi ukazala urbana populacija, jer grad nije samo sve vi{e boravi{te i radionica modernog ~oveka, ve} je inicijalni i kontrolni centar ekonomskog, politi~kog i kulturnog `ivota koji je u svoju orbitu uvukao najudaljenije delove sveta i razli~ite oblasti, narode i aktivnosti ispleo u jedan kosmos. Razvoj gradova i urbanizacija sveta jedna je od najimpresivnijih ~injenica modernog vremena. Iako je nemogu}e ta~no utvrditi koji je udeo procenjene ukupne svetske populacije od otprilike 1,800,000,000 urban, 96,2 procenta ukupne populacije onih zemalja koje prave razliku izme|u urbanih i ruralnih oblastiurbanoje.2Osimtoga,uzimaju}iuobzir~injenicudajesvetska populacijaveomanejednakoraspodeljenaidarazvojgradovanijedaleko odmakao u nekim zemljama koje je tek nedavno dotakla industrijalizacija, ovaj prosek umanjuje stepen u kojem je urbana koncentracija napredovala u onim zemljama u kojima je uticaj industrijske revolucije bio sna`niji i ne tako skorog datuma. Ovu promenu iz ruralnog u prete`no urbano dru{tvo, koja se dogodila tokomsamojednegeneracijeutakoindustrijalizovanimoblastimakao{to su Sjedinjene Dr`ave i Japan, pratile su duboke promene u prakti~no svakoj 1 William Graham Sumner, Folkways (Boston, 1906), str. 12.2S.V. Pearson, The Growth and Distribution of Population (New York, 1935), str. 211.^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku44fazi dru{tvenog `ivota. Te promene i njihovo grananje pozivaju sociologa da pa`ljivoprostudirarazlikeizme|ururalnogiurbanogna~ina`ivota.Potraga zaoviminteresovanjemneophodanjepreduslovzarazumevanjeimogu}e ovladavanje nekim od najva`nijih savremenih problema dru{tvenog `ivota jer }e ona verovatno obezbediti jednu od perspektiva koja }e u najve}oj meri uputiti na razumevanje teku}ih promena u ljudskoj prirodi i dru{tvenom poretku.3Po{to je grad proizvod razvijanja pre nego trenutnog stvaranja, treba o~ekivati da uticaji koje on vr{i na na~ine `ivota ne bi trebalo da mogu u potpunosti da izbri{u prethodno dominantne oblike ljudskog udru`ivanja. Stoga, na{ dru{tveni `ivot,uve}ojilimanjojmeri,nosiotisakjednogranijegnarodnogdru{tva, karakteristi~ne oblike naseobine farmi, plemi}kih dobara i sela. Ovaj istorijski uticajpoja~anje~injenicomdajepopulacijasamoggradauvelikojmeri regrutovana sa sela, gde na~in `ivota koji podse}a na ovaj raniji oblik egzistencije istrajava. Stoga ne treba o~ekivati da }emo prona}i naglu i nepovezanu razliku izme|u urbanih i ruralih tipova li~nosti. Grad i selo mogu se smatrati dvama polovima u odnosu na jedno ili drugo ~ime sve ljudske naseobine poku{avaju da se urede. Posmatraju}i urbano-industrijsko i ruralno-narodno dru{tvo kao idealne tipove zajednica mo`emo da obezbedimo perspektivu za analiziranje osnovnih na~inaljudskog udru`ivanja kako se pojavljuju u savremenoj civilizaciji.Sociolo{ka definicija gradaUprkos presudnom zna~aju grada u na{oj civilizaciji, me|utim, na{e znanje o prirodi urbanizma i procesa urbanizacije je oskudno. U~injeno je, svakako, mnogopoku{ajadaseizolujuraspoznatljivekarakteristikeurbanog`ivota. Geografi,istori~ari,ekonomistiipolitikoloziinkorporiralisugledi{tasvojih disciplina u razli~ite definicije grada. Iako ni u kom pogledu ne nameravaju}i da ih nadomesti, formulacija sociolo{kog pristupa gradu mo`e uzgredno da poslu`i da privu~e pa`nju na njihove me|uodnose nagla{avaju}i svojstvene 3 Dok je ruralni `ivot u Sjedinjenim Dr`avama dugo bio predmet zna~ajnog interesovanja dr`avnih agencija,najzna~ajnijislu~ajiscrpnogizve{tajajeonajkojijeCountryLifeCommissionpredala predsednikuTheodoreRooseveltu1909.godine,vrednojenavestidanijednopodjednakoiscrpno zvani~no istra`ivanje urbanog `ivota nije poduzeto do uspostavljanja Research Committee on Urbanism of the National Resources Committee. (Cf. Our Cities: Their Role in the National Economy Washington: Government Printing Office, 1937.)Zeni~ke sveske45karakteristikegradakaonaro~itogoblikaljudskogudru`ivanja.Sociolo{ki zna~ajna definicija grada poku{ava da izdvoji one elemente urbanizma koji ga obele`avaju kao osobit na~in grupnog `ivota ljudi. Karakterizovanje zajednice kao urbane samo na osnovu veli~ine o~igledno je proizvoljno. Te{ko je braniti trenutnu definiciju popisa stanovni{tva, koja zajednicu od 2.500 i vi{e, opisuje kao urbanu, a sve ostale kao ruralne. Situacija bi bila ista kada bi kriterijum bio 4.000, 8.000, 10.000, 25.000 ili 100.000 stanovnika, jer iako bismo u poslednjem slu~aju mogli da imamo ose}aj da se pre bavimo urbanim agregatom nego {to bi bio slu~aj u zajednicama manjih veli~ina, nijedna definicija urbanizma ne mo`e da o~ekuje da }e biti u potpunosti zadovoljavaju}a dokle god se brojevi smatraju jedinim kriterijumom. [tavi{e, nije te{ko dokazati da zajednice manje proizvoljno postavljenog broja stanovnika koje su pod uticajem metropolskih centara imaju vi{e prava da budu priznate za urbane od ve}ih koje vode izolovaniji `ivot u prete`no ruralnim oblastima. Kona~no, treba priznati da su definicije zasnovane na broju stanovnika neopravdano pod uticajem ~injenice da je grad, statisti~ki govore}i, uvek jedan administrativni koncept u kojem zajedni~ka ograni~enja igraju zna~ajnu ulogu u obele`avanju urbane oblasti. Nigde ovo nije jasnije vidljivo kao u koncentracijama stanovni{tva na periferijama velikih metropolskih centara koje presecaju proizvoljne administrativne granice grada, sela, dr`ave i nacije.Dokle god urbanizam izjedna~ujemo s fizi~kom celinom grada, posmatraju}i ga samo kao rigidno ograni~enog u prostoru, i nastavljamo kao da urbani atributi naglo prestaju da se manifestuju izvan proizvoljne grani~ne linije, male su {anse da stignemo do bilo kakve adekvatne koncepcije urbanizma kao na~ina `ivota. Tehnolo{ki razvoji u transportu i komunikacijama, koji prakti~no obele`avaju novu epohu u ljudskoj istoriji, naglasili su ulogu gradova kao dominantnih elemenata na{e civilizacije i u velikoj meri su pro{irili urbani na~in `ivljenja izvan me|a samog grada. Dominantnost grada, naro~ito velikog grada, mo`e se smatrati posledicom koncentrisanja u gradovima industrijskih i komercijalnih, finansijskih i administrativih institucija i aktivnosti, transportnih i komunikacijskih linija i kulturnih i rekreativnih oprema poput {tampe, radio stanica, pozori{ta, biblioteka, muzeja,koncertnihdvorana,opera,bolnica,institucijavi{egobrazovanja, istra`iva~kihiizdava~kihcentara,profesionalnihorganizacijaireligijskihi socijalnihinstitucija.Danijeprivla~enjaipredlogakojimagrad,putemovih instrumenata, uti~e na ruralnu populaciju, razlike izme|u ruralnog i urbanog na~ina ^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku46`ivota bile bi jo{ ve}e nego {to je slu~aj. Urbanizacija vi{e ne obele`ava samo proces kojim su osobe privu~ene na mesto koje se naziva gradom i inkoroporirane u njegov sistem `ivota. Ona, tako|e, upu}uje na ono celokupno nagla{avanje karakteristika specifi~nih za na~in `ivota povezan s razvojem gradova i, kona~no, na promene u smerovima na~ina `ivota prepoznatih kao urbanih koje su o~igledne kod ljudi, gde god oni bili, koji su potpali pod uticaje koje grad vr{i snagom svojih institucija i osobenosti koje operi{u posredstvom komunikacije i transporta.Nedostacikojisepripisujubrojustanovnikakaokriterijumuurbanizma primenjuju se, tako|e, ve}inom i na gustinu populacije. Bilo da prihvatimo gustinu od 10.000 osoba po kvadratnoj milji, kao {to je predlo`io Mark Jefferson4, ili 1.000 koju je Willcox5 predlo`io da smatramo kriterijumom urbanih naselja, jasno je da osim ako gustina nije povezana sa zna~ajnim dru{tvenim karakteristikama ona mo`e da ponudi samo jednu proizvoljnu osnovu za razlikovanje urbanih od ruralnihzajednica.Po{tona{popisstanovni{tvaprebrojavapreno}nunego dnevnu populaciju jedne oblasti, mesto najintenzivnijeg urbanog `ivota gradski centar uglavnom je re|e naseljen, a industrijske i komercijalne oblasti grada, s najkarakteristi~nijim ekonomskim aktivnostima koje obele`avaju urbano dru{tvo, jedva da bi igde bile istinski urbane kada bi gustina bila bukvalno tuma~ena kao odlika urbanizma. Kako bilo, ~injenica da se urbana zajednica odlikuje velikom agregacijom i relativno gustom koncentracijom populacije te{ko da se mo`e izostaviti u definiciji grada. Ali se ti kriterijumi moraju posmatrati kao relativni u odnosu na op{ti kulturni kontekst u kojem gradovi nastaju i postoje, a dru{tveno su zna~ajni samo ukoliko deluju kao kondicionalni faktori u dru{tvenom `ivotu.Ista kritika primenljiva je i na takve kriterijume kao {to je zanimanje stanovnika, postojanjeodre|enihzdravstvenihobjekata,institucijaioblikapoliti~ke organizacije. Pitanje nije da li gradovi u na{oj, ili u drugim, civilizacijama pokazuju ova karakteristi~na obele`ja, ve} koliko su sposobni da u svoj specifi~no urbani oblik ukalupe ovaj karakter dru{tvenog `ivota. Ni formulisanjem plodne definicije ne mo`emo sebi da priu{timo previ|anje ogromne varijacije me|u gradovima. 4 The Anthropogeography of Some Great Cities, Bull. American Geographical Society, XLI (1909), 537-66.5WalterF.Willcox,ADefinitionofCityinTermsofDensity,uE.W.Burgess,TheUrban Community (Chicago, 1926), str. 119.Zeni~ke sveske47Tipologijom gradova zasnovanom na veli~ini, lokaciji, starosti i funkciji, kakvu smo se obavezali da uspostavimo u na{em nedavnom izve{taju Komitetu za nacionalne resurse6, omogu}ili smo svrstavanje i klasifikovanje urbanih zajednica uopseguodmalihgradovakojiseborezaopstanakdonaprednihsvetskih metropolskih centara; od izolovanih trgova~kih centara usred poljoprivrednih regija do naprednih svestskih luka i komercijalnih i industrijskih gradova koji se {ire. Razlike poput ovih pokazuju se krucijalnim zato {to dru{tvene karakteristike i uticaji ovih razli~itih gradova veoma variraju.Upotrebljivadefinicijaurbanizmanebisamoobele`avalasu{tinsku karakteristiku koju dele svi gradovi, bar oni u na{oj kulturi, ve} bi bila prikladna za otkrivanje njihovih varijacija. Jedan industrijski grad razlikova}e se u velikoj meri po dru{tvenim pitanjima od trgova~kog, rudarskog, ribolova~kog, odmarali{nog, univerzitetskog i glavnog grada. Jednodelatni grad predstavlja}e razli~iti skup dru{tvenih karakteristika od grada s vi{e delatnosti, kao {to }e i industrijski izbalansiran od neizbalansiranog, predgra|e od satelita, stambeno predgra|e od industrijskog, grad u okviru metropolske regije od onog koji se nalazi izvan, stari od novog, grad na jugu od grada u Novoj Engleskoj, srednje zapadni od grada s pacifi~ke obale, rastu}i od stabilnog i umiru}eg grada. Sociolo{ka definicija o~igledno mora da bude dovoljno inkluzivna kako bi uvrstila sve su{tinske karakteristike koje dele ovi razli~iti tipovi gradova kao dru{tvenih celina, ali ona o~igledno ne mo`e da bude toliko detaljna i da u obzir uzme sve varijacije obuhva}ene gore navedenim mnogostrukim kategorijama. Posvojprilici,nekeodkarakteristikagradovazna~ajnijesuzaodre|ivanje prirode urbanog `ivota od drugih, i mo`emo o~ekivati da izrazite karakteristike urbano-dru{tvene scene variraju u skladu s veli~inom, gustinom i razlikama u funkcionalnom tipu gradova. [tavi{e, mo`emo da zaklju~imo da }e ruralni `ivot nositi obele`ja urbanizma u meri da kroz kontakt i komunikaciju on dolazi pod uticaj gradova. To mo`e da doprinese jasno}i tvrdnji koje slede, da ponovimo, dok se mesto urbanizma kao oblika `ivota, naravno, mo`e karakteristi~no prona}i na mestima koja ispunjavaju zahteve koje }emo postaviti kao definiciju grada, urbanizam nije ograni~en takvim mestima ve} se u razli~itim merama ispoljava gde god dose`u uticaji grada.6 Op. cit., str. 8.^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku48Dok se urbanizam, ili taj splet svojstava koji obrazuje karakteristi~an oblik `ivota u gradovima, i urbanizacija, koja obele`ava razvoj i {irenje tih faktora, stoganemoguisklju~ivoprona}iunaseobinamakojesugradoviufizi~kom idemografskomsmislu,oni,ipak,pronalazesvojistaknutiizrazutakvim oblastima, naro~ito u metropolama. Pri formulisanju definicije grada neophodno je biti oprezan kako bi se izbeglo poistove}ivanje urbanizma kao na~ina `ivota s bilo kojim specifi~nim lokalno ili istorijski uslovljenim kulturnim uticajima koji, dok mogu zna~ajno da uti~u na specifi~an karakter zajednice, nisu su{tinske odrednice njegovog karaktera kao grada.Naro~itojezna~ajnoobratitipa`njunaopasnostme{anjaurbanizmas industrijalizacijom i modernim kapitalizmom. Uspon gradova u modernom svetu, bez sumnje, nije nezavisan od nastanka moderne tehnologije na ma{inski pogon, masovne proizvodnje i kapitalisti~kog poduzetni{tva. Ali, koliko god da su se, na osnovu njihovog razvoja u predindustrijskom i pretkapitalisti~kom poretku, gradovi ranijih epoha mogli razlikovati od velikih grdova danas, oni su, kako god, bili gradovi.U sociolo{ke svrhe, grad se mo`e definisati kao relativno velika, gusta i trajna naseobina dru{tveno heterogenih pojedinaca. Na osnovu postulata koje predla`e ova minimalisti~ka definicija, teorija urbanizma se mo`e formulisati u svetlu postoje}eg znanja o dru{tvenim grupama.Teorija urbanizmaU bogatoj literaturi o gradu uzaludno tragamo za teorijom urbanizma koja na sistemati~an na~in iznosi dostupno znanje o gradu kao dru{tvenoj celini. Svakako imamo odli~ne formulacije teorija o takvim posebnim problemima kao {to je razvoj grada posmatran kao istorijski trend i kao povratni proces7, i imamo bogatu literaturu koja iznosi shvatanja sociolo{kog zna~aja i empirijskih studija i koja nudi detaljne informacije o raznolikosti specifi~nih aspekata urbanog `ivota. Ali, uprkos sve ve}em broju istra`ivanja i ud`benika o gradu, i dalje nemamo priru~ne hipoteze koje se mogu izvesti iz skupa postulata implicitno sadr`anih u sociolo{koj 7 Videti Robert E. Park, Ernest W. Burgess, et al., The City (Chicago, 1925), naro~ito poglavlja ii I iii; Werner Sombart, Stdtische Siedlung, Stadt, Handwrterbuch der Soziologie, ur. Alfred Vierkandt (Stuttgart, 1931); videti tako|e bibliografiju.Zeni~ke sveske49definicijigrada,iizna{egop{tegsociolo{kogznanjakojesemo`epotvrditi empirijskim istra`ivanjem. Najve}e pribli`avanje sistemati~noj teoriji urbanizma koju imamo mo`e se prona}i u pronicljivom eseju Maxa Webera8 Die Stadt, i nezaboravnom radu Robert E. Parka The City: Suggestions for the Investigation of Human Behavior in the Urban Environment9. Ali ~ak i ti izvanredni doprinosi daleko su od ustanovljavanja jednog ure|enog i koherentnog okvira teorije na kojoj se mo`e nastaviti korisno istra`ivanje.Nastranicamakojesledepotrudi}emosedaiznesemoograni~enbroj identifikuju}ih karakteristika grada. Obzirom na te karakteristike, nave{}emo potom koje posledice ili dalje karakteristike slede iz njih u svetlu op{te sociolo{ke teorije i empirijskog istra`ivanja. Nadamo se da }emo na taj na~in sti}i do su{tinskih problema koji sa~injavaju jednu teoriju urbanizma. Neki od tih problema mogu da budu poduprti zna~ajnim, ve} dostupnim, istra`iva~kim materijalima; drugi bi mogli da se prihvate kao hipoteze za koje postoji odre|ena koli~ina verovatnih dokaza, ali za koje je potrebna obilnija i egzaktnija verifikacija. Takva }e procedura, nadamo se, barem pokazati ono {to, na na~in sistemati~nog znanja o gradu, sada imamo i koje su zna~ajne i plodonosne hipoteze za dalje istra`ivanje.Sredi{nji problem sociologa grada je da otkrije oblike dru{tvene delatnosti i organizacije koji se tipi~no javljaju u relativno trajnim, kompaktnim naseobinama velikogbrojaheterogenihpojedinaca.Tako|emoramodazaklju~imoda}e urbanizam zadobiti svoj najkarakteristi~niji i najekstremniji oblik u meri u kojoj su prisutni uslovi s kojima je podudaran. Stoga }e u ve}oj, gu{}e naseljenoj i heterogenijoj zajednici biti nagla{enije karakteristike vezane za urbanizam. Treba prepoznati, me|utim, da u dru{tvenom svetu institucije i prakse mogu da budu prihva}ene i nastavljene iz razloga druga~ijih od onih koji su ih prvobitno stvorili i da, prema tome, urbani na~in `ivota mo`e da se odr`ava pod uslovima veoma stranim onim neophodnim za njegovo poreklo.Nekaopravdanjamogubitiradiizboraglavnihuslovakojeuklju~ujena{a definicija grada. Na~injen je poku{aj da se ona u~ini {to inkluzivnijom i, istovremeno, 8 Witschaft und Gesellschaft (Tbingen, 1925), Deo II, poglavlje viii, str. 514-601.9 Park, Burgess, et al., op cit., poglavlje i. ^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku50{to denotativnijom ne optere}uju}i je nepotrebnim pretpostavkama. Re}i da su veliki brojevi neophodni za osnivanje grada zna~i, naravno, veliki brojevi u odnosu na ograni~enu oblast ili veliku gustinu naseobine. Kako bilo, ima razloga da se veliki broj i gustina tretiraju kao odvojeni faktori, po{to svaki od njih mo`e da se pove`e sa zna~ajno razli~itim dru{tvenim posledicama. Sli~no, potreba za dodavanjem heterogenosti broju stanovnika kao neophodnog i zna~ajnog kriterijuma urbanizma mo`e da se dovede u pitanje, po{to treba da o~ekujemo da se opseg razli~itosti pove}ava s brojem. U odbranu, mo`e se re}i da grad pokazuje jednu vrstu i stepen heterogenostipopulacijekojasenemo`eupotpunostismatratiodgovornom za zakonitost velikog broja ili adekvatno predstavljena posredstvom normalne klasifikacione krivulje. Po{to populacija grada ne reprodukuje samu sebe, ona mora da regrutuje migrante iz drugih gradova, seoskih krajeva u ovoj zemlji do nedavno iz drugih zemalja. Grad je, stoga, istorijski bio kotao za rastapanje rasa, naroda i kultura, i najpovoljnije mesto za odgajanje novih biolo{kih i kulturnih hibrida. On nije samo tolerisao, ve} i nagra|ivao individualne razlike. On je okupio ljude iz raznih krajeva Zemlje zato {to su oni razli~iti i, stoga, korisni jedni drugima, pre nego iz razloga {to su homogeni i istog mi{ljenja.10Veliki je broj sociolo{kih predloga o odnosu izme|u (a) broja stanovnika, (b) gustine naseljenosti, (c) heterogenosti stanovnika i grupnog `ivota, koje se mogu formulisati na osnovu posmatranja i istra`ivanja.10 Opravdanje za uklju~ivanje termina stalan u definiciju mo`e da deluje neophodno. Na{ neuspeh da damo opse`no opravdanje za ovu odre|uju}u oznaku urbanog zasniva se na o~iglednoj ~injenici da ako se ljudske naseobine ne ukorene prili~no stalno na jednom lokalitetu ne mogu da nastanu karakteristike urbanog `ivota, i obrnuto, zajedni~ki `ivot velikog broja heterogenih pojedinaca u nabijenim uslovima nije mogu} bez razvoja manje ili ve}e tehnolo{ke strukture.Zeni~ke sveske51Veli~ina skupine stanovnikaJo{ od Aristotelove Politike11 uo~eno je da }e pove}anje broja stanovnika u jednoj naseobini izvan odre|ene granice uticati na odnose me|u njima i na karakter grada. Veliki broj uklju~uje, istaknuto je, ve}i opseg individualnih varijacija. [tavi{e, {to je ve}i broj pojedinaca koji u~estvuje u procesu interakcije, ve}a je i potencijalna diferencijacija me|u njima. Mo`e se o~ekivati da li~ne osobine, zanimanja, kulturni `ivot i ideje ~lanova jedne urbane zajednice, stoga, mogu da se rasprostiru izme|u {ire odvojenih polova od onih kod ruralnih stanovnika.Lako se mo`e zaklju~iti da takve varijacije treba da prouzrokuju prostornu segregaciju individua prema boji, etni~kom nasle|u, ekonomskom i dru{tvenom statusu, ukusima i preferencijama. Veze srodstva, susedstva i ose}anja koja nastajuizzajedni~kog`ivotatokomvi{egeneracijauistojnarodnojtradiciji verovatno}enedostajatiili}e,unajboljemslu~aju,bitirelativnoslabeu jednom agregatu ~iji ~lanovi imaju toliko raznolika izvori{ta i porekla. U takvim okolnostima, nadmetanje i formalni mehanizmi kontrole obezbe|uju zamene za veze solidarnosti od kojih se o~ekuje da }e odr`ati narodno dru{tvo.11 Videti naro~ito Aristotel, Politika, Globus, Zagreb, 1988, str. 226-227 iz kojeg mo`e da se citira slede}e: Ali postoji neka mjera i veli~ini dr`ave, kao i svemu ostalome: `ivotinjama, biljkama, oru|ima. Jer svako pojedino od tih, postav{i premaleno ili preveliko, ne}e zadr`ati svoju mo}, nego }e katkad u cijelosti izgubiti svoju narav, dok }e se katkad pokvariti... Isto tako i dr`ava: sastoji li se od premalo pu~anstva, nije samodostatna (a dr`ava treba biti samodostatna); ako je pak s previ{e pu~anstva, u `ivotnim potrep{tinama je samodostatna kao narod ali ne kao dr`ava jer tada ne mo`e lako opstojati ustavna vladavina. Jer tko }e biti vojskovo|a pregolemu mno{tvu ili tko pak glasnik ako nije nalik Stentoru? Zbog toga prvotna dr`ava nu`no je ona koja se sastoji od mno{tva {to je prvo samodostatno za dobar `ivot u dr`avnoj zajednici. A mo`e i takva, koja ovu mno{tvom prema{uje, biti ve}a dr`ava, samo takvo {to kakove} rekosmo ne mo`e biti neograni~eno. Koja je granica takvu prema{aju, lako je vidjeti iz ~injenica. Jer u dr`avi su jedne ~inidbe one vladatelja a druge vladanika. Vladatelju su du`nost naredba i prosudba. Kako se bi se prosu|ivao o pravedninama i dr`avni polo`aji podjeljivali prema dostojanstvu, moraju gra|ani poznavati jedni druge: kakvi su koji; a ondje gdje toga ne mo`e biti, nu`no su lo{i i izbori na polo`aje i sudbene istrage. O obojemu, naime, nije pravedno odlu~ivati nepripremljeno, {to je bjelodano prisutno u prevelikome pu~anstvu. I usto, tu je tu|incima i naselcima lako sudjelovati u dr`avnom poretku; jer nije te{ko prikrivati se zbog prevelika mno{tva. Jasno je, dakle, kako je najbolja granica pu~anstvu u dr`avi; a najve}i prema{aj mno{tva primjeren samodostatnosti `ivota ako je lako pregledan. O veli~ini dr`ave, dakle, nek je odre|eno takvim na~inom.^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku52Pove}anjebrojastanovnikajednezajednicenaprekonekolikostotina povezano je s ograni~enjem mogu}nosti svakog ~lana zajednice da sve ostale li~no poznaje. Max Weber, priznaju}i dru{tveni zna~aj ove ~injenice, istakao je da sa sociolo{kog stajali{ta veliki brojevi stanovnika i gustina naseljenosti zna~e nedostatak li~nog me|usobnog poznanstva me|u stanovnicima koje je obi~no prisutno u susedstvu.12 Pove}anje broja, stoga, uklju~uje promenu karaktera dru{tvenih odnosa. Kao {to Simmel isti~e:Ako bi se postigao isti broj neprekinutih spoljnih kontakata osoba u gradu i broj unutra{njih reakcija u malom mestu, u kojem ~ovek poznaje gotovo svaku osobu koju sre}e i gde sa svakim od njih ima pozitivan odnos, ~ovek bi bio u potpunosti unutarnje atomizovan i zapao bi u nezamislivo mentalno stanje.13Multiplikacijaosobauinterakcijipoduslovimakojinjihovkontaktkao potpunih li~nosti ~ine nemogu}im proizvodi tu segmentalizaciju ljudskih odnosa koju prou~avaoci mentalnog `ivota gradova ponekad shvate kao obja{njenje za {izoidni karakter urbane li~nosti. To ne zna~i da urbani stanovnici imaju manje poznanika od ruralnih, jer bi obrnuto zapravo moglo da bude ta~no; to, pre, zna~i da u odnosu prema broju ljudi koje vide i s kojima se o~e{u tokom dana, oni poznaju manji deo, i o njima imaju manje intenzivno znanje.Karakteristi~no, stanovnici urbanih naseobina sre}u se u visoko segmentiranim ulogama.Oni,svakako,zaviseodvi{eljudiradizadovoljenjasvojihdnevnih potreba nego ruralni ljudi i stoga su povezani s ve}im brojem organizovanih grupa, ali su manje zavisni od posebnih osoba, a njihova zavisnost od drugih ograni~ena je visoko frakcionisanim aspektima tu|eg opsega aktivnosti. Na ovo se, u su{tini, misli kada se ka`e da grad karakteri{u sekundarni, pre nego primarni kontakti. Kontakti grada mogu, svakako, biti licem u lice, ali su oni ipak bezli~ni, povr{ni, prolazni i segmentni. Rezervisanost, nezainteresovanost i blaziran izgled koji stanovnici urbanih naseobina manifestuju u svojim odnosima mogu se, stoga, smatrati kao sredstva za li~nu imunizaciju od li~nih zahteva i o~ekivanja drugih.12 Op.cit., str. 514.13 Georg Simmel, Die Grossstdte und das Geistesleben, Die Grossstadt, ur. Theodor Petermann (Dresden, 1903), str. 187-206.Zeni~ke sveske53Povr{nost,anonimnostiprolaznikarakterurbano-dru{tvenihodnosa~ine razumljivim, tako|e, sofistikacija i racionalnost koja se uglavnom pripisuje gra|anima. Na{i poznanici ~esto su nam korisni u smislu da se uloga koju svako igra u na{em `ivotu prete`no smatra sredstvom za postizanje na{ih li~nih ciljeva. Dok, stoga, pojedinac dobija, s jedne strane, odre|eni stepen emancipacije ili slobode od li~ne i emocionalne kontrole intimnih grupa, on gubi, s druge strane, spontani samo-izraz, moral i smisao za u~estvovanje koje donosi `ivot u jednom integrisanom dru{tvu. Ovo, u su{tini, stvara stanje anomije ili dru{tvenu prazninu na koju Durkheim aludira kada poku{ava da razjasni razli~ite oblike dru{tvene organizacije u tehnolo{kom dru{tvu.Segmentni karakter i utilitarni naglasak bezli~nih odnosa u gradu pronalaze svoje institucionalne izraze u proliferaciji specijalizovanih zadataka koje u njihovom najrazvijenijem obliku vidimo u profesijama. Operacije nov~anih veza vode ka razbojni~kimodnosima,kojedoprinoseometanjuefikasnogfunkcionisanja dru{tvenog poretka osim ako ih ne kontroli{u profesionalni kodovi i radna etikecija. Premijanakoristiefikasnostpredla`eprilagodljivostkorporativnogaparata organizaciji preduze}a u kojima se pojedinci mogu zaposliti samo u grupama. Prednost koju korporacija ima nad pojedina~nim preduzetnikom i partnerstvom uurbano-industrijskomsvetuneproisti~esamoizmogu}nostikojuonanudi centralizovanjem resursa hiljada pojedinaca ili iz pravne prednosti ograni~ene odgovornosti i neprekidnog niza, ve} iz ~injenice da korporacija nema du{u.Specijalizacija pojedinaca, naro~ito u njihovim profesijama, mo`e da se nastavi samo,kao{tojeAdamSmithistakao,naosnovujednogpove}anogtr`i{ta, koji sa svoje strane nagla{ava podelu radne snage. Ovo pove}ano tr`i{te samo delimi~no obezbe|uje gradsko zale|e; u velikoj meri ono se nalazi me|u velikim brojemkojisamgradposeduje.Dominacijagradanadokru`uju}imzale|em postaje obja{njiva u pogledu podele radne snage koju urbani `ivot omogu}ava i promovi{e. Ekstremni stepen me|uzavisnosti i nestabilna ravnote`a urbanog `ivota blisko su povezani s podelom radne snage i usavr{eno{}u stanovnika. Ova me|uzavisnost i nestabilnost pove}ani su tendencijom svakog grada da se usavr{i u onim funkcijama u kojima ima najvi{e prednosti.U zajednici koja se sastoji od ve}eg broja pojedinaca koji mogu me|usobno intimnodasepoznajuidaseokupenajednommestu,postajeneophodno komuniciranjeputemindirektnihmedijaiartikulisanjepojedina~nihinteresa ^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku54procesom delegiranja. Tipi~no u gradu, interesi postaju efikasni reprezentacijom. Pojedinacjeodgovoranzamalo,aliseglaspredstavnika~ujegotovo proporcionalno broju u ~ije ime govori.Dok ova karakterizacija urbanizma, utoliko {to se izvodi iz velikog broja, ni u kom slu~aju ne iscrpljuje sociolo{ke zaklju~ke koji se mogu izvu}i iz na{eg znanja o odnosu veli~ine grupe prema karakteristi~nom pona{anju ~lanova, radi sa`etosti iznesene tvrdnje ona mo`e da poslu`i za davanje primera predlozima koji se mogu razviti.GustinaKao i u slu~aju broja, tako i u slu~aju koncentracije u ograni~enom prostoru, nastaju odre|ene posledice zna~ajne za sociolo{ku analizu grada. Samo neliko njih se mo`e navesti.Kao {to je Darwin istakao za floru i faunu i kao {to je Durkheim14 zabele`io uslu~ajuljudskihdru{tava,pove}anjebrojanakonstantnojpovr{ini(napr. pove}anje gustine) proizvodi diferencijaciju i specijalizaciju, budu}i da samo na taj na~in povr{ina mo`e da izdr`i pove}ani broj. Gustina, stoga, poja~ava efekat broja u diferenciranju ljudi i njihovih aktivnosti i u pove}avanju slo`enosti dru{tvene strukture.Sasubjektivnestrane,kao{tojeSimmelpredlo`io,bliskifizi~kikontakt brojnih pojedinaca neophodno proizvodi promenu medijuma posredstvom kojih se orijenti{emo prema urbanom miljeu, naro~ito prema na{im sugra|anima.. Po pravilu, na{i fizi~ki kontakti su bliski ali su na{i dru{tveni kontakti udaljeni. Urbani svet pridaje zna~aj vizualnom prepoznavanju. Mi vidimo uniformu koja ozna~ava ulogu funkcionera i o~igledne su nam li~ne ekscentri~nosti skrivene ispod uniforme. Skloni smo da sti~emo i razvijamo osetljivost na svet artefakata i da bivamo sve udaljeniji od sveta prirode.Izlo`eni smo jakim kontrastima izme|u rasko{i i bede, bogatstva i siroma{tva, znanja i neznanja, reda i haosa. Nadmetanje za prostor je veliko, pa svaka oblast 14 E. Durkheim, De la division du travail social (Paris, 1932), str. 248.Zeni~ke sveske55uglavnom te`i da postane upotrebljiva tako da doprinese najve}em ekonomskom prinosu.Mestoradanastojidapostanedistanciranoodmestastanovanja, jer blizinaindustrijskih i trgova~kih ustanova jednu oblast~ini i ekonomskii dru{tveno nepo`eljnom u svrhe stanovanja.Gustina, vrednost zemlje, rente, dostupnost, zdravlje, presti`, estetika, odsustvo neugodnosti kao {to je buka, dim i prljav{tina odre|uju po`eljnost razli~itih delova grada kao mesta nastanjivanja razli~itih delova populacije. Mesto i priroda posla, prihoda, rasne i etni~ke karakteristike, dru{tveni status, obi~aji, navike, ukus, preferencije i predrasude me|u zna~ajnim su faktorima u skladu s kojima urbano stanovni{tvo bira i deli se u manje ili vi{e razli~ita naselja. Razli~iti populacijski elementi koji nastanjuju kompaktnu naseobinu stoga su skloni razdvajanju jednih od drugih u meri u kojoj njihovi zahtevi i oblici `ivota nisu kompatibilni jedni s drugim i u meri u kojoj su antagonisti~ni jedni prema drugima. Sli~no, osobe homogenog statusa i potreba nesvesno se slivaju, svesno biraju, ili su prisiljeni okolnostima, u isto naselje. Razli~iti delovi grada stoga zadobijaju specijalizovane funkcije. Grad, prema tome, te`i da nali~i mozaiku dru{tvenih svetova u kojima je prelaz iz jednog u drugi nagao. Jukstapozicija divergentnih li~nosti i oblika `ivota nastoji da proizvede relativisti~ku perspektivu i smisao tolerancije razli~itosti, koji se mogu smatrati preduslovima racionalnosti i koje vode sekularizaciji `ivota.15Blizak zajedni~ki `ivot i rad pojedinaca koji nemaju nikakvih sentimentalnih iemocionalnihvezanegujuduhnadmetanja,osna`ivanjaime|usobnog iskori{}avanja. Da bi se spre~ili neodgovornost i potencijalni nered, pribegava se formalnim kontrolama. Bez rigidnog pridr`avanja predvidljivih rutina te{ko da bi veliko kompaktno dru{tvo moglo da se odr`i. Sat i saobra}ajni znak simboli~ni su za osnove na{eg dru{tvenog poretka u urbanom svetu. Usamljenost izaziva ~estbliskifizi~kikontaktpovezansvelikomdru{tvenomudaljeno{}ukoji nagla{ava uzdr`ljivost nepovezanih pojedinaca jednih prema drugima, osim ako nisukompenzovanidrugimprilikamazaodgovor.Neophodno~estokretanje velikog broja pojedinaca u prenaseljenom stani{tu daje mogu}nost za nesloge 15 Te{ko je odrediti meru u kojoj su segregacija populacije u razli~itim ekolo{kim i kulturnim oblastima i dru{tveni stav tolerancije, racionalnosti i sekularnog mentaliteta koji proisti~u iz njega, funkcije gustine razli~ite od heterogenosti. Najverovatnije se ovde bavimo fenomenima koji su posledica istovremene operacije oba faktora. ^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku56irazdra`ljivosti.Nervnenapetostikojeproisti~uiztakvihli~nihfrustracija nagla{ene su naglim tempom i komplikovanom tehnologijom u kojima `ivot u gusto naseljenim oblastima mora da se `ivi.HeterogenostDru{tvena interakcija me|u takvom raznovrsno{}u tipova li~nosti u urbanom miljeu sklona je naru{avanju rigidnosti kastinskih linija i komplikovanju klasne strukture, i na taj na~in ona izaziva razgranatiji i diferenciraniji okvir dru{tvene stratifikacijeodonekojasepronalaziuintegrisanijimdru{tvima.Pove}ana mobilnostpojedinca,kojagadovodiupodru~jestimulacijevelikimbrojem razli~itihpojedinacaipodvrgavagafluktuiraju}emstatusuudiferenciranim dru{tvenimgrupamakoje~inedru{tvenustrukturugrada,sklonajedakao normu prihvati nestabilnosti i nesigurnosti u svetu uop{te. Ova ~injenica poma`e, tako|e, pri obja{njavanju sofisticiranosti i kosmopolitizma stanovnika urbanih naseobina. Nijedna grupa nema kompletnu pokornost pojedinca. Grupe s kojima je pojedinac povezan ne ustupaju se rado jednostavnom hijerarhijskom ure|enju. Naosnovusvojihrazli~itihinteresovanja,kojanastajuizrazli~itihaspekata dru{tvenog `ivota, pojedinac postaje ~lan u veoma razli~itim grupama, od kojih svaka funkcioni{e samo u odnosu na jedan segment njegove li~nosti. Niti ove grupe rado dozvoljavaju koncentri~na ure|enja tako da u`a potpadaju pod okvire inkluzivnijih, kao {to je verovatnije slu~aj u ruralnoj zajednici ili u primitivnim dru{tvima. Pre, grupe s kojima je osoba tipi~no povezana me|usobno se dodiruju ili prepli}u na veoma promenljiv na~in.Delimi~no kao posledica fizi~ke nepovezanosti populacije, a delimi~no kao posledica njihove dru{tvene mobilnosti, promene u pripadnosti grupi uglavnom su brze. Mesto stanovanja, mesto i karakter zaposlenja, prihodi i kamate fluktuiraju, pa su zadatak odr`avanja organizacija i odr`avanja i promovisanja intimnih i trajnih poznanstava me|u ~lanovima te{ki. Ovo se naro~ito odnosi na lokalne oblasti unutar grada, u kojima se osobe izoluju vi{e zbog razlika u rasi, jeziku, prihodu i dru{tvenom statusu, nego izborom ili pozitivnim privla~enjem ka ljudima sli~nim njima samima. Stanovnik grada prete`no nije ku}evlasnik, i po{to kratkotrajno mesto boravka ne proizvodi vezuju}e tradicije i ose}anja, samo retko je on uistinu kom{ija. Pojedinac ima malo prilike da stvori svest o gradu kao celini ili da istra`i svoje mesto u sveukupnoj shemi. Stoga mu je te{ko da odredi {ta su za njega najbolji interesi Zeni~ke sveske57i da donese odluku o problemima i liderima koji su mu predstavljeni posredstvom masovnih preporuka. Pojedinci koji su na taj na~in odvojeni od organizovanih tela koja integri{u dru{tvo sa~injavaju fluidne mase koje kolektivno pona{anje u urbanoj zajednici ~ine toliko nepredvidljivim i, stoga, toliko problemati~nim.Iako grad, regrutovanjem alternativnih tipova koji bi izvr{ili njegove razli~ite zadatke i nagla{avanjem njihove jedinstvenosti nadmetanjem i nagra|ivanjem za ekscentri~nost, novotarstvo, efikasni u~inak, i domi{ljatost proizvodi veoma diferenciranupopulaciju,ontako|eimadejstvouravnilovke.Gdegoddase okupi veliki broj na razli~ite na~ine okupljenih pojedinaca, pojavljuje se tako|e i proces depersonalizacije. Ova tendencija uravnilovke delimi~no je sastavni deo ekonomske osnove grada. Razvoj velikih gradova, bar u moderno doba, bio je u velikoj meri zavisan od koncentracijske mo}i pare. Razvoj fabrike omogu}io je proizvodnju za bezli~no tr`i{te. Najpotpunija eksploatacija mogu}nosti podele radne snage i masovna proizvodnja, me|utim, mogu}i su samo uz standardizaciju procesa i proizvoda. Ekonomija novca ide uporedo s takvim sistemom proizvodnje. Kako su se gradovi razvijali na temelju ovog sistema proizvodnje, nov~ana veza koja podrazumeva mogu}nost kupovine usluga i stvari zamenila je li~ne odnose kao osnovu povezivanja. Individualnost se pod tim uslovima morala zameniti kategorijama. Kada veliki broj treba da po~ne zajedni~ko kori{}enje kapaciteta i institucija, mora da se postigne dogovor da se kapaciteti i institucije prilagode potrebamaprose~neosobe,prenegonaro~itimpojedincima.Uslugejavnih komunalnih usluga, rekreativnih, obrazovnih i kulturnih institucija moraju da se prilagode masovnim zahtevima. Sli~no, kulturne institucije, kao {to su {kole, bioskopi, radio i novine, zbog njihove masovne klijentele, moraju nu`no da deluju kao uravnilovka. Politi~ki proces kakav se pojavljuje u urbanom `ivotu ne bi se mogao razumeti a da se ne uzmu u obzir masovni zahtevi izneti kroz moderne propagandne tehnike. Ako pojedinac uop{te u~estvuje u dru{tvenom, politi~kom iekonomskom`ivotugrada,onmoradapodredine{tosvojeindividualnosti zahtevima ve}e zejednice i u toj meri se upusti u masovne pokrete.^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku58Veza izme|u teorije urbanizma i sociolo{kog istra`ivanjaPosredstvomteorijepoputoneilustrativnonavedenegore,komplikovanii mnogostruki fenomeni urbanizma mogu se analizirati kao ograni~eni broj osnovnih kategorija. Sociolo{ki pristup gradu tako zadobija su{tinsko jedinstvo i koherentnost koji omogu}avaju empirijskom istra`iva~u ne samo da se fokusira jasnije na probleme i procese koji se zbivaju u njegovom podru~ju, ve} i da predmet svog istra`ivanja tretiranaukupnijiisistemati~nijina~in.Radipotkrepljenjateorijskihpredloga izlo`enih na prethodnim stranicama, mo`e se navesti nekolicina tipi~nih pronalazaka empirijskog istra`ivanja u oblasti urbanizma, s posebnim upu}ivanjem na Sjedinjene Dr`ave, i mogu se skicirati neki od krucijalnih problema za dalju studiju.Na osnovu tri varijable urbane populacije, broja, gustine naseljenosti i stepena heterogenosti, deluje mogu}e objasniti karakteristike urbanog `ivota i razjasniti razlike izme|u gradova razli~itih veli~ina i tipova.Urbanizmu, kao karakteristi~nom obliku `ivota mo`e se empirijski pristupiti iz tri, me|usobno povezane, perspektive: (1) kao fizi~ka struktura koja se sastoji od populacijske osnove, tehnologije i ekolo{kog poretka; (2) kao sistem dru{tvene organizacije koja uklju~uje karakteristi~nu dru{tvenu strukturu, niz dru{tvenih institucija i tipi~ni model dru{tvenih odnosa; i (3) kao skup stavova i ideja, i konstelacija li~nosti koje su uklju~ene u tipi~ne oblike kolektivnog pona{anja i zavisni su od karakteristi~nih mehanizama dru{tvene kontrole.Urbanizam u ekolo{koj perspektiviPo{to u slu~aju fizi~ke strukture i ekolo{kih procesa mo`emo da rukujemo prili~no objektivnim pokazateljima, omogu}ava se dolazak do prili~no preciznih i uop{te kvantitavnih rezultata. Dominacija grada nad njegovim zale|em postaje obja{njiva putem funkcionalnih karakteristika grada koje u velikoj meri proisti~u iz efekata broja i gustine. Mnogi tehni~ki kapaciteti, ve{tine i organizacije koje proizvodi urbani `ivot mogu da rastu i napreduju samo u gradovima u kojima je potra`nja dovoljno velika. Priroda i opseg usluga koje te organizacije i institucije pru`aju i prednost koju one imaju nad manje razvijenim kapacitetima manjih gradova poja~avaju dominantnost grada i zavisnost sve {irih regiona od centralnog metropolisa. Zeni~ke sveske59Sastav urbane populacije pokazuje delovanje selektivnih i razlikovnih faktora. U gradovima je ve}a srazmera mladih osoba nego u ruralnim oblastima u kojima je vi{e starijih i veoma mladih ljudi. U ovom, kao i u mnogim drugim pogledima, {to je grad ve}i o~iglednija je ova specifi~na karakteristika urbanizma. S izuzetkom najve}ih gradova, koji su privukli gomilu mu{karaca stranaca, i nekoliko drugih posebnih tipova grada, `ene broj~ano preovla|uju nad mu{karcima. Heterogenost urbane populacije je dalje indikovana rasnim i etni~kim smernicama. Oni ro|eni u inostranstvu i njihova deca sa~injavaju gotovo dve tre}ine svih stanovnika gradova od milion i vi{e stanovnika. Njihova srazmera u urbanoj populaciji opada kako se smanjuje veli~ina grada, dok u ruralnim oblastima oni ~ine tek oko jednu {estinu ukupne populacije. Sli~no, ve}i gradovi privukli su vi{e crnaca i drugih rasnih grupacija od manjih zajednica. S obzirom da su starost, pol, rasa i etni~ko poreklo povezani s drugim faktorima kao {to je zanimanje i interesovanje, postaje jasnodajejednaodosnovnihkarakteristikastanovnikaurbanihnaseobina njegova razli~itost od ostalih. Nikada ranije nisu tako velike mase ljudi razli~itih svojstava, kao {to ih pronalazimo u na{im gradovima, bile ba~ene zajedno u tako bliski fizi~ki kontakt kao u velikim gradovima Amerike. Gradove uop{te, a ameri~ke naro~ito, sa~injavaju raznolikost ljudi i kultura, veoma razli~itih oblika `ivota me|u kojima je ~esto samo vesela komunikacija, najve}a nezainteresovanost i naj{ira tolerancija, ponekad gorka prepirka, ali uvek najve}i kontrast.Ispostavlja se da je neuspeh urbane populacije da se reprodukuje biolo{ka konsekvenca kombinacije faktora u kompleksnom urbanom `ivotu, i pad nataliteta se uglavnom mo`e smatrati jednim od najzna~ajnijih znakova urbanizacije zapadnog sveta.Dokjesrazmerasmrtnostiugradovimaneznatnove}anegonaselu, istaknuta razlika izme|u neuspeha dana{njih gradova da odr`e svoju populaciju i gradova u pro{losti je u tome da je ranije to bilo iz razloga prekomerne smrtnosti ugradovima,dokdanas,po{tosugradoviizzdravstveneprespektivepostali pogodniji za stanovanje, to je iz razloga malog nataliteta. Ove biolo{ke karakteristike urbane populacije sociolo{ki su zna~ajne, ne samo zato {to odra`avaju urbani oblik egzistencije, ve} i zato {to su uslov porasta i budu}nosti dominacije gradova i njihove osnovne dru{tvene organizacije. Po{to su gradovi pre konzumenti nego proizvo|a~i ljudi, vrednost ljudskog `ivota i dru{tvena procena li~nosti ne}e ostati nepromenjeni ravnote`om izme|u ro|enja i smrti. Obrazac upotrebe zemlje, vrednosti zemlje, renti i vlasni{tva, priroda i funkcionisanje fizi~kih struktura, objekata stanovanja, transporta ikomunikacija,javnihuslu`nihdelatnostiovoimnogedrugefazefizi~kog ^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku60mehanizma grada nisu izolovani fenomeni nepovezani s gradom kao dru{tvenim entitetom, ve} su pod uticajem i uti~u na urbani oblik `ivota. Urbanizam kao oblik dru{tvene organizacijeKarakteristi~ne osobine urbanog oblika `ivota ~esto su sociolo{ki opisane da se sastoje od zamene sekundarnih za primarne kontakte, slabljenje veza srodstva, iopadaju}idru{tvenizna~ajporodice,nestanaksusedstvaipotcenjivanje tradicionalnih osnova dru{tvene solidarnosti. Svi ovi fenomeni mogu se su{tinski potvrditi objektivnim pokazateljima. Stoga, na primer, niske i opadaju}e stope urbane reprodukcije ukazuju da grad nije pogodan tradicionalom tipu porodi~nog `ivota, uklju~uju}i i odgajanje dece i odr`avanje ku}e kao mesta ukupnosti `ivotnih aktivnosti. Preme{tanje industrijskih, obrazovnih i rekreativnih aktivnosti u specijalizovane institucije izvan ku}e li{ili su porodicu nekih njenih najkarakteristi~nijih istorijskih funkcija. U gradovima, majke }e najverovatnije biti zaposlene, stanari su ~e{}e deo ku}anstva, brak se ~esto odla`e, i srazmera neo`enjenih i neudatih i slobodnih osoba je ve}a. Porodice su manje i ~e{}e bez dece nego na selu. Porodica kao jedinica dru{tvenog `ivota emancipovana je od ve}e grupe srodnika koja je karakteristi~na zaselo,apojedina~ni~lanovipratevlastitarazilaze}ainteresovanjausvom profesionalnom, obrazovnom, religijskom, rekreativnom i politi~kom `ivotu.Funkcije poput odr`avanja zdravlja, metoda ubla`avanja te{ko}a povezanih s li~nom i dru{tvenom nesigurno{}u, opskrbljivanja za obrazovanje, rekreaciju ikulturninapredakprouzrokovalisuvisokospecijalizovaneinstitucije{irom zajednice, dr`ave ili ~ak naroda. Isti faktori koji su izazvali ve}u li~nu nesigurnost tako|e su u osnovi {irih kontrasta izme|u pojedinaca koji se mogu prona}i u urbanom svetu. Dok je grad sru{io rigidne stale{ke odnose predindustrijskog dru{tva, on je izo{trio i diferencirao statusne i grupe po zaradi. Uglavnom, ve}a srazmera odrasle urbane populacije je dobitno zaposlena nego {to je to slu~aj s odraslom ruralnom populacijom. Klasa slu`benika, koja se sastoji od zaposlenih u trgovini, u pisarskom i profesionalnom poslu, proporcionalno je brojnija u velikim gradovima i metropolskim centrima i manjim gradovima nego na selu.U celini, grad obeshrabruje ekonomski `ivot u kojem osoba u vreme krize ima osnovu na koju bi se oslonio, i obeshrabruje samozapo{ljavanje. Dok su prihodi gra|ana u proseku ve}i nego na selu, cena `ivota deluje da je ve}a u Zeni~ke sveske61ve}im gradovima. Posedovanje ku}e u vlasni{tvu podrazumeva ve}i teret i re|e je. Rente su ve}e i absorbuju ve}i udeo prihoda. Iako stanovnik urbane naseobine ima korist od mnogih komunalnih usluga, on tro{i veliki deo svog prihoda na takve stvari kao {to je rekreacija i napredak, a manji deo na hranu. Ono {to ne obezbe|uju komunalne usluge, stanovnik urbane nastambe mora da kupi, a nema gotovo nijedne ljudske potrebe koju komercijalizam nije iskoristio. Opslu`ivanje uzbudljivostiiobezbe|ivanjesredstavazabegodnesnosnosti,monotonijei rutine postali su, tako, jedna od glavnih funkcija urbane rekreacije, koja u najbolju ruku obezbe|uje sredstva za kreativno samo-izra`avanje i spontano okupljanje u grupe, ali koje ~e{}e u urbanom svetu zavr{ava u pasivnom posmatranju s jedne strane, ili senzacionalnim podvizima koji obaraju rekorde, s druge. Po{to je, kao osoba, sveden na stepen virtuelne impotencije, stanovnik urbane naseobine primoran je da se udru`uje, zajedno s drugima sli~nih interesovanja, u organizovane grupe kako bi postigao svoje ciljeve. Ovo dovodi do ogromnog umno`avanja volonterskih organizacija usmerenih ka ogromnoj raznolikosti ciljeva koliko je ljudskih potreba i interesovanja. Dok su s jedne strane tradicionalne veze ljudskog udru`ivanja oslabljene, urbana egzistencija uklju~uje mnogo ve}i stepen me|uzavisnosti ljudi i komplikovaniji, krhkiji i nestalniji oblik me|usobnih odnosa u mnogim fazama u kojima pojedinac kao takav te{ko da mo`e da uti~e ili ima kontrolu. ^esto postoji samo najbezna~ajnija veza izme|u ekonomske pozicije ili drugih osnovnih faktora koji odre|uju egzistenciju pojedinca u urbanom svetu i volonterskih grupa s kojima je povezan. Dok je u primitivnom i u ruralnom dru{tvu, na osnovu nekolicine poznatih faktora, uglavnom mogu}e predvideti ko }e pripadati ~emu i ko }e se povezati s kim u gotovo svakom odnosu u `ivotu, ugradumisamomo`emodadamonacrtop{tegmodelaformiranjagrupai afilijacija, i taj model }e prikazivati mnoge nepodudarnosti i kontradikcije.Urbana li~nost i kolektivno pona{anjeVe}inom se kroz aktivnosti volonterskih grupa, bilo da je njihov cilj ekonomski, politi~ki, obrazovni, religijski, rekreativni ili kulturni, stanovnik urbane naseobine izra`ava i razvija svoju li~nost, dobija status, i sposoban je da obavlja aktivnosti koje sa~injavaju njegovu `ivotnu karijeru. Lako se mo`e zaklju~iti, me|utim, da organizacijski okvir koji ove visoko diferencirane funkcije o`ivljavaju ne osigurava posebidoslednostiintegritetli~nosti~ijainteresovanjaonanga`uje.Li~na ^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku62dezorganizacija, mentalni slom, samoubistvo, delinkvencija, kriminal, korupcija i nered mogu se o~ekivati da u ovim okolnostima preovla|uju pre u urbanoj nego u ruralnoj zajednici. Ovo je potvr|eno dostupnim uporednim pokazateljima; ali mehanizmi koji su u osnovi ovih fenomena zahtevaju dalju analizu. Po{to je velikom broju izolovanih i diferenciranih pojedinaca u gradu za ve}inu ciljeva grupa nemogu}e apelovati pojedina~no, i po{to se interesovanja i resursi mogu navesti za kolektivni osnov samo kroz organizacije kojima ~ovek pripada, mo`e se zaklju~iti da dru{tvena kontrola u gradu treba obi~no da se obavlja kroz formalno organizovane grupe. Sledi, tako|e, da su mase ljudi u gradu predmet manipulacije simbolaistereotipakojimaupravljajupojedincikojiradeizdalekailideluju nevidljivo iza scene kontroli{u}i instrumente komunikacije. Samoupravljanje, bilo u ekonomskom, politi~kom ili kulturnom domenu je u tim okolnostima svedeno na puki govor ili je, u najboljem slu~aju, predmet nestabilne ravnote`e grupa pritisaka. Obzirom na neefikasnost stvarnih rodbinskih veza mi stvaramo grupe izmi{ljenog srodstva. Suprotno nestanku teritorijalne jedinice kao osnove dru{tvene solidarnosti, mi stvaramo interesne jedinice. U me|uvremenu, grad kao zajednica rastavlja se u niz bezna~ajnih segmentnih odnosa nadre|enih teritorijalnoj osnovi s jasnim centrom ali bez jasne periferije i podeli radne snage koja nadaleko nadma{uje neposrednu mesnost i u opsegu je raspostranjena {irom sveta. [to je ve}i broj osoba u stanju interakcije jednih s drugima manji je stepen komunikacije i ve}a je tendencija da se komunikacija nastavi na elementarnom nivou, tj. na osnovu onih stvari koje se pretpostavljaju da su zajedni~ke ili da su predmet zajedni~kog interesovanja. O~iglednoje,stoga,dazanastaju}etrendoveusistemukomunikacijei tehnologije proizvodnje i distribucije koji su nastali s modernom civilizacijom mi moramo potra`iti simptome koji }e ukazati mogu}i budu}i razvoj urbanizma kao oblika dru{tvenog `ivota. Smer stalnih promena u urbanizmu }e na dobro ili lo{e transformirasti ne samo grad, ve} i svet. Neki od osnovnijih faktora i procesa i mogu}nosti njihovog upravljanja i kontrolisanja pozivaju na detaljnije studiranje.Samo u meri u kojoj sociolog ima jasno shvatanje grada kao dru{tvenog entiteta iupotrebljivuteorijuurbanizmamo`esenadatida}erazvitijedinstveniskup pouzdanog znanja, {to svakako nije ono {to se danas de{ava urbanoj sociologiji. Polaze}i od teorije urbanizma poput ove prikazane na prethodnim stranicama i razradiv{i je, testiraju}i je i preradiv{i u svetlu dalje analize i emprijskog istra`ivanja, Zeni~ke sveske63mo`emo se nadati da }e se odrediti kriterijum zna~aja i validnosti ~injeni~nih podataka. Raznovrsni izbor nepovezanih informacija koje su do sada prona{le svoj put u sociolo{kim raspravama o gradu mo`e se, tako, sortirati i uklju~iti u koherentni skup znanja. Uzgred, samo posredstvom neke takve teorije sociolog }e izbe}i beskorisnu praksu izra`avanja, u ime sociolo{ke nauke, mno{tva ~esto neodr`ivih mi{ljenja koja se ti~u takvih problema kao {to je siroma{tvo, stanovanje, planiranje grada,sanacija,op{tinskaadministracija,policija,prodaja,transportidruga tehni~ka pitanja. Dok sociolog ne mo`e da re{i nijedan od ovih prakti~nih problema bar ne sam on mo`e, ako otkrije svoju pravu funkciju, da da zna~ajan doprinos koji bi poslu`io za razumevanje i re{enje. Izgledi da se ovo uradi su najsjajniji putem op{teg, teoretskog, pre nego ad hoc pristupa. Prevela s engleskog: Nada Harba{