1

2

Upravljanje stresom i vremenom je bitna poduzetnička vještina jer ako znate

upravljati stresnim situacijama vrlo vjerojatno ćete biti uspješni i u onom što

radite. S druge strane stres je vrlo često i zanemarivana poduzetnička vještina

koja na kraju krajeva može prouzročiti veliki broj zdravstvenih i socijalnih

problema. One osobe koje se znaju nositi sa stresom zapravo se vrlo

jednostavno nose i sa promjenama i u njima vide prilike, a ne prijetnje.

3

4

Osjećaj stresa proizvod je stresora unutar i izvan pojedinca. Ovi stresori vrše

pritisak na pojedince da promjene dosadašnje ponašanje i fizički i psihički i

interpersonalno. Ako se ove stresore ne ograniči oni mogu dovesti do različitih

pataloških posljedica poput anksioznosti, srčane bolesti, nervnog i mentalnog

sloma. Ipak, neki ljudi su razvili određenu dozu otpornosti prema stresu ili su

razvili određeni stil ponašanja koji im omogućava lakše podnošenje stresa,

okružili su se s pozitivnim ljudima i imaju podršku okoline.

Naravno prekomjeran stres je štetan. No malo stresa, odnosno stres u okviru

konstruktivnih granica je prihvatljiv jer povećava osobnu efikasnost i

performansu.

5

6

Prva stvar u procesu ovladavanja stresom je priznati da postoji stresna situacija.

7

8

Loše upravljanje je najčešći uzrok stresu u kompanijama. Čak tri od četiri

zaposlenika naveli su da je odnos između zaposlenika i nadređenih najgori

aspekt posla. Prema njima karakteristike nižih pozicija puno su stresnije nego

viših pozicija i mnogi bi zaposlenici radije htjeli biti nadređena osoba jer takve

pozicije omogućavaju diskreciju, manageri mogu donositi nesposobnije odluke, a

da ih ne moraju izvršavati nego njihovo izvršavanje pada na leđa zaposlenika na

nižim pozicijama.

Manageri koji se ne znaju nositi sa stresom najčešće selektivno izabiru

informacije i koriste se samo onim informacijama koje će poduprijeti njihove

stavove pa čak i njihova znanja; fiksiraju se na jedinstveni pristup problemu,

precjenjuju vrijeme, osjećaju se uvrijeđeni ako ih se požuruje, prihvaćaju samo

kratkoročna rješenja problema, manje se konzultiraju s drugima, oslanjaju se na

stare navike i iskustva. Na taj način ne samo da ruše odnose sa zaposlenicima,

nego i smanjuju produktivnost kompanije…

9

ALARM – povećana anksioznost i strah ako stres predstavlja neku prijetnju ili

povećanu tugu ako je stres prouzrokovan gubitkom. Fizički gledano energija

pojedinca se smanjuje, a srčani otkucaji i tlak se povećavaju. Međutim ove se

reakcije mogu umanjiti i ispraviti ukoliko je stres kratkotrajan, ukoliko ga se na

vrijeme uoči, prizna i počne sprječavat.!

No ako se stres nastavi pojedinac dolazi u drugu fazu, a to je OTPOR – u toj fazi

se stres pokušava kontrolirati korištenjem obrambenog mehanizma.

Ako ti obrambeni mehanizmi uspiju spriječiti daljnje gomilanje stresa pojedinac

neće osjetiti krajnju anksioznost, neće se dovesti u opasnost od srčanog udara,

povećanja tlaka i sl. No ako obrambeni mehanizmi to ne uspiju pojedinac će biti

toliko iscrpljen od stresa da će vjerojatno uzrokovati neku od pataloških

posljedica. Ova je faza prema tome najopasnija jer se te pataloške posljedice

mogu manifestirati kao fizičke (srčani udar), psihološke (kronična depresija) ili

interpersonalne (odmak od društva, izolacija).

10

Prva faza je agresija što predstavlja direktno suprotstavljanje sa stresom – dakle može

se manifestirati napadom na sebe, druge ljude ili stvari (npr., razbijanje kompjutera)

Drugi mehanizam je regresija odnosno povlačenje – prihvaćanje oblika ponašanja koji

nam je pomogao u prijašnjim stresnim situacijama (vraćamo se reakciji koja je prije bila

uspješna) Regresija se odnosi na sklonost vraćanju korisnim, starim obrascima koji nas

potpuno preplave kad se pojave stresori.

Treći mehanizam je represija ili odbijanje prihvaćanja stresora - zapravo neki vid

ravnodušnosti - zaboravljanje ili redefiniranje stresora (npr., možemo odlučiti da

prihvatimo stres kao nešto što uopće i nije tako strašno, da je netko drugi kriv za to što

se dogodilo i sl.)

Odustajanje je četvrti mehanizam i može se pojaviti i u fizičkom i psihičkom obliku.

Pojedinci mogu odlutati u maštu i namjerno zaboraviti stresnu situciju ili čak mogu i

stvarno negdje pobjeći – odseliti u drugi grad ili sl. Odustajanje je zapravo odbijanje

priznavanja postojanja stresne situacije

Peti element je fiksacija što predstavlja upornost u ponašanju bez obzira na rezultat

situacije - beskorisno i nervozno ponašanje(primjer konstantno biranje telefonskog broja

bez obzira što je konstantno zauzeto).

11

Ovaj model prikazuje glavne kategorije stresora (anticipatorni, stresori sukoba,

vremenski stresori i situacijski stresori) koje pojedinci mogu iskusiti i glavne

atribute otpornosti (fiziološka, psihološke i društvene) koji sprječavaju

negativne efekte stresa, a koje se može nazvati cjepivom protiv stresa. Oni

eliminiraju iscrpljenost. Prema ovim atributima obrane se može vidjeti kako neki

managari najbolje funkcioniraju i kojim se strategijama koriste kako ne bi

pokleknuli nego se uspješno suprotstavili stresu.

Strategije koje se koriste za uspješno suprotstavljanje stresorima su: enaktivne

strategije, proaktivne strategije i reaktivne strategije

12

Jedna od najboljih strategija za eliminiranje stresova je enaktivna strategija

odnosno strategija kreiranje nove okoline – dakle kreirati ili stvoriti novu

okolinu u kojoj nema stresora. To ne znači samo preseliti se u novi grad i odbiti

postojanje stresne situacije (jer se ne može pobjeći od problema) nego

minimizirati ili što je još bolje u potpunosti ga eliminirati.

Drugi odličan način za upravljanje stresom je povećati osobnu otpornost prema

stresu pomoću tzv. proaktivnih strategija. One iniciraju aktivnosti koje se

odupiru negativnim efektima stresa – razvijamo otpornosti prema stresu (fizičke,

psihološke i društvene otpornosti)

Kada je potreban automatski odgovor na stres razvijanje kratkoročnih tehnika

suočavanja sa stresorima je odlično tzv. reaktivne strategije. One se odnose na

privremeno suprotstavljanje stresu odnosno privremeno smanjivanje efekata

stresa.

13

14

Vremenski stresor rezultira preopterećenosti poslom i nedostatkom kontrole

Stresori sukoba proizlaze iz međuljudskih odnosa. Ovaj se stresor može zbog

različitih uloga u timu (muški vs.ženski), problema koji rješavaju (često se

konflikti stvaraju zbog načina rješavanja problema, na koji način riješiti problem,

koja/čija je odluka bolja, te zbog međuljudskih konflikata u situacijama kada

osobe jedna drugoj nisu simpatične), aktivnosti koje imaju dvosmisleno

značenje (npr, povećati kvalitetu, a smanjiti troškove) – što zna biti izrazito

teško. Ovaj stresor ima značajne negativne utjecaje na organizaciju i njenu

produktivnost i satisfakciju unutar organizacije i ovi stresori su zapravo najveći

uzrok svih organizacijskih problema i naravno više utječu na one koji rade na

pozicijama odnosa s ljudima nego one koji rade s opremom.

15

Sitaucijski stresori proizlaze iz okoline u kojoj pojedinci žive i rade. Jedan od

najčešćih situacijskih stresora predstavljaju nepovoljni radni uvjeti –

prekovremeni sati, izolacija od radnih kolega, terenski rad (glava u torbi ako ste

vozač). Situacijski stresori se mogu dogoditi i onda ako se nepovoljne posljedice

očituju u brzim promjenama (ako vam se nešto nenadano dogodi ili se promjeni u

vašem životu).

Anticipatorni stresori predstavljaju ono što očekujemo da bi se moglo dogoditi,

neke neprijatne stvari koje se još nisu dogodile, ali koje bi se mogle dogoditi.

Stres se događa upravo zbog tog neprijatnog očekivanja i straha što bi se moglo

dogoditi (kada se organizacije suočavaju s promjenama na tržištu,

restrukturiranjem ili sl., mogu se suočiti sa anticipatornim stresorom jer zapravo

ne znaju što će se dogoditi; ljudi se mogu uplašiti da će izgubiti posao, može ih

biti strah novog restrukturiranja kompanije - tko će biti novi vlasnik, kako će sada

morati izvještavati, hoće li biti dovoljno dobri i za njega i sl...)

16

17

18

19

20

21

Mnogi su manageri naglasili važnost matrice upravljanja vremenom u kojoj su

aktivnosti kategorizirane po principu važnosti i hitnosti.

Važne aktivnosti su one aktivnosti koje će proizvesti željene rezultate i koje

će biti u skladu s ciljevima organizacije.

Hitne aktivnosti zahtijevaju našu automatsku pažnju. One predstavljaju

potrebu koju nam je netko drugi nametnuo ili se odnose na nezgodnu

situaciju ili problem koji zahtjeva da ga se riješi što prije.

Aktivnosti poput rješavanja krize sa zaposlenicima ili rješavanje prigovora

klijenata su i važni i hitni dok mailovi, zvonjava telefona može biti hitni, ali ne

moraju biti i važni.

S druge strane važne, ali ne i hitne aktivnosti mogu biti razvojne prilike, inovacije,

planiranje; nevažne i ne hitne informacije su aktivnosti koji ljudi rade ali se i ne

isplate nešto posebno kao što su razgovori, argumenti, sanjarenja i sl...

22

23

24

Jedan od načina da se stvori suradnički odnos s drugima je primjena koncepta

bankovnog računa emocija. Ovaj se koncept koristi kako bi se opisalo povjerenje

ili osjećaj sigurnosti koji jedna osoba može imati prema drugoj. Što više ulažete

na bankovni račun to je jači i otporniji vaš odnos. U suprotnom povlačenje

s računa slabi odnos i on postaje manje oporan na sve okolnosti.

Povlačenje se događa u slučaju neizvršenja obećanja, neslušanja, nametanja

stavova i sl.

Što ljudi više surađuju to se i njihov bankovni račun emocija puni. Kada

vidite prijatelja kojeg niste vidjeli deset godina možete nastaviti upravo tamo gdje

ste stali jer se vaš bankovni račun emocija nije dirao.

Uvijek je bolje imati čvrstu vezu s jednom osobom nego biti površni s masom jer

razvoj jakog i povezanog odnosa je puno snažnije i može imati jače dugotrajniji

utjecaj nego bilo što drugo...

25

26

Redizajn posla je strategija s kojom možemo minimizirati situacijske stresore.

Kombiniranjem zadataka – kada pojedinci mogu raditi na cijelom projektu i

obavljati različite zadatke radije nego da se koncentriraju na samo jedan segment

projekta. U tom slučaju koriste više vlastitih vještina pa su i ponosniji na sebe.

Formiranje prep.rad.jedinica – to znači da svi znamo sve, dakle iako smo

podijeljeni u timove i svatko ima svoj zadatak na ovaj način zaposlenici uče i

druge dijelove, rotiraju zadatke i iskuse osjećaj cjeline u svom poslu.

Povećati ovlaštenja za odlučivanje – manageri koji svojim zaposlenicima pruže

mogućnosti donošenja odluka i odlučivanja suočavaju se s manje stresa. Ako

zaposlenik ima osjećaj da može utjecati na što se radi, gdje i na koji način

povećati će se i njegov osjećaj kontrole.

27

Eliminiranje anticipatornih stresora je više stvar psihičkog stanja pojedinca nego

što ga određuju različite okolnosti. Kako bismo eliminirali ove stresore potrebno je

dobro postaviti ciljeve, prioritete i isplanirati aktivnosti.

Prvi korak prilikom eliminiranje anticipatornih stresora je postavljanje ciljeva.

Ono neće samo po sebi dovesti do eliminiranja stresora, poželjno je, ali nije

dovoljno. Druga faza je identificiranje aktivnosti i ponašanja, a što je teži cilj to

je važnije da i aktivnosti i ponašanje budu što detaljnije opisani. Treća faza se

odnosi na odgovornost i metode izvještavanja – ukoliko nitko ne bude znao

tko je odgovoran za koji dio posla i da li je cilj ostvaren može doći do različitih

konflikata (uloga, zadataka, aktivnosti). Bitno je da o tome što radite budu

obaviješteni i svi koji s vama rade i žive jer će to povećati šanse za ostvarenje

cilja.

Četvrta faza je faza nagrađivanja, iako identificirati kriterije uspjeha i nije uvijek

jednostavno.

28

Drugi način eliminiranja anticipatornih stresora je strategija malih pobjeda. Pod

male pobjede smatramo malu, ali definitivnu promjenu napravljenu prema

ostvarivanju ciljeva. Prvo počnemo sa stvarima koje je lagano promijeniti. Iako se

to na početku čini skromno, kada nakupite male pobjede mogu se vidjeti veliki

pomaci prema ostvarenju cilja.

Na taj se način smanjuju anticipatorni stresori jer se strah od neočekivanog

zamjenjuje fokusiranjem na automatski uspjeh.

29

Kada su stresori dugotrajni dugotrajni ili ih je nemoguće eliminirati suočavanje s

njima zahtjeva razvoj vlastite otpornosti.

Svi se mi razlikujemo po načinu suočavanja sa stresom, neki se slome, a neki

“izađu” još jači. Ono što predviđa koliko ćemo se uspješno odnosno neuspješno

nositi sa stresom je upravo vlastita otpornost.

Postoje dvije kategorije faktora koji objašnjavaju razliku u otpornosti:

Prva kategorija se odnosi na OSOBNE FAKTORE – samopoštovanje, detaljno

samoprocjenjivanje, posjedovanje talenata i sl.

Druga kategorija se odnosi na STRATEGIJU OSOBNOG SUOČAVANJA – poput

razvoj odnosa s drugim ljudima, smanjivanje rizika poput zlostavljanja, samoće

sl. Druga kategorija se odnosi na samo ponašanje osobe i povezana je sa

strategijama uravnoteženja životnih aktivnosti.

30

Ovaj krug pokazuje aktivnosti koje su karakteristične za živote gotovo svih ljudi.

Svaki segment predstavlja značaja aspekt života koji se mora razviti kako bi se

razvila i otpornost na stres. Najotporniji su oni pojedinci koji su postigli određeni

stupanj balansa između ovih aktivnosti. Zamislite da je centar kruga početak, a

da rubovi predstavljaju maksimum. Zatamnite određene aktivnosti u određenoj

sferi. Dakle, koliko se bavite fizičkom aktivnosti, koliko se družite s obitelji, koliko

učite i sl. Oni pojedinci koji imaju sve segmente jednako pokrivene su potpuno

otporniji na različite stresore. Ako se fokusirate samo na jednu sferu … npr, na

radne aktivnosti postajete ograničeni, manje kreativni, gubite perspektivu i

zapravo se na kraju suočavate s još više stresora. Oni pojedinci koji odvajaju

vrijeme i za posao i odmor, obitelj i sl. više su otporni na stres i puno su

produktivniji.

31

Treba razumjeti fiziološke procese koje se događaju kada se osoba suoči sa

stresom. Suočavanje sa stresom se može usporediti s pritiskanjem papučice za

gas, što jače stisnete stres se povećava, u nekoliko sekundi vaše tijelo se

priprema za napor povećavajući pritisak/tlak i otkucaje srca, ako se stres ne

eliminira on dalje prelazi na krvne žile i dovodi sve do srčanog udara...

32

33

34

U prvi tip spadaju ljudi koji preuzimaju kontrolu nad svojim životom, dakle oni koji

zapravo imaju interni lokus kontrole – preuzimaju odgovornost za ono što im se

događa u životu, vjeruju da su stresori rezultat njihovog izbora i odluka. Ove

osobe su predane cilju, a promjena im ne predstavlja prijetnju nego izazov.

35

Osobe koje su karakterizirane osobnošću tipa A ima najviše u našem okruženju.

Oko 70% muškaraca i 50% žena u Americi odgovara ovakvom tipu osobnosti.

Mnogi ljudi vjeruju da su ih upravo ovakve karakteristike dovele do uspjeha no

ove karakteristike upravo i vode najviše do stresa.

36

37

38