mr.

sc.

Tan

ja R

adi

Lak

o

20

10

.

Up

rav

lja

nje

ok

oli

em

Veleuilite u ibeniku Skripta kolegija

POPIS SLIKA str.

Slika 1. Zemlja snimljena iz svemira. 8 Slika 2. Kenijski Masai ratnik. 9 Slika 3. Bushmani iz pustinje Kalahari. 9 Slika 4. Trendovi urbanizacije u 2003. po regijama svijeta. 20 Slika 5. Primjer gradskih slamova u nerazvijenim zemljama. 21 Slika 6. Primjer gradskih slamova u nerazvijenim zemljama. 33 Slika 7. Sastav komunalnog otpada u Hrvatskoj. 37 Slika 8. Shematski prikaz koncepta gospodarenja otpadom. 41 Slika 9. Shematski prikaz aktivnosti u vezi s postupanjem prema otpadu. 42 Slika 10. Shematski prikas ukrcaja i iskrcaja balstnih voda na brod. 49 Slika 11. Model molekule DNA. 58 Slika 12. Shematski prikaz nukleotida. 58 Slika 13. Komplementarnost baza u molekuli DNA. 58 Slika 14. Umnaanje (replikacija) DNA. 58 Slika 15. Postupak unaanja stranih gena u bakteriju. 61 Slika 16. Charles Darwin pisac znamenitog djela On the Origin of Species. 75 Slika 17. Ernst Haeckel prvi je upotrijebio rije oekologie 1866. 75 Slika 18. Molekula glukoze C6H12O6 (6-(hidroksimetil)oksan-2,3,4,5-tetrol). 77 Slika 19. Sukcesija: jezero livada. 79 Slika 20. Kolonizacija obale kopnenim biljkama. 80 Slika 21. Vremenski raspored sukcesija. 80 Slika 22. Raspored bioma na Zemlji. 80 Slika 23. Klimazonalni raspored bioma. 81 Slika 24. Mnoge vrste gmazova zimi hiberniraju pa tako i ova kornjaa. 84 Slika 25. Pyxicephalus adspersus, afrika aba koja estivira. 84 Slika 26. Bergmanovo pravilo. 85 Slika 27. Alenovo pravilo. 85 Slika 28. Raznolikost vrsta na Zemlji. 88 Slika 29. Odnos populacija predatora i pljena u promatranom razdoblju. Razvoj populacije amerikog zeca (plijen) i risa praden je 260 godina. Vremenski razmak izmeu pojedinih maksimuma brojnosti za zeca iznosi ~ 9,6 godina, a za risa ~ 9,7 godina. Njihov odnos je jasan prikaz predatorstva: maksimum brojnosti risova zaostaje 1-2 godine za maksimumom brojnosti zeeva. 89 Slika 30. Protjecanje energije kroz hranidbeni lanac. 92 Slika 31. Primjer hranidbene mree. 93 Slika 32. Hranidbena piramida. 93 Slika 33. Primarna produkcija na Zemlji. ume (1/3 podruja kopna) - gusta i vrlo produktivna biomasa; ukupna produkcija svijetskih uma odgovara polovici ukupne primarne produkcije. Savane, travnjaci (1/3 podruja kopna) manje gusta, ali produktivna biomasa; ovi ekosustavi predstavljaju glavninu ljudskih resursa. Ekstremni ekosustavi s ekstremnim klimama pustinje, polupustinje, tundra, alpski panjaci, stepe (1/3 podruja kopna) vrlo malo biomase s malom produktivnodu. Slatkovodni i morski ekosustavi ( Zemljine povrine) vrlo malo biomase osim obalnih podruja. 96 Slika 34. Ciklus kruenja ugljika. Crni brojevi oznaavaju koliko je ugljika pohranjeno u razliitim rezervoarima u milijunima tona (GtC znai gigatona ugljika), a ljubiasti brojevi oznaavaju koliko se ugljika krede izmeu pojedinih rezervoara

svake godine. 98 Slika 35. Shematski prikaz ciklusa kruenja duika. Vanost bakterija u ciklusu moe se trenutano shvatiti jer su kljuni element proizvode razliite duikove spojeve koje asimiliraju vii organizmi. 101 Slika 36. Alfalfa ili lucerna (Medicago sativa) 103 Slika 37. Trifolium rod porodice Fabaceae s 300 vrsta. 103 Slika 38. Ciklus kruenja fosfora 105 Slika 39. Ciklus kruenja vode. 107 Slika 40. Sediment iz rijeke Mississippi nosi gnojiva u meksiki zaljev stvarajudi mrtve zone koje su posljedica anoksije. 109 Slika 41. Shematski prikaz odrivosti. 113 Slika 42. Znak EMAS-a. 132 Slika 43. Stepenice uspjeha odrivog razvoja. 133 Slika 44. Aktivnosti koje su se provodile u projektima istije proizvodnje. 136 Slika 45. Eunapius subterraneus jedina slatkovodna podzemna spuva na svijetu koja ivi na podruju Ogulinsko-Pladanske zaravni. 151 Slika 46. Shematski prikaz ureaja za proidavanje otpadnih voda. 159 Slika 47. Stanje kakvode priobalnog mora u RH tijekom 2000. (klasifikacija ekolokog stanja i trofiki status). 163 Slika 48. Posidonia oceanica. 170 Slika 49. Zatidena podruja prirode u Hrvatskoj. 177 Slika 50. Strogi rezervat Hajduki i Roanski kukovi na Velebitu. 178 Slika 51. Kruna u NP Kornati. 179 Slika 52. Sederene barijere u NP Krka. 179 Slika 53. Malostonski zaljev. 180 Slika 54. Ophrys bertolonii VU (ranjiva). 183 Slika 55. Delphinium peregrinum EN (ugroena). 183 Slika 56. Lonjsko i mokro polje. 186 Slika 57. Delta Neretve. 186

POPIS TABLICA str.

Tablica 1. Geoloki kalendar u kojem su prikazana glavna zbivanja u razvoju ivota na Zemlji od kambrija, koji je poeo prije 570 milijuna godina, pa sve do kvartara, koji traje tek 2 milijuna godina. 7 Tablica 2. Pojavnost toksinih tvari u e-otpadu. 39 Tablica 3. Postupanje s otpadom u nekim zemljama EU-a i Hrvatskoj. 45 Tablica 4. Emisija tetnih plinova po pojedinoj prometnoj grani. 50 Tablica 5. Neki primjeri proizvoaa i ekoproizvoda. 67 Tablica 6. Pregled aktivnosti UNCED-a u Rio de Janeirou. 114 Tablica 7. Ekonomske mjere za pojedine gospodarske djelatnosti. 127 Tablica 8. Usporedna koliina vode na Zemlji (po rezervoarima). 149 Tablica 9. Uzronici oneidenja voda. 152 Tablica 10. Zahtjevi za kakvodu mora na morskoj plai P1. 171 Tablica 11. Zatidena podruja prirode u Hrvatskoj. 176

SADRAJ str.

1. UVOD 1 2. SUVREMENI EKOLOKI PROBLEMI 5 2.1. Odnos ovjeka prema prirodi 6 2.1.1. Zemljina povijest 6 2.1.2. Odnos ovjeka prema prirodi 8 2.1.2.1. Postupci i stavovi 9 2.1.2.2. Rane civilizacije 9 2.1.2.3. Batina krdanstva 9 2.1.2.4. Zapadna civilizacija 10 2.1.3. Razlika izmeu zatite okolia i zatite prirode 10 2.2. Ekoloka kriza 11 2.2.1. Definicija i nastanak ekolokih problema 13 2.2.2. Razlika izmeu ekologije i zatite okolia 14 2.2.2.1. Ekologija 14 2.2.2.1.1. Idioekologija 14 2.2.2.1.2. Sntetska ekologija 14 2.2.2.2. Zatita okolia 15 3. ONEIDENJE OKOLIA 16 3.1. Utjecaj urbanizacije i eksplozivnog rasta stanovnitva na oneidenje okolia 17 3.1.1. Rast stanovnitva 18 3.1.2. Proces urbanizacije 19 3.1.2.1. Ekosustav grada 22 3.1.2.2. Stanje u Hrvatskoj 22 3.2. Rast industrije i energetike 24 3.2.1. Smjernice i aktivnost energetske uinkovitosti u RH 25 3.2.1.1. Obnovljivi izvori energije 26 3.2.1.1.1. Hidroenergija 26 3.2.1.1.2. Energija plime i oseke 27 3.2.1.1.3. Energija valova 27 3.2.1.1.4. Solarna energija 27 3.2.1.1.5. Geotermalna energija 29 3.2.1.1.6. Energija vjetra 30 3.2.2. Svjetlosno oneidenje 32 3.2.3. Industrijska aktivnost i oneidenje 34 3.3. Proizvodnja i rast otpada 35 3.3.1. Vrste otpada 36 3.3.2. Postupanje s otpadom 40 3.3.3. Obrada otpada 43 3.3.4. Koliina otpada u Htrvatskoj 44 3.4. Utjecaj prometa na degradaciju okolia 45 3.4.1. Cestovni promet 47 3.4.2. Vodeni promet 48 3.4.3. Zrani promet 50 3.4.4. eljezniki promet 50 3.4.4.1. Ekonomska isplativost eljeznice 51 3.4.4.2. Energetska isplativost eljeznice 51 3.5. Razvoj poljoprivrede 52 3.5.1. Promjene svijetske poljoprivrede 54

3.5.2. Upotreba agrotehnikih mjera u konvencionalnoj poljoprivredi 55 3.5.3. Biotehnologija u poljoprivredi 57 3.5.3.1. Tradicionalna biotehnologija 59 3.5.3.2. Moderna biotehnologija 60 3.5.3.3. Primjena rekombinantne DNA tehnologije 61 3.5.3.4. Opasnosti od genetikog inenjerstva 62 3.5.4. Odriva poljoprivreda 64 3.5.4.1. Ekoloka poljoprivreda 65 3.5.4.2. Zatitni znak eko-proizvoda 66 3.5.5. Poljoprivreda u Hrvatskoj 67 3.5.5.1. Utjecaj ekoloke proizvodnje na razvoj Hrvatske i odnos s EU 70 3.5.5.2. Utjecaj ekoloke poljoprivrede na turizam u Hrvatskoj 70 3.6. Prirodni uzronici u degradaciji okolia 71 3.6.1. Potres 71 3.6.2. Poplave 71 3.6.3. Vulkanske erupcije 71 3.6.4. Erozija 72 3.6.5. Unitavanje uma (rasumljavanje ili deforestacija) 72 4. TEMELJNA EKOLOKA NAELA 74 4.1. Ekoloka naela 76 4.1.1. Koncept ekosustava 78 4.1.2. Promijenjivost ekosustava 79 4.1.3. Biomi 80 4.2. Ekoloki imbenici 81 4.2.1. Abiotiki ekoloki imbenici 82 4.2.1.1. Primarnoperiodiki ekoloki imbenici 83 4.2.1.1.1. Temperatura 83 4.2.1.1.2. Svjetlost 85 4.2.1.2. Sekundarno periodiki ekoloki imbenici 85 4.2.1.3. Aperiodiki ekoloki imbenici 88 4.2.2. Biotiki ekoloki inbenici 88 4.2.2.1. Odnosi meu jedinkama iste vrste 91 4.2.2.2. Odnosi meu jedinkama razliitih vrsta 91 4.3. ivotne zajednice 91 4.4. Uloga energije u ekosustavu 92 4.4.1. Komponente hranidbenih lanaca (komponente ekosustava) 94 4.4.1.1. Primarna produkcija 94 4.4.1.2. Produkcija biomase 95 4.5. Kruenje tvari u ekosustavu 97 4.5.1. Ciklus kruenja ugljika 97 4.5.1.1. Ugljik u atmosferi 98 4.5.1.2. Ugljik u biosferi 99 4.5.1.3. Ugljik u oceanima 100 4.5.2. Ciklus kruenja duika 101 4.5.2.1. Amonijak 101 4.5.2.2. Procesi u ciklusu kruenja duika 102 4.5.2.2.1. Fiksacija duika 102 4.5.2.2.2. Asimilacija 103 4.5.2.2.3. Amonifikacija 103 4.5.2.2.4. Nitrifikacija 103 4.5.2.2.5. Anaerobna oksidacija amonijaka 104 4.5.2.2.6. Denitrifikacija 104

4.5.2.3. Ljudski utjecaj na ciklus kruenja duika 104 4.5.3. Ciklus kruenja fosfora 105 4.5.3.1. Fosfor u okoliu 105 4.5.3.2. Ljudski utjecaj na ciklus kruenja fosfora 106 4.5.4. Ciklus kruenja sumpora 106 4.5.5. Ciklus kruenja vode 106 4.5.5.1. Rezervoari vode 107 4.5.5.2. Promjene stanja vode 108 4.5.5.3. Utjecaj na klimu 108 4.5.5.4. Efekt na biogeokemijske cikluse 108 5. ZATITA OKOLIA 110 5.1. Povijesni put koncepta odrivosti 112 5.2. Stanje okolia u Hrvatskoj 115 5.3. Politika zatite okolia 118 5.3.1. Ciljevi zatite okolia 119 5.3.2. Naela zatite okolia 120 5.3.2.1. Naelo odrivog razvitka 120 5.3.2.2. Naelo predostronosti 121 5.3.2.3. Naelo ouvanja vrijednosti prirodnih dobara, bioloke raznolikosti i krajobraza 121 5.3.2.4. Naelo zamjene i/ili nadomjetaja 122 5.3.2.5. Naelo cjelovitog pristupa 122 5.3.2.6. Naelo suradnje 122 5.3.2.7. Naelo oneidiva plada 123 5.3.2.8. Naelo otklanjanja i sanacije tete u okoliu na izvoru nastanka 123 5.3.2.9. Naelo pristupa informacijama i sudjelovanja javnosti 123 5.3.2.10. Naelo poticanja 123 5.3.2.11. Naelo prava na pristup pravosuu 124 5.3.3. Nositelji zatite okolia 124 5.3.4. Sredstva i programi zatite okolia 125 5.3.4.1. Pravilnik o procjeni utjecaja na okoli 127 5.4. Norme ISO 14000 129 5.5. Provedba odrivog razvoja u poduzedima 133 5.5.1. Industrijska ekologija 134 5.5.2. istija proizvodnja 134 5.5.3. Sprjeavanje zagaenja 137 5.5.4. Minimalizacija otpada 138 5.5.5. Recikliranje 138 5.5.6. Kontrola oneidenja 138 5.5.7. Zbrinjavanje otpada 138 6. ONEIDENJE ZRAKA 139 6.1. Degradacija atmosfere 140 6.2. Promijena klime 142 6.3. Globalno zatopljavanje 143 6.4. Efekat staklenika 143 6.5. Ozonski omota 146 6.6. Stanje zraka u Hrvatskoj 146 7. ONEIDENJE VODA 148 7.1. Zalihe voda na Zemlji 149 7.2. Antropogeno oneidenje voda 153 7.3. Izvori oneidenja voda 154 7.3.1. Kudanske otpadne vode 155

7.3.2. Industrijske otpadne vode 157 7.3.3. Oborinske vode 158 7.4. idenje voda 158 7.4.1. Postupci prethodnog i prvog stupnja idenja 160 7.4.2. Reetanje 161 7.5. Eutrofikacija 161 7.6. Hipoksija 161 7.7. Stanje voda u Hrvatskoj 162 7.8. Degradacija i zatita morskog ekosustava 162 7.8.1. Utjecaj nautikog turizma na stanje mora 163 7.8.2. Pregled utjecaja marine na okoli 165 8. ZATITA PRIRODE 173 8.1. Faze zatite prirode 175 8.2. Zatidene prirodne vrijednosti 175 8.2.1. Zatidena podruja prirode 177 8.2.1.1. Strogi rezervati 178 8.2.1.2. Nacionalni parkovi 179 8.2.1.3. Posebni rezervati 180 8.2.1.4. Parkovi prirode 181 8.2.1.5. Regionalni park 181 8.2.1.6. Spomenik prirode 181 8.2.1.7. Znaajni krajobraz 182 8.2.1.8. Park uma 182 8.2.1.9. Spomenik parkovne arhitekture 182 8.2.2. Zatidene svojte 183 8.2.3. Zatideni minerali, sigovine i fosili 183 8.3. Zatita bioloke i krajobrazne raznolikosti 184 8.3.1. Vanost uma u Hvatskoj 185 8.3.2. Znaenje i vanost movara 185 POPIS LITERATURE 187 IVOTOPIS 191

1

2

1. UVOD

3

Zbog opde zabrinutosti javnosti zbog stanja okolia u posljednjih 50 godina dolo je do uspona

zanimanja za ekoloke probleme. Ideja da planet prolazi kroz ekoloku krizu koja moe ugroziti i samo

postojanje ivota kakvog poznajemo vrlo je rairena. Vjerojatno iz tih razloga na izbor naina ivota

mnogih ljudi sve vie utjeu ekoloki faktori: oni odlaze na posao biciklom, jedu organsku hranu,

investiraju svoj novac etino te tako vre pritisak na vlade da zatite okoli.

Vedina zemalja, barem formalno, potuje naela trajno odrivog razvoja1, a traenje meunarodne

suradnje u rjeavanju globalnih ekolokih problema, kao to je promjena klime2, postalo je

sredinjom brigom meunarodne diplomacije.

Meutim, zatitari okolia esto prigovaraju da se malo toga promijenilo. Opde stanje okolia u vedini

zemalja i dalje se naruava, unato stanovitom uspjehu u smanjenju nekih oblika oneidenja zraka.

Postoje dokazi da klimatske promjene, vjerojatno najozbiljniji globalni ekoloki problem, ubrzavaju

korak, dok se stanje s drugim globalni problemi, kao to su gubitak bioloke raznolikost3, krenje

uma i irenje pustinja, sve bre pogorava. Popis ekolokih katastrofa koje se proteu od prirodnih

nesreda kao to su poplave i sue, preko istjecanja nafte s tankera i nuklearnih nesreda do indirektnih

posljedica NATO-vih napada sve je vedi. Istodobno, globalni kapitalizam i konzumeristiki nain

ivota sve su zahtjevniji prema okoliu. Ljudi ele sve vie dobara i vezani su za kulturu odbacivanja

stvari koja je dovela do stvaranja odlagalita otpada na kojima se gomilaju plastine boce i zastarjela

raunala.

Po emu se odlikuje zatita okolia? Glavna znaajka je da ponajprije vodi rauna o odnosu ljudskog

drutva s prirodom. Taj odnos ovjeka i prirode spaja niz problema kojima upravlja politika zatite

okolia, koja ukljuuje:

Zatitu biljnog i ivotinjskog svijeta i ouvanje prirode,

Bezbrojne oblike oneidenja zraka, vode i tla

Iscrpljivanje prorijeenih resursa poput zaliha ribe, prauma i ugroenih vrsta,

Upotrebu nuklearne energije i biotehnologije,

Globalne probleme kao to su gubitak bioloke raznolikosti, klimatske promijene i

otedenje ozonskog omotaa4.

Dakako, mnogi od problema na koje sada gledamo kao na ekoloke, kao to su oneidenje,

odumiranje uma i razgradnja tla, nisu novi. Jo u starom vijeku su Platon, Lukrecije i Cezar pisali o

problemu erozije tla. Propast civilizacije Maya vjerojatno se moe pripisati povlaenju uma i eroziji

tla. Mnogo kasnije su industrijska i znanstvena revolucija u 18. i 19. stoljedu stvorile uvijete za

suvremenu zabrinutost zbog stanja okolia. Proces industrijalizacije osobito je pridonio degradaciji

okolia ubrzanim iscrpljivanjem prirodnih resursa, razvojem gradova i oneidenjem.

1 Trajno odrivi razvoj: Sposobnost sadanjeg narataja da zadovolji svoje potrebe bez ugroavanja sposobnosti

bududih narataja da zadovolje svoje potrebe. 2 Promjena klime: Svaka promjena klime tijekom vremena, koja se duguje bilo prirodnim promjenama bilo

ljudskom djelovanju. 3 Bioloka raznolikost: Broj, raznolikost i promjenjivost ivih organizama; katkad se odnosi na ukupnu

raznolikost ivota na Zemlji. 4 Otedenje ozonskog omotaa: Otedenje ozona u gornjem sloju atmosfere koje izlae povrinu Zemlje tetnim

ultraljubiastim zrakama.

4

Jedan od prvih primjera onoga to bismo danas nazvali ekolokom legislativom bio je Zakon o lunim

solima (Alkali Act) koji je donijet 1863. u Velikoj Britaniji, dok je u SAD-u prva zakonska mjera protiv

oneidenja zraka proglaena 1876. u St.Louisu.

Do prvog vala zabrinutosti zbog ekolokih problema dolazi s pojavom grupa za ouvanje i zatitu

prirode krajem 19. i poetkom 20. stoljeda, to je odraz sve vedeg zanimanja srednjih slojeva ljudi za

zatitu ivota u prirodi, divljine i prirodnih resursa.

Konzervacijski pokret5 uspostavio je vrste temelje u 20. stoljedu kad je vedina zemalja malo po malo

usvajala strategije za rjeavanje brojnih ekolokih problema, koji su se protezali od regulacije

industrijskog oneidenja do stvaranja nacionalnih parkova.

Tek je s pojavom suvremenog pokreta za zatitu okolia6 vala sveopdeg zanimanja za ekoloke

probleme koji je preplavio razvijeni svijet ezdesetih godina ekoloki diskurs postao opde rairen.

5 Konzervacionalizam: Pristup upravljanju zemljom koji naglaava djelotvorno ouvanje prirodnih resursa kako

bi se mogli razvijati za dobrobit bududega drutva. 6 Suvremeni pokret za zatitu okolia: Pojava sve vede zabrinutosti javnosti, krajem ezdesetih godina, za

stanje planeta, novih politikih ideja o okoliu i masovnog politikog pokreta.

RAZVOJ EKOLOKIH PROBLEMA

Prva generacija: prezervacija i konzervacija (do ezdesetih godina)

Zatita divljeg ivota i prirodnih stanita

Erozija tla

Lokalno zagaenje

Druga generacija: moderni pokret za zatitu okolia (od ezdesetih godina)

Rast stanovnitva

Tehnologija

Pesticidi

irenje pustinje

Smanjenje prirodnih resursa

Smanjenje zagaenja

Trea generacija: globalni problemi (od kraja sedamdesetih nadalje)

Kisele kie

Oteenje ozonskog omotaa

Povlaenje prauma

Gubitak bioloke raznolikosti

Genetski modificirani organizmi

5

Suvremeni pokret za zatitu okolia razlikovao se od prethodnog prezervacijskog7 i konzervacijskog

na dva vana naina. Kao prvo, bio je voen idejom o globalnoj ekolokoj krizi koja je ugrozila samu

egzistenciju ovjeanstva. Atomsko doba pokazalo je svu krhkost planeta Zemlje. Taj doivljaj

pothranjen je jo nizom ekolokih katastrofa koje su dobile veliki publicitet, posebno istjecanje nafte

s tankera Torrey Canyon koji je potonuo kod cornwallskih obala 1967., eksplozija naftne platforme

kod Santa Barbare u Kaliforniji dvije godine poslije i trovanje ivom u japanskom zaljevu Minamata.

Nakon best-sellera Rachel Carson Silent Spring, iz 1962., koji je upozorio svijet na opasnost od

sintetskih kemijskih tvari u pesticidima poput DDT-ja, nove znanstvene spoznaje sve su vie izlazile iz

zatvorenih akademskih krugova u javnost.

Suvremeni pokret za zatitu okolia postao je punoljetan 22. travnja 1970. kada su milijuni

Amerikanaca prosvjedovali na ulicama slavedi Dan planeta Zemlje, kada su odrane najvede

demonstracije u prilog zatite okolia u povijesti. Vlade su poele osnivati ministarstva i agencije za

zatitu okolia i udarale temelje novim zakonima za zatitu okolia. Konferencija UN-a o zatiti

ovjekova okolia odrana u Stokholmu 1972., na kojoj se raspravljalo o tome kako globalni ekoloki

problemi utjeu na ivot ljudi, oznaila je ulazak okolia u meunarodnu agendu.

7 Prezervacionizam: Pristup koji se temelji na stavu o potovanju prirode, osobito divlje, koji zastupa zatitu

resursa od svakog oblika razvoja.

2. SUVREMENI EKOLOKI PROBLEMI

7

Samim postojanjem na Zemlji ovjek je poeo oblikovati okoli i prilagoavati ga svojim potrebama. U

poetnim fazama razvoja tek je neznatno remetio prirodnu ravnoteu, no razvojem tehnike te

povedanim zahtjevima za zadovoljenje svojih potreba u novije vrijeme, ovjek bitno utjee na

prirodnu ravnoteu i ugroava brojne ekosustave.

Prirodni okoli ovjeku osigurava ostvarivanje temeljnih potreba (za hranom, pidem, zaklonitem)

te je stoga nenadomjestiv. Istodobno sve potrebe, elje, navike i interesi ovjeka koje priroda ne

moe neposredno zadovoljiti neprekidno rastu kako koliinski tako i kvalitetom. Stoga ovjek

koristedi prirodne resurse (zrak, vodu, zemljite, biljke, ivotinje itd.) i kultivirajudi ih na razliite

naine, oblikuje svoj vlastiti okoli, razliit od prirodnog.

U meusobnom odnosu prirodnog i ovjekovog sustava s vremenom su nastali veliki konflikti jer je

ovjek ostvarivao svoje potrebe ne obazirudi se na mogudnosti i izdrivosti prirodnog sustava te tako

uzrokovao sve vedi nedostatak prirodnih sirovina i pojavu prvih ekolokih katastrofa. To je dovelo do

promjene odnosa ovjek-priroda.

Svijest o ogranienosti resursa nastala je na praktinom iskustvu ljudi, pa ekoloke probleme nije

artikulirala znanost ved realna spoznaja o granicama rasta.

Takva poljuljana slika stalnog uvedavanja blagostanja i neograniene potronje poela je, u

posljednjoj etvrtini 20. stoljeda, zahtijevati rjeenja od znanosti i tehnologije.

2.1. Odnos ovjeka prema prirodi

2.1.1. Zemljina povijest

Planet na kojem ivimo - Zemlja star je oko 4,6 milijardi godina. Tono izraunavanje Zemljine

starosti postalo je mogude tek 1950-ih, kada je utvreno da je stara otprilike kao i Sunce i ostali

planeti. Tada su znanstvenici otkrili da neki radioaktivni elementi mogu posluiti kao "sat" koji biljei

prolaenje silnih vremenskih razdoblja.

Tragovi primitivnog ivota pronaeni su u stijenama starim skoro 3,5 milijarde godina. Taj ivot

sastojao se od bakterija i algi najjednostavnijih jednostaninih oblika. Prije toga Zemlja je bila

negostoljubiv planet, uznemiravan estim potresima i vulkanskim erupcijama, a nije imao ni

prikladnu atmosferu. Oceani su nastali vjerojatno u posljednjih milijardu godina, jer su vulkani

izbacivali vodu iz plata odnosno sloja to lei ispod Zemljine kore. Prva se atmosfera sastojala od

vodika (H2). Kisik koji diemo proizvele su zelene alge koje su ivjele u moru, a neto je nastalo

raspadom vodene pare pod djelovanjem ultraljubiastih sunevih zraka.

I onda, najednom, prije otprilike 570 milijuna godina, ivot je naglo probujao. Prije 400 milijuna

godina u zraku je ved bilo dovoljno kisika da na kopnu uzmognu ivjeti prve biljke, a sljededih su se 50

milijuna godina pojavile i prve kopnene ivotinje i poele evoluirati.

8

Tablica 1. Geoloki kalendar u kojem su prikazana glavna zbivanja u razvoju ivota na Zemlji od kambrija, koji je poeo prije 570 milijuna godina, pa sve do kvartara, koji traje tek 2 milijuna godina.

4,600 PREKAMBRIJ - Prekambrij obuhvada najvedi dio geolokog vremena. Zemljina kora, kopnene mase i mora tek su stvoreni, a i vulkani su vrlo ivi. Od prekambrijskih su stijena izgraeni dijelovi svih kontinentalnih titova. Tragovi su ivota u pravilu rijetki.

570 KAMBRIJ - Prelazak u kambrij lako se opaa zbog iznenadne pojave obilja fosila. Taj dogaaj oznaava poetak paleozojske ere. U mnogobrojnim, plitkim morima silno su se namnoili rani morski organizmi. Napose su bili rasprostranjeni trilobiti.

500 ORDOVICIJ - Na najvedem djelu Zemlje vlada blaga klima a mora i dalje pokrivaju vedinu njezine povrine. Nastavlja se sedimentacija a dolazi i do izdizanja planina. Posebno se istiu alge koje taloe stijene, a mora obiluju koraljima, spuvama i mekucima.

440 SILUR - U Zemljinoj povijesti dolazi do dramatinog zaokreta jer se razvijaju bezeljusne ribe, prvi kraljenjaci, koje se prvi put pojavljuju u ordoviciju. Prve se kopnene biljke pojavljuju koncem silura, to je jo jedan korak naprijed.

408 DEVON - Poetak devona vrhunac je stvaranja planina, ali je to razdoblje znaajno prije svega zbog eksplozivne evolucije. Kopno koloniziraju prve biljke sjemenjae. Mnoe se ribe svih oblika i veliina, a dolazi i do evolucije prvih kopnenih ivotinja vodozemaca.

360 KARBON - Nastavlja se stvaranje planina, nabiranje i erozija. Poumljene movare i delte u Sjevernoj Americi i u Europi bivaju potopljene, pa tako nastaju velika leita ugljena. June kontinenta zahvada odledba. Kukci se mnoe, a pojavljuju se i prvi gmazovi.

286 PERM - Najvedim djelom Pangee goleme kopnene mase nastale spajanjem svih plutajudih kontinenata prevladavaju pustinje. Gmazovi se ire na sve strane, a razvijaju se i dananji kukci. Nastaje nova kopnena flora i etinjae.

248 TRIJAS - Na poetku mezozojske ere Pangea se poinje raspadati. Na kopnu etinjae stjeu prevlast nad ostalim biljkama. To je razdoblje obilja raznovrsnih gmazova, pojavljuju se i prvi dinosauri i divovski morski gmazovi. Dolazi do razvoja prvih sisavaca.

213 JURA - Otvaranje Atlantskog oceana povezano je s poprilinom vulkanskom aktivnodu. Na kopnu vladaju dinosauri, letedi gmazovi i prve ptice osvajaju zrak. U juri nailazimo na prve tragove biljaka cvjetnjaa.

144 KREDA - U doba tog maksimalnog irenja svjetskih mora taloi se mekani sediment nazvan kreda, i to napose u Britaniji. Prevladavaju dinosauri koji dominiraju sve dok koncem tog razdoblja iznenada izumiru zajedno s mnogim drugim vrstama.

65 TERCIJAR - Na poetku kenozoika (dananjeg geolokog doba) dolazi do eksplozivnog rasta sisavaca. Razvijaju se mnoge vrste ali dio ih i izumire. Naglo se ire biljke cvjetnjae, a kada je klima zahladila, pojavljuju se i stepe. Dolazi do znatnog uzdizanja kopna.

2 mil. godina

KVARTAR - To je posljednje geoloko razdoblje koje jo uvijek traje. U njemu su se etiri velike oledbe izmijenile s toplijim razdobljima. Sisavci su napredovali i prilagoavali se klimatskim promjenama. Razvija se ovjek.

9

Slika 1. Zemlja snimljena iz svemira.

2.1.2. Odnos ovjeka prema prirodi

Ljudi su od najranijih vremena ovjekovog razvoja prirodu shvadali trojako:

ovjek je shvatio da ga okruuju biljke i ivotinje

priroda ivi i u samom ovjeku jasno se oitujudi u razmnoavanju, bolesti i smrti

ovjek je izgradio stav prema neivoj prirodi koja se oituje u svojim sastavnim dijelovima

(primjerice u rijekama, umama, Suncu, Mjesecu, zvijezdama) te u nepravilnostima

(poplavama, potresima, suama).

Taj odnos oitovao se na etiri podruja: u mitovima, obredima, opaanju i znanstvenom prouavanju

prirode te u praktinim djelatnostima.

O obiajima pretpovijesnih ljudi raspolae se tek malobrojnim izravnim dokazima odnosno prikazima

lova i ivotinja na zidnim slikarijama. Kad je rije o neivoj prirodi to su kameni krugovi (npr.

Stonehange) koji su sluili kao sveta mjesta koja su gradili poljoprivredni narodi u hladnim predjelima

zapadne Europe oni kojima su izvori hrane ovisili o Suncu.

U tradicionalnim drutvima opstanak ovisi o paljivom promatranju prirode. Akumuliranim znanjem

raspolau stariji ljudi, a esto ga prenose kroz pjesme i zagonetke. Uzmimo za primjer Gabbare, jedno

od nomadskih plemena na sjeveru Kenije koji na gotovo polupustinjskoj zemlji uzgajaju goveda. U

naizgled sasvim sluajnom slijedu kia i sua starci su zamijetili pet ciklusa koji se pojavljuju svakih 14,

35, 42, 63 te 80 100 godina. To im je omogudilo da predvide jaku suu 1984. godine zbog

preklapanja nekoliko ciklusa te da se na nju pripreme dugom i mukotrpnom seobom prema Etiopiji.

Zahvaljujudi tome njihovi gubici bili su mnogo manji od onih koji su se ogluili na upozorenja i izgubili

95% goveda, 60% koza i 40% ovaca te postali potpuno ovisni o meunarodnoj pomodi.

10

2.1.2.1. Postupci i stavovi

Razliiti oblici ponaanja ukazuju na odreen odnos prema prirodi. Tako de na primjer lovci,

nomadski stoari i sjedilaki poljodjelci prirodu vidjeti na sasvim razliit nain. Znaajne razlike

opaaju se i u okvirima pojedinih grupa primjerice zbog karakteristika okolia ili kulturnih faktora. Kao

primjer moemo opisati lovne tehnike kenijskih Masaija i stanovnika pustinje Kalahari. Potonji love

sami, goli, puudi po tlu pokuavaju se stopiti s okoliem. Masai lovi kao jedan u nizu kostimiranih

ratnika koji napreduju pjevajudi, uspravni te svaki udi da ulovi lava, simbol muevnosti. Ovaj primjer

izraava dva stava prema ovjekovom mjestu u prirodi: jednom je on njezin dio, drugi put njezin

gospodar. Potonji stav postat de jednim od kljunih uzroka uspona zapadne civilizacije i razvoja

modernoga svijeta.

Slika 2. Kenijski Masai ratnik. Slika 3. Bushmani iz pustinje Kalahari.

2.1.2.2. Rane civilizacije

U plodnim podrujima Egipta i Mezopotamije razvoj sjedilake poljoprivrede stvorio je vikove hrane

i omogudio razvoj gradova i rast prvih civilizacija. Njihov odnos prema prirodi imao je neke zajednike

karakteristike. Na primjer, kod svih se opaa razvoj astronomskih promatranja i izrada kalendara.

Zatim, svim zemljoradnikim drutvima zajedniko je traganje za prirodnim pojavama koje odreuju

kakav de biti urod (npr. kia, godinje poplave Nila u Egiptu, isuivanje movara u Mezopotamiji).

2.1.2.3. Batina kranstva

Krdanstvo je svoju tradiciju batinilo iz judaizma u kojem sredinje mjesto zauzima mit o stvaranju

koji je ljudima dao vlast nad ivotinjama i pravo da se s njima slue kako im drago. Nadalje, po uenju

vjere, ivotinje nemaju duu, a boanska se svrha ostvaruje kroz ljudski rod.

11

Druge velike religije poput hinduizma i budizma ovjeka ne uzdiu tako visoko pa za njih svijet samo

prolazi kroz stvaranje i razaranje. Takve religije nisu poticale osjedaj nadmodi nad prirodom.

2.1.2.4. Zapadna civilizacija

U novije vrijeme ovjek je na prirodu poeo gledati kao na mehanizam kojim se moe manipulirati.

Takav pristup poele su potkopavati ekoloke katastrofe posljednjih nekoliko godina. Debata koju su

one pokrenule otkrila je beskrajan spektar stavova. Navest demo samo krajnosti: "hipoteza Gea"

tumai da je biljni i ivotinjski svijet na Zemlji preobrazio njenu klimu jer je isputanjem plinova

promijenio sastav atmosfere te da je Zemlja zapravo organizam koji sam sebe regulira. S druge strane

su oni koji i dalje tee iskoritavanju prirode do krajnjih granica, to se oitovalo i u poetku

manipulacije genima.

2.1.3. Razlika izmeu zatite okolia i zatite prirode

Okoli se jo uvijek shvada kao puki predmet ovjekove regulacije. Pri tome zatita okolia i zatita

prirode nije usmjerena protiv napretka nego je to borba protiv stihijskog i neplaniranog razvoja.

Danas postoje razlike izmeu pojmova zatita okolia i zatita prirode. Prema Zakonu o zatiti

okolia, okoli je prirodno okruenje: zrak, tlo, voda i more, klima, biljni i ivotinjski svijet u

ukupnosti uzajamnog djelovanja i kulturna batina kao dio okruenja kojeg je stvorio ovjek.

Priroda je neto to je nastalo samo po sebi i uvijek se iznova raa po prirodnim zakonitostima i

snagama. Priroda je ukupna iva i neiva priroda koju nije stvorio ovjek i ui je termin od termina

okoli.

Razlike u pojmovima zatita okolia i zatita prirode proizlaze iz razliitog pristupa objektu zatite.

Kada je okoli objekt zatite, tada je interes usmjeren preteito na interese ljudi (antropocentrina

teorija kako koristiti i oblikovati okoli), a kada je objekt zatite priroda interes ljudi se usmjerava na

zatitu ekolokih sustava (ekocentrini pristup).

Danas se stanovnitvo povedava iznimno brzo te de uskro trebati prehraniti dva puta brojnije

stanovnitvo to de izazvati brojne razvojne i ekoloke probleme. Osim toga struktura, dinamika i

teritorjalni raspored stanovnitva ini posebni problem jer de vedina stanovnitva ivjeti u

nerazvijenim i siromanim zemljama. U posljednja tri desetljeda nerazumno su se eksploatirali

prirodni resursi ak vie od stope koja omoguduje obnovu i regeneraciju, to znai da se razvoj

ovjeanstva sve vie bazira na prirodnom kapitalu, a ne na kapitalu kojeg je stvorio ovjek.

Porast stanovnitva i pretjerano iscrpljivanje resursa dovodi do breg i negdje potpunog

unitavanja dijelova okolia. U borbi za prosperitet ovjek je modernim strojevima remetio prirodne

12

tokove i zakonitosti stvarajudi ekoloku neravnoteu. Tako se prosjeno godinje posijee oko 1,5

milijardi m3 drva, a pustinjski se prostori ire 20% godinje.

Unitavanje pojedinih dijelova okolia ili cijelih ekosustava bitno dovodi u pitanje opstojanje

pojedinih ivih bida. Procjenjuje se da de poetkom tredeg tisudljeda izumrijeti oko 500.000

2.000.000 vrsta ili 15-20% svih ivih vrsta. Nestajanje bioloke raznovrsnosti i genetskog bogatstva

nije samo moralno pitanje ved i pitanje ekoloke ravnotee itavog planeta.

Zemlju nazivamo vodenim ili plavim planetom jer je oko 71% njezine povrine prekriveno vodom.

No tek je oko 2,5-3% te vode slatka voda koja u velikoj mjeri nije dostupna ljudima za pide. Zbog te

injenice danas 77% ljudi nema dovoljno sanitarno ispravne pitke vode.

Ubrzan gospodarski rast, koji se posebice oituje izgaranjem fosilnih goriva, stvara velike koliine

razliitih estica i plinova koje odlaze u atmosferu i akumuliraju se u koliini od 20 milijardi tona

godinje (i vie). To izaziva globalne ekoloke probleme kao to su promjena klime, ozonske rupe i sl.

Sve vedi raskorak izmeu razvijenih i nerazvijenih zemalja te zaostajanje ovih posljednjih izaziva

goleme neravnomjernosti izmeu etvrtine stanovnitva koje ivi u bogatim industrijski razvijenim

zemljama i tri etvrtine stanovnitva koje ivi u siromatvu i nerazvijenim zemljama. Nastupio je

trenutak kada bogati svijet treba spoznati istinu da se znaajnim dijelom razvio na jeftinim

sirovinama danas nerazvijenih zemalja te da u interesu mirnog i demokratskog razvoja sada mora

pomagati tim zemljama.

2.2. Ekoloka kriza

Ljudske djelatnosti tijekom posljednjih desetljeda dovele su do smanjivanja podruja pod umama, a

povedale su koliinu agroekosustava (agrokultura). Povedavaju se i povrine okupirane ekstremnim

ekosustavima (dezertifikacija). Uestalije su ekoloke krize. Do ekoloke krize dolazi kada se

promijene uvijeti okolia jedinke ili populacije u smislu da je u takvom okoliu nemgud ivot tj.

opstanak. Okoli moe degradirati ovisno o potrebama jedinke nakon promijena:

abiotikog ekolokog imbenika (npr. povedanje temperature, smanjivanje koliina

oborina...)

biotikog ekolokog imbenika (npr. pritisak predatora, povedanje broja nametnika...)

povedanje broja jedinki (overpopulation).

Ekoloka kriza moe biti vie ili manje brutalna (tj. moe trajati nekoliko mjeseci ili vie milijuna

godina), moe biti prirodnog ili antropogenog porjekla, moe se odnosti na jednu ili na vie vrsta.

Naposlijetku, ekoloka kriza moe biti lokalna (npr. prolijevanje nafte) ili globalna (povedanje razine

mora kao poslijedica globalnog zagrijavanja). U sluaju globalne krize posljedice su znaajne: vie od

13

90% vrsta bi nestalo, meutim znaajno je da je nestanak odreenih vrsta (npr. dinosaurusa) otvorio

prostora u ekolokoj nii koji je omogudio razvoj i diverzifikaciju sisavaca. Paradoksalno, ekoloka

kriza favorizira bioloku raznolikost8.

Kao poslijedice globalnih ekolokih kriza u prolosti danas na Zemlji moemo nadi karakteristine

primjerke:

endemi biljna ili ivotinjska vrsta, rod, porodica, red itd. koji naseljava ogranieno podruje

na Zemlji

relikti biljne i ivotinjske vrste koje su u prolosti bile iroko rasprostranjene; danas su se

odrale u ogranienom manjem arealu.

Ekoloka kriza obiljeava kulminaciju krize modernoga drutva. Ona limitira dostignute granice

razvoja i modernizacije na pretpostavci iskoritavanja prirodnih resursa. Ekoloka kriza ne znai opdu

katastrofu, pesimizam niti bezizlaznost ved oznaava stanje koje pokazuje da drutvo mora

promijeniti ponaanje glede odnosa napretka i zatite okolia.

Ekoloki problemi su uoeni u njihovoj kriznoj fazi kada se spoznalo negativno povratno djelovanje

ekolokog sustava na drutveni sustav, kada je priroda zbog vlastite nemogudnosti samoregeneracije

i samoproidavanja od posljedica ovjekova djelovanja povratno negativno utjecala na floru i faunu,

tj. na cjelokupni ivot na Zemlji.

Kao primjer zakanjele spoznaje nekog ekolokog problema moemo spomenuti teoriju lopoa. Po

toj teoriji lopo raste eksponencionalno u nekom jezeru. Ukoliko mu je potrebno 30 dana da u

potpunosti prekrije jezero, postavlja se pitanje koliko dana mu je potrebno da prekrije polovicu

jezera? Odgovor je naravno, 29 dan. To nas upozorava da posljednjeg dana vie nemamo vremena

reagirati na potencijalnu ekoloku krizu ili katastrofu.

8 Bioloka raznolikost je sveukupnost ivih organizama, koja obuhvada raznolikost unutar vrsta, meuvrstama i

ekosustavima na odreenom podruju.

Do ekoloke krize doveli su:

1. rast stanovnitva (demografska eksplozija, problemi hrane, rast gradova i sl.)

2. nestaica sirovina i energenata

3. oneidenja okolia

4. ugroavanje bioloke raznolikosti

5. nerazumna eksploatacija prirodnih resursa.

14

Ekoloka kriza ima tri stupnja: prvi je pojava ekolokog problema, drugi je ugroavanje ekosustava, a

tredi je ekoloka katastrofa. Za ovjeka je znaajno da kao inteligentno bide rjeava probleme s

kojima se susrede (dakle da reagira ved u prvom stupnju krize), a ekoloki problemi su toliko veliki da

ukazuju na prijeku potrebu promjene suvremenoga naina ivota.

2.2.1. Definicija i nastanak ekolokih problema

Tijekom 18-og stoljeda ljudsko je drutvo zapoelo svoj ubrzani razvoj na bazi koritenja prirodnih

energetskih izvora. Da bi zadovoljilo svoje potrebe, ovjeanstvo praktino koristi sirovine koje na

Zemlji postoje i sve njezine energetske izvore.

Industrijska i poljoprivredna revolucija donijele su prosperitet razvijenim i nerazvijenim zemljama.

Mnoge ekonomske promjene ubrzale su ekoloke probleme u razvijenim i u zemljama u razvoju.

Rudni i energetski resursi iskoritavali su se ili se jo uvijek iskoritavaju na ekoloki neprihvatljiv

nain samo da bi se zadovoljile sve vede potrebe ovjeanstva. Naruavanje stanja u okoliu zbog

gospodarskih i drugih aktivnosti ovjeka9 zapravo je naruavanje stanja prirodnih ekosustava (na pr.

nestajanje ozonskog omotaa), a ljude koji ubrzavaju tu potrebu treba smatrati jednim od njezinih

uzronika.

Primjera radi, ako je izlov ribe na nekom podruju vedi od reprodukcijskog ciklusa, tada takvo

ponaanje poprima obiljeje ekolokog problema, bez obzira da li je drutvo donijelo ili ne

odgovarajude standarde za izlov ribe.

Potrebno je razvijati holistiko miljenje i integrativni pristup znanosti u rjeavanju ekolokih

problema10

. Stoga treba temeljito ispitivati utjecaj ovjeka na biosferu, istraivati uinke koji

naruavaju postojede stanje te odrediti najbolji nain saniranja stanja u okoliu. Da bi se uspjeno

mogli rjeavati ekoloki problemi, ekoloka politika mora definirati kvalitetu ivota kao svoj najvaniji

cilj11.

9Utjecaj ovjeka na biosferu oituje se kao:

utjecaj na atmosferu (efekt staklenika, globalno zagrijavanje, ozonske rupe, kisele kie)

promjene u hidrosferi (otpadne vode, zakiseljavanje voda, termopolucija)

promjene na tlu (erozija, dezertifikacija, pesticidi, herbicidi, otpad)

izvori energije (potronja (sagorjevanje) fosilnih goriva, hidroelektrane, vjetroelektrane). 10

Ekoloki problem je bilo koja promjena stanja u fizikom okoliu do koje je dolo zbog ljudske aktivnosti kojom se naruava to stanje, a ima uinke koje drutvo dri neprihvatljivim po prihvadenim ekolokim normama (standardima). 11

Da bi se uspijeno mogli rijeavati ekoloki problemi, ekoloka politika mora prije svega definirati tzv. kvalitetu ivota (quality of life), kao svoj najvaniji cilj. Pojam kvalitete ivota pripisuje se od 1920. engleskom ekonomistu A. C. Pigou. U znanstvenoj, politikoj i dnevnoj uporabi sustavno se taj termin pojavljuje od 70-ih. Vezan je uz rasprave o granicama rasta, a ishodite mu je u nezadovoljstvu bruto drutvenim proizvodom kao mjerilom gospodarskog rasta, blagostanja i standarda. Kvaliteta ivota moe se u idealiziranom obliku odrediti kao razvojni cilj, koji pojedinac ili drutvo u cjelini stvara povoljne uvjete svojega opstanka na Zemlji.

15

Donoenjem propisa koji reguliraju utjecaj pojedinih oneidivaa na okoli, zatitu pojedinih

ekosustava i vrijednosti prostora, utemeljena je zatita okolia kao posebna i vana drutvena

djelatnost koja se stalno razvija i unapreuje i utjee na kvalitetu ivora.

2.2.2. Razlika izmeu ekologije i zatite okolia

2.2.2.1. Ekologija

Rije ekologija je sloenica grkih rijei ikos to znai dom, kudanstvo te logos to znai znanost. Prvi

puta se poela upotrebljavati u biologiji kao pojam vezan uz prouavanje stanita biljnih i ivotinjskih

vrsta, s vremenom se poela upotrebljavati u irem kontekstu da bi napokon rije oznaavala

racionalno gospodarenje prirodnim okoliem koji predstavlja dom, ne samo za ovjeka ved i za sva

ostala iva bida.

Ekologija je danas samostalna znanstvena disciplina koja prua konkretne podatke na osnovu svojih

istraivanja. Podruje kojim se ekologija bavi je vrlo iroko, a moemo ga podijeliti u dva velika

podruja: idioekologija i sintetska ekologija.

2.2.2.1.1. Idioekologija

Idioekologija ili autekologija je dio ekologije koji se bavi prouavanjem odnosa organizma i okolia, tj.

utjecajem razliitih imbenika na okoli (temperatura, svijetlo, padaline).

2.2.2.1.2. Sintetska ekologija

Sintetska ekologija se bavi prouavanjem odnosa meu jedinkama. Jedinke su u prirodi udruene u

populacije. Populacija je skup jedinki iste vrste koje nastanjuju odreeni prostor i imaju razliite

meusobne odnose od kojih je najvaniji razmnoavanje.

Podvrste sintetske ekologije su: populacijska ekologija koja prouava odnose meu populacijama i

unutar pojedine populacije te biocenologija koja prouava meusobno povezane populacije poput

fitocenoze ili zoocenoze.

16

2.2.2.2. Zatita okolia

Zatita okolia je iri pojam od ekologije. Ona ukljuuje: ekologiju (nakon koje dolaze tehnologija,

komunalne djelatnosti), socijalne znanosti (sociologiju, psihologiju, teologiju, etiku), politiku

Suvremena ekoloka kriza u svijetu uvjetovana je nekontroliranom i bezobzirnom eksploatacijom

prirodnih resursa, pretjeranom industrijalizacijom i urbanizacijom, intenzivnim porastom tehnikog

progresa, nemarom i nedovoljnom brigom drava i meunarodne zajednice.

Sve veda degradacija okolia oituje se u naruavanju ljudskog zdravlja, ugroavanju ili nestanku

pojedinih biljnih i ivotinjskih vrsta, trovanju vode, zraka i tla, otedenju prirodnih pejzaa i slino.

Upravo ti problemi potakli su meunarodnu zajednicu na donoenje strogih zakona te na pradenje,

mjerenje i procjenu teta od oneidenja okolia i degradacije prirodnih resursa.

I Republika Hrvatska je potpisnica brojnih meunarodnih sporazuma o zatiti prirode i okolia meu

kojima su na primjer sporazum iz Kyota o klimatskim promjenama, Montrealski protokol o zatiti

atmosfere, dok je Zakon o zatiti prirode RH stupio na snagu 15. travnja 1994. godine.

Kao glavni oneidivai najede se spominju industrija, promet i kudanstva, zatim poljoprivreda,

meunarodna trgovina i prekogranina zagaenja. Meutim, i turizam se navodi kao jedan od

zagaivaa.

Turizam je kompleksna drutveno-ekonomska pojava koja meusobno povezuje ekonomske,

socijalne, kulturne i ekoloke elemente, a njegov utjecaj na gospodarstvo i okoli moe biti vrlo velik.

On na mnoge naine ugroava kvalitetu okolia, ali istodobno zavisi o odrivosti visoke kvalitete

okolia.

17

3. ONEIENJE OKOLIA

18

ovjekova mod da nakodi Zemlji zaista ima globalan i trajan uinak, a jedini nain da se razumije

nova uloga ovjeka i prirode je taj da se ovjek vidi kao dio sloenog prirodnog sustava koji

funkcionira prema odreenim zakonitostima.

U razmatranju degradacije i oneidenja12

okolia namede se pitanje: zbog ega se ljudi ponaaju

tako da izazivaju degradaciju i oneidenje okolia u kojem ive i rade? injenica je da se okoli

oneiduje prije svega zato to je gospodarski sustav tako postavljen da ekonomske odluke dovode

do degradacije prirodnog okolia. Oneidenje je posljedica proizvodnog ili potroakog ciklusa. U

bespotednoj trci za zaradom, menadment poduzeda ne razmilja o posljedicama svojih poteza za

oneidenje okolia - tvrde mnogi ekolozi. Ako bi takvo tumaenje bilo tono, oneidenje okolia bi

se moglo smanjiti slabljenjem motiva za stjecanje profita. Ali kako rijeiti problem ponaanja

potroaa i znatnog oneidenja okolia koje proizlazi iz takvog ponaanja? Postoje i mnoge

neprofitne ustanove (bolnice, kole) te komunalna poduzeda koji su oneidivai okolia, a nisu

potaknuti utrkom za profitom.

Osim ljudske aktivnosti koja djeluje na oneidenje okolia13

i prirodne pojave14

mogu bino utjecati

na oneidenje okolia. Razvoj ljudskog drutva ima znaajan utjecaj na drutveno-gospodarski razvoj,

posebice na stanje okolia pri emu gustoda naseljenosti uvjetuje gustodu ljudskih aktivnosti. To

izaziva potrebu koritenja prirodnih dobara, stvara oneidenje, odnosno ini pritisak na okoli.

Dvadeseto stoljede je donijelo dramatine promjene u pogledu veliine pritiska na okoli i vrste

pritiska na okoli.

3.1. Utjecaj urbanizacije i eksplozivnog rasta stanovnitva na oneienje okolia

Objavljivanje knjige Granice rasta izazvalo je veliku meunarodnu raspravu o postojanju ekolokih

granica ekonomskom i demografskom rastu15. Izvjetaj je koristio sistemsku teoriju i kompjutorske

oblikovne tehnike za analizu sloenih meusobnih ovisnosti izmeu pet kljunih veliina:

industrijske proizvodnje,

smanjenja prirodnih resursa,

oneidenja,

proizvodnje hrane i

rasta svjetskog stanovnitva.

12

Oneidenje okolia je promjena stanja okolia koja je posljedica tetnog djelovanja ili izostanka potrebnog djelovanja, isputanja, unoenja ili odlaganja tetnih tvari, isputanja energije i utjecaja drugih zahvata i pojava nepovoljnih po okoli. 13

Antropogeni uzronici (na pr. stanovnitvo, industrija, promet i td.). 14

Prirodni uzronici (na pr. poari, potresi, poplave i td.). 15

Izvjetaj Granice rasta financirao je Rimski klub, skupina utjecajnih industriujalaca, sveuilinih profesora i javnih dunosnika.

19

Prema rezultatima izvedenih simulacija autori su zakljuili da ako se postojedi trendovi rasta u svakoj

veliini nastave granice rasta na naem planetu dostidi de se za otprilike sto godina16

.

Izvjetaj je bio od golemog znaaja za razvoj ekoloke misli. Neposredni utjecaj njegove apokaliptike

poruke katapultirat de ekoloke probleme u iu javnosti i u politike Agende. Kao prvo, pojam

finitude koji potkrepljuje tezu o granicama rasta podrazumjeva da de svaki odrivi svijet biti prije

obiljeen materijalnim siromatvom nego obiljem. Drugo, isprepliudi kombinirani utjecaj pet

veliina, Izvjetaj je isticao uzajamnu zavisnost odnosa izmeu ljudi i prirode, koja nas ui da se

problemi ne mogu rjeavati zasebno. Trede, trenutni hod ekonomskog rasta je eksponencijalan pa bi

postupno razvijanje ekolokih problema moglo proizvesti nenadani katastrofalni ishod (ponovno

teorija lopoa). Poruka je da politiari moraju predvidjeti dovoljno rano djelovanje kako bi sprijeili

katastrofalan ishod predvien granicama rasta. Napokon, kratkorona tehnoloka rjeenja su

nedovoljna jer ona ne rjeavaju osnovne ekonomske, drutvene i politike uzroke ekoloke krize

ona mogu odgoditi unitenje, ali ga ne mogu sprijeiti. Zeleni su zakljuili da se ekoloka apokalipsa

moe otkloniti samo ako se ti sustavi iz temelja promijene.

3.1.1. Rast stanovnitva

Od vremena prve pojave ovjeka na Zemlji do 1945. bilo je potrebno vie od 10.000 narataja da broj

stanovnika dosegne dvije milijarde. A sada, u tijeku jednog ivotnog vijeka, svijetsko stanovnitvo de

porast s 2 milijarde na vie od 6 milijardi.

Dok je stanovnitvo svijeta poetkom stoljeda brojalo 1,6 milijardi ljudi, danas je ono poraslo na 6,3

milijarde, no bududi da udio rasta usporava prognozira se da de svjetsko stanovnitvo dosegnuti

vrhunac izmeu 9 i 10 milijardi ljudi oko 2060., s najvedim rastom u nerazvijenim zemljama.

Poetkom nove ere stanovnitvu naeg planeta bilo je potrebno 600 godina da se udvostrui,

poetkom 19. stoljeda stanovnitvo se udvostruilo za 80 godina, a danas se udvostruuje za 35

godina. Kakav pritisak na okoli izaziva takva eksplozija stanovnitva moe ilustrirati injenica da se

poetkom 20. stoljeda nije ni govorilo o ekolokim problemima, a danas se govori o ekolokoj krizi

globalnih razmjera.

Kontrola stanovnitva kljuni je problem u ekolokim tekstovima od objavljivanja uspijenice Paula

Erlicha The Population Bomb 1968., u kojoj je iznio tezu da je rast stanovnitva eksponencijalan.

Mnogi zeleni vjeruju da se samo sa smanjenjem broja svjetskog stanovnitva moe smanjiti potronja

na odrive razine. Kontrola rasta stanovnitva proturjena je zato to su mnoga predloena rjeenja

autoritarna i/ili se ini da diskriminiraju siromane zemlje, kao to pokazuje prijer Hardinova amca

za spaavanje i prijedlozi da se ukine pomod u hrani siromanim zemljama osim ako njihove vlade ne

uvedu programe obvezne sterilizacije ili strou kontrolu emigracije da bi zatitile bogate zemlje od

najezde izbjeglica s Juga. Neki zatitari okolia ak su oduevljeni politikom kineske vlade koja

doputa jedno dijete po obitelji.

16

Meadows i sur., 1972.

20

Zelene stranke, dobro svijesne osjetljivosti koja prati problem rasta stanovnitva odbacuju prisilne

metode. Mnogi dokazi govore da su ekonomski i socijalni razvoj (smanjenje siromatva, briga za

osnovne potrebe, bolja pismenost ena i sudjelovanje u radnoj snazi) najuinkovitija sredstva za

usporavanje rasta stanovnitva.

Oekivane stope rasta svjetskog stanovnitva se smanjuju i iznosit de oko 1,5% godinje. Oekivane

stope rasta za Afriku i zapadnu Aziju su oko 3%, za junu i istonu Aziju oko 2%, za Kinu oko 1,5%, to

je iznimno visoko. U svjetskom stanovnitvu prevladavaju stanovnici Afrike i Azije iji de udio iznositi

oko 76% u 2025. godini17

. Sa zabrinutodu moemo zakljuiti da 2010. Kina i Indija zajedno imaju oko

2,5 milijarde stanovnika tri puta vie od cjelokupnog stanovnitva Europe i Sjeverne Amerike.

Negativan utjecaj rasta stanovnika na okoli uglavnom je suvremena pojava uoena tek u posljednja

dva stoljeda. Uzrok tome moe se potraiti u industrijskoj revoluciji koja je na stanoviti nain i

omogudila demografsku ekspanziju jer je pridonjela zadovoljenju osnovnih ivotnih potreba ovjeka

kao bioloke vrste. Brzim promjenama u nainu ivota, poboljanom prehranom, boljim higijenskim

uvjetima, te napretkom medicine, produuje se prosjeni ivotni vijek ovjeka s 30 na 60 godina to

naravno utjee i na povedanje broja ljudi. Stope rasta broja stanovnika u nedovoljno razvijenim

zemljama poslije 1950. godine dvostruko su vie nego u razvijenim zemljama, a znatno nie od stopa

vlastitog gospodarskog razvoja. Posljedica je toga smanjenje industrijske i poljoprivredne proizvodnje

po stanovniku.

Eksplozivan rast stanovnitva posebno u zemljama u razvoju i nerazvijenim zemljama izaziva

degradaciju okolia. Kre se ume zbog poljoprivrednog zemljita, oneiduju se povrinske i

podzemne vode gospodarskim i kudnim aktivnostima, stvaraju se nekontrolirana odlagalita otpada

koja postaju potencijalna izvorita razliitih bolesti, a u urbanim sreditima zbog oneidenja zraka i

pitkih voda zdravlje ovjeka je sve ugroenije.

Prirodni se resursi nekontrolirano iscrpljuju, a nedovoljna proizvodnja hrane i energije poprima oblike

katastrofe za mnoge zemlje.

3.1.2. Proces urbanizacije

Gradovi su pokretai drutvenog, gospodarskog i tehnolokog razvitka, kolijevka civilizacije, poticaj za

razvoj novih drutvenih oblika, mjesto razliitih privrednih djelatnosti, stjecite ljudi. Takoer i

trgovaka, privredna, kulturna i politika sredita. Pruaju mogudnost za bolju naobrazbu, unosniji

posao, zdravstvenu njegu, razonodu, vedu drutvenu privlanost, sigurnost i samoostvarenje. Graani

u pravilu raspolau s vedim prihodima, lake ive, bolje i sigurnije nego ruralno stanovnitvo.

Ali, gradovi su oduvijek opteredivali ivotni okoli i bili poprite drutvenih sukoba, mjesto epidemija

raznih bolesti i klasne diferencijacije, potroite resursa i akumulacije kapitala, izvorite zakona i

raznih oblika kriminala, ishodite revolucija, ratova i osvajanja.

17

U 1985. godini taj udio je iznosio oko 69%.

21

Proces urbanizacije je ubrzan polovicom 19. st. kada je industrijski nain proizvodnje postao

katalizator svih zbivanja na Zemlji. Znanstveno-tehnoloka revolucija poela je ubrzavati svoj tempo

to je omogudilo nezamislivo povedanje ljudske modi na svijet i okoli koji nas okruuje. ovjek je dio

sloenog prirodnog sustava koji ima svoje zakonitosti funkcioniranja i modi de povedan broj

stanovnika nae planete prehraniti uz razvoj moderne tehnologije, i uz uvijet potivanja prirodnih

zakonitosti. S tim u vezi ubrzanom, uinkovitom i sveobuhvatnom akcijom meunarodne zajednice i

uz pomod nacionalnih drava, treba osigurati usporeniji i ravnomjerniji rast stanovnitva i velikih

gradova, jer treba uloiti mnogo truda i novaca da bi se ispravili negativni demografski, ekonomski i

ekoloki trendovi.

Izvjetaj Programa za ljudsko stanovanje Ujedinjenih naroda (UN Habitat) pokazao je da de za

dvadeset godina udio urbanog stanovnitva u ukupnoj svjetskoj populaciji od sadanjih 50% porasti

na 60%18

.

Urbanizacija je jedan od glavnih ekolokih problema u svijetu jer rastom gradova nestaju ili se

smanjuju prirodna zelena podruja, poljoprivredne povrine, a pritisak na okoli raste zbog

povedanog prometa u i van jednog velikog sredita. irenjem i zgunjavanjem urbanih sredita dolazi

do opadanja kvalitete okolia u samim gradovima i time smanjenja kvalitete ivota svih stanovnika.

U svijetu je 1800-te urbanizirano bilo svega 3% povrine. Poetkom 1900-ih taj postotak raste na

14%, a 2007. iznosio je 50%. Vjerojatnost za idude godine penje se na 80% povrine.

Rauna se da de do 2025. 5 milijardi ljudi ivjeti u gradovima (60% svjetskog stanovnitva). Najvedi

prirast zabiljeit de azijske i afrike zemlje (90%) u kojima svakodnevno 170.000 ljudi naputa svoja

ruralna obitavalita i seli u grad. Slijede put poljoprivrednih proizvoda od mjesta gdje se proizvode

(kao monokulture) do mjesta gdje se konzumiraju (u globalnoj raznovrsnosti).

Slika 4. Trendovi urbanizacije u 2003. po regijama svijeta.

18

Urbanizacija je ubrzana osobito u zemljama u razvoju u kojima se gradovi svakog mjeseca povedavaju za 5 milijuna stanovnika.

22

1950. na svijetu su postojala samo 2 velegrada (>8 milijuna stanovnika): New York sa 12,3 milijuna

stanovnika i London sa 8,7 milijuna. 1990. njihov je broj narastao na 21 (16 u zemljama u razvoju).

Broj gradskog stanovnitva ne ovisi samo o prirodnom natalitetu i pridolicama nego i o proirivanju

gradske povrine, odnosno administrativnoj inteligenciji prigradskih satelitskih naselja. Realno

gledajudi Mexico City danas nastanjuje 26 milijuna ljudi, a za nekoliko desetljeda mogao bi dosedi 40

milijuna. 25-50% gradskog stanovnitva ivi u predgraima i slamovima. Nastaju etvrti s primitivnim

nastambama19

:

bez potrebne infrastrukture,

bez kanalizacije,

bez dovoljno kvalitetne pitke vode i

bez odvoza smeda.

Slika 5. Primjer gradskih slamova u nerazvijenim zemljama.

Preduvijeti za nastanak i razvitak gradova su:

Smjetaj na prirodnim prometnicama (obala rijeka i mora, komunikacije i raskrsnice)

Posvemanja ovisnost o opskrbi energijom

Ovisnost o dovoljnoj opskrbi sirovina za gospodarske djelatnosti

Problem opskrbe pitkom vodom i hranom iz blieg ili daljeg okolia

Razliiti oblici proizvodnje, trgovine i drutvenih usluga

Gradski promet s infrastrukturom

Radna mjesta, stanovi, kole, kupovni centri, zdravstvene i druge javne ustanove

Prostorna diferencijacija gradskih etvrti prema imovinskom statusu graana

Crkve i groblja

Objekti i prostori za sport, razonodu i rekreaciju

Problem oneidenosti zraka

Problem zbrinutosti otpadnih voda i smeda.

19

Favela-sindrom.

23

3.1.2.1. Ekosustav grada

Za izgradnju struktura potrebne su ogromne koliine raznih materijala (opeka, kamena, ljunka,

pijeska, cementa, asfalta, drva, stakla, plastike, eljeza). Grad je ovisan o neprekidnom unosu

ogromnih koliina primarne i sekundarne energije (po tredina se troi u kudanstvu, prometu i

industriji), vodoopskrbi iz dalekog okolia, uvozu raznovrsne hrane iz raznih dijelova svijeta, import

sirovina i predprodukata za industriju. Neizbjene su popratne pojave za okoli: oneidenje

atmosfere, tla, rijeka, jezera ili mora otpadnim vodama, odlaganje vrstog otpada ili opteredivanje

atmosfere njegovim spaljivanjem.

Velegrad povedava kulturnu i drutvenu raznolikost ali smanjuje bioloku raznolikost.

3.1.2.2. Stanje u Hrvatskoj

Prostor RH izuzetno je nacionalno bogatstvo obiljeeno krajobraznom i arhitektonskom raznolikodu.

Raznolikost prostora i procesa bila je pod utjecajem niza povijesnih okolnosti:

migracije stanovnitva,

blizina graninih podruja,

rata i td.

Posljedice ratnih operacija na okoli danas se oituju u 1200 km2 minski sumnjivih podruja te

migracijama stanovnitva iz ruralnih podruja u urbana. Za domovinskoga rata dolo je do pada

gospodarskih djelatnosti u svim sektorima pa se bruto domadi proizvod (BDP) smanjio za oko 35%, a

potronja energije za gotovo 30%. Do preokreta dolazi 1997. U narednim godinama biljei se porast

gospodarskih aktivnosti te dosezanje ukupne prijeratne razine u pojedinim sektorima. Sukladno tome

i pritisci na okoli ranih devedesetih pokazivali su izraziti minimum, a danas se pribliavaju

predratnom intenzitetu. Meutim, u strukturi pritisaka po podrujima znatne su razlike. U

poratnome razdoblju RH je bila usmjerena na oivljavanje gospodarskih aktivnosti, a zatita okolia

nije bila jedan od prioriteta razvitka. Pozitivan politiki stav te sve intenzivnije pripreme za lanstvo u

EU pridonijeli su unapreenju politike zatite okolia. Tomu je pogodovala i rastuda svijest o

gospodarskoj vrijednosti ouvana okolia.

Prostorni prerazmjetaj stanovnitva u procesu urbanizacije je jedan od bitnih obiljeja razvitka

Hrvatske. Najznaajniji uinci takvog razvitka su: porast broja gradova i broja stanovnika u gradovima

te depopulacija manjih seoskih naselja sa nizom neeljenih pojava. Ruralni prostori zahvadeni su

snanim egzodusom (poseban problem otoka), ostaju demografske mase ili je ona nepovoljne

strukture, zbog ega dolazi do smanjenih gospodarskih aktivnosti, naputanja obradivih povrina,

izumiranja naselja i sl. Istovremeno u gradskim naseljima dolazi do snane koncentracije stambenih,

radnih, uslunih i rekreacijskih funkcija, to takoer stvara vrlo snane ekoloke poremedaje,

odnosno umanjuje kvalitetu okolia i ivljenja u takvim naseljima. irenje graevinskih zemljita ima i

24

druge negativne posljedice. Gradnja stambenih i gospodarskih objekata esto se mimo kontrole i

potrebnih dozvola, iri i na zemljite predvieno za posebne namjene, ime se ugroava kvaliteta

podzemnih i nadzemnih voda, smanjuju zelene povrine, ugroavaju biljne i ivotinjske vrste i sl.

Urbanizirana podruja redovito su najvedi potroai raznolikih energenata, to bitno utjee na

kvalitetu okolia uih i irih prostora. Radom razliitih proizvodnih i potronih energetskih

postrojenja, kudnih loita, klima-ureaja, brojnih automobilskih i drugih motora s unutarnjim

izgaranjem, u gradsku atmosferu odlazi velika koliina neiskoritene toplinske energije. Istovremeno

u zrak se isputaju razliita druga oneidenja, kao to su plinovi, pare, krute estice i sl., zbog ega se

u gradskim naseljima vrlo esto formiraju gusti slojevi magle u kojoj su znatne koliine ugljinog

dioksida i drugih otrovnih tvari. Prevelik i nekontroliran rast gradova utjee na promjenu klime,

promjenu regionalnih ambijentalnih vrijednosti, vodi dehumanizaciji ivota, razliitim

nesporazumima, stresovima, napetostima i drugim sociolokim i psiholokim poremedajima.

Razina socijalnih i gospodarskih pritisaka na okoli u RH uvjetovana je ukupnim razvojem zemlje. U

vremenu posljednjih 15-ak godina taj razvoj dodatno je bio obiljeen:

posljedicama Domovinskoga rata,

tranzicijskim procesima u gospodarstvu te

postupnim uvoenjem europskih standarda u procesu pridruivanja EU.

Urbana podruja stalno su u porastu. Unato opadanju ukupne hrvatske populacije i prometnim

koridorima koji ih povezuju, u urbanim podrujima nastavlja se trend koncentracije stanovnitva.

Polovica stanovnika ivi na 26,8% povrine kopna. Porast se posebno oituje u prigradskim

podrujima Zagreba i ostalih regionalnih centara (Split, Rijeka, Zadar, Osijek).

Koncentracija stanovnitva oko urbanih centara se nastavlja i dalje. U gradu Zagrebu i Zagrebakoj

upaniji na 6,6% povrine nacionalnoga teritorija ivi 25% stanovnitva. Takav rast populacije

rezultira stihijskom (esto bespravnom) gradnjom te degradacijom krajobraznoga i urbanoga

identiteta. Intenzivna gradnja u obalnome podruju nije zaustavljena. U razdoblju od 1990. 2000.

trajno je prenamijenjeno oko 4 700 ha zemljita. Ipak, promjene prostora manje su nego u drugi

europskim zemljama. Postoji problem nekoordiniranih aktivnosti mnogobrojnih imbenika koji utjeu

na zahvate20 u prostoru te neusklaenosti meu propisima.

Napredak se primjeduje u podruju izgradnje infrastrukture (od 1990. 1997.). Na 1000 stanovnika

dolazi 6,37km duljine javnih cesta.

Zacrtani ciljevi vezani uz potrebu uravnoteenoga prostornog razvoja RH jo se ne ispunjavaju.

Negativan prirast stanovnitva nije zaustavljen, sredinom 2003. iznosio je -2,9 na 1000 stanovnika.

20

Zahvat u okoliu je svako trajno ili privremeno djelovanje ovjeka koje moe naruiti ekoloku stabilnost ili bioloku raznolikost ili na drugi nain moe nepovoljno utjecati na okoli.

25

3.2. Rast industrije i energetike

Energija je krvotok gospodarstva i glavni pokreta razvoja ljudske civilizacije i presudna je za opdi

napredak ovjeanstva. Koritenje energije preduvjet je za dananji nain ivota i gospodarske

djelatnosti. Koliina, vrsta i nain energetske potronje pouzdani su pokazatelji ivotnoga standarda i

razvoja zemlje.

Zbog trajnoga porasta stanovnitva, sve vede proizvodnje hrane i materijalnih dobara globalna

potronja primarne energije u stalnom je porastu. Tako je poetkom 20-og stoljeda ukupna potronja

energije iznosila 1293 x 106 tona ekvivalenta ugljena pri emu su ugljen i drvo sudjelovali s vie od

90%. Godine 1995. ukupna potronja energije iznosi 10 671 x 106 tona ekvivalenta ugljena, a ugljen i

drvo sudjeluju s ispod 30%. Danas je nafta glavni izvor energije i sudjeluje u ukupnoj potronji

svijetske energije s oko 35%. Njezine su rezerve znatno manje od rezervi ugljena, a pretpostavlja se

da bi mogle trajati jo oko 30 godina uz dananji tempo potronje.

Energija ima svoju ekonomsku i ekoloku cijenu. Glavni dananji izvori energije su konani i iscrpivi, a

njihovo trajanje moemo produiti tednjom:

temperatura u stanu moe se regulirati i zatvaranjem radijatora, a ne samo otvaranjem

prozora,

gasimo svjetla i kudanske aparate kad nisu potrebni,

proizvodnjom iz recikliranog otpada troi se manje energije nego proizvodnjom iz sirovina,

koritenje javnim prijevozom umjesto osobnim automobilom.

U posljednjih 30-ak godina u graevinarstvu se primijenjuju mnogi novi izolacijski materijali,

oznaavanje energetske uinkovitosti kudanskih aparata postao je standard, malo koji proizvoa

automobila u reklami nede istadi malu potronju. Ipak, uz sve navedeno, potronja energije od 1970.

do 2002. je udvostruena. Glavni izvor za sve te energetske potrebe su fosilna goriva koja daju 85-90

% energije. Meu njima je najznaajnija nafta (35-36 %), dok su ugljen i plin podjednako

zastupljeni21. Gotovo 8% energije potjee iz nuklearnih elektrana, a na obnovljive izvore odnosi se tek

3,3 %.

Proizvodnja primarne energije je u porastu iako nije dostignuta razina proizvodnje iz 1990. Potronja

energije jedan je od osnovnih pokazatelja rasta. Od 1992. (ostvarena minimalna ukupna potronja)

potronja energije neprestano raste uz stopu od 3,1% to je u skladu sa porastom BDP-a, a

posljedino raste i emisija CO2. Od 2000. prosjena stopa rasta emisija dvostruko je veda od rasta

potronje energije. Emisije SO2 stabilizirane su na 35% emisija iz 1990. to je posljedica provedbe

sustavnih mjera zatite meu kojima i uvoenje EMS-a22 sukladno normi ISO 14001.

U Hrvatskoj se i dalje preteito rabe tekuda goriva. Hrvatska nije znatnije mijenjala strukturu

energetske potronje od naftne krize 1973. pa i nadalje troi najskuplji energent.

21

Neto drukije vrijednosti u nekim izvorima posljedica su drukije metodologije: ukljuivanje nekomercijalnih izvora uglavnom spaljivanja drva, biljnih ostataka, otpada. 22

EMS (Environment Management System) Sustav upravljanja okoliem.

26

U Hrvatskoj struktura potroene energije iznosi:

Udio plinovitih goriva raste s 12 na 15%

Udio motornih goriva raste s 28 na 30%

Elektrina energija ima udio oko 20%

Promet oko 20% (u cestovnom prometu sa 85% utroene energije obavlja se 61% teretnog i

84% putnikog prometa).

Nastavi li se predvieni trend gospodarskog rasta RH de ved 2011. dostidi razinu emisije na koju

prema Kyotskom protokolu ima pravo u razdoblju od 2008. 2012.

3.2.1. Smjernice i aktivnost energetske uinkovitosti u RH

U sektoru industrije koji u neposrednoj potronji energije sudjeluje s neto vie od 20% predvia se

uvoenje funkcionalne mree energetske uinkovitosti i sheme energetskih pregleda za industriju,

gdje de za energetski intenzivnije industrije oni biti obavezni. Metodom batine u obliku unapreenja

sustava naknada za emisije CO2 nastojat de se potaknuti potroae na implementaciju mjera

energetske uinkovitosti i smanjenja emisija, dok de se istovremeno kao mrkva provoditi poticanje

kogeneracije toplinske i elektrine energije. Takoer, predvia se ukljuivanje Hrvatske u europsku

shemu trgovine emisijama.

U prometu koji sudjeluje s oko 30% u neposrednoj potronji energije predvia se propisivanje stroih

propisa za nova vozila, provoenje kampanja o energetski uinkovitom ponaanju u prometu i

promicanje alternativnih oblika prijevoza. Planira se izgradnja uinkovitijih prometnih sustava te

poticanje projekata smanjenja emisija u prometu i kupovine energetski uinkovitijih vozila.

Jedan od najznaajnijih potroaa elektrine energije su svakako kudanstva koja sa neto manje od

30% sudjeluju u ukupnoj neposrednoj potronji energije. Kontinuirano provoenje informativnih

kampanja podizanja svijesti graana o energetskoj uinkovitosti, ali i konano uvoenje financijskih

poticaja fizikim osobama za provedbu mjera energetske uinkovitosti.

U sektoru usluga, koji u potronji elektrine energije sudjeluje s preko 60%, no u ukupnoj

neposrednoj potronji sa svega 10%, predvia se izrada i primjena graevinske regulative, posebice u

pogledu minimalnih zahtjeva za toplinskom izolacijom, redovite inspekcije kotlova i sustava

ventilacije u zgradama, provoenje projekata sustavnog gospodarenja energijom te uvoenje

kriterija energetske uinkovitosti i zatite okolia u proces javne nabave.

Analizom emisije pojedinih oneidujudih tvari moe se zakljuiti da energetika najznaajnije utjee

na prizemno oneidenje, atmosfersko zakiseljavanje, oneidenje fotooksidativnim plinovima te

nastajanje staklenikih plinova.

Zbog svega navedenog globalna energetska politika treba biti sastavni dio ukupne gospodarske

politike i politike zatite okolia. Usmjeravajudi energetski razvoj na alternativne izvore energije

moe se u bududnosti pridonjeti smanjenju degradacije okolia.

27

U mnogo zemalja u razvoju u kojima ivi vedina svjetskoga stanovnitva rabi se drvo i ugljen kao

glavno gorivo. Unitavanje uma ima negativne uinke na ekosustave. Ugljen se teko kopa, te je sve

rairenije struganje ugljena s povrine zemlje. To dvostruko negativno utjee na okoli, stvarajudi

rane na povrini zemlje i oneidenjem izazvanim spaljivanjem ugljena. Procjenjuje se da u svijetu iz

dimnjaka raznih termoelektrana u zrak odlazi godinje oko 4 milijarde tona raznih oneidivaa. U

takvim se uvijetima mnoge zemlje okredu koritenju nuklearne energije kao gotovo idealne

(uinkovite i relativno jeftine)23

.

3.2.1.1. Obnovljivi izvori energije

3.2.1.1.1. Hidroenergija

Hidroenergija je daleko najznaajniji obnovljivi izvor energije, jedini koji danas ima komercijalno

znaenje. Idealan je izvor energije koji ne treba gorivo pa je jeftin, kod koritenja se ne isputaju

nikakve tetne tvari pa je potpuno nekodljiv za okoli, a potencijali mogu pokriti nae rastude

potrebe za energijom. injenica jest da je u posljednjih 30-ak godina proizvodnja energije u

hidroelektranama gotovo utrostruena, ali je udio hidroenergije u svjetskoj energetskoj potronji

povedan samo s 2,2% na oko 3,3%24.

Ipak, uz sve prednosti ima i neka ogranienja. Ne moe se koristiti posvuda jer podrazumijeva obilje

brzotekude vode, a poeljno je i da je ima dovoljno cijele godine, jer se elektrina struja ne moe

skladititi (moe u akumulatorima, ali su mogudnosti ograniene, to ima visoku cijenu, a i ekoloki

nije bezopasno). Da bi se ponitio utjecaj oscilacija vodostaja grade se brane i akumulacijska jezera25.

Ta velika ulaganja naruavaju poetnu nisku cijenu energije. Velike akumulacije mogu uzrokovati

razne poremedaje u okoliu od promjena razina podzemnih voda i posljedice koje iz toga proizlaze

(esto se potapaju vrijedne poljoprivredne povrine i kulturno-povijesni spomenici, potrebno je

preseliti stanovnitvo i dr.) do taloenja materijala koji rijeka nosi i koji zatrpava akumulacijska jezera

smanjujudi im kapacitet, a idenje sedimenata stvara daljnje trokove. Akumulacije predstavljaju

opasnost od pucanja brane, bilo zbog na pr. potresa ili teroristikog ina.

Hidroenergetski potencijali nisu beskrajni. Procjenjuje se da je iskoriteno oko 25% svjetskog

potencijala, dakle proizvodnja se moe povedati oko 4 puta. Potpuna iskoritenost zadovoljila bi

samo 80% dananjih potreba za elektrinom energijom. Vedina neiskoritenog potencijala nalazi se u

nerazvijenim zemljama, to je povoljno jer se u njima oekuje znatan porast poronje energije.

Najvedi projekti, planirani ili zapoeti, odnose se na Kinu, Indiju, Maleziju, Vijetnam, Brazil, Peru...

23

Tijekom 1994. u svim nuklearnim elektranama zajedno proizvedeno je 17% ukupne svjetske elektrine energije. 24

U nuklearnim je elektranama u istom razdoblju proizvodnja povedana gotovo 100 puta, a udio 80 puta.

25 Danas je aktualna izgradnja najvede hidroelektrane s branom i velikom akumulacijom na svijetu -

hidroelektrana Tri kanjona na rijeci Jangce u Kini.

28

3.2.1.1.2. Energija plime i oseke

Energija plime i oseke jedan je od onih izvora ija energija ne potjee direktno od Suneve radijacije,

nego od gravitacijske sile Mjeseca. Na nekim obalama razlika razine mora za plime i oseke moe biti

10 ili vie metara to predstavlja odreeni energetski potencijal. U osnovi, koritenje energije plime i

oseke slino je koritenju hidroenergije: energija nadolazede vode pokrede turbinu, koja pokrede

elektrogenerator i tako proizvodi elektrinu energiju. Da bi plimni val imao vedu kinetiku energiju i

ovdje se gradi odreena vrsta "akumulacije. Neki zaljev (obino estuarij) pregradi se branom iza koje

se "nagomilava" more, a zatim se kroz propuste usmjerava na turbine. Ako su turbine dvosmjerne,

slian postupak moe se ponoviti i pri povlaenju mora, samo sada voda ostaje "zarobljena" s

kopnene strane brane. Tehnologija ipak ima neka ogranienja: proizvodnja struje nije kontinuirana,

nego se ritmiki prekida u razdobljima akumulacije.

3.2.1.1.3. Energija valova

Energija valova jest oblik transformirane Suneve energije: stvaraju ih vjetrovi koji nastaju kao

posljedica razlika u tlaku zraka, a te razlike nastaju zbog razliitog zagrijavanja pojedinih dijelova

zemljine povrine. Stalni (planetarni) vjetrovi uzrokuju stalnu valovitost na odreenim podrujima i to

su mjesta na kojima je mogude iskoritavanje njihove energije.

Blizu obale valovi slabe, a gradnja podalje od obale je znatno skuplja. Javlja se i problem prijenosa

energije (trkovi, gubici). Iako su tijekom 70-ih i 80-ih godina provoena mnoga ispitivanja,

sponzorirana od vlada ili industrijskih korporacija, rezultati su dospjeli tek do prototipova i

demonstracijskih ureaja.

3.2.1.1.4. Solarna energija

Sunce je Zemlji najblia zvijezda te, neposredno ili posredno, izvor gotovo sve raspoloive energije na

Zemlji. Suneva energija potjee od nuklearnih reakcija u njegovom sreditu, gdje temperatura

dosee 15 milijuna C. Radi se o fuziji, kod koje spajanjem vodikovih atoma nastaje helij, uz

oslobaanje velike koliine energije. Svake sekunde na ovaj nain u helij prelazi oko 600 milijuna tona

vodika, pri emu se masa od nekih 4 milijuna tona vodika pretvori u energiju. Ova se energija, u vidu

svjetlosti i topline, iri u svemir pa tako jedan njezin mali dio dolazi i do Zemlje. Nuklearna fuzija

odvija se na Suncu ved oko 5 milijardi godina, kolika je njegova procijenjena starost, a prema

raspoloivim zalihama vodika moe se izraunati da de se nastaviti jo otprilike 5 milijardi godina.26

26

www.izvorienergije.com/energija_sunca.html

29

Pod optimalnim uvjetima, na povrini Zemlje moe se dobiti 1 kW/m2, a stvarna vrijednost ovisi o

lokaciji, godinjem dobu, dobu dana, vremenskim uvjetima itd. U Hrvatskoj je prosjena vrijednost

dnevne insolacije na horizontalnu plohu 3-4,5 kWh/m2. Dosadanji pokuaji masovnijeg koritenja

energije Suneva zraenja u Republici Hrvatskoj nisu urodili plodom. Postavlja se pitanje zbog ega?

Naime, problemi nisu tehnike naravi, nego je rije o spoznaji trenutka vremena i vrste odluke svih

onih koji se bave pitanjima energije. Opdenito, energetski problemi Republike Hrvatske i ovisnost o

uvozu energije koja priblino iznosi 60% bi se dijelom mogli rijeiti koritenjem Suneve energije koja

predstavlja ekoloki ist izvor energije bez emisije tetnih plinova i drugih tetnih utjecaja na okoli.

Osnovni principi direktnog iskoritavanja energije Sunca su:

solarni kolektori - pripremanje vrue vode i zagrijavanje prostorija

fotonaponske delije - direktna pretvorba suneve energije u elektrinu energiju

fokusiranje suneve energije - upotreba u velikim energetskim postrojenjima.

Solarni kolektori pretvaraju sunevu energiju u toplinsku energiju vode (ili neke druge tekudine).

Sistemi za grijanje vode mogu biti ili otvoreni, u kojima voda koju treba zagrijati prolazi direktno kroz

kolektor na krovu, ili zatvoreni, u kojima su kolektori popunjeni tekudinom koja se ne smrzava (npr.

antifriz). Zatvoreni sustavi mogu se koristiti bilo gdje, ak i kod vanjskih temperatura ispod nule.

Tijekom dana, ako je lijepo vrijeme, voda moe biti grijana samo u kolektorima. Ako vrijeme nije

lijepo, kolektori pomau u grijanju vode i time smanjuju potronju struje. Solarni kolektori su vrlo

korisni i kod grijanja bazena. U tom sluaju temperatura vode je niska i jednostavnije je odravati

temperaturu pomodu otvorenih sistema grijanja. Postoje i kolektori koji direktno griju zrak. Ti sustavi

cirkuliraju zrak kroz kolektore i na taj nain prenose velik dio energije na zrak. Taj se zrak kasnije

vrada u grijanu prostoriju i na taj nain se odrava temperatura u prostoriji. Kombinacijom grijanja

zraka i grijanja vode moe se postidi vrlo velika uteda.

U Europskoj Uniji znatno se povedava koliina ugraenih sustava za grijanje vode i prostorija. U 2000.

godini prvi put se premaila granica od milijun m2 novo instaliranih sunevih kolektora (instalirano je

1 046 140 m2 sunevih kolektora). Njemaka i Austrija su lideri u iskoritavanju energije sunca za

grijanje. Njemaka kampanja za promociju toplinske energije sunca "Solar Na Klar", pokazuje veliku

efikasnost. U 2001. je instalirano 900 000 m2, a u 2000. 615 000 m2 (+46.3%). U odnosu na cijelu

Europu u Njemakoj je 2000. godine instalirano vie od 60% sustava. Plan Europske Unije je instalirati

100 milijuna m2 do 2010. godine. Trenutni pokazatelji su da de biti instalirano oko 80 milijuna m2 do

2010.27

U Hrvatskoj, u priobalnom podruju i na otocima, zbog povedane potronje elektrine energije, a

poglavito snanog rasta ugradnje sustava klimatizacije, vrno opteredenje elektroenergetskog sustava

raste i pomie se prema ljetu. Kako se za pripremu potronje tople vode gotovo uvijek koriste

elektrini bojleri, njihovom zamjenom solarnim toplinskim sustavima mogu se ostvariti znatne utede

elektrine energije i smanjiti vrno opteredenje distribucijske mree.

Fotonaponske delije su poluvodiki elementi koji direktno pretvaraju energiju suneva zraenja u

elektrinu energiju. Efikasnost ime je od 10% za jeftinije izvedbe s amorfnim silicijem, do 25% za

skuplje izvedbe. Za sada su jo uvijek ekonomski nerentabilni jer im je cijena oko 6000 $/kW.

27

Kuliid, P.: Sunane delije, kolska knjiga, Zagreb, 1994., str. 57

30

Fotonaponske delije mogu se koristiti kao samostalni izvori energije ili kao dodatni izvor energije. Kao

samostalni izvor energije koristi se npr. na satelitima, cestovnim znakovima, kalkulatorima i

udaljenim objektima koji zahtijevaju dugotrajni izvor energije. U svemiru je i snaga suneva zraenja

puno veda jer Zemljina atmosfera apsorbira veliki dio zraenja pa je i dobivena energija veda. Kao

dodatni izvori energije fotonaponske delije mogu se na primjer prikljuiti na elektrinu mreu, ali za

sada je to neisplativo.

Fotonaponski efekt poeo je 1839. godine promatrati Henri Becquerel i na poetku dvadesetog

stoljeda bio je predmetom mnogih istraivanja. Jedina Nobelova nagrada koju je dobio Albert

Einstein bila je za istraivanje solarne energije. Godine 1954. su Bell Labs u SAD-u predstavili prvi

fotonaponski lanak koji je generirao upotrebljivu koliinu elektrine energije, a do 1958. poelo je

ugraivanje u komercijalne aplikacije (osobito za svemirski program). U Europskoj Uniji trenutno je

40% godinji rast instalirane snage fotonaponskih delija. To se naizgled ini kao velik rast, ali u biti

radi se o vrlo malim koliinama, pa rast od 40% ne utjee posebno na ukupnu zastupljenost takvih

izvora energije.

U 2000. godini u Europskoj Uniji bilo je instalirano 183.5 MWp, a to je 43.6% povedanja u odnosu na

1999. I u tom podruju Njemaka je sa 113.8 MWp (ukljuujudi 100 MWp prikljuenih na elektrinu

mreu) vodeda drava u Europi. Tako velik udio moe se zahvaliti Njemakom zakonu o obnovljivim

izvorima energije. Po tom zakonu otkupna cijena energije iz fotonaponskih delija je 0.5 po kWh za

prvih 350 MWp. Plan Europske Unije je instaliranje 3000 MWp do 2010. godine, ali sadanji

pokazatelji su da de do tada biti instalirano oko 1780 MWp.28

Fokusiranje suneve energije upotrebljava se za pogon velikih generatora ili toplinskih pogona.

Fokusiranje se postie pomodu mnogo leda ili ede pomodu zrcala sloenih u tanjur ili konfiguraciju

tornja. Power tower konfiguracije koriste kompjuterski kontrolirano polje zrcala za fokusiranje

sunevog zraenja na centralni toranj. Ti novi sustavi imaju i mogudnost rada preko nodi i u loem

vremenu tako da spremaju vrudu tekudinu u vrlo efikasni spremnik (neka vrsta termo boce). Dish

sistemi prate kretanje Sunca i na taj nain fokusiraju sunevo zraenje. Postoji jo i "Trough" sistem

fokusiranja suneva zraenja, koji moe biti vrlo efikasan. Takve elektrane mogu biti vrlo jake: u

Kaliforniji je instalirana elektrana snage 354 MW. Kada nema dovoljno energije od Sunca, sistemi koji

fokusiraju sunevo zraenje mogu se bez vedih problema prebaciti na prirodni plin ili neki drugi izvor

energije. To je mogude jer se Sunce koristi za grijanje tekudine, a kad nema suneve svijetlosti zagrije

se tekudina na neki drugi nain. Problem kod fokusiranja je veliki potrebni prostor za elektranu, ali to

se rjeava tako da se elektrana radi npr. u pustinji. U pustinjama je ionako snaga suneva zraenja

najizraenija. Veliki problem je i cijena zrcala i sustava za fokusiranje.

3.2.1.1.5. Geotermalna energija

Geotermalna energija odnosi se na koritenje topline Zmljine unutranjosti, dakle takoer ne potjee

od Sunca. Da bi se ta energija iskoristila, razvijene su mnoge tehnologije, ali pojednostavljeno

28

www.izvorienergije.com/energija _sunca.html

31

moemo izdvojiti dva osnovna naina: izravno i neizravno. Izravno koritenje znai koritenje vrude

vode koja izbija (ili se ispumpava) iz podzemlja. Ono moe biti raznoliko: od koritenja u toplicama, za

grijanje kuda ili staklenika, za pojedine postupke u industriji (npr. pasterizacija mlijeka, parenje

drveta). Indirektno koritenje geotermalne energije znai dobivanje elektrine struje. Ovdje se

princip rada ne razlikuje bitno od klasinih termoelektrana na ugljen ili mazut - razlika je samo u

nainu na koji se dobiva vodena para. Ovisno o temperaturi vode (ili pare) u podzemlju razvijeno je

nekoliko razliitih tehnologija.

Prednost ovog izvora energije je to je to jeftin, stabilan i trajan izvor, nema potrebe za gorivom, u

pravilu nema tetnih emisija - samo vodena para, ali ponekad mogu biti i drugi plinovi. Slabosti

proizlaze iz injenice da je malo mjesta na Zemlji gdje se vrela voda u podzemlju nalazi na ne

prevelikoj dubini - takva podruja, tzv. geotermalne zone, vezane su uz vulkanizam ili granice

litosfernih ploa. Kako su to esto i potresna podruja sama gradnja postrojenja zahtijeva povedane

trokove. esto su udaljena od naseljenih podruja, pa se stvaraju trokovi prijenosa energije, a

ponekad su zatidena pa gradnja nije doputena (npr. NP Yellowstone).

3.2.1.1.6. Energija vjetra

Energija vjetra je transformirani oblik suneve energije. Sunce neravnomjerno zagrijava razliite

dijelove Zemlje i to rezultira razliitim tlakovima zraka, a vjetar nastaje zbog tenje za

izjednaavanjem tlakova zraka. Postoje dijelovi Zemlje na kojima puu takozvani stalni (planetarni)

vjetrovi i na tim podrujima je iskoritavanje energije vjetra najisplativije. Dobre pozicije su obale

oceana i puina mora. Puina se istie kao najbolja pozicija zbog stalnosti vjetrova, ali cijene

instalacije i transporta energije koe takvu eksploataciju. Kod pretvorbe kinetike energije vjetra u

mehaniku energiju (okretanje osovine generatora) iskoritava se samo razlika brzine vjetra na ulazu i

na izlazu. Albert Betz, njemaki fiziar dao je jo davne 1919. godine zakon energije vjetra, a koji je

publiciran 1926. godine u knjizi Wind-Energie. Njime je dan kvalitativni aspekt znanja iz mogudnosti

iskoritavanja energije vjetra i turbina na vjetar. Njegov zakon kae da se moe pretvoriti manje od

16/27 ili 59% kinetike energije vjetra u mehaniku energiju pomodu turbine na vjetar. 59% je

teoretski maksimum, a u praksi se moe pretvoriti izmeu 35% i 45% energije vjetra.

Kao dobre strane iskoritavanja energije vjetra istiu se visoka pouzdanost rada postrojenja, nema

trokova za gorivo i nema zagaivanja okoline. Loe strane su visoki trokovi izgradnje i

promjenjivost brzine vjetra (ne moe se garantirati isporuivanje energije).

Za domadinstva vrlo su interesantne male vjetrenjae snage do nekoliko desetaka kW. One se mogu

koristiti kao dodatni izvor energije ili kao primarni izvor energije u udaljenim podrujima. Kad se

koriste kao primarni izvor energije nuno im se dodaju baterije (akumulatori) u koje se energija

sprema kad se generira vie od potronje. Velike vjetrenjae esto se instaliraju u park vjetrenjaa i

32

preko transformatora spajaju se na elektrinu mreu.

Iskoritavanje energije vjetra je najbre rastudi segment proizvodnje energije iz obnovljivih izvora.29

U zadnjih nekol