Univerzitet u Sarajevu

Filozofski fakultet

Odsjek za komparativnu književnost i bibliotekarstvo

Kolegij: Visokoškolsko bibliotekarstvo

Nastavnik: doc. dr. Lejla Kodrić-Zaimović

Student: Amina Gadžo

Informacijske usluge biblioteke Internacionalnog

BURCH univerziteta

Seminarski rad

Sarajevo, 17. maj 2013. Godine

2

Informacijske usluge biblioteke Internacionalnog BURCH univerziteta

Amina Gadžo

Komparativna književnost i bibliotekarstvo

II godina

amina.gadzo@gmail.com

Informacijska služba i usluga podrazumijeva teoriju i praksu uslužne djelatnosti

kojom se povezuje tražitelj informacije sa informacijskim izvorima. Preduvjet za stvaranje

takvih usluga jedne biblioteke jeste posjedovanje adekvatno osposobljenog osoblja koje je

spremno preuzeti posredničku ulogu između korisnika i izvora informacija. Biblioteka IBU-a

je jedan pozitivan primjer pružanja pomenutih usluga. Osoblje biblioteke pruža direktnu

pomoć korisnicima, savjete, uključuje želje i potrebe korisnika prilikom nabave građe, te

informacijsko-referalnu uslugu „Pitajte bibliotekara“. Cilj ovog rada je dati teorijski osnov i

važnost informacijske usluge u bibliotekama ilustrujući sve to kroz primjer biblioteke IBU-a.

Ova biblioteka je, iako veoma mlada i sa relativno malim fondom, uspjela razviti

informacijske usluge tako da može biti reprezentativan primjer drugim visokoškolskim

bibliotekama.

Ključne riječi: Informacijske službe i usluge, digitalne informacijske usluge, potrebe

korisnika, biblioteka IBU-a.

3

Uvod

U ovom kratkom radu bavit ćemo se informacijskim uslugama na primjeru biblioteke

Internacionalnog BURCH Univerziteta (u nastavku teksta biblioteka IBU-a), počevši od

samog terminološkog definiranja i njemu bliskih i srodnih pojmova. Često se pojam

informacijske usluge shvaća isuviše široko i neprecizno, te se i koristi olako, bez razmišljanja

o njegovom značenju i značaju. Rad, zbog svoje ograničene forme, ne može u potpunosti

odgovoriti zahtjevu ove velike i važne teme. Ipak ćemo pokušati rasvijetliti neke nejasne

dijelove i ukazati na najznačajnije aspekte informacijskih usluga. Nakon teorijskog dijela,

slijedi dio sa konkretnim primjerima iz pomenute biblioteke. Rad je podijeljen na manje

tematske cjeline ili podnaslove radi bolje preglednosti i lakšeg snalaženja. No, svi oni čine

jednu koherentnu cjelinu. Nakon glavnog tematskog dijela rada dati su i prilozi. Na samom

kraju naveden je cjelovit spisak literature.

4

Definiranje i značaj informacijskih usluga

Zajednička misija svih informacijskih ustanova ostvaruje se u „omogućavanju korisnicima

pristupa i korištenja informacija koje su im potrebne“1. Boljim i većim razvojem

informacijskih usluga, biblioteka, kao informacijska ustanova, uspješnije realizira ovu misiju.

U vremenu u kojem živimo, usluge, a posebno informacijske, su svuda oko nas. To znači da

pružanje informacijskih usluga nije samo posao biblioteka. Naše društvo je informacijski

„gladno“ društvo, pa „potreba razumijevanja usluga i uslužne djelatnosti uopće intenzivno

raste“2. Sam pojam informacijske usluge pati od nedovoljnog terminološkog određenja ili

usustavljenja, posebice u zemljama u kojima interes za značaj baštinskih ustanova nije

dovoljan. Termin informacijske usluge, potrebno je odrediti, najprije preko pojma same

usluge. U tom određenju javlja se problem jer pojam usluge (engl. service), nigdje u teoriji

informacijskih znanosti, ne stoji kao sam i jasno definiran.

Hrvatski enciklopedijski rječnik uslugu definira kao: „Postupak iz ljubaznosti kojim se

drugome posao i sl. neposredno olakšava ili ušteđuje“3. Iako je ova definicija veoma široka,

možemo je primijeniti na usluge jedne biblioteke. Zaista, bibliotekar, pružanjem

informacijske usluge, olakšava svome korisniku. Zato su informacijske usluge, u

tradicionalnom kontekstu4, „iako posve raznoliko i disperzno interpretirane, na onom polu

usluga baštinskih ustanova koji se često interpretira kao korisniku usmjerenim ili kao onaj koji

se odnosi na direktne korisničke usluge“5. Ovakvo definiranje informacijskih usluga ukazuje

da su one i najbliže korisniku. Dora Sečić informacijske usluge i službe uopće, definira kao

„teoriju i praksu uslužne djelatnosti koja povezuje tražitelje informacija s informacijskim

izvorima“6. Iako je i ova definicija suviše široko određena, ukazuje nam na osnovne intencije

jedne informacijske usluge.7

Digitalne informacijske usluge

Razvojem tehnologije i interneta i informacijske usluge su se poboljšale i proširile, tako da

danas govorimo i o digitalnim informacijskim uslugama. Takva usluga je „informacijska

usluga inicirana elektronski, često u stvarnom vremenu, pri čemu korisnik koristi računare i

drugu internetsku tehnologiju kako bi komunicirao s informacijskim osobljem, bez potrebe

fizičkog prisustva“8. Iz same definicije uočavamo da je uvjet za realizaciju ovakvih usluga

korisničko posjedovanje tehnologije, ali i da je prednost mogućnost komunikacije sa bilo kog

1 Brophy, Peter. Biblioteka u dvadeset prvom veku: nove usluge za informaciono doba. Beograd: Clio, 2005., str.

119. 2 Kodrić, Lejla. Digitalne informacijske usluge u baštinskim ustanovama. Sarajevo: Biblioteka Sarajeva, 2010.,

str. 74. 3 Anić, V., at. al. Hrvatski enciklopedijski rječnik: Tar-Viš. Zgreb: Novi Liber, 2004., str. 232.

4 U tradicionalnom kontekstu, pragmatični bibliotečki poslovi su se mogli razumijevati kao oni koji nisu direktno

usmjereni korisniku, za razliku od onih koji to jesu (pomenute informacijske usluge). No, danas se ta podjela

gubi jer su sve usluge biblioteke primarno namijenjene i usmjerene korisnicima i njihovim potrebama. U tom

smislu javlja se i integracija različitih bibliotečkih usluga. 5 Kodrić, Lejla. Digitalne informacijske usluge u baštinskim ustanovama, str. 78.

6 Sečić, Dora. Informacijska služba u knjižnici. Lokve: Benja, 2006., str. 45.

7 Važno je napomenuti da se IFLA, tek 1998. godine, u okviru Skupine za diskusiju o referentnim službama

(Discussion Group on Reference) počinje baviti informacijskim uslugama. Vjerovatno je I to jedan od razloga

njenog nepreciznog definiranja. 8RUSA (smjernice). Prema: Kodrić, Lejla. Digitalne informacijske usluge u baštinskim ustanovama, str. 92.

5

mjesta. Informacijske usluge današnjice imaju jednu ključnu karakteristiku koja ih razlikuje

od tradicionalnih informacijskih usluga. To je posjedovanje tzv. „bilo kad i bilo gdje“

realizacije. Da bi se sve to ispunilo, digitalne informacijske usluge koriste nekoliko različitih

komunikacijskih kanala. Najčešći su: razmjena poruka u stvarnom vremenu (engl. chat),

videosastajanje (engl. videoconferencing), razgovor korištenjem internetskog protokola (engl.

Voice over IP), zajedničko pregledanje (engl. Co-browsing), elektronska pošta (engl. E-mail) i

brzo izmjenjivanje poruka (engl. Instant messaging).

Referentna i referalna usluga

U kontekstu informacijskih usluga pojavljuju se i pojmovi referentne i referalne usluge.

Nužno je da ukratko objasnimo i ove pojmove da bi što preciznije i bolje predstavili usluge

biblioteke IBU-a.

Iako ponekad dolazi do semantičkog preklapanja termina, pojam informacijske usluge se

smatra generičkim pojmom u odnosu na pojmove referentne i referalne djelatnosti.

Pojam referentne službe (engl. reference work) prvi put se pojavljuje 1891. godine, u članku

W. Childa objavljenom u ALA-inom časopisu Library Journal pod naslovom Referentna

služba u Biblioteci Koledža Columbia. Za W. Childa, referentne usluge imaju za cilj

„pomagati korisniku pri korištenju kataloga i odgovarati na njegova pitanja, odnosno zadaća

je knjižničara da korisniku olakša dostupnost do knjižničnih fondova“9. Dok je J. I. Wyer

definira kao osobnu pomoć „suosjećajnog i informiranog osoblja u interpretiranju knjižničnih

zbirki za potrebe studija i znanstvenog istraživanja“10

. Ovaj pojam se uzima samo kao

naslijeđe prošlosti, te on nije dostatan da iskaže svu širinu obima pojma informacijske usluge,

onako kako je mi danas razumijevamo.

S druge strane, referalna usluga se obično definira kao usluga koja podrazumijeva

“usmjeravanje na druge izvore”, “na drugu specijaliziranu biblioteku, stručnijeg bibliotekara

ili kojeg drugog stručnjaka”, ali to su i “izvori unutar zajednice ili organizacije koje mogu

osigurati uslugu ili informaciju koju biblioteka ne posjeduje”11

. Dora Sečić je definira kao

upućivanje korisnika na izvore izvan biblioteke ili upućivanje na drugu biblioteku, neku drugu

ustanovu, ali i na posebnog stručnjaka za određena pitanja, odnosno na osobu sa specijalnim

zvanjima relevantnim za aktuelni upit.12

Pored svega navedenog, bitno je spomenuti i dva osnovna načela na kojima se temelji

informacijska usluga jedne biblioteke, prema Dori Sečić:

„informacije se uvijek daju konkretnoj osobi, čije potrebe treba ispitati

svaki korisnik dolazi u knjižnicu s konkretnom potrebom, prema kojoj treba usmjeriti

informacijsku uslugu“13

.

9 Child, W. Prema: Sečić, Dora, Informacijska služba, str. 142.

10 Wyer, J. I. Prema: Kodrić, Lejla, Digitalne informacijske usluge u baštinskim ustanovama, str.86.

11 Buckland, M. K. Prema: Kodrić, Lejla, Digitalne informacijske usluge u baštinskim ustanovama, str. 90.

12 Sečić, Dora. Informacijska služba, str.47.

13 Isto, str. 13.

6

Zaključujemo da je preduvjet za stvaranje i pružanje bilo kojih informacijskih usluga

biblioteke, posjedovanje adekvatno osposobljenog osoblja koje je spremno preuzeti

posredničku ulogu između korisnika i izvora informacija.

Informacijske usluge na primjeru bibliotke Internacionalnog BURCH

Univerziteta

Korištenje informacijskih usluga sa jačim intenzitetom odvija se unutar specijalnih biblioteka,

a kakva je i biblioteka IBU-a. Ona je jedan pozitivan primjer pružanja informacijske usluge

korisnicima, te stoga i zaslužuje našu pažnju. Univerzitetska biblioteka IBU-a osnovana je

2009 / 2010 akademske godine. Iako veoma mlada, ova biblioteka pruža nam mnogo

pozitivnih primjera iz svog rada i razvoja.

U pravilniku o radu biblioteke, stoje definicije koje nam pokazuju i zadaće biblioteke i vrste

bibliotečkih jedinica:

Biblioteka: unutrašnja organizaciona jedinica fakulteta/škole koja prvenstveno ima

funkciju da pruža usluge izdavanja bibliotečke građe (iz svog ili fonda neke druge

biblioteke vezane u sistem međubibliotečke pozajmice / razmjene) zaposlenima ili drugim

licima koja prema opštim aktima Fakulteta na to imaju pravo, na određeno vrijeme (takođe

definisano u aktima fakulteta koji se odnose na rad biblioteke).

Bibliotečka jedinica: knjiga, časopis, CD, mikrofilmovana cjelina (mikrooblik) ili bilo koji

drugi nosilac informacija popunjen odgovarajućim sadržajem koji je zaveden u

bibliotečki fond i koji je označen signaturom biblioteke.

Ove definicije su nam važne da bi ukazali na to da je definirana zadaća biblioteke pružanje

usluga korisniku, što pretpostavlja i pružanje informacijskih usluga. Nadalje, definiranjem

bibliotečke jedinice otkrivamo vrste građe koje posjeduje biblioteka. Ona posjeduje i

tradicionalne i nove informacijske medije, što se i preporučuje. Biblioteka treba biti most

između njih te omogućiti nadopunjavanje izvora. No, naša pažnja bit će usmjerena na

informacijske usluge. „Specijalne biblioteke od samih početaka kao svoje najozbiljnije

poslanje njeguju upravo razvijanje raznolikih modela realizacije informacijskih usluga, a kako

bi se za korisnike usluga na najadekvatniji način dostavile potrebne informacije.“14

Ova

biblioteka posjeduje knjige na turskom i engleskom jeziku iz, čak, 28 naučnih oblasti, što je

svakako čini specijalnom bibliotekom. Ali, prije svega, ona je visokoškolska biblioteka.

Zanimljivo je da se u visokoškolskim bibliotekama, informacijska usluga nešto sporije

razvijala. Pretpostavlja se da je razlog tome specifična korisnička grupa-akademska zajednica

(profesori i studenti), kojima nije bilo toliko potrebno pružanje tih usluga. Biblioteka IBU-a

je, možemo reći, izuzetak u tome.

Zbog svog specifičnog fonda, nedavno je postala članica KOHA-e (kooperativni online

bibliografski sistem i servis). U fondu biblioteke nalazi se oko 22 000 printanih jedinica, od

čega 2 500 časopisa, te oko 15 000 elektronskih časopisa. Fondom na pomenutim jezicima

14

Kodrić, Lejla, Digitalne informacijske usluge, str. 101.

7

postala je jedna od najvećih biblioteka na Balkanu. Iako je to jedna univerzitetska biblioteka,

zapažamo da je njen fond, ipak, relativno mali, te su to uglavnom po 1 ili 2 primjerka. Razlog

tome je i to što je ona jedna nova biblioteka u razvoju. Ali, nedostatke malog fonda printanih

jedinica, nadomiješta velikim brojem baza podataka i dobro razvijenom međubibliotečkom

pozajmicom. Biblioteka takođe posjeduje i knjige za prodaju, zatim izdaje, plasira i prodaje

knjige svojih, univerzitetskih profesora. Knjige se uglavnom štampaju u Turskoj. Svoj fond je

bogatila najčešće preko donacija, te se na web stranici može naći i spisak donatora biblioteke.

Važno je istaknuti da u samoj proceduri nabavke učestvuju i profesori i studenti, što ukazuje

na dobru međusobnu saradnju, ali i direktnu primjenu informacijskih usluga. Ona se realizira

putem posebnih mailova, gdje oni predlažu publikacije koje bi željeli. Dakle, ukoliko

profesori i studenti traže određene jedinice, biblioteka će pokušati da im to nabavi, bilo u

elektronskom ili printanom formatu. Takođe, prije početka svake akademske godine,

bibliotekar šalje spiskove literature svakog odsjeka njegovim profesorima. Na osnovu tog

spiska, profesori sastavljaju silabus. Tako da se ne može dogoditi da profesor za obaveznu

literaturu traži neku publikaciju koju biblioteka ne posjeduje, bar u jednom primjerku.

Članarina u biblioteci je besplatna, obzirom da su veliki troškovi studenata za samu školarinu.

Biblioteka je do drugog semestra, ove akademske godine, bila biblioteka otvorenog tipa. Ali

nakon konačnog uređenja fonda postala je biblioteka zatvorenog tipa. Ipak, to ne umanjuje

kvalitet njenog rada, a i sav fond se može vidjeti pri samom ulasku u biblioteku. Sada je

omogućen pristup „odakle bilo“, obzirom da ima elektronski katalog (preko spomenute

KOHA-e).

Upotreba baza podataka

Do promjene u informacijskim uslugama došlo je i preko mogućnosti virtuelnog informiranja.

Usluge se sve više počinju odvijati u rasponu od informiranja o sadržaju do dostavljanja

cjelovitih sadržaja. Kao što se, u slučaju kooperativne saradnje biblioteka, tendencija stavlja

na pristup.

Kao primjer, ove biblioteke, možemo navesti pristupe različitim bazama podataka. U cilju što

boljeg pružanja informacijskih usluga i osiguravanja potrebne, posebno recentne, literature,

svojim korisnicima biblioteka je osigurala pristup za čak 32 elektronske baze podataka. Tim

bazama podataka najčešće se koriste profesori, i to ne samo sa ovog univerziteta, već i sa

mnogih drugih. Sa ovim primjerom takođe govorimo i o digitalnim informacijskim uslugama,

koje su prevladale u posljednjem desetljeću. A takođe potvrđujemo to da se „informacijska

služba trudi zadovoljiti potrebe svojih stvarnih korisnika i doprijeti ujedno i do šire populacije

koja se ne koristi ili ne može koristiti njezinim uslugama“15

. Budući da se, kako je navedeno,

preko baza podataka korisnicima daju najrecentnije informacije, time se potvrđuje uspješnost

pružanja informacijskih usluga. A ona se temelji, prema Dori Sečić, „na aktualnosti

informacija koje pruža i na opsegu zadovoljavanja potreba korisnika“16

.

15

Sečić, Dora, Informacijska služba, str. 33. 16

Isto, str. 12.

8

Autorica takođe navodi da informacija, koju bibliotekar pruža korisniku mora zadovoljavati

dva uslova. To su:

podaci koje je dobio moraju biti novi, korisniku još nepoznati

korisnik mora imati potrebu za dobivenim podacima.17

Komunikacijski kanali

Biblioteka IBU-a ima nekoliko korištenih komunikacijskih kanala za realizaciju svojih

informacijskih usluga i ispunjavanja svojih zadaća. To su razmjena poruka u stvarnom

vremenu (engl. chat), elektronska pošta (engl. e-mail), te informacijsko-referalna usluga

„Pitajte bibliotekara“ (engl. ask a librarian), pored direktnog, tradicionalnog razgovora sa

bibliotekarom. Dakle, prisutni su i sinhroni i asinhroni modeli, te tradicionalni i digitalni.

Moramo primijetiti da rijetko koja biblioteka u BiH ima sve ove mogućnosti pružanja

informacijskih usluga, te zadovoljavanja korisničkih potreba na različite načine. Asinhroni

komunikacijski alati omogućavaju komunikaciju u vremenu koje odgovara sudionicima

komunikacijskog čina, a koja nije istovremena komunikacija. U ovom slučaju tu bi spadala

elektronska pošta i usluga „Pitajte bibliotekara“. Nasuprot tih alata, stoje sinhroni

komunikacijski alati, koji podrazumijevaju trenutnu ili „živu“ komunikaciju koja je

istovremena za sve njene sudionike.18

Tu spadaju, u našem primjeru, razmjena poruka u

stvarnom vremenu, te tradicionalni direktni pristup bibliotekaru kroz razgovor sa njim.

U biblioteci je zaposlen samo jedan bibliotekar, gosp. Izudin Tatarević, koji obavlja sve

dužnosti, od nabavke, obrade, te posebno informacijske usluge. Kako sam ističe, odnos među

kolegama na fakultetima je bratski, pa tako i njega i korisnika biblioteke. Zbog toga je ta

komunikacija sa bibliotekarom, uveliko, olakšana, te i sami studenti rado dolaze kako bi nešto

pitali ili tražili. Informacijske upite korisnika, prema Dori Sečić, svrstavamo u dvije skupine:

korisnik traži poznati dokument (zna autora, naslov itd.); korisnik traži informacije, a ne

poznaje izvore u kojima se one mogu pronaći. „Rješavanje takvog upita često zahtijeva tzv.

informacijski intervju, tj. knjižničar mora u razgovoru s korisnikom prepoznati njegovu

potrebu.“19

Kao što ćemo vidjeti, biblioteka vrši i poneke intervjue, ali i sami direktni kontakt

s bibliotekarom (a koji korisnici ove biblioteke radije koriste) spada ovdje. Mnogi korisnici

preferiraju tu neposrednost komuniciranja, ali ima i onih kojima to nije omiljeni oblik. Takvi

korisnici, vjerovatno koriste različite druge alate, poput elektronske pošte.

Na pitanje: Koji su najčešći upiti koje postavljaju korisnici, te koliko često oni koriste tu

uslugu?, bibliotekar je odgovorio:

„Korištenje usluge “Pitaj bibliotekara” je za njih relativno novina. Korisnici postavljaju

pitanja ali ne baš toliko često. Čini se da više vole doći direktno u biblioteku te tako saznati

informacije koje im trebaju. Obično su to pitanja vezana za pristigle naslove, zatim pitanja

vezana za narudžbu najnovijih naslova, te koje su procedure za isto, pitanja vezana za

17

Isto, str. 12. 18

O sinhronim i asinhronim modelima vidjeti više u: Kodrić, Lejla, Digitalne informacijske usluge, str. 178-203. 19

Sečić, Dora, Informacijska služba, str. 48.

9

prijedloge oko knjiga koje bi oni naručili itd. Ima tu raznih sugestija te kritika koje mi

naravno prihvatamo. Poslije nastojimo da popravim stvari koje se mogu popraviti.“

Dakle, iako su korisnici studenti i profesori kojima nije strana upotreba savremenih

komunikacijskih kanala, oni radije biraju tradicionalne oblike. Možda zato što je to, ukoliko

su većinu vremena na fakultetu (što znači u blizini biblioteke), zaista najjednostavniji i najbrži

način za pronalazak potrebnih informacija. Važno je naglasiti da, što se tiče informacijskog

upita,“ relevantna je samo ona informacija koja odgovara na aktualni upit, a sve ostale, koje

odgovaraju potrebama korisnika, samo su valjane, ali ne i relevantne informacije“20

.

Biblioteka, takođe, koristi i ciklične mailove. Obavještenja o pristigloj građi studentima se

plasiraju putem ovih, cikličnih, mailova na koja se šalju i obavještenja vezana za npr.

prekoračeno držanje knjiga. Bilten prinova još ne postoji, a obavijest se šalje nakon što se

knjige postave na police, tj.i u katalog. Iako ne postoji bilten prinova, korisnici su

obaviješteni, a to je najvažnije.

Informacijsko opismenjavanje korisnika

Dora Sečić govori o direktnim ili izravnim djelatnostima informacijeske službe, pa kaže da

one obuhvaćaju „sve usluge koje knjižničar pruža u neposrednom kontaktu s korisnikom“21

.

Možemo reći da su to, zapravo, sinhroni modeli pružanja informacijskih usluga. Ali, one

imaju još jednu važnu karakteristiku. „Osim davanja informacija, izravne djelatnosti

obuhvaćaju i formalno i neformalno poučavanje korisnika. Pojedinca ili skupinu korisnika

poučava se kako se koristiti knjižnicom, njezinim fondom i uslugama.“22

U vezi sa ovim bibliotekar nam je rekao: „Svake godine ured za kvalitet Burch univerziteta

priprema i sprovodi anketu o zadovoljstvu njenih članova, kako studenata i profesora tako i

ostalog osoblja. U sklopu tih aktivnosti biblioteka ima poseban dio gdje se ispituju studenti i

profesori. Bude tu nekoliko intervjua i naravno, ono što je glavno, to su ankete. Na osnovu

pitanja postavljenih u anketi znamo šta nam je dalje raditi. Poslije toga štampamo letke na

kojima su data objašnjenja o svemu onom što njima stvara problem. Korisnici traže pomoć

obično kod pristupa elektronskim data bazama jer se nisu prije susretali s njima. Što se

pristupa katalogu tiče, tu je većini sve poznato i sve je elektronski.“ Prema ovome vidimo da

biblioteka preko anketa i intrevjua saznaje šta nedostaje njenom radu, te šta korisnicima

predstavlja problem u vezi sa informacijskom pismenošću. Ipak, sigurno bi bilo dobro da se

povremeno organizuju časovi ili predavanja u vezi informacijskog opismenjavanja.

Na posljednjoj vršenoj anketi23

, za 2011/2012 akademsku god. rad biblioteke je ocijenjen sa

5,1 od mogućih 7. Uviđamo da su to veoma dobri rezultati, obzirom i da tada još nisu bili

pristupili KOHA-i i e-katalogu.

20

Sečić, Dora, Informacijska služba, str. 52. 21

Isto, str. 46. 22

Isto, str. 47. 23

Grafikon rezultata ankete priložen je na kraju rada.

10

Međubibliotečka saradnja

Kako bi što uspješnije odgovorili zahtjevima svojih korisnika, dakle pružili što bolje

informacijske usluge, biblioteka ima i veoma razvijenu međubibliotečku saradnju. Na

međunarodnom nivou biblioteka IBU-a sarađuje sa najvećim svjetskim bibliotekama kao što

su: Istanbul Technical University Library, New York Public Library, Columbia University

Library, New York University Library, Ege University Library, Sabanci University Library,

Smithsonian Institution Library, Library of Congress. Sve nabrojane biblioteke su u KOHA-i.

Međubibliotečka razmjena publikacija je ostvarena sa većinom biblioteka koje su u ovom

sistemu, što treba posebno istaći. Biblioteka sarađuje na našem prostoru sa bibliotekama:

NUB, Bibliotekom Filozofskog fakulteta, PMF, Bošnjačkog nstituta i dr. Tu su još i

biblioteka Texax university, te Biblioteka Leeds university. Saradnje postoje najviše u smislu

razmjene, ali i organizivanja promotivnih aktivnosti, dovođenja različitih poznatih gostiju iz

svijeta književnosti te organizovanja književnih skupova. Sve ove aktivnosti biblioteke idu u

prilog njenom pružanju informacijskih usluga, te pružanju pozitivnog primjera drugim

bibliotekama.

Informacijske usluge i bibliotekari-informacijski vodiči

Dora Sečić navodi da većina bibliotekara i dalje smatra da „informacijska služba u prvom

redu treba pomoći korisniku da sam pronađe potrebnu informaciju, dok drugi zastupaju

mišljenje da knjižničar treba biti u prvome smislu informator tj. tražiti, pronaći i dati gotovu

informaciju korisniku“24

. Autorica smatra da će prvo mišljenje prevladati u bibliotekama čija

je uloga obrazovna, a drugo u specijalnim bibliotekama, koje nude pretraživanje baza

podataka i sl. Budući da ova biblioteka pripada i jednom i drugom, i njena informacijska

usluga kreće se u rasponu od pružanja pomoći do davanja cjelovitih informacija. Međutim,

činjenica je da količina zapisanog znanja neprestano i neuhvatljivo raste, te i sami korisnici

imaju sve veća očekivanja od bibliotekara, kao informacijskih vodiča.

Američki stručnjaci smatraju da će bibliotekari, „unatoč sve brojnijoj konkurenciji, a možda

upravo i zbog nje, dobiti sve važniju ulogu kao stručnjaci koji pomažu korisnicima u

artikulaciji njihovih upita, u odabiru odgovarajućih baza podataka, u istovremenom

predstavljanju njihovih informacijskih potreba, u tumačenju rezultata pretraživanja

informacijskih izvora i u poboljšanju informacijske pismenosti“25

.

Ova biblioteka, koja se sada prostire na površini od 166 m2, će uskoro dobiti novu zgradu.

Budući naučni institut, čija je gradnja tek započela, biće na nekoliko spratova, od kojih će

najveći dio zauzimati biblioteka, odnosno njen fond. Povećat će se i broj uposlenika, te se

nadamo da će tada njena informacijska usluga biti još bolja, a njeni uposlenici pravi

informacijski vodiči.

24

Sečić, Dora, Informacijska služba, str. 46. 25

Isto, str. 22.

11

Zaključak

Informacijske usluge kao pojam nisu dovoljno precizno i jasno definirane, posebno u

zemljama u razvoju ili onima u kojima je interes za baštinske ustanove nedovoljan. Unatoč

tome, mnoge biblioteke razvijaju informacijske usluge, olakšavajući svojim korisnicima

pronalaženje potrebnih informacija. Sa razvojem tehnologije dolazi do pojave digitalnih

informacijskih usluga. Time se u velikoj mjeri olakšava i korisniku i bibliotekaru. One se

vode načelima pružanja usluga „bilo kad“ i „bilo gdje“. Naravno, svaki od pomenutih oblika

informacijskih usluga i komunikacijskih kanala, u ovom radu, ima svoje i prednosti i

nedostatke. Ali, tim pitanjima se nismo bavili. Naše težište je bilo usmjereno ka radu

biblioteke IBU-a i pružanju njenih informacijskih usluga. Odabrali smo ovu biblioteku jer je

to jedna biblioteka u razvoju i sa malim prostorom, ali sa puno pozitivnih primjera. Sigurni

smo da neke mnogo veće i uslovnije biblioteke ne pružaju informacijske usluge na

zadovoljavajućem nivou. Ovim primjerom smo pokazali da se uz volju i naporan rad mnogo

toga može postići. Moramo istaći da je najveća prednost ove biblioteke, stabilna i dobra

finansijska podrška od strane njenog osnivača, što joj i omogućava brz razvoj. Ipak, to ne

znači da biblioteke sa slabijom finansijskom podrškom, ili budžetom, ne mogu pružati

adekvatne informacijske usluge. Barem danas u tehnološkom i informacijskom okruženju, u

kojem živimo, mogu se osigurati najjednostavniji komunikacijski kanali za pružanje

pomenutih usluga. Jer značaj biblioteka, kao informacijskih ustanova, i bibliotekara, kao

njenih stručnjaka, „navigatora“ ili vodiča, sve više se povećava. U vremenu sveprisutnih

usluga, posebno informacijskih, biblioteke trebaju preuzeti i imati vodeću ulogu. A to jedino

mogu postići aktivnošću i posvećenošću bibliotekara koji će svojim korisnicima pružati i

davati najbolje informacijske usluge.

12

Popis priloga:

Prilog 1: Grafički prikaz 1: Rezultati ankete

Prilog 2: Deziderat

Prilog 3: Revers

13

Prilog 1.

Grafički prikaz 1: Rezultati ankete

58%

42%

Anketa

Moguća ocjena

Postignutaocjena

14

Prilog 2.

DEZIDERAT

Datum popunjavanja:_________________

Zaposleni:__________________________ Na radnom

mjestu:__________________________________

Izdaje nalog biblioteci da izvrši

‰NABAVKU ‰ POZAJMICU ‰ FOTOKOPIJU

‰ KNJIGE ‰ ČASOPISA ‰REPROGRAFSKOG

MATERIJAL

(Zaokružiti prethodno)

AUTOR:______________________________________________________

NASLOV:_____________________________________________________

IZDAVAČ I GODINA IZDANJA:__________________________________

JEDINIČNA CIJENA:____________________________________________

Datum odobravanja desiderata: Potpis ovlaštenog lica:

_______________________ ________________

__________________________________________________________________________________

15

Prilog 3.

Signatura:_____________________ Signatura:_______________

Autor:________________________ Autor:__________________

Izdavač:______________________

Izdavač:_________________

Godina izdanja:________________ Godina izdanja:___________

Datum:__________________

REVERS Br. dana:________________

Potpisani potvrđuje da je dana________________ god. Naziv

djela:______________

pozajmio iz biblioteke knjigu____________________

____________________________________________

Ime i prezime:________________________________ Ime i prezime

čitaoca:_______

Broj mobilnog telefona:________________________ Br.mobilnog

tel:____________

Potpis: Potpis bibliotekara i pečat:

16

Literatura:

1. Anić, V., at. al. Hrvatski enciklopedijski rječnik: Tar-Viš. Zgreb: Novi Liber, 2004.

2. Brophy, Peter. Biblioteka u dvadeset prvom veku: nove usluge za informaciono doba.

Beograd: Clio, 2005.

3. Klejton, Piter. Gorman, Gari Judžin. Upravljanje izvorima informacija u bibliotekama.

Beograd: Clio, 2003.

4. Kodrić, Lejla. Digitalne informacijske usluge u baštinskim ustanovama. Sarajevo: Biblioteka

Sarajeva, 2010.

5. Sečić, Dora. Informacijska služba u knjižnici. Lokve : Benja, 2006.