Ugovorno poslovno pravo

Doc.dr. Meliha Frndić Imamović

1. Predavanje

Obrađene tematske jedinice

Ugovor o prodaji• Pojam i vrste ugovora o prodaji

• Karakteristike ugovora

• Dejstva ugovora

• Faze u zaključivanju ugovora o prodaji

• Posebne tehnike zaključivanja

• Bitni i nebitni elementi ugovora

Uvod

Ekonomski posmatrano, PRODAJA jeneposredni izraz procesa razmjene, ona jeosnovni posao prometa robe i sastoji se urazmjeni robe za novac.

Pravno posmatrano, PRODAJA predstavljaposao kojim se normativno uređuje i podzaštitu države stavlja razmjena robe zanovac.

Pojam ugovora o prodaji

Ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranakakojim se prodavac obavezuje da određenu stvarpovodom koje posao nastaje preda, isporučikupcu i da mu prenese najjače svojinsko pravo nanjoj, a kupac se obavezuje da prodavcu predaodređenu sumu novca i da mu prenese najjačesvojinsko pravo na njoj.

Tri osnovna tipa ugovora o prodaji

1. Prodaja građanskog prava.

• Subjekti građanske prodaje su fizička i pravnalica građanskog prava, te subjekti poslovnogprava kada oba djeluju izvan registrovanogpredmeta djelatnosti.

• Građanska prodaja se zaključuje sporadično ineprofesionalno, a njen osnovni cilj jestesticanje upotrebnih vrijednosti objekta.

• Predmet ove prodaje mogu biti i pokretne inepokretne stvari. ZOO u osnovu svogregulisanja postavlja građansku prodaju.

2. Prodaja poslovnog prava• Subjekti poslovne prodaje su subjekti

poslovnog prava.• Da bi prodaja bila posao domaćeg poslovnog

prava, ugovor mora biti zaključen u okviruregistrovane djelatnosti bar jednogsubjekta i mora biti sklopljen na području BiH.

• Poslovnopravna prodaja se zaključujemasovno, trajno i profesionalno, a njenosnovni cilj jeste sticanje dobiti putempreprodaje (prometnih vrijednosti stvari idobiti).

• Predmet prodaje poslovnog prava može bitisamo pokretna stvar.

3. Prodaja međunarodnog poslovnog prava.

• Proizvodi posljedice na području 2 ili višedržava;

• U sebi sadrži inostrani element (inostranielemenat može biti u kupcu, prodavcu,predmetu prodaje, pravima i obavezamastranaka - mjesto izvršenja);

• Pravna lica nemaju državljanstvo negonacionalnu pripadnost, što se određuje naosnovu sjedišta kompanije.

Karakteristike ugovora o prodajiTeretan – da postoji teret na obje strane.Teretnost se kod privredne prodaje pretpostavlja,tako da ugovor postoji i kada cijena NIJEodređena;Dvostrano obavezan – obje strane imajuobavezu;Komutativan – da postoji direktna korelacijaizmeđu prava i obaveza (ono što je obaveza jednestrane pravo je druge strane);Konsenzualan – za njegov nastanak nijepotrebna predaja stvari koja je predmet ugovora imože se zaključiti na bilo koji način (pismeno,usmeno, određenim radnjama, realnimčinjenicama - pokretima).

Dejstva ugovora o prodaji

Dejstvom ugovora nazivamo pravne posljedicekoje on proizvodi.

Zaključivanjem ugovora:

1. Korak - nastaje obligacioni odnos (nastanakobaveze za isporuku stvari),

2. Korak – predaja stvari (prelazak svojine saprodavca na kupca – sticanje prava vlasništva).

Zaključivanje ugovora o prodaji

U pravnotehničkom smislu zaključivanjepredstavlja niz radnji koje preduzimaju budućikupac i prodavac (kontraktori) u cilju nastankabudućeg ugovora o prodaji.Principi kojih se stranke moraju pridržavatipri zaključenju ugovora, sadržani su uOsnovnim načelima ZOO, a to su:• autonomija volje stranaka,• savjesno i pošteno postupanje,• zabrana stvaranja i iskorištavanja

monopolističkog položaja.Ugovor je zaključen kada su se ugovorne stranesuglasile o bitnim elementima ugovora.

Etape u zaključivanju ugovora o prodaji (postupak)

1. EVENTUALNA FAZA (nije neophodna, karakteristika je ugovoravelikih vrijednosti npr. ugovor o isporuci investicione opreme).

Ova faza obuhvata:

• Uspostavljanje kontakata – direktno ili indirektno, nijednastrana nema nikakvu pravnu obavezu;

• Pregovori – kraći ili duži dvostrani kontakti sa izraženim ciljemutvrđivanja namjere učesnika. ZOO ne obavezuje stranke i svakastrana ih može prekinuti. Pregovarači su odgovorni samo akoodustanu od namjere bez valjanog razloga i time drugojstrani prouzrokuju običnu (imovinsku) štetu, a ne iizgubljenu dobit. U pregovorima se formiraju punktacije -pismena saglasnost strana koja se tiče pojedinih dijelovaugovora;

• Pripremni ugovor – projekat ugovora do koga se došlopregovorima. Daje osnovu za upućivanje čvrste ponude.

2. NUŽNE FAZE su davanje ponude i prihvat.• Ponuda je jednostrani građanski posao, izjava samo

jednog subjekta koja stvara obavezu samo za njega.Obaveza ponudioca se sastoji u tome da se ostane priponudi unutar perioda označenog u ponudi ili ako ganema, u dispozitivnom propisu ostane pri ponudi.

• Prihvat ili akcept je jednostrana izjava volje kojomponuđeni izjavljuje da prihvata ponuđeno. Te volje suse usaglasile i dolazi do zaključivanja ugovora. PremaZOO ugovor može biti zaključen ŠUTNJOM ukolikopostoji stalna poslovna veza između ponudioca iponuđenog i to po pitanju konkretne robe, a da seponuđeni u određenom roku NIJE IZJASNIO da ponuduODBIJA. KONKLUDENTNE RADNJE – prećutnozaključivanje ugovora (ne vraćanje robe “na probu”,raspolaganjem robe u svoje ime i za svoj račun akoprimalac ne zna da je poslata u druge svrhe, promjenadokumenata na osnovu kojih se može raspolagati sarobom, a da ne zna da su dokumenta poslata u drugesvrhe).

3. PERFEKCIJA UGOVORA: Podrazumjevaju se pravila kojaodređuju mjesto i vrijeme njegovog nastanka. Ono se razlikujepo tome da li su stranke bile prisutne ili odsutne tokomzaključenja ugovora. Postoje razne teorije o tome kog trenutka jezaključen ugovor: teorija izjave – kada ponuđeni da izjavu,teorija otpreme – kada ponuđeni otpremi izjavu, teorijaprijema (naše pravo) – kada je ponudilac primio izjavuponuđenog, teorija saznanja – kada je ponudilac za nju saznao.

4. INTERVENCIJA DRŽAVE U DOMENU NASTANKA UGOVORA

Ova faza je pravilo kod međunarodne prodaje.

5. POTPISIVNJE UGOVORA - može predstavljati njegovu etapu utri slučaja:

• kada je prodaja po zakonu formalan pravni posao,

• kada je prodaja po sporazumu stranaka formalan pravniposao,

• ako su ugovorne strane predvidjele posebnu formu.

Posebne tehnike zaključivanja ugovora o prodaji

1. Standardni ugovori o prodajiPošto poslovnopravnu prodaju obavljajuprofesionalci, a najčešći predmeti su pokretnestvari određene po rodu i dovele su do tipizacijepojedinih elemenata i rješenja u ugovorima istevrste. Standardni ugovori su tipski i formularniobrasci i opšti uslovi poslovanja koji se potendenciji primjenjuju jednako na sveučesnike u poslu.Sadrže unaprijed tipizirane nebitne elemenateugovora, a bitni se određuju u mjeri u kojoj je tomoguće.

2. Zaključnica

To je pismena potvrda o usmeno zaključenomugovoru.• Daje se na unaprijed utvrđenom i

odštampanom formularu ili na ad hocsastavljenom obrascu.

• Zaključnica ne predstavlja pismenu formuugovora, pa je ugovor prema tome punovažan ikada zaključnica nije izdata.

• U sadržaj zaključnice ulaze svi bitni elementiugovora bez obzira da li su oni određenizakonom, sporazumom stranaka ili prirodomposla.

• Sve što se nalazi iznad potpisa stranaka utekstu ili na margini, obavezuje stranke.

• Sadržaj zaključnice mora biti identičan usmenozaključenom ugovoru.

• Svaka stranka može od druge zahtijevatiispostavljanje ili potpisivanje zaključnice, svedok druga strana nije ispunila ugovoreneobaveze.

• Zaključnica se sastavlja u 2 primjerka, a nakonšto oba primjerka budu predata kupcu napotpis, on ima rok od 3 dana za vraćanjezaključnice prodavcu.

• Ukoliko ne potpiše ili ne vrati zaključnicu, sporće se prvo odvijati mirnim putem, ukoliko ni tone da rezultate, strana koja je potpisalazaključnicu ima pravo podnijeti tužbu sudu zadokazivanje postojanja ugovora.

3. PorudžbinaPorudžbina je komercijalni dokument koji možeimati različit položaj u postupku zaključivanja idokazivanja ugovora.1. Ona predstavlja ponudu kada kupac njomeizražava ozbiljnu namjeru da zaključi određeniugovor definisan u dokumentu.2. Ako kupac šalje porudžbinu na osnovu većprimljene ponude prodavca, onda ona ima pravnikarakter prihvata. Postoje li u porudžbini razlikeu odnosu na ponudu, ona ima svojstvokontraponude. Ponudilac postaje ponuđeni, aponuđeni ponudilac.3. Kada je ugovor već sklopljen, porudžbina imasvojstvo dokaznog sredstva i knjigovodstvenogdokumenta.

Bitni elementi ugovora o prodaji

Bitni elementi ugovora su oni sastojci kojiugovoru daju, bilo osobine jednog definisanogtipa pravnog posla, bilo specifičan sadržaj ikarakteristike koji odgovaraju zajedničkojnamjeri stranaka.Bitni elementi ugovora o prodaji dijele se na:• propisane,• ugovorene sporazumom stranaka ili• po prirodi posla (u ugovor ulaze na osnovu

njegove ekonomske suštine).Kod prodaje poslovnog prava bitni elementi suuvijek predmet, stvar, a pod određenimuslovima cijena i količina.

Predmet ugovora o prodaji

Karakterističan predmet poslovne prodaje suPOKRETNE STVARI (roba, energija, hartije odvrijednosti).

Stvar kao predmet prodaje

Stvar je ograničeni dio prirode koji se možestaviti pod ljudsku kontrolu i vlast, apredstavljaće i predmet poslovnopravne prodajeukoliko je faktički i pravno pokretan.• Da bi stvar bila predmet prodaje mora se

nalaziti u pravnom prometu (ograničenomili neograničenom).

Ograničenja mogu biti trajna i privremena.Privremena se uspostavljaju zakonima iliodlukama nadležnih organa zasnovanim nazakonu.

• Stvar može biti određena po rodu (generičkestvari) ili po svojim sopstvenim jedinstvenimosobinama (individualizirane stvari).

• U količinskom smislu stvar može bitiprecizno određena ili odrediva.

U ugovoru, stvar koja je predmet prodaje morabiti opisana barem do mjere koja je činiodredivom.

Prema kriteriju egzistencije predmet prodajemože da bude:

• PROPALA STVAR: Kod propale stvari ugovor jeništavan ako je stvar bila propala u časuzaključenja ugovora. Dejstvo djelimičnepropasti zavisi od poslovnih običaja i od togada li je svrha ugovora ugrožena ili nije. Uprincipu, kupac može da bira da li će ugovorraskinuti ili će ugovor ostati na snazi uzsrazmjerno smanjenje cijene. Ugovor po silizakona ostaje na snazi, ako djelimičnapropast ne šteti svrsi ugovora, kupac tadamože tražiti samo sniženje cijene.

• BUDUĆA STVAR: zaključenjem prodaje budućestvari, prodavac na sebe preuzima rizikzakašnjenja ili ne nastanka stvari uodređenom (dogovorenom) roku. Ukolikostvar nije isporučena na vrijeme, kupac imaprava predviđena za slučaj odgovornostiprodavca za docnju (na raskid ugovora inadoknadu štete).

• POSTOJEĆA STVAR: u okviru ovoga stvar možebiti vlastita i tuđa. Ukoliko se radi o tuđojstvari prodavac na sebe preuzima rizik da uodređenom roku pribavi svojinsko pravo testvari i da ga prenese na kupca, a ukoliko tone učini u datom roku, odgovara za docnju(kupac može raskinuti ugovor i tražitinadoknadu štete).

Količina

Količina predstavlja fizičko, prostorno ikvantitativno određivanje stvari koja je predmetprodaje. Količina je uvijek sastavni dio predmetaprodaje.Količina je bitan elemenat ugovora:• ako je tako izričito ugovoreno,• ako na to upućuje priroda stvari i• kada to zahtijevaju specifične okolnosti

konkretnog posla.U protivnom je nebitan elemenat.Količina se uvijek određuje ugovorom. Da biugovor uopšte postojao, količina mora bitibarem odrediva.

Količina se određuje:1. Numeričkim preciziranjem (metarsko-decimalnisistem, može i neki drugi ukoliko to stranke izričitonavedu). Ako količina nije bitan elemenat i ako se neutvrđuje prema broju komada, odstupanje odugovorene količine za 2% smatra se urednomisporukom. Preciziranje količine može se postići iupotrebom tehničkih termina (vagon = 10.000 kgbruto, cisterna = 10.000 kg neto).2. Kod približnog određivanja količine gdje je uznaznaku količine naveden izraz “circa” (cca) i sl.Tolerancija u količini iznosi 5 %, (od – do ili najmanjei najviše) svaka količina unutar ovog raspona jeuredna isporuka.3. Kod izraza đuture, kako padne ili viđeno-odobreno količina robe koja treba da se dobijeodnosno isporuči je ona koja je viđena nalokalitetu prodaje.

Cijena

Cijena je novčani izraz predmeta prodaje.Ekonomski posmatrano, cijena je vrijednosnanaknada za ustupljenu stvar i prenesenosvojinsko pravo na njoj. U pravnom smislu, cijenaje bitan elemenat ugovora koji predstavljapretežno novčanu protuvrijednost predmetaprodaje i svojinskog prava na njemu.

• Za prodaju poslovnog prava karakterističnoje iskazivanje cijene isključivo u novcu.

• U građanskoj prodaji cijena može biti većimdijelom izražena u novcu, a manjim dijelom ustvarima.

Ako je cijena isključivo i većim dijelom izražena ustvarima, onda je to ugovor o razmjeni, a ne oprodaji.

Struktura cijene (u cijenu ulazi):

• novčana protuvrijednost neto težine robe(eventualno i ambalaže),

• troškovi robnog prometa (porezi, takse,vozarine),

• ako je prodavac izvoznik, izvozne takse,

• ako je prodavac uvoznik, uvozne takse.

Ugovor poslovnog prava postoji i kada u njemunije određena cijena, no cijena treba biti barodrediva.

Načini određivanja cijene su:

1. Prinudnim putem;

2. Ugovorom;

3. Dispozitivnim propisom.

1. Određivanje cijena prinudnim putem

Iako privredna društva u principu cijene formirajuprema uvjetima tržišta, za kontrolu cijena nadležna jeFederacija koja zbog ekonomske politike i sprečavanjamonopola donosi ZKC (Zakon o kontroli cijena).Mjere kontrole cijena propisuje Vlada Federacije i onamože odrediti:• fiksne cijene,• najviše cijene,• zaštitne cijene,• strukturu cijena,• zadržavanje cijena na određenom nivou,• marže u trgovini,• može propisati davanje svoje saglasnosti na cijene

i obavještavanje o promjeni cijena.

• Ukoliko cijena nije naznačena ugovorom,važit će fiksna cijena koja je predviđenaaktom nadležnog organa. Bude li naknadnougovorena veća ili manja cijena, kupac dugujesamo iznos propisane cijene.

• Ako je Vlada FBiH umjesto fiksne odredilamaksimalnu cijenu, a u ugovoru cijena nijenavedena, onda se podrazumijeva da sustranke htjele najvišu cijenu. Za minimalnucijenu važi isto.

• Bude li cijena prinudnim propisom određenaintervalno (od…do), tada će biti valjana svakacijena koja se nalazi u tom intervalu.

2. Određivanje cijena ugovorom

To je najčešći slučaj u praksi. Primjenjuje se uonim sektorima gdje nema intervencije države.Veoma je važno da cijena mora biti tačnoodređena ili bar odrediva. Cijena je odredivakada ugovor ima dovoljno podataka da se onamože odrediti.

Cijenu mogu odrediti prodavac i kupaczajedno, kao i to da mogu imenovati treće liceda odredi cijenu.

Ako treće lice neće ili ne može da odredi cijenu,strankama se ostavlja da je oni naknadnoodrede.

Ukoliko se i to ne desi, a ne raskinu ugovor,smatraće se da je ugovorena razumna cijena(tekuća cijena u vrijeme zaključenja ugovora).

U našem pravu, cijena ne može biti prepuštenaodređivanju jedne stranke, jer se smatra da nijeugovorena, a kupac duguje cijenu kao u slučajukad nije ugovorena.

Postoje tri tehnike kojima se određuje cijena:

1. Individualno ugovaranje cijene (slobodnaprocjena stranaka);

2. Obračunavanje cijene prema izvađenomuzorku – vadi se više uzoraka i uzansa 163.predviđa da je za cijenu svake partije robemjerodavan uzorak koji je iz nje izvađen,ukoliko nije izričito navedeno da se kaomjerodavan uzorak uzima prosječan kvalitetsvih uzoraka;

3. Upotrebom trgovačkih termina i to :

Tekuća cijena je cijena utvrđena službenomevidencijom (privredne komore ili neke tržišneinstitucije, a ako ne postoji onda prema običajimatržišta) na tržištu prodavca u vrijeme kada je trebaloda uslijedi isporuka.

Berzanska cijena označava kotiranu berzanskucijenu (vuna, bakar, aluminij), ukoliko nije navedenona koju se berzu misli, onda je to najbliža berzaprodavca.

Cijena konkurencije je cijena po kojoj istu robuprodaje lojalni konkurent.

Fabička cijena je cijena po kojoj fabrika prodajerobu u prodaji na veliko.

Cijena koštanja obuhvata ukupne troškoveprodajnog mjesta za pripremanje robe bezuračunavanja dobiti.

3. Određivanje cijena dispozitivnim propisima

Ako cijena u ugovoru nije određena niti odrediva,prema pravilima građanskog prava ugovor ne bibio pravno valjan, dok je međutim ugovorposlovnog prava valjan i ima se primjenitidispozitivno pravilo (rezervno rješenje):1. Kupac je dužan platiti cijenu prodavcu kojuje on redovno naplaćivao u trenutkuzaključenja ugovora (redovna cijena – misli seda je prodavac zaključivao ugovore i sa drugimkupcima tog dana ili u kraćem vremenskomperiodu, za približno istu količinu, isti ili sličankvalitet i jednake, odnosno slične usloveugovora).

2. Ako redovna cijena ne postoji uzima serazumna cijena (tekuća cijena u vrijemezaključenja ugovora). Razumna cijena je utvrđenaslužbenom evidencijom u mjestu sjedištaprodavca u vrijeme zaključivanja ugovora.

3. Ukoliko se ne utvrdi ni razumna cijena, suddonosi odluku o cijeni ukoliko je dobioinicijativu od stranaka koje se nalaze u sporuangažovanjem sudskog vještaka. Ukolikonastupi zastara, a sudu nije data inicijativa,smatra se da ugovor ne postoji.

Promjena (korekcija) cijene

Pod promjenom cijene podrazumjevamo njenonaknadno, različito određivanje u odnosu nacijenu iz ugovora. Prodavac i kupac su uzakonskim granicama uvijek ovlašteni da svojimnaknadnim sporazumom promijene cijenu, nopostoje dva instituta koji mogu na osnovuzahtjeva samo jedne strane da dovedu dopromjena cijena, raskida ili izmjena ugovorazbog:

1. promijenjenih okolnosti i

2. prekomjernog oštećenja (oštećenje preko50% ne dolazi u obzir u poslovnom pravu).

Stranke mogu i ugovorom predvidjetipromjenu cijene na dva načina:

1. Ugovaranje klizne skale koja je u vidumatematičke formule gdje se promjenom cijenepoluproizvoda mijenja ukupna cijena (u vojnojindustriji, kod isporuke uglja, itd.);

2. Pomoću indeksne klauzule (cijena se vežeza neki zvaničan index - troškovi radne snage,života). Taj index mora biti ekonomski povezansa predmetom ugovora.

Nebitni elementi ugovora o prodaji

Nebitni elementi su oni sastojci ugovora koji se unjemu ne moraju nalaziti niti po prirodiposla, niti radi sačinjavanja ugovora shodnoključnim ciljevima stranaka.Nebitnih elemenata ugovora ima izuzetno mnogoi čest su uzrok sporova.Najčešće se u praksi sreću:• kvalitet,• ambalaža i• transportne klauzule.

Kvalitet

Pojam

• Kvalitet je skup hemijskih, fizičkih, estetskih,funkcionalnih i dr. svojstava stvari koje je čineupotrebljivom bilo za svrhe za koje seuobičajeno koristi, bilo za posebne namjenekoje proističu iz ugovora ili okolnosti posla,odnosno skup svojstava robe usljed kojih seona može korisno upotrijebiti. Kvalitet ćepredstavljati bitan elemenat posla ako je takopropisano ili ugovoreno, ako na to ukazujepriroda stvari ili okolnosti posla. U svimdrugim slučajevima, on je nebitan elemenat.

Za razliku od količine koja je određena samougovorom kvalitet može biti određen:

1. prinudnim propisima,

2. ugovorom i

3. dispozitivnim propisima.

1. Određivanje kvaliteta prinudnim propisom

Kvalitet se određuje prinudnim propisom kada jeon od posebnog značaja za širu okolinu(zdravlje, sigurnost, zagađenje i sl.). Kvalitetmože biti propisan zakonom ili podzakonskimaktima.• Neposredno prinudno može biti određen

propisima o kvalitetu proizvoda i robe ibosanskohercegovačkim standardima.

• Posredno može biti propisan propisima otehničkim normativima i o obaveznimproizvođačkim specifikacijama.

Bez obzira kako je određen, propisani kvalitetje obavezan, pa se ne mora ni ugovarati.

2. Određivanje kvaliteta ugovorom

Kvalitet se određuje ugovorom stranaka na višenačina, samostalno ili kombinovano, pri čemutreba voditi računa, ukoliko se primjenjujekombinovano da ne dođe do protivrječnosti inejasnih rješenja.

Kvalitet se može odrediti i alternativno.

Ako nije riješeno kome pripada pravo izbora,onda po pravilu ono pripada prodavcu kaodužniku.

U ugovoru kvalitet se može odrediti:

1. Opisno – riječima i/ili crtežom. Kod robekoja nije tipizirana ako je kvalitet dat opisomprednost ima opis pa se smatra da je kupac htiotakvu robu.

2. Mustrom ili uzorkom. To je manja količinarobe koja je reprezent te robe. Isporučena robamora biti saobrazna toj robi, odnosno uzorku.Autentični uzorak je onaj koji su odabrali kupac iprodavac ili treće lice od njih ovlašteno, zatim tajuzorak označili (potpisali etiketu) i ovjerili.Tipske mustre su mustre koje utvrđuju privredneasocijacije i ustanove, često pod posebnimkomercijalnim nazivom.

3. Modelom – model je tehničko tijeloindustrijske ili zanatske proizvodnje. Roba morabiti saobrazna modelu osim u slučaju kada jemodel dat kupcu radi približnog određivanjaosobina stvari.

4. Tipom – svojstva robe u prometu poznataširem krugu potrošača ili uobičajna na tržištu(vlašički sir). Od tipa treba razlikovati tehničkuoznaku pojedine robe poznata užem krugustručnjaka. Manja količina robe koja predstavljatip često se čuva kod nadležnih tržišnih ustanova(tržnica na veliko i berzi). Ona ujedno predstavljai uzorak.

5. Specifikacijom – svaka odredba ugovorakojom se bliže određuju svojstva i asortimanrobe. Odnosi se na robe za posebne namjene.Kvalitet mora zadovoljiti uobičajni kvalitet plusda odgovara specifičnim obilježjima. Ako kupacposlije zaključenog ugovora da specifikaciju,odnosno ako su zadovoljena oba uslova predstojiisporuka, a ukoliko nije određena specifikacijakod naročitih prodaja:

a) prodavac može da raskine ugovor,

b) prodavac može da odredi specifikaciju,

c) prodavac može da isporuči robu srednjegkvaliteta.

6. Pozivom na standarde. Standardi su pravila oorganizaciji i načinu proizvodnje, te proizvodukao njihovom rezultatu. Mogu biti međunarodni,nacionalni, granski i proizvođački. Ako posebnimpropisom nije određeno, bosanskohercegovačkistandardi (BHS) nisu pravno obavezni, te semoraju ugovarati.7. Primjenom tehničkih termina.- Uobičajeni kvalitet (znači ona svojstva stvarikoja se u mjestu prodavca redovno traže uprometu takvom robom);- Kakva - takva (znači da se roba sa određenog

mjesta uzima bez prebiranja i izdvajanja);- Viđeno - odobreno (kupac je pogledao robu).

3. Određivanje kvaliteta dispozitivnim propisom

Ako kvalitet nije propisan niti ugovoren,primjenit će se dispozitivni propisi (ZOO i Opšteuzanse).• Ako prodavac ne zna namjenu generičkih

stvari, dužan je isporučiti stvari srednjegkvaliteta ili stvari boljeg kvaliteta.

• Ovim se poslovna pozicija prodavca poboljšava.Prodavac koji zna namjenu za koju će kupackoristiti stvar, dužan je dati stvariodgovarajućeg kvaliteta. Ovakvo rješenjepojačava poslovni položaj kupca, jer olakšavadokazivanje nepažnje i nesavjesnosti prodavca.

Ambalaža

To je stvar, sredstvo pakovanja, ujedno i zaštitniomot robe i ima imovinsku vrijednost.

Pravno ambalažu dijelimo na potrošnu inepotrošnu te običnu i originalnu.

Originalno pakovanje osigurava da se sadržajpakovanja ne može izmijeniti, utrošiti, bezotvaranja ili oštećivanja pakovanja. Od ambalažetreba razlikovati zaštitu robe koja se ne prodaje.

Ambalaža je bitan element ugovora samo akoje to propisano ili ugovoreno, u svim ostalimslučajevima je nebitan elemenat.

Po dispozitivnim propisima obezbjeđenjeambalaže i pakovanje je obaveza prodavca.

• Ambalaža može biti određena prinudnimpropisima, a osnov je Zakon o standardizaciji.Kogentan i strog režim karakterističan je zaambalažu koja ima sanitarni značaj(pakovanje hrane, radioaktivne supstance isl.)

• Drugi izvor pravila o ambalaži je konkretanugovor opisom, upotrebom tehničkih terminaili pozivom na posebne uzanse.

Ukoliko u ugovoru nije naznačeno pitanjeambalaže Opšte uzanse zahtijevaju da prodavacobezbijedi uobičajenu ambalažu.

Ukoliko i ovo nije ispunjeno tada važi sljedećaOpšta uzansa, a to je da:

- ambalaža mora da učini robu sposobnom zaprevoz bez oštećenja (ugovoreni način prevoza) i

- ambalaža mora biti takva da obezbjeđujeprimjenu najnižeg podvoznog stava na izabranimnačinima transporta.

Ako je uz ambalažu stavljeno “gratis”, “fancoambalaža”, “ambalaža izgubljena” i sl., znači dase ambalaža ne mora vratiti.

Prema sudskoj praksi ambalaža manjevrijednosti i jednokratna ambalaža se takođene moraju vraćati.

Vrijednija ambalaža i ambalaža za višekratnuupotrebu treba biti vraćena ako je to naznačeno.

Trajnu ambalažu treba vraćati i kada to nijenaznačeno.

Transportne klauzule

Transportne klauzule su tehnički trgovačkitermini kojima se prodavac i kupac na skraćennačin dogovaraju o nizu pitanja od značaja zaizvršavanje ugovora o prodaji:

- organizacija isporuke,

- organizacija transporta,

- snošenje troškova isporuke i transporta,

- transportno osiguranje,

- prelaz rizika sa prodavca na kupca,

- plaćanje carine,

- pribavljanje dozvola i sl.

Najvažnije transportne klauzule kodifikovala jeMeđunarodna privredna komora u Parizu1936. godine INCOTERMS pravilima(International Commercial Terms). Kasnije jeizvršena revizija INCOTERMS akta nekoliko puta(1953., 1967., 1976., 1980., 2000.).

INCOTERMS sadrži samo pravila o tumačenjupojedinih transportnih klauzula u međunarodnojprodaji.

Inače INCOTERMS 2000 se sastoji od 13 pravilarazvrstanih u 4 grupe – E,F,C,D.

Grupu E čini klauzula EXW koja ukazuje napolazak robe iz mjesta isporuke, s time daprijevoz i osiguranje nisu plaćeni odnosno da tetroškove snosi kupac (uvoznik).

Grupu F čine klauzule FAS, FCA i FOB kojeukazuju na to da glavni prijevoz i osiguranje nisuplaćeni, odnosno da prodavatelj plaća prijevoz iosigurava robu samo do luke, odnosno do predajerobe prijevozniku kojeg odredi kupac (uvoznik)na naznačenom mjestu.

Grupu C čine klauzule CFR, CIF, CIP i CPT kojeukazuju na to da je glavni prijevoz platioprodavatelj (izvoznik), a kod klauzula CIF i CIP daje prodavatelj (izvoznik) platio i prijevoz iosiguranje do imenovanog odredišta.Grupu D čine klauzule DAT, DAP i DDP kojeukazuju na isporuku robe na imenovanoodredište na trošak i rizik prodavatelja(izvoznika).Izraz franko uz naznaku fabrika, rudnika,skladišta znači da je prodavac dužan uugovorenom roku staviti kupcu robu naraspolaganje na mjestu na kome ste treba izvršitiisporuka.

Klauzule (pravila) koje se koriste za bilo koji načinprijevoza:

• EXW ( Ex works - Franko tvornica, imenovano mjestoisporuke);

• FCA ( Free carrier - Franko prijevoznik, imenovanomjesto isporuke);

• CPT (Carriage paid to - vozarina plaćena do,imenovano mjesto odredišta);

• CIP (Carriage and insurance paid to - Vozarina iosiguranje plaćeni do, imenovano mjesto odredišta);

• DAT (Delivered at terminal - isporučeno naterminalu, naznačen imenovani terminal u luci ilimjestu odredišta);

• DAP (Delivered at place - Isporučeno na mjesto);

• DDP (Delivered duty paid - Isporučeno ocarinjeno,naznačeno imenovano mjesto odredišta).

Klauzule (pravila) koje se koriste za prijevozmorem i unutarnjim vodama:

• FAS (Free Alongside Ship - franko uz bokbroda);

• FOB (Free on Board - franko brod);

• CFR (Cost and freight - cijena i vozarina,naznačena luka odredišta);

• CIF (Cost, Insurance, Freight - cijena, osiguranjei vozarina).

• Pri izmjeni klauzula treba biti veoma oprezan. Inajmanja izmjena u skraćenici koja označavapojedinu klauzulu može značajno da promjenismisao, sadržaj odnosa koji je inače tipičan zadati slučaj. Transportne klauzule se ne smijuprimjenjivati rutinski, jer složenost poslovamože da rezultira rješenjima koje stranka ilistranke nisu željele.

• U domaćoj prodaji važenje ovih pravila jediskutabilno s obzirom da su Opšte uzanse zapromet robom regulisale istu materiju. Sobzirom da pretpostavka o pristanku stranakana Opšte uzanse za promet robom ne postoji, ada su INCOTERMS značenja u sve širojupotrebi, može se smatrati važenjeINCOTERMS-a i u domaćem prometu.

Zaključna razmatranja

• Ugovor o prodaji je rezultat sporazumastranaka kojim se prodavac obavezuje daodređenu stvar povodom koje posao nastajepreda, isporuči kupcu i da mu prenese najjačesvojinsko pravo na njoj, a kupac se obavezujeda prodavcu preda određenu sumu novca i damu prenese najjače svojinsko pravo na njoj.

• U praksi postoje tri vrste ugovora o prodaji:prodaja građanskog prava, prodaja poslovnogprava i prodaja međunardnog poslovnog prava.

Etape u zaključenju ugovora o prodaji su:

• Eventualna faza;

• Nužna faza;

• Perfekcija ugovora;

• Intervencija države u domenu nastankaugovora (ova faza je pravilo kod međunarodneprodaje);

• Potpisivnje ugovora (može predstavljatinjegovu etapu u tri određena slučaja).

• Bitni elementi ugovora su oni sastojci kojiugovoru daju, bilo osobine jednog definisanogtipa pravnog posla, bilo specifičan sadržaj ikarakteristike koji odgovaraju zajedničkojnamjeri stranaka.

Bitni elementi ugovora o prodaji dijele se na:• propisane,• ugovorene sporazumom stranaka ili• u ugovor ulaze na osnovu njegove ekonomske

suštine - po prirodi posla.• Kod prodaje poslovnog prava bitni elementi su

uvijek predmet, stvar, a pod određenimuslovima cijena i količina.

• Nebitni elementi su oni sastojci ugovora koji seu njemu ne moraju nalaziti niti po prirodiposla, niti radi sačinjavanja ugovora shodnoključnim ciljevima stranaka.

• Nebitnih elemenata ugovora ima izuzetnomnogo i čest su uzrok sporova.

Najčešće se u praksi sreću:• kvalitet,• ambalaža i• transportne klauzule.

Literatura

• Miloš Trifković, M.Simić, V.Trivun: Poslovnopravo – ugovori, vrijednosni papiri i pravokonkurencije, Ekonomski fakultet Univerzitetau Sarajevu, Sarajevo, 2004., str. 21- 40.