ugovori u privredi opšti deo nastanak obaveze: · pdf filesu pravo prvenstvene...
TRANSCRIPT
UGOVORI U PRIVREDI – OPŠTI DEO
Nastanak obaveze: dužničko poverilački odnos
Osnovna načela obligacija
Zakon o obligacionim odnosima detaljno ureĊuje obligacione
(dužniĉko-poverilaĉke) odnose. Taj odnos podrazumeva postojanje
dve strane i one mogu biti fiziĉka i pravna lica. Osnovno je pravilo od
kojeg polazi zakon, da strane u taj odnos stupaju slobodno i ureĊuju
ga slobodno (naĉelo slobode volje ugovornih strana). U tom odnosu
obe strane imaju ravnopravan položaj (naĉelo ravnopravnosti).
Ĉinjenica da strane u obligacionom odnosu nisu same na
tržištu, nameće im obavezu da svoju slobodu ograniĉe slobodom
drugih i svoje odnose ureĊuju na naĉin i u meri u kojoj to dopuštaju
granice prinudnih propisa, javnog poretka i dobrih obiĉaja. U tom
smislu pred njih se postavlja obaveza poštovanja ĉitavog niza pravila
i naĉela obligacionog prava.
Od uĉesnika u obligacionom odnosu se prilikom zasnivanja
tog odnosa i ostvarivanja prava i obaveza koja proistiĉu iz njega,
oĉekuje da se pridržavaju naĉela savesnosti i poštenja. TakoĊe, pred
njima je i zabrana da zloupotrebljavaju pravo koje im pripada,
odnosno nije im dopušteno da prava iz obligacionih odnosa vrše
protivno cilju zbog koga su ona zakonom ustanovljena ili priznata.
Stranama u obligacionom odnosu nije dopušteno da
ustanovljavaju prava i obaveze kojima se za bilo koga stvara ili
iskorišćava monopolski položaj na tržištu.
Obavljajući svoju delatnost privredni subjekti moraju imati u
vidu postojanje veoma znaĉajne zabrane prouzrokovanja štete drugim
subjektima. Tim pravilom se ustanovljava obaveza da je svako dužan
da se uzdrži od postupka kojim se može drugom prouzrokovati šteta
Obligacioni odnos podrazumeva da su strane u tom odnosu
dužne da izvrše obaveze koje su preuzele i da su odgovorne za
njihovo ispunjenje. Obaveze preuzete na osnovu zakona ili kao
rezultat saglasnosti volja, mogu se ugasiti samo saglasnošću volja
strana u obligacionom odnosu ili na osnovu zakona.
Privredni subjekt kao strana u obligacionom odnosu dužan je
da u izvršavanju svoje obaveze postupa sa pažnjom dobrog
privrednika, odnosno da u izvršavanju obaveze iz svoje profesionalne
delatnosti postupa s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i
obiĉajima (pažnja dobrog struĉnjaka).
Strana u obligacionom odnosu dužna je da se u ostvarivanju
svog prava uzdrži od postupka kojim bi se otežalo izvršenje obaveze
druge strane.
Kada se pojavi problem u poslovnom odnosu i nastane spor,
strane u obligacionom odnosu dužne su da pokušaju da sporna pitanja
rešavaju usaglašavanjem, posredovanjem ili na kakav drugi miran
naĉin.
Sadržina i vrste dužničko poverilačkog odnosa
Dužniĉko poverilaĉki odnos se uspostavlja izmeĊu dve strane
od kojih jedna nešto potražuje i naziva se poverilac, a druga joj
duguje i naziva se dužnik. Pri tome poverilac ima pravo da zahteva
od dužnika ispunjene obaveze, a dužnik ima pravnu obavezu da
ispuni ono na šta se obavezao. Dakle pravu poverioca odgovara
obaveza dužnika.
Osnovni pravni izvor koji se bavi nastankom i ureĊenjem
odnosa izmeĊu poverioca i dužnika je kao što smo pomenuli Zakon o
obligacionim. Tim zakonom se regiliše sadržina obligacionih
(dužniĉko poverilaĉkih) odnosa koji nastaju iz razliĉitih izvora od
kojih su najrasprostranjeniji ugovor i prouzrokovanje štete.
Većinu odredbi Zakona o obligacionim odnosima karakteriše
dispozitivnost, što znaĉi da zakonodavac predviĊa visok nivo slobode
za ugovorne strane i mogućnost da svoj obligacioni odnos urede
drukĉije nego što je to tim zakonom odreĊeno (osim ako iz pojedine
odredbe zakona ili iz njenog smisla ne proizlazi što drugo).
Kada se posmatra obligacioni odnos treba imati u vidu i
ĉinjenicu da nije samo zakon taj ĉije odredbe usmeravaju ponašanje
strana u tom odnosu, već da su one dužne da u pravnom prometu
postupaju i u skladu sa dobrim poslovnim obiĉajima.
Uzanse, kao kodifikovani obiĉaji (Opšte uzanse za promet
robe) u našem pravu se primenjuju ako su strane u obligacionim
odnosima ugovorile njihovu primenu, ili ako iz okolnosti proizilazi
da su njihovu primenu htele.
Pravna lica u zasnivanju obligacionog odnosa postupaju i u
skladu sa svojim opštim aktima.
Poverilac u obligacionom odnosu je ovlašćen da od dužnika
zahteva ispunjenje obaveze. Tom njegovom pravu odgovara dužnost
dužnika da svoju obavezu ispunit savesno i u svemu kako ona glasi.
Ukoliko dužnik ne ispuni svoju obavezu ili zadocni sa njenim
ispunjenjem, poverilac ima pravo da zahteva i naknadu štete koju je
usled tog pretrpeo. Dužnik ipak može da se oslobodi odgovornosti za
štetu ako dokaže da bi stvar koja je predmet obaveze sluĉajno propala
i da je on svoju obavezu na vreme ispunio.
Dužnik se takoĊe oslobaĊa odgovornosti za štetu ako dokaže
da nije mogao da ispuni svoju obavezu, odnosno da je zakasnio sa
ispunjenjem obaveze zbog okolnosti nastalih posle zakljuĉenja
ugovora koje nije mogao da spreĉi, otkloni ili izbegne.
Poverilac ima pravo na naknadu obiĉne štete i izmakle koristi.
Strana koja se poziva na povredu ugovora dužna je da
preduzme sve razumne mere da bi se smanjila šteta izazvana tom
povredom, inaĉe druga strana može da zahteva smanjenje naknade.
TakoĊe kad za nastalu štetu, ili njenu veliĉinu, ili za otežanje
dužnikovog položaja ima izvesnu krivicu i poverilac (ili lice za koje
on odgovara), naknada se smanjuje srazmerno.
Ugovorna strana koja je dužna da obavesti drugu stranu o
ĉinjenicama koje su od uticaja na njihov meĊusobni odnos, odgovara
za štetu koju pretrpi druga strana zbog toga što nije bila na vreme
obaveštena.
Dužniĉko poverilaĉki odnosi u privrednom poslovanju
najĉešće nastaju na osnovu ugovora, ali osnova za njihovo
uspostavljanje ima više. Prava i obaveze izmeĊu dva privredna
subjekta mogu nastati na osnovu: ugovora, prouzrokovanja štete,
sticanja bez osnova, poslovodstva bez naloga, jednostrane izjave
volje kao i na osnovu drugih zakonom utvrĊenih ĉinjenica. Predmet
našeg bližeg interesovanja u ovom udžbeniku će biti dva najvažnija
izvora obligacionih odnosa u privrednom životu-ugovor i
prouzrokovanje štete.
Prestanak obaveze
Obaveza po pravilu prestaje kad se ispuni. Ona može prestati i
u nekim drugim zakonom odreĊenim sluĉajevima kao što su:
1. Prebijanje (kompenzacija)
Dužnik može prebiti potraživanje koje ima prema poveriocu
sa onim što ovaj potražuje od njega, ako oba potraživanja glase na
novac ili druge stvari podobne za kompenzaciju (zamenljive stvari
istog roda i istog kvaliteta).
2. Otpuštanje duga
Obaveza prestaje kad poverilac izjavi dužniku da neće tražiti njeno
ispunjene i dužnik se sa tim saglasi. Za punovaljanost ovog
sporazuma nije potrebno da bude zakljuĉen u formi u kojoj je
zakljuĉen posao iz koga je obaveza nastala.
3. Prenov (novacija)
Obaveza prestaje ako se poverilac i dužnik saglase da
postojeću obavezu zamene novom i ako nova obaveza ima razliĉit
predmet ili razliĉit pravni osnov.
4. Sjedinjenje (konfuzija)
Obaveza prestaje sjedinjenjem kad jedno isto lice postane i
poverilac i dužnik.
4. Nemogućnost ispunjenja
Obaveza prestaje kad njeno ispunjenje postane nemoguće
usled okolnosti zbog kojih dužnik ne odgovara. Teret dokazivanja da
postoje oslobaĊajuće okolnosti je na dužniku i on treba da dokaže
ĉinjenice koje iskljuĉuju njegovu odgovornost.
Treba imati u vidu da ako su predmet obaveze stvari odreĊene
po rodu, obaveza ne prestaje ĉak i kad sve što dužnik ima od takvih
stvari propadne usled okolnosti za koje on ne odgovara.
5. Protek vremena i otkaz
Trajni dugovinski odnos sa odreĊenim rokom trajanja prestaje
kad rok istekne, izuzev kad je ugovoreno ili zakonom odreĊeno da se
posle isteka roka dugovinski odnos produžava za neodreĊeno vreme
ako ne bude blagovremeno otkazan.
Ako vreme trajanja dugovinskog odnosa nije odreĊeno, svaka
strana može ga prekinuti otkazom a otkaz mora biti dostavljen drugoj
strani. Otkaz se može dati u svako doba, samo ne u nevreme.
Otkazni dugovinski odnos prestaje kada istekne otkazni rok
odreĊen ugovorom, a ako takav rok nije odreĊen ugovorom, odnos
prestaje po isteku roka odreĊenog zakonom ili obiĉajem, odnosno
istekom primerenog roka.
Poverilac ima pravo da zahteva od dužnika ono što je dospelo
pre nego što je obaveza prestala protekom roka ili otkazom.
6. Zastarelost
Zastarelošću prestaje pravo poverioca da zahteva od du\nika
da ispuni obavezu. Zastarelost nastupa kad protekne zakonom
odreĊeno vreme u kome je poverilac mogao da zahteva ispunjenje
obaveze. Nakon tog roka poverilac više nema sudsku zaštitu svog
prava. Ipak sud se ne može obazirati na zastarelost ako se dužnik nije
na nju pozvao.
Promena poverioca (preuzimanje potraživanja)
Poverilac nekog potraživanja može imati interes da izaĊe iz
tog dužniĉko poverilaĉkog odnosa prenošenjem potraživanja na
drugo lice. U tom smislu može ugovorom zakljuĉenim sa tim licem
(prijemnik) da prenese na njega svoje potraživanje, osim naravno
onog ĉiji je prenos zabranjen zakonom ili je vezano za liĉnost
poverioca, ili se pak po svojoj prirodi protivi prenošenju na drugoga.
Sa tim potraživanjem na prijemnika prelaze i sporedna prava, kao što
su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, zaloga, prava iz ugovora sa
jemcem, prava na kamatu, ugovornu kaznu i sl.
Prenos potraživanja poverilac može da obavi slobodno i za to
mu nije potreban pristanak dužnika. Na njemu je samo obavezan da
obavestiti dužnika o izvršenom ustupanju potraživanja.
Pravni položaj prijemnika je takav da on ima prema dužniku
ista prava koja je ustupilac imao prema dužniku do ustupanja.
Istovremeno dužnik može istaći prijemniku pored prigovora koje ima
prema njemu i one prigovore koje je mogao istaći ustupiocu do ĉasa
kad je saznao za ustupanje.
Ustupilac potraživanja je obavezan da preda prijemniku
odgovarajuću ispravu o dugu, kao i druge dokaze o ustupljenom
potraživanju i sporednim pravima. On je dužan da mu izda, na njegov
zahtev, overenu potvrdu o ustupanju potraživanja.
Ustupilac odgovara za postojanje potraživanja u ĉasu kad je izvršeno
ustupanje. Odgovara i za naplativost ustupljenog potraživanja ali
samo ako je to bilo izriĉito ugovoreno.
Promena dužnika (preuzimanje duga)
Kao što je pravnim poslom moguće izvršiti promenu
poverioca, tako je moguće ugovoriti i promenu dužnika. Stupajući na
mesto dužnika treće lice preuzima njegov dug. Preuzimanje duga vrši
se ugovorom izmeĊu dužnika i preuzimaoca, na koje je pristao
poverilac. Možemo zapaziti da kod preuzimanja duga, za razliku od
ustupanja potraživanja, za punovažnost transakcije neophodna
saglasnost druge strane.
Ugovaraĉi kod preuzimanja duga pozivaju poverioca da se u
odreĊenom roku izjasni da li pristaje na preuzimanje duga. Ukoliko
se poverilac u odreĊenom roku ne izjasni, smatra se da nije dao svoj
pristanak.
Pretpostavlja se da je poverilac dao svoj pristanak ako je bez
ograde primio neko ispunjenje od preuzimaoca, koje je ovaj uĉinio u
svoje ime. U situaciji kad je prilikom otuĊenja neke nepokretnosti na
kojoj postoji hipoteka ugovoreno izmeĊu pribavioca i otuĊioca da će
pribavilac preuzeti dug prema hipotekarnom poveriocu, smatra se da
je hipotekarni poverilac dao pristanak na ugovor o preuzimanju duga
ako ga na pismeni poziv otuĊioca nije odbio u roku od tri meseca od
prijema poziva. Važno je istaći da u pisanom pozivu poveriocu se
mora skrenuti pažnja na ovu posledicu, inaĉe će se smatrati kao da
poziv nije upućen.
Preuzimanjem duga preuzimalac stupa na mesto preĊašnjeg
dužnika, a ovaj se oslobaĊa obaveze. Ipak u situaciji kada je u vreme
poverioĉevog pristanka na ugovor o preuzimanju duga, preuzimalac
duga bio prezadužen, a poverilac to nije znao niti je morao znati,
preĊašnji dužnik se ne oslobaĊa obaveze.
IzmeĊu preuzimaoca duga i poverioca po tom dugu, postoji
ista obaveza koja je dotle postojala izmeĊu preĊašnjeg dužnika i
poverioca.
Preuzimalac duga može isticati prema poveriocu sve
prigovore koji proistiĉu iz pravnog odnosa izmeĊu preĊašnjeg
dužnika i poverioca, kao i prigovore koje preuzimalac ima prema
poveriocu.
Ugovor kao izvor obligacija
Pojam ugovora u privredi
Ugovore u tržišnom poslovanju zakljuĉuju privredni subjekti
registrovani kao privredna društva i preduzetnici (imaoci radnji)1. Ti
ugovori ĉine osnov za zasnivanje dužniĉko-poverilaĉkih odnosa u
obavljanju privredne delatnosti ili su u nekoj vezi sa tom delatnošću.
Ugovori u privredi su dakle oni ugovori koji se zakljuĉuju
prilikom obavljanja privredne delatnosti ili u vezi tih delatnosti, a
zakljuĉuju ih meĊusobno privredni subjekti (privredna društva,
preduzetnici...) koji su registrovani da obavljaju privrednu delatnost.
Iz ove definicije proizlazi da je za postojanje ugovora u privredi
neophodno da se ispune subjektivni i objektivni kriterijumi.
Subjektivni da je ugovor zakljuĉen od strane lica koje je privredni
subjekt i objektivni da je zakljuĉen u obavljanju nekog privrednog
posla (prema klasifikaciji delatnosti)2.
Najveći deo ugovora u privredi ĉine imenovani ugovori
(ureĊeni zakonom)3. Većinu tih ugovora reguliše Zakon o
obligacionim odnosima, a neki posebni ugovori regulisani su
odredbama posebnih zakona (na primer ugovori o prevozu, poslovi
finansijskog lizinga i sl.).
Neimenovani ugovori, su oni koje nijedan propis ne ureĊuje, a
koji su nastali u poslovnoj praksi. Oni po pravilu nastaju kao derivat i
modifikacija postojećih imenovanih ugovora. Ipak ni ovi ugovori
nisu izvan zakonskih pravila i na njih se (pored ograniĉenja
imperativnog karaktera i javnog poretka) mogu primeniti brojne opšte
odredbe i naĉela Zakona o obligacionim odnosima.
Profesionalizam kao suštinska komponenta obavljanja
odreĊene privredne delatnosti u vidu zanimanja, nosi sa sobom i
odreĊene strožije zahteve po pitanju odgovornosti u pravnom
1 Ugovor sklopljen izmeĊu subjekata koji nisu u toj kategoriji (ne obavljaju
privrednu delatnost) ne bi bio u toj kategoriji i bio bi ureĊen pravilima graĊanskog
a ne privrednog karaktera. 2 O pojmu ugovora u privredi videti Babić Ilija. Privredno pravo, Univerzitet
Singidunum, Beograd. 3 Pored klasifikacije ugovora na imenovane i neimenovane postoji i ĉitav niz drugih
mogućnosti njihovog svrstavanja u grupe (jednostrano obavezni i dvostrano
obavezni, teretni i dobroĉini...). Više o klasifikaciji ugovora kod Spirović-
Jovanović Lucija, Milenkoviĉ-Kerković Tamara, Poslovi trgovinskog prava, SKC,
Niš, 2006, str. 21-24.
prometu i brzine reagovanja u cilju zaštite sopstvenih prava. TakoĊe
su propisani i kraći rokovi zastarelosti potraživanja.
Privredni subjekti moraju svoje poslove da obavljaju
postupajući sa pažnjom dobrog privrednika. Od privrednika se
zahteva da na poslovne ponude odgovara bez odlaganja i da svoje
pravo zaštiti bez oklevanja.
TakoĊe se od poslovnih subjekata oĉekuje da svoju delatnost
obavljaju uz poštovanje naĉela savesnosti i poštenja. Poštovanje tih
moralnih standarda mora postojati kako prilikom pregovora tako i
prilikom saĉinjavanja i izvršenja ugovornih odredbi.
Jedno od osnovnih dejstava ugovora je stvaranje obaveza za
ugovaraĉe. To znaĉi da ugovor stvara prava i obaveze samo za
ugovorne strane, pa se ugovorom ne može kreirati obaveza za neko
lice izvan ugovora. Njime se ipak može ustanoviti pravo u korist
trećeg lica.
Zaključenje ugovora
OdreĊivanje momenta u kome je ugovor zakljuĉen je veoma
važno u praksi, jer tek od tog momenta lica koja su se obavezala
ugovorom imaju ugovorna prava i odgovornosti.
Osnovno pravilo je da je ugovor zakljuĉen kad su se ugovorne
strane saglasile o bitnim sastojcima ugovora. Svoju saglasnost i volju
da zakljuĉe ugovor one mogu izjaviti reĉima, uobiĉajenim znacima ili
drugim ponašanjem iz koga se sa sigurnošću može zakljuĉiti da volja
postoji.
Pored toga što je potrebno izjaviti volju, ta izjava mora da
bude uĉinjena slobodno i ozbiljno. Izjava volje iskazana na oĉigledno
šaljiv naĉin ne obavezuje, baš kao ni silom iznuĊena izjava.
Neki ugovori mogu steći pravnu snagu tek ukoliko se za
zakljuĉenje ugovora obezbedi potrebna saglasnost trećeg lica. Ova
saglasnost može biti data pre zakljuĉenja ugovora, kao dozvola, ili
posle njegovog zakljuĉenja, kao odobrenje, ako zakonom nije
propisano drugaĉije.
OdreĊenje momenta u kome je ugovor zakljuĉen je veoma
znaĉajno u praksi jer tek od tog trenutka ugovor postoji i raĊa prava i
obaveze za ugovorne strane. Do tada možemo govoriti samo o
vanugovornoj a ne o ugovornoj odgovornosti. Od tog momenta teku
rokovi vezani za izvršenje obaveza preuzetih tim ugovorom. U tom
smislu zakonodavac je precizirao da se kao trenutak zaključenja
ugovora smatra čas u kome je ponudilac primio izjavu
ponuđenog da prihvata ponudu. Naravno ugovorne strane u samom
ugovoru mogu odrediti momenat u kome ugovor stupa na snagu.
Mesto zakljuĉenja ugovora takoĊe ima svoj znaĉaj (na primer
za nadležnost suda koji će rešavati spor iz ugovora). Ukoliko u
samom ugovoru nije naznaĉeno drugaĉije smatra se da je ugovor
zakljuĉen u mestu u kome je ponudilac imao svoje sedište, odnosno
prebivalište u trenutku kad je uĉinio ponudu.
Pregovori
Zakljuĉenju ugovora ĉesto prethode pregovori kao aktivnost u
kojoj strane nastoje da približe svoje stavove i postignu saglasnost
volja o bitnim elementima i tako zasnuju ugovorni odnos. Pregovori
prethode zakljuĉenju ugovora, ali oni ne obavezuju strane koje
pregovaraju da zakljuĉe ugovor. Svaka od njih pregovore može
prekinuti kad god hoće.
Ĉinjenica da privredni subjekti koji uĉestvuju u pregovorima
ne moraju i da zakljuĉe ugovor radi koga ih vode, kao i da mogu
odustati od njih bez posledica, ne znaĉi i potpuno i apsolutno
oslobaĊanje os vake odgovornosti. VoĊenje pregovora je takoĊe
proces koji je ureĊen pravom i koji ukoliko nastane šteta za neku od
strana može dovesti do odgovornosti druge strane. Zakonodavac je
predvideo da strana koja je vodila pregovore bez namere da zakljuĉi
ugovor, odgovara za štetu nastalu voĊenjem pregovora. TakoĊe
odgovara za štetu i strana koja je vodila pregovore u nameri da
zakljuĉi ugovor, ako je odustala od te namere bez osnovanog razloga
i time drugoj strani prouzrokovala štetu.
Pregovori sobom nose odreĊene troškove, posebno ako duže
traju. Osnovni princip je da ako se drukĉije ne sporazumeju, svaka
strana snosi svoje troškove oko priprema za zakljuĉenje ugovora, a
zajedniĉke troškove snose na jednake delove.
Ponuda
Ponuda je predlog za zakljuĉenje ugovora uĉinjen odreĊenom
licu, koji sadrži sve bitne sastojke ugovora, tako da bi se
prihvatanjem tog predloga mogao zakljuĉiti ugovor.
Ako su ugovorne strane posle postignute saglasnosti o bitnim
sastojcima ugovora, a ostavile neke sporedne taĉke za docnije to ne
odlaže njegov nastanak i ugovor se smatra zakljuĉenim. Sporedne
taĉke će kasnije ugovaraĉi urediti u skladu sa zajedniĉkom voljom, a
ukoliko ne postignu potrebnu saglasnost, te elemente ugovora urediće
sud, vodeći pri tom raĉuna o prethodnim pregovorima, utvrĊenoj
praksi izmeĊu ugovaraĉa i obiĉajima.
Ponuda kao predlog za zakljuĉenje ugovora može biti
iskazana na više naĉina. Po pravilu ona je upućena odreĊenom licu ali
ne mora u privrednom životu da bude uvek tako. Primera radi opšta
ponuda je predlog za zakljuĉenje ugovora uĉinjen neodreĊenom broju
lica, koji sadrži bitne sastojke ugovora ĉijem je zakljuĉenju
namenjen. Opšta ponuda važi kao i svaka druga ponuda, ukoliko
drukĉije ne proizlazi iz okolnosti sluĉaja ili obiĉaja.
Izlaganje robe sa oznaĉenjem cene takoĊe se smatra kao
ponuda, ukoliko drukĉije ne proizlazi iz okolnosti sluĉaja ili obiĉaja.
Drugaĉije je regulisana situacija kod slanja kataloga, cenovnika,
tarifa i drugih obaveštenja, kao i kod oglasa uĉinjenih putem štampe,
letaka, radija, televizije ili na drugi sliĉan naĉin. Takvo obraćanje
potencijalnom saugovaraĉu ne predstavljaju ponudu za zakljuĉenje
ugovora, nego samo poziv da se uĉini ponuda pod objavljenim
uslovima. To znaĉi da lice koje, na primer putem radija ĉuje sadržinu
oglasa, želi da zakljuĉi takav ugovor, mora da drugoj strani koja stoji
iza tog oglasa uĉini ponudu za zakljuĉenje ugovora koja sadržinski
obuhvata elemente iz tog oglasa. Kao i kod svake ponude druga
strana ne mora da je prihvati. Ipak sigurnost pravnog prometa je i
ovde obezbeĊena jer će pošiljalac takvih poziva odgovarati za štetu,
koju bi pretrpeo ponudilac, ako bez osnovanog razloga nije prihvatio
njegovu ponudu.
Dejstvo ponude je precizno odreĊeno našim zakonom. Dva
važna pitanja se javljaju u vezi sa tim. Konkretno reĉ je o pitanju da li
ponuda obavezuje ponudioca i ako obavezuje koliko dugo.
Ponudilac je u našem pravnom sistemu vezan ponudom.
Ponudu može da opozove ukoliko je izriĉito iskljuĉio svoju obavezu
da održi ponudu, ili ako to iskljuĉenje proizlazi iz okolnosti posla.
Ponuda se može povući, ali je njeno povlaĉenje punovažno
samo ako ponuĊeni primio izjavu o povlaĉenju pre prijema ponude ili
najkasnije istovremeno sa njom.
Veoma važno pitanje je i do kada ponuda obavezuje. Ponuda
u kojoj je odreĊen rok za njeno prihvatanje obavezuje ponudioca do
isteka tog roka. Ako je ponudilac u pismu ili telegramu odredio rok
za prihvatanje, smatraće se da je taj rok poĉeo teći od datuma
oznaĉenog u pismu odnosno od dana kad je telegram predat pošti. U
sluĉaju da pismo nije datirano, rok za prihvatanje ponude teĉe od
dana kad je pismo predato pošti.
Ponuda uĉinjena odsutnom licu, u kojoj nije odreĊen rok za
prihvatanje, vezuje ponudioca za vreme koje je redovno potrebno da
ponuda stigne ponuĊenome, da je ovaj razmotri, o njoj odluĉi i da
odgovor o prihvatanju stigne ponudiocu.
Po pitanju forme ponude zakonodavac predviĊa da ponuda
ugovora za ĉije zakljuĉenje zakon zahteva posebnu formu obavezuje
ponudioca samo ako je uĉinjena u toj formi, a isto to važi i za
prihvatanje ponude.
Momenat prihvatanja ponude je veoma znaĉajan jer u tom
trenutku nastaje ugovor. Ponuda je prihvaćena kad ponudilac primi
izjavu ponuĊenog da prihvata ponudu.
Ponuda je prihvaćena i kad ponuĊeni pošalje stvar ili plati
cenu, kao i kad uĉini neku drugu radnju koja se, na osnovu ponude,
prakse utvrĊene izmeĊu zainteresovanih strana ili obiĉaja, može
smatrati kao izjava o prihvatanju. Prihvatanje se može povući ako
ponudilac primi izjavu o povlaĉenju prihvata ponude pre izjave o
prihvatanju ili istovremeno sa njom.
Ponuda može biti neposredna i posredna. Posredna ponuda je
ona koja je upućena udaljenom licu (poštom, e-mail-om ...).
Neposredna ponuda je ponuda upućena prisutnom licu.
Ponuda uĉinjena prisutnom licu smatra se odbijenom ako nije
prihvaćena bez odlaganja, izuzev ako iz okolnosti proizlazi da
ponuĊenom pripada izvestan rok za razmišljanje. Ponuda uĉinjena
telefonom, teleprinterom ili neposrednom radio-vezom smatra se kao
ponuda prisutnom licu.
Prihvatanje ponude s predlogom da se izmeni ne predstavlja
punovažno prihvatanje ponude pa time ni osnov za zakljuĉenje
ugovora. U tom smislu ako ponuĊeni izjavi da prihvata ponudu i
istovremeno predloži da se ona u neĉemu izmeni ili dopuni, smatra se
da je ponudu odbio i da je sa svoje strane uĉinio drugu ponudu svome
ranijem ponudiocu.
Reakcije ponuĊenog na ponudu mogu biti razliĉite. Jedna od
njih može biti ćutanje ponuĊenog. Uprkos laiĉkog shvatanja da
ćutanje znaĉi odobravanje, u privrednom životu ćutanje ponuĊenog
ne znaĉi prihvatanje ponude. Nema pravnog dejstva odredba u ponudi
da će se ćutanje ponuĊenog, ili neko drugo njegovo propuštanje (na
primer, ako ne odbije ponudu u odreĊenom roku, ili ako poslatu stvar
na koju se odnosi ugovor ne vrati u odreĊenom roku i sl.) smatrati
kao prihvatanje.
Ćutanje u privrednom životu ipak nije uvek bez pravnih
posledica. Naime kad ponuĊeni stoji u stalnoj poslovnoj vezi s
ponudiocem u pogledu odreĊene robe, smatra se da je prihvatio
ponudu koja se odnosi na takvu robu, ako je nije odmah ili u
ostavljenom roku odbio. Isto tako, lice koje se ponudilo drugom da
izvršava njegove naloge za obavljanje odreĊenih poslova, kao i lice u
ĉiju poslovnu delatnost spada vršenje takvih naloga, dužno je da
izvrši dobijeni nalog ako ga nije odmah odbilo. Ako ponuda, odnosno
nalog u gore pomenutim sluĉajevima nije odbijena (odbijen), smatra
se da je ugovor zakljuĉen u trenutku kad je ponuda, odnosno nalog
stigao ponuĊenom.
U poslovanju se ĉesto dogodi situacija da je ponuĊeni
prihvatio ponudu, ali da je to uĉinio nakon što je protekao rok u kome
je ponudilac imao obavezu da ponudu održi na snazi. Zadocnelo
prihvatanje i zadocnelo dostavljanje izjave o prihvatanju ima
odreĊene pravne posledice. Prihvatanje ponude izvršeno sa
zadocnjenjem smatra se kao nova ponuda od strane ponuĊenog. Ali,
ako je izjava o prihvatanju koja je uĉinjena blagovremeno, stigla
ponudiocu posle isteka roka za prihvatanje, a ponudilac je znao ili je
mogao znati da je izjava otposlata blagovremeno, ugovor je
zakljuĉen. Ipak ponudilac može u takvom sluĉaju da spreĉi
zakljuĉenje ugovora ako odmah, a najkasnije prvog idućeg radnog
dana po prijemu izjave, ili i pre prijema izjave, a po isteku roka za
prihvatanje ponude, izvesti ponuĊenoga da se zbog zakašnjenja ne
smatra vezanim ponudom.
Smrt ili nesposobnost jedne strane mogu biti od uticaja na
odnos ponudioca i ponuĊenog. Po pravilu ponuda ne gubi dejstvo ako
je smrt ili nesposobnost jedne strane nastupila pre njenog prihvatanja,
izuzev ako suprotno proizlazi iz namere strana, obiĉaja ili prirode
posla.
Predugovor
Predugovor je takav ugovor kojim lica koja ga zakljuĉuju
preuzimaju obavezu da docnije zakljuĉe drugi, glavni ugovor.
Sadržina predugovora mora da odgovara sadržini glavnog
ugovora, odnosno da sadrži bitne sastojke glavnog ugovora.
Propisi o formi glavnog ugovora važe i za predugovor, ako je
propisana forma uslov punovažnosti ugovora. To znaĉi da ukoliko je
za ugovor predviĊena pisana forma predugovor se ne bi mogao
zakljuĉiti usmeno.
Ukoliko jedna od strana odbija da pristupi zakljuĉenju
glavnog ugovora uprkos obavezi koju je preuzela predugovorom, na
zahtev zainteresovane strane sud će naložiti drugoj strani koja odbija
da pristupi zakljuĉenju glavnog ugovora da to uradi u roku koji će joj
odrediti.
Zakljuĉenje glavnog ugovora može se zahtevati u roku od šest
meseci od isteka roka predviĊenog za njegovo zakljuĉenje, a ako taj
rok nije predviĊen, onda od dana kad je prema prirodi posla i
okolnostima ugovor trebalo da bude zakljuĉen.
Predugovor obavezuje na zakljĉenje glavnog ugovora ali se u
izvesnim sluĉajevima strane mogu osloboditi te odgovornosti. Reĉ je
o situacijama u kojima su se okolnosti od momenta zakljuĉenja
predugovora toliko izmenile da on ne bi bio ni zakljuĉen da su takve
okolnosti postojale u to vreme. Logiĉno je da ne bi bilo praviĉno
održati ga na snazi u takvim okolnostima.
Mane volje
Punovažnost ugovora uslovljena je izjavom voje kojom se
potvrĊuje saglasnost za zakljuĉenje ugovora. Osnovni uslov koji se
odnosi na tako izjavljenu volju kojom se konstituiše ugovor je da je
ona slobodna i da nema manu koja bi ukazala da stvarne saglasnosti i
nema.
Ozbiljnu manu, na primer, ima volja koja je rezultat pretnje.
Licu ĉija volja ima takvu manu zakonodavac pruža zaštitu tako što
mu dopušta da traži da se ugovor poništi ukoliko mu je druga
ugovorna strana ili neko treći nedopuštenom pretnjom izazvao
opravdani strah usled kojeg je zakljuĉio ugovor. Strah se smatra
opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću
ugrožen život, telo ili drugo znaĉajno dobro ugovorne strane ili trećeg
lica.
Mana volje može proisteći i iz bitne zablude u kojoj se
nalazila ugovorna strana. Zabluda je bitna ako se odnosi na bitna
svojstva predmeta ugovora, na lice sa kojim se zakljuĉuje ugovor ako
se zakljuĉuje s obzirom na to lice, kao i na okolnosti koje se po
obiĉajima u prometu ili po nameri stranaka smatraju odluĉnim, a
strana koja je u zabludi ne bi inaĉe zakljuĉila ugovor takve sadržine.
Strana koja je u zabludi može tražiti poništaj ugovora zbog
bitne zablude. To pravo joj je uskraćeno ako pri zakljuĉenju ugovora
nije postupala s pažnjom koja se u privrednom prometu zahteva.
Kada je ugovor poništen zbog postojanja zablude jedne od
ugovornih strana, druga savesna strana ima pravo da traži naknadu
pretrpljene štete bez obzira na to što strana koja je bila u zabludi nije
kriva za svoju zabludu.
Princip održanja ugovora na snazi afirmiše se i kroz pravilo
da se strana koja je u zabludi ne može na nju pozivati ako je druga
strana spremna da izvrši ugovor kao da zablude nije ni bilo.
Ponekad saglasnost volja ne postoji jer je po sredi
nesporazum ugovornih strana. Reĉ je o situaciji u kojoj strane veruju
da su saglasne, a u stvari meĊu njima postoji nesporazum o prirodi
ugovora ili o osnovu ili o predmetu obaveze. Tada u suštini volje i
saglasnosti da se zakljuĉi ugovor nema pa ni ugovor ne može da
nastane.
Privredni život nije imun na negativne pojave meĊu kojima
prevare zauzimaju znaĉajno mesto. Prevara je fenomen koji izaziva
stanje svesti koje proizvodi volju sa ozbiljnom manom. Kod
prevarnih radnji jedna ugovorna strana izaziva zabludu kod druge
strane, ili je održava u zabludi u koju je sama dospela, sa namerom da
je time navede na zakljuĉenje ugovora. Kada postoji prevara druga
strana može zahtevati poništaj ugovora (ĉak i onda kada zabluda nije
bitna).
Strana koja je zakljuĉila ugovor pod prevarom ima pravo da
zahteva naknadu pretrpljene štete. Prevara kao mana volje utiĉe na
punovažnost ugovora i kada potiĉe od strane trećeg lica (nije
ugovorna strana), u sluĉaju da je druga ugovorna strana bila
nesavesna, odnosno u vreme zakljuĉenja ugovora znala ili morala
znati za postojanje prevare. Za poništenje ugovora bez naknade, koji
su doduše veoma retki u privrednom prometu, usled prevare koju je
uĉinilo treće lice nema znaĉaja da li je druga ugovorna strana u vreme
zakljuĉenja ugovora znala ili morala znati za prevaru.
Pobude za zakljuĉenje ugovora su bezbrojne. Ponekad se
meĊu stranama može javiti takozvani prividan ugovor, kojim se iz
bilo kog razloga prikazuje postojanje nekog ugovora koga u stvari
nema. Prividan ugovor po prirodi stvari nema dejstva meĊu
ugovornim stranama jer ugovora u stvari i nema. Ali, ako prividan
ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi važi ako su ispunjeni
uslovi za njegovu pravnu valjanost. Prividnost ugovora ne može se
isticati prema trećem savesnom licu.
Forma ugovora
Dinamika kojom se odvija privredni život i insistiranje na
formalnim zahtevima za zakljuĉenje privrednog posla su u
suprotnosti. Brzina poslovanja podrazumeva što manje komplikacija
formalne prirode. Istovremeno takav pristup nosi visok stepen rizika i
pravnu nesigurnost. Pravna regulativa mora da naĊe meru izmeĊu
brzine i sigurnosti.
Osnovni princip obligacija je neformalnost ugovora, tako da
zakljuĉenje ugovora ne podleži nikakvoj formi, osim ukoliko zakon
ili same ugovorne strane ne odrede drugaĉije.
Zahtev zakona da ugovor bude zakljuĉen u odreĊenoj formi,
usporava privredni promet ali je motivisan pravnom sigurnošću.
Zahtev forme postavljen kao uslov za zakljuĉenje ugovora važi i za
sve docnije izmene ili dopune tog ugovora. Ipak punovažne su
docnije usmene dopune o sporednim taĉkama o kojima u formalnom
ugovoru nije ništa reĉeno, ukoliko to nije protivno cilju radi koga je
forma propisana. Punovažne su i docnije usmene pogodbe kojima se
smanjuju ili olakšavaju obaveze jedne ili druge strane, ako je posebna
forma propisana samo u interesu ugovornih strana.
Formalni ugovori mogu biti raskinuti neformalnim
sporazumom, izuzev ako je za odreĊeni sluĉaj zakonom predviĊeno
što drugo, ili ako cilj zbog koga je propisana forma za zakljuĉenje
ugovora zahteva da raskidanje ugovora bude obavljeno u istoj formi.
Po pravilu formalizam u ugovornim odnosima rezultat je
zakonskih odredbi. Ipak ugovorne strane imaju pravo da svojom
voljom neformalan ugovor pretvore u formalan. U takvoj situaciji reĉ
je o ugovorenoj formi. Konkretno to znaĉi da se ugovorne strane
mogu sporazumeti da posebna forma bude uslov punovažnosti
njihovog ugovora. Primera radi ugovorne strane mogu predvideti da
ugovor koji su potpisali direktori važi od momenta kada ga odobri
upravni odbor.
Ugovor za ĉije je zakljuĉenje ugovorena posebna forma može
biti raskinut, dopunjen ili na drugi naĉin izmenjen i neformalnim
sporazumom.
Ako su ugovorne strane predvidele posebnu formu samo da
osiguraju dokaz svoga ugovora, ugovor je zakljuĉen kad je postignuta
saglasnost o njegovoj sadržini, a za ugovaraĉe je u isto vreme nastala
obaveza da ugovoru daju predviĊenu formu.
Ugovor koji nije zakljuĉen u propisanoj formi nema pravno
dejstvo ukoliko iz cilja propisa kojim je odreĊena forma ne proizlazi
što drugo.
Ugovor koji nije zakljuĉen u ugovorenoj formi nema pravno
dejstvo ukoliko su stranke punovažnost ugovora uslovile posebnom
formom.
Ugovor za ĉije se zakljuĉenje zahteva pisana forma smatra se
punovažnim iako nije zakljuĉen u toj formi ako su ugovorne strane
izvršile, u celini ili pretežno, obaveze koje iz njega nastaju, osim ako
iz cilja zbog koga je forma propisana oĉigledno ne proizlazi nešto
drugo.
Računanje vremenskih rokova u ugovoru
Ugovorom se po pravilu predviĊaju i preciziraju odreĊeni
rokovi. Na primer rok izvršenja neke ĉinidbe, rok plaćanja i sl. Taĉno
odreĊenje poĉetka roka i njegovog završetka podrazumeva precizno
odreĊenje njegovog raĉunanja.
Rok odreĊen u danima poĉinje da teĉe prvog dana posle
dogaĊaja od koga se rok raĉuna, a završava se istekom poslednjeg
dana roka.
Rok odreĊen u nedeljama, mesecima ili godinama završava se
onog dana koji se po imenu i broju poklapa sa danom nastanka
dogaĊaja od koga rok poĉinje da teĉe, a ako takvog dana nema u
poslednjem mesecu, kraj roka pada na poslednji dan tog meseca.
Ako poslednji dan roka pada u dan kada je zakonom odreĊeno
da se ne radi, kao poslednji dan roka raĉuna se sledeći radni dan.
Poĉetak meseca oznaĉava prvi dan u mesecu, sredina -
petnaesti, a kraj - poslednji dan u mesecu, ako što drugo ne proizlazi
iz namere stranaka ili iz prirode ugovornog odnosa.
Pravni instrumenti obezbeđenja ugovora
Svrha obezbeđenja ugovora
Izvršenje ugovora u skladu sa dogovorenim predstavlja
najvažniju brigu ugovornih strana. Primera radi prodavac brine da li
će kupac platiti cenu u visini i na naĉin kako je odreĊeno u ugovoru.
U cilju pritiska na ugovorne strane i obezbeĊenja poštovanja
dogovorenog, u pravnom saobraćaju se koriste brojni pravni
instrumenti. Tu spadaju na primer kapara, odustanica, ugovorna
kazna, zaloga...
Kapara
Kapara je oblik obezbeĊenja izvršenja ugovora i dokaz da je
ugovor zakljuĉen4.
Kad ugovorna strana koja je primila kaparu ispuni svoju
ugovornu obavezu, kapara se mora vratiti. Umesto da bude vraćena
ona se može uraĉunati u ispunjenje obaveze. Primera radi lice A
kupuje od lica B automobil. Zakljuĉen je ugovor o prodaji i lice A je
4 Više o kapari videti kod Nikolić Đ. Obligaciono pravo, Projuris, Beograd, 2007,
str 41.
licu B kao znak da je ugovor zakljuĉen dalo 10.000 dinara na ime
kapare i preuzelo ugovornu obavezu da licu B plati 100.000 dinara
kao cenu za automobil u roku od 3 dana. Lice A može isplatiti
celokupnu sumu (100.000 dinara) licu B i dobiti nazad svojih 10.000
dinara datih na ime kapare. Ili platiti 90.000 dinara uraĉunavanjem
vrednosti date na ime kapare.
Ukoliko se ugovorne strane ne dogovore drugaĉije, strana
koja je dala kaparu ne može odustati od ugovora ostavljajući kaparu
drugoj strani, niti to može uĉiniti druga strana vraćanjem udvojene
kapare. Obaveza ispunjenja ugovora postoji na obema stranama i
jedino njihovom saglasnošću ugovor može biti raskinut.
Odustanica
Za razliku od kapare koja ne ovlašćuje njenog davaoca na
raskid ugovora odricanjem od kapare, sporazumom ugovornih strana
može se ovlastiti jedna ili svaka strana da odustane od ugovora
davanjem odustanice. Odustanica je dakle suma novca koja davaocu
daje mogućnost da bira da li će ostati pri ugovoru ili će se opredeliti
za opciju odustajanja od njega5.
Zaloga
Zaloga predstavlja jedan od oblika stvarnog obezbeĊenja.
Ugovorom o zalozi se dužnik kao zalogodavac, obavezuje prema
poveriocu kao zalogoprimcu da mu na ime obezbeĊenja duga preda
neku pokretnu stvar. Smisao ovakvog ugovaranja za zalogoprimca je
da se pre ostalih poverilaca naplatiti iz vrednosti dužnikove stvari
koju drži kod sebe ukoliko mu dužnik ne isplati na vreme
dogovorenu sumu. Pri tome je obaveza poverioca da primljenu stvar
ĉuva i da je, po prestanku svog potraživanja, neoštećenu vrati
zalogodavcu.
Smisao uzimanja neke stvari u zalogu je da se dužnik ĉvršće
obaveže da ispuni svoju obavezu. Ukoliko on to ne uĉini privredni
subjekt kao poverilac će biti prinuĊen da se namiri iz založene stvari.
U tom smislu on može da, ukoliko mu potraživanje ne bude namireno
o dospelosti, može da pristupi prodaji založene stvari na javnoj
prodaji po isteku osam dana od upozorenja uĉinjenog dužniku da će
5 Više o odustanici videti kod Nikolić Đ. Obligaciono pravo, Projuris, Beograd,
2007, str 42.
tako postupiti. Ako založene stvari imaju tržišnu ili berzansku cenu,
poverilac ih može prodati po toj ceni, po isteku osam dana od
upozorenja uĉinjenog dužniku i zalogodavcu da će tako postupiti.
Jemstvo
Jemstvo predstavlja personalno obezbeĊenje potraživanja.
Reĉ je o ugovoru o jemstvu kojim se jemac obavezuje prema
poveriocu da će ispuniti punovažnu i dospelu obavezu dužnika, ako
to ovaj ne uĉini. Poverilac se time stavlja u povoljniji položaj jer uz
postojećeg dužnika dobija još jedno lice koje jemĉi ispunjenje duga
(ispuniće ga sam ako dužnik to ne uĉini).
Ako se jemac obavezao kao jemac platac, odgovara poveriocu
kao glavni dužnik za celu obavezu i poverilac može zahtevati njeno
ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jemca ili od obojice u isto
vreme (solidarno jemstvo). Jemac za obavezu nastalu iz ugovora u
privredi odgovara kao jemac platac, ako nije što drugo ugovoreno.
Zatezna kamata
Zatezna kamata je odreĊena zakonom i predstavlja
svojevrstan instrument pritiska na dužnika iz novĉanih obaveza da
plaćanje izvrši u roku. Naime zakonodavac predviĊa posebnu kamatu
koja neminovno pogaĊa dužnika koji svoju obavezu nije izvršio na
vreme. To konkretno znaĉi da dužnik koji zadocni sa ispunjenjem
novĉane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi
utvrĊenoj propisima. Pri tome treba imati u vidu da ako je stopa
ugovorene kamate viša od stope zatezne kamate, ona će nastaviti da
teĉe i posle dužnikove docnje (u protivnom bi dužnik docnjom došao
u povoljniji položaj nego što je bio).
Poverilac novaĉanog potraživanja ima pravo na zateznu
kamatu bez obzira na to da li je pretrpeo kakvu štetu zbog dužnikove
docnje. Može se dogoditi da je šteta koju je poverilac pretrpeo zbog
dužnikovog zadocnjenja veća od iznosa koji bi dobio na ime zatezne
kamate, pa mu je u takvoj situaciji dopušteno da zahteva razliku do
potpune naknade štete.
Prouzrokovanje štete kao izvor obaveza
Privredni život, kao i život uopšte, nosi sa sobom brojne
rizike. Jedan od njih se odnosi na nastanak štete. Privredni subjekti
mogu jedan drugom u poslovanju, ili izvan njega, prouzrokovati
nastanak štete.
Pod štetom se najĉešće podrazumeva umanjenje neĉije
imovine. To je takozvana obiĉna šteta. Šteta se može sastojati i u
spreĉavanju da se neĉija imovina povećan i ona se tada naziva
izmakla korist. Obe ove vrste štete spadaju u materijalnu štetu.
Pored materijalne štete pravni subjekt može pretrpeti i
nematerijalnu. Reĉ je o šteti koja se odnosi na nanošenje fiziĉkog ili
psihiĉkog bola nekoj osobi, ili izazivanje straha kod nje.
Odgovornost za nastalu štetu
Nastanak štete najĉešće raĊa obavezu da ona bude nadoknaĊena i
pravo da se ta nadoknada zahteva. Pravila poslovnog prava izriĉito
zahtevaju da ko drugome prouzrokuje štetu mora i da je naknadi,
ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice.
Odgovornost za štetu može biti po osnovu krivice i bez
postojanja krivice. Krivica postoji kada je štetnik prouzrokovao štetu
namerno ili nepažnjom.
Svako može da zahteva od drugog da ukloni izvor opasnosti
od koga preti znatnija šteta njemu ili neodreĊenom broju lica. TakoĊe
može i da zahteva da se neko lice uzdrži od delatnosti od koje
proizlazi uznemiravanje ili opasnost štete, ako se nastanak
uznemiravanja ili štete ne može spreĉiti odgovarajućim merama. Sud
će na zahtev zainteresovanog lica narediti da se preduzmu
odgovarajuće mere za spreĉavanje nastanka štete ili uznemiravanja,
ili da se otkloni izvor opasnosti, na trošak držaoca izvora opasnosti,
ako ovaj sam to ne uĉini.
Za štetu koju zaposleni u radu ili u vezi sa radom prouzrokuje
trećem licu odgovara privredni subjekt u kome je zaposleni radio u
trenutku prouzrokovanja štete. Oštećenik ima pravo da zahteva
naknadu štete i neposredno od radnika ako je štetu prouzrokovao
namerno.
Odgovornost po osnovu krivice nije dovoljna da se pokriju
sve situacije odgovornosti za nastalu štetu. U tom smislu odgovornost
privrednih subjekata je šira od skrivljene, pa za štetu od stvari ili
delatnosti od kojih potiĉe povećana opasnost štete za okolinu,
odgovara se bez obzira na krivicu.
Odgovornost za štetu od opasne stvari ili od opasne delatnosti
poĉiva na pretpostavki uzroĉnosti. Smatra se da šteta koja je nastala u
vezi sa opasnom stvari, odnosno opasnom delatnošću potiĉe od te
stvari, odnosno delatnosti, izuzev ako se dokaže da one nisu bile
uzrok štete.
Za štetu od opasne stvari odgovara njen imalac, a za štetu od
opasne delatnosti odgovara lice koje se njom bavi. Umesto imaoca
stvari, i isto kao on, odgovara lice kome je imalac poverio stvar da se
njome služi, ili lice koje je inaĉe dužno da je nadgleda, a nije
zaposleno kod njega. Pored tog lica će odgovarati i imalac stvari ako
je šteta proizašla iz neke skrivene mane ili skrivenog svojstva stvari
na koje mu nije skrenuo pažnju.
Gledano iz ugla lica koje se tereti kao odgovorno za nastanak
štete po osnovu posedovanja opasne stvari ili obavljanja opasne
delatnosti najvažnije je pitanje da li se on može u nekim sluĉajevima
osloboditi od odgovornosti.
Pravo dopušta da se imalac opasne stvari oslobodi
odgovornosti ako dokaže da šteta potiĉe od nekog uzroka koji se
nalazio van stvari, a ĉije se dejstvo nije moglo predvideti, niti izbeći
ili otkloniti.
Imalac stvari oslobaĊa se odgovornosti i ako dokaže da je
šteta nastala iskljuĉivo radnjom oštećenika ili trećeg lica, koju on nije
mogao predvideti i ĉije posledice nije mogao izbeći ili otkloniti.
Imalac se oslobaĊa odgovornosti delimiĉno, ako je oštećenik
delimiĉno doprineo nastanku štete.
ProizvoĊaĉ koji stvar koju je proizveo stavi u promet, a koja
zbog nekog nedostatka za koji on nije znao predstavlja opasnost štete
za lica ili stvari, odgovara za štetu koja nastane zbog tog nedostatka.
ProizvoĊaĉ odgovara i za opasna svojstva stvari ako nije
preduzeo sve što je potrebno da štetu, koju je mogao da predvidi, ili
spreĉi putem upozorenja, bezbedne ambalaže ili drugom
odgovarajućom merom.
Naknada štete
Naknada štete podrazumeva dve stvari: uspostavljanje ranijeg
stanja i naknadu u novcu. Odgovorno lice dužno je da uspostavi
stanje koje je bilo pre nego što je šteta nastala. Ukoliko
uspostavljanje ranijeg stanja ne uklanja štetu potpuno, odgovorno lice
dužno je za ostatak štete dati naknadu u novcu.
Kad uspostavljanje ranijeg stanja nije moguće, ili kad sud
smatra da nije nužno da to uĉini odgovorno lice, sud će odrediti da
ono isplati oštećeniku odgovarajuću svotu novca na ime naknade
štete.
Obaveza naknade štete smatra se dospelom od trenutka
nastanka štete.
Prilikom odreĊivanja naknade materijalne štete jedno od
znaĉajnih pitanja je pitanje obima naknade štete. Oštećenik ima pravo
kako na naknadu obiĉne štete, tako i na naknadu izmakle koristi.
Pri oceni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji
se mogao osnovano oĉekivati prema redovnom toku stvari ili prema
posebnim okolnostima, a ĉije je ostvarenje spreĉeno štetnikovom
radnjom ili propuštanjem.
Sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile posle
prouzrokovanja štete dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se
oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kome bi se
nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.
Kad je neki deo imovine jednog lica prešao na bilo koji naĉin
u imovinu nekog drugog lica, a taj prelaz nema svoj osnov u nekom
pravnom poslu ili u zakonu, sticalac je dužan da ga vrati, a kad to nije
moguće - da naknadi vrednost postignutih koristi.
UGOVORI U PRIVREDI – POSEBAN DEO
Ugovor o prodaji
Ugovor o prodaji predstavlja najznaĉajniji i
najrasprostranjeniji ugovor u privrednom životu. Nastao je sa
pojavom novca iz ugovora o trampi (razmena robe za robu). Njegova
sadržina i osnovni principi ujedno ĉine polaznu taĉku mnogih
ugovora koji su njegova nadgradnja i složenija modifikacija. Reĉ je o
imenovanom teretnom ugovoru koji je ureĊen Zakonom o
obligacionim odnosima.
Zakljuĉenje ugovora o prodaji podrazumeva da se dve
ugovorne strane od kojih je jedna prodavac a druga kupac, saglase
oko dva bitna elementa: robe i cene6. Time oni ulaze u dužniĉko
poverilaĉki odnos u kome se prodavac obavezuje da drugoj
ugovornoj strani kupcu preda robu (stvar) tako da mu prenese pravo
svojine na njoj, a kupac se obavezuje da prodavcu plati cenu i
preuzme robu (stvar).
Ta dva bitna elementa mora da sadrži svaki ugovor o prodaji
koji zakljuĉuju privredni subjekti.
6 Ugovorne strane mogu bilo koji elemenat ugovora odrediti kao bitan i saglasnost
o njemu predvideti kao uslov punovažnosti.
Cena kao bitan elemenat ugovora o prodaji
U praksi privrednih subjekata ovaj zahtev da cena bude
odreĊena je u odreĊenoj meri ublažen. Dovoljno je da je moguće
odrediti cenu i kada ona nije naznaĉena u ugovoru. Konkretno za
punovažnost ugovora potrebno je postoji dovoljno podataka na
osnovu kojih je cenu moguće odrediti.
U praksi se mogu javiti i situacije kada u ugovoru o prodaji
nema dovoljno elemenata koji bi cenu ĉinili odredivom. Tada se
potencijalno rešenje problema u cilju održanja ugovora na snazi
nalazi u pretpostavki da su ugovorili cenu koju je prodavac redovno
naplaćivao kupcu. Tada se može zakljuĉiti da su upravo nju želeli da
ugovore. Ukoliko pak nemamo oslonac ni u toj ĉinjenici, moguće je
primeniti pravilo razumne cene za datu robu na tom mestu u to vreme
(tekuća cena).
Roba kao bitan element ugovora o prodaji
Roba kao bitan elemenat ugovora o prodaji mora biti
precizirana u smislu da se odredi vrsta, koliĉina i kvalitet robe.
Koliĉina robe odreĊuje se brojem komada (prebrojavanjem),
masom, zapreminom ili drugom mernom veliĉinom (vaganjem i
merenjem). Prodavac je u obavezi da isporuĉi robu u onoj koliĉini
kako je to odreĊeno konkretnim ugovorom. Veoma je važno precizno
odrediti koliĉinu, posebno u smislu da li u odreĊenu težinu ulazi
težina ambalaže i sl. Posebno znaĉajno pitanje predstavlja eventualno
odstupanje prema ugovorenoj meri, odnosno stepen tolerancije u tom
odstupanju. U tom smislu treba znati da se pod terminom circa što se
prevodi kao „oko ili otprilike“ dopušta odstupanje od plus minus 5%,
a ukoliko nije upotrebljen taj izraz odstupanje ne može biti veće od
2%. Primera radi upotreba termina «Vagon» oznaĉava da se radi o
robi 10.000 kg bruto (ukljuĉena i težina vagona), a «cisterna»
oznaĉava koliĉinu robe 10.000 kg neto (bez težine cisterne).
Kvalitet robe predstavlja veoma znaĉajno svojstvo za kupca,
pa je prodavac dužan da isporuĉi robu ugovorenog kvaliteta. Tim
ugovorom mogu deskriptivno biti odreĊena svojstva koja mora
posedovati konkretna roba ili se precizira svrha radi koje se ona
kupuje. Oznaĉenje kvaliteta robe može biti na osnovu propisanog
standarda (A kvalitet, I klasa i sl.) ili na osnovu uzorka, po
specifikaciji na osnovu standarda „uobiĉajeni kvalitet“, «takva-
kakva» i sl.
Ukoliko u ugovoru o prodaji nije bliže naznaĉen kvalitet robe
koja je predmet ugovora postoje dva pravila koja se mogu primeniti u
odreĊenju predmetnog kvaliteta. Prvo pravilo se odnosi na svrhu radi
koje se nabavlja roba i ono podrazumeva da je prodavac, ukoliko mu
je bila ili morala da bude poznata svrha radi koje kupac nabavlja
robu, bio dužan da isporuĉi robu ĉiji kvalitet odgovara toj svrsi.
Drugo pravilo se primenjuje u situaciji kada se prvo ne može
primeniti (prodavcu opravdano nepoznata svrha) i ono podrazumeva
obavezu prodavca da isporuĉi robu najmanje srednjeg kvaliteta, što
znaĉi da najmanje mora imati svojstva za redovnu upotrebu i promet.
Obaveze prodavca
Prodavac kod ugovora o prodaji ima obavezu da isporuĉi robu
(stvar), da garantuje da roba nema materijalne nedostatke, kao i da
garantuje odsustvo pravnih nedostataka robe koja je predmet ugovora
o prodaji.
Isporuka robe
Osnovna obaveza koju prodavac preuzima ugovorom o prodaji se
sastoji u isporuci (predaji) robe odnosno stvari. Isporuĉiti robu znaĉi
staviti je na raspolaganje kupcu7. Najvažnija pravna posledica koja
nastaje momentom isporuke je da se u tom ĉasu rizik za eventualno
oštećenje ili propast robe prenosi sa prodavca na kupca.
Da bi isporuka odgovorila interesima, odnosno oĉekivanjima
ugovornih strana važno je jasno odrediti vreme, mesto i naĉin
isporuke.
Po prirodi stvari kod isporuke je veoma znaĉajno da se u
ugovoru jasno i precizno naznaĉi vreme isporuke. Ipak treba imati u
vidu da će ugovor i bez oznaĉenja vremena isporuke važiti. Da li će
to biti odmah, na odreĊeni dan ili sat, u odreĊenom vremenskom roku
nakon zakljuĉenja ugovora (na primer u roku od 8 dana) ili na neki
drugi naĉin definisano vreme (rok) isporuke zavisi od volje
ugovornih strana.
Konfuziju u privrednom životu mogu izazvati nejasni termini
ili nepoznavanje uobiĉajenih vremenskih oznaka. U tom smislu je
7 Obaveza se može ispuniti i isporukom trećem licu ali za raĉun kupca, na primer
prevozniku koji treba da mu je odveze.
važno poznavati znaĉenje odreĊenih termina za precizno odreĊenje
dužnosti isporuke. Primera radi odmah ili brzo podrazumeva rok od 8
dana nakon zakljuĉenja ugovora. Ili recimo ukoliko u ugovoru vreme
nije jasno naznaĉeno, primeniće se standard da isporuku treba izvršiti
„u razumnom roku“, Konkretno trajanje razumnog roka će zavisiti od
okolnosti datog sluĉaja (vrsta robe i sl.).
Naĉin isporuke robe treba precizirati ugovorom da bi se
otklonile nedoumice i eventualni sporovi. Isporuka podrazumeva i
ĉitav niz radnji kao što su pakovanje, izbor prevoznika, obaveštavanje
kupca i dr.
Naĉin isporuke se razlikuje u zavisnosti da li je u pitanju
individualno odreĊena stvar ili se radi o stvarima odreĊenim po rodu-
generiĉne stvari (ugalj, graĊa...). Nekad u poslovanju precizno
odreĊenje naĉina isporuke može da izostane, pa je neophodno da
postoje odreĊena pravila koja mogu pomoći u odreĊenju tog naĉina.
Primera radi postoji jedno znaĉajno pravilo koje se primenjuje u
situaciji ukoliko nije odreĊen naĉin isporuke kod robe odreĊene po
rodu. Tu takoĊe možemo razlikovati dve situacije. Prvo ako je
predviĊena isporuka u mestu prodavca on će isporuku izvršiti ĉinom
izdvajanja dogovorene koliĉine robe iz mase. Druga je situacija
ukoliko je ugovorena obaveza prodavca da pošalje robu u mesto koje
je odredio kupac i tada će on izvršiti svoju obavezu isporuke
predajom robe prevozniku.
Mesto isporuke robe (stvari) takoĊe treba odrediti ugovorom,
ali ukoliko to izostane postoje odreĊena pravila na osnovu kojih će se
odrediti lokacija predaje robe. Primera radi ukoliko se ugovorne
strane nisu dogovorile o mestu isporuke smatraće se da je
dogovoreno da to bude mesto sedišta prodavca u momentu
zakljuĉenja ugovora.
Transportne klauzule
Pitanje momenta i mesta isporuke najbolje se odreĊuje
unošenjem transportne klauzule u ugovor (INCOTERMS). One ĉine
transportno-trgovaĉke termine koji preciziraju ĉitav niz važnih
elemenata ugovorenog posla isporuke robe robe.
Izbor odreĊenog termina nosi sa sobom znaĉajne pravne
posledice jer on precizira vreme i naĉin predaje robe, prelazak rizika
za sluĉajno oštećenje ili gubitak robe s prodavca na kupca, ureĊuje
pitanje ko snosi troškove i sl. Primera radi FOB (eng. free on board),
CIF (eng. cost, insurance, fright), FAS (eng. free along side) su
skraćenice koje kada se ugovore otklanjaju svaku dilemu i
potencijalne nesporazume na kome je koji teret plaćanja i rizik, jer
jasno oznaĉavaju prava i obaveze ugovornih strana po pitanju
isporuke robe. Najpoznatiji transportne klauzule koje smo u gornjem
primeru i pomenuli, a koje se koriste u meĊunarodnoj trgovini su
INCOTERMS (eng. International Commercial Terms) koje je donela
MeĊunarodna trgovinska komora u Parizu8.
Odgovornost za materijalne nedostatke robe
Roba koju isporuĉuje prodavac mora imati kvalitet koji su
prodavac i kupac imali vidu kada su sklapali ugovor. To znaĉi da
roba ne može imati fiziĉke nedostatke odnosno mane koje se odnose
na njena materijalna svojstva.
Zakon o obligacionim odnosima jasno razlikuje više situacija
u kojima postoji taj materijalni nedostatak isporuĉene robe. Prvo je
kad roba nema potrebna svojstva za redovnu upotrebu ili promet.
Drugo je kad nije saobrazna uzorku ili modelu na osnovu kojih je
ugovor zakljuĉen. Ostale situacije bi obuhvatile nedostatke koji
onemogućavaju da roba ima posebna svojstva koja se neophodna za
naroĉitu upotrebu ili neka svojstva koja su izriĉito ili prećutno
ugovorili. Iako takva stvar ima upotrebnu vrednost u smislu redovne
upotrebe ona nije ono što je kupac ugovorio jer je se radi o posebnim
svojstvima.
Obavezi prodavca da isporuĉi robu saobraznu ugovorenom
kvalitetu odgovara dužnost kupca da primljenu robu blagovremeno i s
dužnom pažnjom pregleda (na uobiĉajen naĉin). Nedostaci koji su
vidljivi moraju se odmah prijaviti, a nedostaci koji se kasnije pojave
(skriveni nedostaci) moraju se takoĊe bez odlaganja prijaviti ĉim
budu otkriveni9.
Dogovorom prodavca i kupca može se ograniĉiti ili iskljuĉiti
odgovornost prodavca za materijalne nedostatke isporuĉene robe, ali
da takav dogovor ne bude rezulatat zloupotrebe prodavca usled
monopolskog položaja na tržištu.
U praksi veoma znaĉajnu ulogu ima garancija za ispravno
funkcionisanje stvari. Reĉ je o znaĉajnoj vrsti odgovornosti za
materijalne nedostatke tehniĉke robe po osnovu garantnog lista
predatog kupcu10
.
8 Videti više Vilus J. MeĊunarodni trgovaĉki termini-Incoterms-revizija 2000,
Pravni život 2000/11, str. 285 9 Maksimalni rok u kome se može javiti odgovornost prodavca je 6 meseci od
isporuke robe, nakon ĉega se oslobaĊa svake odgovornosti. 10
Više o tome Babić I. Privredno pravo, Univerzitet Singidunum, Beograd, str. 262
Odgovornost za pravne nedostatke
Odgovornost za pravne nedostatke takoĊe predstavlja
znaĉajnu obavezu prodavca iz ugovora o prodaji. Kupcu je veoma
znaĉajno da mu prodavac garantuje sigurnost prava steĉenog
ugovorom o prodaji. Konkretno to znaĉi da ga neko treće lice neće
uznemiravati u vršenju tog prava. Najviši stepen odgovornosti za
pravni nedostatak robe bi bio kada bi prodavac prodao kupcu tuĊu
robu, nakon ĉega bi je pravi vlasnik koristeći svoje pravo svojine
oduzeo.
Ukoliko doĊe do bilo kakvog oblika ograniĉenja ili
iskljuĉenja prava steĉenog ugovorom, kupac je u obavezi da u
razumnom roku o tome obavesti prodavca uz zahtev da ovaj otkloni
smetnju (zaštita od pravnog uznemiravanja-evikcije).
Obaveze kupca
1 Isplata cene
Osnovne obaveze koje kupac preuzima ugovorom o prodaji su
isplata cene i preuzimanje robe. Od slobodne volje ugovornih strana
zavisi da li će tih obaveza biti još.
Kada je u pitanju isplata cene od strane prodavca znaĉajno je
odrediti vreme, naĉin i mesto isplate.
Vreme plaćanja se odreĊuje ugovorom (pre isporuke,
istovremeno sa njom ili nakon isporuke). Ukoliko vreme plaćanja nije
precizirano u ugovoru primeniće se dispozitivno zakonsko pravilo da
se plaćanje vrši u momentu predaje robe11
.
Mesto isplate ugovorene cene se po pravilu odreĊuje
ugovorom. Ukoliko nije odreĊeno ugovorom primeniće se pravilo da
je mesto plaćanja mesto predaje robe.
2 Preuzimanje robe
Ovlašćenje koje ima kupac da zahteva isporuku robe je ujedno
i njegova obaveza da primi isporuku.
Preuzimanje robe je po prirodi stvari skopĉano sa više radnji
koje je potrebno izvršiti da bi isporuka bila moguća (na primer
dostava vozila) i obaveza je kupca da ih izvrši.
11
Videti ĉl. 516 stav 2. Zakona o obligacionim odnosima.
Ugovor o posredovanju
Pojam i osnovne karakteristike
Ugovori o posredovanju su znaĉajni u savremenim tržišnim
privredama, a privredni subjekti koji na tržištu deluju kao posrednici
imaju znaĉajnu funkciju u povezivanju privrednih subjekata u cilju
zakljuĉenja ugovora iz robnog prometa. Ugovor o posredovanju je ugovor u kome se jedna ugovorna
strana, koja se naziva posrednik, obavezuje da će pronaći
odgovarajuće lice i dovesti ga u vezu sa drugom ugovornom stranom
koja se naziva nalogodavac (komitent) da bi sa njim pregovaralo o
zakljuĉenju ugovora.
Zakljuĉenjem ugovora o posredovanju nalogodavac se
obavezuje da posredniku isplati proviziju ukoliko ugovor o
osnovnom poslu, kao rezultat njegovog posredovanja, bude
zakljuĉen. Primera radi kompanija koja prodaje tekstil saĉini ugovor
o trgovinskom posredovanju sa privrednim subjektom-posrednikom
koji se tako obaveže da će, nastojati da pronaĊe kupca za robu te
kompanije, štiteći pri tom kako interese svog nalogodavca tako i
interese njenog potencijalnog saugovornika.
Ukoliko doĊe do realizacije posla (zakljuĉenje ugovora)
posredniku pripada provizija. Sloboda volje ugovornih strana
omogućava da se ugovori provizija kao naknada za rad posrednika
(aktivnost da se pronaĊe saugovornik nalogodavca) ĉak i kad ta
aktivnost nije rezultirala zakljuĉenjem ugovora nalogodavca i trećeg
lica.
Obavljajući svoju posredniĉku delatnost posrednik se izlaže
odreĊenim troškovima (putovanje, komunikacija...) ali je osnovno
pravilo da oni padaju na njegov teret a ne na teret nalogodavca. Ipak
ugovorom se i to može drugaĉije urediti.
Za postojanje ugovora o posredovanju neophodno je kao bitan
element njegove pravne važnosti, precizirati posao koji nalogodavac
poverava posredniku. Po pravilu (iako nije obavezno12
) se u ugovoru
o posredovanju oznaĉava i visina provizije koja pripada posredniku.
12
Ukoliko u ugovoru o posredovanju nije odreĊena provizija koja pripada
posredniku u sluĉaju zakljuĉenja ugovora u kome je posredovao smatraće se da je
nalogodavac u obavezi da isplati uobiĉajenu proviziju.
Pravni položaj posrednika
Uloga posrednika, kao privrednog subjekta koji radi za svoj
raĉun i u svoje ime, je da poveže nalogodavca sa trećim licem koje
želi da zakljuĉi konkretan ugovor. Kao poznavalac tržišnih prilika
njegovo je da nastoji da ih dovede u vezu, a na nalogodavcu je da
odluĉi da li će zakljuĉiti ugovor ili ne. Posrednik nikad nije taj koji
zakljuĉuje ugovor sa trećim licem.
U cilju sticanja reputacije i poverenja u poslovnom svetu, a u
skladu sa pravnom obavezom, posrednik kao dobar privrednik mora
da štiti interese obe strane (nalogodavca i saugovaraĉa) a ne samo
onu koja mu je izdala posredniĉki nalog. Sve što sazna u toku
poslovnih pregovora i u vezi sa zakljuĉenjem ugovora a predstavlja
poslovnu tajnu posrednik je u obavezi da ĉuva od trećih lica.
Relevantne ĉinjenice u vezi ugovora zakljuĉenih obavljanjem
posredniĉke delatnosti beleže se u posredniĉkom dnevniku koji je
posrednik u zakonskoj obavezi da vodi.
Zakljuĉenjem ugovora o posredovanju posrednik preuzima
obavezu da informiše nalogodavca o ĉinjenicama od znaĉaja za
zakljuĉenje posla što je logiĉna posledica delovanja za tuĊ raĉun..
Obavljajući svoje poslovne aktivnosti posrednik mora da
postupa po nalozima nalogodavca i kreće se u okviru ovlašćenja koja
su mu data..
Ugovorom može da bude predviĊeno da posrednik ima
odreĊeni viši nivo odgovornosti (ovlašćen je na primer da primi
uplatu od strane nalogodavĉevog saugovornika po osnovu ugovora u
kome je posredovao, ili jemĉi da će saugovornik ispuniti obavezu
prema nalogodavcu). Takva pravna situacija odstupa od klasiĉnog
odnosa nalogodavac-posrednik (menja ga ugovorna klauzula pod
nazivom del credere kojom se proširuje odgovornost posrednika) i
tada po pravilu posredniku pripada viša provizija od uobiĉajene.
Ugovor o trgovinskom zastupanju
Ugovor o trgovinskom zastupanju je formalan ugovor
(obavezna pisana forma) u kome se jedna ugovorna strana koja se
naziva trgovinski zastupnik ili agent13
obavezuje da postupa u ime i
za raĉun svog nalogodavca tako što će nastojati da pronaĊe treća lica
radi zakljuĉenja ugovora.
13
Ugovor o trgovinskom zastupanju se ĉesto u praksi naziva i ugovorom o
agenturi.
Po pravilu zastupnik je ovlašćen da u ime nalogodavca i za
njegov raĉun zakljuĉuje ugovore sa trećim licem. Tu svoju privrednu
aktivnost agent obavlja u skladu sa ovlašćenjima koja su odreĊena u
ugovoru o zastupanju i po pravilu mu pripada dogovorena (ili
uobiĉajena) provizija za svaki zakljuĉen ugovor. Isplata provizije
može biti nakon zakljuĉenog ugovora a može biti uslovljena
njegovim ispunjenjem. Primera radi zastupniku koji je zakljuĉio
ugovor sa kupcem robe u ime i za raĉun nalogodavca, biće isplaćena
provizija nakn što kupac ispuni svoju obavezu plaćanja. Sve što bi
dobio od trećeg lica zastupnik bi bio u obavezi da prenese na
nalogodavca jer radi u njegovo ime i za njegov raĉun.
Pravni položaj zastupnika
Uloga zastupnika je da, kao dobar privrednik i struĉnjak u
svom poslu, svojom aktivnošću na tržištu upozna potencijalne
saugovornike sa uslovima kupovine ili prodaje roba ili usloga koje
nudi njegov nalogodavac. Obavljajući poslove dužan je da se kreće u
okviru naloga-ovlašćenja koji mu postavlja nalogodavac. Da bi
obavljao svoj posao zastupnik od nalogodavca oĉekuje da mu to i
omogući davanjem bez nadoknade svih potrebnih informacija i
prateće dokumentacije, posebno u vezi cena i uslova prodaje odnosno
kupovine (reklamni materijal, uzorci, cenovnici...).
Pravni položaj trgovinskog zastupnika svakako treba
razlikovati od položaja zastupnika i punomoćnika privrednog
subjekta. Ukoliko se dogodi da je zastupnik sa trećim licem zakljuĉio
ugovor, a da za to nije imao odgovarajuće ovlašćenje, ili mu je za
njegovo zakljuĉenje bila potrebna saglasnost nalogodavca, tako
zakljuĉen ugovor u naĉelu ne obavezuje nalogodavca. Ipak će on i
trgovinski zastupnik solidarno odgovarati za štetu koju u tom
konkretnom poslu pretrpi treće lice ako nije znalo, niti je moralo znati
za prekoraĉenje ovlašćenja (bilo savesno).
Može se dogoditi i situacija da je trgovinski zastupnik imao
ovlašćenje za zakljuĉenje konkretnog posla, ali da je istekla njegova
važnost. U tom sluĉaju zakljuĉeni ugovor obavezuje nalogodavca
ukoliko je saugovornik bio savestan (nije znao niti je morao da zna).
Od zastupnika se oĉekuje da sa dužnom pažnjom nastoji da
pronaĊe treće lice (saugovornika nalogodavcu) ali ne odgovara
ukoliko ne ostvari taj rezultat.
Po pravilu zastupnik ne odgovara ukoliko saugovaraĉ ne
izvrši svoju obavezu prema nalogodavcu osim u sluĉaju kada nije
uložio potrebnu pažnju u izboru saugovornika ili je kriv za to
neizvršenje. Ipak trgovinski zastupnik-agent može da preuzme
garanciju za izvršenje ugovorne obaveze trećeg lica, što se kao
posebna klauzula unosi u ugovor i predstavlja odstupanje od
uobiĉajenog odnosa zastupnik-nalogodavac (del credere). Po pravilu
takav pravni položaj donosi mu i višu proviziju.
U svakom zastupniĉkom poslu agent mora da štiti interese
svog nalogodavca, pa kao logiĉna pretpostavka postoji pravilo da ne
može biti zastupnik obe ugovorne strane (osim uz njihovu
saglasnost). TakoĊe se po pravilu ugovorom o trgovinskom
zastupanju iskljuĉuje mogućnost da agent na istom tržištu zastupa
više nalogodavaca koji se bave istom delatnošću, jer bi to potpadalo
pod opasnost od konflikta interesa.
Potrebno je imati u vidu da se isti privredni subjekt na tržištu
može baviti zastupniĉkim i posredniĉkim poslovima, pa u svakom
konkretnom sluĉaju treba sagledati o kom poslu je reĉ što sobom
povlaĉi i razliĉita prava i obaveze ugovornih strana.
Zastupnik ne prestaje sa svojim delovanjem trenutkom
zakljĉenja ugovora iz osnovnog posla. Njegova je obaveza da prati
izvršenje ugovornih obaveza, da pojašnjava nalogodavcu ukoliko ima
nekih nejasnoća i da ga blagovremeno informiše o relevantnim
ĉinjenicama. Mora ga informisati o toku svih pregovora kao i o svim
ugovorima koje je zakljuĉio u njegovo ime i za njegov raĉun.
Odnos poverenja bio bi bitno narušen a nalogodavac izložen
riziku štete ukoliko bi zastupnik iznosio trećim licima podatke koje
spadaju u domen poslovne tajne. Trajanje zabrane otkrivanja i
korišćenja tih informacija ĉesto se proteže i nakon prestanka ugovora
o trgovinskom zastupanju.
Kao i posrednik i zastupnik je u obavezi da u vidu dnevnika
vodi zabeležbe svih zakljuĉenih ugovora a zakljuĉenje ugovora prati i
izdavanje zakljĉnica, a koje agent daje po primerak saugovaraĉu i
nalogodavcu14
.
Provizija
Privredni cilj poslovanja zastupnika je, kao i svakog drugog
privrednog subjekta, sticanje dobiti. Ukoliko zastupnik zakljuĉi
ugovor sa trećim licem u ime i za raĉun nalogodavca, ili to uĉini
nalogodavac uz asistenciju zastupnika, agentu pripada dogovorena
(uobiĉajena) provizija. Prilikom odreĊenja visine provizije, uprkos
14
Neizdavanje zakljuĉnice ne bi bilo razlog nepostojanja ugovora jer ona nema
konstitutivnu nego dokaznu ulogu.
generalnom stavu da ona zavisi od volje ugovornih strana, treba ipak
imati u vidu naĉelo o ravnoteži davanja. Naime bilo je sluĉajeva u
sudskoj praksi da je sud, na zahtev nalogodavca, u svojoj presudi
smanjivao visinu provizije smatrajući da nije srazmerna uĉinjenoj
usluzi (naĉelo jednakih davanja).
Najbolji pravni položaj ima trgovinski zastupnik kome je
ugovorom dat status iskljuĉivog zastupnika na odreĊenoj teritoriji.
Takav položaj mu omogućava da primi proviziju za svaki ugovor koji
na toj teritoriji zakljuĉi nalogodavac i samostalno bez njegovog
aktivnog uĉešća.
Isplata provizije po pravilu zavisi od ispunjenja zakljuĉenog
ugovora. Ipak zastupnik će imati pravo na proviziju i u sluĉaju
neispunjena obaveze od strane saugovaraĉa ako je za neispunjene
kriv nalogodavac. TakoĊe ukoliko se nalogodavac i saugovaraĉ
dogovore da raskinu ugovor zakljuĉen uz uĉešće zastupnika pravilo je
da zastupniku ipak pripada provizija ali u smanjenom iznosu.
Pravni položaj zastunika se bitno menja ukoliko je preuzeo
obavezu garancije izvršenja ugovora od strane trećeg lica (del
credere) ali mu tada pripada i viša provizija.
Ugovor o komisionu
Za razliku od ugovora o posredovanju u kome posrednik radi
u svoje ime i za svoj raĉun i ugovora o trgovinskom zastupanju u
kome zastupnik-agent radi u ime i za raĉun nalogodavca, kod
ugovora o komisionu komisionar radi u svoje ime a za tuĊ raĉun.
Ugovor o komisionu je imenovan ugovor ĉija je sadržina
regulisana Zakonom o obligacionim odnosima. Reĉ je o ugovoru u
kome se ta ugovorna strana koju nazivamo komisionarem obavezuje
da u svoje ime a za raĉun druge ugovorne strane (komitent) izvršiti
posao (ili više poslova) koje mu ona poveri, a komitent se sa svoje
strane preuzima obavezu da za to komisionaru plati dogovorenu
nadoknadu (proviziju).
Komisionar u svoje ime, dakle kao samostalna ugovorna
strana, zakljuĉuje ugovore sa trećim licima na osnovu ovlašćenja koje
mu je dato od strane komitenta za zakljuĉenje konkretnih poslova.
Time se za komisionara konstituiše odgovornost za uredno izvršenje
tog ugovora, a druga ugovorna strana ne mora ni da zna za ĉiji raĉun
je ugovor zakljuĉen (tajnost komitenta). Logiĉna posledica takvog
pravnog položaja komisionara je da ukoliko doĊe do spora, ugovorna
strana može tužbom teretiti jedino komisionara (za neizvršenje ili
neuredno izvršenje ugovora), jer je on ugovorna strana, a komitent je
pravno izvan tog posla. Sa druge strane, s obzirom da radi u svoje
ime ali za raĉun komitenta, svi materijalni efekti iz tog ugovora
pripadaju komitentu umanjeni za proviziju koju je u obavezi da
isplati komisionaru. Komisionar primera radi po nalogu komitenta ali
istupa samostalno i u svoje ime kupuje robu od trećeg lica ĉime
preuzima obavezu da plati cenu. Kako komisionar kupovinu robe ĉini
za raĉun komitenta on je u obavezi da mu preda robu, a komitent je u
obavezi da mu nadoknadi iznos koji pokriva cenu uvećan za
proviziju.
Komisionar može i sam da izvrši posao za koji je trebalo da
pronaĊe treće lice. Reĉ je o posebnim oblicima komisionog posla koji
se nazivaju samostalno istupanje komisionara. Kod njih postoje dva
pravna položaja istog lica: po osnovu ugovor o komisionu i po
osnovu ugovora iz konkretnog posla (npr. ugovora o prodaji)
Obaveze komisionara
Kao i kod srodnih ugovora o posredovanju i trgovinskom
zastupanju osnovna obaveza komisionara je da sa potrebnom
pažnjom (pažnja dobrog struĉnjaka) nastoji da obavi posao koji mu je
komitent poverio. Interes komitenta je da ugovor bude zakljuĉen sa
privrednim subjektom koji će uredno izvršiti svoje obaveze u tom
smislu se uspostavlja odgovornost komisionara za izbor tog lica15
.
Stepen te odgovornosti obuhvata dužnu pažnju u izboru tog lica.
Ukoliko to zahteva komitent komisionar je u obavezi da ga informiše
sa kojim licem je zakljuĉio ugovor.
Komisionar koji je bio pažljiv u izboru, ali treće lice ipak ne
izvrši svoju obavezu onako kako je dogovoreno ili je uopšte ne izvrši,
ne odgovara komitentu za štetu koja nastane. Ipak ukoliko u ugovoru
o komisionu postoji klauzula del creder na komisinaru je
odgovornost prema komitentu za uredno izvršenje posla koji sklopi
sa trećim licem.
Svoje obaveze komisionar vrši pridržavajući se naloga svog
komitenta. Ukoliko mu nešto nije dovoljno jasno u obavezi je da bez
odlaganja traži dodatne informacije od komitenta u cilju najboljeg
izvršenja posla.
Dužnost je komisionara da štiti interes komitenta i ukoliko
primeti bilo kakve mane u vezi robe ili usluge trećeg lica u obavezi je
15
Odgovornosti za komisionara naravno nema ukoliko je izbor izvršio komitent
osim ukoliko je znao da se radi o subjektu koji je nesposoban za plaćanje.
da interveniše16
. Kao i svaki kupac komisonar je u obavezi da uĉini
sve pravne radnje (ukljuĉujući i poštovanje poslovnih obiĉaja) da
zaštiti interes komitenta.
Ukoliko komisionar u zakljuĉenju poverenog posla postigne
povoljnije uslove od onih koje mu je komitent odredio kao
prihvatljive, materijalna korist pripada komitentu a komisionar ima
pravo na uvećanu proviziju.
Nakon obavljenog posa komisionar pravi kompletan obraĉun
prihoda i rashoda u vezi poverenog posla kao i obraĉun provizije i
polaže raĉun komitentu.
Obaveze komitenta
Dobro obavljanje posla od strane komisonara podrazumeva
obavezu komitenta da sa svoje strane izvrši sve potrebne radnje
(precizna uputstva u vezi konkretnog posla).
Najvažnija obaveza komitenta je da plati komisionaru
naknadu i eventualne troškove17
nakon što ugovor iz poverenog posla
bude izvršen. Visina naknade se odreĊuje u ugovoru ili prema
tarifama komisionara, odnosno u skladu sa obiĉajima18
.
Ugovor o uskladištenju robe
Ugovor o uskladištenju robe je takav ugovor u kome jedna
ugovorna strana koja se naziva skladištar preuzima obavezu da primi
na ĉuvanje odreĊenu robu19
i preduzme sve ugovorene ili potrebne
mere i radnje u cilju njenog ĉuvanja i predaje drugoj ugovornoj strani
koja se naziva ostavodavac (ili licu koje on ovlasti). Kao
protivvrednost usluzi koju pruža skladištar ostavodavac se obavezuje
da mu plati odgovarajuću naknadu.
16
Blagovremen prigovor prodavcu i sl. 17
Naknada ukljuĉuje redovne troškove koje je imao komisionar u obavljanju svog
posla, ali može postojati obaveza isplate posebne naknade recimo u vezi korišćenja
skladišta komisionara ili njegovih prevoznih sredstava i sliĉno. U korist komisinara
ustanovljeno je i pravo zaloge na robi u cilju obezbeĊenja potraživanja prema
komitentu. 18
I kod ovih ugovora sudska praksa ukazuje na mogućnost da se sudskom odlukom
izvrši snižavanje provizije za koju se utvrdi da je nepraviĉno visoka, odnosno da ne
odgovara izvršenom radu od strane komisonara. 19
Bilo koja pokretna stvar osim onih ĉije skladištenje nije dopušteno.
Privredni subjekti koji se bave poslom javnog skladištenja
(javna skladišta20
) raspolažu odgovarajućim skladišnim prostorom i
primaju uz naknadu na ĉuvanje robu. Javna skladišta moraju da prime
robu bilo kog lica pod istim uslovima. U zavisnosti od vrste robe i
naĉina njenog ĉuvanja postoje i razliĉite vrste skladišta21
.
Obaveze skladištara
Robu koju prime, ukoliko nije drugaĉije dogovoreno moraju
da drže odvojeno od druge robe kao i da dopuste ostavodavcu ili licu
koje ovlasti da pristupa robi (na primer radi uzimanja uzoraka).
Skladištar je obavezan da se stara o interesima ostavodavca.
On nema pravo da izda robu trećem licu, a ukoliko se takvi zahtevi
pojave po bilo kom osnovu mora bez odlaganja da obavesti
ostavodavca.
Ugovorom o skladištenju mogu se precizirati i odreĊene
pravne i faktiĉke radnje koje ostavodavac može da zahteva od
skladištara a ovaj je u obavezi da ih izvrši. (na primer da prepakuje ili
sortira robu, da je osigura kod društva za osiguranje, da je da na
prevoz i sl.).
Osnovna obaveza skladištara je da ĉuva robu koja mu je
poverena u vremenu koje je dogovoreno (prirodno je da ostavodavac
ima pravo da podigne robu i pre isteka dogovorenog roka
skladištenja). Po pravilu on to ĉini u zatvorenom prostoru osim
ukoliko nije drugaĉije ugovoreno. Ostavodavac je u obavezi da
prilikom preuzimanja robu pregleda i bez odlaganja uloži prigovor
skladištaru jer se u protivnom smatra da je roba vrećena u ispravnom
stanju22
.
Odgovornost skladištara za štetu
Odgovornost skladištara za za štetu na robi je veoma stroga i
može se osloboditi ukoliko dokaže da je ona nastala krivicom
ostavodavca (na primer nije informisao skladištara o nekim
20
Postoje i druge vrste skladišta na primer carinska skladišta zs smeštaj robe pre
obavljanja carinskih formalnosti u uvozno-izvoznim poslovima i dr. 21
Spirović-Jovanović Lucija, Milenkoviĉ-Kerković Tamara, Poslovi trgovinskog
prava, SKC, Niš, 2006, str. 131.
22
Ukoliko se radi o manama robe koje nisu mogle da budu primećene odmah
ostavodavac je u obavezi, pod pretnjom gubitka prava, da ih prijavi u roku od 7
dana od preuzimanja robe.
svojstvima robe koju predaje) ili iz nekih drugih razloga koji ga
oslobaĊaju (okolnosti koje se nisu mogle izbeći ili otkloniti).
Skladištar se može i osigurati od odgovornosti za eventualnu štetu
koja može nastati na uskladištenoj robi. Njegova je obaveza da
prilikom prijema robe ukoliko primeti nedostatke na robi ili ambalaži
da o tome izvesti ostavodavca. Obaveza skladištara je da na zahtev
ostavodavca izda hartiju od vrednosti koja se naziva skladišnica.
Privredni znaĉaj te hartije od vrednosti je u ubrzanju pravnog
prometa jer se njenim prenosom vrši i prenos vlasništva na
uskladištenoj robi.
Naknada
Skladištar za svoju uslugu naplaćuje naknadu po pravilu po
tarifama koje je unapred propisao i pravilo je da se ona plaća
prilikom preuzimanja robe. Skladištar ima pravo zaloge na primljenoj
robi u cilju obezbeĊenja potraživanja prema ostavodavcu.
Ugovor o kontroli robe ili usluge
Ugovor o kontroli roba ili usluga je takav ugovor u kome se
jedna ugovorna strana koja se naziva izvršilac kontrole, obavezuje da
će na struĉan i nepristrasan naĉin izvršiti ugovorenu kontrolu i o
izvršenoj kontroli izdati odgovarajući sertifikat. Druga ugovorna
strana je naruĉilac kontrole i on ovim ugovorom preuzima obavezu
da izvršiocu kontrole plati naknadu za njegovu uslugu.
Roba ili usluga koja je predmet kontrole, odnosno bilo koja
faktiĉka ili pravna radnja23
u vezi te kontrole, mora biti precizno
odreĊena odredbama ugovora. Ukoliko nije precizno dogovoreno
kontrola mora biti izvršena na naĉin i u obimu koji odgovara prirodi
stvari.24
Obaveze izvršioca kontrole
Izvršilac kontrole je u obavezi da primljenu robu ĉuva u
skladu sa njenim svojstvima i na adekvatan naĉin je obezbedi od
zamene. Kao dokaz naruĉiocu kontrole u pogledu robe koju je predao
23
Reĉ je na primer o poslu kontrole sa preuzimanjem 24
Spirović-Jovanović Lucija, Milenkoviĉ-Kerković Tamara, Poslovi trgovinskog
prava, SKC, Niš, 2006. str. 125.
(koliĉina i svojstva), kontrolor nakon što primi robu izdaje mu
odgovarajući sertifikat.
Kontrolor je u obavezi da vršeći svoju delatnost kontrole
izvršava naloge druge ugovorne strane. Ipak s obzirom na osnovni
princip nepristrasnosti koji ga obavezuje prilikom obavljanja
kontrole, on mora ostati u granicama neutralnog i nepristrasnog
struĉnjaka koji rukovoĊen standardima profesije utvrĊuje objektivno
stanje predmeta kontrole.
Stepen odgovornosti kontrolora po pravilu se odreĊuje
ugovorom. Osnovna obaveza kontrolora je da sa potrebnom pažnjom
i struĉnošću obavi svoj posao. Pri tome on nije odgovoran za
nedostatke robe koji se nisu mogli pregledom obavljenim na takav
naćin otkriti.
Kontrolor može ugovorom da preuzme obavezu da garantuje
da roba koju je kontrolisao neće promeniti svojstva u odreĊenom
vremenskom periodu. U tom sluĉaju stepen njegove odgovornosti je
znatno viši a ona strožija.
Ugovor o otpremanju (špediciji) robe
Poslovi otpremanja robe imaju veliki znaĉaj u privredi svake
zemlje. Špediteri su privredni subjekti ĉija se delatnost sastoji u
obavljanju ĉitavog niza faktiĉkih i pravnih radnji koje su potrebne da
bi roba stigla od prodavca do kupca (u zemlji ili inostranstvu).
Ugovor o špediciji odnosno otpremanju robe je takav ugovor
u kome se jedna ugovorna strana koja se naziva špediter (otpremnik)
obavezuje da će u svoje ime a za raĉun druge ugovorne strane –
nalogodavca, obaviti sve pravne i faktiĉke radnje u vezi
organizovanja prevoza robe koja je predmet ugovora. Nalogodavac se
u tom teretnom ugovoru obavezuje da plati ugovorenu naknadu za
uslugu špeditera.
Najĉešće greška koja se u praksi pravi je da se špediteri
poistovećuju sa prevoznicima. Špediter nije prevoznik25
, već
organizator otpremanja robe. Prevoz robe predstavlja samo jedan iako
veoma važan segment tog posla. Špediter će da uradi sve potrebne
radnje da roba nalogodavca stigne na odredište i za to će primiti
dogovorenu naknadu. U tom složenom poslu špediter angažuje
prevoznika ali se i sam može pojaviti kao prevoznik (i naplatiti
25
Kod ugovora o špediciji prevoz može biti obavljen i transportnim sredstvima
koja pripadaju špediteru ali to nije bitno za prirodu ovog ugovora jer je prevoz
samo segment ovog posla i nije bitno ko ga obavlja.
vrednost prevoznine nezavisno od špediterske provizije) što niukom
sluĉaju ne umanjuje razliku ova dva posla.
Obaveze špeditera
Osnovna obaveza špeditera je da sa pažnjom dobrog
struĉnjaka organizuje otpremanje robe na koju se odnosi ugovor.
Radnje koje je obavezan da obavi u cilju otpremanja robe ka
ugovorenoj destinaciji obuhvataju pravne i faktiĉke radnje.
Pod pravnim radnjama se podrazumeva obaveza da zakljuĉi
ugovor o prevozu, ugovor o osiguranju, uskladištenju (ako je tako
ugovoreno) i kada je u pitanju uvozno izvozni posao da obavi
carinske formalnosti.
Faktiĉke radnje mogu biti brojne i one obuhvataju
prevashodno dostavu do ili od prevoznog sredstva, kao i kontrolu,
pakovanje i sl. ukoliko je ugovoreno. Preuzimanje ove obaveze od
strane špeditera podrazumeva i odgovornost za naknadu štete koju
pretrpi nalogodavac kao posledicu neurednog izvršenja ove obaveze.
Špediter je odgovoran za izbor lica sa kojima zakljuĉuje
ugovore u vezi otpreme robe i taj izbor mora da vrši sa dužnom
pažnjom. Ako je izbor izvršio na takav naĉin ne odgovara za njihovo
neizvršenje posla već će taj postupak naknade štete morati da vodi
nalogodavac.
Špediter može da preuzme na sebe i odgovornost za izvršenje
posla lica kojima ga je poverio. Takvom odredbom ugovora špediter
garantuje da će treće lice uredno izvršiti svoje ugovorne obaveze (reĉ
je o već pominjanoj klauzuli del credere).26
Obaveza da deluje u najboljem interesu svog nalogodavca,
kao i razlozi operativne efikasnosti, ĉesto zahtevaju od špeditera da
realizaciji poslova otpreme špediter deo posla prenese na drugog
špeditera („podšpediter“). Taj izbor mora da izvrši sa dužnom
pažnjom.
Otpremnik robe po pravilu svojim komitentima može da
ponudi povoljnije uslove nego što bi to oni sami mogli da obezbede
sopstvenim angažovanjem. To postiže tako što organizuje istovremen
prevoz robe više nalogodavaca ĉime ostvaruje povoljniju cenu za
nalogodavca. Reĉ je o takozvanoj zbirnoj otpremi. Ukoliko
26
Vasiljević Mirko, Trgovinsko pravo, Savremena administracija, Beograd, 1995,
str. 567.
nalogodavcu ne odgovara da njegova roba bude otpremljena na takav
naĉin on to može u ugovoru izriĉito iskljuĉiti.
Otpremnik robe je dužan da nakon obavljene usluge napravi
obraĉun troškova svih radnji koje je obavio i podnese raĉun
nalogodavcu, kao i da mu preda sve isprave potrebne za zaštitu
njegovog prava.27
Nalogodavac je dužan da plati naknadu kako je ugovoreno
nakon što otpremnik izvrši svoje ugovorne obaveze (ili prema
tarifama špeditera) i da snosi sve troškove pratećih ugovora (prevoz,
skladištenje, osiguranje...)
Ugovor o franšizingu
Ugovor o franšizingu je nastao u SAD kao rezultat poslovne
prakse28
i ubrzo nakon toga poĉeo da se širi kako nacionalnim tako i
meĊunarodnim tržištem. Uprkos ĉinjenici da je nastao davno još uvek
nije regulisan zakonom i po pravilu se u praksi pojavljuje kao tipski,
formularni ugovor (tipiĉan primer nametanja moći ekonomski jaĉe
strane).
Reĉ je o relativno jednostavnom poslovnom sistemu u kome
uspešna kompanija uz naknadu prenosi svoj sistem uspeha na drugu
kompaniju. Reĉ je o trajnijem poslovnom povezivanju dva privredna
subjekta (trgovci i proizvoĊaĉi) koji zadržavaju svoju pravnu
samostalnost. Ovaj posao je veoma ĉest u ugostiteljstvu, hotelijerstvu
i drugim uslugama.
Ugovor o franšizingu je ugovor kojim jedna ugovorna strana
koja se naziva davalac franšizinga, preuzima obavezu da drugoj
ugovornoj strani primaocu franšizinga, prenese svoje znanje i
iskustvo obavljanja odreĊene delatnosti, a primalac franšizinga se
obavezuje da obezbedi traženi kvalitet u poslovanju i na tržištu se
pojavljuje pod odreĊenim nazivom i spoljnim izgledom i za to plati
odreĊenu naknadu. Tipiĉan primer je uspešnog franšizing sistema
koji ima ogranke širom sveta je Coca Cola.
Reĉ je dakle o svojevrsnom «iznajmljivanju»29
ugleda (uz
naknadu) davaoca franšize jer omogućava korisniku da se pojavljuje
pod njegovim poslovnim imenom, ali obavezujući ga ujedno da
27
Na primer isprave koje su potrebne kao dokaz u postupku protiv prevozioca
ukoliko je došlo do štete na robi u prevozu ili do kašnjenja i sl. 28
Smatra se da je prvi sistem franšizing posla postavio i razvio Isaac M. Singer
(«Singer mašine») još 1863. Videti Spirović-Jovanović Lucija, Poslovno pravo,
2005. str. 293. 29
Spirović-Jovanović Lucija, Poslovno pravo, 2005. str. 294.
tržištu ponudi istovetan kvalitet koji podrazumeva taj poslovni
sistem)30
. Primalac profitira jer mu se pruža prilika da preuzme
superiornu organizaciju poslovanja (upravljanje, marketing,
knjigovodstvo, finansijski inženjering...) i tako zauzme bolju poziciju
na tržištu.
Ovaj kompleksan ugovor koji u sebi sadrži brojne elemente
ugovora o prodaji, ugovora o kreditu, ugovora o licenci i drugih
ugovora javlja se u praksi u više oblika31
: robni, uslužni i proizvodni;
meĊunarodni i nacionalni, obiĉni i master franšizing32
i dr.
Obaveza davaoca franšize
Kao osnovni kreator sadržine ugovora o franšizingu davalac
franšize se po pravilu trude da njegove odgovornosti, za razliku od
odgovornosti koje nameće primaocu franšize, budu što blaže.
Osnovna obaveza davaoca franšizinga je da primaocu pruži potrebnu
pomoć koja treba da obezbedi potpuno preuzimanje i odgovarajući
kvalitet ugovorenih aktivnosti. Može biti ugovorena obaveza davaoca
franšizinga da primaocu isporuĉuje odreĊenu robu (ili pruži neku
uslugu) vezanu za obavljanje delatnosti iz franšizing posla.
Obaveza primaoca franšize
Davalac franšize ima dominantan položaj u ovom ugovoru i
on se po pravilu trudi da primaoca franšize što je moguće više i
ĉvršće obaveže (posebno stroge odredbe po pitanju odavanja
poslovne tajne, naknade, posledica docnje33
i dr.).
Osnovna obaveza primaoca franšize je da u svemu (kvalitet i
izgled roba i usluga, propaganda, voĊenje finansija...) poštuje
ugovorne odredbe koje su rezulata brojnih zahteva davaoca franšize.
Njegova je obaveza da omogući davaocu franšize ostvarenje
kontrolne funkcije (kontrola kvaliteta, finansijskih transakcija i sl.)
30
Više o kompleksnosti ovog posla videti Milenković-Kerković Ugovor o
franšizingu-tajna uspeha, Niš, 1998. 31
Više o vrstama franšizinga videti kod Vasiljević Mirko, Trgovinsko pravo,
Savremena administracija, Beograd, 1995, 666. 32
Reĉ je o posebnoj vrsti meĊunarodnog franšizinga u kojoj korisnik franšize
dobija ekskluzivno pravo da na teritoriji koju pokriva ugovara ugovore o franšizi sa
drugim privrednim subjektima koji se nazivaju podfranšizanti. 33
Spirović-Jovanović Lucija, Milenkoviĉ-Kerković Tamara, Poslovi trgovinskog
prava, SKC, Niš, 2006, str. 198.
Obaveza plaćanja naknade za korišćenje franšize je
protivvrednost za njeno korišćenje. Naknada se obiĉno sastoji iz dela
koji se plaća unapred (pristupna-inicijalna naknada) i varijabilnog
dela koji se odreĊuje u procentu i ĉija veliĉina zavisi od prihoda koji
na tržištu ostvari primalac franšize.
Ugovor o licenci
Odnosi koji nastaju povodom korišćenja prava industrijske
svojine ureĊuju se ugovorom o licenci. Ponekad taj ugovor postoji
samostalno, a nekada je deo brojnih ugovora kojima se reguliše
složena poslovna transakcija (na primer kod posla franšize).
Ugovorom o licenci ureĊuju se prava i obaveze izmeĊu
ugovornih strana koje se nazivaju davalac licence i sticalac licence.
Osim poslova koji nastaju slobodnom voljom, kada je pravo
industrijske svojine u pitanju u zakonom odreĊenim sluĉajevima u
kojima se javlja javni interes (u našem pravnom sistemu važi samo za
patente) odreĊeno lice može postati korisnik licence i mimo volje
davaoca licence (prinudna licenca)34
.
Davalac licence se tim ugovorom obavezuje da sticaocu
licence ustupi, u celini ili delimiĉno, pravo iskorišćavanja pronalaska,
tehniĉkog znanja i iskustva, žiga ili dizajna (uzorka ili modela).
Obaveza koju ugovorom o licenci preuzima sticalac licence je da mu
za to ustupljeno pravo plati ugovorom odreĊenu naknadu.
Ozbiljnost sadržine ovih ugovora i po pravilu visoka vrednost,
zahteva da on mora biti zakljuĉen u pisanoj formi. S obzirom na
ĉinjenicu da prava industrijske svojine imaju svoj vek trajanja,
pravilo je da licenca za iskorišćavanje patentiranog pronalaska uzorka
ili dizajna ne može biti zakljuĉena na vreme duže od trajanja
zakonske zaštite tih prava.
Vrste ugovora o licenci
Licenca može biti neiskljuĉiva i iskljuĉiva. Kod iskljuĉive
licence sticalac stiĉe iskljuĉivo pravo iskorišćavanja predmeta
licence. Niko drugi, pa ni sam vlasnik prava industrijske svojine ne
može ga koristiti niti može to poveriti nekom drugom u granicama
prostornog važenja iskljuĉive licence.
34
Videti o prinudnoj licenci Besarović Vesna (2005) , Intelektualna svojina:
Industrijska svojina i autorsko pravo, Pravni fakultet, Beograd.2005str. 100-104.
Iskljuĉiva licenca se mora izriĉito ugovoriti, odnosno ako u
ugovoru o licenci nije naznaĉeno o kakvoj je licenci reĉ, smatra se da
je data neiskljuĉiva licenca.
Pored ograniĉenja u odnosu na lica koja mogu koristiti
licencu, ugovorom se mogu predvideti i teritorijalna ograniĉenja.
Licenca se može dati uz prostorno ograniĉenje prava iskorišćavanja.
Ukoliko se iz ugovora ne vidi ta vrsta ograniĉenja smatra se da je
ugovoreno korišćenje licence bez teritorijalnog ograniĉenja.
Obaveze ugovornih strana
Ugovorom o licenci jasno se moraju odrediti prava i obaveze
ugovornih strana, a posebno obaveze davaoca licence. Osnovno što
davalac licence mora da uĉini, je da korisniku u ugovorenom roku
preda predmet licence kako bi on mogao da ga koristi, Pošto je reĉ o
tehniĉkim znanjima veoma je važna i prateća obaveza davaoca
licence da sticaocu licence uz predmet licence preda i tehniĉku
dokumentaciju potrebnu za praktiĉnu primenu.
Uspešno korišćenje prava koja su predmet ugovora o licenci
podrazumeva i obavezu za davaoca licence da sticaocu daje sva
uputstva i obaveštenja koja su potrebna radi uspešnog iskorišćavanja
predmeta licence.
Korisniku licence je od primarnog znaĉaja da ima garanciju za
tehniĉku izvodljivost i tehniĉku upotrebljivost predmeta licence i
davalac licence mu je mora pružiti. Pored te garancije tehniĉkog
karaktera koja treba da sa višim stepenom izvesnosti uveri korisnika
licence da će je uspešno iskoristiti u proizvodnji, davalac licence
jemĉi i da neće biti pravnih uznemiravanja. Konkretno on garantuje
da pravo iskorišćavanja koje je predmet ugovora pripada njemu, da
na njemu nema tereta i da nije ograniĉeno u korist nekog trećeg.
Posebno je to znaĉajno u situaciji kad je predmet ugovora iskljuĉiva
licenca, onda davalac licence jemĉi i da pravo iskorišćavanja nije
ustupio drugome (potpuno ili delimiĉno). U tom smislu davalac
licence ima obavezu da brani pravo ustupljeno sticaocu licence od
pretenzija i zahteva svih trećih lica.
Ugovor o licenci predviĊa i znaĉajne obaveze za sticaoca
licence. Njegova osnovna obaveza je da iskorišćava predmet licence
na naĉin kako je to ugovoreno, u ugovorenom obimu i u ugovorenim
granicama.
Najĉešće se sticalac licence trudi da u ugovor unese klauzule
koje ga ovlašćuju da iskorišćava i naknadna usavršavanja predmeta
licence. Ukoliko davalac licence nije izriĉito pristao na takvo pravo
sticaoca licence, onda mu to pravo i ne pripada.
Kao predmet licence ĉesto se javlja nezaštićeno pravo (know
how) pa se u tom sluĉaju javlja dodatna obaveza za primaoca licence,
da ĉuva u tajnosti taj nepatentirani pronalazak ili tajno tehniĉko
znanje i iskustvo.
Uz licencu za proizvodnju može se ugovoriti da se ustupa i
licenca za upotrebu žiga. Ukoliko je takav sluĉaj onda na sticaocu
licence leži obaveza da može da stavlja u promet robu sa tim žigom
samo ako je njen kvalitet isti kao što je kvalitet robe koju proizvodi
davalac licence. Ovde je reĉ o imperativnoj normi u cilju zaštite
potrošaĉa i suprotan sporazum nema pravno dejstvo.
Sticalac licence je u obavezi i da robu koja se proizvodi po
licenci, mora da obeleži oznakom koja potrošaĉa informiše da se radi
o proizvodnji na osnovu licence.
Ugovor o licenci je teretan ugovor, tako da je sticalac licence
dužan da isplatiti davaocu licence ugovorenu naknadu u vreme i na
naĉin kako je to odreĊeno ugovorom. Naknada se može ugovoriti
tako da njena visina zavisi od obima iskorišćavanja predmeta licence.
U tom sluĉaju sticalac licence je dužan podneti davaocu licence
izveštaj o obimu iskorišćavanja i izvršiti najmanje jednom godišnje
obraĉun naknade. Ako je ugovorena naknada postala oĉigledno
nesrazmerna u odnosu na prihod koji sticalac licence ima od
iskorišćavanja predmeta licence, zainteresovana strana može
zahtevati izmenu ugovorene naknade.
Sticalac licence može da ima poslovni interes da pravo
steĉeno ugovorom o licenci prenese na drugo lice kreirajući tako
odnos podlicence. Sticalac iskljuĉive licence ima pravo da ustupi
drugom da koristi predmet licence (podlicenca). Ukoliko se ne radi o
iskljuĉivoj licenci ugovorom se može urediti pitanje da li sticalac
licence ima ili nema pravo da drugom licu ustupi korišćenje prava u
vidu podlicence. Po pravilu se ugovara obaveza sticaoca obiĉne
licence da za ugovaranje podlicence obezbedi dozvolu davaoca
licence. Ukoliko sticalac sklopi ugovor o podlicenci a da na to nije
ovlašćen, davalac licence može otkazati ugovor o licenci bez
otkaznog roka35
.
Kada je data podlicenca za davaoca licence nastaje jedna
dodatna pogodnost. On može, radi naplate svojih potraživanja od
sticaoca licence nastalih iz licence, zahtevati neposredno naplatu od
35
O podlicenci videti Spirović-Jovanović Lucija, Poslovno pravo, Beogradska
bankarska akademija, Beograd, 2005. str. 282
sticaoca podlicence iznose koje ovaj duguje davaocu podlicence po
osnovu podlicence.
Prestanak ugovora o licenci
Ugovor o licenci koji je zakljuĉen na odreĊeno vreme,
prestaje samim protekom tog vremena. Kada ugovoreno vreme
protekne, a sticalac licence ipak produži da iskorišćava predmet
licence, a davalac licence se tome ne protivi, smatra se da je
zakljuĉen nov ugovor o licenci neodreĊenog trajanja, pod istim
uslovima kao i prethodni.
Kada ugovor o licenci nije zakljuĉen na odreĊeno vreme, on
može prestati da važi otkazom. Svaka ugovorna strana može otkazati
ugovor ali uz obavezu poštovanja ugovorom odreĊenog otkaznnog
roka. Ukoliko otkazni rok nije utvrĊen ugovorom on će iznositi šest
meseci. TakoĊe je važno istaći da davalac licence ne može otkazati
ugovor tokom prve godine njegovog važenja.
Ukoliko dok traje ugovor o licenci doĊe do steĉaja ili redovne
likvidacije sticaoca licence, davalac licence može raskinuti ugovor.