živo vreloliturgijsko–pastoralni list

Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji • god. XXII. • cijena: 10 kn

2005 UDK 282ISSN 1331-2170

11111200512005111od

16. s

iječn

ja do

12. v

eljač

e 200

5.

Naša tema:Laici u liturgijskoj službi

urednikova riječ

Kriza liturgijskih zvanja

naša tema

Dužnosti i službe u euharistijskom slavlju, P. Bašić

Liturgijski čitač u službi’transupstancijacije’ Riječi, I. Šaško

Služba izvanrednog služitelja pričesti, A. Crnčević

otajstvo i zbilja

Biblijska razmišljanja: I. Raguž, Ž. Tanjić,A. Mateljan, I. Šaško, B. Radoš

Druga nedjelja kroz godinu

Treća nedjelja kroz godinu

Četvrta nedjelja kroz godinu

Prikazaje Gospodinovo

Peta nedjelja kroz godinu

symbolon

Uvodni obredi euharistijskoga slavlja, Predslavljenički čini, A. Crnčević

Riječ i Pismo

Psalam 72., L. Marijanović

u duhu i istini

Antifone za pripjevne psalme

trenutak

Pljeskanje u liturgiji?, I. Šaško

živo vreloživo vreživo vreživo vreživo vreživo vrelololololololoživo vreživo vreživo vreu ovom broju:

2

14

34

3638

B. Dorotić, vitraj u crkvi sv. Josipa,Zagreb-Trešnjevka

Dar služenja

Među tvojim vjernima, Gospodine,različiti su darovia isti Duh,i različite službe i poslanjai opet isti Duhkoji sve vodi k jednom – k Tebi,koji posvećuješ i otkupljuješ svijet služenjem našim.

Ti daješ nam Crkvu– kao dar, u kojem primamo Tebei svjetlo Duha tvog.

Ti zoveš nas da u Crkvi budemo dari služenjem svojimbudemo svjetlo i znakDuha tvog.

40

1

živo vrelo 20051

1

UREDNIKOVAU

REDN

IKOVAriječ

riječU

REDN

IKOVAriječ

URED

NIKO

VAriječ

Kriza liturgijskih zvanja

Suvremeno društvo i svijet, snažno obilježeni razjedinjenošću i natjecanjem oko prvenstva, potrebni su jasnoga znaka jedinstva. U tim novim društvenim okolnostima Crkva osluškuje poziv na živo svjedočenje vlastitoga jedinstva, ali ne samo kao put opstanka u razjedinjenom i nenaklonom joj svijetu, nego kao znak svijetu. Svijetu je potrebno svjedočanstvo o još uvijek mogućem jedinstvu.

Liturgija je, po svom osnovnom značenju, mjesto najjasnijega očitovanja Crkve i njezina jedinstva. Okupljajući vjernike na otajstveni susret s Kristom i usadašnjujući njegovo djelo spasenja u vrijeme u kojem Crkva živi, liturgija »u najvećoj mjeri doprinosi da vjernici životom izraze i drugima očituju otajstvo Kristo vo i istinsku narav prave Crkve« (SC 2). Zbog te uzvišene zadaće kršćanskoga bogoslužja ne smije prestati briga Crkve oko istinske eklezijalne naravi samoga bogoslužja. Zajednujući s Kristom, Crkva se u bogoslužju osjeća jednim bićem, Tije-lom Kristovim, u kojem svi udovi žive od iste životne snage i vrše zajedničku službu posvećenja svijeta. Stoga se aktivno uključenje vjernika laika u to djelo posvećenja osjeća kao nova potreba trenutka u kojem živimo, i to ne samo kroz su-djelovanje u bogoslužju zajednice nego i kroz djelovanje u pojedinim liturgijskim službama.

Naviknuti smo u Crkvi govoriti o krizi zvanja, misleći pri tom gotovo isključivo na potrebu većega broja svećenika, redovnika i redovnica. Spoznamo li, međutim, da je Liturgija Crkve djelo po kojem se danas izvršuje Kristovo posvećenja i otkup-ljenja svijeta (SC 6), priznat ćemo i drukčiju krizu zvanja, onih liturgijskih. Uspos-tava različitih liturgijskih službi, osobito onih koje po naravi pripadaju vjernicima laicima, a potom i onih koje se laicima mogu povjeriti, te odgoj vjernika za takve službe u zajednici, prepoznaje se kao živa potreba i kao trenutna zadaća liturgij -ske obnove kod nas. Činjenica da naša crkvena praksa gotovo ne poznaje službe uspostavljenih čitačā i akolitā, kazuje nam da iznimno veliki trud uložen u obnovu bogoslužja još nije dopro do obnove bogoslužnih zajednica. Iz tog razloga ovaj broj živoga vrela posvećujemo temi liturgijskih službi, prije svega onih koje pripadaju vjernicima laicima.

Ovim brojem, želeći obilježiti i Godinu euharistije, započinjemo u rubrici S ymbolon niz članaka kojima ćemo – mistagoškim načinom – predstavljati otajst-venu zbiljnost pojedinih obreda slavlja euharistije. Zahvaljujući glazbenom uredni-ku našega lista mo. Ivanu Andriću, pokušat ćemo u svakom broju ponuditi i priloge za glazbeno oblikovanje nedjeljnih i blagdanskih slavlja. U svemu tome očekujemo vaša mišljenja, savjete i prijedloge.

Urednik

2

u litu

rgijs

koj s

lužb

iu

liturg

ijsko

j slu

žbi

LAIC

INAŠAtema

Dužnosti i službe u euharistijskom slavljuPetar Bašić

Euharistijsko je slavlje uvijek imalo, a ima i danas, središnje mjesto u životu Crkve i svakoga vjernika. U Općoj uredbi Rim-skog misala (OURM) kaže se: »Misno slavlje... središte je svega kršćanskoga života, kako za opću Crkvu tako i za mjesnu, ali i za pojedine vjernike« (br. 16).

Euharistija – čin cijeloga Božjeg narodaKonstitucija Drugoga vatikanskog sabora o li-turgiji (SC) naglašava za sve liturgijske čine da nisu privatni čini, nego su slavlje Crkve koja je ‘otajstvo jedinstva’. »Stoga ti čini pripadaju čitavom tijelu Crkve te ga očituju i na nj se odno-se« (SC 26). Po nauku Sabora cijeli je narod Božji subjekt liturgijskih slavlja, svi su vjernici pozvani da djelatno sudjeluju (usp. SC 41), da zajedno sa svećenikom prinose euharistijsku žrtvu i u njoj sami sebe (usp. SC 48).

Euharistija, prema tome, nije čin svećenika predsjedatelja kojemu se drugi vjernici pridru-žuju, nego je čin cijeloga Božjeg naroda. Prem-da je svećenik predsjedatelj kao Kristov znak tu nužan da okupljeni vjernici u slavlju izvrše svo-je svećeništvo, njegova prisutnost ne iscrpljuje niti zamjenjuje njihovo djelovanje.

Crkveni dokumenti naglašavaju i hijerar-hijsko uređenje liturgijskoga slavlja. Opća ured-ba to primjenjuje na euharistiju: »Misno slav-lje, kao djelo Krista i hijerarhijski uređenoga Božjega naroda, središte je svega kršćanskoga života« (OURM 16). Hijerarhijsko je uređenje još jasnije ako slavlju predsjeda biskup: »U mjesnoj Crkvi, naravno, prvo mjesto – zbog njezina značenja – treba dati misi kojoj pred-sjeda biskup, okružen svojim prezbiterijem, đakonima i služiteljima laicima i u kojoj sve-ti puk Božji sudjeluje na pun i djelatan način« (OURM 112). No kad biskup i ne predsjeda, on je uključno prisutan. Zajedništvo s njim osobi-to jasno dolazi do izražaja spominjanjem njego-

va imena. Po zajedništvu s biskupom zajedni-ca koja slavi uključuje se u zajedništvo s cijelom Crkvom.

Liturgijska zajednica nije dakle skup slu-čajno sabranih pojedinaca u istom prostoru. Nije ni neka samo sociološka skupina, a ni samo skup prijatelja, nego skup prijatelja u Isu-su Kristu. Iz toga proizlaze mnoge posljedice, no spomenimo samo jednu, naoko nevažnu. Promatramo li polupraznu crkvu, često ćemo zapaziti da se pojedinci rasporede tako kao da žele biti što je moguće dalje jedni od drugih. Ne mogu se izbjeći ova i slična pitanja: Kako to da euharistija, koja je sakrament jedinstva, ne utječe više i na vidljivo jedinstvo zajednice ko-ja slavi? Kako to da pojedinci i nakon mnogih zajedničkih euharistijskih slavlja jedni drugima i dalje ostaju tuđinci?

Jedna zajednica – različite dužnosti i službeOpća uredba opisuje dužnosti i službe polazeći od liturgijskoga skupa: »Euharistijsko je slav lje čin Krista i Crkve, to jest svetoga naroda, okup-ljenoga i uređenoga pod biskupom. Stoga ono pripada čitavomu tijelu Crkve, njega očituje i zahvaća. Ono se na različit način – prema različitim redovima, službama i djelatnome sudjelovanju – tiče i njegovih pojedinih udova. Na taj način kršćanski narod, ‘rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečen’, očituje svoje suvislo i hijerarhijsko uređenje. Stoga svi, bilo zaređeni služitelji bilo vjernici lai-ci, vršeći svoju službu ili zadaću, neka vrše samo ono i sve ono što se odnosi na njih« (br. 91).

U Crkvi dakle postoje dva različita sveće-ništva, opće (vjerničko) i ministerijalno, pa ta-ko i dužnosti i službe u liturgijskome slav lju. I jedno i drugo dolaze od Krista i zato su u međusobnom odnosu. Crkvena predaja uči, a to ponavlja i II. vatikanski sabor, da se ta dva svećeništva razlikuju bitno (essentia), a ne sa-

3

živo vrelo 20051u liturgijskoj službiu liturgijskoj službi

LAICI

mo stupnjevito (gradu) (LG 10). No to razliko-vanje danas i među katolicima kadšto nailazi na nerazumijevanje, možda više među klericima jer oni kao da osjećaju da je biti klerik više nego biti laik, a onda zbog težnje za ‘jednakošću’ kat-kada uklanjaju znakove razlikovanja. Međutim ovdje treba napomenuti da sveti red ne dono-si zaređenomu neko osobno, subjektivno uzvi-šenje nad nezaređenim, nego znači objektivno određenje nositelja službe prema Kristu i nje-govoj službi.

Ako se služba tako shvati, nema potrebe da se zaređeni služitelj iz ‘skromnosti’ odriče znakova razlikovanja od nezaređenoga. Služba nije dar njemu osobno, nego Crkvi, on je samo minister, služitelj. Znakove razlikovanja koji su stoljećima nastajali Crkva i dalje čuva. Tako primjerice ako laik temeljem poslanja preuzme neku ‘đakonsku’ službu, on ne oponaša đakona u svemu, nego zadržava znakove svoga položaja. Laik npr. ne pozdravlja zajednicu pozdravom na koji se odgovara »I s duhom tvojim« (‘duh’ se u liturgijskoj predaji povezuje s ređenjem) ili ne blagoslivlje zajednicu, nego zaziva blagoslov (»Blagoslovio nas...«, a ne »Blagoslovio vas...«). Nije tu riječ o skromnosti, nego o istinitosti.

a) Službe zaređenih služiteljaDanas se o službama zaređenih služitelja

(sve ćenika i đakona) piše relativno mnogo po stručnim časopisima, osobito o umijeću predsjedanja. U nas su laičke službe zanemare-ne pa će o njima ovdje biti više govora, a one prve ću samo kratko spomenuti.

Pojedinci posebno označeni sakramentom reda djeluju u Isusovo ime. Oni su u liturgij-skome slavlju znak jedinstva okupljene zajed-nice, koja se pokazuje kao svećenička zajed-nica na djelu. U nekim slučajevima prisutnost zaređenog služitelja s većom jasnoćom označava da se radi o zajednici koja uosobljuje Crkvu, a u nekim je to i nužno, npr. kad se slavi euharis-tija. Služba zaređenih služitelja u prvom je redu predsjedateljska. Ona pripada biskupu i prezbi-teru.

Đakoni su najbliža pomoć predsjedatelj-skoj službi. Oni ili izravno služe slavlju zajedni-ce ili pomažu prezbiteru i biskupu. Kad nema đakona, njegovu službu preuzima predsjeda-telj ili koji koncelebrant, a kad nema služiteljâ laikâ, njihovu službu preuzima đakon. Ako ima više đakona, oni međusobno razdijele đakonske službe. Glavne su đakonske službe u slavlju: naviještanje evanđelja, homilija, vođenje sve-opće molitve, dijeljenje pričesti, osobito iz ka-leža, otpuštanje zajednice i razna upozorenja za vrijeme slavlja (npr. za znak mira); đakon zatim prati slavitelja (npr. prilikom kađenja ili pri-manja darova), priprema oltar, posprema sve-to posuđe i sl.

b) Službe vjernika laika u liturgijiSlužbe koje vjernici laici obavljaju u liturgiji

mogu biti stalne i privremene. Službe u koje se prima za stalno sada su služba čitača i akolitat, a biskupske konferencije mogu ustanoviti i druge stalne službe. Do 1972. te službe, i još neke koje su ukinute, zvale su se “niži redovi” i primali su ih samo oni koji su se spremali za “više redove” (đakonat, prezbiterat). Njih i danas primaju i oni koji se spremaju za svete redove, a mogu ih primiti i vjernici laici koji ih kane doista i obav-ljati. One su međutim i u tom slučaju pridržane laicima muškarcima. Apostolsko pismo Pavla VI. Munera quaedam (1972.) isključenje žena opravdava »časnom predajom Crkve«. Važnu ulogu u tome odigrala je svakako činjenica da su žene isključene od svetih redova, a ti nekadašnji »niži redovi« još uvijek su prijelazna dionica prema »višim redo vima«.

Sudjelovanje vjernika u bogoslužjuotkriva pravo lice Kristove Crkve.

4

u litu

rgijs

koj s

lužb

iu

liturg

ijsko

j slu

žbi

LAIC

INAŠAtema

Službe koje se primaju obrednim postavljanjem

U neke se službe vjernici laici mogu primati za stalno, i to posebnim obredom. Što to znači? Time im se službeno povjerava određena služ-ba, a oni javno prihvaćaju određene odgovor-nosti u crkvenoj zajednici. Drugim riječima: onaj koji se postavlja u službu postaje svjesniji svoje odgovornosti pred Bogom i zajednicom, a zajednica ga priznaje svojim služiteljem i pred-stavnikom.

Treba već na početku naglasiti da to postav-ljanje u službu nije nikakvo ređenje. Čitač ili akolit ne postaju ni đakon ni prezbiter. Da se izbjegne svaka zabuna, zabranjuje se u istome slavlju primati u službu čitača ili akolita i po-djeljivati sakrament đakonata ili prezbiterata. Prima njem službe čitača i akolita vjernik laik ne prima sakrament reda, nego ostaje posve vjernik laik, ono što je postao po krsnom posvećenju.

Za sada je, čini se, malo zanimanja za posta-vljanje u te službe. Možda postoji neka podsv-jesna odbojnost ili strah od institucionaliziran-ja darova u zajednici. Istina je da je važnije da netko bude npr. dobar čitač negoli da bude sa-mo postavljen za tu službu. Ipak nije svejedno hoće li njegova služba biti i službeno prizna-ta u zajednici. Nije tu samo posrijedi potreb-na tehnička pripremljenost za pojedinu službu, nego i odgovorno pripadništvo Crkvi.

Služba čitača. Na prvi pogled nešto je u današnjem načinu shvaćanja neobično: služba predsjedatelja, osobito u euharistiji, veoma se cijeni, i to opravdano, dok se do službe služitelja po kojem se Bog u svojoj riječi uprisutnjuje u slavljeničkoj zajednici gotovo nimalo ne drži. Toj službi treba vratiti barem dio izvornog značenja. O službi čitača objavljuje se poseban članak u ovom broju Živog vrela.

Služba akolita. »Akolit se postavlja za služ-bu oltaru te za pomoć svećeniku i đakonu. Nje-gova je poglavita zadaća da pripravlja oltar i sveto posuđe i, ako je potrebno, da vjernicima dijeli euharistiju, čiji je izvanredni služitelj« (OURM 98).

U obredu postavljanja akolita nakon čitanja kandidati se pozivaju poimence. Svaki odgovo-ri »Evo me« i pristupi k biskupu. Biskup zatim drži homiliju, a za završetak mu je predložen tekst koji tumači značenje ove službe: »Predragi sinovi, izabrani ste za službu akolita, te ćete na poseban način imati udjela u službi Crkve, kojoj je euharistija vrhunac i izvor života, budući da se po njoj Božji narod izgrađuje i raste. Vama se naime povjerava da budete pomoćnici prezbite-rima i đakonima i izvršujete njihova djela, te da kao izvanredni služitelji dijelite vjernicima i bo-lesnicima sv etu pričest. Kad ste na pose-ban način određeni za tu službu, brinite se da obilatije živite od Gospodnje žrtve i da joj se savršenije suobličujete... Ljubite iskrenom lju-bavlju Kristovo mistično tijelo, tj. narod Božji, a naročito slabe i bolesne, te se suobličujte Gos-podnjoj zapovijedi, što ju je dao svojim Aposto-lima na posljednjoj večeri: ‘Ljubite jedan drugo-ga kao što sam ja vas ljubio’.«

Slijedi poziv na molitvu, kratka molitva u šutnji te biskupova zaključna molitva, u kojoj

Crkva, zajednica vjernika ujedinjenih u Kristovu Duhu, subjekt je bogoslužja. (S. Köder)

5

živo vrelo 20051u liturgijskoj službiu liturgijskoj službi

LAICI

se između ostalog traži: »Preblagi Bože, ...blago-slovi ovu našu braću, izabranu za službu akolita. Daj da budu postojani kod svetih oltara, da vjer-no dijele svojoj braći kruh života te neprestano rastu u vjeri i ljubavi na izgradnju tvoje Crkve.”

Pojedini kandidati pristupaju k biskupu, a on im predaje posudicu s kruhom ili vinom za posvećenje i govori: »Primi posudicu s kruhom (ili s vinom) za slavljenje euharistije. Budi takav da možeš dostojno služiti stolu Gospodnjem i stolu Crkve.«

Povjerene službeOsim dviju službi koje mogu primiti i vjernici laici i u koje se prima obredom postavljanja (to su službe čitača i akolita) postoje mnoge druge službe koje vjernici laici obavljaju prigodice ili privremeno. To su tzv. neustanovljene službe. Među njima neke su liturgijske, a neke karitati-vne. Ovdje će biti riječi samo o liturgijskima, i to u okviru euharistijskog slavlja.

Izvanredni djelitelj pričesti. Potreba izvan-rednog djelitelja pričesti nastala je kad su se

vjernici u većem broju počeli pričešćivati, i to u misi. O toj službi objavljuje se poseban članak u ovom broju pa se ovdje nećemo na njoj zadržavati.

Psalmist. »Služba je psalmista izvoditi psa-lam ili drugu biblijsku pjesmu između čitanja. Za dobro vršenje njegove službe potrebno je da pozna umijeće psaliranja te da ima pravilan i razgovijetan izgovor« (OURM 102).

Pjevanje je naročit i povlašten oblik zajed-ničkog izražavanja. Kolika se važnost pridaje otpjevnom psalmu vidi se i po tome što za nj postoji i posebna služba, služba psalmista. No u praksi se ona, na žalost, rijetko susreće. U ukupnoj pjevačkoj službi psalmu se ne daje ni približno odgovarajuća važnost. Otpjevni je psalam najvažnija pjesma u liturgiji riječi i pri-pada njezinu bitnom ustroju. Pjevanje psalma pogodan je način da se ujedini molitva i me-ditacija, a također je mogućnost da se težište djelomice prebaci s uvodnih obreda na liturgiju riječi. Oni prvi su često prenatrpani, a liturgija riječi često prebrzo i neopaženo prođe.

Pjevački zbor spomenut je tek u najnovijem izdanju OURM: »Među vjernicima vlastitu li-turgijsku službu vrši pjevačka škola ili pjevački zbor, čija je zadaća da pravilno vrše dijelove koji se na njih odnose, već prema tome kakve je vrste pjevanje, te da promiču djelatno sudjelo-vanje vjernika u pjevanju« (br. 103).

Članovi pjevačkog zbora članovi su zajedni-ce koja slavi. Zato i zbog toga nije dobro da bu-du odvojeni od zajednice, kako je to u nas još uvijek vrlo često slučaj. Predvoditelji pjevanja morali bi biti na vidljivu mjestu i zato bi najbol-je bilo da zbor bude negdje gdje se spaja prezbi-terij i lađa crkve.

Ministranti. Predviđa li misal ministrante? Čini se da ih sve donedavno nije predviđao, osim ako ih je možda trebalo prepoznati u ovom tekstu: »Ako nedostaje postavljeni akolit, za služenje se pri oltaru i kao pomoć svećeniku i đakonu mogu odrediti poslužitelji laici, koji nose križ, svijeće, kadionicu, kruh, vino, vodu, a mogu biti također opunomoćeni za dijeljenje svete pričesti kao izvanredni služitelji« (OURM

6

u litu

rgijs

koj s

lužb

iu

liturg

ijsko

j slu

žbi

LAIC

INAŠAtema

Većim brojem službi crkvenaće zajednica postati jasniji

znak služenja među ljudimai lakše će odgovoriti zahtjevima vremena.

100). Ministranti međutim po našim crkvama najčešće ne čine ništa od toga, ili čak ne znaju ni što je misal, kadionica... Oni nerijetko služe kao opravdanje za nepostojanje službi koje su doista potrebne. Običaj da kod oltara služe sa-mo djeca, što je u nas još uvijek redovit slučaj, može imati i negativne učinke. Može pogodo-vati stvaranju osjećaja da ta služba nije za zrele ljude, nego samo za djecu.

Tek Misal u najnovijem izdanju (2002.) govori o službi posluživanja kod oltara: »Litur-gijske službe koje nisu vlastite svećeniku ili đakonu..., župnik ili upravitelj crkve... mogu povjeriti i prikladnim vjernicima laicima. Glede službe posluživanja svećenika kod oltara neka se obdržavaju one odredbe koje je pojedini bis-kup dao za svoju biskupiju« (OURM 107).

Opća uredba u br. 105 kaže da liturgijsku službu vrše također: sakristan, koji pomno priređuje liturgij-ske knjige, ruho i ostalo što je potrebno za misno slavlje; tumač koji, ako je zgodno, vjer-nicima daje objašnjenja i na-pomene kako bi bili uvedeni u slavlje i što bolje ga razumjeli. U uredbi se ističe kako »dolikuje da napomene tumača budu brižno pripravljene i trijezno odmjerene« te određuje da tumač »kad vrši svoju službu, stoji na zgodnu mjestu pred vjernicima, ali ne na ambonu«. Uredba dalje spominje one koji u crkvi skupljaju darove, one koji u nekim krajevima dočekuju vjernike na vratima crkve i raspoređuju ih na zgodna mje-sta te prave red kod procesija. U br. 106 dodaje još jednu službu, službu obredničara: »Dobro je, naročito u stolnicama i većim crkvama, da postoji neki mjerodavni služitelj ili obredničar, koji će se brinuti da se sveti čini prikladno ure-de i da ih sveti služitelji i vjernici laici vrše lije-po, skladno i pobožno.«

Potreba novoga promišljanjaSve je tu dobro rečeno, no razmišljanje se može nastaviti. Može se primjerice postaviti pita nje je li tumač još uvijek potreban i, ako jest, na koga spada ta služba. Što se tiče potrebe, može

se reći da tumač redovito nije potreban. Bio je potreban kad je tek uvođen novi obred i živi je-zik u liturgiju, a danas može biti koristan samo u posebnim slavljima, kao što su npr. ređenja, posveta crkve, redovničko zavjetovanje, vazme-no bdjenje... A što se tiče osobe kojoj je naj-primjerenije povjeriti tu službu, treba polazi-ti od same naravi službe. Mogli bismo reći da mistagoška upozorenja spadaju na predsjeda-telja, upozorenja uključena u obred na đakona (Prignimo koljena, Pružite mir jedni drugima, Idite u miru...), a tumačenja bolje pristaju među laičke službe.

Za razliku o tumača služba prijama postaje sve potrebnija. U starini se govori o đakonima koji obavljaju službu prijama. Oni stoje na ula-zu prostorije gdje se okuplja molitvena zajedni-ca i brinu se da na skup uđu samo ‘vjernici’ te da

svatko zauzme svoje mjesto (ta-da su se vjernici raspoređivali po skupinama: žene, muškarci, djeca...). Osobito paze ima li ko-ji stranac te mu pomažu naći mjesto.

Naši današnji običaji znatno su drukčiji, no i mi se moramo pitati jesu li naši nedjeljni skupovi prepoznatljivi kao zajednice Kristovih vjernika. Na njima se nitko ne bi smio osjetiti strancem; svakomu bi, osobito starijima i pro-laznicima, trebalo iskazati pažnju. No kako to učiniti? Teško bi bilo naći neke općevažeće pre-poruke. Svaka bi zajednica morala tražiti vlasti-te načine. Oni koji se okupljaju na liturgijsko slavlje ne bi smjeli jedni drugima ostati stran-ci. I prostor bi oko crkve trebalo tako urediti da se ljudi imaju gdje zajedno zadržati prije i posli-je slavlja.

Veće vrednovanje pomoćnih službi u kršćan-skoj zajednici moglo bi pomoći da se ravnom-jernije raspodijele odgovornosti. Tako bi posta-lo jasnije da je Crkva jedno tijelo, prožeto jednim Duhom, no sastavljeno od različitih članova ko-ji imaju različite darove i različite službe. Većim brojem službi crkvena će zajednica postati jasni-ji znak služenja među ljudima i lakše će odgovo-riti zahtjevima vremena.

7

živo vrelo 20051u liturgijskoj službiu liturgijskoj službi

LAICI

Liturgijsko je slavlje djelotvorna povijest spasenja, ali ujedno i po-vijest spasenja na djelu (in actu). Božja riječ u liturgijskome slavljenju prelazi od pisma do Pisma, od govore-nja i riječi do Riječi. No, prelazaka ima više: od pripovjednoga svetopisam skog izvješća do sadržaja stvarnosti koja se nalazi u in ipsa narratio (u samome pripovijeda nju); od proroštva koje se naviješta u Božjoj riječi do njegova ostvarenja u slavlju; od ispovijedanja (confessio) do svjedočenja i naviještanja (pro-fessio) vjere; od sredstva priopćivanja do slav-ljenja Riječi; od Božje riječi koja sadrži otajstva do slavljenja otajstva; od Božje riječi, za razu-mijevanje koje treba odgovarajuća priprava, do slavlja koje treba Božju riječ za mistagogiju slav-ljenoga otajstva; od raznih književnih rodova do ‘roda slavlja’ (genus celebrativum)… Slav ljenje Božje riječi je biblijsko-životna teologija, jer je ona liturgijska teologija na djelu.

Liturgija kao povlašteno mjesto--vrijeme-događaj RiječiLiturgija je u Crkvi oduvijek bila i jest povlašteno mjesto-vrijeme-događaj na kojemu se Riječ či-ta, naviješta, tumači. Tako je bila od neizmjer-ne važnosti za stvaranje kanona i za čuvanje svetih tekstova. Liturgija ne stvara Božju riječ, nego prima Riječ kroz Sveto pismo, dekodira ga, oživljuje, predaje i omogućuje izranja nje sve snage životnoga sadržaja. Liturgija dakle posta-je živom Predajom. Pismo bi bez liturgije osta-lo bezoblično, čuvano u posudi kroz koju se ne vidi preobrazba svijeta po Riječi. Osim što je živa Predaja, liturgija je – jednako tako – i živa egze geza Pisma. Kad Božja riječ ‘postaje’ liturgij-skim slavljem, a liturgijsko slavlje nije drugo do-li ostvarena Božja riječ, niti jedno od njih ne gu-

bi svoju izvornost, jer su bitni čimbenici istoga spasenjskog događaja. Riječ je u slavlju molit-va, ona ražaruje duhovni život vjernika, prodire u njihovo srce, te sudionici (pričesnici) slavlja postaju factores Verbi, ‘tvorci’, a ne samo audi-tores Verbi – slušatelji Riječi.

Ako bismo teologiju Riječi unutar liturgi-je htjeli sročiti u nekoliko rečenica, valjalo bi se poslužiti Augustinovim izrijekom: »Dodaj riječ materijalnomu znaku i nastaje sakrament, a na taj način i riječ postaje vidljivom.« Litur-gija je događaj Riječi-odgovora i slavlje u snazi Duha koje je finalizirano. Boga šalje svoju riječ po otajstvu svoga plana spasenja (mysterium). Mjesto na kojemu se naviješta Riječ snagom spomen-čina (memoriale) jest liturgija i to po obredu i molitvama. Time postaje jasno da li-turgijska riječ – i ona koja se ostvaruje kao od-govor zajednice – mora biti upućena na biblij-sku riječ. Na taj se način rađa poseban odnos u kojemu liturgijski čitač (lektor) postaje pri-matelj božanskoga očitovanja. U pozadini je dakle vertikalna komunikacija s Bogom, ali je litur gija dovodi do međuljudske komunikacije. Riječ se u svojoj silaznoj dinamici objave (ka-tabazi) posadašnjuje u izričajnome obliku Pis-ma koje ulazi u slavlje pomoću spomen-čina, koji čitanjem (čitači koji su prepoznati od Crkve i kao takvi postavljeni u službu) pobuđuju vje-ru, a vjera u dijabazi sudjelovanja stremi prema protumačenomu slavlju ostvarene anabaze. (Usp. Red misnih čitanja, br. 3).

Liturgijski čitač u službi 'transupstancijacije' RiječiIvan Šaško

iturgijsko je slavlje djelotvorna spasenja, ali ujedno i po-

'transupstancijacije' Riječi

8

u litu

rgijs

koj s

lužb

iu

liturg

ijsko

j slu

žbi

LAIC

INAŠAtema

Čitač kao sakramentalni znakLiturgijska služba čitača ili lektora tvori veoma jasan sakramentalni znak. Radi se o stvaranju navještajnoga ‘posredništva’ između z ajednice i Boga koji se objavljuje na liturgijskome mjes-tu; na onome naime na kojemu Riječ postaje događajem. Naviještati Božju riječ u liturgij-skome slavlju znači uprisutniti Krista, odjelo-tvoriti njegovo vazmeno otajstvo u učinkovitosti naviještanoga. Pokušavajući povući paralelu s euharistijskim slavljem, s pravom se može ust-vrditi da služba čitača »po Duhu Svetome ost-varuje ‘transupstancijaciju’ Riječi života, jer nje-gova liturgijska služba daje tijelo Božjoj riječi« (M. Paternoster). Zapravo, mislim da bi čitanja u Crkvi izgledala sasvim drukčije kad bi si čitači posvijestili da su oni nositelji Božje riječi, da preko njih zajednica čuje što Bog poručuje čovjeku.

Zato nije dostatno doći tek nekoliko minuta prije liturgijskoga slavlja, gdje će netko (najčešće župnik) odrediti tko će čitati ili biti presretan da ima nekoga tko želi čitati. Čitanje koje tre-ba navijestiti zahtijeva razmatranje i pripremu. I zbog toga je potrebna skupina (liturgijska) lju-di koja će pomoći u pripremanju čitanja. U to-me slučaju valja pripaziti i na čitanja djece, jer ona nisu najprikladnija za tu službu. Možda je i to razlog što liturgiji pristupamo na odviše dje-tinjast način.

Nema nikakve dvojbe da se razmatranje i slušanje Riječi Božje odnosi i na z ajednicu vjernika i na zaređene službenike, ali je kao pret hodni korak potrebna formacija za službu čitača. Nije riječ samo o nekome tko dobro čita, već o nekome tko čita na liturgijski način, a to znači da čitač bude uronjen u Riječ, da bude prožet vjerom i odgovornošću za riječ. Da bi se to moglo, uz tehničku i govorničku pripravlje-nost potrebno je razmatranje i poznavanje kon-teksta liturgijskoga slavlja.

Čitač je unutar dinamike RiječiSvojom službom čitač omogućuje drugima posadašnjiti događaj spasenja, kako bi se on u njima ostvario. Odgovornost koja zahtijeva ne

samo svijest crkvenosti službe, već i doličnu pripravu za službu čitanja. Prije svega Riječ mo-ra biti usađena u čitača kroz osobno razmatran-je, kako bi iz te vertikalne povezanosti mogla biti priopćena, naviještena drugima. Čitač kao nosi-telj znaka mora biti osposobljen za prenošenje znaka, premda ga ljudski nedostatci mogu spriječiti u djelotvornosti.

Kao svoju nužnu posljedicu ovi zahtjevi imaju potrebu pripremanja za liturgijsko čitanje koje će od čitača tražiti duhovnu, intelektualnu, retoričku pripremu i sve što je povezano sa sla-vljem kao cjelovitošću slavljeničkoga izričaja, uključujući sve dramatske (etimološki dramma

Čitač je služitelj Božje riječi. (S. Köder)

9

živo vrelo 20051u liturgijskoj službiu liturgijskoj službi

LAICI

= akcija) čimbenike, ali se ne zadržavajući samo na njima, već imajući u vidu teološka načela. Svakako da će se praksa u liturgijskim slavljima naših zajednicâ naći pred mnogim pitanjima na koja neće biti teško pronaći pogrešne pri stupe pripreme i slavljenja Riječi. Koliko je samo čitača koji su »pronađeni u zadnji čas«, ili onih određenih samo zbog toga jer nitko drugi ne želi čitati; jer je to posao za »mlađe«, jer je to »pre-blizu oltaru«, jer je to vezano uz vjeronauk dje-ce, kao da je sudjelovanje u liturgiji svedeno na gledanje a ne na »su-djelovanje«.

To će od čitača zahtijevati da bude prije svega kršćanin u susretu s Riječju koja ga je oduševila i okršćanila (=obratila), a zatim do-bar čitač. Za jedno i drugo je potrebno nezaobi-lazno vrijeme pripreme, koje podrazumijeva i određenu dob, a ne ograničenje čitanja na dje-cu i na župne suradnike koji to rado rade, ali ne uvijek onako kako bismo priželjkivali. Može se porazmisliti o raznim školama, tečajevima čitanja unutar liturgijskih skupina koje pripre-maju liturgiju, ali ne pukog čitanja, nego i raz-matranja Riječi iznoseći na vidjelo različite vidove po kojima se Riječ u različitosti liturgij-skoga ozračja izriče (povezanost s različitim to-nalitetima sakramenata, nijanse u povezanosti s ostalim čitanjima, sa sposobnošću percepcije zajednice, s ostalim euhološkim tekstovima, s tehničkim mogućnostima, datostima liturgij-skoga prostora i sl.). Prema želji Drugog vati-kanskog sabora (SC 51) potrebno je pripremiti »stol Riječi«, te otvoriti baštinu i bogatstvo Pi-sma.

Priprema čitača u nekoliko vidika1. Prije svega čitač treba poznavati red čitanjâ i lekcionare kroz sva tri ciklusa nedjeljnih i blag-danskih slavljā, dvodjelni ciklus običnih danā, ciklus svetačkih i prigodnih čitanjā. Trebao bi biti upoznat s naravi i raznolikošću čitanja različitih sakramentalnih i nesakramentalnih slavljā crkvene zajednice.2. Od toga vanjskoga poznavanja potreban je prijelaz u poznavanje naravi različitih književnih rodova u istoj knjizi: povijest, poslanice-pisma,

proroštvo, pjesništvo...; biti svjestan da postoje i različiti načini izričaja: činjenične tvrdnje, ispo-vijesti, pripovijedanja, parabole.3. Korisno je misliti na zajednicu, na njezin unutarnji sastav i osobine koje ju određuju; prema tomu valja prilagoditi ton glasa, pogle-de, povezanost sa zajednicom šutnjom, stanke, te, rečeno jednostavno, uspostaviti plodono sno priopćavanje Riječi; odnosi čitača i zajedni-ce su obilježeni ne samo čitanim tekstom, već i svakodnevnim životom u zajednici (zajedni-ca poznaje čitača, jer bi on trebao biti njihov pomoćnik u prihvaćanju Riječi i na neki način izabran); sve to treba iskoristiti i usavršiti.4. Na to se nadovezuju praktične upute: pozna-vanje korištenja mikrofona; vrijeme koje valja uporabiti za samu tehničku izvedbu čitanja (razmatrajući ga, tekst postaje prisno i nutarnje srašten s čitačem, te se po razumijevanju lakše odrede stanke, izričaj, naglasci, ali ako se tekst ne razumije, kako će se prenijeti?); u početku je uputno snimati čitanje i provjeravati nedostat-ke u njemu.5. Uz sve ovo, važan je ponekad i vanjski izgled, već prema prilikama slavljenja; ne treba bi-ti strogo uokviren u propise, već izgrađen tako da čitava osoba čitača progovara Riječ, u odjeći, pokretima, glasu... Svi će se ti elementi odredi-ti i prema spektru ostalih datosti koje određuju slavlje.

»Vjerno predaj riječ Božju«Na kraju, dobro je osvrnuti se na tu zahtjev-nost i s gledišta samoga obreda koji se naziva »Postavljanje čitača«. U prijedlogu homilije za tu prigodu, koji je samo skica mogućih Riječi, važno je uočiti elemente koji su sadržani u njoj: Prije svega daje se uvod u misterij (otajstvo spa-senja), naglašavajući silazni put Božje Objave: izvršenje otajstva spasenja po Isusu Kristu, te Crkva kao nosilac naviještanja, Crkva - Chris-tus totus. Čitači postaju »prenositelji Riječi« za službu vjere. Važno je naglasiti da je čitanje usmjereno na vjeru, ali vjera prethodi do-brom služenju i zato je kao premisa postavljeno otajstvo koje se sažima u rečenicu: »I dok dru-

10

u litu

rgijs

koj s

lužb

iu

liturg

ijsko

j slu

žbi

LAIC

INAŠAtema

gima naviještate božansku Riječ, i sami je pri-mite kao dobri učenici Duha Svetoga... a svojim ponašanjem očitujte Spasitelja našega Isusa Krista.« Tako je i ovdje očita dinamika o kojoj smo govorili unutar liturgijske teologije.

Namjerno sam spomenuo na kraju ovaj tekst-vodič za homiliju, koji raščlanjuje blago-slovnu molitvu, da se prvi i drugi dio ovoga po-kušaja razmišljanja uzajamno pojasne. Osobi to je rječita predaja knjige Svetoga Pi sma: »Pri-mi knjigu Svetoga Pisma i vjerno predaj Riječ Božju, da bude što jača u ljudskim srcima.« Dakle, prima knjigu (antropološki vid koji pret-postavlja znak) ali je ta knjiga ujedno i Sveto Pismo - izričaj Božje samoobjave, a dana je ne da bi ju čitač čitao za sebe (»sebi u bradu«), već da »vjerno predana... bude što jača u ljudskim srcima«. Služba je to za druge, kao i svaka dru-ga u Crkvi.

Premda je priopćivanje unutar liturgije sa-kramentalne naravi i ne može se staviti na ra-zinu običnoga društvenog priopćavanja, litur-gija je ujedno i unutar ljudskoga. U njemu se utjelovljuje da bi ga otkupilo. Ostvaruje se ljud-skom suradnjom s Bogom među ljudima. Uko-liko je priopćavanje, već u sebi sadrži dimenziju »društvenosti«. Htjeli mi to ili ne, p rimatelji, oni kojima je upućena Božja Riječ promijenili su oblike priopćavanja, te je Božja Riječ, ušavši u hermeneutski krug koji ne prestaje, izišla iz korica svetih knjiga stricte dictum. Ona nije ograničena samo na liturgiju ili egzegezu i ne pripada samo kršćanskoj zajednici. I dobro da je tako, ali se time ulazi u mrak nesigurnosti i potiče pitanje vjerodostojnosti. Pozitivne stra-ne koje nudi naše vrijeme svakako je izazovno, jer Božja riječ nije svedena na knjigu, iako go-vorimo o »religiji Knjige«, već se teži dosegnu-ti ona živa Riječ koja susreće ljude našega vre-mena, često izgubljene poput učenika na putu u Emaus. Pokušaj je to i prilika našemu vreme-nu pokušati otkriti dinamiku navještaja u svo-joj širini, svjesni povijesnoga rasta od Riječi do Pisma, od Pisma do Knjige, od Knjige-slavlja do Riječi. A Riječ nije samo riječ već Slika-riječ i Duh-riječ.

Uliturgijskoj obnovi nakon Drugoga vati-kanskoga sabora jedna od najvećih zadaća obnove bila je vratiti bogoslužje Crkvi, zajednici vjernika. Liturgijski su čini, naime, stoljećima bili tijesno i gotovo isključivo vezani uz osobu i službu zaređenoga službenika (ponajprije svećenika). Zajednica vjernika bila je pozvana prisustvovati liturgijskom činu ko-ji je pripadao svećeniku, ali način slavlje nja li-turgijskoga čina nije joj dopuštao shvat iti da bogoslužje pripada zajednici. Svećenik je bogoslužje slavio za zajednicu vjernika. Ostale liturgijske službe koje je tradicija očuvala, svodi-le su se tek na pomoć svećeniku u vršenju »nje-gove« liturgijske službe. Ponovno otkrivanje prave naravi kršćanskoga bogoslužja – kao dje-la Krista-Svećenika i njegova tijela, koje je Crk-va (SC 7) – pokazalo je da se liturgija ne vrši sa-mo svećeničkom službom, nego službom Crkve u kojoj pojedinci vrše različite službe. Crkva, za-jednica vjernika s Kristom, iznova se razumijeva subjekt bogoslužja. Takvo shvaćanje bogoslužja otvorilo je i vjernicima laicima pristup u litur-gijske službe.

Oživljavanje negdašnje službeMeđu liturgijskim službama koje Crkva kroz zadnja desetljeća povjerava vjernicima laicima najviše je pažnje privukla služba izvanrednog služitelja pričesti, odnosno izvanrednog djelite-lja pričesti (kako se ta služba uobičajeno i nedo-voljno jasno naziva). Koliko god se taj novi oblik liturgijskoga služenja doimao kao pokušaj osu-vremenjavanja bogoslužja, riječ je zapravo o oživljavanju drevne liturgijske prakse koja je bila u potpunosti zaboravljena. Naime, sve do osmoga stoljeća vjernici laici bili su služitelji pričesti noseći euharistiju nemoćnicima, bolesni-cima ili zatvorenicima. Vršenjem te »službe« bilo je omogućeno da euharistijskom s lavlju budu pridruženi i odsutni članovi zajednice. Me-đutim, u kasnijim stoljećima snažna klerikaliza-cija liturgije i sve veće udaljavanje zajednice od bogoslužja vodili su k sve rjeđoj pričesti vjerni-ka, zbog čega je s vremenom iščezla i potreba za pomoćnim služiteljima pričesti.

11

živo vrelo 20051u liturgijskoj službiu liturgijskoj službi

LAICI

Plodovi nastojanja u liturgijskoj obnovi zadnjih desetljeća pokazuju se osobito očitima u pristupu zajednice sakramentu euharistije. Zajedništvo euharistijskoga stola (pričest) izno-va se shvaća vrhuncem i unutarnjim razlogom slavljenja euharistije. Te nove okolnosti stvori-le su potrebu uključenja većeg broja liturgijskih službenika u posluživanje euharistije. Već god. 1969. uputom Fidei custos Crkva na tu potrebu odgovara dopuštenjem da, u okolnostima koje to izi-skuju, služitelji pričesti mogu biti i vjernici laici. Godine 1972. pri obnovi li-turgijskih službi (usp. Mi-nistaria quaedam) dijelje-nje pričesti povjerava se akolitu kao dio njegove službe. Akolit je vjernik laik koji je posebnim litur-gijskim obredom uveden u tu službu i kojega zajedni-ca prepoznaje kao takvo-ga. Njegova je služba traj-na i redovita, sastoji se u pomoći đakonu, a službu dijeljenja pričesti preuzi-ma svaki put kad to izisku-je stvarna potreba. Biskup, svećenik i đakon redoviti su služitelji pričesti. Prvi koji im u tome pomaže, ako je i kad je to potrebno, jest akolit.

Konačno, god. 1973., uputom Immensae caritatis ustanovljena je i služba izvanrednog služitelja pričesti čija je zadaća pomagati redo-vitim služiteljima u posluživanju euharistije.

Služba za neredovite prilikeTrideset godina nakon uvođenja službe izvanred-nog služitelja pričesti, nakon određenih opiranja od strane pojedinih skupina, može se reći da su vjerničke zajednice u velikoj mjeri senzibilizira-

ne za tu službu. Njezinu opravdanost i korisnost nije više potrebno braniti ili dokazivati. Nameće se međutim potreba stalnoga pojašnjavanja na-ravi i pravoga načina vršenja te službe.

Čini se da služba izvanrednog služitelja pričesti još uvijek nije zaživjela u svim onim za-jednicama (župama) u kojima postoji stvarna potreba za njom, dok je – s druge strane – te službenike moguće susresti u onim zajednicama

u kojima se njihova prisut-nost ne osjeća nužnom, a katkad ni potrebnom. Težnja za »suvremenošću« i otvorenošću određene za-jednice novim gibanjima u Crkvi nije dostatan razlog uvođenju te službe. Katkad se naime povjeravanjem te službe laicima pokušavaju pokazati otvorenost Crkve vjernicima laicima, pasto-ralna organiziranost zajed-nice i angažiranost laika. Takva su uvjeravanja u ot-vorenost laicima i njiho-vu pastoralnu zauzetost po često neuvjerljiva, pa i varljiva. Prva odredni-ca izvanrednog služitelja pričesti pokazuje se naj-

prije u njegovoj izvanrednosti, neredovitosti. U uredbi kojom je ustanovljena ova služba

nedvojbeno se ističe da je nositelj te službe mi-nister extraordinarius, izvanredni služitelj. Nje-gova je služba izvanredna i zamjenska (additi-cium et extraordinarium), te svoju službu vrši samo u posebnim (neredovitim!) prilikama: kad nedostaje redoviti služitelj (biskup, svećenik, đakon; a zatim i akolit); kad su oni zapriječeni u vršenju svoje službe, ili kad je broj vjerni-ka stvarno velik te bi dijeljenje pričesti znatno produžilo samo slavlje.

Služba izvanrednog služitelja pričestiAnte Crnčević

Izvanredni služitelj euharistije, služitelj u izvanrednim prilikama. (Snimio: Z. Atletić)

12

u litu

rgijs

koj s

lužb

iu

liturg

ijsko

j slu

žbi

LAIC

INAŠAtema

Događa se, međutim, da izvanredni služitelj pričesti bude shvaćen kao »redoviti« služitelj. Hvale je vrijedno da već više godina u pojedinim župama imamo laike kojima je povjerena služba izvanrednog služitelja pričesti. Međutim, kako protu mačiti njihovu pravu ulogu i kako defini-rati njihovu službu ako u tim istim župama ne-mamo ustanovljene trajne službe akolita, koja je redovita služba. Takvim odabirom službi na neiz-ravan je način u tim zajed nicama proglašeno »trajno iz vanredno stanje«.

Povjeravanje službeVažnost službe izvanrednog služitelja pričesti ne dopušta da ona bude prepuštena trenut-nim rješenjima ili improviza ciji svećenika s lavitelja. Imenova-nje vjernika laika izvanrednim služiteljem euharistije pripa-da mjesnom biskupu. Župnici ili voditelji povjere nih im za-jednica savjetujući se s pasto-ralnim vijećem (i župnom li-turgijskom skupinom) potražit će osobe koje smatraju naj-prikladnijima za tu službu te njihova imena predložiti mjes-nom biskupu. Mjesni ordinarij službu izvanrednog služitelja može podijeliti za pojedinačna slavlja, za određeno vrijeme (na jednu ili više godina) ili pak trajno ako se osjeća takva potreba. Imenovanje od strane biskupa daje samoj službi jasno obilježje crkvenosti, čime se pomaže da se njezi-no vršenje u zajednici ne shvati tek kao sprem-nost pojedinca na pomoć svećeniku nego kao odgovorno vršenje povjerene službe i dužnosti.

Liturgijske norme nalažu da imenovani pred zajednicom budu uvedeni u službu koja im se povjerava. Obred započinje pozivom imeno-vanima čime se zajednici predstavljaju kao oda-brani služitelji euharistije. U prikladnom se na-govoru odabranicima i zajednici izlaže narav i važnost njihove službe. Odgovarajući potom na

pitanja koja im voditelj slavlja postavlja, oda-branici izriču svoju spremnost preuzeti povje-renu im zadaću na korist zajednici. Na kraju za-jednica posebno moli za nove služitelje, a njih je moguće spomenuti i u zazivima sveopće mo-litve. Sâm obred povjeravanja te službe treba zadržati izvjesnu jednostavnost kako se ne bi iz-gubilo iz vida da je riječ o neredovitoj i izvanred-noj službi.

Mjesni biskupi mogu dopustiti i samim svećenicima da prema potrebi službu izvan-rednog služitelja euharistije povjere nekoj oso-bi za određeno slavlje (dakle jednokratno). U

takvoj potrebi prikladno je da svećenik slavitelj službu povje-ri nekim vidljivim znakom. Obred predviđa riječi: » Neka te Gospodin blagoslovi da mo-žeš sada Tijelo Kristovo dije liti svojoj braći.«

Način vršenja službeSam način vršenja službe iz-vanrednog služitelja pričesti ne razlikuje se ni u čemu od načina na koji redoviti služitelj dijeli pričest. Ipak, potrebno je ukazati na neke pojedino-sti u kojima praksa pokazuje neujednačenost.

Izvanredni služitelj priče-sti, jednako kao i akolit, kad sve ćeniku pomažu u misi dije-liti pričest vjernicima, ne pris-tupaju oltaru prije nego se sve-ćenik pričesti. Ponegdje se

promiče drugačija praksa: sugerira se da izvan-redni služitelji pristupe oltaru odmah nakon doksologije kojom završava euharistijska molit-va, dakle prije Molitve Gospodnje, kad započinju obredi pričesti. Ipak, liturgijske norme nasto-je razlikovati služitelja euharistije i služitelja pričesti. Stoga i nova OURM (br. 162) izrijekom kaže da izvanredni služitelj pristupa oltaru tek kad se svećenik pričesti te da prima pričest iz ru-ku svećenika na način kako se pričešćuju i osta-li vjernici.

Snim

io: M

. Sok

ol

13

živo vrelo 20051u liturgijskoj službiu liturgijskoj službi

LAICI

SIJEČANJ16. N DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU17. P Sv. Antun Opat, spomendan Heb 5,1-10; Ps 110,1-4; Mk 2,18-2218. U Svagdan Heb 6,10-20; Ps 111,1-5.9.10c; Mk 2,23-2819. S Svagdan Heb 7,1-3.15-17; Ps 110, 1-4; Mk 3,1-620. Č Svagdan, ili: Sv. Fabijan, Sv. Sebastijan Heb 7,25–8,6; Ps 40,7-10.17; Mk 3,7-1221. P Sv. Agneza, djevica i mučenica, spomendan Heb 8,6-13; Ps 85,8.10-14; Mk 3,13-1922. S Svagdan, ili: Sv. Vinko Pallotti Heb 9,2-3.11-14; Ps 47,2-3.6-9; Mk 3,20-21

23. N TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU24. P Sv. Franjo Saleški, spomendan Heb 9,15.24-28; Ps 98,1-6; Mk 3,22-3025. U OBRAĆENJE SV. PAVLA APOSTOLA, blagdan Dj 22,3-16 ili Dj 9,1-22; Ps 117,1-2; Mk 16,15-1826. S Sv. Timotej i Tito, biskupi, spomendan vl: 2Tim 1,1-8; Ps 96,1-3.7-8a.10; Lk 10,1-927. Č Svagdan; ili: Sv. Anđela Merici Heb 10,19-25; Ps 24,1-6; Mk 4,21-2528. P Sv. Toma Akvinski, spomendan Heb 10,32-39; Ps 37; Mk 4,26-3429. S Svagdan Heb 11,1-2.8-19; Ps: Lk 1,69-75; Mk 4,35-41

LITURGIJSKIkalendarkalendarkalendarkalendarkalendarkalendar

30. N ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU31. P Sv. Ivan Bosco, prezbiter, spomendan Heb 11,32-40; Ps 31,20-24; Mk 5,1-20

VELJAČA1. U Svagdan Heb 12,1-4; Ps 22,26b-28.30-32; Mk 5,21-432. S PRIKAZANJE GOSPODINOVO, SVIJEĆNICA3. Č Svagdan, ili: Sv. Blaž, Sv. Oskar Heb 12,18-19; Ps 48,2-4.9-11; Mk 6,7-134. P Svagdan Heb 13,1-8; Ps 27,1.3.5.8b-9; Mk 6,14-295. S Sv. Agata, djevica i mučenica, spomendan Heb 13,15-17; Ps 23,1-6; Mk 6,30-346. N PETA NEDJELJA KROZ GODINU7. P Svagdan Post 1,1-19; Ps 104; Mk 6,53-568. U Svagdan Post 1,20–2,4a; Ps 8,4-9; Mk 7,1-139. S PEPELNICA Jl 2,12-18; Ps 51,3-6a.12-14.17; 2Kor 5,20–6,2; Mt 6,1-6.16-1810. Č Svagdan; ili: Bl. Alojzije Stepinac Pnz 30,15-20; Ps 1,1-4.6; Lk 9,22-2511. P Svagdan, ili: Majka Božja Lurdska Iz 58,1-9a; Ps 51,3-6a.18-19; Mt 9,14-15 12. S Svagdan Iz 58,9b-14; Ps 86,1-6; Lk 5,27-32

Jednako je potrebno ukazati da izvanredni služitelj posudu s prilikama presvete euharistije za pričest vjernika prima uvijek iz ruku svećenika slavitelja. Tim davanjem posude s euharistijskim prilikama, kao i dijeljenjem pričesti vjernicima, jasnim se jezikom znaka pokazuje posrednička i služiteljska uloga Crkve u slavlje nju sakrame-nata. Sakramente »ne uzimamo«, oni nam se daju po poslanju i službi Crkve. Stoga sakra-mentalnoj stvarnosti ne priliči nikakav oblik »samoposluživanja« odnosno » uzimanja«.

Izvanrednom služitelju može se, kad to izis-kuje stvarna potreba, povjeriti i da nosi pričest bolesnicima, osobito kad je riječ o pričesti bo-lesnika u bolnicama ili sličnim ustanovama, a nedostaje redovitih služitelja.

Prije povjeravanja službe izvanrednog služi-telja pričesti, odabrane je potrebno poučiti o na-ravi njihove službe, o njezinu značenju za za-jednicu, o teološkom značenju euharistije i same pričesti, ali i o svim liturgijsko-obred-nim elementima koji se tiču njihove službe. Neujednačenost koja se očituje u našim zajed-nicama s obzirom na tu službu nije pokazatelj raznolikosti i bogatstva nego nepripremljenos-ti i nepoučenosti. Stoga se osjeća potreba na ra-zini biskupija (ili dekanata) organizirati stručne tečajeve priprave bez kojih se ta služba ne bi smjela nikomu povjeriti. Služba izvanrednog služitelja pričesti nije »privilegij« udijeljen poje-dincima nego služba na korist zajednici.

14

OTAJSTVO i zbilja

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 108 Kliči Bogu, zemljo svaPripj. ps.: 102 Evo dolazim, GospodinePrinosna: 233 Punina kad dođe vremenaPričesna: 247 Uzmite, jediteZavršetak: 589 Slavna majko Spasitelja (ili 590 ili 591)

Prvo čitanjeIz 49,3.4b-6

Postavit ću te za svjetlost narodima, da budeš spas moj.

Čitanje Knjige proroka IzaijeGospodin mi reče: »Ti si sluga moj, Izraele, u kom ću se proslaviti!«A sad govori Gospodin, koji me od utrobe slugom svojim načini, da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael.Proslavih se u očima Gospodnjim, Bog moj bijaše mi snaga.I reče mi: »Premalo je da mi budeš sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš ostatak Izraelov,nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj budeš do nakraj zemlje.«Riječ je Gospodnja.

Pripjevni psalamPs 40,2.4.7-10

Pripjev: Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!

Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnimi on se k meni prignu i usliša vapaj moj.U usta mi stavi pjesmu novu,slavopoj Bogu našemu.

Žrtve i prinosi ne mile ti se,nego si mi uši otvorio;paljenicâ ni okajnicâ ne tražiš.Tada rekoh: »Evo dolazim!

U svitku knjige piše za mene:Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju,Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«

Pravdu ću tvoju naviještat u zboru velikomi usta svojih zatvoriti neću,Gospodine, sve ti je znano.

Druga nedjelja kroz godinu 16. siječnja 2005.

Ulazna pjesmaPs 66,4

Sva zemlja, Bože, nek ti se klanja i nek ti pjeva,neka pjeva tvom imenu.

Zborna molitva

Svemogući vječni Bože, u tvojoj su ruci i svemirska prostranstva i srca ljudi:usliši molitve svoga narodai udijeli mir našem vremenu.Po Gospodinu.

Darovna molitva

Gospodine, daj da ovim otajstvima pristupamo s doličnim poštovanjem.Kad god se slavi spomen Kristove žrtve,vrši se u nama djelo otkupljenja,po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesmaPs 23,5

Trpezu preda mnom prostireš,čaša se moja prelijeva!

Popričesna molitva

Udijeli nam, Gospodine, Duha svoje ljubavi.Nahranio si nas jednim kruhom s neba,daj da tvojom milošću živimo u bratskoj slozi,po Kristu Gospodinu našemu.

DRU

GA n

edje

ljane

djel

ja

živo vrelo 200511

15

Molitva vjernikaBraćo i sestre, Krist Gospodin došao je k nama uspostaviti Kraljevstvo nebesko i obdariti nas spasenjem. Potrebni dara spasenja, smjerno mu uputimo svoje molitve:

1. Za tvoju svetu Crkvu: vodi je svojim Duhom da i u današnjem vremenu znade prepoznavati tvoj put te svim ljudima bude znakom tvoje blizine, molimo te.

2. Za sve kršćane: obnovi njihovu vjernost evanđelju i ujedini ih u zajedničkom ispovijedanju vjere, molimo te.

3. Za sve one koji se dvôje pred pozivom koji im upućuješ: ohrabri ih svojom milošću da s punim predanjem pristupe tebi i u tebi prepoznaju Spasitelja, molimo te.

4. Za ovu zajednicu tvojih krštenika: pohodi nas svojom milošću i pomozi da budemo vjerni nositelji tvoga Duha, molimo te.

5. Za braću i sestre koji dovršiše svoj ovozemaljski put: po svojoj neizmjernoj ljubavi udijeli im obećani dar vječnog zajedništva s tobom, molimo te.

Gospodine, Bože naš, tvojom milošću jesmo što jesmo. Snaži nas i danas svojim Duhom da tvoja milost u nama ne bude uzaludna nego da uvijek možemo rasti u prednju tebi. Po Kristu Gospodinu našemu.

Drugo čitanje1Kor 1,1-3

Početak Prve poslanice svetoga Pavla apostola KorinćanimaPavao, po Božjoj volji pozvan za apostola Krista Isusa, i brat Sosten Crkvi Božjoj u Korintu – posvećenima u Kristu Isusu, pozvanicima, svetima, sa svima što na bilo kojemu mjestu prizivlju ime Isusa Krista, Gospodina našega, njihova i našega.Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!Riječ je Gospodnja.

AlelujaIv 1,14.12b

Riječ tijelom postade i nastani se među nama; onima koji Njega primiše podade moć da postanu djeca Božja.

EvanđeljeIv 1,29-34

Čitanje svetog Evanđelja po IvanuU ono vrijeme: Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: »Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene! Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.« I posvjedoči Ivan: »Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ’Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ I ja sam to vidio i svjedočim:on je Sin Božji.«Riječ je Gospodnja.

DRU

GAnedjeljanedjelja

Molitva vjernikaDrugo čitanje

Duh Gospodnji siđe na Njega i svjetlost ga jarka obasja.Kršćanin se poznaje po Duhu koji na njemu počiva.

16

OTAJSTVO i zbiljaD

RUG

A ned

jelja

nedj

elja DRU

GA

Nakon što nas je kroz gotovo cijelo došašće pratio lik Ivana Krstitelja, pomalo nas možda začuđuje da je Crkva u drugoj nedjelji kroz godi-nu ponovno izabrala evanđeoski tekst o Ivanu Krstitelju. Pitamo se zašto sada opet treba razmišljati o Ivanu Krstitelju, kada on zapravo pripada adventskome iščekivanju, koje se ispuni-lo u slavljenju božićnih blagdana? Na neki način već smo se umorili od Ivanovih upozorenja, nje-gova oporoga i krutoga govora. No, Crkva nam ipak s pravom stavlja na razmišljanje odlomak iz Ivanova evanđelja o svjedočanstvu Ivana Krsti-telja. Možda smo se sada, u tek započetoj crkve-noj i građanskoj godini, mislili olako riješiti sve-ga onoga što smo slavili u došašću i u božićnim blagdanima. Kao da smo se odlučili ponovno zaodjenuti sivilom svakidašnjice, vratiti se već uhodanim navikama te »ozbiljnosti normalnoga života«. Stoga je dobro poslušati ponovno Iva-na Krstitelja, koji nam poručuje da vjera u Bo-ga nikada ne prestaje s »ozbiljnošću normalno-ga života«.

Strast s distancomU prvome poglavlju Ivanova evanđelja od 19. do 37. retka govori se o svjedočanstvu Ivana Krsti-telja. U tome teološki bogatome tekstu mogli bis-mo izdvojiti tri misli, koje bi mogle biti poticaj-ne ne samo za nas kršćane, nego i za današnjega čovjeka koji još nije povjerovao u Isusa Krista.

Ivan se predstavlja kao onaj koji ne pozna Isusa Krista. U tekstu se dva puta ponavlja glagol »ne poznavati«. Ivan Krstitelj ne poznaje Isusa Krista. Njegov je navještaj Božje riječi i poziv na obraćenje vođen strašću za Bogom, koju bismo mogli nazvati strast s distancom: »On pri zna; ne zanijeka, nego prizna: ‘Ja nisam Krist’«. To je strast koja je potpuno luda za Bogom, strast u kojoj se čovjek potpuno predaje njemu. Ali isto-vremeno to je strast s distancom, tj. strast ko-ja nije fanatično umišljena da posjeduje Boga, već svjesna da još nije do kraja pronašla Boga

Kršćanska strast za Bogom

te koja je sama potrebita obraćenja i napredova-nja u što većoj spoznaji i ljubavi Boga. I ta strast s distancom još ne poznaje Isusa Krista, ali ona pripravlja put Kristu. Ona krsti samo vodom, iščekujući istinsko krštenje Duhom. Sada posta-je jasno zašto je danas teško govoriti o Isusu Kris-tu. Današnji čovjek nema više čvrste i odlučne strasti ni za čim, a kamoli strasti za Bogom, ko-ja još ne poznaje Isusa Krista. Stoga je potrebno buditi u današnjem čovjeku prvo tu Ivanovu dis-tanciranu strast za Bogom, koja je preduvjet pre-poznavanja Božje strasti u Isusu Kristu. No, je li ona dovoljno prisutna kod nas kršćana?

»Ugleda Isusa… Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta.« Ivanova distancirana strast za Bogom u gledanju Isusa Krista posta-je još strastvenija, a to znači odlučnija, konkret-nija. Ivan u Isusu Kristu prepoznaje veću strast

K visinama oči svoje uzdižem, u žeđi svojoj za Bogom.

Snim

io: N

. Pin

tarić

živo vrelo 20051

17

Tko je zaljubljen u Boga ne očekuje ni korist ni nagradu, želi jedino u svemu izgubiti sebe – iz ljubavi prema njemu.

Sv. Ivan od Križa

Kršćanin koji živi samo za ovaj svijet nije dostojan toga imena.

M. Kirigin

Bože moj, uzmi sve što sam ja i daj mi da vidim što sam bez tebe.

M. Ward

Gospodine, darovao si mi život,kao dar najveći,da on bude dom tvome novom Dolasku,put do punine tvoga Kraljevstva.Tvoj prvi dolazak zbio se na način protivan svakom ljudskom očekivanju.I u tomu je prava vrijednost dara:on nije ni zaslužen ni čekan.On je darovan.To neočekivano i nenadanodalo je mom životu novo čekanje i novo nadanje.

N. N.

Spasenje koje nam je darovano povjereno je našoj slobodi i time izloženo krhkosti ljuds-koga bića. Spasenje započinje iznova u sva-kome čovjeku. Čovjek ga ne stječe svojim rođenjem, niti ga može učvrstiti kako bi mu zauvijek bilo na raspolaganju. Potrebno ga je neprestano tražiti u slobodi koja nam je darovana.

kard. J. Ratzinger

ZRnjenjenjenjeZRnjeZR

Bogolikost Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim (Ps 40,9)

Među onima koje se poštuju, cijene i vole, u zadnje je vrijeme kružila i sms-poruka sljedećeg sadržaja: »Poslah svog anđela čuvara da te čuva. Ubrzo se vratio. Upitah ga zašto? Samo se nasmiješio i rekao: Anđeli ne čuvaju anđele!«

J. Zečević

PSALAMu sliciu slici

DRU

GA

DRU

GAnedjeljanedjelja

za Bogom, koja postaje i mjerilom njegove stra-sti, njegova govora o Bogu, o Božjem oduzima-nju grijeha svijeta. Da, i ta je strast postala ne-snosna i teška, jer kao da više ne možemo ljubiti pojedinačno, konkretno. Previše smo univerzal-ni, kozmopoliti. Želimo intenzitet Božjega i ljuds-koga zagrljaja bez susreta licem u lice, bez blis-kosti. Želimo strast sa strance. Kao ljudi stranci želimo Boga stranca… Nismo li i mi kršćani pa-li u tu privlačnu zamku, zaboravljajući konkret-no i pojedinačno, zaboravljajući Krista i njegovu veću strast za Bogom?

Kršćanski glas o Bogu»Ugleda Isusa… ‘Evo Jaganjca Božjega!’ Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom.» Na početku je Ivan Krstitelj bio samo glas, koji navješćuje da se poravna put Gospodinu. To je bio glas bez Riječi ili glas koji pripravlja put Riječi. Taj glas strasti s distancom postaje glas ispunjen Božjom riječi. Pritom Ivan i dalje ostaje samo glas, a ne Riječ. To je glas ko-ji sada ukazuje na Isusa Krista. Čuvši takav glas dvojica se učenika odlučuju krenuti za Isusom. No, kakav je današnji kršćanski glas o Riječi? Ne zasjenjuju li ili, ne potamnjuju li glasovi kršćana Riječ? Može li se ta Riječ uopće čuti od našega samo-oglašivanja, koje ne može više nikoga oduševiti za Isusa? Stoga sada, na početku crk-vene godine, postanimo drugačiji glas, Ivanov glas, u kojemu će odjekivati Riječ. Poput dvoji-ce učenika, i mi pođimo za Isusom.

Ivica Raguž

18

OTAJSTVO i zbilja

Prvo čitanjeIz 8,24–9,3

Čitanje Knjige proroka IzaijeU prvo vrijeme obescijeni zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu, al’ u vrijeme posljednje on će proslaviti put uz more, s one strane Jordana – Galileju pogansku. Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se žetvi raduju žeteoci, kao što kliču koji dijele plijen. Jer teški jaram njegov, batinu plećâ njegovih, šibu nje-gova goniča slomio si ko u dan midjanski.Riječ je Gospodnja.

Pripjevni psalamPs 27,1.4.13-14

Pripjev: Gospodin mi je svjetlost i spasenje.

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:koga da se bojim?Gospodin je štit života moga:pred kime da strepim?

Za jedno molim Gospodina,samo to ja tražim:da živim u domu Gospodnjemsve dane života svoga,da uživam milinu Gospodnjui dom njegov gledam.

Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnjau zemlji živih.U Gospodina se uzdaj, ojunači se,čvrsto nek bude srce tvoje:u Gospodina se uzdaj!

Drugo čitanje1Kor 1,10-13.17

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola KorinćanimaZaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno istog osjećanja i istog mišljenja. Jer Klojini mi, braćo moja, o vama rekoše da među vama ima svađa. Mislim to što svaki od vas govori: »Ja sam Pavlov«, »A ja Apolonov«, »A ja Kefin«, »A ja Kristov«. Zar je Krist razdije-

Treća nedjelja kroz godinu 23. siječnja 2005.

Ulazna pjesmaPs 96,1.6

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu!Pjevaj Gospodinu sva zemljo!Slava je i veličanstvo pred njim,sila i sjaj u svetištu njegovu.

Zborna molitva

Svemogući vječni Bože, ravnaj našim životom da vršimo tvoju volju: da u ime tvoga ljubljenoga Sina obilujemo dobrim djelima.Po Gospodinu.

Darovna molitva

Gospodine, pomiri na sa sobom i primi ove darove: posveti ih snagom svoga Duhada nam budu na spasenje,po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesmaPs 34,6

Pristupite ka Gospodinu i razveselite seda se ne postide lica vaša.

Popričesna molitva

Svemogući vječni Bože, ovom svetom gozbomdao si nam udio u svom božanskom životu:daj da u tom daru uživamo svu vječnost,po Kristu Gospodinu našemu.

Prijedlozi za pjevanje(u osmini za jedinstvo kršćana)Ulazna: 82 Pjevajte Gospodu ili: 704.3 Saberi nas (Ps 133)Pripj.ps.: Gospodin mi je svjetlost (vidi glazbeni prilog, str. 38)Prinosna: 220 Gdje god su dvojicaPričesna: 199 O Kruše živi, milosni (200)Završetak: 183 Ti Kriste kralj si vjekova

TREĆ

A ned

jelja

nedj

elja TREĆ

A

živo vrelo 20051

19

Molitva vjernikaBraćo i sestre, Krist Gospodin došao je k nama uspostaviti Kraljevstvo nebesko i obdariti nas spasenjem. Potrebni dara spasenja, smjerno mu uputimo svoje molitve:1. Za tvoju Crkvu koja živi u kraljevstvima

ovoga svijeta: osnaži je da u kušnjama ostane postojana i vjerna svome evanđeoskom poslanju, molimo te.

2. Za pastire Crkve i sve one kojima si povjerio naviještanje Radosne vijesti: pomozi im tvoje spasenje donesu i onima koji žive na rubu društva, molimo te.

3. Potakni u srcima naših mladih želju da te slijede u potpunijem predanju kroz život svećeništva i redovništva, molimo te.

4. Za nas, tvojim Duhom ovdje sabrane:oslobodi nas od straha pred budućnošćui obdari nas evanđeoskom nadom u svijet ispunjen tvojim mirom, molimo te

5. Našu braću i sestre, koje si s ovoga svijeta pozvao k sebi, nagradi vječnim zajedništvom među svojim svetima, molimo te.

Gospodine Isuse Kriste, ti si evanđelje spasenja došao navijestiti svim narodima zemlje. Usliši molitve ovdje okupljenoga naroda i svojim nas Duhom osnaži da budemo ustrajni graditelji tvoga kraljevstva, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.

ljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni?Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov.Riječ je Gospodnja.

AlelujaMt 4,23

Isus je propovijedao evanđelje o Kraljevstvui liječio svaku bolest u narodu.

EvanđeljeMt 4,12-23

Čitanje svetog Evanđelja po MatejuKad je Isus čuo da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulu-novu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji:

»Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva,put uz more, s one strane Jordana,Galileja poganska – narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku;onima što mrkli kraj smrti obitavahusvjetlost jarka osvanu.«

Otada je Isus počeo propovijedati: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!«Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: »Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim.I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu. I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja – op-sjednute, mjesečare, uzete – i on ih ozdravljaše. Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Deka-pola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije.Riječ je Gospodnja.

Kraljevstvo je nebesko među ljudima.(S. Köder)

TREĆ

A

TREĆAnedjeljanedjelja

20

OTAJSTVO i zbilja

»Galileja poganska – narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrklī kraj smr-ti obitavahu svjetlost jarka osvanu.« Te snažne i dojmljive Izaijine riječi višestruko odzvanja-ju i prožimaju današnje euharistijsko slavlje. I premda se čini da je njihova snaga prvenstve-no u ljepoti poetskog, one oslikavaju svu breme-nitost nade koja prosijava u teškim vremenima asirske okupacije Galileje. U trenutku kad se sve čini beznadnim, Izaija naviješta oslobođenje ko-je se čini nestvarnim i tako dalekim. Ali, Galile-ja je istovremeno i »granična zemlja«, granična prema područjima koje nastanjuju pogani, zem-lja nastanjena različitim narodima što ju čini sumnjivom u očima religijskih vođa u Jeruza-lemu.

U tu graničnu zemlju, u kojoj je odrastao i po kojoj je dobio naziv Galilejac, Isus dolazi ka-ko bi uputio poziv na obraćenje i navijestio bli-zinu kraljevstva nebeskoga. Upravo taj navještaj dominira njegovim cjelokupnim propovijedan-jem. Cjelokupna njegova poruka može se sabrati u riječi: Kraljevstvo se nebesko približilo!

Kraljevstvo nebeskoKako danas razumjeti Isusov navještaj Kraljevst-va nebeskoga? Danas je ‘kraljevstvo’ izraz koji se čini opterećenim, nejasnim i dalekim premda često o njemu slušamo. ‘Kraljevstvo’ nam se ne čini privlačnim jer kao da priziva staleške razlike, a ‘nebesko’ nam se čini tako dalekim od naše zemaljske stvarnosti. Ali kraljevstvo o kojem Isus govori nije ništa drugo doli plod njegovo-ga osobnog odnosa s Ocem, i njegova se poseb-nost pokazuje u njegovu djelovanju u povijesti. Kraljevstvo nebesko, koje Isusu naviješta, veza-no je prije svega uz njegovu osobu. Stoga će Ori-gen reći da je Isus autobasileia, da je on sam to kraljevstvo. I dok je Ivan pretpostavljao radikal-nu blizinu suda kao motiv obraćenja, Isus poziva na obraćenje stavljajući u prvi plan blizinu spa-senja, ne u vremenskom nego prije svega u ob-jektivnom smislu. Spasenje koje naviješta otkri-

va se u njegovu životu, u »činima i riječima« (DV 4) koji pokazuju koje je pravo Božje lice i kakav će biti susret s njime na kraju vremenā. U načinu na koji Isus živi vlastiti autoritet djelotvorno je prisutno Božje spasenje i njegovo kraljevstvo. Stoga navještaj kraljevstva čini Isusov put zacr-tanim, usmjerenim spram križa.

Povezano s time često se pitamo kako će izgledati posljednji sud? Po kojim će kriterijima i na koji način Bog suditi kad ga jednom budemo gledali »licem u lice«? Upravo je to pitanje obli-kovalo generacije kršćana te u traženju odgovo-ra iznjedrilo Michelangelov ‘Posljednji sud’, već gotovo zaboravljeni himan ‘Dies irae’ te našlo svoj izričaj u velikim umjetničkim djelima, kao i u načinu pobožnosti i kršćanskoga djelovan-ja. Premda danas govor o »posljednjem sudu« mnogi kršćani ne uzimaju ozbiljno, vjernik ne može ne zaustaviti se pred tom zbiljom prema kojoj hodimo. A pravi odgovor nalazi se u okre-nutosti Isusovu načinu života i djelovanja.

U njegovom životu i načinu susretanja s lju-dima, u njegovu govoru i razlikovanju duhova, u njegovim postupcima već se ostvarilo kraljevst-vo koje je naviještao i već se dogodio sud. Krite-riji koje je on postavio, koje je svjedočio i koje je naviještao ljudima za nas su kršćane kriteriji eshatološkoga susreta s Bogom. Ne kaže se sto-ga uzalud kako je Pismo ‘memoria’ s pogledom u budućnost.

TREĆ

A ned

jelja

nedj

elja TREĆ

A

Kraljevstvo bez granica

Kristovo Kraljevstvo nije utvrđeno utvrdama i bedemima. Ono je otvoreno svima koji su željni spasenja.

Snim

io: Z

. Atle

tićSn

imo:

Z. A

tletić

živo vrelo 20051

21

(Ne)postojanost i (ne)uravnoteženost bića

Čvrsto nek bude srce tvoje (Ps 27,14)

Sveti Efrem Sirijski opisao je ponašanje muškarca koji se daje voditi svojom požudom slijedećim riječima: »Slastoljubivi pri susretu sa ženama postaje veseo i biva privučen njihovom ljepotom. Njega tjelesna ljepota dovodi do ludila, lijep izgled lica ga ushićuje, vitkost stasa ga opčinjava. On se u razgovoru sa ženama topi od zadovoljstva. Pri sjećanju na ono što je vidio on po-hotljivo mašta, živo predočavajući u umu ženska lica, njihove strasne izraze, opčinjavajuće osmjehe, pokrete očiju, ljepotu odjeće, laskave riječi, stisnute usne. Sa muškarcima njemu je dosadno, a ako vidi ženu on postaje radostan i trči naprijed-nazad kako bi se našao na usluzi. Tada se kod njega odnekuda javlja i glas za pjevanje, i umješnost da kaže oštroumnu riječ, i da se smije, i da se pokaže kao zanimljiv i prijazan.«

J. Zečević

Izaći na rubU tome ozračju i današnje evanđelje i govor o Galileji koju obasjava »jarka svjetlost« zadobiva posebno značenje. Kristov navještaj i djelovanje unose svjetlo ondje gdje se čini da je sve obavila tama, ondje gdje je izgubljena svaka nada. Nje-govo djelovanje ne počiva na sigurnosti ustalje-nih načinā odnosā, nego započinje u »rubnome području« izlaska iz vlastite sigurnosti, iz vlas-titih očekivanja, iz vlastitih spoznaja. Spasitelj je Galilejac, čovjek koji znade što je »rubno«, on znade kako je živjeti u različitosti mnoštva i kako je biti »na margini«, premda ukazuje na središte. Vratio se u Galileju kako bi na granici židovskoga i poganskoga svijeta započeo svoje naviještanje, upravo u želji da izbriše granice ko-je mi ljudi postavljamo, granice često satkane od naše vlastite uskoće. Došao je ukloniti, kako je to volio reći pokojni profesor na KBF-u u Zagrebu Vjekoslav Bajsić, »strah za granicu«.

Njegova ponuda spasenja i navještaj kral-jevstva i danas su upućeni svima koji su spremni izići na rub vlastitoga shvaćanja stvarnosti i do-pustiti njemu da je on preoblikuje. On je kadar svakoga tko se otvori njegovom Duhu učiniti sposobnim činiti isto. A za današnje vrijeme to

»isto« posebno se ogleda u tome jesmo li spo-sobni odnos s njime učiniti središtem vlastitoga života kako se ne bismo bojali za vlastite grani-ce. Današnje nas evanđelje poziva da promijeni-mo logiku: otkrijmo središte i nemajmo straha za granica!

Željko Tanjić

TREĆ

A

TREĆAnedjeljanedjelja

Kršćanskom je savršenstvu samo jedna gra-nica: da nema granica.

sv. Grgur Nisenski

Svakog dana našega života nalazimo se pred izborom: trpjeti jer ljubimo ili – još više t rpjeti jer ne ljubimo.

D. Hammarskjöld

Najvažnije je vrijeme samo jedno: trenu-tak. Samo nad njim imamo vlast. Najvažniji je čovjek onaj s kojim nas združi trenutak, najvažnije je djelo činiti mu dobro, jer samo zato je čovjek poslan u život.

L. Tolstoj

Pozvan sam biti netko i činiti nešto na što nije pozvan nitko drugi. U Božjem naumu na zemlji mi je dano mjesto koje nema ni-tko drugi.

kard. H. NewmanPSALAMu sliciu slici

ZRnjenjenjenjeZRnjeZR

22

OTAJSTVO i zbilja

Prvo čitanjeSef 2,3;3,12-13

Pustit ću da u tebi opstane samo skroman i čedan narod.

Čitanje Knjige proroka SefanijeTražite Gospodina, svi skromni na zemlji, svi koji izvršavate odredbe njegove!Tražite pravdu, tražite poniznost: vi ćete možda biti zaštićeni u dan gnjeva Gospodnjega.»Pustit ću da u tebi opstane samo skroman i čedan narod, i u imenu Gospodnjem tražit će okrilje ostatak Izraelov. Oni neće više činiti nepravdu, neće više govoriti laži; u njihovim ustima neće se više naći jezik prijevarni. Moći će pâsti i odmarati se i nitko im neće smetati.«Riječ je Gospodnja.

Pripjevni psalamPs 146,6c-10

Pripjev: Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!Gospodin ostaje vjeran dovijeka,potlačenima vraća pravicu,a gladnima kruha daje.

Gospodin oslobađa sužnje.Gospodin slijepcima oči otvara.Gospodin uspravlja prignute,Gospodin ljubi pravedne.

Gospodin štiti pridošlice.Sirote i udovice podupire,a grešnicima mrsi putove.Gospodin će kraljevati dovijeka,tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena.

Drugo čitanje1Kor 1,26-31

Slabe svijeta izabra Bog.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola KorinćanimaGledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mno-go mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih,

Četvrta nedjelja kroz godinu 30. siječnja 2005.

Ulazna pjesmaPs 106,47

Spasi nas, Gospodine, Bože naš,i saberi nas iz narodada slavimo tvoje sveto ime,da se tvojom slavom ponosimo.

Zborna molitva

Gospodine, Bože naš, tvoja Crkva počinje svetu službu:daj da te štujemo svom dušomte u tvom Duhu ljubimo i prihvaćamo sve ljude.Po Gospodinu.

Darovna molitva

Gospodine, donosimo na oltar daroveu znak svoga služenja i predanja:primi ih i pretvori u otajstvo našeg otkupljenja,po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesmaMt 5,3.5a

Blago siromasima duhomnjihovo je kraljevstvo nebesko!Blago krotkima – oni će baštiniti zemlju.

Popričesna molitva

Gospodine, ova pričest obnovila je u nama božanski život.Molimo da po tom sredstvu spasenjaneprestano rastemo u vjeri,po Kristu Gospodinu našemu.

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 79.1 Spasi nas (Ps 106) ili: 206 S nebesa Krist je sišaoPripj. ps.: Blago siromasima duhom (vidi glazbeni prilog, str. 38)Prinosna: 229 Od Božje snagePričesna: 278 BlaženstvaZavršetak: 599 Zdravo budi, Marijo

ČET

VRTA

nedj

elja

nedj

elja ČETVRTA

živo vrelo 200511

23

Molitva vjernikaSvemogućemu Bogu, koji je izvor blaženoga života, uputimo svoje ponizne molitve: 1. Za Crkvu koju si pozvao na život evanđe o-

skog blaženstva: da svjedočan stvom života bude znak novog neba i nove zemlje,molimo te.

2. Za pastire Crkve: udijeli im evanđeoske mudrosti da uzmognu tvoj narod voditi putem evanđelja, molimo te.

3. Za sve kršćane: osnaži ih da znaju dijeliti patnju i bol svih potrebnih, molimo te.

4. Za nas ovdje sabrane: ispuni nas mudrošću Duha Svetoga da umijemo pravo vrednovati zemaljska dobra i uvijek težiti za onim nebeskima, molimo te.

5. Za pokojnu našu braću i sestre: izliječi ih od rana ljudske nasvršenosti i obdari ih vječnim blaženstvom, molimo te.

Svemogući Bože, u svome Sinu Isusu Kristu pokazao si nam put blaženstva. Osnaži nas da ustrajemo na putu koji smo započeli te jednom dospijemo do vječnog zajedništva s tobom.Po Kristu Gospodinu našemu.

nema mnogo plemenitih. Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje, da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali.Riječ je Gospodnja.

AlelujaMt 5,12a

Radujte se i kličite:velika je plaća vaša na nebesima!

EvanđeljeMt 5,1-12a

Blago siromasima duhom!

Čitanje svetog Evanđelja po MatejuU ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!« Riječ je Gospodnja.

Po životu evanđeoskih blaženstava kršćanin postaje Živo evanđelje. (B. Heinen, 2002.)

ČET

VRTA

ČETVRTAnedjelja

nedjelja

24

OTAJSTVO i zbiljaČ

ETVR

TAne

djel

jane

djel

ja ČETVRTA

Kršćaninovo je blago mjerljivo samo Božjim očima. (B. Dorotić)

Svaka misna čitanja, pa i ove četvrte nedjelje kroz godinu predstavlja-ju izazov, ne samo za kršćansko razmišljanje nego i za životno op-redjeljivanje u svakodnevici.

Potraga za blagomČini se da živimo u svijetu u ko-jem se svakodnevno zbiva ne sa-mo potraga, nego prava jurnjava za blagom. Blago postaje ne us-putna, nego središnja tema. Po-gledamo li promidžbene poruke na televiziji, poslušamo li koju ra-dio stanicu ili prolistamo novi-ne, naći ćemo mnoštvo zamamnih prijedloga i ponuda svakovrsnog blaga za koje se tvrdi kako će nas usrećiti! Dosegnuće blaga, prikazanog u liku novca ili materijalnih dobara, u obličju mlados-ti, zdravlja i mogućnosti uživanja, postaje sino-nim za osmišljenje, ispunjenje života. Usred tak-ve ljudske težnje za blagom, ni Isus tu temu nije mogao zaobići.

Blago tebi!No, zastanimo načas! Koliko puta smo, u susretu s ljudima, rekli: Blago tebi! Iskreno doživljavajući i misleći kako je dotičnoj osobi doista blago! Kao djeca smo zamišljali i govorili: »Blago tebi jer imaš, jer posjeduješ, jer si bogat, jer možeš što i kako hoćeš!« Blāgo smo vidjeli u posjedovanju dobara, vremena ili prostora slobode.

Kad smo poodrasli otkrila su nam se područja osjećajnosti, drugih razina slobo-de, novih mogućnosti i svakovrsnih doživljaja u kojima nam se činilo mogućim pronaći baš naše blago, a već sama potraga za njim činila nas je ushićenima. A onda smo se našli usred stvarnosti. Stječući životno iskustvo shvatili smo da postoje neke dublje razine na kojima se ot-kriva životno blago, a to su zdravlje, mir savjes-

ti, prijateljstvo, povjerenje, obitelj. I pomalo smo počeli shvaćati kako ne postoji znak jednakosti između posjedovanja materijalnih dobara i unutarnjeg iskustva blaga. Dapače, čak se dogodi da neka dobra posta-nu zapreka blagu.

Tako se danas, kao odrasli, često nasmijemo ili začudimo ko-me li smo sve govorili »Blago te-bi«, jer vidimo da tu blaga nije bilo. Možda je bilo svega osim istinsko-ga blaga. Doista, potraga za mate-rijalnim probitkom, i još više ona za vlašću – kad bistrije pogledamo – pričinja nam se kao iluzija koja zapravo priječi pogled u daljinu.

Kome je danas blago?Na svijetu trećina čovječanstva živi u oskudici i siromaštvu. Milij-uni i milijuni su pogođeni fizičkim

i psihičkim bolestima. Čini se da je sve man-je ljudi koje možemo nazvati sretnima i reći im »Blago tebi!« Neki bježe iz zamagljenih i zatrovanih velegrada u egzotične krajeve, dru-gi se iz nepodnošljive oskudice slijevaju u još nepodnošljivu buku gradova i jad predgrađa. I tko je sretan? Komu je zapravo danas blago? On-ima koji su bili te sreće da se rode u imanju ili su u još nezagađenom okolišu, koji mogu iskoristi-ti svoje mogućnosti ili uživati trenutne ugode ne-zasitnog tijela?

Tko ozbiljno shvaća život, spoznaje da blago nije samo odrednica sadašnjosti. Netko reče da je blāgo prāvo samo dok mu se nadamo. Pravo blago je blago budućnosti. I zato je blago onima koji imaju budućnost? Ne skriva li se upravo tu srž Isusove besjede? Narod koji umire jer nema potomstva, čija je zemlja i kultura zatrovana ne posjeduje blago, makar imao novac i materijalna dobra. Blago je eshatološka kategorija. Konačno, pravo je blago tek ono koje se očekuje. I doista, kršćanska vjera drži kako je pravo blago buduće ispunjenje života u zajedništvu s Gospodinom, a sadašnje samo njegov predokus!

Božje blago

živo vrelo 20051

25

Stari bijahu uvjereni da nitko ne može Bo-ga vidjeti i ostati živ. Time su izricali Božju veličinu i slavu. Isus međutim obećava »Bla-go čistima srcem: oni će Boga gledati!« Time naviješta pravo Božje lice: Bog u svo-joj dobroti i ljubavi prema ljudima ide sve dotle da onima koji ga ljube daje povlas-ticu da ga vide, jer što nemoguće ljudima, moguće je Bogu.

sv. Irenej Lionski

Vjera nije nikada ni jača ni slavnija nego kad je izložena trpljenju.

M. Luther

Mekoća znade biti jača od tvrdoće, voda jača od stijene, ljubav jača od sile, i šutnja jača od riječi.

H. H.

ČET

VRTA

ČETVRTAnedjelja

nedjelja

PSALAMu sliciu sliciPametniji popušta

Grešnicima mrsi putove (Ps 146,9)

John Wesley (1703.-1791.), poznati engleski propovjednik, imao je mnogo prijatelja i pristalica, ali i mnogo neprijatelja i protivnika. Njegove propovijedi bile su nekim njegovim suvremenicima odviše neposredne i neugodne, jer je grijeh nazivao pravim imenom i nije štedio grešnika. Kada je jednom Wesley prolazio nekom uskom uličicom, s druge strane naiđe neki lord koji je bio bijesan na propovjed-nika. Lord zastade neposredno pred Wesleyem i ljutito reče: »Budalama se ne mičem s puta!« Wesley se izmaknu u stranu i smiješeći se izrazito prijazno mu reče: »Ja naprotiv to vrlo rado činim!«

J. Zečević

ZRnjenjenjenjeZRnjeZR

Je li Isus naivan?Slušajući Isusov Govor na gori, a osobito poz-nata nam blaženstva, doista se valja upitati: Je si li ti, Isuse, naivan!? Kako možeš izreći takve tvrdnje, kad svi znamo da je jao onome tko je si-romah i žalostan, kad svi znamo kako se krotke gazi a pravedne izvrće ruglu, kad svi znamo da se na milosrđe odgovara bahatošću a na mirot-vorstvo oružanom silom, kad svi znamo da pro-gonjeni redovito stradaju a na one koje su čista srca nitko se ni ne osvrće! Nije li, Isuse, tvoj pro-glas načela kraljevstva Božjeg čista idealistička naivnost?

Sva bi se ova pitanja mogla ostaviti otvoreni-ma da se s Isusom nije već dogodila budućnost. U njegovu životu, smrti i uskrsnuću otkrilo se blago. On koji je prvi od siromaha Božjih, bla-ga i ponizna srca, gladan i žedan pravednos-ti, milosrdan i čista srca te raspet od onih koji su tako željeli izvrći ruglu Božju pravednost, od Oca je u snazi Duha postao prvi od onih kojima je konačno blago, koji su baštinici budućnosti, kraljevstva Očeva, punine života u radosti kojoj nema mjere i kraja.

Blago onom tko se bogati u Bogu!Koja je poruka današnje nedjelje? Isus reče: Gdje je blago tvoje ondje će biti i srce tvoje! i Blago onome tko se bogati u Bogu! Sveti Pa-vao u današnjem drugom čitanju veli da je sam Krist Božje blago koje nam je darovano! On »nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje, da bude kako je pi-

sano: tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali« (1Kor 1,30-31).

Uskrsli Krist reći će svojim apostolima: »Ne bojte se!« Zašto se ne treba bojati? Jer onima ko-ji su njegovi nitko ne može oduzeti istinsko bla-go, jer je to sam Bog! Jer je to blago Ljubav! Ona ljubav od koje nas ne može nitko niti išta rasta-viti. Jer blago istinskog vjernika je ljubav Očeva koja nam je darovana u Kristu Isusu, Gospodi-nu našemu, kojemu neka je svaka čast i hvala, u našemu životu, sada i vazda i po sve vijeke.

Ante Mateljan

26

OTAJSTVO i zbilja

Ulazna pjesmaPs 48,10-11

Spominjemo se, Bože, tvoje dobroteusred hrama tvojega. Kao ime tvoje, Bože, tako i slava tvoja do na kraj zemlje doseže;puna je pravde desnica tvoja.

Zborna molitva

Svemogući vječni Bože, na današnji je dan Sin tvoj u našem ljudskom tijelu prikazan u hramu.Smjerno te molimo: daj da se i mi čiste duše prikažemo tebi. Po Gospodinu.

Darovna molitva

Gospodine, ti si htio da se tvoj jedinorođeni Sintebi prinese kao nekaljani Jaganjac za život svijeta. Primi, molimo te, ove darove što ti ih Crkva u radosti prikazuje,po Kristu, Gospodinu našemu.

Popričesna molitva

Po ovoj pričesti, Gospodine, nastavi u nama svoje milosno djelo. Ti si ispunio Šimunovu nadu da neće umrijeti dok ne primi Krista u naručaj: daj da i mi idemo u susret Gospodinui postignemo vječni život,po Kristu Gospodinu našemu.

Prvo čitanjeMal 3,1-4

Doći će u Hram svoj Gospodin koga vi tražite.

Čitanje Knjige proroka MalahijeOvo govori Gospodin Bog:Evo šaljem glasnikada put preda mnom pripravi.I doći će iznenada u Hram svojGospodin koga vi tražitei Anđeo Saveza koga žudite.Evo ga, dolazi već –govori Gospodin nad Vojskama.Ali tko će podnijeti dan njegova dolaskai tko će opstati kad se on pojavi?Jer on je kao oganj ljevačevi kao lužina bjeliočeva.I zasjest će kao onaj što topi srebro i pročišćava.Očistit će sinove Levijevei pročistit će ih kao zlato i srebro,da prinose Gospodinu žrtvu u pravednosti.Tad će biti draga Gospodinužrtva Judina i jeruzalemskakao u drevne dane i kao prvih godina.Riječ je Gospodnja.

Pripjevni psalamPs 24,7-10

Pripjev: Tko je taj Kralj slave? To je sâm Gospodin.Podignite, vrata, nadvratnike svoje,dižite se, dveri vječne,da uniđe Kralj slave!

Tko je taj Kralj slave?Gospodin silan i junačan,Gospodin silan u boju!

Podignite, vrata, nadvratnike svojedižite se, dveri vječne,da uniđe Kralj slave!

Tko je taj Kralj slave?Jahve nad Vojskama – on je Kralj slave!

Prikazanje Gospodinovo. Svijećnica 2. veljače 2005.

Prijedlozi za pjevanjeKod palj. svij.: 184 Ti divni Kralj si nebesnikOphodna: 138 Svjetlost na prosvjetlje- nje narodaUlazna: 75.1 Spominjemo se, Bože Pripjevni ps.: Tko je taj kralj slave? (vidi glazbeni prilog, str. 38)Prinosna: 233 Punina kad dođePričesna: 201 O svjetlo duša IsuseZavršetak: 228 Odbaci, dušo, sumnje sve (u pj. Slavimo Boga) ili: 769.3 Svi u glas (1. i 3. strofa)

PRIK

AZAN

JEG

ospo

dino

voG

ospo

dino

vo

PRIKAZAN

JE

živo vrelo 20051

27

Molitva vjernikaBraćo i sestre, na dan kad je Isus bio prikazan Ocu nebeskom u hramu, i mi istom Ocu nebes-kom prinesimo sebe iznoseći pred njega svoje ponizne molitve. Molimo zaj