TRGOVAČKO PRAVO

1. POJAM TRGOVAČKOG PRAVA

Trgovačko pravo predstavlja skup pravnih pravila kojima se reguliraju položaj poduzeća i privrednopravni poslovi. Trgovačko se ugovorno pravo bavi pravnim odnosima u trgovačkom prometu roba i usluga kao i međunarodno trgovačko ugovorno pravo.

Ugovorno trgovačko pravo je skup pravila kojima se uređuju trgovački pravni odnosi.Privredno pravo obuhvaća propise kojima se uređuju odnosi poduzeća prema državi ili

još šire propise kojima se obuhvaća državna intervencija u privrednom životu.

2. PREDMET I METODE TRGOVAČKOG PRAVA

Trgovačko pravo obuhvaća statusna pitanja poduzeća i privredne ugovore.Da bi se odredio predmet trgovačkog ugovornog prava potrebno je uzeti u obzir:

1. pravila koja isključivo spadaju u trgovačko ugovorno pravo2. propise koji se moraju uzeti u obzir kao prateći za funkcioniranje trgovačkih ugovora3. regulaciju ponašanja koja potječe od poslovne zajednice.

Polazeći od tih kategorija, trgovačko ugovorno pravo je:1. ugovorno pravo u užem smislu2. specijalizirana područja (mjenično pravo, čekovno pravo, pravo vrijednosnih papira,

autorsko pravo)3. autonomna pravila poslovne zajednice.

Trgovačko ugovorno pravo je pretežito dispozitivno pravo; ono se primjenjuje kada ugovorne strane nisu predvidjele nešto drugo.Trgovačko pravo obuhvaća pravne norme kojima je reguliran pravni položaj (status) poduzeća koja se pojavljuju kao subjekt (sudionici) u trgovačkom prometu kao i pravne norme namijenjene reguliranju odnosa između tih poduzeća i organa zajednice i norme koje služe reguliranju međusobnih odnosa između samo ovih poduzeća do kojih dolazi u njihovom poslovanju.Postoje tri grupe ovih normi kojima se regulira:

1. pravni status poduzeća – unutarnja organizacija organa upravljanja2. međusobno pravni odnosi između trgovačkih poduzeća i društvene zajednice3. međusobni pravni odnosi samih trgovačkih poduzeća na tržištu.

Razlikujemo subjektivno i objektivno određivanje predmeta trgovačkog prava.Subjektivno određivanje predmeta – nitko tko nije trajno, obrtimice nazočan u obavljanju trgovačke djelatnosti neće doći u prigodu da se na njega primjenjuju norme trgovačkog prava.Objektivno određivanje trgovačkog prava ide u pravcu označenja kao sedes materiae pravnog odnosa na koji će se primijeniti to isto prave, a ne osobe koje bi se imale u tome odnosu pojaviti.Često se koriste kombinirane metode jer je nemoguće primijeniti samo jednu metodu.

1

3. ODNOS TRGOVAČKOG PRAVA I DRUGIH GRANA PRAVA

Trgovačko pravo ne predstavlja zatvorenu cjelinu. Trgovačko se pravo odvaja od građanskog prava kao specijalizirano pravo pa ga stoga građansko pravo dopunjuje. Trgovačko pravo se razlikuje od građanskog prava po svojim specifičnostima u dva pravca:

1. ili je neki institut građanskog prava pretrpio modifikaciju u trgovačkom pravu2. ili trgovačko pravo poznaje specifične institute nepoznate građanskom pravu.

Trgovačko ugovorno pravo sve više mora uzeti u obzir propise javnog prava koji ograničavaju slobodu ugovaranja.Državna kontrola se odvija u okviru upravnog prava, gdje je autonomija volje ograničena. Ograničenja proizlaze iz prinudnih propisa, odnosno pravila javnog poretka. Karakteristika je suvremenog trgovačkog prava međusobno prožimanje javnim pravom.Valjana primjena pravila trgovačko ugovornog prava pretpostavlja neophodna znanja iz ekonomskih znanosti.Trgovačko pravo ima sličnosti i s prometnim pravom. Dugo vremena prometno pravo bilo je sastavni dio trgovačkog prava, pa se trgovačko pravo u odnosu na prometno pravo pojavljuje kao opće pravo u odnosu na specijalno.Trgovačko i radno pravo imaju svoje dodirne točke. Obje te pravne grane izučavaju pravne norme o organima upravljanja u trgovačkim poduzećima. Razlika je što se trgovačkom pitanje organa upravljanja regulira samo u sklopu pravila o unutarnjoj organizaciji, a u radnom se razmatra odnos svih organa prema samim radnicima u sklopu pravila o međusobnim odnosima radnika.Postoji povezanost između trgovačko i krivičnog prava, kao i ekonomske politike, jer obje znanstvene discipline imaju za predmet izučavanje pitanja koja su u svezi s našim gospodarstvom, gospodarskom djelatnošću poduzeća i ulogom organa zajednice i gospodarstvu.

4. MJESTO TRGOVAČKOG PRAVA U SUSTAVU PRAVNIH ZNANOSTI

Trgovačko ugovorno pravo spada u područja mikroekonomskih odnosa. Trgovačko ugovorno pravo spada u područje privatnog prava. Trgovačko je ugovorno pravo dio trgovačkog prava koje se bavi trgovačkim transakcijama. Drugi dio trgovačkog prava čini pravo kojim se uređuju statusni odnosi osoba trgovačkog prava; dakle pravni položaj trgovačkih poduzeća (osnutak, promjene, prestanak).

5. RAZVITAK TRGOVAČKOG PRAVA - OPĆENITO

Trgovina je bila razvijena još u Babilonu, Asiriji, Feniciji, a 1958. pr.n.e. godine u Hamurabijevu zakoniku uz općepravne norme mjesto su zauzele i one koje se odnose na trgovinu i trgovce. (kupoprodaja, kreditni poslovi, ugovor o prijevozu, zajmu, kamatama i st.) Trgovačko pravo kao zasebno pravo nastalo je u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj, Španjolskoj u Srednjem vijeku 16. i 17. st.Uzročnici nastanka zasebnog trgovačkog prava su:- jedinstveno značenje prava velikih luka i sajmova- opća suglasnost u običajnima međunarodnog pomorskog prijevoza- posebna sudbenostr trgovačkih sudova

2

- djelatnost javnih bilježnika (notara).Razvitak moderne proizvodnje, svestranija i raznovrsnija trgovina skopčana s novim posebno prekomorskim tržištima, to su pretpostavke iz kojih se onda pojavilo i razvilo zasebno trgovačko pravo.

6. RAZVITAK HRVATSKOG TRGOVAČKOG PRAVA

Prva kodifikacija trgovačkog prava javila se 1840 godine putem zakonskih članaka(VI i VII) 1851.ban Jelačić izdaje privremeni «naputak» kojim se uređuju trgovački poslovi i Hrvatskoj i Slavoniji. U Vojnoj krajini se primjenjivao austrijski Trgovački zakon iz 1862. g.1875. g. preuzete su odredbe njemačkog i austrijskog prava u Hrvatski trgovački zakon, dok je u Dalmaciji na snazi Zakon o društvima s ograničenim jamstvom. U Bosni je pak donesen 1883. godine Trgovački zakon Bosne i Hercegovine.Nastankom socijalističke Jugoslavije dolazi do novog naziva te grane prava - privredno pravo i Osnovnog zakona o privatnim trgovačkim radnjama 1948. godine.Raspadom bivše Jugoslavije Sabor RH preuzeo je dio saveznih zakona u svoj pravni sustav kao i Zakon o obveznim odnosima, o poduzećima i sl. da bi RH 1993. godine donijela Zakon o trgovačkim društvima.

7. SUVREMENA KRETANJA U TRGOVAČKOM PRAVU

U Europskoj Uniji se razlikuje primarno i sekundarno pravo ili pisano i nepisano. U nepisano pravo se svrstavaju opća pravna načela ili običajno pravo. U tom novom razdoblju ne umanjujući ulogu zakona i drugih akata tijela državne vlasti biti uglavnom riječ o mogućim pravcima razvitka sudske (arbitražne) prakse, pravne doktrine i autonomnog trgovačkog prava kao pravnih vrela ovog tisućljeća.

8. UNCITRAL

Rezolucijom Generalne skupštine UN od 17.12.1966. odlučeno je da se osnuje komisija UN za pravo međunarodne trgovine (UNCITRAL), sa svrhom unapređenja i unifikacije međunarodnog trgovačkog prava. Komisija će raditi na koordinaciji rada organizacija, unapređivat će postojeće međunarodne sporazume i težiti širenju model-zakona i jednoobraznih zakona, pripremati nove međunarodne konvencije i poticati kodifkaciju i šire usvajanje međunarodnih trgovačkih termina, klauzula, običaja i prakse, unapređivati jednoobraznu interpretaciju i primjenu međunarodnih sporazuma i jednoobraznih zakona na području prava međunarodne trgovine.

3

9. PRAVNI IZVORI TRGOVAČKOG PRAVA

Izvore prava možemo gledati u materijalnom i formalnom smislu.Kada je riječ o trgovačkom pravu onda govorimo o pravnim pravilima koji reguliraju materiju trgovačkog prava. Izvori prava u formalnom smislu su oblici u kojima se javljaju pravni izvori (zakon, autonomni pravni izvori, arbitražna praksa, pravna znanost, opći uvjeti poslovanja).Izvori prava u materijalnom smislu smatraju se uvjetima života koji vladaju u određenom društvu (npr. nekad su se spominjali državni ugovori). - pravna vrela – pojam iz kojeg doznajemo gdje i kakve pravne norme pronalazimo. Formalni: zakoni: Zakon o trgovačkim društvima, Zakon o obveznim odnosima, Ovršni i stečajni zakon, Zakon o sudskom registru, Zakon o izdavanju i prometu vrijednosnih papira, Obrtni zakon,podzakonski akti: uredbe, pravilnici, odluke, rješenja, naputci.

10. ZAKONI I DRUGE OPĆE PRAVNE NORME

Zakonom se smatraju svi opći akti donošeni od zakonskih i drugih tijela. Ustav je temeljni zakon. Svi zakoni moraju biti objavljeni u Narodnim novinama i u pravilu tek nakon osam dana od dana objave stupa na snagu. Zakoni koji nisu u skladu s ustavom nazivamo protuustavni zakoni. Podzakonski akti su rješenja, odluke, zapisnici i sl.

Prava norma je najniži dio pravnog sustava i ispod nje nema ništa. Sastoji se od tri dijela i to:1. hipoteza – to je pretpostavka na koje odnose će se primijeniti ta pravna norma. Ona određuje

očekivano, pravno ili zabranjeno ponašanje, neizostavni je dio pravne norme2. dispozicija – govori kakvo se ponašanje zabranjuje ili odobrava da bi se pravna norma mogla

u životu primijeniti. Ona određuje volju donositelja pravne norme da se u tom pravnom odnosu pojavi upravo određeno ponašanje.

3. sankcija – govori o posljedicama za onoga što pravu normu ne bude poštovao

Mogu biti: opća, posebna, pojedinačna pravna norma.OPĆA je ona kojom njen donositelj šalje poruku i izvješćuje sve subjekte na određenom

području gdje se ta pravna norma treba primijeniti. Npr. Ustav RH upućen je svim fizičkim i pravnim osobama. One su apstraktne.

POSEBNA je ona koja je upućena samo jednom djelu zakonskih subjekata, odnosno samo jednom djelu stanovništva u određenim situacijama (npr. Zakon o nošenju oružja – smo na one koji nose oružje.

POJEDINAČNA su one koje se tiče samo točno određene osobe (npr. priznavanje očinstva).

4

11. AUTONOMNO PRAVO

To su takve norme koje stvaraju subjekti prava samostalno, ali u okvirima dopuštenim zakonom. Nastaju neovisno o djelovanju zakonodavca ili drugih državnih tijela. Značajka je u tome što ona ne mogu obuhvatiti dio pravnih norma koje uvrštavamo u stroge pravne norme.

12. OBIČAJI I UZANCE

Običaji – su nepisana pravila pa se njihovo postojanje mora dokazivati (imaju svoj odraz u poslovanju, pa su to poslovni običaji, imamo: vodoravne običaje koji vrijede za sve struke i okomiti koji vrijede samo za jednu struku.). Osim u usmenom, mogu se javiti i u pismenom obliku. To su jednoobrazna pravila koja sastavlja i revidira međunarodna trgovačka komora MTK, ICC, ICCI u Parizu – međunarodna organizacija gospodarstvenika.

Uzance – su pisani, sakupljeni i od nadležnog tijela objavljeni običaji.

13. OPĆI UVJETI POSLOVANJA

Opći uvjeti poslova su formulari, tiskanice, obrasci kojima se služi danas više od 80% radnih ljudi, oni ubrzavaju, pojednostavljuju i čine ravnopravniji dogovor ugovornih strana. Pojavljuju se kao arhezijski ugovor, tipski, opći uvjeti poslova u užem smislu, klauzule i termini, «incoterms»)

14. KLAUZULE I TERMINI

Klauzule – termini su najčešće određene kratice, sažetak, neke vrste šifrirane odredbe o pojedinim situacijama o poslovanju. One mogu biti rezultat djelovanja određenog gospodarskog subjekta ili skupine subjekata u određenoj struci.

15. SUDSKA I ARBITRAŽNA PRAKSA

Sudsku i arbitražnu praksu, najlakše je objasniti činjenicom kako sudbena (arbitražna) tijela u jednakim ili sličnim slučajevima donose svoje odluke ponavljajući pravno tumačenje konkretnih pravnih normi na način da to čine stalni, relativno dulje ili kraće vrijeme. U obavljaju te dužnosti sudovi i arbitraže ne samo tumače pravne propise i ostale pravne norme, oni istovremeno i primjenjuju sve te norme na konkretan slučaj.Stabilnost propisa i kontinuitet sudske prakse podloga su pravne sigurnosti. Sud je onaj koji po pravilu određuje smisao pravnih normi kao njihov posljednji tumač. Subjektivnom metodom traži se znakovitost koju je normi htio dati njezin tvorac. Objektivno tumačenje ne istražuje volju tvorca po onome što je zakonodavac htio reći, već ono što je stvarno rekao. Nedostatak je sudske prakse što djeluje retroaktivno.Sudskog praksi se ne može dati ona znakovitost, koju ona ima u zemljama gdje postoji precedentno pravo. Odluke viših sudova formalno ne obvezuju niže sudove, ali stvarno je neizbježno da niži sudovi o njima vode računa iz različitih razloga.

5

16. PRAVNA ZNANOST (doktrina)

Pravna znanost predstavlja posredni neizravan izvor prava, jer se sudovi i druga državna tijela ne mogu studijama, raspravama i člancima služiti na način da svoje odluke temelje na njima i da se pozivaju na njih, ali će zasigurno poslužiti kao podrška i oslonac svakome tko primjenjuje određenu pravnu normu. Treba znati pronaći pravni izvor i dobro ga primijeniti.Metode u pravnoj znanosti su slijedeće: 1. kritičke studije i potom iznošenje zakonodavcu mogućih rješenja u obliku vlastitih prijedloga2. kritički prikazi koji idu u pravcu stvaranja sudske i arbitražne prakse

17. SUBJEKTI TRGOVAČKOG PRAVA - općenito

Pravni subjekti su ljudi koji u društvenim odnosima imaju pravne obveze i pravna ovlaštenja prema pravnim objektima. Pravni subjekt je prvenstveno čovjek i brojne društvene organizacije koje imaju posebna ovlaštenja i obveze.

1. Fizička osoba – čovjek pojedinac2. Pravna osoba – organizacija kao pravni subjekt. To je tvorevina u kojoj se pojavljuje

više fizičkih osoba i imovine.Fizička osoba nastaje rođenjem i prestaje smrću.Pravna osoba nastaje upisom u registar pravnih osoba. Tada može steći pravnu, poslovnu i kaznenu sposobnost istovremeno, ali i ne mora. Pravna osoba postaje pravni subjekt i davanjem koncesije od države čime ona pokazuje interes i privlači kapital, a prestaje ispisom iz registra, propašću imovine i na dr. način.Poduzeće – podrazumijevamo gospodarske subjekte koji se bave proizvodnjom robe i usluga. To je dio nekog trgovačkog društva, gospodarskog subjekta koji predstavlja veću ili manju cjelinu, ali se ne može zasebno javiti u pravnom prometu.

Trgovačka društva kao subjekti trgovačkog društva su gospodarski subjekti koje poznaje Zakon o trgovačkim društvima i zajedno s trgovcem pojedincem čine trgovačke subjekte trgovačkog prava u Hrvatskoj. Trgovačko društvo je pravna osoba.

18. POJAM TRGOVCA I TRGOVAČKOG DRUŠTVA

Trgovac je pravna ili fizička osoba koja samostalno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti i to proizvodnjom prometa roba i pružanja usluga na tržištu.

Trgovačko društvo definiramo kao pravnu osobu koja nastaje ugovorom između dvije ili više pravnih ili fizičkih osoba, koje udružene vlastitim kapitalom i radom posluju pod istom tvrtkom radi sjecanja odbiti.

19. PRAVNA OSOBNOST DRUŠTVA I TRGOVCA - pojedinca

Trgovačko društvo svojstvo pravne osobe stječe upisom u sudski registar, svrha toga je da može u pravnom prometu stjecati prava i preuzimati obveze, odnosno biti vlasnikom pokretnih i nepokretnih stvari.ZTD razlikuje dvije vrste: društvena osoba (j.t.d. i k.d.) te društva kapitala (d.d. i do.o.)

6

1. Društvena osoba – težište je na osobama fizičkim ili pravnim koje čine dotično društvo.2. U društvima kapitala – nije važno tko su članovi, bitno je da se javlja kapital u vrijednosti

ne manjoj od one koju propisuje zakon:- J.T.D. – javno trgovačko društvo- K.D. – komanditno društvož- D.D. – dioničko društvo- D.O.O. – društvo s ograničenom odgovornošću.Prije upisa u sudski registar, kada članovi sklope društveni ugovor, donose statut ili potpisuju izjavu o osnivanju.

Trgovac pojedinac je fizička osoba koja samostalno obavlja gospodarsku djelatnost u skladu s propisima o obrtu i upisana je u trgovačkom registru kao trgovac pojedinac. Svojstvo trgovca pojedinca stječe se upisom u trgovački registar, a prestaje brisanjem iz nje. Pravnu osobnost može steći ako godišnji prihod prelazi 2 milijuna kuna, a mora tražiti ako godišnji prihod prelazi 15 milijuna kuna.

20. DRUŠTVO I PODUZEĆE

Poduzeće je imovinska i radna cjelina, trajni gospodarski pothvat, ali nikako pravna osoba ni trgovac pojedinac, dok su društva i trgovac pojedinac nositelji prava i obveza, porezni su obveznici, počinitelji kaznenih djela i sl.

21. PREDDRUŠTVO

Preddruštvo nastaje sklapanjem društvenog ugovora, usvajanjem statuta i preuzimanjem svih dionica od strane osnivača trgovačkog društva. Upisom trgovačkog društva u sudski registar preddruštvo prestaje, a stečena prava i preuzete obveze u ime trgovačkog društva su prava i obveze trgovačkog društva.

22. TVRTKA

Tvrtka je ime pod kojim trgovačko društvo posluje i pod kojim sudjeluje u pravnom prometu.. Mora sadržavati oznaku predmeta poslovanja (skup svih djelatnosti koje obavlja određeno trgovačkog društvo i koje se upisuje u sudski registar), prema načelu istinitosti mora dati točan opis kako bi se u svakom trenutku mogla razlikovati od tvrtke svakog drugog trgovačkog društva upisanog kod istog registarskog suda.Mora biti pisana na hrvatskom jeziku, ali uz odobrenje nadležnost tijela može imati i prijevod i na stranom jeziku. Mora imati naznaku sjedišta kako bi se znalo kojem registarskom sudu pripada. Određuje se izjavom o osnivanju društva odnosno statutom, uz naznaku kojom se pobliže obilježava, a ime mora sadržavati i naznaku predmeta poslovanja.Trgovačko društvo može svoje sjedište promijeniti. Ako to čini unutar RH, potrebno je samo u temeljnom aktu (statut) donijeti odluku o promjeni sjedišta.

7

23. PREDMET POSLOVANJA

Predmet poslovanja je skup svih dopuštenih djelatnosti koje obavlja to društvo i koje je upisano u sudski registar. Određuje se temeljnim aktom društva (ako nije u skladu s moralom).

24. SJEDIŠTE DRUŠTVA

To je mjesto u kojem je uprava i iz kojeg se rukovodi poslovnom djelatnošću. Određivanjem sjedišta određuje se u koji će se trgovački sud upisati. Po sjedištu se određuju domaći i strani subjekti. Može biti samo jedno sjedište, a ako se obavljaju poslovi na više mjesta ona se osnivaju podružnice.Sjedište društva može se mijenjati i prenositi ali se moraju podmiriti sve obveze.

25. PODRUŽNICA

Podružnica je poslovna jedinica odvojena od sjedišta društva, s određenom samostalnošću u obavljanju poslova iz predmeta poslova. Podružnice može osnovati trgovačko društvo i trgovac pojedinac odlukom o osnivanju, koju mora ovjeriti javni bilježnik, registriraju se u sudski registar i to u mjestu sjedišta gdje se nalazi. Organizacijskim oblikom podružnica je dio pravne osobe, s tim da može imati relativnu samostalnost poslovanja.

26. i 27. ZASTUPANJE TRGOVAČKIH DRUŠTAVA I OSOBE OVLAŠTENE ZASTUPATI TRGOVAČKA DRUŠTVA

Razlikujemo zastupnike po zakon , a te ovlasti imaju osobe koje su upisuju u trgovački registar, gdje pohranjuju i svoje ovlaštene potpise. One mogu zastupati društvo u obavljanju radnji u pravnom prometu, sklapati ugovore i zastupati društvo u postupcima pred sudom.

Zastupnici po punomoći - zastupnik trgovačkog društva daje punomoć drugoj osobi, ali samo u granicama ovlasti zastupnika upisanim u sudski registar.

Punomoćnik po zaposlenju – osoba čija je dužnost kao radnika trgovačkog društva da obavlja poslove sklapanja određenih ugovora, odnosno poduzimanje određenih radnji.

28. OVLASTI OSOBA OVLAŠTENIH ZASTUPATI TRGOVAČKA DRUŠTVA

Ovlasti mogu biti utemeljene na:1. zakonu – nije potreban poseban zakonski akt i to su članovi uprave društva, 2. aktu ovlaštenog tijela – (najčešće sud) npr. stečajni upravitelj koji je jedina osoba ovlaštena

zastupati temeljem odluke stečajnog vijeća ovlaštenog suda (trgovačkog društva)3. punomoći – to mogu biti prokura, trgovačka punomoć, punomoć trgovačkom putniku,

punomoć po zaposlenju.29. PROKURA

8

Prokura je trgovačka punomoć čiji su sadržaj i opseg ovlasti određeni Zakonom o trgovačkim društvima. Daje se u pisanom obliku, a može je dati pravna i fizička osoba koja je trgovac u smislu ovog Zakona. Davanje prokure mora se predvidjeti u statutu društva, ona može biti pojedinačna i skupna. U skupnoj prokuri poslovi su pravovaljani samo ako su suglasni svi prokuristi zajedno. Prokurist je fizička osoba koja nije u radnom odnosu kod određene pravne osobe, ali radi po njenim nalozima. On može sklopiti ugovore i poduzimati sve pravne radnje u ime i za račun trgovačkog društva i zastupati ga pred upravnim i drugim državnim tijelima.Prokura – trgovačka punomoć čiji su sadržaj i opseg ovlasti određeni Zakonom o trgovačkim društvima.

30. ODGOVORNOST ZA OBVEZE DRUŠTVA

Odgovornost obuhvaća svaku obvezu društva. Član društva odgovara bez obzira na pravni temelj obveze društva tj. zbog neispunjavanja ugovora, za kazne, za porez koji druguje društvu.

31. JAVNO TRGOVAČKO DRUŠTVO (J.T.D.)

Javno trgovačko društvo je trgovačko društvo u koje se udružuju dvije ili više osoba zbog trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom, a svaki član društva odgovara vjerovnicima društva neograničeno solidarno cijelom svojom imovinom. Članovi društva mogu biti sve pravne i fizičke osobe.

32. PRAVNI ODNOSI IZMEĐU ČLANOVA J.T.D.

Pravni odnosi između članova društva uređuju se društvenim ugovorom. Odredbe Zakona o trgovačkim društvima primjenjuju se samo ukoliko članovi svoje odnose ne urede drugačijim društvenim ugovorom. Pravo i obveza svakog člana jest voditi poslove društva i postupati s pažnjom koju posvećuju vlastitim poslovima. Udio u dobiti članova razmjeran je udjelima uloga u društvu.

33. PRAVNI ODNOSI ČLANOVA J.T.D. PREMA TREĆIMA

Za obveze društva prema trećim, svaki član odgovara vjerovnicima cijelom svojom imovinom i solidarno s ostalim članovima društva, a tu istu obavezu ima i novi član koji pristupi društvu bez obzira kad su nastale obaveze prema trećim.

34. PRESTANAK J.T.D. I ISTUPANJE ČLANOVA IZ DRUŠTVA

Razlozi sa prestanak su:1. istek vremena za koje je osnovano2. odluka članova društva

9

3. pravomoćna odluka suda kojom se utvrđuje da je upis društva u sudski registar bio nezakonit4. stečaj društva5. smrt člana6. stečaj nad nekim od članova društva7. otkaz člana8. pravomoćna odluka suda.

Svaki ovaj razlog, osim stečaja ne dovode automatski do prestanka poslovanja javnog društva, što znači da svi članovi postaju likvidatori.

35. LIKVIDACIJA

Nakon nastanka razloga za prestanak društva provodi se likvidacija, ako članovi ne dogovore drugačiji način obračuna i podjele ili se nad društvom ne otvori stečaj. Likvidacijom svi članovi društva postaju likvidatori i oni provode likvidaciju, ako odlukom članova ili društvenim ugovorom nije određeno da je provedu pojedini članovi ili druge osobe. Oni utvrđuju vrijednost JTD iz koje podmiruju obveze društva, a ako nešto preostane to dijele međusobno ali tek što prođe godina dana od trećeg poziva vjerovnicima da prijave svoja potraživanja.U slučaju da vrijednog društva nije dovoljna za podmirenje svih dugova oni se podmiruju iz imovine članova. Po okončanju likvidacije likvidatori moraju podnijeti prijavu sudu za brisanje društva iz sudskog registra kada društvo prestaje postojati.

36. KOMANDITNO DRUŠTVO (K.D.)

To je trgovačko društvo u koje se udružuju dvije ili više osoba radi trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom od kojih najmanje jedna odgovara za obveze društva solidarno i neograničeno cijelom svojom imovinom (komplementar), a najmanje jedna odgovara za obveze društva samo do iznosa određenog imovinskog uloga u društvo (komanditor).Društvenim ugovorom moraju se odrediti članovi ili član koji imaju položaj komplementara, te član i njegovi komanditori, kao i pred upisa u sudski registar, i visini uloga svakog od njih.

37. PRAVNI ODNOSI IZMEĐU ČLANOVA K. D.

Funkcije upravljanja obnašaju komplementari, što za posljedicu ima isključenje komanditora iz upravljanja poslovima društva. U takvoj situaciji komanditor se može utemeljeno usprotiviti samo onim odlukama, postupcima ili radnjama komplementara koje izlaze izvan okvira redovitog poslovanja društva.Odnosi članova su dispozitivni što znači da se dopušta mogućnost drugačijeg uređenja odnosa članova glede upravljanja.

38. PRAVNI ODNOSI ČLANOVA K. D. PREMA TREĆIM

10

Komanditor nije ovlašten zastupati društvo, iznimno može se odlukom svih dati prokura i trgovačka punomoć.Odgovornost komanditora ograničena je do visine njegova uloga, a komplementari odgovaraju jednako kao i članovi J. T. D. cjelokupnom imovinom.Novi član odgovara u skladu s odredbama Zakona o trg. druš. i za one obveze koje je društvo preuzele prije njegovoga pristupa društvu.

39. TAJNO DRUŠTVO

Tajno društvo nastaje ugovorom kojim jedna osoba (tajni član) ulaže neku imovinsku vrijednost u poduzeće druge osobe (poduzetnika), te na temelju toga uloga stječe pravo sudjelovanja u dobiti i gubitku poduzetnika. Ulog tajnog člana ulazi u imovinu poduzetnika. Ulog može biti u novcu, stvarima i pravima čija se vrijednost može izraziti u novcu. Tajno društvo nije pravna osoba i nema tvrtku. U tvrtku poduzetnika ne mogu se unijeti ime ni tvrtka tajnog člana.

40. TRGOVAC POJEDINAC

To je fizička osoba koja samostalno obavlja gospodarsku djelatnost u skladu s propisima o obrtu i upisana je u trgovačkom registru kao trgovac pojedinac.

41. ČLANSKA PRAVA U DRUŠTVIMA OSOBA

Prava članova su prvenstveno u raspodjeli dobiti ovisno o udjelima u društvu odnosno društvenim ugovorima ako ih ima. Ta prava mogu biti:a) pravo na upravljanje – pravo glasa, odlučivanja, zastupanja nadzora i pravo vođenja poslova,b) imovinska prava – pravo na raspodjelu dobiti, pravo raspolaganja udjela, pravo prvokupa i

prvenstva.

42. POJAM I NASTANAK DIONIČKOG DRUŠTVA (D.D.)

Dioničko društvo je trgovačko društvo u kojem članovi (dioničari) sudjeluju s ulozima u temeljnome kapitalu podijeljenom na dionice. D.D. može imati i samo jednog dioničara. Dioničari ne odgovaraju za obveze društva i oni su osnivači koji usvajaju statut. Statut je temeljeni akt d.d. Temeljni kapital podijeljen je na dionice koje glase na nominalni iznos. Naknadno na burzi taj iznos (cijena) se mijenja. ZTD propisuje minimalni iznos temeljnog kapitala 15.000 €.Osnivanje d.d. može biti:

1. simultano – osnivači skupljaju sve dionice pri osnivanju2. sukcesivno (postupno) – osnivač upućuje poziv zainteresiranima da u određenom

vremenu otkupe dionice.

11

1. Prilikom simultanog osnivanja jedan ili više članova potpisujući statut, istovremeno otkupljuju sve dionice i potpisuju izjavu o osnivanju, d.d. je osnovano i onda kada dioničari upišu dionice za cjelokupni iznos temeljnog kapitala, ali kada kod ovlaštene banke uplate barem ½ iznosa. Nakon uplata, usvaja se statut, ZTD propisuje minimum njegova sadržaja:

- ime tvrtke i sjedište- predmet poslovanja- iznos temeljnog kapitala- rod dionica- nominalni iznos dionica- naznaka da li se izdaje na ime ili nositelja- broj članova uprave i nadzornog organa ako ga društvo ima- način i oblik objave priopćenja društva- ime i prebivalište, odnosno tvrtka svakog osnivača- izjava osnivača da prihvaća StatutD.d. se može osnovati na određeno i neodređeno vrijeme, što treba naznačiti u statutu jer je presumcija da je osnovano na neodređeno vrijeme.Svi podaci o d.d. moraju se objaviti u NN i u nekom od sredstava javnog priopćavanja.Revizija je postupak koji moraju osigurati osnivači (revizori osnivanja), ali i dioničari mogu odlučiti da se izvrši nova revizija ili traže to od suda ako su osnivači istovremeno članovi uprave i nadzornog odbora.

2. Prilikom sukcesivnog osnivanja osnivači osnivaju statut i uplaćuju dio temeljnog kapitala kroz dionice, a za ostatak upućuju javni poziv zainteresiranima da upišu dionice.

Upisnica – knjiga u koju se upisuju budući dioničari.Dionice se ne smiju podijeliti onim upisnicima za koje neki od osnivača znaju da nisu sposobni platiti upisane dionice. Da bi se okončao postupak osnivanja, saziva se osnivačka skupština na kojoj javni bilježnik utvrđuje da li joj prisustvuje broj osoba koje daje kvorum. Statutom se predviđa broj dioničara (tj. dionica) koji daje kvorum.

43. POJAM I VRSTE DIONICA

Dionica je vrijednosni obvezno pravni papir koji ukazuje na obvezu ali ima i korporacijska svojstva, što znači da daje i pravo sudjelovanja u upravljanju i imovinskoj koristi. Dionica može glasiti i na ime i na donosioca. Prenošenje dionice na donosioca vrši se jednostavnom prodajom. Kod dionica je točno naznačeno tko je imalac dionice, a njezin prijenos označuje se na poleđini dionice. Vrste dionica su:1. redovna2. povlaštena

Imatelj redovne dionice ima pravo glasa na glavnoj skupštini dioničkog društva, ostvaruje pravo na isplatu dividenda koja je jedini oblik sudjelovanja u dobiti dioničkog društva, ostvaruje pravo na isplatu stečajne odnosno likvidacijske mase društva.

Imatelj povlaštene dionice ostvaruje pravo na neka povlaštena prava, kao što su pravo prvenstva pri isplati dijela iz likvidacijske mase. Povlaštene dionice mogu biti:

12

1. kumulativne – zbirne povlaštene dionice koje daju svakom imatelju pravo naplate svih neisplaćenih dividendi prije isplate dividendi redovnih dionica

2. participativne – povlaštene dionice koje daju pravo imatelju da istovremeno naplati ono što mu je proizašlo iz povlaštene dionice, a i ono što će moći ostvariti imatelj redovne dionice.

Prema redoslijedu izdavanja razlikujemo:1. osnivačke dionice – (dionice prve emisije), imatelji osnivačkih dionica imaju pravo prvenstva

kupovine dionica iduće emisije;2. dionice idućih emisija

O obzirom o načinu prijenosa i oznaci primatelja dionice dijelimo na :1. na ime – prenosi se indosiranjem 2. na donositelja – predajom, tradicijom.

Sastavni dijelovi dionice su :1. oznaka da je dionica2. oznaka o vrsi i rodu dionice3. tvrtka i sjedište izdavatelja dionice4. tvrtka ili ime i prezime osobe na koju glasi dionica, ako se radi o dionici na ime, a ko ne

naznaka da se radi o dionici na donosioca.Svaka dionica sastoji se od:

1. plašta – koji sadrži činjenice o dionici 2. kuponskog arka – koji se sastoji od kupona koji se koriste za ostvarivanje prava na dividendu. 3. talona – služi kao dokaz da smo imatelj dionice i da možemo doći u posjed novih kupona kad

potrošimo kuponski arakOdluku o izdavanju dionica donosi glavna skupština ili osnivači društva u skladu sa

statutom.

44. OSNIVANJE DIONIČKOG DRUŠTVA

Temeljni akt o osnivanju dioničkog društva je statut. Osnivanje može biti: 1. simultano – osnivatelji usvajaju i potpisuju statut, preuzimaju sve dionice i cjeli temeljni

kapital2. sukcesivno - u obliku javno bilježničkog akta, usvajaju statut, preuzimaju dio dionica i

upućuju javni poziv zainteresiranima za upis dionica

45. PRAVNI ODNOSI IZMEĐU D.D. I DIONIČARA

Pravni odnosi uređeni su prisilnim propisima. Postoje tri osnovna načela:1. načelo jednakog položaja dioničara – to znači da dioničari u jednakim uvjetima imaju jednak

položaj u društvu2. načelo povjerenja – znači savjesnost dioničara prema društvu i prema ostalim dioničarima3. načelo jednakosti – znači da visina udjela u temeljnom kapitalu, znači različit položaj tj. za

jednak doprinos jednaka prava.

13

46. ORGANI (USTROJ) DIONIČKOG DRUŠTVA

Organi dioničkog društva su: - uprava – nadzorni odbor – glavna skupština –Uprava – mora je imati svako dioničko društvo, sastoji se od jedne ili više poslovno

sposobnih fizičkih osoba čiji je broj određen statutom, ako se sastoji od više osoba, jedna se od njih mora imenovati za predsjednika. Kažnjene osobe ne mogu biti članovi uprave. Uprava vodi poslove društva na vlastitu odgovornost, zastupa društvo, članove uprave imenuje Nadzorni odbor na vrijeme od 5 godina. Uprava ima zadaću i obvezu pripremati glavnu skupštinu, odluke i druge akte i provoditi u dijela ono što odlučuje glavna skupština.

Nadzorni odbor – je obavezan organ dioničkom društvu, ima najmanje tri člana, i također moraju biti fizičke osobe, 1/3 članova predlažu zaposlenici. Član odbora ne može biti i član uprave istog dioničkog društva. Statutom se može odrediti i veći broj ali mora biti neparan, članove bira glavna skupština društva na 4 godine,

Glavna skupština – je onaj organ gdje svi dioničari na glavnoj skupštini ostvaruju svoja prava veza za rad dioničkog društva, nadzorni organi i uprava dužni su sudjelovati pri radu skupštine, ali bez prava glasa. Nadležnosti glavne skupštine je odlučivanje o godišnjim financijskim izvješćima, upotrebi dobiti, imenovanju i razrješenju članova uprave i nadzornog odbora ….

47. STATUT DIONIČKOG DRUŠTVA

Statut je temeljni akt dioničkog društva. Statut usvajaju i potpisuju osnivatelji kod simultanog osnivanja

48. POVEĆANJE I SMANJENJE TEMELJNOG KAPITALA

Odluka o povećanju temeljnog kapitala društva ulozima donosi se glasovima koji predstavljaju najmanje ¾ temeljnog kapitala zastupljenog na glavnoj skupštini pri donošenju odluke.Ako su izdane dionice više rodova za odluku je potrebno suglasje svih rodova dionica. Povećanje temeljnog kapitala društva ulozima moguće je samo izdavanjem novih dionica. U društvu koje je izdalo dionice bez nominalnog iznosa mora se povećati ukupan broj tih dionica u omjeru povećanja temeljnog kapitala i temeljenog kapitala prije povećanja. Svaki dioničar ima pravo upisa najmanje onog dijela novih dionica koji odgovara njegovom udjelu u dotadašnjem temeljnom kapitalu društva.Odluka o povećanju kapitala mora se podnijeti sudu radi upisa u trgovački registar. Glavna skupština može odlučiti da se temeljni kapital poveća pretvorbom kapitalne dobiti, rezervi i zadržane dobiti u temeljni kapital (nakon računa dobiti i gubitka).

Za donošenje odluke o smanjenju temeljnog kapitala društva potrebno je da se za nju dadu glasovi koji predstavljaju najmanje ¾ glasova temeljnog kapitala društva zastupljenog na glavnoj skupštini društva pri donošenju odluke.U društvima koje je izdalo dionice s nominalnim iznosom temeljni se kapital smanjuje smanjenjem nominalnog iznosa dionica. Ako bi iznos smanjenja temeljnog kapitala koji otpada

14

na svaku dionicu doveo do toga da bi nominalni iznos dionice bio niži od dopuštenog najnižeg takvog iznosa pa ga se više ne bi moglo smanjiti smanjenje se provodi spajanjem dionica.U odluci o smanjenju temeljnog kapitala mora se odrediti način njegova smanjena, i ta odluka mora se podnijeti sudu radi upisa u sudski registar. Temeljni kapital smanjen je s danom upisa odluke o smanjenju u sudski registar.

49. DRUŠTVO S OGRANIČENOG ODGOVORNOŠĆU (D.O.O.)

D.O.O. je trgovačko društvo u koje jedna ili više pravnih ili fizičkih osoba ulažu temeljne uloge s kojima sudjeluju u unaprijed dogovorenom temeljnom kapitalu. Ulozi ne moraju biti jednaki. Članovi ne odgovaraju za obveze društva. Osnovati društvo može jedna ili više osoba.

50. OSNIVANJE D.O.O.

Društvo je osniva na temelju ugovora kojeg sklapaju osnivači. Svi osnivači moraju potpisati društveni ugovor koji se sklapa u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik. Društveni ugovor, odnosno izjava o osnivanju mora sadržavati: ime, prezime, odnosno tvrtku, sjedište, predmet poslovanja, ukupni iznos temeljnog kapitala, te iznos svakog pojedinačnog temeljnog uloga osnivača, odredbu o tome osniva li se društvo na određeno ili na neodređeno vrijeme, prava i obveze koje članovi imaju prema društvu pored uplate svojih uloga,.Temeljni kapital mora biti izražen u kunama i najniži iznos je 20.000,00 kuna. Nakon dobivenog rješenja otvara se žiro-račun u nekoj od institucija platnog prometa.

51. PRAVNI ODNOSI IZMEĐU ČLANOVA I D. O. O

Svaki član je dužan u skladu s društvenim ugovorom i odlukama organa društva uplatiti dio temeljnog kapitala koji je preuzeo (temeljni ulog). Društvo ne može pojedinim članovima odgoditi, olakšati niti ih osloboditi od obveze da uplate temeljni ulog. Član društva koji pravodobno ne uplati ulog, dužan je društvu platiti zakonske zatezne kamate. Svaki član društva koji je u zakašnjenju s uplatom uloga, biti će upozoren da će ako ne uplati temeljni ulog biti isključen iz društva. Istupanjem i isključenjem člana prestaje njegovo članstvo i sva prava koja iz toga proizlaze.

52. USTROJ (ORGANI, TIJELA) D.O.O.

Tijela d.o.o. su: uprava – Nadzorni odbor – skupština –Uprava – jedan ili više direktora, vodi poslove društva u skladu s društvenim ugovorom,

odlukama članova društva i obveznim uputama skupštine i nadzornog odbora ako ga društvo ima. Član uprave je poslovno sposobna fizička osoba. Uprava zastupa društvo. Ako uprava ima više članova društvenim ugovorom se može odrediti da društvo zastupa jedan član zajedno s

15

prokuristom. Članovi društva imenuju upravu društva, skupština ih imenuje i opoziva. Nebitno je li dotična osoba dioničar ili član društva.

Nadzorni odbor – društvenim ugovorom određuje se ima li društvo nadzorni odbor. Mora ga imati ako je prosječan broj zaposlenih u prethodnoj godini iznosio 300, ako je to propisano zakonom ili ako je temeljni kapital društva veći od 600.000,00 kuna i ono ima više od 50 članova. Ima najmanje tri člana (broj mora biti neparan) koji se biraju iz članova društva na skupštini na zahtjev članova društva čiji ulog čini 1/3 temeljenog kapitala zastupljenog na skupštini.

Skupština – najveći organ društva, na sjednicama skupštine članovi društva donose odluke za koje su ovlašteni zakonom i društvenim ugovorom, skupštinu saziva Uprava, održava se u sjedištu društva, mora se sazvati berem jednom godišnje, skupština odlučuje o financijskim izvješćima, imenovanju i opozivu članova uprave, izboru i opozivu članova Nadzornog odbora, podjeli i povlačenju poslovnih udjela zahtjevu za uplatama temeljnih uloga, davanju prokure, izmjeni društvenog ugovora, …

53. DRUŠTVENI UGOVORI D.O.O.

Društveni ugovor je interni ugovor u trgovačkim društvima, kojim članovi društva uređuju međusobne odnose, može se izmijeniti samo odlukom članova društva, odluka mora biti u obliku javnobilježničkog akta, privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik ili javnobilježničkog zapisnika. Odluka nema učinka dok se ne upiše u sudski registar i donosi se većinom od najmanje ¾ od danih glasova.

54. PRESTANAK D.D. I D.O.O.

D.D. prestaje:- istek vremena određenog u statutu- odluka glavne skupštine - pravomoćna odluka registarskog suda - pripajanje društva drugome društvu i spajanje s drugim društvom- odluka stečajnog vijeća- provođenje stečajnog postupka - ukidanje društva

D.O.O. prestaje postojati:- Istek vremena određenog u društvenom ugovoru- odluka članova- pripajanje društva drugome društvu i spajanje s drugim društvom- odluka stečajnog vijeća- odluka registarskog suda- provođenje stečajnog postupka - ukidanje društva- pravomoćna presuda suda

16

55. ČLANSKA PRAVA U DRUŠTVIMA KAPITALA

U društvima kapitala postoje određena članska prava i to:1) Pravo na upravljanje s utjecajem na osnivanje i prestanak

a) pravo sudjelovati u osnivanju – svaki dioničar koji prihvaća društveni ugovor ima to pravob) pravo glasa – ima svaki dioničar koji ima redovitu dionicuc) pravo odlučivanja – konkretizacija prava glasa – u društvu nije nužno da član sudjeluje u

radu skupštine, ali kada dođe ima pravo glasad) pravo voditi poslove – pripast će samo onim članovima koji su fizičke osobe i koje imaju

potpunu poslovnu sposobnost, s uvjetom da ga se izabere za člana upravee) pravo zastupati društvo – veže se za članstvo u upravi, odnosno samo onaj koji je u upravif) pravo otkazati ugovor - g) pravo sudjelovati u poslovima likvidacije – članovi uprave, ali može se od strane skupštine

imenovati likvidator

2) Imovinska pravaa) pravo na dobit – sva društva postoje radi dobiti – temeljno imovinsko pravo – zajamčeno jeb) pravo na nadoknadu troškova i štete – društvo nadoknađuje štetu ako je imac) pravo raspolagati udjelima – indosiranjed) pravo prvenstva – kod povećanja temeljnog kapitalae) pravo sudjelovanja u podjeli stečajne mase u likvidaciji – kod pravne osobe koja prestaje

postojati

3) Posebna prava -a) pravo obaviještenosti – kroz različite oblike obavješćivanja što se događa u društvub) pravo manjine -c) pravo na veće udjele ili veća prava udjela - d) pravo pobijati odluke društva -

56. PRAVNI POLOŽAJ ČLANOVA UPRAVE I NADZORNOG ODBORA U DRUŠTVIMA KAPITALA

Upravu i nadzorni odbor u društvima kapitala čine njihovi članovi. Bez sudjelovanja članova u ovim tijelima ni oni ne bi mogli obnašati svoje zakonom, statutom odnosno društvenim ugovorom predviđene funkcije. Svaki pravni položaj donosi i određene ovlasti, prava i pogodnosti.

OvlastiTemeljenu ovlast za članove uprave predstavlja vođenje poslova društva, što članovi uprave vode na vlastitu odgovornost. Opseg i sadržaj ovlasti vođenja poslova doista je toliko nepredvidiv i ovisan o konkretnim uvjetima rada, predmetu poslova i okolnostima koje diktira domaće ili međunarodno tržište.Nadzorni odbor ima ovlasti da obavlja glavnu kontrolu, nadzornu funkciju u društvu. Oni u biti obavljaju nadziranje vođenja poslova društva.

17

PravaČlanovi uprave na prvom mjestu imaju pravo na plaću, pravo na sudjelovanje u dobiti društva, pravo na naknadu izdataka (troškovi prijevoza i sl.), ima pravo biti nazočan na sjednici nadzornog odbora i glavne skupštine itd.....Članovi nadzornog odbora imaju pravo na nagradu za rad, pravo sazvati glavnu skupštinu društva, pravo podnijeti tužbu protiv društva kojom zahtjeva ništavost odluke skupštine i na kraju imaju pravo na informiranost .......

PogodnostiČlanovi uprave – dobivanje kredita, upotreba kreditnih kartica na trošak društva ali u odobrenim okvirima, naknadu izdataka (upotreba vlastitog auta i sl.), mobitel, računalo ili pogodnosti životnog osiguranja, .....Članovi nadzornog odbora – dobivanje kredita od strane društva, naknadu izdataka, (upotreba vlastitog auta i sl.), mobitel, životno osiguranje, upotreba kreditnih kartica i sl.....

(.. POJAM I ZNAČAJKE DRUŠTAVA KAPITALA Društvo kapitala su dionička društva D.D. i društva ograničene odgovornosti D.O.O.To su društva gdje se u prvom planu nalazi kapital društva, a ne individualnost njegovih članova. U pravilu u takav tip društva članovi unose samo dio imovine, ne rade u njemu i ne odgovaraju za njegove obveze. )

57. POVEZANA DRUŠTVA

Povezana društva su pravno samostalna društva koja u međusobnom odnosu mogu stajati ako:1. društvo koje u drugome društvu ima većinski udio ili većinsko pravo u odlučivanju2. ovisno i vladajuće društvo3. društvo koncerna4. društvo s uzajamnim udjelima5. društva povezana poduzetničkim ugovorom

58. PREOBLIKOVANJE DRUŠTVA

Svako društvo može na temelju odluke organa društva i u skladu s odredbama ZTD promijeniti oblik i nastaviti djelovati kao društvo drugoga oblika.Društvo ne može promijeniti oblik prije nego što proteknu dvije godine od njegova upisa u sudski registar ili od upisa u taj registar posljednje promjene oblika društva prilikom promjene oblika ne provodi se likvidacija društva, oblik ne može promijeniti društvo nad kojim je otvoren stečaj.

59. INOZEMNA ULAGANJA

Inozemni ulagač je svaka prava osoba čije je registrirano sjedište izvan RH i svaka fizička osoba koja je strani državljanin, izbjeglica ili apatrid, ako stiče udio ili dionice u društvu ili u njega ulaže na ugovornoj osnovi.

18

60. GOSPODARSKO INTERESNO UDRUŽENJE

GIU je pravna osoba koju osnivaju dvije ili više fizičkih i pravnih osoba da bi olakšale i promicale obavljanje gospodarskih djelatnosti koje čine predmete njihov poslova te da bi poboljšale ili povećale njihov učinak ali tako da ta pravna osoba za sebe ne stječe dobit. Predmet poslovanja mora biti u svezi s gospodarskim djelatnostima koje obavljaju članovi udruženja.

61. SUDSKI REGISTAR

To je javna knjiga u koju se upisuju podaci o pravnim osobama prvenstveno trgovačkim društvima ali i ustanovama, zadrugama, gospodarskim interesnim udruženjima, trgovcima pojedincima, te podružnicama inozemnih trgovačkim društva, te promjene tih podataka. Vode ga trgovački sudovi, upis se obavlja na temelju odluke registarskog suca i na temelju prijave za upis, a po službenoj dužnosti samo kada je to predviđeno zakonom. Prijava mora sadržavati ime, predmet poslovanja i sjedište, prijava mora imati javnobilježnički oblik, i uz nju prilaze se ugovor i statut koji je temelj osnivanja određenog pravnog subjekta. Potpisuju se svi članovi društva osoba (svi članovi uprave i nadzorni odbor).Upisom u sudski registar stječe se pravna sposobnost pravne osobe, a također i fizičke osobe, Temeljna načela na kojima se temelji upis u sudski registar:1. načelo istinitosti2. načelo zakonitosti3. načelo javnosti – sudski registar je javna je isprava4. načelo prvenstva – upisuju se oni zahtjevi koji su prije podneseni.

62. POJAM I NAČELA STEČAJA

Stečaj – to je posebni sudski postupak koji se provodi nad imovinom stečajnog dužnika ukoliko se uvidi postojanje stečajnog razloga, a to su najčešće nesposobnost za plaćanje i prezaduženost s ciljem namirenja većeg ili manjeg broja stečajnih vjerovnika.Načela:1. načelo univerzalnosti – iz cjelokupne imovine dužnika tražit će se naplata njegovih dugova2. načelo ravnopravnosti – svi vjerovnici su u istoj poziciji prema stečajnom dužniku3. načelo stečajne mase – sva imovina dužnika će se pretvoriti u novac koji čini stečajnu masu4. načelo abandona - načelo ustupanja stvari umjesto novca5. načelo zakonitosti – u postupku mogu sudjelovati samo osobe kojima to pravo daje zakon i to

je postupak u kome se imaju poštivati odredbe zakona koje su stroge naravi6. načelo stečajnih organa – moraju se pojaviti oni organi koji pripadaju sudovima (stečajno

vijeće, stečajni sudac i odbor vjerovnika i stečajni upravitelj)

19

63. TIJELA STEČAJNOG POSTUPKA

Tijela stečajnog postupka: 1. stečajno vijeće - (3 sudca od kojih je 1 predsjednik vijeća)2. stečajni sudac - (član stečajnog vijeće, ne predsjednik)3. stečajni upravitelj - (stupa na mjesto uprave, direktora)4. odbor vjerovnika - ( 5 članova i pomaže u vođenju stečajnog postupka)

64. TIJEK STEČAJNOG POSTUPKA

Stečajni postupak može pokrenuti sam dužnik koji se obraća trgovačkom sudu, vjerovnici, FINA ili neki drugi organ ovlašten za to.Predlagatelj je dužan učiniti vjerojatnim postojanje obveze za pokretanje postupka. Kada je uslijedio prijedlog stečajnog postupka susrećemo se s prethodim postupku tj. sa

I. faza postupka - utvrđuje se stvarno činjenično stanje pri čemu veliku ulogu ima stečajno vijeće koje odlučuje

da li će se voditi stečajni postupak,- u prethodnom postupku moguće je ograničiti prava ovlaštenih osoba dužnika a pri tome se

misli na zabranu podizanja novih kredita ili povećanje plaće, a sve radi zaštite vjerovnika- zakazuje se ročište, na koje se poziva dužnik, predlagač i FINA i tada se može predložiti

sklapanje prisilne nagodbe, a ako se to ne učini onda se na temelju priložene dokumentacije ide na

II. fazu postupka- otvara se stečajni postupak, a odluku o tome donosi stečajno vijeće, odluka se mora objaviti

na oglasnoj ploči suda i od tog trenutka nastupaju pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka,

- po otvaranju stečajnog postupka saznaje se da li je stečajni dužnik dugovao jednom ili više vjerovnika, (ta potraživanja moraju biti starija od 60 dana od dana otvaranja SP da bi se mogla pobijati)

- pravo pobijanja imaju stečajni upravitelj i oni vjerovnici koji se smatraju pogođenima, tužba se podnosi u roku od 6 mjeseci od dana otvaranja stečajnog postupka

- vjerovnici su dužni nakon otvarana SP u roku od 30 dana poslati prijavu potraživanja u kojoj se navodi tko je vjerovnik, pravna osnova i iznos potraživanja te broj žiro-računa na koji žele da im se doznači iznos iz SP, kada protekne ovaj rok zakazuje se ročište za priznanje potraživanja na kome se ispituju potraživanja i na koje se oglasom pozivaju dužnik, vjerovnici i stečajni upravitelj, na rok ročištu utvrđuju se postojanje potraživanja za koje sudski upravitelj kaže da nisu sporna ili ih ne osporava prisutni vjerovnici, ako se pojave osporena potraživanja sud upućuje vjerovnike da se u posebnom postupku pokrene postupak pred sudom ili nekim drugim organom, vjerovnici moraju u roku od 8 dana podnijeti tužbu za utvrđenje njihovog potraživanja.

20

III. faza postupka- to je postupak unovčenja imovine dužnika, što znači da se sva imovina koja čini stečajnu

masu nastoji pretvoriti u novac- kada stečajni upravitelj ocjeni da je sakupljeno dovoljno novca iz imovine stečajnog dužnika

predlaže stečajnom vijeću da se ide na postupak GLAVNE DIOBE

IV. faza postupka- stečajno vijeće izrađuje nacrt i s njim upoznaje vjerovnike na ročištu za glavu diobu, na tom

ročištu moguće je stavljati primjedbe u pogledu kojih se stečajno vijeće mora izjasniti odmah ili u roku od 8 dana,

- glavnom diobom utvrđuje se postotak isplate vjerovnika koji su svrstani 2 isplatna reda 1. potraživanja koja su prihod od državnog proračuna RH ili fondova koji se namiruju iz plaća djelatnika2. svi ostali vjerovnici

- kada je odluka o glavnoj diobi pravomoćna stečajni upravitelj je dužan u roku od 15 dana doznačiti sredstva vjerovnicima na žiro-račun

- kada su sredstva potrošena stečajni upravitelj predlaže stečajnom vijeću da se zaključi SP, donosi se rješenje koje se objavljuje u Narodnim novinama i dostavlja se Sudu ili kojem drugom tijelu koje vodi upisnik dužnika pravne osobe

- brisanjem iz upisnika dužnik prestaje postojati i stečajni dužnik obrtnik briše se iz obrtnog upisnika.

S time je Stečajni postupak zaključen.

65. PRAVNE POSLJEDICE OTVARANJA STEČAJNOG POSTUPKA

Pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka nastupaju početkom dana koji je oglasom o otvaranju stečajnog postupka istaknut na oglasnoj ploči suda:Pravne posljedice su:1. prestaju sve ovlasti dotadašnjih organa upravljanja i zastupanja a na njihovo mjesto dolazi

stečajni upravitelj koji suglasno onome što utvrdi sa stečajnim sucem obavlja njihove poslove2. gase se računi na kojima su do tada bila novčana sredstva dužnika, a otvara se novi račun na

koji se prenosi sve ono što je bilo na dotadašnjim računima i ono što će se kasnije pojaviti kao imovina koja će ući u stečajnu masu

3. od toga dana formira se stečajna masa koja obuhvaća svu imovinu dužnika4. radni odnosi zaposlenih prestaju trajati, a za sve radnike vrijedi jedinstveni otkazni rok od 30

dana5. na prijedlog stečajnog upravitelja može se zasnovati radni odnos s određenim brojem

zaposlenih ako su oni potrebni radi dovršenja započetih poslova, otklanjanja štete ili pomoću u poslovima koje treba obaviti stečajni upravitelj

6. u imenu tvrtke dužnika dodaje se izraz «u stečaju»7. kamate prema dužniku prestaju teći danom otvaranja stečajnog postupka8. ako se radi o postupku izvršenja ili osiguranja nad imovinom stečajnog dužnika ti se postupci

obustavljaju9. ako se radi o povremenim davanjima ona se pretvaraju u jednokratno10. ako se susreću dugovanja i potraživanja

21

66. STEČAJNI VJEROVNICI

To su osobni vjerovnici dužnika koji u vrijeme otvaranja stečajnog postupka imaju imovinsko-pravnu tražbinu prema njemu.Prema svojim tražbinama razvrstavaju se u isplatne redove. Vjerovnici kasnijeg isplatnog reda mogu se namiri tek pošto budu u cijelosti namireni vjerovnici prethodnog isplatnog reda. Stečajni vjerovnici istog isplatnog reda namiruju se razmjerno veličini svojih tražbina.

67. POBIJANJE PRAVNIH RADNJI DUŽNIKA

Pravne radnje poduzete prije otvaranja SP kojima se remeti ujednačeno namirenje vjerovnika, odnosno kojima se pojedini vjerovnici stavljaju u povoljniji položaj, stečajni upravitelj u ime stečajnog dužnika i stečajni vjerovnici mogu pobijati u skladu s odredbama Zakona o stečaju. Pobijanje pravnih radnji odnosi se na slučajeve:- kada je neka radnja poduzeta u posljednja tri mjeseca prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, daje ili omogućava stečajnom vjerovniku, namirenje na način i u vrijeme kada se u skladu sa sadržajem njegova prava, može pobijati ako u vrijeme kada je poduzeta ta radnja dužnik bio nesposoban za plaćanje i ako je vjerovnik u to vrijeme znao za tu nesposobnost;- ili kada je neka radnja poduzeta nakon podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka i daje ili omogućava stečajnom vjerovniku, namirenje na način i u vrijeme su skladu sa sadržajem njegova prava, može se pobijati ako u vrijeme kada je poduzeta ta radnja dužnik znao za nesposobnost za plaćanje ili za prijedlog za otvaranje stečajnog postupka;a smatra se da je vjerovnik znao za nesposobnost za plaćanje ili za prijedlog za otvaranje stečajnog postupka ako je znao za okolnosti iz kojih se nužno moralo zaključiti da postoji nesposobnost za plaćanje ili da je podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka. A za osobu koja je bila bliska sa dužnikom u vrijeme poduzimanja radnji pretpostavlja se da je znala za nesposobnost za plaćanje ili za prijedlog za otvaranje postupka.

68. NAMIRENJE STEČAJNIH VJEROVNIKA

Stečajni vjerovnici prijavu svojih tražbina podnose stečajnom upravitelju u dva primjerka. Prijavi se u prijepisu prilažu isprave iz kojih tražbina proizlazi, odnosno kojima se dokazuje. Prema svojim tražbinama stečajni vjerovnici svrstavaju se u isplatne redove. Vjerovnici kasnijeg isplatnog reda mogu se namiri tek pošto budu u cijelosti namireni vjerovnici prethodnog reda. S namirenjem stečajnih vjerovnika može se započeti tek nakon općeg ispitnog ročišta. Namirenje vjerovnika provodi se prema pritjecanju gotovinskih sredstava. Stečajni vjerovnici nižih isplatnih redova ne uzimaju se u obzir kod djelomičnih dioba. Diobe obavlja stečajni upravitelj. Prije diobe stečajni upravitelj će sastaviti popis tražbina koje se uzimaju u obzir pri diobi i taj popis se izlaže u pisarnici stečajnog suda na uvid sudionicima. Upravitelj je dužan javno objaviti zbroj tražbina i iznos koji će se raspodijeliti vjerovnicima.

22

Tražbine višeg isplatnog reda su:- tražbine po osnovi poreza te ostale koje čine prihod državnog proračuna, tražbine fondova koje se izdvajaju iz prihoda zaposlenika dužnika, nastale od dana otvaranja stečajnog postupka- tražbine zaposlenika utvrđene Zakonom o radu- sve ostale prema dužniku

Tražbine nižeg isplatnog reda su:- kamate na tražbine stečajnih vjerovnika od otvaranja stečajnog postupka- troškovi koji za pojedine vjerovnike nastanu njihovim sudjelovanje u steč. postupku- novčane kazne- tražbine za besplatnu činidbu dužnika- tražbine za povrat zajma kojim se nadomješta kapital društva.

69. PREUSTROJ U STEČAJU

Nakon otvaranja stečajnog postupka može se provesti preustroj dužnika na temelju stečajnog plana. Preustroj se može provesti na sljedeće načine:- ostaviti dužniku svu ili do imovine radi nastavljanja poslova- prenijeti dio ili svu imovinu na jednu ili više postojećih osoba- dužnika pripojiti drugoj osobi ili spojiti s jednom ili više osoba- prodati svu ili dio imovine- raspodijeliti svu ili dio imovine između vjerovnika- obveze dužnika pretvoriti u kredit- preuzeti jamstvo ili dati drugo osiguranje za ispunjenje obveza dužnika.

Ako nakon podmirenja svih obveza prema svima još ostane dovoljno sredstava koja su dovoljna za pokretanje novog proizvodnog procesa, može se pokrenuti «zdravo» poslovanje pa čak i zaposliti nove radnike.

70. ZAKLJUČENJE STEČAJNOG POSTUPKA

Odmah nakon okončana završne diobe stečajno vrijeme će donijeti rješenje o zaključenju stečajnog postupka. Rješenje i osnova zaključenja postupka moraju se objaviti. Oglas se objavljuje u «NN». Rješenje se dostavlja sudu radi brisanja dužnika iz sudskog upisnika i brisanjem stečajni dužnik prestaje postojati.

71. POJAM TRGOVAČKIH UGOVORA

Ugovor je dvostrani pravni posao koji nastaje suglasnim očitovanjem volje najmanje dviju stranaka.Za sklapanja valjanog ugovora potrebni su:1. stranke (fizičke ili pravne osobe koje imaju pravnu i poslovnu sposobnost)2. volja sudionika

23

3. činidba4. osnova ugovora5. oblik (forma) (svaki ugovor mora imati određen sadržaj koji je izražen u nekom obliku)

Ugovor ima dva oblika i to:1. zakonsku formu – najčešće u pismenom obliku2. ugovornu formu – stranke se same sporazumijevaju da posebna forma bude uvjet njegove

pravovaljanostiSadržaj ugovora:

1. bitni elementi: elementi bez koji ugovor ne može valjati, to su predmet, tj. roba i cijena.

2. prirodni elementi: elementi koji se sami po sebi podrazumijevaju3. uzgredni elementi: oni koji će se pojaviti samo onda kad ugovorne strane to

izrijekom naveduVrste ugovora:

1. jednostrano i dvostrano obvezni2. naplatni i besplatni3. konsenzualni i realni4. glavni i sporedni5. kauzalni i apstraktni6. aletorni i ekvivalentni

72. SKLAPANJE UGOVORA

Ugovor je sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Da bi se ugovor sklopio jedan od budućih stranaka mora dati ponudu za njegovo sklapanje.Između prisutnih strana ugovor se smatra sklopljenim u trenutku kada ponuđeni prihvati ponudu ponuditelja za sklapanje ugovora.Ponuda je prijedlog za sklapanje ugovora učinjen u pravilu određenoj osobi koji mora sadržavati sve bitne sastojke ugovora. Ponuda obvezuje ponuditelja do roka koji je sam postavio za njeno prihvaćanje. Ponuda učinjena odustnoj osobi bez oznake roka za prihvaćanje obvezuje ponuditelja za vrijeme koje je redovno potrebno da ponuda stigne ponuđenom, da je on razmotri, o njoj odluči i da odgovor o prihvaćanju stigne ponuditelju. Ponuda je jednostran pravni akt koji obvezuje samo ponuditelja. Ugovor je sklopljen i onda ako su ga stranke sklopile putem telefona.Među odsutnih stranaka ugovor se sklapa putem pisma ili telegrama i sl. Ugovor je sklopljen u trenutku kada ponuditelj primi izjavu ponuđenog da prihvaća ponudu. Trenutak sklapanja (perfekcija ugovora) znakovit je, to je trenutak kada je nastao ugovor i međusobne obveze. Između nazočnih stranaka ugovor se smatra sklopljenim u trenutku kad ponuđeni prihvati ponudu ponuditelja za sklapanje ugovora. Smatra se da je ponuda pirhvaćena makar nema izričite izjave o prihvaćanju i onda kad ponuđeni pošalje stvari ili plati cijenu. Među nazočnima ugovor je sklopljen u mjestu gdje su se stranke nalazile u času perfekcije ugovora. Među odsutnima stra se da je ugovor sklopljen u mjestu u kojem ponuditelj ima svoje sjedište, odnosno prebivalište u trenutku kad je učinio ponudu.Očitovanje volje može biti izraženo riječima, uobičajenim znacima ili drugim ponašanjem.

24

Glede perfekcije ugovora u slučaju kad su stranke u stalnoj poslovnoj vezi, a ponuda odnosno nalog nisu odbijeni, a nema ni izričitog prihvata, ugovor je sklopljen u trenutku kad ponuda odnosno nalog stignu ponuđenom.

73. SKLAPANJE UGOVORA PRIMJENOM OPĆIH UVJETA POSLOVANJA

Opći uvjeti poslovanja mijenjaju se iz dana u dan. Unaprijed regulirani ugovori su:1. adhezijski ugovori – nastaju prihvaćanjem svih uvjeta uvrštenih u ugovoru 2. standardizirani ili tipski ugovori – ubrzavaju poslovanje pa se često koriste u robnom

prometu a karakterizira ih mogućnost promijene pojedinih stavki u ugovoru, ono što je promijenjeno ima prednost pred onim što je napisano

3. opći uvjeti poslovanja u užem smislu - kroz ovakve ugovore se sklapa najveći dio transakcija, a to popis mogućih klauzula gdje će sve ili neke biti sastavni dio ugovora

74. POJAM UGOVORA O PRODAJI

U RH ugovor o prodaji reguliran je Zakonom o obveznim odnosima, a u međunarodnim pravu bečkom konvencijom UN-a o međunarodnoj prodaji.Ugovorom o prodaji prodavatelj se obvezuje da stvar koju prodaje preda kupcu tako da kupac stekne pravo vlasništva, a kupac se obvezuje prodavatelju platiti cijenu.

Glavni elementi ugovora o prodaji su:1. stvar ili roba koja se prodaje – prodavatelju nad stvarima koje prodaje mora imati pravo

vlasništva2. cijena koja se mora platiti – novčani iznos koji se plaća kao protuusluga za isporuku prodane

robe, cijena mora biti određena u fiksnom iznosuUgovor o prodaji je neformalan, usmeni ali danas se radi i o pisanom obliku (informatika).Roba se isporučuje na mjestu gdje se roba drži zavisno od dogovora.

75. VRSTE UGOVORA O PRODAJI

Vrste ugovora o prodaji su slijedeće:- ugovor o prodaji s pravom prvokupa – prodavatelj unio odredbu prema kojoj kupac kada

odluči prodati kupljenu robu trećem, prvo je mora ponuditi prodavatelju pod istim uvjetima pod kojima to namjerava prodati trećoj osobi, vrijedi 5 g.,

- kupnja na probu – ugovoreno da kupac uzima stvar pod uvjetom da je isproba kako bi utvrdio odgovara li njegovim željama i da se zatim izjasni ostaje li pri ugovoru ili ne,

- prodaja na kućnom pragu - kupnja po uzorku ili modelu – prodavatelj prodaje onu vrstu robe kakvu su zajedno dogovili

prema uzorku- prodaja sa specifikacijom – kupac zadržava pravo naknadno javiti pojedinosti koje su bitne za

pojedinu stvar - prodaja sa zadržavanjem prava vlasništva – prodavatelj zadržava pravo vlasništva dok se ne

plati posljednji obrok cijene stvari- prodaja s obročnim otplatama cijene – ugovorena prodaja čim je plaćena prva rata.

25

76. OBVEZE PRODAVATELJA

Prodaja je dvostrano obvezni i naplatni ugovor iz čega proizlazi da prodavatelj sklapanjem ugovora preuzima obvezu predaje robe, obveza prodavatelja su još i predati robu na ugovoreno mjesto koje ako nije ugovoreno biva u mjestu u kojem prodavatelj ima prebivalište. Obveza prodavatelja je i predati stvar na vrijeme predviđeno ugovorom a ako vrijeme nije ugovoreno onda je to u razumnom roku.Prodavatelj odgovara za nedostatke u kvalitetu, kvantiteti i itd.

77. OBVEZE KUPCA

Zakonska je obveza kupca iz ugovora o prodaji da isplati cijenu i preuzme kupljenu stvar. Cijena se plaća u vrijeme i na mjestu predviđenom u ugovoru. Kupac je dužan primljenu stvar na uobičajen način pregledati ili je dati na pregled čim je to moguće i o vidljivim nedostatcima dužan je obavijestiti prodavatelja odmah kod ugovora ili u roku od 8 dana.

78. PRIJELAZ RIZIKA I SNOŠENJE TROŠKOVA

Prodavatelj snosi rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari do predaje stvari kupcu, a nakon toga rizik prelazi na kupca.

79. INCOTERMS KLAUZULE

Službena pravila Međunarodne trgovinske komore za tumačenje trgovinskih termina u svjetskoj su upotrebi više od 60 godina.Incoterms je skup pojmova koji se odnose na kupoprodaju, plaćanje i osiguranje u međunarodnoj razmjeni.Ti termini postali prijeko potrebni za nesmetano vođenje međunarodne trgovine, njihovu autentičnost priznaju i svi svjetski sudovi i drugi upravni organi te njihovo uključivanje u ugovore o prodaji znatno smanjuje mogućnost nesporazuma koji bi mogli dovesti do pravnih komplikacija. S obzirom na nastale promjene i razvoj u trgovinskoj praksi ICC (međunarodna trgovinska komora) izdala je novu Incoterms 2000, čija upotreba je počela od 01. siječnja 2000. godine.

Kroz 4 skupine i 13 klauzula primjenjuje se pitanje snošenja troškova s prodavatelja na kupca. U svakoj klauzuli pod točkom A – 10 točaka prodavatelja, pod točkom B – 10 točaka kupca.

80. GARANCIJA ZA ISPRAVNO FUNKCIONIRANJE STVARI

26

To je zajednička garancija prodavatelja i proizvođača da će u određenom roku kupljena stvar funkcionirati. Garancija se prihvaća samo ako dođe do kvara pod normalnim uvjetima. Zato se za proizvod trajne vrijednosti mora priložiti uputa kako se s njime rukuje i garantni list kojim se daje jamstvo za ispravno funkcioniranje proizvoda u garantnom roku u kojem se eventualne greške i nedostaci uklanjaju ukoliko su nastali pri normalnoj upotrebi. U toku garancijskog roka kupac može tražiti popravak i zamjenu stvari koja je neispravna o trošku prodavatelja koji uključuje i prijevoz.

81. ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE I PRAVNE NEDOSTATKE

U trenutku isporuke mora se isporučiti kupljena ili prodana stvar u određenoj kvaliteti kako je dogovoreno, ako ovo izostane imamo nedostatke odnosno kupac ih ima a oni mogu biti vidljivi i nevidljivi.Odgovornost za pravne nedostatke je situacija kada netko treći na kupljenoj stvari želi steći neko pravo.

Materijalni nedostatci:razlikujemo nedostatke u kvaliteti i količini, što se tiče kvalitete mogu biti vidljivi nedostaci oni se uočavaju odmah, a što se tiče količine – sve odredbe koje se odnose na kakvoću jednako se odnose i na količinu uz iznimku,ako kupac dobije manju količinu od ugovorene ne može raskinuti cijeli ugovor već samo za taj dio, a ako dobije više robe i u razumnom roku ne izjavi da to ne želi smatra se da će pod istim uvjetima platiti višak

Pravni nedostatci:evikcija – je pravno uznemiravanje stjecatelja stvari od nekog trećeg, a do nje dolazi uslijed nekog prava trećeg na neku stvar. Kada se pokaže da neka treća osoba polaže pravo na stvar kupac je dužan obavijestiti prodavatelja i pozvati ga da u razumno vrijeme oslobodi stvar od prava trećeg, a propuštanje kupca da obavijesti prodavatelja ne dovodi do prestanka odgovornosti prodavatelja, ali umanjuje poziciju kupca.

82. i 83. ZAKAŠNJENJE PRODAVATELJA I ZAKAŠNJENJE KUPCA

Ako kupac zakasni s isplatnom prodajne cijene može se produžiti rok isporuke. Dolaskom kupca u zakašnjenje ne prestaje prodavateljeva obveza da mu preda stvar koju mu je prodao. Ako kupac zakasni s obavijesti prodavatelju o nedostacima na stvari gubi pravo na naknadu direktne štete.

84. PRAVO ZALOGA I ZADRŽAJA

Ugovorom o zalogu obvezuje se dužnik ili netko treći (zalogodavac) prema vjerovniku (zalogoprimcu) da mu preda neku potrebnu stvar na kojoj postoji pravo vlasništva da bi se prije ostalih vjerovnika mogao naplatiti iz njezine vrijednosti, ako mu potraživanje ne bude isplaćeno o dospjelosti, a vjerovnik se obvezuje da primljenu stvar čuva i nakon prestanka svoj potraživanja vrati neoštećenu zalogodavcu.

27

Zalogoprimac stječe založno pravo kad mu stvar koja je predmet ugovora bude predana.

85. UGOVOR O POSREDOVANJU

To je ugovor u kojem se posrednik obvezuje da će dovesti u vezu svog klijenta s trećom osobom radi sklapanja trgovačkih poslova. Uloga posrednika je u tome da dovede svog nalogodavatelja u kontakt s potencijalnim partnerima za sklapanje određenih ugovora. Naziva se još i mešetarski posao, to je osobit pravni posao pogotovo na tržištima gdje pojedini sudionici nemaju vlastitog iskustva.Posrednik u svoje ime i na svoj račun dovodi u vezu svog nalogodavca sa kupcima i zato od nalogodavca dobiva nagradu.

86. OBVEZE UGOVORNIH STRANA

Posrednik istupa za svoje ime i za svoj račun.Obveze posrednika su:- da postupa s pozornošću dobrog gospodara- izvještavati nalogodavca o promjenama na tržištu- voditi posrednički dnevnik- čuvanje poslovne tajne- čuvati uzorke- izdavati posrednički list

Nalogodavac je dužan posredniku ako je ugovor sklopljen s trećom osobom posredstvom posrednika isplatiti posebnu naknadu, makar ona i nije ugovorena, isplatiti izravne troškove posredniku.

87. POSREDNIČKI DNEVNIK I IZVADAK IZ POSREDNIČKOG DNEVNIKA (POSREDNIČKI LIST)

Posrednik u privredi dužan je u posebnu knjigu (posrednički list) ubilježiti bitne podatke o ugovoru koji je sklopljen njegovim posredovanjem i izdati izvadak iz te knjige potpisan od njegove strane.

88. POJAM I VRSTE UGOVORA O TRGOVAČKOM ZASTUPANJU

To je ugovor kojim se posreduje između zastupnika i nalogodavatelja, gdje nalogodavatelj daje ovlaštenje za sklapanje ugovora s trećim osobama u ime i za račun nalogodavatelja koji ima obavezu za svaki sklopljeni ugovor isplatiti obvezu zastupniku.U ovom ugovoru nalogodavatelj se obvezuje plaćati proviziju.Zastupnik može zastupati nalogodavatelja ako je dobio:- generalno (opće) ovlaštenje – poduzima samo poslove koji dolaze u redovno poslove- posebno ovlaštenje – poduzima i poslove koji ne spadaju u redovno poslovanje

28

Vrste ugovora:s obzirom na područje:- u unutarnjoj trgovini- u vanjskoj trgovinis obzirom isključenja konkurenta:- generalni zastupnik – predstavlja zastupanog na određenom području i smatra se osobnim

predstavnikom zastupanog,- obični zastupnik – samo sklapa ugovor s trećom osobom- del crede zastupnik – stalno prisutan na jednom području- putujući zastupnik – putuje, održava prezentacije po mjestima.

89. OBVEZE UGOVORNIH STRANA

Obveze zastupnika:1. štititi interes i prava nalogodavca2. čuvanje poslovne tajne3. po okončanju posla predati sva prava i stvari nalogodavcu4. da vodi računa s kakvim osobama sklapa ugovor 5. da na istom prostoru istu vrstu posla ne vodi za drugog

Obveze nalogodavatelja:1. staviti na raspolaganje sve podatke da bi zastupnik mogao ispuniti svoje obveze2. obavještavati o promjenama koje mogu biti od značenja za ulogu zastupnika (uvjeti plaćanja,

minimalna cijena i sl.)3. isplata naknade koju je zastupnik zaslužio

90. POJAM I VRSTE UGOVORA O KOMISIJI

To je pravni posao gdje se komisionar obvezuje da će u svoje ime, a za račun druge ugovorene osobe (komitenta) sklopiti jedan ili više poslova i za to ostvariti naknadu. on ima pravo na naknadu i kada to ugovorom nije spomenuto.

Kod komisije postoje tri ugovorna odnosa:1. odnos komisionara i komitenta putem naloga2. odnos komisionara i treće osobe3. odnos komitenta i treće osobe

Vrste pravnih poslova koje sklapa komitent:1. prodajni – komisionar prodaje po nalogu komitenta2. kupovni – komisionar kupuje po nalogu komitenta3. DTAR DE CREDERE – jamstvo komisionara komitentu da će treća osoba ispuniti ugovor ili

će je on ispuniti

29

91. OBVEZE UGOVORNIH STRANA

Obveze komisionara:1. čuvanje i osiguranje robe nalogodavatelja2. odgovoran je za slučajno oštećenje stvari ako ih nije osigurao3. postupanje po nalozima4. sklapanje ugovora s trećim osobama 5. obveza i zaštita interesa nalogodavatelja prema prijevozniku, carini itd.6. izvještavanje o promjenama na tržištu7. čuvanje poslovne tajne8. vođenje knjiga9. polaganje računa bez nepotrebne odgode

Obveze komitenta (nalogodavatelj):1. suradnja s komisionarom kako bi mogao obaviti radnje što ih je preuzeo ugovorom o komisiji2. isplatiti naknade ili provizije, troškove3. isplata naknade, troškova i kamata od dana nastanka troškova

92. POJAM I VRSTE UGOVORA O OTPREMI (ŠPEDICIJI)

Otpremnik (špediter) se obvezuje u svoje ime i na račun komitenta sklopiti ugovor o prijevozu, obaviti otpremu robe i obaviti ostale uobičajene radnje, dok se komitent obvezuje isplatiti određenu naknadu. Ovdje se radi o organiziranoj djelatnosti koje se povezuju s udaljenošću i izostankom ugovorenih strana. Špediter se brine o robi, ispravama i sl. bez da vidi nalogodavatelja.

Osnovna podjela špedicije:prema mjestu - unutarnja – dešava se na području jedne države

- međunarodna – dešava se na području više državaprema opsegu - nepotpuna špedicija - faza prijevoza nije u njegovoj nadležnosti

-potpuna špedicija – špediter preuzima na sebe otpremničke radnje i prijevoz robe - zbirna špedicija – javnim prijevoznim sredstvima obavlja usluge više

nalogodavaca - fiksa špedicija – razlikuje se od potpune po tome što se špediter obvezuje za

jednu unaprijed određen proviziju za koju će obavljati sve poslove bez naknade promjene od bilo koje strane

93. OBVEZE UGOVORNIH STRANA

Obveze špeditera su:1. upozorenje komitenta na nedostatak usluga (pogrešna ambalaža i dl.)

30

2. upozorenje na neadekvatno pakiranje3. čuvanje interesa komitenta (čuvanje robe, otklanjanje uzorka i razloga nastanka štete)4. postupanje po nalozima:

limitativni nalozi demonstrativni nalozi fakultativni nalozi

Otpremnik se mora držati uputa o pravcu puta, o sredstvima i načinu prijevoza, te o svakom odstupanju od naloga dužan je odmah bez odgađanja obavijestiti nalogodavatelja. U slučaju da otpremnik odstupi od dobivenih naloga odgovara za štetu nastalu uslijed više sile. Nalog za otpremu stvari preko granice sadrži za otpremnika i obvezu da provede potrebne carinske radnje i da isplati carinske pristojbe za račun nalogodavatelja.Prijem robe – kod zbirne otpreme špediter prima svaku robu ako ona udovoljava propisima a kod pojedinačne otpreme špediter ne mora primati svaku robu za prijevozPolaganje računa – analogna je odredbama ugovora o komisiji.

Obveze komitenta:1. plaćanje provizije bez obzira da li je ona ugovorena ili nije2. naknada troškova – može se zahtijevati predujam od naredbodavatelja pa ako do toga ne dođe

špediter može i odbiti posao3. obavijestiti o opasnim stvarima i dragocjenostima

Odgovornost špeditera:1. ne odgovara za neuredno ispunjenje obveze treće osobe2. ne odgovara za pogrešan izbor treće osobe3. ako ugovori svoj posao kod drugog špeditera tada odgovara za treću osobu tj. za tog špeditera

94. UGOVOR O USKLADIŠTENJU

Ugovorom o uskladištenju regulira se primitak, čuvanje robe ostavodavca koji za to plaća na naknadu. Ovim ugovorom se obvezuje skladištar da primi i čuva određenu robu te poduzima određene radnje u svrhu očuvanja robe, te da istu robu preda na zahtjev treće osobe, a treća osoba se obvezuje za sve platiti ugovorenu naknadu.Bitni sastojci ugovora o uskladištenju su ugovorne strane, roba i naknada.

95. SKLADIŠNICA I SKLADIŠNI LIST

Skladišnica je vrijednosni papir koji se sastoji od založnice i priznanice, a sadrže slijedeće podatke: naziv odnosno ime i zanimanje ostavodavca, njegovo sjedište odnosno prebivalište, naziv i sjedište skladištara, datum i broj skladišnice, mjesto gdje se skladište nalazi, vrstu, prirodu i količinu robe, navod o tome do kojeg iznosa je roba osiguranja te ostale podatke potrebne za raspoznavanje robe i određivanje njezine vrijednosti. Moraju se pozivati jedna na drugu. - Priznanica – dio kojim se može prenijeti vlasništvo tj. pravo raspolaganja na robi.- Založnica – dio skladišnice kojim se prenosi založno pravo na skladišnoj robi.

31

96. OBVEZE UGOVORNIH STRANA

Obveze i odgovornosti skladištara1. skladištar odgovara za štetu na robi osim kao je uzrokovana uslijed okolnosti koje se nisu

mogle izbjeći ili otkloniti ili je uzrokovana krivnjom ostavodavca ili prirodnim svojstvo robe te neispravnom ambalažom

2. dužan je upozoriti ostavodavca na manje ili prirodna svojstva robe odnosno na neispravnu ambalažu čim je nedostatke opazio

3. ako bi se na robi događale navedene promjene skladištar je dužan ako to na njegov poziv ne bi mogao učiniti ostavodavac, robu prodati bez odgađanja na najpogodniji način

4. obvezan je poduzimati sve radnje radi očuvanja prava ostavodavca prema prijevozniku koji mu je predao robu za račun ostavodavca u oštećenom ili manjivom stanju

5. dužan je osigurati robu primljenu na čuvanje samo ako je to ugovoreno6. naknada štete koju je dužan platiti zbog propasti, umanjenja ili oštećenja roba od primitka do

predaje ne može prijeći stvarnu vrijednost robe osim ako je štetu uzrokovao krajnjom nepažnjom

7. ne smije pomiješati primljene stvari sa stvarima iste vrste i kakvoće osim ako je na to pristao ostavodavac

8. dužan je dopustiti ovlaštenoj osobi da pregleda robu i da uzima uzorke od nje 9. ima pravo na naknadu za čuvanje robe i za troškove koji su bili potrebni za čuvanje robe10. za svoja potraživanja ima založno pravo na robi11. skladištar je ovlašten za robu primljenu na uskladištenje izdati skladišnicu na zahtjev

ostavodavcaObveze ostavodavca:

1. platiti naknadu za ostavljenu robu2. upozoriti skladištara o kakvoj se robi radi, obavijestiti ga o nedostacima na robi odmah

prilikom preuzimanja robe ili u roku od 8 dana od preuzimanja robe

97. POJAM I VRSTE UGOVORA O OSIGURANJU

Ugovorom o osiguranju obvezuje se ugovaratelj osiguranja da, na načelima uzajamnosti i solidarnosti, udružuje određeni rizik u zajednici osiguranja osnosno zajednici rizika (osiguratelj), a zajednica se obvezuje, da ako se desi događaj koji predstavlja osigurani slučaj, isplati osiguraniku ili trećoj osobi naknadu odnosno ugovorenu svotu ili učini nešto drugo.

Primjenom različitih kriterija, postoje slijedeće vrste ugovora o osiguranju:1. ugovori kojima se osiguravatelj obvezuje naknaditi štetu i ugovori

u kojima se osiguravatelj obvezuje isplatiti određenu svotu novca2. zakonsko i ugovorno osiguranje3. osobno, imovinsko i osiguranje od odgovornosti 4. premijsko osiguranje i uzajamno osiguranje5. pomorsko, kopneno i zračno6. ugovor u korist trećena

32

7. somažno osiguranje8. ugovor o reosiguranju9. suoosiguranje10.

Polica osiguranja – dokument koji osiguravatelj izdaje osiguraniku kao dokaz o zaključenom ugovoru i onim sastojcima ugovora koji su u njoj navedeni. Vrste polica: kasko police, kargo police, vremenske police, pomorske, kopnene.

98. OSIGURLJIV INTERES

Osiguranje imovine može zaključiti svaka osoba koja ima interes da se ne dogodi osigurani slučaj. Pravo iz osiguranja mogu imati samo osobe koje su u času nastanka štete imale materijalni interes da se osigurani slučaj ne dogodi.

99. BITNI ELEMENTI (SASTOJNICE) UGOVORA O OSIGURANJU

Elementi ugovora o osiguranju odnosno police i liste pokrića su:ugovorne strane; osigurana stvar odnosno osoba; rizik obuhvaćen osiguranjem; trajanje osiguranja i vrijeme pokrića; svota osiguranja ili da li je neograničeno; premija ili doprinos; datum izdavanja police i potpisi ugovornih strana.Opći i posebni uvjeti čine sastavni dio ugovora o osiguranju.

100. SUBJEKTI UGOVORA O OSIGURANJU

Subjekti ugovora o osiguranju su:osiguratelj (dioničko društvo za osiguranje, društvo za uzajamno osiguranje, vlastito društvo za osiguranje, javno društvo za osiguranje i podružnice stranih društava za osiguranje) i ugovaratelj osiguranja, osiguranik ili korisnik osiguranja.

101. OBVEZE UGOVORNIH STRANA

Obveze osiguratelja su slijedeće:- isplatiti naknadu ili svotu određenu ugovorom o osiguranju u ugovorenom roku (14 dana)- primiti premiju od svake osobe koja ima pravni interes da premija bude plaćena

Obveze ugovaratelja:- platiti premiju osiguranja- prijaviti prilikom sklapanja ugovora sve okolnosti koje su značajne za ocjenu rizika a koje su

mu poznate- obavještavati osiguratelja o okolnostima koje mogu biti značajne za ocjenu rizika i o

povećanju rizika.

33

102. UGOVOR O KONTROLI ROBE I USLUGA

Ugovor o kontroli robe jedne ugovorne strana (vršilac kontrole) se obvezuje da stručno i nepristrano obavi ugovorenu kontrolu robe i izda certifikat o tome, a druga strana (naručilac kontrole) se obvezuje da za izvršenu kontrolu isplati ugovorenu naknadu.

Kontrola se sastoji od utvrđivanja identiteta, kvalitete, kvantiteta i drugih svojstava robe.

103. ODGOVORNOST KONTROLNE ORGANIZACIJE

Kako su pri ispunjavanju ugovornih obveza vršitelja kontrole potrebna posebna znanja, tehnička sredstva, posebne tehnologije itd. razvile su se i u nas i svijetu specijalizirane organizacije koje se bave kontrolom robe. Zbog zahtjeva specijaliziranih stručnih znanja i nepristranosti, države određuju posebne uvjete koje moraju zadovoljiti tijela ili organizacije za obavljanje kontrole robe općenito ili za obavljanje kontrole samo određenih stvari, ili stvari namijenjenih za određenu svrhu, a često i same imenuju tijela ili organizacije za obavljanje tih poslova.

104. OBVEZE UGOVORNIH STRANA

Vršilac kontrole je dužan:11. izvršiti kontrolu robe u opsegu i na način utvrđen ugovorom, a ako ugovorom nije određeno

obaviti kontrolu na način koji odgovara prirodi stvari, postupajući s pozornošću urednog stručnjaka,

- s obzirom na opseg kontrola može biti:a) potpuna – ispituje se svaki komad robe i svaka jedinica proizvodab) djelomična ili kontrola na preskok – ispitivanje uzoraka.

- čuvati robu i osigurati je od zamjene (uzorci – 6 mjeseci)- o svim značajnim okolnostima u toku kontrole i čuvanja robe pravodobno obavijestiti

naručioca kontrole12. obveza izdavanja certifikata – pisana isprava kojom se kao istiniti posvjedočuje stanje robe

ili kao istinitom označuje neka okolnost.13. čuvati robu i osigurati je od zamjene (uzorci – 6 mjeseci)14. o svim značajnim okolnostima u toku kontrole i čuvanja robe pravodobno obavijestiti

naručioca kontroleNakon obavljene kontrole kontrolna organizacija ima obvezu sastaviti račun neočekivanih i neuobičajenih troškova u svezi s kontrolom robe.

Obveze naručitelja kontrole:4. obveza plaćanja naknade za učinjene usluge – naručitelj kontrole dužan je vršitelju kontrole

platiti ugovorenu ili uobičajenu naknadu za obavljenu kontrolu i čuvanje robe, kao i na naknadu svih nužnih i korisnih troškova koji su učinjeni za račun naručioca kontrole

34

5. omogućivanje pristupa robi koja se kontrolira

105. POJAM I VRSTE UGOVORA O ZAKUPU

Ugovorom o zakupu obvezuje se zakupodavac da preda određenu stvar zakupcu na upotrebu, a ovaj se obvezuje da mu za to plaća određenu zakupninu i nakon prestanka zakupa vratiti zakupljenu stvar.Bitni sastojci ugovora o zakupu: suglasnost o predmetu ugovora, zakupnini, vremenu trajanju ugovora.To je neformani, konsenzualni ugovor jer je za valjanost njegova sklapanja dovoljan sporazum stranaka o bitnim sastojcima. On je naplatni ugovor, jer ako bi se dala pokretna stvar na upotrebu bez naplate, bio bi to posudbeni ugovor. Zakupodavac mora biti vlasnik stvari ili ovlaštenik koji može na drugoga prenijeti izvršenje svoga prava. U zakup se daju pokretnine, nekretnine, a izuzeto i neko pravo.Vrste zakupa: zakup poljoprivrednog zemljišta, poslovnih prostorija, broda, stana.

106. UGOVOR O ZAKUPU POSLOVNIH PROSTORIJA

Ugovor o zakupu poslovnih prostorija mora biti sklopljen u pisanom obliku i sadržavati bitne sastojke ugovora, a to su predmet zakupa i zakupnina.Osnovno je pravo zakupca koristiti se poslovnim prostorom, a obveza mu je platiti zakupninu. Prestaje istekom roka, otkazom i odustankom.

107. OBVEZE UGOVORNIH STRANA

Zakupodavac je dužan:- predati zakupcu zakupljenu stvar u ispravnom stanju, zajedno s njezinim pripacima- održavati stvar u ispravnom stanju za trajanje zakupa i radi toga obavljati potrebne popravke- odgovara za sve nedostatke zakupljene stvari ako je tvrdio da nema nikakvih nedostataka.

Obveze zakupca :- upotrebljavati stvar kao dobar privrednik odnosno dobar domaćin- plaćati zakupninu u rokovima određenim ugovorom ili zakonom- dužan je čuvati zakupljenu stvar i nakon prestanka zakupa vratiti ju neoštećenu

108. POJAM I VRSTE UGOVORA O TURISTIČKIM USLUGAMA

Turizam je skup odnosa koji nastaju privremenom ili dobrovoljnom odsutnošću neke osobe/turista iz mjesta stalnog boravka i putovanja u drugo mjesto, ali ne zbog obavljanja neke službe ili slične djelatnosti. Turizam u mnogim zemljama jedan je od bitnih faktora privređivanja naročito u pogledu stjecanja deviza. U svijetu ne postoji jedinstveni sustav pravnih normi koje reguliraju odnose u turizmu.

35

Ugovori iz oblasti turizma su:1. ugovor o organiziranju turističkog putovanja2. posrednički ugovor o putovanju3. ugovor o alotmanu4. ugovor o ugostiteljskoj ostavi5. ugovor o rezervaciji6. ugovor o najmu ugostiteljskog objekta.

109. OBVEZE UGOVORNIH STRANA

Obveza turističke agencije jesu:obavještavanje ugostitelja o toku popune smještajnog kapacitetapridržavati se ugovornih cijenacijenu danih ugostiteljskih usluga plaća ugostitelju turistička agencija

Obveze ugostitelja su :staviti na korištenja ugovorne smještajne kapacitetejednako postupanje kako sa osobama koje uputi turistička agencija kao i onima koje same sklope ugovor o ugostiteljskim uslugamane smije mijenjati ugovorene cijene kao o tome ne obavijesti turističku agenciju najmanje 6 mjeseci unaprijeddužan je turističkoj agenciji platiti proviziju na promet ostvaren na temelju ugovora o alotmanu.

110. UGOVOR O ALOTMANU

Ugostitelj se obvezuje staviti na raspolaganje turističkoj agenciji određen broj ležajeva u određenom objektu, pružiti ugostiteljske usluge osobama, koje uputi agencija i platiti joj određenu proviziju. Turistička agencija se obvezuje da će nastojati popuniti njegove kapacitete, odnosno obavijestiti ga u određenom rok da to ne može učiniti, te da će platiti ugovorenu cijenu za pružene usluge.

111. OBVEZE UGOVORNIH STRANA

Organizator:1. pružiti putniku usluge predviđene ugovorom2. nadoknaditi štetu putniku u slučaju nepotpunog izvršenja ugovora3. čuvati kao tajnu podatke o putniku4. dati putniku sve obavijesti o cijenama, voznim redovima, vezama i sl.5. brinuti o pravima i interesu putnika u skladu sa dobrim poslovnim običajem.

Putnik:1. platiti organizatoru cijenu po ugovoru2. voditi brigu osobno o svojim stvarima, prtljazi, ispravama i sl.

36

3. povremeno dostaviti organizatoru sve podatke za organiziranje putovanja.

112. POSREDNIČKI UGOVOR O PUTOVANJIMA

Posredničkim ugovorom o putovanju posrednik se obvezuje da, u ime i za račun putnika, sklopi bilo ugovor o organiziranju putovanja bilo ugovor o izvršenju jedne ili više posebnih usluga koje omogućuju da se ostvari neko putovanje ili boravak, a putnik se obvezuje da za to plati naknadu.

113. OBVEZE UGOVORNIH STRANA

Posrednik je dužan:- izdati potvrdu o putovanju (adresa organizatora putovanja i posrednika uz ostale podatke o

putovanju)- postupati po uputama koje mu je dao putnik pravodobno (ako su u skladu s ugovorom i

uobičajenim načinom poslovanja posrednika)- izabrati treću osobu koja treba obaviti usluge predviđene ugovorom

114. UGOVOR O ORGANIZIRANJU PUTOVANJA

Ugovorom o organiziranju putovanja obvezuje se organizator putovanja da pribavi putniku skup usluga koje se sastoje od prijevoza, boravka i dr. usluga koje su s njima vezane , a putnik se obvezuje platiti jednu ukupnu (paušalnu) cijenu.

115. OBVEZE UGOVORNIH STRANA

Obveza organizatora putovanja je:- zaštiti prava i interese putnika – usluge koje imaju sadržaj;- obavještavanje (o cijenama, uvjetima prijevoza, boravku, smještaju i dr.)- čuvanja tajni (o putniku i njegovoj prtljazi)Odgovara za :- štetu koju uzrokuje putniku zbog potpunog ili djelomičnog neizvršenja obveza vezanih za

organiziranje putovanja- za štetu nanesenu putniku kada sam obavlja pojedine usluge (prijevoz ili smještaj)- i onda kada je pojedinu uslugu povjerio trećim osobama.

Obveze putnika:- platiti ugovorenu cijenu u vrijeme utvrđeno ugovorom- dati sve podatke potrebe za organiziranje putovanja- on, njegove isprave i prtljaga moraju ispunjavati uvjete predviđene pojedinim propisima- odgovara za štetu koju je nanio organizatoru putovanja.

37

116. UGOSTITELJSKA OSTAVA

Ugostitelj (ostavoprimatelj) se obvezuje da primi pokretnu stvar od gosta (ostavodavatelj) koju je ovaj donio sa sobom u ugostiteljski objekt da je čuva i da je vrati kada ovaj to bude tražio. Ugostiteljske organizacije i drugi ugostitelji smatraju se po samom zakonu ostavoprimatelji u pogledu stvari koje su gosti donijeli.

117. POJAM I PREDMET BANKARSKIH POSLOVA

Važno je razlikovati bankovne ugovore o bankovnih poslova jer su to dvije kategorije,.Osnovno je da je svaki bankovni ugovor ujedno i bankovni posao ako ga sklapa banka, dok bankovni posao (npr. obavljanje platnog prometa i sl.) nije bankovni ugovor.Značajka bankovnih ugovora je da je njihov predmet promet novca i vrijednosnih papira i obavljanje određenih usluga u vezi s platnim prometom.

118. SUBJEKTI BANKARSKIH POSLOVA

U bankovnim poslovima jedna strana je uvijek banka, a samo izuzetno neka druga organizacija koja je izričito ovlaštena za obavljanje određenih bankovnih poslova. To su dvostruko obvezni ugovori u kojima se obje strane vjerovnik i dužnik, gdje pravo ne jednoj strani predstavlja obvezu na drugoj strani. Bankovni ugovori su formalni jer se za njihovu pravovaljanost zahtijeva zakonska forma.

119. VRSTE BANKARSKIH POSLOVA

Bankarski poslovi mogu biti:1. aktivni – banka je vjerovnik2. pasivni – banka je dužnik, i ona je u obvezi prema svome klijentu3. neutralni – ovdje se banka ne pojavljuje kao vjerovnik ni kao dužnik, već te poslove radi za

svoje klijente i nikad besplatno.

120. AKTIVNI BANKARSKI POSLOVI

U aktivnim bankarskim poslovima banka se javlja kao vjerovnik. Dakle kroz aktivne bakarske poslove banka daje kredite, te se tu javlja kao vjerovnik.Aktivni bankarski poslovi su:1. lombardni – to su poslovi davanja kredita gdje se kao instrument vraćanja kredita službi

pokretna imovina, u pokretnu imovinu spadaju vrijednosni papiri, umjetnička dijela, plemenite kovine, zlato i sl.

38

2. diskontni – su kupovina nedospjelih potraživanja, diskontna ili eskontna stopa je razlika između iznosa kojeg treba platiti i kojeg je banka platila

3. kontokoretni – su poslovi vezani za poslovanje putem tekućeg računa (dozvoljen minus)4. hipotekarni poslovi – su poslovi odobravajućih hipotekarnih odgovarajućih kredita, kod

njega kao instrument osiguranja vraćanja kredita služi nepokretna imovina, a ti krediti su obično na veliko iznose i na dug rok.

121. PASIVNI BANKARSKI POSLOVI

U pasivnim bankarskim poslovima banka je javlja kao dužnik, kroz pasivne poslove banka posuđuje novac od stanovništva, poduzeća. U pasivne bankarske poslove ubrajamo:1. uloge na štednju – tu podrazumijevamo depozitne poslove, a to su poslovi kad banka prima

novac na pohranu, a iz njih daje kredit. Primljeni novac banka se obvezuje čuvati ga, te ga vratiti u predviđenom roku. Iz primljenog novca banka odobrava kredit, na taj primljeni novac banka daje kamatu, ta kamata je manja nego u aktivnim bankarskim poslovima

2. žiralne poslove – su bankarski poslovi u kojima banka prima novac od poduzeća i za ta poduzeća obavlja transakciju prebacivanja novca sa jednog žiro računa na drugi (pomoću virmana), u žiro prometu nema gotovinskih isplata nego se transakcije vrše prebacivanjem novca sa jednog na drugi račun.

3. izdavanje vrijednosnih papira i obveznica – banka u biti prikuplja novac za aktivne bankarske poslovne obveznice i založnice koje izdaje banka, jednim imenom zovemo abligacijama. Obveznice su jako siguran vrijednosni papir zato što ih izdaje država i rijetko se desi da država propadne, obveznice su vrijednosni papiri sa obećanjem vraćanja u određenom razdoblju uz pripadajuću kamatu, založnice su isto kao i obveznice s tom razlikom što ih izdaje banka

4. novčanične poslove – predstavljaju poslove izdavanje novca koji služi kao zakonsko sredstvo plaćanja.

122. NEUTRALNI BANKARSKI POSLOVI

Kod neutralnih bankarskih poslova banka se javlja kao posrednik ili kao jamac. Za obavljanje ovakvih poslova banka naplaćuje proviziju. U neutralne bankarske poslove ubrajamo:1. obavljanje usluga platnog prometa – podrazumijevaju se sva plaćanja koje vrše fizička i

privatna lica u zemlji, privatno lice je poduzeće, a fizičko lice smo mi2. čuvanje vrijednosnih papira3. mjenjački poslovi – spadaju u grupe najstarijih bankarskih poslova, to su poslovi gdje banke

mijenjaju novac i to tako što prilikom zamjene naplaćuju proviziju4. poslove kupovanja i prodavanja vrijednosnih papira – za ime trećih osoba banka

preuzima za sebe funkciju posrednika pri prodaji vrijednosnih papira koje je izdalo poduzeće ili država

5. davanje različitih vrsta jamstva6. otvaranje akreditiva

39

7. davanje kreditnih pisama – to su ovlaštenja poduzetniku da u nekoj drugoj banci može podignuti novac.

123. UGOVORI O KREDITU

Ugovorom o kreditu banka se obvezuje - odobrava korisniku kredita staviti na raspolaganje određen iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme, a korisnik se obvezuje banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni novčani iznos vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom.Ugovor o kreditu prestaje otkazom davatelja kredita ili odustankom od ugovora korisnika kredita.

Bitni sastojci ugovora o kreditu1. iznos kredita2. uvjet davanja kredita3. uvjet vraćanja kredita

Podjela kredita1. namjenski (sa unaprijed utvrđenom namjenom) i nenamjenski 2. kratkoročni (do 2 god.), srednjoročni (od 2 do 5 god.) i dugoročni (od 5 do dalje god.)3. domaći i inozemni 4. gospodarski i potrošački 5. krediti uz osiguranje vraćanja

a) stvarno realno pojačanje (npr. hipoteka)b) osobno pojačanje (garanciju daje treća osoba)

124. LOMBARD I RELOMBARD

Ugovor o lombardu je u osnovi jedna vrsta zajma (kredita) koji banka daje svom klijentu (dužniku). Kod lombarda je dužnik obvezan banci predati kao osiguranje određene pokretne stvari na kojima banka stječe pravo zaloga. Najčešće se kod lombarda zalažu vrijednosti papiri, dragocjenosti u umjetnički predmeti, ali se mogu zalagati i predmeti svakodnevne upotrebe. Ako je dužnik trgovačkog poduzeće, ugovor o lombardu se najčešće zaključuje na bazi zalaganje robe koja je deponirana u nekom javnom skladištu. Prema ZOO ugovor o lombardu mora uvijek biti zaključen u pismenoj formi i mora sadržavati bitne elemente određene zakonom.

Kao relombard smatra se jedna posebna vrsta ugovora o lombardu. Kod leombarda se kao ugovorne stranke pojavljuju dvije bankarske organizacije. Ako je jedna banka na bazi ugovora o lombardu primila od svog dužnika u zalog određene pokretne stvari, može se dogoditi da su toj banci potrebna novčana sredstva. U tom slučaju banka može ovakve pokretne stvari ponovno lombardirati (relombardirati) kod druge banke (najčešće centralne odnosno emisijske) i na taj način stvoriti sebi potrebna novčana sredstva. Za relombard je karakteristično da su rokovi vraćanja dobivenog zajma vrlo kratki, tako da u nekim slučajevima iznose samo 14 dana.

40

125. ESKONT I REESKONT

Eskont je bankarska kreditna radnja koja se sastoji u davanju kredita na bazi mjeničnog jamstva, a uz odbitak unaprijed ugovorene kamatne stope i provizije. Kod eskonta se nalaze i elementi ugovora o zajmu i elementi ugovora o kupoprodaji nedospjelih potraživanja. Ugovorom o eskontu smatra se takav ugovor na osnovu kojega banka kupuje od svojeg klijenta neko njegovo potraživanje prema trećoj osobi. To potraživanje se kupuje prije njegovog roka dospjelosti, odnosno prije nekog roka koji je određen postojećim trgovačkim običajima. Kao predmet eskonta u pravilu se pojavljuju izvjesni vrijednosti papiri (mjenice, trgovačke obveznice i uputnice, varanti i čekovi). Svota se ne isplaćuje u cijelosti, nego se od nje odbija nedospjele kamatne, bančini troškovi bančina provizija (u praksi se odbitak naziva diskont).

Ugovor o reskontu je vrsta eskonta. Za razliku od eskonta, kod reeskonta se kao ugovorne stranke pojavljuju banke (novčani zavodi). Banka koja je eskontirala neko dospjelo potraživanje svog klijenta, sada sama dalje prodaje to potraživanje (eskontiranje već eskontirane mjenice).

126. AKREDITIV

Akreditiv je bankarski posao između banke i nalogodavca u korist treće osobe – korisnika akreditiva – da će mu banka isplatiti određenu novčanu svotu, ako do određenog roka ispuni uvijete utvrđene akreditivom. Ugovor je koncenzualan, formalan, dvostruko obvezan i naplatan i imenovan je jer ga zakonodavac izričito uređuje. Akreditiv može biti:- opći akreditiv- dokumentarni akreditiv

Vrste akreditiva1. uvjetni – (korisnik mora prije bankine obveze ispuniti određene uvjete) oni su dokumentarni

ili robni i bezuvjetni – (obveze banke nije vezana s nekom posebnom činidbom) ovi akreditiv su kreditno pismo, osobni akreditiv i sl.

2. obični – banka izvršava svoje obveze bez korisnikove obveze da podnese bilo kakve dokumente i dokumentarni – banka je dužna ispuniti obvezu da podnese bilo kakve dokumente

3. opozivi – nalogodavatelj može opozvati akreditiv i prije isteka roka za koji je akreditiv otvoren i neopozivi – predstavlja čvrstu, neopozivu, samostalnu i neposrednu obvezu banke prema korisnicima akreditiva

4. potvrđeni i nepotvrđeni5. prenosivi i neprenosivi

127. DOKUMENTARNI AKREDITIV

To je sporazum po kojem banka u skladu s instrukcijama komitenta (nalogodavca) treba:1. izvršiti plaćanje trećoj osobi

41

2. ovlašćuje drugu banku da takvo plaćanje izvrši uz predaju ugovorenih dokumenata (otpremni dokument, teretnica, tovarni list, dokument o osiguranju, isprave o porijeklu robe, potvrde kvalitativnom i kvantitativnom preuzimanju robe.

Svrha podnošenja navedenih dokumenata je u tome da nalogodavatelj putem banke dođe u posjed dokumenta na osnovu kojih može raspolagati robom koja je predmet isporuke.Dokumentarni akreditiv posebno je važan u međunarodnom prometu gdje se plaćanje s inozemstvo pretežno obavlja putem dokumentarnog akreditiva.128. BANKOVNA GARANCIJA

Bankarska garancija je poseban instrument osiguranja plaćanja i izvršenja ugovorenih obveza u kojima određena banka garantira korisniku da će njen klijent (nalogodavatelj) izvršiti sve preuzete obveze navedene u garanciji. Ukoliko to ne učini, tu obvezu će ispuniti banka.Izdaje se u pisanom obliku.

Vrste garancije:1. nesamostalna garancija – to su takve garancije kod kojih garancijska obveza banke ovisna je

o postojanju obveze osnovnog ugovora. Banka se obvezuje kao jamac korisniku, garanciju ispuniti. Obvezuje se ispuniti tuđu obvezu.

2. samostalna garancija – to su takve garancije gdje banka obvezuje ispuniti vlastitu obvezu

Bankovne garancije mogu biti: kreditne, činidbene, bezuvjetne, uvjetne, obične, solidarne itd. Super garancija se javlja u slučaju kad korisnik garancije nema povjerenja u banku-garanta već traži još dodatne garancije od druge banke – super garanta.

129. INKASO POSAO

Inkaso posao je vrsta deviznih bankarskih poslova gdje banka vrši naplatu klijentovih potraživanja u inozemstvu i to u ime i za račun svog klijenta. U ovom slučaju banka se pojavljuje kao punomoćnik (zastupnik, inkasant, blagajnik) svog klijenta. Putem inkasa mogu se naplaćivati sva potraživanja klijenta u inozemstvu. Za izvršenu uslugu banci pripada pripada provizija, čija visina zavisi od vrste potraživanja i mjesta naplate, kao i do visine sume koju treba naplatiti.

130. UGOVOR O SEFU

Ugovorom o sefu obvezuje se banka da stavi na upotrebu korisniku sef za određeno razdoblje, a korisnik se obvezuje da za to plati banci određenu naknadu

SEF je posebno numeriran i zatvoren prostor u banci koji se može zaključati, a banka mora poduzeti sve potrebne mjere radi osiguranja dobrog stanja sefa i nadzor nad njime. Bitni sastojci ugovora o sefu su: utvrđivanje i individualiziranje sefa koji banka stavlja korisniku na upotrebu, vrijeme na koje se ugovor sklapa i naknada.

131. CLEARING

Kao klirinši poslovi smatraju se kompenzacije (prebijanja međusobnih potraživanja). Kod klirinških poslova se prebijanje ne vrši između trgovačkih poduzeća, nego preko tzv. skupnih

42

računa, po kojima se obračunavaju sve uplate i isplate u prometu između tih država, a zatim se vrši prebijanje međusobnih potraživanja i dugovanja. Klirinši poslovi spadaju u red neutralnih bankarskih poslova zbog toga što ovlaštene banke u ime države vode skupne račune, obračunavaju izvršene uplate i isplate i vrše prebijanje potraživanja u određenim vremenskim periodima (najčešće godišnje). S obzirom na broj stranaka razlikuju se jednostrani i višestrani clearing.

132. KOMPENZACIJSKI POSAO

Pod kompenzacijskim deviznim poslovima podrazumijeva se prebijanje potraživanja između domaćih i inozemnih trgovačkih poduzeća. Vrši se prebijanje vrijednosti uvoza sa vrijednošću izvoza s tim što se ovo prebijanje vrši između određenih trgovačkih poduzeća, a ne između država. Kompenzacijski poslovi se moraju obavljati isključivo preko ovlaštene banke, samo pod posebnih uvjetima i uz posebno odobrenje ovlaštenih tijela.

133. ULOG NA ŠTEDNJU

To je novčani depozit kojim se jedna ugovorna strana obvezuje drugoj strani položiti određeni novčani iznos s pravnom njegova raspolaganja, a banka se obvezuje izdati štednu knjižicu, novac vratiti i za njegovo korištenje plaćati kamate (oročeni, neoročeni, po viđenju).

134. ULOG NA BLAGAJNIČKI ZAPIS

To je novac položen na blagajnu banke, glasi na određeni rok i zaokruženi iznos, kupuje se jednom uplatom i isplaćuje jednom isplatom. Tipiziranog je oblika, optječe na prometu kao novac, a na blagajnički zapis banka plaća kamate.Kod nas blagajničke zapise mogu izdavati banke i NBH. Blagajničke zapise koje je izdala banka mogu upisati sve državne pravne osobe, ali ih ne može upisati NBH. Uvijek glasi na ime, mora sadržavati bitne elemente određene zakonom. Iznos na koji blagajnički zapis glasi određuje se u tisućama kuna. Rok dospjelosti blagajničkog zapisa ne može biti kraći od 3 mjeseca, niti duži od jedne godine.

135. EMISIJSKI POSAO

Banka preuzima od izdavača vrijednosne papire i prodaje ih. Banke ulažu dio glavnice u vrijednosne papire od kojih očekuju dobit u budućnosti. Tu spada otkup vrijednosnih papira koje emitira država. Npr. kad državi treba novac da pokrije izdatke za obnovu u ratu porušenih objekata izdaje obveznice i pušta ih u promet slobodnom prodajom na buzi, ponude prikuplja od banaka i pozvane javnost za upis.

136. IZDAVANJE OBVEZNICA I ZALOŽNICA

43

Obveznica – je dužnički vrijednosni papir kojim se izdavalac obvezuje doznačiti novčana sredstva označena u obveznici u određenom roku i uz određenu kamatu.

Založnica – je vrijednosni papir koji vjerovniku daje mogućnost da iz stvari dužnika naplati svoja potraživanja.

137. UGOVOR O DEPOZITU

Ugovorom o depozitu je takav bankarski posao koji u suštini predstavlja jednu vrstu ugovora o ostavi. Jedna od ugovornih stranaka kod ugovora o depozitu uvijek je banka. Kao predmet ugovora pojavljuje se čuvanje točno određenih stvari. Vrste bankarskih depozita

1. s obzirom na prava koja banka ima prema deponiranim sredstvima: pravnog i nepravog depozita

2. s obzirom na cilj radi kojeg se stvari predaju banci: depozite predane samo na čuvanje, depozite predane na čuvanje i upravljanje, stvari predane radi osiguranja bančinog potraživanja

3. s obzirom na način na koji banka čuva depozite: otvorene i zatvorene depozite4. s obzirom na vrijeme čuvanja depozita: depozite po viđenju i oročeni depoziti5. s obzirom na predmet depozita: novčani i nenovčani depozit

Obveze banke:1. banka je dužna primiti na čuvanje deponentove stvari2. banka ima obvezu za primljene stvari deponentu izdati posebnu ispravu (stavnicu)3. banka je dužna primljene stvari čuvati4. ako su predane stvari na čuvanje i upravljanje – mora poduzeti potrebne mjere kako bi

zaštitila interese deponenata5. kod zatvorenih depozita banka je dužna skrbiti o nepovredivosti pakovanja6. vratiti deponentu deponirane stvari.

138. ŽIRO I TEKUĆI RAČUN

Ugovor o tekućem računu je pasivni bankarski posao, zbog toga što je kod ovog posla banka u suštini klijentov dužnik i to iz 2 razloga:

1) što se ona može služiti klijentovim sredstvima koja se nalaze na tekućem računu2) što ona ima obvezu izvršavati naloge klijenta za vršenje isplate trećim osobama.

U suvremenom prometu može postojati nekoliko vrsta tekućeg računa, a kod nas je najviše u upotrebi tzv. žiro-račun. Pravo na otvaranje žiro-računa kod banke imaju u pravne i fizičke osobe u našoj zemlji. Klijent je dužan popuniti posebnu pristupnicu i dokaze predviđene propisima, a pristupnica se tretira kao ponuda banci za otvaranje računa, pa se ugovor smatra zaključenim kad banka prihvati ovu ponudu.

Žiro-račun je poseban oblik tekućeg računa putem kojeg se kod nas obavlja bezgotovinski platni promet.Imatelj žiro-računa i tekućeg računa može i putem čeka raspolagati sredstvima sa svog računa. Pored kunskih žiro-računa, građani mogu imati i tzv. devizne žiro-račune.

44

139. POJAM I VRSTE VRIJEDNOSNIH PAPIRA

Vrijednosni papir je papir koji svome imatelju istovremeno daje pravo na papir i prava iz papira: To je isto pismena isprava kojom se njen izdatnik obvezuje ispuniti obvezu upisanu na toj ispravi njezinom zakonitom imatelju.

Vrste vrijednosnih papira:- s obzirom na sadržaj : - obvezno pravni (sadrži određenu tražbinu, odnosno obvezu druge strane)- stvarno pravni (teretnica, skladišnica)- korporacijski papir (oni daju pravo sudjelovanja u određenim korporacijama)- vrijednosni papir osoba:- na ime- na donositelja- po naredbi(mjenica, ček, skladišni list, teretnica, dionica, obveznica, blagajnički zapis, potvrda o deponiranim sredstvima i sl.)

Svaki vrijednosni papir mora sadržavati: naznaku vrste vrijednosnog papira, tvrtku odnosno naziv i sjedište ili ime i prebivalište izdavaoca vrijednosnog papira, tvrtko odnosno naziv i ime osobe na koju glasi ili naznaku da glasi na donosioca, točno naznačenu obvezu izdavaoca koja proizlazi iz vrijednosnog papira, datum i mjesto izdavanja, a kod onih koji se izdaju i u seriji i njihov serijski broj, potpis izdavaoca odnosno faksimil potpisa izdavaoca.Isprava koja nema ove najbitnije sastojke ne vrijedi kao vrijednosni papir .

140. LEGITIMACIJSKI PAPIRI

Postoji formalna mjenična legitimacija (formalno je legitimiran onaj koji drži mjenicu u svojim rukama i može se iskazati neprekinutim redom indosamenata) i materijalna legitimacija (ima vlasnika mjeničnog papira, redovito je formalno legitimiran ujedno i materijalno).

Na željezničke karte, kazališne i druge ulaznice, bonove i dr. slične isprave koje sadrže određenu vezu za njihova izdavaoca, a u kojima nije označen vjerovnik niti iz njih ili okolnosti u kojima su izdane proizlazi da se mogu ustupiti drugome, shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe o vrijednosnim papirima.

Garderobni i sl. znači koji se sastoje iz komada papira, metala i drugog materijala na kojima je obično utisnut neki broj ili naveden broj predanih predmeta, a koji obično ne sadrže nešto određeno o obvezi njihova izdavaoca služe samo da pokažu tko je vjerovnik u obveznom odnosu pri čijem nastanku su izdani. Izdavalac legitimacijskog znaka oslobađa se obveze kad je u dobroj vjeri izvrši donosiocu, ali za donosioca ne vrijedi pretpostavka da je on pravi vjerovnik ili da je ovlašten zahtijevati ispunjenje te je u slučaju spora dužan dokazati to svoje svojstvo.

45

Vjerovnik može zahtijevati ispunjenje obveze iako je izgubio legitimacijski znak.

141. POJAM I NASTANAK MJENICE

Mjenica je jednostrani pravniposao u kojem njezin izdatnik (transant) daje nalog drugoj osobi (transatu) da korisniku mjenice (remitentu) isplati određenu svotu novca, ili se njime obvezuje da će sam izvršiti tu isplatu.

Mjenica je vrijednosni papir kojim je izražena obveza isplate određene svote novca, izdana u zakonski propisanom obliku. Ona je sredstvo domaćeg i međunarodnog robnog i novčanog prometa koja je zbog formalno pravne i materijalno pravne strogosti u mjeničnom poslovanju siguran instrument za ostvarivanje privrednih ciljeva.Nastala je u talijanskim gradovima u 13 stoljeću. Zbog rizika trgovac je u svom gradu dao mjenjaču određenu svotu novca, a mjenjač trgovcu uputnicu za određen iznos u državi li gradu u koji je trgovac putovao upućujući ga u tamošnjeg mjenjača s kojim je imao poslovne veze. Danas mjenica ima značaj kreditnog sredstva, pa se kaže «tko nema novca izdaje mjenicu, a tko ima novca izdaje ček». Uvijek se izdaje u pisanom obliku i obično se izdaje na mjeničnom blanketu. Mjenica je papir javne vjere i ono što je u njoj napisano smatra se istinom. Svi potpisnici mjenice odgovaraju solidarno imatelju mjenice. Imatelj mjenice ima pravo prema svima. Ako glavni dužnik nije platio tada imatelj mjenice može zahtijevati naplatu od ostalih potpisnika.

142. VRELA MJENIČNOG PRAVA

Izrasla u praksi trgovca u ranom srednjem vijeku, mjenica u početku ima svoja pravna vrela isključivo u trgovačkim običajima. Široko pravno jedinstvo u tretiranju mjenice nastalo je u 17. stoljeću. Nastale su dvije grupe mjeničnih zakona: jedna pod utjecajem francuskog, a druga pod utjecajem njemačkog mjeničnog prava, a kasnije i grupa angloameričkog mjeničnog prava, u kojem centralno mjesto pripada engleskom Bill of Exchange Actu, koji predstavlja kodificiranu praksu trgovaca i sudišta. Razvoj međunarodne trgovine i potreba za ujednačenje mjeničnog prava urodila je dvjema međunarodnim konferencijama u Haagu 1910. i 1912., gdje je prihvaćen Pravilnik jedinstvenih propisa i konvencija, kojim se države obvezuju da će taj pravilnik uvesti u svojim zemljaka kao nacionalni zakon. Unifikaciji mjeničnog prava pridružila se nakon rata i Liga naroda u Ženevi. Međunarodna konferencija za unifikaciju mjeničnog prava donijela je 1930. Konvenciju o jedinstvenom zakonu o mjenici, koja obvezuje sve države ugovornice.Kod nas osnovni izvor mjeničnog prava predstavlja Zakon o mjenici, Zakon o vrijednosnim papirima, Zakon o obveznim odnosima, Zakon o osnovama kreditnog i bankarskog sistema itd.

143. NAČELA MJENIČNO-PRAVNIH ODNOSA

U mjeničnom pravu dolaze do izražaja slijedeća opća načela:

46

- pismenosti – osigurava veću sigurnost prilikom cirkulacije mjenice, a u novije vrijeme ublaženo je tzv. teorije omisije (teorije propuštanja) tj. mogućnosti izdavanja bianko mjenice

- inkorporacije - prava iz mjenice tijesno povezana s posjedovanjem mjenične isprave, a ublaženo je time što dopušta mogućnost amortizacije mjenice pod određenim uvjetima

- strogosti – u materijalnopravnom djelovanju predstavlja apstraktnu obvezu, a u procesnopravnom (formalnopravnom) djelovanju mjenica stroga ne samo prema vjerovniku, nego i prema dužniku

- fiksne mjenične obveze – obveza mjeničnog dužnika obuhvaća samo ono što je izrijekom uneseno u mjenično pismeno

- solidarnosti – mjenični dužnici po samom zakonu solidarno odgovorni za isplatu mjenične svote

- neposrednosti – svaki mjenični dužnik (potpisnik mjenice) neposredno odgovoran mjeničnom vjerovniku

- samostalnosti – svaki dužnik stavljanjem svog potpisa na mjenično pismeno preuzeo mjeničnu obvezu neovisno od obveze ostalih potpisnika mjenice.

144. VRSTE MJENICE

Mjenicu možemo razlikovati po kriteriju određivanja osobe koja treba da isplati mjenicu.Tako razlikujemo:1. trasirana ili tuđa mjenica – to je mjenica u kojoj izdatnik mjenice – trasant bezuvjetno

nalaže drugoj osobi – trasatu da imatelju mjenice – remitentu isplati određenu svotu novca naznačenog u mjenici, ova vrsta najčešće se koristi kod kupoprodaje robe na tržištu

2. vlastita ili solo mjenica – to je ona u kojoj se izdatnik mjenice – trasant obvezuje da će određenu novčanu svotu platiti imatelju mjenice – remitentu,

3. vlastita trasirana mjenica – je ona mjenica u kojoj izdatnik – trasant označuje sebe kao trasata.

145. ELEMENTI (SASTAVNICE ) MJENICE

1. oznaka mjenice napisana u samom uglu isprave na jeziku na kojem je ona sastavljena2. bezuvjetan uput da se plati određena svota novca3. ime trasata - (trasat je fizička ili pravna osoba koja treba platiti mjeničnu svotu imaocu mjenice)4. vrijeme dospijeća - a) po viđenju (onog dana kad je imatelj podnese trasatu na isplatu ona dospijeva),

b) na određeno vrijeme po viđenju (plativa je po proteku određenog roka računa od dana njezina podnošenja, taj rok se označava npr. «za dva» ili «za pet» i sl.),

c) na određeni datum5. mjesto gdje plaćanje ima izvršiti – (treba navesti mjesto, a ako nije naznačeno uzima se da je to ono mjesto koje je navedeno uz ime transata)6. ime onoga kome se ili po čijoj naredbi treba platiti7. oznaka dana i mjesto izdavanja mjenice (stavlja se sa lijeve strane pri vrhu i prema tom datumu računa se dospjelost mjenice8. potpis onoga tko je izdao mjenicu – trasanta - (potpis mora biti vlastoručan)

47

146. DOSPJELOST MJENICE

Dospjelost mjenice računa se prema datumu koji je označen na lijevoj strani mjenice pri vrhu, mjenica bez oznake datuma ili više njih je nevaljala. Mjenica dospijevaa) po viđenju (plativa je čim se podnese)b) na određeno vrijeme po viđenju (izračunava se bilo prema danu akcepta, bilo po odanu

protesta)c) na određeno vrijeme od dana izdanja (plativa je po proteku određenog roka računa od dana

njezina podnošenja, taj rok se označava npr. «za dva» ili «za pet» i sl.), d) na određeni datum

147. AKCEPT

Akcept je trasatova izjava uz potpis na mjenici da prihvaća trasantov poziv da plati mjeničnu svotu. Imatelj trasirane mjenice kao i onaj koji je samo drži može je sve do dospjelosti podnijeti na akceptiranje trasatu u mjestu njegova prebivanja, a trasant može zabraniti da se mjenica podnese na akceptiranja, a ako se ona ipak podnese pa je trasat akceptira akcept vrijedi. Trasat potpisuje akcept na prednjoj strani mjenice, ali akcept vrijedi i onda ako je stavljen i na poleđini.

148. AVAL I ŽIRO

Aval je mjenično jamstvo kojim se može osigurati isplata mjenične svote u cjelini ili jednim dijelom. Davanju avala obično prethodi poseben sporazum između avalista i njegovog honorata. Izjava o avalu daje se na samoj mjeničnoj ispravi ili na njenom produžetku (alonžu). Aval koji je dan izvan mjenične isprave naziva se skriveni aval. Avalist je redovna treća osoba, ali može biti i koji od potpisnika mjenice. U ulozi avalista može se pojaviti svaka osoba koja posjeduje pasivnu mjeničnu sposobnost, osim glavnog mjeničnog dužnika. Avalist odgovara solidarno samostalno i neposredno imatelju mjenice.Prikriveno m

Prikriveno jamstvo (žiro) javlja se češće nego otvoreno jamstvo. Razvila se praksa jamčenja za isplatu jednostavnim potpisivanjem mjenice u svojstvu transanta ili indosanta. Takvo davanje jamstva naziva se žiriranje mjenice, a osobe koje to čine žirantima. Žiriranje mjenice redovna je pojava kod kredita poglavito potrošačkih. Banka davatelj kredita zahtjeva od korisnika kredita da joj za osiguranje vraćanja kredita preda bianko mjenicu s potpisima žiranata. Položaj prvog žiranta nezahvalniji je, jer ako isplati mjenicu može se regresirati samo od trasata (akceptanta), dok se ostali žiranti mogu regresirati od svih potpisnika koji su mjenicu potpisali ispred njih.

149. INDOSIRANJE

Mjenica se indosira tako da se dosadašnji imatelj mjenice-indosant, određuje pisanom izjavom na mjenici da se mjenična svota plati drugoj osobi, novom vjerovniku indosatoru i tu izjavu potpiše.

48

Dosadašnji imatelj mjenice indosiranjem od mjeničnog vjerovnika postaje mjenični dužnik. Indosament se vrši na poleđini, ali vrijedi i ako je napisan na prednjoj strani. Indosamentom se prenose sva prava koja potječu iz mjenice i mora biti bezuvjetan. Djelomičan indosament je ništav.

150. PRIJENOS MJENICE CESIJOM

Prijenos mjenice putem građansko-pravne cesije predstavlja izuzetnu pojavu. Do ovakvog načina prijenosa mjenice dolazi u slučaju kad je transant ili neki od indosanata unio u mjenicu rekta-klauzulu («ne po naredbi»). Ovakav način prijenosa je pogodan za imatelja (prenositelja) mjenice jer na taj način on preuzima mjeničnu obvezu prema kasnijim imateljima mjenice nego je ta njegova obveza građansko-pravne prirode. Cesija se bitno razlikuje od indosiranja, s obzirom na to da indosator stječe samostalna prava neovisno od prava njegovog prethodnika po mjenici (indosanta) što znači da ni dužnik ne može prema indosatoru istaknuti prigovore koje je imao prema indosantu.

151. PROTEST

Protest ili aval – javna isprava u kojoj sudac ili druga ovlaštena osoba u županijskom sudu na zahtjev imatelja mjenice potvrđuje da je nastupila jedna od zakonom predviđenih činjenica na osnovi kojih nastaje pravo regresa u korist imatelja mjenice.Mjenično jamstvo kojim se može osigurati isplata mjenične svote u cjelini ili jednim dijelom. Avalist je redovno treća osoba ili može biti i netko od potpisnika mjenice. Ako trasat ne akceptira mjenicu ili ako samo djelomično akceptira ili isplati mjenicu to se mora potvrditi javnom ispravom, a da bi se ona dobila mora se podignuti protest mjenice. Protest se podiže kod protestnog tijela ovlaštenog zakonom koje je mjesno nadležno za osobu protiv koje se podiže protest. Uz zahtjev se sudu dostavlja mjenica i potrebni podaci. Sud poziva trasata da akceptira odnosno plati mjenicu, ako ovaj to ne učini sud utvrđuje odbijanje akcepta odnosno plaćanja i o tome imatelju mjenice daje javnu ispravu.

152. ISPLATA I REGRES MJENICE

1. Redovna isplata – mjenična obveza redovno prestaje isplatom mjenične svote od strane glavnog mjeničnog dužnika, a to je kod trasiranja mjenice akceptant. Obveze se u tom slučaju oslobađaju i svi regresni dužnici. Ako transat ne bi tražio izručenje isplaćene mjenice, ona bi mogla eventualno dalje cirkulirati, a to znači da bi trasat morao još jedanput platiti bona fide stjecatelju. Imatelj mjenice ne može odbiti djelomičnu isplatu. Prilikom isplate, trasat je dužan ispitati samo formalnu legitimaciju. Ako se mjenica ne podnese na isplatu u zakonom predviđenim rokovima, svaki mjenični dužnik može se osloboditi obveze polaganjem mjenične svote kod županijskog suda.

2. Regresna isplata – ako glavni dužnik ne akcpetira ili ne isplati mjenicu imatelj mjenice ima pravo tražiti od ostalih regresnih dužnika isplatu mjenice.

Pod mjeničnim regresom razumijeva se zahtjev imatelja mjenice prema jednom ili više regresnih dužnika na isplatu mjenične svote, ako trasat o dospjelosti potpuno ili djelomično odbije isplatu

49

mjenice ili ako još prije dospjelosti nastupe okolnosti (zakonom predviđene) koje isplatu čine nesigurnom. Do regresa dolazi kad je redovni tečaj mjenice poremećen.Razlikuje se regres o dospjelosti i regres prije dospjelosti. S obzirom na razloge zbog kojeg se vrši regres razlikujemo:

1. regres zbog neakceptiranja2. regres zbog neisplate mjenice3. regres zbog insolventnosti trasanta, trasata ili akceptanta.

153. INTERVENCIJA

Intervencija je akceptiranje ili isplata mjenice, kod koje su ostvarene pretpostavke za regres od strane neke osobe sa svrhom da se zaštiti određeni mjenični dužnik od regresa (honorat).Intervencija može biti:- pozivna – ako se intervenijent ne pridržava sporazuma, pa odbije intervenirati, bit će

odgovoran honoratu za naknadu štete po pravilima građanskog prava,- spontana – može neka osoba po vlastitoj inicijativi akceptirati ili isplatiti mjenicu u korist (u

čast) nekog regresnog dužnika.Razlika u djelovanju između pozivne i spontane intervencije:

1. ako je transat odbio akceptirati mjenicu, vjerovnik se mora obratiti pozivnom intervijentu, ali nije dužan prihvatiti spontanu intervenciju

2. ako je akcept odbio izvršiti isplatu mjenice, vjerovnik mora od pozivnog intervijenta primiti barem djelomičnu isplatu, ali nije dužan prihvatiti spontanu intervenciju.

Ovisno o razlogu zbog kojeg nastaje, razlikuje se intervencija zbog neakceptiranja (ako trasat odbije akceptirati mjenicu) i intervencija zbog neisplate (ako glavni dužnik odbije isplatiti mjenicu).

154. AMORTIZACIJA MJENICE

Amortizacija mjenice je poseban sudski postupak u kojem se jedna mjenica oglašava nevažećom i to na prijedlog imatelja upravo kojemu je ona nestala gubljenjem, krađom ili uništenjem. Tada mjenicu poništava i nadležni općinski sud i objavljuje u narodnim novinama.

155. TUŽBE I PRIGOVORI

Ako imatelj mjenice pravovremeno podigne protest, a mjenični dužnici ipak ne izvrše svoju mjeničnu obvezu, njemu stoje na raspolaganju određene mjenične tužbe, kako bi sudskim putem ostvario svoja mjenična prava. Tužba se podnosi sudu na čijem području se nalazi sjedište odnosno prebivalište tuženika ili sudu na čijem se području nalazi mjesto plaćanja. Ako navedeni mjenični dužnici ne bi udovoljili svojoj obvezi, tada imatelj mjenice može ostvariti redovnu naplatu redovnom tužbom, a regresnu naplatu regresnu tužbom. Imatelju mjenice u određenim slučajevima stoji na raspolaganju i tužba zbog neosnovanog obogaćenja, koja ima skraćeni postupak tzv. mandatni postupak, a sastoji se u tome da na osnovi tužbe sud izdaje mjenični platni nalog, protiv kojega se mogu podnijeti prigovori u roku od 3 dana. Ako se prigovori ne podnesu, platni nalog postaje pravomoćan i izvršan.

50

Objektivno (apsolutni) prigovor su takvi koji se odnose na oblik ili sadržaj mjenične isprave. Mogu se isticati prema svakom imatelju mjenica, a može ih isticati svaki mjenični dužnik.

Subjektivni (relativni) prigovor se temelji na osobnom odnosu između mjeničnog dužnika i imatelja mjenice. Mogu istaknuti samo prema onom imatelju mjenice prema kojemu su nastali, pa zato takvi prigovori imaju relativno djelovanje.

156. ZASTARJELOST

Svi mjeničnopravni zahtjevi protiv akceptanta zastarijuju za tri godine računajući od dospjelosti, dok mjenično pravni zahtjevi imatelja mjenice protiv indosanta i trasanta zastaruju za godinu dana računajući od dana pravodobno podignutog protesta. Mjeničnopravni zahtjevi indosanata jednih protiv drugih i protiv trasanata zastaruju za 6 mjeseci računajući od dana kad je indosant mjenicu iskupio ili od dana kad je protiv njega kod suda postupljeno.Zastara se prekida podnošenjem tužbe sudu.

157. NEOPRAVDANO STJECANJE U MJENICI

Trasant, akceptant i indosant čije su mjenične obveze utrnule uslijed zastare ili što su propuštene radnje pripisane radi održanja mjenice, odgovaraju imatelju mjenice ako su se na njegovu štetu neopravdano obogatili. Imovinski zahtjev utemeljen na odgovornosti zbog neopravdanog obogaćenja može se ostvariti na temelju sudske odluke o amortizaciji nestale mjenice.Odgovornost zastarijeva za tri godine.

158. ESKONT I REESKONT U MJENICI

Eskont mjenice znači odbijanje ugovorenih ili određenih kamata od još nedospjele tražbine unaprijed prilikom kupnje mjenice tako da se prodavatelju mjenice isplaćuje mjenični iznos umanjen za iznos kamata od dana kupnje mjenice do njena dospijeća

Reeskont je ponovno eskontiranje već eskontirane mjenice. Pri reeskontu odbijaju se kamate od reeskonta do dospijeća.

159. PRESTANAK MJENIČNOPRAVNIH ODNOSA

Prestanak mjeničnih prava može doći na naviše načina: - isplatom mjenice - zastarom potraživanja - amortizacijom mjenice- poništenjem mjeničnog pismena - prijebojem duga - oproštenjem duga - kompenzacijom - konfuzijom

51

- prejudiciranjem mjenice.

160. SLIČNOST I RAZLIKE MJENICE I ČEKA

Razlike:1. mjenica je pretežno sredstvo kredita, a ček je sredstvo plaćanja jer se kaže «tko nema novca

izdaje mjenicu a tko ima izdaje ček»2. trasat kod mjenice može biti svaka fizička i pravna osoba, a kod čeka samo banka3. izdana mjenica se ne može opozvati, a ček može 4. u trenutku izdavanja čeka trasant može imati pokriće kod trasata u novcu ili novčani kredit, a

mjenica može biti trasirana i na osobu kod koje trasant uopće nema pokriće ili ga nema u trenutku izdavanja mjenice

5. trasirana mjenica ima 8 bitnih sastojaka, a ček 66. rok dospjelosti kod mjenice mora biti naznačen, a kod čeka je uvijek po viđenju

Sličnosti:1. i mjenica i ček su vrijednosni papiri2. protest se podiže na isti način3. mogu biti bjanko4. indosiraju se

161. POJAM I NASTANAK ČEKA

Ček je vrijednosni papir kojim izdavatelj (trasant) nalaže trasatu (banki ili FINI), isplatu novčane svote imaoce četka (remitentu). Ček se izdaje samo na banku kod koje izdatnik čeka ima pokriće kojim može raspolagati. pokriće može biti stvarno i u obliku odobrenog kredita.

162. VRELA ČEKOVNOG PRAVA

Za ček vrijede načela:1. načelo formalnosti2. načelo inkorporacije3. načelo strogosti4. načelo solidarnosti 5. načelo samostalnosti.

Danas ček sve više istiskuje plaćanje gotovinom jer su prednosti čeka višestruke. Deponiranjem kod banke novac je bolje čuvan nego kod vlasnika, korištenjem depozita oslobađaju se znatne količine gotovine i kapital što ga banke imaju koncentrira se te ga one mogu investirati u različite gospodarske djelatnosti.

Podjela čekova:

52

1. prema obliku i namjeni2. prema načinu određivanja korisnika

163. VRSTE ČEKA

Vrste čeka su:1. gotovinski ček – transat nalaže trasatu da remitentu isplati određenu svotu novca iz njegova

pokrića, izdaje se radi podizanja gotovine sa žiro-računa2. virmanski ček – transat daje banci nalog da na teret njegova računa svotu označenu na čeku

prijenosom doznači u korist korisnika računa, na obračunskom čeku stoji «samo za obračun» i ne može se opozvati

3. barirani ček – je u biti virmanski ček s tim da se čekovna svota može naplatiti preko banke4. cirkularni ček – izdaje banka i trasira ga na sebe odnosno na svoje filijale ili korespondente,

u tom slučaju banka je i trasant i trasat, a korisnik je bankin komitent5. putnički ček – posebna vrsta čeka u međunarodnom platnom prometu, sadrži elemente

kreditnog pisma i novčanice6. ograničeni i neograničeni ček – na ograničenom stoji limit do kojeg se smije kretati iznos na

čeku.

164. ELEMENTI (SASTOJNICE ) ČEKA

Ček se sastoji od:1. naznake da je ček napisan u tekstu isprave2. bezuvjetni uput da se plati određena svota novca iz trasantovog pokrića3. ime onoga koji treba platiti (trasat)4. mjesto gdje treba platiti5. oznaka dana i mjesta izdanja čeka6. potpis onoga koji je ček izdao (trasant).

165. PRIJENOS ČEKA

Ovisno o vrsti ček se može prenositi: predajom, indosamentom i cesijom.Predajom iz ruke u ruku prenose se čekovi na donositelja. Formalno legitimiran je svaki držatelj takvog čeka, indosamentom se prenose svi ostali čekovi. Indosament mora biti bezuvjetan. Djelomičan indosament je nevaljan. Ako se indosira na trasata, ček vrijedi kao priznanica o isplati. Da bi jedna osoba mogla izvršiti indosiranje čeka potrebno je da bude savjesni i zakoniti imatelj tog čeka kao i da ima pasivnu čekovnu sposobnost.Cesijom se prenosi ček u kojega je unesena klauzula «ne po naredbi» tzv. rekta ček. Kod alternativnih čekova je u većini zemalja usvojeno pravilo da se takvi čekovi prenose kao čekovi na donositelja, tj. običnom tadicijom.

53

166. OSTALE ČEKOVNE RADNJE

Ček se smije trasirati samo kod trasata kod kojeg trasant ima pokriće kojim može raspolagati na temelju sporazuma sa trasatom. Ček se može prenijeti na tri načina što ovisi o načinu na koji je određen njegov korisnik:1. jednostavnom predajom – prenosi se ček koji glasi na donositelja2. indosamentom - prenosi se ček na ime i ček po naredbi3. cesijom – prenosi se ček ako je zabranjen indosamentom, ako trasat stavi na ček klauzulu «ne

po naredbi» taj se ček ne može prenijeti posebnim instrumentom čekovnog prava indosamentom, ali se može prenijeti običnom cesijom.

167. ROKOVI NAPLATE ČEKA

Ček koji se ima platiti u našoj zemlji mora se trasatu podnijeti na isplatu i to računajući od dana izdavanja:1. 8 dana ako je mjesto izdavanja i mjesto plaćanja isto2. 15 dana ako je mjesto izdavanja i mjesto plaćanja različito3. 20 dana ako je ček izdan u bilo kojoj europskoj zemlji4. 60 dana ako je ček izdan u bilo kojoj zemlji izvan Europe5. 6 mjeseci od dana izdavanja ako se radi o cirkularnom čeku

168. NEOPRAVDANO STJECANJE U ČEKU

Do podizanja tužbe zbog neosnovanog bogaćenja dolazi u suštini pod istim uvjetima kao i kod mjenice. S druge strane, imatelj čeka ima pravo na podizanje ove tužbe i kada je došlo do opoziva čeka. Prije podnošenja tužbe zbog neosnovanog obogaćenja mora se podnijeti redovna tužba iz temeljnog odnosa, a tek ako njoj nema mjesta onda se ponosi tužbu zbog neosnovanog obogaćenja.

POJAČANJE UGOVORA

Sredstava pojačanja primjenjivat će se samo ako su izrazito u ugovoru navedena:

a) Ugovorna kazna (penal) – određena novčana svota ili neka druga materijalna korist koju će dužnik platiti, odnosno pribaviti vjerovniku ako ne ispuni svoju obvezu iz glavnog ugovora ili zakasni s njenim ispunjenjem.

b) Jamstvo – ugovor kojim se jamac obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti pravovaljanu i dospjelu obvezu glavnog dužnika ako je ovaj ne bi ispunio. Supsidijarno jamstvo je kada se od jamca zahtijeva ispunjenje obveze tek nakon što je glavni dužnik ne ispuni u određenom roku u pismenom pozivu.

54

c) Odustatnina – ugovorne strane su se sporazumjele da jedna ili obje imaju pravo odustati od ugovora davanjem odustatnine, drugoj strani. Sastoji se od novca ili dr. stvari.

d) Zatezne kamate – novčani iznos koji pored glavnice dužnik duguje ako zakasni s ispunjenjem novčane obveze. Zatezne kamate kod nas određuje vlada svojim propisima.

e) Kaucija (kapara) – novčani iznos ili neka druga zamjenjiva stvar koja se daje kao sigurnost da će se određena suma vratiti, odnosno kao sigurnost da će neki ugovor biti ispunjen.

f) Predujam (avans) – iznos koji se daje unaprijed, npr. investitor daje unaprijed određenu svotu novca kako bi onaj tko radi mogao uopće ući u taj posao. Predujam se uračunava u cijenu posla.

b) jamstv

55