tomislav prvi kralj hrvatski

7/27/2019 Tomislav Prvi Kralj Hrvatski

1/26


2/26


3/26

TOMISLAV,PRVI KRALJ HRVATSKI,I NJEGOVO DOBA.

NAPISAO:

MARKO PEROJEVI.

NAKLADA

HRVATSKOG KULTURNOG DRUTVA NAPREDAK


4/26

KRUNISANJE KRALJA TOMISLAVA.


5/26

I. HRVATSKA PRIJE TOMISLAVA.

ivna li je ta naa Hrvatska! Sa sjevera se prostiremeu dvjema velikim rijekama, kao to se raj zemaljski bio pruio meu Eufratom i Tigrisom. Sazapada se sputa u sinje more, nabacano veim i

manjim otoiima, kao da su erdan oko djevojakog vrata.Pruila se sa istone strane kroz plodne ravnice, guste umei tihe vode. K jugu se savija kroz klisure i neprohodne gudure, da opet zahvati morske valove! Lijepa je zaista naadomovina!

U ovom kraju Balkana ivjeli su u staro doba razliiti narodi pod vladavinom rimskih careva. Nai su sepradjedovi poeli amo doseljivati prvom polovinom VI. v.,a konano su se smjestili i uredili u novoj domovini sredinom VII. v. Hrvati su zauzeli sjeverozapadni dio, braa imSrbi jugoistoni. Isprva su ivjeli podijeljeni u razliitaplemena po upama, kojima je kao starjeina na elu bioupan. Kod dalmatinskih Hrvata prije je bilo takovih sedam plemena, a poslije dvanaest. Kasnije, u svrhu bolje

obrane od neprijatelja, vie se upa zdruilo u jednu, i takosu postale kneevine sa knezom na glavi.Prva dva stoljea boravka hrvatskoga naroda na

jugu, zastrta su gustom koprenom. To je djetinje dobanaega naroda, kad dijete ne zna da govori, a drugi onjemu ne vode rauna. Kroz to je vrijeme na narod preao iz poganstva u kranstvo, rastao je i uio se.

Poetkom IX. v. Hrvati su ve bili stupili na svjetsku pozornicu. Tada su bili okupljeni u dvije kneevine.Prva je bila u staroj Panoniji, izmeu rijeke Drave i Savei planine Kapele, a zvala se je Posavska Hrvatska. Ta jehrvatska kneevina bila podlona divljim Avarima, a poslije su Hrvati postali podanici silnih franakih careva.Drugu su kneevinu Hrvati osnovali u staroj Dalmaciji.


6/26

Dalmatinska Hrvatska protezala se sa sjevera od rijekeRae u Istri do Drima na jugu, pa od Jadrana do Drine.Ova se kneevina dijelila u Bijelu Hrvatsku od Rae doCetine, u Bosnu oko gornjeg tijeka rijeke Bosne, te u Cr

venu Hrvatsku od Cetine do Drima. Crvena Hrvatska obu-hvatala je oblast Neretvansku od Cetine do Neretve, oblastZahumsku od Neretve do Dubrovnika, oblast Travunjskuod Dubrovnika do Kolora, i oblast Dukljansku od Kotorado Drima.

Sva ova zemlja bila je naseljena Hrvatima, a samo udalmatinskim gradovima: Zadru. Splitu i Trogiru, te otocima: Rabu. Krku i Osoru, bili su nastanjeni kalini. Sasvim tim Hrvati nijesu se otuili od mora, jer je i u njihovoj vlasti bila obala dalmatinska i drugi otoci. Oni suodmah uvidjeli vanost mora, sagradili su brodove i za trgovinu i za ratovanje. U malo i u kratko oni su postali gospodarima istone obale Jadranskog mora, a strahom i trepetom svim drugim narodima okolo mora. More je razni-jelo na daleko hrvatsko ime. ali je ono takoer bilo uzrokom, da su susjedi htjeli zagospodovati hrvatskim morem i zarobiti hrvatski narod. Hrvat se je uvijek tomu protivio i do danas je ostao gospodarom svoga mora.

Hrvatska je bila uprav na meau istoka i zapada,izmeu velikog carstva Franakoga i carstva bizantinskoga.

Za to su jednom i drugom rasle zazubice, da osvoje hrvatsku zemlju, da hrvatski narod odre u svojoj vlasti, da imHrvatska bude mostom za prodiranje bilo prema istoku,

bilo prema zapadu.Kad su Franci unitili g. 796. avarsku dravu i pod

jarmili posavske Hrvate, dooe Franci do meaa dalmatinske Hrvatske i htjedoe da i nju osvoje. Zbog toga dolo je do rata izmeu oba carstva. Mirom g. 812. bila jeFrancima priznata vrhovna vlast nad dalmatinskim Hrva

tima, a Bizantincima ostadoe samo gradovi i otoci dalmatinski. U znak pokornosti g. 814. poklone se franakomucaru Ludoviku oba hrvatska kneza, posavski Ljutovid i dalmatinski Borna.

Teko li je biti sunjem, a jo tee u okrutna i ne-milostiva gospodara. Takovi su bili Franci sa posavskimHrvatima. Za to ustade njihov knez Ljutovid, da strese sasvog naroda tui jaram. Njemu se pridrue i neka blinjasrpska plemena i velik dio Slovenaca. etiri je godine Lju

tovid ratovao s Francima, ali jaoj sili nije mogao da odoli(823.). I ako knez Ljutovid, koji je stolovao u Sisku, nijepobijedio, ipak je njegovo djelovanje i nastojanje vrijedno pohvale, jer je on prvi hrvatski vladar, koj i je i akoza kratko vrijeme znao da okupi jedan dio Slovenaca i


7/26

Srba, namjerom da osnuje veu dravu od izvora Drave.Save i Soe do ua Timoka u Dunav. Nije uspio ni njegovnasljednik knez Ratimir, jer je i on bio potuen (838.) iprisiljen na pokornost. Nu misao za slobodu bila je timposijana i uvrena u onom dijelu hrvatskoga naroda. Kad

doe nova zgoda i nastupe druge prilike, posavski e se Hrvati opet sjetiti Ljutovidova nastojanja.Bilo je to pri kraju IX. v. Na ravnicama oko Du

nava i Tise pojavi se nov narod, Madari. Pod vodstvomArpada, svoga poglavice, oni krenue iz svoje stare domovine preko Kijeva do srednjih Karpata i uu u dananjuUgarsku (896.). Pade tako velika moravska drava i Koce-ljeva kneevina s Blatnim gradom. Tim bjee unitene nesamo slavenske pitome zemlje, nego bi pogaena i satrta

ona lijepa slavenska znanost, koju su sv. braa iril i Me-tod bili posijali i uzgojili meu onim Slavenima. Osim togadivlji Madari zau kao klin u slavensko tijelo i prekinudotadanju vezu izmeu sjevernih i junih Slavena. Kakosu se Madari zalijetali u Njemaku i Italiju, zaprijetipogibelj i posavskoj hrvatskoj kneevini. Madari predoeDravu na jug i poee uznemirivati i udarati na Hrvate.Trebali su sada posavski Hrvati drugoga Ljutovida, ali gau svom knezu ne naoe. Uprav g. 896. nestaje traga knezuBraslavu. Naao se ipak drugi hrvatski knez, koji e braiskoiti u pomo i osloboditi ih madarskog ropstva.

Nu pogledajmo prije, kako su Hrvati ivjeli udrugoj kneevini, u dalmatinskoj Hrvatskoj. Njihovi suknezovi takoer priznavali vrhovnu vlast Franaka. Kakosu ve bili dosta jaki na moru. osobito oni u Neretvanskojoblasti, to su im postali neprijateljima Mleani, koji suhtjeli imati glavnu rije na Jadranu. Za kneza Mislava okogod. 830. spominju se prvi sukobi Hrvata s Mleanima. UzMleane domalo se na Jadranu iz Sicilije pojavie i Saraceni, koji ni jesu tedili ni hrvatske obale, ali se amo nijesumogli ugnijezditi, kao to su uinili u junoitalskom graduBariju.

Poslije Mislava bio je u dalmatinskoj Hrvatskojknez Trpimir (oko 845.864.). On je praotac narodne hrvatske vladarske porodice, koja je uz neke izuzetke vladala sve do pred kraj XI. v. Povelja, koju je dneva 4.oujka 852. izdao knez Trpimir, prvi je pisani spomenik,koji spominje hrvatsko ime. U toj se ispravi Trpimir naziva knezom Hrvata, a njegova kneevina kraljevinom Hr

vatskom, i ako onda u Hrvatskoj nije se vladar zvao kraljem, nego knezom. U ispravi veli Trpimir, da je nedavnosagradio samostan i doveo mnotvo fratara. Listina je ovaizdata na Bijaima, izmeu Splita i Trogira, u blizini rim-


8/26

skog Solina i blizu Klisa, gdje je valjda Trpimirova porodica ivjela i imala svoje posjede i dvore. Uz Trpimira subili upani kao njegovi savjetnici i pomagai, te komornicii dvorski sveenici.

Za vladanja Trpimirova napadoe Bugari na Srbe,

koji su onda obitavali one krajeve, kojom protjeu Piva,Tara, Gornja Drina, Lim, Ibar i gornja zapadna Morava.Bugari navale na Srbiju hotei je pokoriti, ali ih Srbi od

biju. I po drugi put pokuae Bugari sreu, nu i sada bezuspjeha. Braa Mutimir, Stojmir i Gojnik poraze bugarskuvojsku. Nema dvojbe, da su Srbima u pomo skoili Hrvati,pa za to onda Bugari okrenue protiv Hrvata. Knez Trpimir potue ih i prisili na mir.

I ako je Trpimir imao tri sina: Petra, Zdeslava i

Mutimira, ipak ga nijedan od njih ne naslijedi, nego kne-evsku vlast preuzme knez Domagoj (864.876.). koji nijebio u rodu s Trpimirom, a dvori sti mu bili negdje na sje-veru oko Nina i Knina. Za Domagoja opet se uhvate ukotac Mleani i Neretvani. Ratovalo se izmjeninom sreom. Oko g. 866. mletaki dud udari na Hrvatsku s jakim brodovljem. Domagoj mu ponudi mir, a za tim sklopis njim savez protiv zajednikih neprijatelja Saracena, kojisu iz Banja harali mletake i hrvatske krajeve. Protiv Saracena sloi se car franaki Ludovik II. s bizantinskim Vasilijem i pozove Domagoja u drutvo. Franci i Hrvati dneva2. veljae 871. osvoje Bari na juri. Dok su Hrvati bili podBarijem, Bizantinci poalju protiv neretvanskih i hrvatskihobala svoju mornaricu, koja je izdajniki stala pljakati irazarati hrvatske gradove. Kad Domagoj doznade za ovajnapadaj, uskipi gnjevom na nevjerne Bizantince i njihovepomagae Mleane. Uze odmah po Jadranu da gusari i napada bizantinske i mletake brodove. Za to je doznao ipapa, pa je pisao Domagoju, da primiri ogorenost Hrvata.

Domagoja naslijedi sin Ujko (Inoslav) (876.878.),a. Trpimirov sin Zdeslav morade da bjei u Carigrad. Poslije nepune tri godine vrati se Zdeslav, istjera iz HrvatskeDomagojeve sinove i sam zasjede na oevo prijestolje.

Koji je uzrok bio ovim trvenjima u Hrvatskoj? Dva:politiki i vjerski. Franci i Bizantinci, papa rimski i carigradski patrijarha imali su u Hrvatskoj svojih pristaa. Bizantinci su htjeli istisnuti iz Hrvatske upliv franaki, pada i Hrvatska kao i dalmatinski gradovi priznadu samo

vlast cara bizantinskoga. Isto tako htio je carigradski patri-jarka podvri Hrvate i hrvatsku crkvu pod svoju vlast,kao to su mu Latini u dalmatinskim gradovima bili podloni. Nadbiskup u Splitu smatrao se je nasljednikom starih nadbiskupa u Solinu, koji su imali duhovnu vlast nad


9/26

itavom rimskom Dalmacijom. Hrvati su naprotiv priznavali franaku vrhovnu politiku vlast, a za crkvenogasvoga poglavicu imali su posebnoga narodnoga biskupa uNinu, koji se je zvao biskupom Hrvata, a bio je podreen patrijarki u Akvileji, a po njemu papi u Rimu. Sva jeHrvatska, dalmatinska i posavska, sluala hrvatskoga biskupa i njegova se vlast protezala sve do samih zidina latinskih gradova.

Nije za to udo, da su meu Hrvatima bile ondadvije stranke, jedna za Franke i papu, druga za Bizantincei carigradskog patrijarku. Trpimirovi sinovi i narod u neposrednoj blizini dalmatinskih gradova, voljeli su Carigradu, a Domagojevi sinovi Rimu. Iz ovih razloga bilo jeu hrvatskoj dravi trzavica i buna, u kojima su Trpimiro-

vii, kao pristae Bizanta, izgubili prijestolje i morali bje

ati iz zemlje, a za tim isto tako Domagojevii, kao pristae Rima.Kad se je ono g. 878. vratio Zdeslav iz Carigrada

uz pomo bizantinskog dvora, otjerao je Domagojeve sinove i zavladao sam. Prva mu je briga bila, da dravu inarod hrvatski podloi caru i patrijarki bizantinskomu.S njim doe jedan dvorski dostojanstvenik, koji je imaoda upravu zemlje uredi po bizantinsku. Takoer su zanjim doli mnogi grki sveenici, koji su imali da hrvatsku

crkvu privedu u krilo istone crkve, kojoj je onda na glavibio glasoviti Fotije, zaetnik crkvenoga raskola.Protiv ove nasilne Zdeslavljeve dravne i crkvene

politike podie se u Hrvatskoj velika buna. U svibnju g.879. doe do prevrata i graanskog rata, a knez Zdeslavu okraju plati glavom. Pobijedi la je st ranka franako-rimska, koja uzdigne na kneevsko prijestolje Branimira,po svoj prilici sina Domagojeva.

Knez Branimir (879.892.) odmah javi papi Ivanu

VIII., da se narod i sveenstvo hrvatsko vraa rimskoj crkvi. Hrvatskim biskupom u isti mah bi izabran akon Teodozije, koji polovinom g. 880. krene u Rim, da uredi i uvrsti odnoaj hrvatske crkve s papom. Ako nije prije, to se

je za stalno sada Teodozije sastao i upoznao u Rimu sasv. Metodom i s njegovim djelovanjem za slavenski jeziku crkvi. Ovom je zgodom bez dvojbe i Teodozije dobioza svoju hrvatsku crkvu sve one povlastice, koje je papadao sv. Metodu glede uporabe slavenskog jezika u slubibojoj.

Tako se je hrvatski narod za uvijek pridruio katolikoj crkvi, ali u isto se je vrijeme ogradio svojim jezikom protiv latinizacije sa strane latinske crkve u Dalmaciji. Ovim je Teodozije postavio temelj glagoljakoj hrvat-


10/26

skoj knjizi, iz koje se kasnije razvila hrvatska knjievnost.Slavenski jezik rairio se i uhvatio duboka korijena u hr

vatskim crkvama sve do dalmatinskih gradova.Tolika je bila mo kneza Branimira i toliki ugled

biskupa Teodozija, da su splitski Latini god. 886. izabraliTeodozija svojim nadbiskupom, na to je Teodozije priveosplitsku crkvu papi. Mislio je valjda Teodozije i Branimir,da e se tako moi hrvatska i latinska crkva u Dalmacijisjediniti pod jednini nadbiskupom, koji e biti prvostolnikom u Hrvatskoj i Dalmaciji.

Ovo je stanje na alost potrajalo kratko vrijeme.Oko g. 892. nestaje Branimira i Teodozija. Mogue je, daje opet nastao prevrat u dravi, jer Trpimirovi sinovi nijesu spavali. Poslije Branimira sjede na hrvatsko prijestoljeknez Mutimir (892.910.) sin Trpimirov i brat Zdeslavljev.

Mutimir je sada sasvim oslobodio hrvatsku dravuod franakog gospodstva, ali rek bi da nije ni pokuao, dahrvatsku crkvu opet podloi carigradskom patrijarki. To jedodue uinio novi splitski nadbiskup Petar II., doim jehrvatski biskup Adelfred ostao vjeran papi. Ova dvojicaprepirali su se za neke zemlje oko crkve sv. Jurja u Putalju(danas Katel Suurac kod Splita), a sudio im je dneva 28.rujna 892. knez Mutimir na Bijaima pred crkvom sv.Marte. U pratnji Mutimirovoj bili su mnogi upani, tri

kneeva komornika: postelnik. buzdovnik i titonoa, tepoglavica hrvatskih samostana. I knjeginja je imala svojuposebnu pratnju upana i komornika. Iz ovoga se dade zakljuiti, da je hrvatska kneevina krajem IX. v. bila ureena kulturna drava po uzoru zapadnom.

Kao to su se u Hrvatskoj borile dvije porodice ovlast i gospodstvo, tako je bilo i u susjednoj Srbiji, gdjesu se roena braa gonila, a sve na tetu svoga naroda i korist tuinca. Spomenuli smo, kako je knez Trpimir branio

Srbiju od Bugara. Sada i knez Mutimir prua ruku pomonicu brai Srbima. Sinovi srpskog kneza Vlastimira: Mutimir, Stojmir i Gojnik bili su razdijelili oevinu, pa se domalo posvadie. Mutimir nadjaa brau i posla ih u Bugarsku, a kod sebe zadri samo Petra, sina Gojnikova. Uslijedtoga nastae u Srbiji unutarnje borbe, za kojih jedni traeoslona u Bugarskoj, drugi u Hrvatskoj, trei u Carigradu.Petar umae iz ruku strievih u Hrvatsku, te uz pomo hrvatskoga kneza Mutimira provali god. 892. u Srbiju. Petar

svlada strievie: Pribislava, Brana i Stjepana i progna ihu Hrvatsku, gdje svi pomrijee osim Brana. Ovaj g. 894.udari sa sinom Pavlom iz Hrvatske u Srbiju, no knez gaPetar pobijedi, uhvati i oslijepi. Da nevolja bude tea.udari za tim na Petra iz Bugarske strievi mu Klonimir.


11/26

sin Stojmirov. Petar i njega svlada (g. 896.) i pogubi, paonda sklopi mir s bugarskim knezom Simeonom i predademu slijepoga Brana sa sinom mu Pavlom. Sada je knez Petar Gojnikovi sam bez takmaca zavladao Srbijom.

Ovakovo je bilo stanje u Hrvatskoj i u blinjoj

Srbiji za vrijeme kneevanja Mutimira pri kraju IX. i poetkom X. vijeka. Jedan kameni natpis iz god. 895. jo spominje Mutimira, a za tim mu se gubi trag. Dri se, da jeumro oko g. 910. Za Mutimirova vladanja nestalo je u Hr

vatskoj unutarnjih trzavica, a to je pridonijelo, da su seprilike u dravi sredile i da je ugled Hrvatske meu susjedima bio velik. Mutimir je uvrstio rod Trpimiroviana hrvatskom prijestolju i tako su prestale borbe s Domagojeviima o prevlast.

II. TOMISLAV.

(910.924.).

Kneza Mutimira naslijedio je knez Tomislav, ijese ime prvi put spominje g. 914. u povijesti Tome, splitskoga arciakona (+ 1268.), ali se openito uzima, da je veg. 910. stupio na prijestolje. On je po svoj prilici sin Muti-mirov i unuk Trpimirov. Stara hrvatska kronika kae, daje Tomislav bio mlad i kripak u rvanjih, prema tome onje jo mlad zasio na hrvatsko prijestolje.

Trebao je tada Hrvatskoj mlad i hrabar knez, jersu se okolo nje odigravali veliki dogaaji, koji su moglii nju da zahvate u vrtlog i upropaste. Red i mir u kui omoguili su Tomislavu, da se svim silama posveti vanjskimdogaajima i da bijesne valove jakom rukom odbije odsvoje domovine.

Poeli su dopirati do dalmatinskih Hrvata vapajiposavske brae, koju su divlje madarske ete na brzimkonjima tjerale s oinskog ognjita. U Tomislavljevu kneevinu hrpimice su pridolazili bjegunci, koji su brai kazivali, kako im je zemlja opustoena i bez poglavice. Uz tosu Madari pri svojim pljakakim napadajima na Italijui Njemaku prolazili kroz Hrvatsku i nanaali narodu velike tete. Sve je to pobudilo Tomislava, da oruanom silomobrani svoju zemlju i oslobodi brau u posavskoj Hrvatskoj. Raskriljenih ruku doekae posavski Hrvati svogaosloboditelja. No Madari se ne daju otjerati iz bogate zemlje. Za to doe do rata izmeu Hrvata i Madara. Naa kronika o tome pie: I kraljujui (vladajui) Polislav (Tomislav) u to vrijeme bie u kraljevstvu ugarskom kralj

1. T o m i s l a v, z a d n j i k n e z h r v a t s k i


12/26

imenom Atila (Arpad). I on skupi vojske i izae s vojskomna kralja Polislava. Bie Polislav mlad i kr ipak u rvanjih.i inie meu sobom mnoga rvanja i vazda Atila, kada se

bijahu, izgubljae, i napokon ne mogae suprotiviti se i po-jee.

Po Tomislavu osloboeni posavski Hrvati dragese volje zdrue s dalmatinskom Hrvatskom i priznadu Tomislava svojim knezom. Posljedica Tomislavl jeve pobjedenad Madarima bila je ta, da je sjedinio sve Hrvate u jednu dravu i postavio rijeku Dravu za sjevernu meusvoje velike kneevine. Kasnijih vijekova neprijatel j jeopet dijelio i cijepao Hrvate, ali misao ujedinjenja i slo

bode nije nikada ugasila kod Hrvata. to Ljutovidu Posavskom nije bilo polo za rukom, da utemelji veliku i jaku

dravu, to je sada Tomislav sretno izveo.Pobjeda Tomislavljeva dokazuje, da je onda Hrvatska imala jaku i ureenu vojsku, a ova se je ujedinjenjem svih Hrvata sada poveala. Car Konstantin Porfirogenit (948.952.) pie. da je u ovo doba Hrvatska mogladignuti 60 hil jada konjanika i 100.000 pjeaka, da je imala80 velikih brodova, na svakom do 40 ljudi, i 100 manjihlaa, na svakoj 1020 mornara. Po ovom broju vojskemoe se izraunati, da je onda Hrvatska imala do dva mili

juna stanovnika.Madari su i kasnije vie puta (g. 919.. 921.. 922. i

926.) pokuali osvojiti Posavinu, ali ih je junaki Tomislavuvijek odbio i zauvijek odaleio od hrvatske zemlje.

Zatim je morao Tomislav da budnim okom pratidogaaje, koji su se zbivali na istoku Hrvatske, u Srbiji iBugarskoj. Kazali smo, kako se je srpski knez Petar Gojikovi bio zdruio s bugarskim knezom Simeonom (892.927.) i predao mu Pavla Branovia, te je mirno vladao nekovrijeme u Srbiji. No mirovanje mu dodi ja, pa navali i osvoji oblast Neretvansku, koju je drao humski knez MihajloVievi (oko 910.930.) S toga doe do sukoba izmeu srpskog i humskog kneza. Petar se je vie uzdao u mo cara

bizantinskoga i bio je priznao njegovu vrhovnu vlast nadSrbijom. To dobro doe Mihajlu, pa se zdrui (912.) s bugarskim knezom Simeonom protiv kneza Petra. Rat us-plamti izmeu Petra i Simeona, koji se smatrao neogranienim gospodarom Srbije. Petar bi uhvaen i odveden uBugarsku, gdje i umre, a srpskim knezom postade (917.) Pa-

vao Branovi, bugarski tienik. Sada Mihaj lo uze natrag.Neretvansku oblast i u svojoj vlasti ujedini Neretvu. Hum.Travanja i Duklju.

Bizant je krivim okom gledao bugarskoga tienika na srpskom prijestolju, jer je knez bugarski Simeon


13/26

SABOR KRALJA TOMISLAVA GOD. 925. U SPLITU.


14/26

bio zakleti neprijatelj carstvu bizantinskomu. Simeon jesnovao kako e na ruevinama carstva podignuti bugarskuveliku dravu sve do Bospora i Jadrana. Za to je vie putas vojskom dolazio pod Carigrad, odakle su ga Grci tekommukom odvraali. Simeon je bio doveo bizantinsko carstvo

na rub propasti, osobito kad je u bitci na rijeci Aheloju(kod dananjeg Burgasa, blizu Crnog mora), dneva 20. kolovoza 917., porazio grku vojsku. Slavodobitni knez Simeon ue na to u svoju prijestolnicu Veliku Prijeslavu iproglasi se carem Bugara i samodrcem Grcima. Njegovase drava protezala od Beograda skoro sve do zidina Carigrada, od ua Dunava do Tesalije i junog Epira, a ticala

je tri mora: Crno, Egejsko i Jadransko. Da svoju dravuuini sasvim neodvisnom od Carigrada, ustanovi Simeon

bugarsku patrijariju i nadbiskupu Leontiju udijeli naslovbugarskoga patrijarke. Tim je Bugarska bila potpuno izjednaena s Carigradom.

Grci se u Carigradu nali na stotinu muka. U svrhu da Simeonu ometu raune i da uspostave u Srbiji svojugled, poalju protiv kneza Pavla strievia mu Zahariju.Ovaj uz pomo bizantinsku prodre u Srbiju, ali bi potuen i baen u bugarsku tamnicu (920.). Kad ta bizantinskaspletka nije uspjela, obrati se car Roman Lekapin, suvladar

Konstantina Porfirogenita, knezu Pavlu, ne bi li ga lijepimnainom privukao na svoju stranu. Pavao ga poslua, odreese Simeona i pokloni se grkom caru.

Uprav se je Simeon spremao na Carigrad, kad doznade za Pavlovu nevjeru. Oslobodi Zahariju iz tamnice,s njim se i izmiri i posla ga s bugarskom vojskom u Srbiju. Zaharija zbaci Pavla i sam se postavi na prijestol je(921.) kao bugarski sluga. Sada Simeon slobodno svom silom udari na bizantinsko carstvo.

U velikoj nevolji, koja je snala Grke, obrate secar Roman i patrijarka Nikola papi za pomo. Da lakepredobiju papu izmire se (923.) s rimskom crkvom. Tako je

bilo obnovljeno jedinstvo kranske crkve. Nu Grcima osimmoralne papine pomoi trebalo je i vojnike. Carigradu subile dobro poznate vrline hrvatskoga kneza Tomislava ijunatvo njegove vojske. Osim na Tomislava baci carskidvor oko i na humskoga kneza Mihajla. Ovoj dvojici ponudi bizantinski car savez protiv Simeona. Za ovako veliku uslugu dobio je Tomislav od Bizanta carske gradoveu Dalmaciji, da s njima upravlja kao carski prokonzul.I carigradski patr i jar ka odree se svoje vlasti nad dalmatinskom crkvom i prepusti je papi. Na ovaj nain dola jedalmatinska crkva opet u krilo papino, a dalmatinski gra-


15/26

dovi i otoci pod politiku vlast kneza Tomislava i u vezuhrvatske drave.

Da savez Bizanta s Tomislavom i s Mihajlom budejai, privukoe Grci u savez i srpskoga kneza Zahariju,koji zbaci bugarsko gospodstvo i zamijeni ga s grkim.

Bizantinci su ovako okupili tri blinja kneza protiv silnogaSimeona. koji je uprav tada podsjedao Carigrad. im jeSimeon doznao za taj savez, razumio je odmah, da nemagovora o osvajanju Carigrada, dok mu za leima stoje saveznici. Kad mu dneva 9. rujna 921. dooe u tabor car Roman i patrijarka Nikola, sklopi s carem primirje, napustipodsadu i krene natrag, da najprije kazni nevjernoga Zahariju.

Nema dvojbe, da su Hrvati sada dali pomo Sr

bima. Knez Zaharija pobijedi bugarske vojvode Sigricu iMarmama, a njihove glave i oruje posla u Car igrad uznak pobjede. Da ovaj poraz osveti, poalje Simeon novu

vojsku s novini pretendentom na srpsko prijestolje. asla-vom. Zaharija se ispred bugarske sile povue u Hrvatsku.Pobjedonosni Bugari prolazili su Srbijom i pozvae nekesrpske upane, da doekaju i priznadu aslava za kneza.Ljuto se prevarie upani, jer ih Bugari uhvatie i okovae.Sada je bugarska vojska slobodno harala po Srbiji i puan

stvo ubijala i vodila u ropstvo. Mnogima ipak uspije dapobjegnu, osobito u Hrvatsku, traei zaklonita i pomoi.Srbija hi unitena i postade dijelom velike bugarske drave (924,).

Kaznivi tako kneza Zahariju i Srbiju, odlui Simeon da se osveti Tomislavu i Hrvatima, koji su ih biliuzeli u zatitu. Bugarski vojskovoa Alogobotur provalikrajem 924. ili poetkom 923. u Hrvatsku. Tomislav je do

bro uvidio pogibelj, koja mu je zaprijetila, pa sakupi svoju

vojsku i doeka Bugare. Negdje na istonom meau Hrvatske doe do odlune bitke, u kojoj propade bugarskivojskovoa sa itavom svojom vojskom.

S j a j n o m o v o m p o b j e d o m s p a s i o j e T o m i s l a v H r v a t s k u , a a k o S r b i j u n i j e u i s t i m a ho s l o b o d i o , t o j e i p a k p o m o g a o , d a s e S r b i z am a l o g o d i n a o t r e s u b u g a r s k o g a r o p s t v a , iu s k r i s e s v o j u k n e e v i n u , j e r o d u d a r a c a T o

m i s l a v 1 j e v e d e s n i c e n i j e s e b u g a r s k a v o j s k a m o g l a d a o s v i j e s t i . T o m i s l a v j e t i m e t a k o e r s p a s i o i C a r i g r a d , j e r S i m e o n v i e n i j e m o g a o n i d a s a n j a o o s v o j e n j u b i z a n t i n s k o g c a r s t v a .


16/26

Slava kneza Tomislava i njegove hrabre vojskepue na sve strane. O njoj se i u kasnija vremena prialona daleko. Ruski ljetopisac Nestor pie: Simeon poe naHrvate i pobijeen bi od Hrvata.

(925. oko 928.)

Kad je ono bugarski knez Simeon g. 917. pobjedomna rijeci Aheloju doao na vrhunac svoje moi i slave, proglasio se carem bugarskim. Tako je i hrvatski knez Tomislav, koji je ve otprije bio proirio mede svoje drave ipod svoju vlast okupio sve Hrvate, pobjedom bugarske vojske g. 924.925. stigao na vrh svoje slave. Pobjednik Madara i Bugara, saveznik i spasitelj bizantinskog carstva,

gospodar itave Hrvatske i Dalmacije. Tomislav je pravomsvoja djela htio da okruni najveom poasti, a ta je bilakraljevska kruna. U ovo doba, oko g. 925. Tomislav se proglasi i okruni za kralja hrvatskoga. Pismo pape Ivana X.od g. 925. prvi je pisani spomenik, koji Tomislava nazivljekraljem.

Bilo je nekih, koji Tomislavu nijesu priznavalikraljevski naslov, jer su se dizali rijei Tome arciakona,koji pie, da je Stjepan Drislav (969.997.) bio prvi kralj

hrvatski. Ovo je miljenje propalo s otkriem nadgrobnognatpisa kraljice Jelene (+ 975.) u Solinu. Natpis kae, daje ona bila majka Drislavljeva, a ena kralja MihajlaKreimira (949.969.). Dakle je ne samo Drislav nosio naslov kraljevski, nego i njegov otac Kreimir. Po tome je

jasno, da Drislav nije bio prvi kralj hrvatski. Papa istogovori, da je Tomislav kralj, a poznato je. da je papa biodobro upuen u hrvatske prilike i da njegova kancelarijanije dijelila naslova, kojih nije bilo. Za to moemo sa stal-

nou kazati, da je Tomislav bio kralj i to prvi kralj hrvatski, jer prije njega hrvatski vladari nose naslov kne-evski.

Sva naa starija povijest nije nam dovoljno poznata, jer se sauvalo malo isprava, koje bi nam potankoobjasnile ivot i djela naih kraljeva. To se tie i vladanjaTomislavljeva, osobito njegova proglaenja i krunjenja zakralja. Ipak i sitnice povjesne i kasnije pripovijedanje narodno i pisane uspomene mogu nam u ovom poslu da po

mognu. Tako nemamo dobrih suvremenih isprava o mjestu,gdje se je Tomislav krunio, ni ko ga je krunio, ni kakvomje krunom okrunjen. Pokuat emo ipak da o svemu tomedademo to vjerniju sliku sluei se uspomenama kasnijihvremena i primjerima onog doba.

2. T o m i s l a v, p r v i k r a 1 j h r v a t s k i


17/26

O mjestu, gdje se je Tomislav krunio kraljevskomkrunom, hrvatska predaja kae, da se je taj sveani inobavio na Duvanjskom polju u dananjoj Bosni. Ova predaja i danas ivi u narodu, pa nema razloga, da joj ne vjerujemo. Poloaj Duvna bio je za to zgodan, jer je bilo u

sreditu same drave, blizu dalmatinskim i posavskim Hrvatima. Duvno je u ono doba bilo dobro napueno i imaloje mnogo sveenstva. U Duvnu je bila neka crkva, koju jeposvetio bl. German (+ oko 541.). biskup kapuanski. Ovdjeje prije dolaska Hrvata bila i biskupija, ali se kasnije dokinula, te je sada s njom upravljao hrvatski bi skup u Ninu.Sve ove injenice ine vjerojatnom hrvatsku predaju i zato sredite proslave krunisanja Tomislavljeva danas je uDuvnu.

Drugo zamrenije je pitanje: ko je Tomislavu poslao kraljevsku krunu? Ako se osvrnemo na prije spomenuti savez i prijateljstvo cara bizantinskoga s Tomislavom,te na zahvalnost carevu, to je Tomislav oslobodio Carigrad od propasti, oito je, da su kraljevski znakovi doliiz Carigrada. Nije bez nekog oslona na starinske ispraveToma arciakon napisao, da su hrvatski kraljevi primaliznakove kraljevske asti od carigradskih careva i da su sezvali njihovim eparhima ili patricijima. No opet nije iskljueno, da je rimski papa poslao Tomislavu krunu kraljevsku. Car Simeon i njegovi nasljednici primili su carsku krunu od crkve rimske i apostolske stolice, pa je toisto mogao i Tomislav. Kako bilo da bilo, Tomislav je okrunjen znanjem i odobrenjem Rima i Carigrada, jer raskolaonda meu njima nije bilo i za to se moe vjerovati hrvatskoj kronici, koja pria, da su na duvanjskom polju biliizaslanici papini i carevi.

Jo da kaemo, koji je crkveni dostojanstvenikstavio Tomislavu na glavu kraljevsku krunu. Dri se openito, da je to bio splitski nadbiskup. Protiv toga miljenja mi drimo, da je ovu veliku ast imao narodni hrvatski

biskup, kao duhovni poglavica crkve i naroda hrvatskoga.Splitski nadbiskup tek je pred dvije godine bio priznaopapu. On je bio crkveni poglavica dalmatinskih biskupa,ali ne hrvatskoga naroda i hrvatske crkve. Nadbiskupovpoloaj u hrvatskoj dravi nije jo bio odreen i utvren, a vlast hrvatskoga biskupa bila je u itavoj Hrvatskoj priznata. Mi emo jo ustvrditi, da je Tomi

slav, slijedei primjer Simeona bugarskoga, bio uzdigaou ovo vrijeme hrvatskoga biskupa na vii stepen ida ga je proglasio poglavicom i prvosiolnikom u Hrvatskoj i Dalmaciji. Tada je hrvatskim biskupom bio glasoviti Grgur Ninski. Suvremeni Latini kau, da je Grgur e-


18/26

lio sebi prisvojili prvenstvo (primat) nad dalmatinskim biskupima, a Toma arciakon veli, da je Grgur za sebe traiometropolitsko pravo. Kako pak u Hrvatskoj nije bilo drugoga biskupa osim ninskoga, to je Tomislav htio, da mupodvrgne sve dalmatinske latinske biskupe i istoga nadbis

kupa splitskoga, pa da onda meu njima Grgur bude prvi.Sudei po jednom zakljuku splitskoga crkvenoga sabora,utvreno je, da je Tomislav to htio da izvede i prema tomuda je bio na strani Grgurevoj, a protiv nadbiskupa splitskoga. Iz ovih razloga mi tvrdimo, da je hrvatski biskupGrgur Ninski okrunio Tomislava, a ne splitski nadbiskup.

Tako je Tomislav g. 925. bio okrunjen na Duvanj-skom polju po hrvatskom biskupu Grguru za prvoga hrvatskoga kralja.

U Splitu u gradskoj krstionici jo je i danas jedanodlomak kamene ploe, na kojoj je uklesana jedna osobas krunom na glavi i s kriem u ruci, sjedei na prijestolju.Po Kukuljeviu i nekim drugim uenjacima ona osoba prikazuje kralja Tomislava. Suvremenici opisuju bugarskogacara Simeona, obuena u carsko odijelo. Imao je odijelopotkano dragim kamenjem, s nizom novca oko vrata i griv-nama na rukama, opasan purpurnim pojasom, niz koji sespustio pozlaeni ma. Tako ukraen sjedi on u sredini svo

jih boljara, koji su takoer okieni zlatnini lancima okovrata, pojasima i grivnama. Vjerojatno je, da je i kraljTomislav ovako sjajno bio odjeven. Njegovu pratnja i njegov kraljevski dvor svakako su bili sjajniji nego li za njegova oca Mutimira.

III. BORBA ZA PRVENSTVO HRVATSKOGA BISKUPA.

Svojom krunidbom Tomislav je ne samo sebeovjenao slavom, nego i hrvatskoga biskupa Grgura, kojije sada bio smatran prvim meu svim biskupima u dravi.Taj njegov novi poloaj imao je da bude priznat i potvrenod pape. No u tom njegovom nastojanju naiao je na najeu protimbu splitskoga nadbiskupa, koji je morao dabude zbaen s dosadanjega dostojanstva. Uz nadbiskupasu bili svi dalmatinski Latini i njihovi biskupi, a uz Grgura kralj Tomislav, hrvatski velikai, sveenstva i sav hr

vatski narod. Nastade borba izmeu Splita i Nina, dalmatinskih Latina i Hrvata. Sva latinska mudrost i oholost urotila se protiv Grgura. Spliani su sada stali dokazivati, daje njihov nadbiskup zakoniti nasljednik solinskih nadbiskupa, te da u svojoj crkvi oni imaju moi sv. Dujma. prvoga solinskoga biskupa i uenika sv. Petra. Tim su htjeli

1. P r v i c r k v e n i s a b o r u S p l i t u g. 925


19/26

kazati, da je solinsko-splitska crkva apostolskog porijetla.to crkva hrvatska nije mogla da dokae. Tvrdili su joSpliani, da su negdanji solinski nadbiskupi uvijek imaliduhovnu oblast nad Hrvatima. Protiv Hrvata i Grgura izmislili su dalmatinski Latini jo jedno strahovitije oruje,kojim su unaprijed znali, da e ih pred papom omraziti.Hrvatska crkva sluila se jezikom sv. Metoda, pa su dalmatinski Latini tu okolnost izrabili protiv Hrvata i prikazaliih papi kao sljedbenike krive neke nauke.

Spor, koji je meu hrvatskim biskupom i splitskimnadbiskupom nastao, nije se mogao drugije rijeili, negopo papi. Jedna i druga stranka obratila se je papi Ivanu X.,da on pitanje raisti. Papa udovolji njihovoj molbi i poalje u Hrvatsku svoje poslanike: jakinskoga biskupa Ivanai Lava prenestinskoga. Ovi odmah sazovu u Split crkvenisabor g. 925.

Uz nadbiskupa Kana i ostale dalmatinske biskupedoli su na sabor hrvatski biskup Grgur, kralj Tomislav,hrvatski velikai, humski knez Mihajlo i neki srpski velikai, koji su bili u Hrvatskoj kao bjegunci.

Ovom prigodom poslao je papa jedno pismo kralju Tomislavu, knezu Mihajlu, upanima i svemu narodu hrvatskomu, kojim izraava elju, da hrvatska djeca ue latinski jezik i trai, da se Bogu ne prinosi rtva u slavenskomjeziku. Drugo pismo upravi papa nadbiskupu splitskomu iostalim dalmatinskim biskupima, pa ih kori to su se daliu krilo istone crkve i tim prouzrokovati, da se je meuHrvatima rairila neka druga nauka, koje nema u svetimknjigama, i da su Hrvati zabacili ustanove evanelja i apostolske naredbe, te se ravnaju po nauku nekoga Metoda,koji se ne nalazi nigdje meu svetim piscima. Za to ih pozivlje, da odluno uznastoje oko popravka u hrvatskoj zemlji i da se sluba Boja obavlja po obiaju rimske crkve

jezikom latinskim, a ne tuim.Iz sadraja ovih dvaju pisama dade se zakljuiti,

da su dalmatinski Latini kod pape najvie udarali na Hrvate kao tobonje krivovjerce, ali iz saborskih zakljuakavidimo, da je njima bila glavna svrha, da se hrvatskomubiskupu ne priznade prvenstvo, nego da prvak bude latinski nadbiskup u Splitu. Kako su Latini na saboru imali veinu, to im je bilo lako postii to su htjeli. Nadbiskup jeprikazao pitanje prvenstva onako, kako je njemu ilo u

prilog, te se veina nije ni obazirala na razloge hrvatskogabiskupa. U saboru je nastalo ivo prepiranje, podigla sezagluna vika i buka. Kralj Tomislav i svi hrvatski velikaitraili su, da sve biskupije u opsegu splitske nadbiskupije,to jest: zadarska, rapska. krka, osorska, stonska. dubro-


20/26

vaka i kotorska, budu podvrgnute hrvatskomu biskupu.Da li se knez Mihajlo pridruio ovom zahtjevu, ili je onhtio posebnu nezavisnu nadbiskupiju za svoju kneevinu,to se ne zna. ini se, da je i biskup zadarski, Formin, htioda bude prvostolnikom, jer je u ono doba Zadar bio glav

nim gradom latinske Dalmacije.Dolo je napokon do zakljuka veine. Najprije jeprihvaeno, da crkva splitska ima prvenstvo nad svim crkvama u kraljevstvu i da joj po zakonu pripada naslov metropole nad svim biskupi jama, pa da s toga nadbi skupsplitski ima pravo sazivati sinode i posveivati ostale biskupe. Onda se je izriito zakljuilo, da hrvatski biskup imada bude podloan splitskoj metropolitskoj crkvi kao i ostali dalmatinski biskupi. Za tim je sabor skuio vlast nin

skoga biskupa i odredio, da svaki biskup mora da ima tanooznaene meae i da u tuoj biskupiji ne smije posveivati crkava ni rediti sveenika. Konano je veina saborska ustala protiv kralja Tomislava i hrvatskih velikaa, za-prijetivi, ako ostanu kod svoga zahtjeva, neka latinski biskupi po Hrvatskoj, to jest izvan svojih biskupskih gradova, nikoga ne krste, niti crkve posvete, niti sveenikazarede, a tako e mnogi Hrvati ostati bez slube Boje i

bez sakramenta, jer hrvatski biskup ne moe svuda da dopre. Za sve posljedice, kau oni, neka pred Bogom odgovaraju Hrvati i njihov biskup!

Kad su tako dalmatinski biskupi oborili hrvatskogabiskupa i ustraili Hrvate, preoe da istrijebe iz hrvatskecrkve Metodov jezik. Razumjeli su sami, da se to ne moena brzu i laku ruku izvesti, jer bi hrvatske crkve opustile.Za to je zakljueno, da ni jedan biskup vie ne redi novihslavenskih sveenika, a oni, koji su prije bili reeni, nekaslue Bogu u samostanima ili kao nii redovnici, ali u crkvi ne smiju mise sluiti u slavenskom jeziku. Jedino, akokoji biskup ne bude imao dovoljno duobrinog sveenstva,moe od pape zamoliti, da im dozvoli vriti sveenikuslubu.

Tim saborskim zakljucima udaren je pastir, a njegove ovce ratrkane. Nu pastir hrvatskoga naroda, biskupGrgur, nije pod udarcima pao ni klonuo. On se potui papiprotiv saborskog zakljuka, kojim je ast prvostolnika bilapriznata splitskom nadbiskupu, a ne njemu. Papa ne odobri taj zakljuak, nego pozove nadbiskupa ili jednoga oddalmatinskih biskupa, da doe s Grgurom u Rim, gdje ese pitanje po pravinosti rijeiti.


21/26

Ne znamo, je li Grgur iao u Rim, ali svakako stvarse otegla za pune dvije godine. Spliani su vie puta kodpape pourivali rijeenje, no nijesu ga dobili. Bit e to izrazloga, to je tada papa bio zaokupljen poslovima u dru

gim zemljama, a i zbog ratnih prilika, u koje se je opet Hrvatska uplela. Car Simeon nije mogao zaboraviti porazasvoje vojske. U proljee g. 927. povede on glavom svojuvojsku, da se osveti Tomislavu. I ovoga puta bi la je bugarska vojska ametom potuena (26. svibnja 927.). Kae se,da je sutradan Simeon od tuge i alosti umro.

Simeona naslijedi sin Petar, vladar poboan i miroljubiv, koji se izmiri s Grcima i s Hrvatima. Petar zamolipapu, da ga okruni carskom krunom, a takoer da ga po

miri s Tomislavom. Papa poalje preko Hrvatske u Bugarsku svoje poslanike: biskupa Madalberta i vojvodu Ivana.Ovi su imali da ispune obe elje Petrove, to su oni sretnoi uinili uspostavivi dobre odnoaje izmeu Hrvatske i Bugarske. Nakon ovoga oni se g. 928. povratie u Split.

Papa je biskupu Madalbertu jo bio stavio u dunost, da rijei na licu mjesta pitanje prvenstva izmeu nad

biskupa splitskoga i biskupa hrvatskoga. U tu svrhu sazoveMadalbert u Split crkveni sabor, na koji su doli nadbiskup

Iva n, biskup zadarski Formin i ninski Grgur. S hrvatskimbiskupom bili su i hrvatski velikai, a valjda i kralj Tomislav. Kaemo valjada, jer sva je prilika, da on nije linopristupio, nego da je poslao svoga zamjenika, lana kraljevske kue. To mislimo, jer saborski spisi spominju kneevia, a ne kralja hrvatskoga.

U rijeenju spora izmeu nadbiskupa i biskupa Grgura uzelo se je za temelj ono crkveno stanje, koje je bilou rimskoj Dalmaciji prije dolaska Hrvata, dakle kad nije

bilo ninske biskupije, ni hrvatske drave. Prema tome ponovno je priznato prvenstvo splitske crkve, kao to je takoer priznat zakoniti opstanak svih starih dalmatinskihbiskupija, samo se to nije priznalo Ninu, jer se je ustanovilo, da crkva ninska nije u staro doba imala svoga pravoga biskupa, nego nadpopa, koji je nedozvoljenim nainom dobio naslov biskupa, ili po rijeima pape Lava VI.,koji je silom prilika, u doba, kad su dalmatinski biskupibili pod vlau carigradskog patrijarke, postao biskupom

hrvatskoga naroda. Zbog ovih razloga sabor je dokinuo ninsku biskupiju i odredio, da njezin dosadanji biskup Grguride za biskupa u Skradin ili Sisak ili Duvno, gdje se imajuobnoviti stare biskupije. Ako Grgur hoe, neka uzme svete tri biskupije, pa e opet rugaju mu se protivnici

2. D r u g i c r k v e n i s a b o r u S p l i t u g. 928


22/26

imati veliku i prostranu biskupiju, ali ne kao prvak, negokao podreen splitskomu nadbiskupu.

Biskup Grgur i sada se je usprotivio zakljucimasaborske veine i nije htio da priznade vlasti splitskoganadbiskupa. Jo nije bio izgubio nade. Mislio je, da e jo

nai u Rimu zatite i razumijevanja. Na njegovu nesreuuprav tada bio je svrgnut papa Ivan X., a izabran (u srpnju928.) papa Lav VI., koji bez oklijevanja potvrdi sve saborske zakljuke. Osim toga novi papa ukori Grgura ninskoga i Formina zadarskoga, to ne e da se pokore splitskomu nadbiskupu kao svome starjeini, ve sebi prisvajaju to ime. Potvrujui papa prvenstvo spl itske crkve, naredi da nadbiskup splitski bude poglavica duhovni u hrvatskoj zemlji, a Grgur neka ide za biskupa samo u Skradin.

Suvie mu zaprijeti, da e ga izopiti, ako se bude paaou tue biskupije.Eto tako je svrila borba oko crkvenoga prvenstva

u Tomislavljevoj kraljevini. Podlegao je Grgur protiv veine dalmatinskih biskupa, koji nijesu dozvolili, da im Hrvat bude prvakom. Dina stolica hrvatskih biskupa u Ninuukinuta je, a splitski nadbiskup odsada nosi naslov prvo-stolnika Dalmacije i itave Hrvatske. Hrvatski narod nataj se je nain izmirio s Latinima u dalmatinskim grado

vima, a to je opet dolo u prilog Hrvatima. Hrvati su dolazili u gradove, nastanili se u njima i malo po malo pohrvati li ih. Tome neoruanomu osvajanju i tihomu pohrvaivanju imamo da zahvalimo poetke hrvatske knjievnostiba u tim negdanjim latinskim gradovima. U Splitu raase prvi hrvatski pjesnik Marko Maruli.

IV. SMRT KRALJA TOMISLAVA OKO GOD. 928.

Kazali smo malo prije, da kralj Tomislav nijevaljda lino prisustvovao drugomu saboru u Splitu. Mogue je, da je tada bolovao ili je ve bio mrtav. Svakakoposlije g. 928. on nije bio vie na ivotu. I umri kaehrvatska kronika slavom velikom. Po toj kronici Tomislav je imao jedn u ker i dva sina, a vladao je sedamnaestgodina (oko 910.928.). Gdje je Tomislav umro i gdje jepokopan, nije nam na alost ostalo upisano, niti se je dosada naao njegov grob. Ipak ne gubimo nade, da e se

jednog dana, kad se ne budemo nadali, otkriti barem komad ploe, koja je pokrivala kosti prvoga kralja hrvatskoga.

Mogao je doista kralj Tomislav da mirno i slavnozaklopi oi. On je prvi, ali i najslavniji kralj hrvatski.Oslobodio je sjevernu brau, posavske Hrvate, od madar-


23/26

skih navala, rairio svoju dravu do Drave, ujedinio savhrvatski narod u jaku kraljevinu, koju uvaava i rimskipapa i bizantinski car, ta dva najvea vladara u Evropi.Nije Tomislav nikada navaljivao na drugoga, da mu otme

zemlje i gradove, nego je samo branio svoj narod i skoiou pomo brai, da ih drugi ne potlai. Taj lijepi Tomislavljev pr imjer slijedili su Hrvati uvijek. Nikada se nijesupolakomili za tuim, ali za to do zadnje kapi krvi branilisu svoje. Tomislav je pomagao i zatiivao brau Srbe odbugarske sile. Nije ih odmah oslobodio, ali porazom bugarske vojske pridonio je, da su se Srbi do malo lako digli protiv svojih tlaitelja, stresli tui jaram i uspostavili svojunezavisnu kneevinu.

Tomislav je pristajao i branio hrvatsku narodnucrkvu i pomagao biskupa Grgura, jer je znao, da e hrvatski narod u svojoj narodnoj crkvi nai najbolje zaklonitei da e uz crkvu napredovati u znanju i umijeu. Nije oniao za odcjepljenjem od Rima, nego samo za tim, da hrvatski biskup bude na elu katolikoj crkvi u njegovoj dravi. No Tomislav nije u tome uspio, jer se crkvena pitanja ne rjeavaju maem i junakom desnicom, a dalmatinski Latini imali su na svojoj strani jedno jako oruje,naime svoju starinu i prolost. Oni su bili batinici rimskeslave i kulture, i to im je pomoglo, da u borbi pobijede samo glede prvenstva splitskoga nadbiskupa, no glede slavenskoga jezika u crkvi pobjedu su iznijeli Hrvati.

Poslije prvog i drugog splitskog sabora povukli suse hrvatski sveenici u seoske crkve, da meu prostim hrvatskim narodom uvaju jezik Metodov, amanet hrvatskihbiskupa Teodozija i Grgura. Nije bilo sile, koja im je mogla iz srca iupati ljubavi prema svome narodu i jeziku.Mnogo progonstva su pretrpjeli, ali su ipak uvijek sauvali lu Metodove nauke. Hrvatski sveenici uvali su i do-uvali svome rodu hrvatski jezik i hrvatsku knjigu. Svo

jom ustrajnou oni su postigl i, da se je u dalmatinskimgradovima ula rije hrvatska i da se je u dalmatinskimcrkvama orio hrvatski jezik pri slubi bojoj. Istina je, da

je na jezik u naim crkvama ivotario uz latinski, ali nijepropao.

Prohujilo je punih 1000 godina nad glavom i do

movinom hrvatskoga naroda. Mnogo zla, a malo dobra doivio je na narod kroz ovaj dugi niz godina. Padali su dijelovi Tomislavljeve kraljevine u tue ake. Mleani suotrgli od majke Hrvatske itavu Dal maciju. Turci su osvojili Bosnu i Hercegovinu, Madari su pritisnuli posavskuHrvatsku. Na narod nije ipak oajavao. Dua hrvatskoganaroda i pod razliitim tuim gospodarima ostala je jedna


24/26

i ekala je, da na novo uskrsne Tomislavljevo kraljevstvo. To je hrvatski narod i doekao. Poslije 1000 godinauskrslo je Tomislavljevo kraljevstvo u zagrljaju s braom Srbima, koje je Tomislav obranio od bugarskog ropstva, i s braom Slovencima, koji su se ve onda uz Tomislava borili protiv Madara. Vee zadovoljtine sjena kralja Tomislava nije mogla da ima, nego li je ova, kad njegovi Hrvati u slobodnoj dravi slave uspomenu 1000-godi-njice njegovoga krunisanja.

I duh Grgura Ninskoga danas uiva gledajui pobjedu svoga rada i nastojanja. Dalmatinskih Latina nestaloje. U Dalmaciji, u Splitu, gospoduje hrvatski jezik, a nastolici latinskih splitskih nadbiskupa sjedi Hrvat-biskup,koji slavi sa svojom crkvom i svojim narodom 1000-godi

njicu Tomislavljevu i Grgurovu. Nedavno je biskup splitski pjevao u Solinu na grobu kraljice Jelene, ene Tomi-slavljeva unuka, sveanu slubu boju u slavenskom jeziku, u onom jeziku sv. Metoda, koji je u splitskom saborug. 925. bio istjeran iz crkve. Ovo je pobjeda Grgureva, ovoje zadovoljtina, koju negdanji latinski Split daje Grguru,hrvatskomu sveenstvu, hrvatskomu narodu.

Jo jednu zadovoljtinu trai od Hrvata njihov biskup Grgur i kralj Tomislav. Neka opet uskrisi naslov hr

vatskoga biskupa! Taj naslov bio je za neko vrijeme joza hrvatskih narodnih kraljeva dobio biskup u Kninu, alii toga je opet nestalo. Prigodom 1000-godinjice hrvatskogkraljevstva, neka se i ta ast uspostavi, da ujedinjeni Hrvati u katolikoj crkvi imaju na elu i svoga hrvatskoganadbiskupa.

Na 1000-godinjoj prolosti neka hrvatski narodgradi svoju budunost. Rijetki su narodi, koji su slinuproslavu doivjeli. Bili su i propali i vie ih nema. Hrvat

je ostao! Pun volje za boljitkom i napretkom neka stupa,neka radi, da uzmogne doekati u srei i slobodi i drugu1000-godinjicu svoga kraljevstva!


25/26


26/26

tomislav prvi kralj hrvatski

Documents