tihi svijet nicholasa quinna

8/6/2019 Tihi Svijet Nicholasa Quinna

1/187

Unato tome to je gluh, provincijski profesor Nicholas Quinn jeipak dobio prestian posao u Zavodu za strane ispite na sveuilituu Oxfordu sa zadatkom sastavljanja pitanja iz engleskog jezika, kojise koriste diljem cijeloga svijeta. No, nedugo nakon to je poeoraditi ovaj ugledan posao netko od njegovih kolega ambicioznog jeprofesora posjetio kod kue i usuo cijanid u njegov sherry.

Quinn je mrtav, a njegovo ubojstvo tek je poetak iznimnozamrenoga labirinta u kojem inspektor Morse trai izlaz, pogotovou svjetlu injenice da je od prvog trenutka jasno da se ubojica nalaziunutar zatvorenoga i arogantnoga akademskog svijeta Oxfordskogsveuilita.Sumnjivaca ima poprilino, njihova prljavog rublja jo vie pa je

neminovan slijed dogaaja koji e kulminirati time da e ubojicapred Morseom morati polagati svoj zavrni ispit.


2/187

COLIN DEXTER

TIHI SVIJET N ICH OLASA QUINNA

"Onda? to mislite?" Dekan Zavoda za strane ispite svoje je pitanjepostavio izravno Cedricu Vossu, predsjedniku povjerenstva zapovijest."Ne, ne dekane. Mislim da bi tajnik prvi trebao dobiti rije. Ipak jeon stalni zaposlenik koji e morati raditi s bilo kime koga miodredimo." U neto manje otmjenom poduzeu Voss bi vjerojatno

bio dodao da mu zapravo nimalo nije stalo tko e od njih dobitiposao. Kao i ranije, zadrao je karakteristino uspavano dranje usvojoj ugodnoj, plavoj konoj fotelji, molei se da se oni previe nepetljaju u taj problem. Sastanak se ve bio oduio na vie od tri sata.Dekan se tada okrenuo prema osobi koja je sjedila neposredno snjegove lijeve strane; bio je to mali ovjek brzih kretnji u srednjim ilikasnim pedesetim godinama, koji je iza svojih naoala bez okviratreptao poput djeaka. "Pa dobro, doktore Bartlett, da ujemo tonam imate rei."Bartlett, koji je bio stalni tajnik Zavoda za strane ispite, pristojno jepogledom okrznuo prisutne za stolom prije negoli je pogled spustiona svoje kratke, ali uredno napisane biljeke. Uvijek ih je koristio uovakvim situacijama. "Meni se ini, dekane, da openito govorei,nadugo i nairoko (dekan i nekoliko starijih sudionika oito su bilidirnuti u ivac ovim rijeima), svi bismo se trebali sloiti daje

kratka lista zapravo i najbolja lista. Svi prijavljeni ine se poprilinokompetentnima, i mnogi od njih ve su dovoljno iskusni zapreuzimanje posla. Ali - " Ponovno je pogledao u svoje biljeke. "Pa,da budem iskren, ne bih poelio niti jednu od tih dviju ena. Jedna je s Cambridgea, mislim, i mislim da je, mmm, malo glasna ikretava, da tako kaemo." iroko se nasmijeio odboru zaimenovanje ispunjen nadom, a tada je nekoliko glava energinokimnulo prihvaajui njegove rijei."Ona druga ena - rekao bih da joj ipak nedostaje iskustva, a osimtoga nije me ba uvjerila nekim svojim odgovorima." Kao i prije,


3/187

nije bilo vidljivog znaka neslaganja oko tihih stolova, i Bartlett sezadovoljno udari po svom velikom trbuhu. "Onda. Ponimo od tetrojice. Duckham? ini mi se malo nejasan. Drag je momak i sve to,no pitam se posjeduje li taj polet i energiju kakvu prieljkujem

ovdje u kadrovskoj slubi. On je trei na spisku. Zatim je tu i Quinn.On mi se svia: iskrenje i inteligentan momak, vrstih pogleda ibistroga uma. Nema ba idealno iskustvo, moda - da budemiskren po tom pitanju. Ja mislim da - ustvari mislim sljedee: njegovbi hendikep ovdje mogao biti to to je ponekad previe odgovoran.Znate ve na to mislim: telefonski pozivi, sastanci, jednostavnostvari te vrste. To je teta, ali tako stoje stvari. U svakom sluaju,stavit u ga na listu kao drugog. Ostaje nam Fielding, a on je ovjekkakvog sam traio: jednostavno je izniman nastavnik, ima za sobomizvrsne rezultate u radu s uenicima, pravih je godina; skroman je,lako gaje voljeti, a i prvi je iz povijesti iz Balliola. Reference su mu unajmanju ruku izvrsne. Iskreno, ne mislim da smo mogli dobitiboljeg kandidata, i on je moj prvi izbor, dekane, bez imalo sumnje smoje strane."Dekan je neopazice zatvorio svoju mapu za sastanke te je uljudnokimnuo na njegov prijedlog, no to nije bilo tek udovoljavanjedrugima, koji su takoer kimali glavama. Osim samog dekana, bila je prisutna i cijela postava Zavoda, njih dvanaestorica, a svaki lanbio je vana i istaknuta osoba sa svog koleda unutar Oxfordskogsveuilita kojeg je tu predstavljao, i svaki je od njih bio pozvan daprisustvuje dvoterminskim sastancima u zgradi Zavoda u svrhuformuliranja slubene politike prouavanja i ispitivanja. No nitkood njih nije bio stalni uposlenik Zavoda, i nitko od njih nije bioplaen niti penija (osim za putne trokove) za prisustvovanjesastancima. No mnogi su od njih bili aktivni u raznim Predmetnimodborima, te su bili sretni u prihvaanju politike prosvjetljavanjavlastitih interesa u smislu profitabilnih procedura javnih ispitivanja.Tijekom lipnja i srpnja, nakon to bi njihovi studenti otili napodui odmor, postavljali bi se kao efovi nadzornika i moderatoraunutar standardnog i naprednog sustava obrazovanja. Od stalnihslubenika samo je Bartlett bio automatski pozvan da prisustvujevijeanju ovog tijela (premda sam nije imao pravo glasa), a osim


4/187

toga Bartlett je bio taj koji je u prostoriju doveo trinaest osoba.Trinaest... Da, dekan nije bio praznovjeran ovjek, i odbor jepromatrao s blagom privrenou. Bio je okruen iskusnim ipouzdanim kolegama koje je odreda dobro poznavao, osim dvojice

poneto mlaih nastavnika koje jo nije bio dovoljno dobroupoznao: jedan je od njih imao malo duu kosu, a drugi je nosiobradu. Quinn je takoer imao bradu... No, daj! Sastanak bi trebaobiti utanaen vrlo brzo, i uz malo sree on bi se mogao vratiti ukoled Lonsdale jo prije est sati. Te je veeri imao dogovorenusveanu veeru i... Ma daj, dosta s tim!"Pa, spreman sam pretpostaviti da se odbor sloio za sastanak sFieldingom, i jo treba samo urediti njegovu poetnu mjesenuplau. Pa, da vidimo... On je tridesetetverogodinjak. Mislim da bi,gledano s dna skale isplate za predavanja, moglo biti - ""Mogu li samo neto rei prije negoli nastavite, dekane?" Bio je toponeto mlai profesor. Jedan od onih dugokosih. I jedan od onihkoji su nosili brade. Kemiar iz Christ Churcha."Da, naravno, gospodine Roope. Nisam htio stvoriti dojam da-""Ako mogu rei, mislim da pretpostavljate da se svi mi slaemo stajnikovim pogledima i, naravno, vjerojatno se svi ostali slau. Nojase ne slaem, i mislim daje svrha ovog sastanka - " "Tie, tiegospodine Roope. Kao to sam rekao, ao mi je ako sam stvoriosliku da, znate ve... Ni u kom sluaju to nisam namjeravao. Samosam pomislio da sam naiao na openiti sporazum. No mi smo sadau vaim rukama. Ako tako mislite - ""Hvala vam, dekane. Uistinu se ne slaem s ovime i jednostavno sene mogu sloiti s vrijednostima koje je tajnik iznio. Namjeravam bitiiskren u svezi toga. Mislim daje Fielding odve posluan... Jednostavno, po mom miljenju previe je uglaen.U sluaju da dobije posao, nee biti tako lako spojiti runo sugodnim, kao to je ugodno s ugodnim."Tiho mrmorenje koje je podsjealo na atmosferu sa zabavezavladalo je oko stolova, i lagana tenzija koja je bila zamjetna jopokoju minutu ranije sada je oito popustila. I kada je Roopenastavio, neki od njegovih starijih kolega zainteresirano su ganastavili sluati. "Slaem se s tajnikom u svezi ostalog, no ne mogu


5/187

rei da se slaem s razlozima koje je iznio.""Mislite da bismo trebali Quinna staviti na prvo mjesto, je li tako?""Da, tako je. On ima jasne stavove po pitanju ispita, a osim toga vrlo je pametan. No, to je jo vanije, smatram da ima pravu i izvornu

icu integriteta, da tako kaem, a ovih dana - ""Ne mislite li tako i o Fieldingu?""Ne."Dekan je ignorirao tajnikovo glasno mrmljanje - "besmislica!" - te jezahvalio Roopeu na iznesenim stavovima. Pogledom je neodreenopromotrio lanove odbora oekujui komentare. No nijedan se odnjih nije odvaio. "eli li itko izraziti kakve druge elje, moda - ?""Ja mislim da je nepoteno s nae strane da stvaramo takoapstraktne karakterne procjene koje smo dobili tek zahvaljujuikratkim intervjuima, dekane", oglasio se predsjednik povjerenstvakatedre za engleski. "Svi moramo donijeti vlastite procjene o timljudima; naravno da moramo. To i jest jedini razlog zbog kojeg smoovdje. No, slaem se s tajnikom. Moja procjena vrijednosti ista jekao i njegova; upravo ista."Roope se nasloni u stolcu te pogled usmjeri prema bijelom stropu,dok mu je uta kemijska olovka visjela izmeu zubi."Jo netko?"

Dodekan je s nelagodom sjedio u svojoj stolici struui nogama popodu, vidno anksiozan i nezainteresiran. Njegove biljeke sastojalesu se od neobino zamrenih rkarija, zavoja i spirala, na to je jododao kienu krivulju u tom spletu mrea, te je iznio svoj prvi iposljednji doprinos tom dnevnom vijeanju: "Obojica su dobri ljudi,i to je oito. I meni se ne ini bitnim kojeg emo odabrati. Ako tajnikeli Fieldinga, tada i ja elim Fieldinga. Stoga, kako bi bilo daprijeemo na brzinsko glasovanje, dekane?"Nekoliko lanova odbora upalo je u rije glasnim odobravanjem, nato je dekan svojim neutjenim glasom otvorio glasovanje. ,,U redu.Dizanje ruku, molim vas. Sve to za zapoljavanje Fieldinga, molit uvas."Sedam ili osam ruku bilo je ve u zraku kadli je Roope iznenadaponovno progovorio, te su se ruke s oklijevanjem spustile.


6/187

"Prije negoli ponemo, dekane, volio bih zatraiti od tajnika nekeinformacije. Posve sam siguran da e imati spremne odgovore."Iza svojih naoala tajnik je hladnokrvno odmjeravao Roopea, dok jenekoliko lanova jedva skrivalo svoju nervozu i nestrpljivost. Zato

li su uope trebali kooptirati Roopea? On je svakako bio iznimankemiar i njegove dvije godine provedene u anglo- arabijskojnaftnoj kompaniji kao da su stvarale obvezu prema odboru. No,osim toga, bio je premlad, drzak i samouvjeren, preglasan iuzburkan poput divljega glisera koji je stvarao pjenu u mirnimvodama odborske regate. Nije to bio prvi put da se inilo kao da je jednako vaan kao i tajnik. Osim toga, nikad nije pristupio odboruza kemiju, nikad nije obavio nikakva ispitivanja. Jednostavno,uvijek se izvlaio prezauzetou."Uvjeren sam da e tajnik takoer biti zadovoljan. Sto vi mislite otome, gospodine Roope?""Pa, kao to znate, dekane, nisam bio s vama ve neko vrijeme, norazmatrao sam konstituciju odbora, i ako bude bilo potrebno, sasobom imam kopiju.""0, Boe!" promrmljao je dodekan.,,U paragrafu 23. - ako elite, dekane, proitao bih ga - " S obziromda polovica odbora jo nije vidjela kopiju konstitucije, dozvoljenoim je da je sami proitaju, jer inilo bi se prilino nedolinim hinitilane podudarnosti, na to je dekan pristao ki- manjem protiv svojevolje."Nadam se da tekst nije predugaak, gospodine Roope?""Ne, jako je kratak. Evo, ovdje je to o emu govorimo, i citirat u:Odbor e nastojati sve vrijeme imati na pameti daje ovisan odohotku javnog novca, te se mora pobrinuti da pokae odreenuodgovornost, kako prema samom drutvu tako i prema svojimnamjetenicima. Odreeno je da e jamiti da e takoerzapoljavati i malen postotak osoba koje pate od raznih hendikepa,te da nesposobnost tih ljudi nee ometati bitnost posla koji im sepovjeri." Roope je zatvorio tanak dokument te gaje odloio sastrane. "Moje je pitanje sljedee: moe li nam tajnik, molim vas, reikoliko hendikepiranih osoba trenutno djeluje ovdje a da ih jeuposlio Odbor?"


7/187

Dekan se okrenuo prema tajniku, ija se uobiajena ugodnostodjednom vratila."Imamo jednog jednookog tipa u odsjeku za pakiranje - " U smijehukoji je uslijedio, dodekan, iji je osobni hendikep bio slab mjehur, u

plesnom je koraku napustio sobu, dok je Roope nastavio sa svojimizlaganjem, pedantno i bez humora."No vjerojatno da on tamo vie nije zaposlen?"Tajnik odmahne glavom. "Ne. Naalost, ispostavilo se daje njegovanekontrolirana slabost bila kraa toaletnog papira, te smo ga - "Ostatak reenice izgubio se u blebetanju i glasnom smijehu, itrebalo je malo vremena kako bi dekan ponovno uspostavio mir ired na tom sastanku. Tada je podsjetio da paragraf 23, naravno, nijebio naloen statutom, ve je jedino vrijedio kao marginalnapreporuka u interesu normalnog i civiliziranog ivljenja i rada. No,ipak, bilo bi pogreno to izjaviti. Stoga je bilo mnogo pametnijedozvoliti tajniku da ispria nekoliko anegdota o svojim ne badobrim iskustvima. I kao to se ispostavilo, fin trik tako je i izveden.Hendikepirani su jo jednom bili izvedeni "na klaenje", i njihovi suse izgledi smanjivali pred Roopeom koji je uredno i dojmljivoiznosio svoj stav."Vidite, dekane, sve to mene zanima jest sljedee: smatramo li dae gluhoa gospodina Quinna loe djelovati na njegov posao? To jesve.""Pa, kao to sam i rekao", odgovorio je Bartlett, "za poetak postojiproblem telefoniranja, zar ne? Gospodin Roope moda nije tolikosvjestan uestalih dolaznih i odlaznih telefonskih poziva i mora meispriati ako kaem da o ovome ipak znam neto vie od njega. To je svakako problem kada si gluh - ""Nije ba. Danas postoje mnoge naprave. Moete nositi jedan odonih aparata koji se stave iza uha, na mjesto gdje se obino stavljamikrofon - ""Zna li gospodin Roope zapravo nekoga tko je gluh i tko-?""Da budem iskren, ne znam, ali - ""Tada smatram da je u pravoj opasnosti od podcjenjivanja ovakvogproblema - ""Gospodo, gospodo!" Meusobni dijalozi sada su postali ve posve


8/187

razdraljivi i zlovoljni te je dekan morao intervenirati."Mislim da se svi slaemo da bi to moglo predstavljati problem. Nopravo je pitanje koliki je to doista problem?""Nije problem samo telefoniranje, zar ne, dekane? Tu su i sastanci -

mnogo njih tijekom godine. Evo, za primjer, sastanak poput ovoga.Nae se na sastanku s nekim tko sjedi s tvoje strane stola, tek dvaili tri mjesta daleko..." Bartlett se uivio u raspravu te je neometanonastavio. Sada je bio na vrstom tlu - u to je bio siguran. I sam jepomalo bio nagluh."No nije izvan ljudskog razuma da bi se tako dogovorio sastanak - ""Naravno da nije", iznenada e Bartlett. "Kao to nije izvan ljudskograzuma opremiti pogodan malen sustav slualica i mikrofona ibogzna ega jo ne; i tada bismo mogli nauiti abecedugluhonijemih, ako bi do toga uope dolo!"Bilo je i vie nego oito daje meu tom dvojicom zavladala udna ivrlo osobna antipatija, a tek je nekolicina starijih sudionika to moglarazumjeti. Bartlett je bio ovjek zadivljujue mirnog temperamenta.No jo nije bio zavrio: "Svi ste vidjeli izvjee iz bolnice. Svi stevidjeli audiograf. Stvar je u tome to je Quinn izrazito gluh. Uistinuizrazito gluh.""ini se da nas on uje posve dobro, zar nije tako?" Roope je te rijeiizgovorio vrlo tiho, i da je u tom trenutku Quinn bio prisutan,zasigurno ga ne bi bio uo. No bilo je kristalno jasno daje Roopeimao pravo, bez obzira na odbor. Bio je i vie nego u pravu.Dekan se opet okrenuo prema tajniku. "Mmm. Zna da jezapanjujue to se ponekad ini da nas taj tip jako dobro uje, zarne?!"Na kraju je diskusija otila dalje od same odluke, koja jo nije biladonesena. Gospoa Seth, predsjednica Odbora za znanost,razmiljala je o svojem ocu. Ovaj je potpuno ogluio u svojimkasnim etrdesetima, dok je ona jo pohaala kolu, te je stoga biopotjeran s posla. Dobio je lijepu svotu novca na osnovi svojenesposobnosti, zbog koje su ga poslali u prijevremenu mirovinu; oda, pokuali su biti samilosni i poteni. Iako je bio zdravogarazuma, vie nikada nije radio. Samopouzdanje mu je bilo trajnouniteno. Mogao je obavljati jo mnotvo poslova, i to uinkovitije


9/187


10/187

upravljalo s pulta. Prva je tipka palila crveno svjetlo, i to je znailoda je Bartlett imao sastanak te nije htio (ili nije elio) da ga seuznemiruje; drugi prekida palio je zeleno svjetlo, a to je znailo da je bio sam u uredu te se moglo pokucati i ui. No kada nijedno

svjetlo nije bilo upaljeno, tada se moglo zakljuiti daje prostorijabila prazna. Jo od njegova sastanka s tajnitvom Bartlett je odlunopodravao tezu da, ukoliko netko eli sastanak s njime, sam semora pobrinuti da nitko ne ometa njihov povjerljiv razgovor, anjegovi su se uposlenici u potpunosti i redovito pridravali togpravila. Tek u nekoliko sluajeva to se pravilo nije potovalo, iBartlett je tada pokazao iznenauju bijes.Kada je uao u svoj ured, tajnik je pritisnuo prekida za crvenosvjetlo te sije natoio au dina i suhog vermuta. Zatim je sjeo zasvoj stol, otvorio ladicu i izvadio paket cigareta. Nikada nije puiona sastancima, no sada je zapalio jednu, duboko je uvukao dim izatim je polako pijuckao svoje pie. Razmiljao je o tome dasljedeega jutra Quinnu poalje telegram, jer sada je za to biloprekasno. Potom je jo jednom otvorio svoju mapu za sastanke iponovno proitao informacije o Quinnu. Uh! Izabrali su pogrenuosobu - naravno da jesu! I sve to zbog Roopea, tog prokletog idiota!Papire je uredno odloio sa strane i naslonio se u svojoj stolici, dokmu je na usnama zatitrao znatieljan osmijeh.Dok su ostala etvorica zauzela svoja mjesta u predvorju gornjegkata motela Cherwell, on je krenuo prema baru i naruio pia: dvadina i tonik, dva srednja sherryja, jedan suhi sherry - ovaj je bio zanjega. Jednostavno, bio je lud za suhim sherryjem."Odnesite ih tamo, Zavodu za strane ispite, hoete li? Mi emo sadaruati. Moete li rei konobaru da smo stigli? Sjedimo tamo."Njegov sjevernjaki akcent bio je vrlo zamjetan, premda manje negoprije."Jeste li rezervirali stol, gospodine?"Uivao je u tom "gospodine". "Jesam. Ime mi je Quinn." aku jenapunio kikirikijem, pia je stavio na posluavnik, te je sjeo sostalim lanovima Odbora za povijest.Bio je to njegov trei revizijski sastanak otkako je pristupio Odboru,a ekalo ga je jo nekoliko takvih dogovorenih sastanaka. Sjeo je


11/187

otraga u nisku konu fotelju, otpio je pola svog sherryja u jednomgutljaju, te se zagledao prema vani gdje je, zbog pauze za ruak,du cijele A40 bila prometna guva. To je bio ivot!Spremalo se vrlo dobro jelo pa vino, kava - i tada povratak na

popodnevni sastanak. Uz malo sree to bi trebalo biti gotovo okopet sati ili neto ranije. Jutarnja je sjednica protekla u neumornom ineprestanom radu, no bez obzira na to zavrila je dobro. Pitanja izperioda kontinentalnih kriarskih ratova pa do Engleskogagraanskog rata sada su dobivala finalnu i definitivnu formu prijenego se pojave pred sljedeim naprednim kandidatima iz povijesti.Ostalo je jo samo pet stranica, od Ha- noverijanaca pa dopregovora u Versaillesu, a upravo se s tim periodima osjeao bakao na domaem terenu. Povijest mu je bio omiljen predmet jo ukoli, i ba je za taj predmet dobio stipendiju za Cambridge. Nonakon preliminarnog ispita prebacio se na Odsjek za engleski jezik,te je postao profesor engleskog jezika i kao takav se kasnije prijaviomeu zaposlenike kole Priestly Grammar u Bradfordu, koja je bilaudaljena tek dvadesetak milja od Yorkshirea, gdje se rodio. Kada bidanas sagledavao taj put, smatrao je sretnom okolnou to je uspionainiti taj korak prema engleskom jeziku: razlog je bio taj to jeOdbor naglasio da im je potreban netko s kvalifikacijama izpovijesti i iz engleskog jezika, stoga je zakljuio da mu se pruaodlina prilika, premda jo uvijek nije mogao vjerovati daje imaoposao. Ne da gaje njegova gluhoa..."Va jelovnik, gospodine."Quinn nije uo ovjeka kada mu se pribliio, i tek kada je veliki jelovnik dospio u njegovo vidno polje postao je svjestan glavnogkonobara koji je stajao pored njega. Da, moda njegova gluhoabude i vei hendikep negoli je ponekad vjerovao; no do sada se vrlodobro nosio s tim problemom.Za trenutak se naslonio, poput ostalih, i poeo je prouavatineobian sadraj jelovnika: sve je bilo jako skupo, no kao to je znaoiz prethodnih dvaju posjeta, hrana je bila ukusna i privlanogaizgleda. Nadao se da ostali nee glatko odbiti neto odveegzotino, s obzirom da mu je Bartlett potiho napomenuo kako jeproli raun ipak bio vei nego se oekivalo. Stoga je za sebe


12/187


13/187

Quinn kimne - ionako je ve znao da je to bilo najskuplje vino s liste- te narui litru."Ne mislim da e nam jedna boca biti dovoljna, zar ne? Nas je pet-""Mislite da bismo trebali bocu i po?"

"Mislim da bismo trebali naruiti dvije. Zar ne mislite i vi tako,gospodo?"Voss se okrenuo prema ostalima i njegov je zahtjev bio srdanoodobren.OKM"Dvije boce pod brojem pet", rekao je Quinn ravnoduno.Razdraenost gaje nanovo nagrizala."Molim vas, odmah nam ih otvorite", rekao je Voss.

***U restoranu je Quinn sjeo za lijevu stranu stola, dok je Voss sjedionjemu zdesna; druga dvojica sjedila su njima nasuprot, a peti landrutva sjedio je na elu stola. Bio je to najbolji raspored sjedenja.Quinn je postrance gledao Vossove usne dok je ovaj govorio;upravo je uspijevao shvatiti njegove rijei, dok je ostale pred sobomvidio posve jasno. itanje s usana imalo je, jasno, svoja ogranienja, jer od toga nije bilo koristi ukoliko bi govornik mumljao kroznepomine usne, ili ako bi rukom pokrio usta, dok se o itanju susana nije moglo ni razmiljati ako bi govornik bio okrenut leima,ili ako bi svjetlo bilo ugaeno. No u normalnim okolnostima bilo jeuistinu zapanjujue koliko se na taj nain moglo postii. Quinn jeprvi put pohaao satove itanja s usana jo prije est godina i otkrio je nevjerojatnu zabavu u lakoi te aktivnosti. Od poetka je biosvjestan da je morao posjedovati rijedak dar: na prvoj je godini biotoliko napredovao da ga je profesor i prije zavretka prve godineve bio poslao na drugu, a ak je i tamo bio jedan od najboljihuenika. Taj novootkriveni talent nije mogao objasniti ni samomesebi. Tumaio sije to time da su neki ljudi bili jednostavnotalentirani za nogomet ili za sviranje klavira, dok je on imao talentza itanje s usana, i to je jednostavno bilo to. Zapravo, s vremenom je toliko usavrio tu svoju vjetinu daje skoro povjerovao daje opetmogao uti. No u svakom sluaju nije bio posve izgubio svoj sluh.Skupo pomagalo iza njegovog desnog uha (na lijevo je uho ipak bio


14/187


15/187

"Gospoica M. M. Height". Oprezno je otvorio vrata i proviriounutra. Nije bilo nikoga. No ugledao je cedulju koja je bila napadnoistaknuta ispod pritiskivaa za papire na urednom stolu te je uaounutra kako bi proitao poruku. "Otila sam do Paola. Vraam se u

tri." Bilo je to tipino za njihov zajedniki uredski ivot. Bartlettnikada nije mario za dolaske i odlaske svog osoblja, sve dok jenjihov posao bio adekvatno obavljen. Dakako, ono na emu je ipaknajvie inzistirao (skoro pa patoloki) bilo je to da ga svi morajuinformirati o tome gdje ih se u odreenom trenutku moglo nai.Monica je otila kod frizera. No nema veze. Ionako zapravo nijeznao to bi joj rekao. Stoga nije bilo druge ve taj posjet odloiti zaidue jutro.Otiao je do prostorije za reviziju gdje se Cedric Voss ve biosmjestio u svojoj fotelji, napola zatvorenih oiju, te s besmislenimsmijekom koji se rairio na njegovim uspavanim crtama lica."Onda, gospodo. Moemo li sada svoju pozornost usmjeriti naHanoverijance?"Od sredine devetnaestog stoljea radikalne reforme polako suulazile u Oxford, a s njima i niz povjerenstava, statuta iparlamentarnih propisa koji su inaugurirali transformaciju ivotaoksfordskog "stanovnitva i vlade". Nastavni je plan bio proiren zastudije u nastajanju o modernoj povijesti, prema visokimakademskim standardima po Benjaminu Jowettu Ballioli, to sekasnije proirilo na ostale kolede, a to je opet doprinijeloznamenitosti samog Oxforda. Ta sekularizacija koleda poela jepokopavati tradicionalne religijske okosnice univerzitetskediscipline i administracije, te su mladi Talijani, idovi kao i sviostali strani studenti bez problema mogli pristupiti sveuilitu, bezikakvog straha da bi na neki lukav nain bili odbijeni od "Cicerona iChrysostoma". No, povrh svega, univerzitetsko pouavanje vienije bilo koncentrirano iskljuivo na celibat; sveenika izAnglikanske crkve, od kojih bi se neki na Gibbonov dan sjetili da bitrebali primiti plae, no zaboravljali su da su isto tako to trebali izaraditi. Mnogi od novih zaposlenika trebali su se zakletvom odreisamakih soba u samom koledu, stoga su se vjenali i kupili kueza sebe, svoje ene i djecu te za svoje sluge, izvan samog centra


16/187

Holywella i St. Gilesa; stoga su zaposjeli velik dio St. Gilesa gdje suse Woodstock i Bra- nbury Road granali na terenu sjevernogOxforda, prema naselju Summertown.Putnik koji danas posjeti Oxford i koji se zaputi sjevernije od St.

Gilesa naii e na velike i prostrane kue koje datiraju iz drugepolovice devetnaestog stoljea, dok su se Woodstock i BranburyRoads te ostale ulice kriale meu njima. Odvojeni od blokova odistroenoga utog kamena, nalazili su se u bijelo obojeni prozorskiokviri, a te su trokatnice bile izgraene od atraktivnih crvenih cigli,prekrivene malim pravokutnim crije- povima, koji su postajalinaranastocrveni to su se vie sputali prema dolje, premaprozorima pod zabatom. Danas je nekoliko tih kua bilo nastanjenoponekim obiteljima. Kue su bile prevelike, odve hladne i jakoskupe da bi ih se odravalo; njihova je vrijednost bila previsoka,dok su plae (kako se govorilo) bile premale. Stoga su kune slugepoele dobivati otkaze, a njihova prisutnost zamijenjena jetelevizijom u boji po svim dnevnim sobama. Kasnije su se mnogeod tih kua polako pretvarale u stanove, ili hotele, koje supreuzimali lijenici, zubari ili kole engleskoga jezika za stranestudente za koje se brinulo Sveuilite, ili su pak od nekih nainjenebolnice, dok se na dobro smjetenom posjedu u Chaucer Roaduuselio Zavod za strane ispite.Zgrada se nalazila otprilike dvadeset jardi udaljena od relativnomirne ceste koja je vodila do uurbanih, prostranih ulica Banbury iWoodstock, a njezin poloaj onemoguavao je radoznale pogledeiza niza stabala divljih kestena. S prednje strane nalazio se prilaz(stranji ulaz nije ni postojao), ljunkovit, zavojit puteljak koji jepruao dovoljno prostora za parkiranje ovee skupine automobila.No kako je veliina Zavoda s vremenom porasla, ovaj je prostorpostao neprimjeren te je sada bio proiren s lijeve strane zgrade,koji je vodio prema malom, stranjem betonskom dvoritu gdje supo obiaju postdiplomci parkirali svoja vozila. Osoblje samogZavoda sastojalo se od pet stalno zaposlenih postdiplomanata,etiri mukarca i jedne ene, koji su pojedinano nadziralipodudarnosti u disciplinama kojima su se bavili za dobivanjevlastitih viih stupnjeva na samom Sveuilitu, kao i istraivanja u


17/187


18/187


19/187


20/187

izgled. Ono to mu je preostalo od kose bile su samo sjedine, a onoto mu je preostalo od samog ivota inilo se jo vie sijedim odnjegove kose. U mlaim danima za sve je bio veliki entuzijast te je umnogih izazivao divljenje; zanimali su ga ples, viktorijanske

svjetiljke, volio je perunike, parne lokomotive i rimske kovanice, ikada je doao s Cambridgea s briljantnim ugledom i kada je izravnouao na katedru matematike za starije klase u prestinoj dravnojkoli, inilo se da mu je ivot namijenio odvaan i zavidan uspjeh.No ve je i tada osjeao pomanjkanje ambicije, i u dobi od trideset i jedne godine dospio je na svoju sadanju poziciju, i to iz nejasnoguvjerenja da se na svojoj ruti zadravao ve prilino dugo te da bi,ukoliko bi se pokuao i dalje uspinjati, jednostavno pao. Unjegovom je ivotu ostalo vrlo malo veselja, a najhitnija od tihradosti bila su putovanja. est tjedana godinjeg odmoraomoguavalo mu je manje od onoga to je za sebe prieljkivao, nonjegova ne ba mala plaa dozvoljavala mu je da putuje izvanzemlje, pa je prologa ljeta etrnaest dana odmora proveo u Moskvi.S obzirom da je bio i zamjena Bartlettu, vodio je rauna omatematici, fizici i kemiji, i s obzirom da u uredu nije bilo nikogosim njega (pa ak ni Monice Height, lingvistice) vrlo se dobrosnalazio u razliitim stranim jezicima, jednako uspjeno sVelanima kao i s Rusima. Prema svojim kolegama bio je vrloindiferentan; pa i njegov stav prema Monici bio je stav blagotolerantnog mua, ak i prema punici. Ostali zaposlenici prihvaalisu ga onakvog kakav je zapravo bio: intelektualno superiorannjima, administrativno vie nego kompetentan, no socijalnobeznaajan. No samo je jedna osoba u Oxfordu znala i drugu stranunjegove naravi...U tri i dvadeset Bartlett gaje ve peti put zvao telefonom."Jeste li to vi, Quinne?",,'Hulo'?" promrmljao je."Molim vas, doite do mojeg ureda, moete li?""Oprostite mi, ne ujem vas tako dobro.""Bartlett je na liniji." Umalo je vikao u slualicu.,,0h, oprostite. Znate, ne ujem vas ba najbolje, dr. Bartlett. Doi uodmah u va ured."


21/187


22/187


23/187

stubama do svoje sobe i potom zavukao meu ugodne bijele plahte.Domai problemi, osobni problemi, problemi sa zdravljem -zapravo sve od navedenog moglo je pomutiti njihov miran san; noproblem s novcem ipak nije muio nikoga od njih. U godinama

poslije Drugoga svjetskog rata skupa je nafta bila otkrivena ispodnjihovih naoigled neplodnih pjeanih pustinja, te dobrohotnost iskrupuloznost despota u osobi ujaka eika Ahmeda Dubala nisusamo osiguravale ameriki kapital za eksploataciju dobara, ve subeskrajno obogatile ivote mnogih stanovnika Al-Jamara. Ceste,bolnice, trgovaki centri, bazeni i kole nisu bili tek zamiljeni, vesu odmah i izgraeni; i u takvom novonastalom drutvu nalikzapadnjakom potraivanje bogatstva obitelji bilo je iskljuivo zadobrobit edukacije njihove djece. Bilo je prolo ve pet godinaotkako se Zavod za strane ispite s njima udruio.Dvodnevna konferencija zapoela je u 10:30 ujutro u utorak, 4. danau mjesecu, i dok se ispijala prva kava mnoge su se ruke rukovale, apojedinci su se tek upoznavali, te je na objema stranama vladalaopenita ugoda i mogao se uti smijeh. Tamnoputi Arapi bili suidentino odjeveni, u tamnoplava odijela, s bljetavim i izglaanimbijelim kouljama i s nenapadnim kravatama. Quinn je ve ranijetoga dana s razlogom bio zabrinut, no ubrzo je otkrio da su Arapigovorili uistinu preciznim i jasnim engleskim jezikom, s tu i tamopokojom grekom u idiomu, no Quinnu je to bilo sasvimrazumljivo. Sve u svemu, ta su dva dana prola vrlo brzo, uugodnim zajednikim sastancima, pojedinanim sastancima,privatnim diskusijama, ivim razgovorima, dobroj hrani, kavi,sherryju i vinu. Cijela je stvar na kraju bila vrlo uspjena.U srijedu naveer Arapi su rezervirali Disraeli apartman uSheridanu za oprotajnu zabavu, i svi su stalni zaposlenici Zavodazajedno sa svojim suprugama i djevojkama prisustvovalisindikalnom vijeanju i bili pozvani na gozbu. eik Ahmed jeosobno, u punom sjaju svoje istonjake oprave, zauzeo mjestopored blistave Monice Height, koja je na sebi imala blijedo-ruiasti kostim s hlaama, dok je Donald Martin sjedio pored svojeneprivlane male ene, koja je na sebi imala crni pulover (prekrivenprhuti) iznad bijele suknje, to ju je zapravo inilo jo vie jadnom.


24/187

eik se cijele veeri obraao lijepoj Monici, i kad god bi joj seprimaknuo intimno i povjerljivo pokazivao bi svoj sjajan osmijeh.Ona mu je takoer uzvraala osmijehom - oarana, udvarajui se,prihvaajui njegove osmijehe... Quinn je to, naravno, zamijetio, a

kada je dovrio svoj koktel sa kampima, promatrao ih je jopozornije. eik je bio vrlo rjeit, no to li je tono govorio Monici,Quinn ipak nije mogao znati."Kako mi je jednom prilikom rekao jedanEnglez, go Height:Ostrige su ljubavne, Jastog je bludanA kampi - to je sam Isus Krist!"Monica se nasmijala, a potom se potpuno pribliila eiko- vom uhui priapnula mu neto to Quinn nije mogao otkriti. Kako li jemogao biti tako budalast da vjeruje u nju? A tada je opet mogaonastaviti pratiti njihov razgovor, i znao je da su sada njihove rijeibile izgovarane vrlo tiho -pianissimo. Osjetio je da mu je srce poelobre i snanije udarati. Zasigurno je bio pogrijeio...Kako se bliila pono, skupina se smanjila za treinu uzvanika.Philip Ogleby, koji je popio daleko vie od ostalih, inio se ipakmnogo prisebnijim od ostalih; Martinovi su ve odavno bili otilikui; Monica i eik Ahmed odjednom su se pojavili, nakonneobjanjivog nestanka koji je potrajao vie od pola sata; Bar- tlett jegovorio prilino glasno, dok gaje njegova zabrinuta ena u nekolikonavrata upozoravala da din na njega uvijek djeluje tako da bi ugovoru gutao rijei; za to vrijeme jedan Arapin o neemu jeraspravljao s konobaricom; od lanova Zavoda samo su dekan,Voss i Roope i dalje bili sposobni ne poputati u svom ivahnomtempu.U pono i pol Quinn je odluio da mora krenuti. Osjetio je vruinu inejasnu muninu, te je odetao do mukog toaleta gdje je prislonioglavu na hladno zidno ogledalo. Znao je da e se ujutro osjeatiloe, a uz to se jo morao odvesti do svog sama- kog doma uKidlingtonu. Zato nije bio razuman i pozvao taksi? Poprskao sevodom po licu, pustio je hladnu vodu na rune zglobove, a zatim sepoeljao. Nakon toga se osjeao poneto bolje. Odluio se zahvaliti


25/187

i pozdraviti te potom otii.Ostala je tek nekolicina uzvanika i on se osjeao poput na- metljivcakoji je opet uao u prostoriju. Pokuavao je uhvatiti Bartlettovpogled, no tajnik je nadugo i nairoko razgovarao sa eikom

Ahmedom. Quinn je nekoliko minuta stajao tamo, pomalonespretno, a zatim je iznova sjeo promatrajui svoje domaine. Nooni su i dalje razgovarali, a uskoro im se pridruio i Ogleby. Potomim je priao Roope, a Bartlett i Ogleby su se odmakli; malo zatimkrenuli su dekan i Vos, a za njima je pola i Monica. Quinn je bioskoro hipnotiziran promatrajui njihovo grupiranje i pokuavao jerazaznati o emu su razgovarali. Osjeao je traak krivnje ifascinacije dok je promatrao njihove usne i pratio tok njihovograzgovora, i ve je imao osjeaj da se nalazi u njihovoj neposrednojblizini. Znao je da su neke od njihovih rijei bile izgovorene vrlotiho; no bez obzira na to neke je od njih uspio jasno razaznati kao dasu bile izgovorene na megafon. Prisjetio se jedne situacije (njegov jesluh u to vrijeme bio jo sasvim dobar) kada je bio podigao slualicui na liniji uo mukarca i njegovu ljubavnicu koji su dogovarali tajnisastanak i predvianje njihova nadolazeeg bluda kojeg su lascivnoopisivali...Odjednom je osjetio strah pri pomisli daje Bartlett uhvatio njegovpogled te mu se pribliio, dok je za njim krenuo eik Ahmed."Onda? Uivate li, djeae moj?""Da, naravno. Ja - samo sam ekao priliku da vam zahvalim, obojici- ""Ovo je i za nas veliko zadovoljstvo, 'guuspudine Queen'" ree naloem engleskom.Ahmed mu je na to pokazao svoj sjajni osmijeh te mu pruio ruku."Nadam se da emo vas ponovno vidjeti, i nadamo se tome uskoro."Quinn je potom izaao u St. Giles. Nije bio primijetio da gaje jedanod preostalih gostiju otro odmjeravao proteklih nekoliko minuta,te je njegovo iznenaenje bilo i vie nego opravdano kada je osjetioruku na svom ramenu, nakon ega se okrenuo prema licu ovjekakoji gaje pratio sve do njegovog automobila."elio bih s vama izmijeniti koju rije, Quinne", rekao je PhillipOgleby.


26/187

U 12:30 idueg dana Quinn je podigao pogled s posla kojime se neba uspjeno bavio cijeloga jutra, dapae pokuavao sekoncentrirati. Nije zauo kucanje na vratima, no netko ih je ipak biootvorio. Bila je to Monica.

"eli li me izvesti na pie, Nicholase?"U petak 21. studenoga ovjek ranim tridesetih godina uhvatio jevlak iz Paddingtona na povratku za Oxford. Malo je tee pronaaoprazan odjeljak vagona prve klase, zavalio se na svoje sjedite ipotom pripalio cigaretu. Iz svoje je aktovke izvadio podebljukovertu koja je bila adresirana na njega ("ukoliko ne doe u praveruke, molimo vas vratiti Zavodu za strane ispite"), te je iz njeizvadio podue izvjee. Kliknuo je svojom kemijskom olovkomkoju je izvadio iz svoga unutarnjeg depa te je poeo zapisivatiusputne biljeke. Bio je ljevoruk te je svoje biljeke, ne ba uredno ipoprilino nespretno, upisivao na desnim marginama vrlo gustotipkanog dokumenta, a u samom pisanju ometala gaje i iznimnabrzina Inter-City vlaka koji je jurio kroz sjeverno predgrae. Kia jeukoso padala po prljavom prozoru vagona, pred kojim su sevelikom brzinom izmjenjivali telegrafski stupovi sa icama, dok jeon promatrao, koliko je to mogao u toj brzini, jesenski pejza. Kad je pokuao svoju pozornost opet posvetiti dokumentima predsobom, jednostavno mu je nedostajalo koncentracije. Jo prije negoli je bio otpoeo s itanjem, otiao je do vagonskog bifea gdje si jekupio dupli scotch. Od toga se osjeao bolje.U etiri sata vratio je spise u omotnicu, na kojoj je prekriio svojeime, C. A. Roope, te je napisao ,,T. G. Bartlett". Bartletta kao ovjekanije volio (bio je to osjeaj kojeg nije mogao skriti), no ipak je biodovoljno iskren da bi respektirao njegovo iskustvo, kao i njegovosjeaj za administraciju; stoga je obeao da e ove papire dostavitiZavodu jo istoga popodneva. Bartlett nikada nije dozvoljavaonijednu suvinu rije za vrijeme vijeanja, prije nego bi se iznijelarelevantna skica koja bi se tada predstavila svima prisutnima. I(Roope je to morao priznati) takav se period tiine uvijek doimaovrlo bitnim i prikladnim. U svakom sluaju bio je zavrio sa svojimnespretnim poslom s tim papirima, te jeRoope zatvorio svoju aktovku, nakon ega se opet zagledao u kiu.


27/187

Putovanje mu je prolo bre negoli je to mogao i zamisliti, i kroznekoliko minuta mokri vrhovi Oxforda nazirali su se s njegovedesne strane, a nakon toga vlak je stigao na postaju.Roope je proao kroz podzemnu eljeznicu te je strpljivo ekao u

redu za provjeru putnih karata, i nekoliko sekundi zabavljao se umislima debatom koja je trebala uslijediti. Tada je podigao svojupovratnu kartu za drugu klasu te ju je pruio ovjeku koji jeprovjeravao karte."Bojim se da u morati nadoplatiti ovu kartu. Na povratku samputovao drugom klasom.""Zar vam nije dolazio kondukter?""Nije.""Pa dobro. U tom sluaju to i nije toliko vano, zar ne?""Sigurni ste?""Kada bi barem svi bili tako poteni poput vas, gospodine.""Onda u redu, ako vi tako kaete."Roope je pozvao taksi i nakon to je izaao pred zgradom Zavodadao je vozau lijepu napojnicu. Pravokutnik blijedoga utog svjetlasjajio je iz gornjeg spremita pored bloka s uredima, dok su velikastabla stvarala nejasne visoke obrise podno mranoga neba. Tada jeopet poela padati kia.Charles Noakes bio je uvar Zavoda i njemu na usluzi; bio je mlad iusluan ovjek ija dua jo nije bila izjedena godinama stalne brigeoko zatvaranja prozora, poliranja podova, namjetanja bojlera, kao inamjetanja alarma u sluaju provala. Upravo je zamjenjivaofluorescentnu tubu u donjem hodniku kada je Roope uao uzgradu."Pozdrav, Noakese. Je li tajnik u zgradi?""Nije, gospodine. Cijelo je popodne vani.",,Oh." Roope je pokucao na Bartlettova vrata i potom pogledaounutra. Svjetlo je bilo upaljeno, no Bartlett je znao da su svjetlavjerojatno gorjela u svim prostorijama. Bartlett je oduvijek tvrdio dasamo paljenje fluorescentne tube troi struju jednako kao i da goripuna etiri sata. Bilo je oito da su svjetla bila ostavljena upaljenimau svim prostorijama - iz potpuno ekonominih razloga. Za trenutakse Roopeu uinilo daje zauo zvukove u unutranjosti prostorije, no


28/187

unutra ipak nije bilo nikoga. Na stolu se pak nalazila poruka: ,,Upetak poslijepodne idem za Banbury. Vraam se vjerojatno oko petsati.""Nije unutra, zar ne, gospodine?" Noakes je spustio male ljestve te je

ostao stajati."Nije. Ali nema veze. Razgovarat u ve s nekima od prisutnih.""Ne mislim da ih je danas mnogo ovdje, gospodine. elite li daprovjerim umjesto vas?""Ne, ne morate. Uinit u to sam."Pokucao je i zatim provirio u Oglebyjev ured. Oglebyja nije bilo.Pokuao je i u Martinovoj sobi. No ni Martina nije bilo.Tada je tiho pokucao na vrata Monice Height, nakon ega senagnuo ne bi li zauo kakav odgovor, a onda se uvar ponovnopojavio na fino oienom i ispoliranom hodniku."Pogledajte je li gospodin Quinn tu. Automobil mu je jo uvijekparkiran iza zgrade. Mislim da su ostali ve otili."Kad je maka ve otila, pomislio je Roope... Otvorio je Mo- nicinavrata i zavirio unutra. Soba je bila posve uredna, stol je bio ist, aispod njega je bila uredno uvuena kona fotelja.uvar je za to vrijeme uao u Quinnovu sobu, a Roope je krenuo zanjim. Zelena nepromoiva jakna bila je baena preko jedne stolice, aladica blieg ormara bila je otvorena te je otkrivala sveanjsvjetlouto obojenih mapa. Na stolu pod pritiskivaem za papirnalazila se Quinnova poruka koju si je zapisao kao podsjetnik zatipkanje nekih materijala. No Quinna takoer nigdje nije bilo.Roope nije jednom uo Bartletta kada je davao paljive upute kojese nisu odnosile samo na savjesno obavljanje rada za odravanjevisoke sigurnosti zatite dokumenata s pitanjima, ve se zalagao iza to da mu svatko ostavi poruku o tome gdje se u danom trenutkunalazi."Ipak je ostavio poruku za nas, Noakese. A to je i vie nego to seostali trude.""Ne vjerujem da e 'tkajnik' biti naroito sretan zbog ovoga."Noakes tekom mukom zatvori zadnju ladicu na ormaru, te jedobro provjeri nakon zatvaranja."Stari Bartlett pati od vika nekih manira, zar ne?"


29/187

"ak i previe, i to u svemu, gospodine." Na neki nain Noakes jetako pokazao da je u svakom sluaju uvijek bio na strani Bartletta."Zar ne mislite da je on ipak malo previe sitniav?""Ne mislim, gospodine. Hou rei, razni ljudi ulaze u urede, zar nije

tako? Jednostavno nikad ne moete biti dovoljno oprezni naovakvim mjestima.""Nikad. Apsolutno ste u pravu."Noakes se osjetio ugodno umirenim te je pomislio daje ipakumanjio Roopeovu sumnjiavost."Oprostite, gospodine, no smatram da je vjerojatno izabrao toplijitjedan za vjebovnu izobrazbu protupoarnih mjera.""1 to vam zadaje, zar ne?" Roope se namrti. Na takvoj izobrazbinije bio jo od razdoblja svog kolovanja."1 danas smo imali jednu, gospodine. Sve nas je izveo vani,smrzavali smo se nekih petnaest minuta. Bilo je uistinu hladno.Znam daje ovdje ak i pretopio, ali..." Noakes je htio progovoriti osvojoj svakodnevnoj borbi sa starim sustavom grijanja, no Roopea jedaleko vie zanimao sam Bartlett."Petnaest minuta? I to po ovakvom vremenu?"Noakes kimne. "No uzmite u obzir da nas je upozorio na to joranije ovoga tjedna, pa smo imali kapute i sve potrebno, a u tovrijeme nije kiilo, hvala Bogu na tome, ali - ""Ali zato vas je drao tako dugo?""Pa sada ve ima mnogo zaposlenih ovdje, i moramo navesti svojaimena, ba onako kako je na spisku. Uh, to podsjea na kolskedane. A onda nas 'tkajnik' poasti kratkim govorom."No Roope ga vie nije sluao, nije imao vremena ostati cijelu no dabi sluao uvarevu priu, te je nakon toga polako izaao na hodnik."To je pomalo udno, zar ne? Jutros su jo svi bili ovdje, a istoga ihpopodneva nema nigdje!",,U pravu ste, gospodine. Jeste li sigurni da vam ne mogu pomoi?""Ne, ne. Nije vano. Ja sam samo doao kako bih ovu omotnicupredao Bartlettu. Ostavit u mu je na njegovom stolu.""im popravim ovo svjetlo otii u gore na kat kako bih popioalicu aja. elite li i vi moda?""Ne, moram otii. No hvala vam, kao da jesam."


30/187


31/187


32/187


33/187

"Bili ste gdjeTMorse vie nita nije rekao, pa ak niti pokazao najmanji traakkrivnje ili zabrinutosti u svojim svjetlosivim oima."Prekrasna reklama, zar ne? Graani se meusobno sudaraju u

guvi dok ih policija dri koliko toliko pod kontrolom, a glavniinspektor kojeg imam na smjeni bio je na prokletom ianju!"Morse nije odgovorio."Situacija je ovakva, Morse - vi ste nadleni za ovaj sluaj. Moetedobiti i Lewisa, ako vam je potreban." Strange se tada okrenuo, alise u trenu sjetio jo neega."1 dokle god ne rijeite ovaj sluaj, do daljnjega vam zabranjujemodlaske na ianje, i to je zapovijed!""Moda mi vie nee ni trebati, gospodine." Morse se veselo nasmijeprema Lewisu, te si raskri put do ureda. "Kako mi kosa izgledaodostraga?""Jako lijepo, gospodine. Uistinu su vas lijepo oiali."Morse je sjeo u svoju crnu konu fotelju te se iroko nasmijeioprema Lewisu. "Onda? to mi imate rei?""Momak se zvao Quinn, gospodine. ivio je u prizemlju velikezgrade u Pinewood Closeu. Po njegovom izgledu ini se da je mrtavve izvjesno vrijeme. Pretpostavljam daje otrovan. On radi ("radio je", prekinuo gaje Morse) u Zavodu za strane ispite tamo negdje naWoodstock Roadu, ijedan se od njegovih kolega zabrinuo za njegate gaje potraio i potom naao u tom stanju. Mene su zvali upetnaest do deset. Otiao sam onamo s Dicksonom te obavio brzpregled stvari. Ostavio sam ga tamo gdje je i bio, nakon ega samvas nazvao.""Pa, evo, ja sam ovdje. to elite da napravim?""Poznavajui vas, gospodine, pomislio sam da ete poeljeti dauhitim tipa koji gaje pronaao."Morse se nasmije. "Je li on ovdje?""Eno ga u sobi za ispitivanje. Izvukao sam njegovu izjavu, notrebalo bi ga malo 'ietkati' prije negoli izjavu potpie.Pretpostavljam da ga elite vidjeti?""Da, ali to sada moe ekati. Imate li spreman automobil?""eka vas vani, gospodine."


34/187

"Vjerujem da niste obavijestili medicinare, nadam se?""Nisam. Pomislio sam da prvo moram priekati vas.""Odlino. Idi i potvrdi tu izjavu, a ja u te ekati vani za desetakminuta."

Morse je obavio dva telefonska poziva i ponovno poeljao svojukosu, zbog koje je bio iznimno sretan.Nekoliko je lica zainteresirano provirivalo kroz prozore s napolanavuenim zastorima u trenutku kada se policijsko vozilozaustavilo u Pinewood Closeu, koji je bio mali i obian polukruniniz kua povezanih zajednikim zidom, izgraenih pred nekihpedesetak godina, te su sada ve izgledale prilino otrcano. Velikdio drvene ograde koja je omeivala posjed trebao je tek odravatiprivid sigurnosti, jer ograda je bila ve nesigurna, puna plijesni,raskvaena od silnih kia i posve trula. Na svakom krajupolukrunog niza nalazio se dovoljno irok prostor za parkiralite,dok se lijevo od parkiralita trenutno nalazila korpulentna figurazapovjednika Dicksona, koji je nogom stupio na vlaan beton predmontanom i neofarbanom garaom; razgovarao je sa enom ranihpedesetih godina koja je bila vlasnik tog posjeda, kao i najmodavac jo nekoliko kua u susjedstvu. Premda je od tog najma oito dobroivjela, to se nije moglo zakljuiti po nainu njezina odijevanja: nijenosila visoke potpetice, a na sebi je imala bijedan stari kaput nadgrubom bijelom bluzom. Tog su trena Morse i Lewis iskoraili izpolicijskog vozila."Evo dolaze mozgovi, gospoice", promrmljao je Dickson, te jeistupio korak naprijed kako bi pozdravio glavnog inspektora. "Ovo je gospoa Jardine, gospodine. Ona je vlasnica posjeda, i ona nas jepustila unutra."Morse je uzvratio prijateljskim pozdravom, uzeo klju od Dicksonate mu dao uputu daje odvede u policijski automobil i od nje uzmeizjavu. Ovaj je jo neko vrijeme stajao ondje u tiini pogledavajuinaokolo. Uz rub kolnika nalazila se skupina malih stabala iarolikog grmlja koje je okruivalo zgradu titei je od pogleda sglavne ceste, stvarajui koliko toliko izgled privatnosti. Cesta predkuom nije bila odravana, te je njena nejednaka povrina bila punaudubina u kojima se zadravala voda. Zlijeb uz kolnik bio je pun


35/187

mokroga smeeg lia, dok je rasvjetni stup pred zgradom broj 1bio uniten. Ulazna vrata susjedne kue otvorila su se za nekolikoina, i sredovjena ena radoznalo je pogledala to se zbiva."Dobro jutro", razgovijetno je rekao Morse.

Vrata su se na brzinu zatvorila, i Morse se tada okrenuo kako bipregledao garau. Brava na vratima nije bila obijena, stoga je nije nidirnuo, ve se zadovoljio tek brzim pogledom kroz staklene plohena vrhu. Unutra je vidio tamnoplavi Morris 1300. Potom je priaoprednjem trijemu i stavio klju u bravu."Dobro je da ne vozi Cadillac, Lewise.""Nije ga vozio", tiho gaje ispravio Lewis.Prednja vrata Pinewood Closea broj 1 otvarala su se prema uskomhodniku u kojem se nalazio niz kuka za odjeu u dnu stubita kojesu se penjale uz zid na lijevoj strani. Morse je uao unutra i odmah je pogledao vrata na desnoj strani. "Ovo su ta?""Do njih, gospodine."Vrata su bila zatvorena, te je Morse izvadio svoje nalivpero i laganookrenuo kvaku."Nadam se da nisi posvuda ostavio svoje otiske, Lewise?""Otvarao sam sve na isti nain kao i vi, gospodine."Unutar prostorije svjetlo je jo uvijek bilo upaljeno, blijedo-naranaste zavjese bile su navuene, plinski je kamin bio upaljen,dok se, u fetalnom poloaju, izvaljeno na tepihu nalazilo tijelomladog mukarca. S obje strane kamina nalazile su se fotelje, apored one s desne strane nalazio se nii francuski stol za kavu, nakojemu je bila boca suhog sherryja. Boca je bila skoro puna, a jeftinaaa za sherry bila je poluprazna. Morse klekne te omirie kristalnoblijedu tekuinu."Jeste li znali, Lewise, da oko osamnaest posto mukaraca i okoetiri posto ena moe prepoznati cijanid?""Znai, otrov je u pitanju?""Mirie po otrovu. Rascvjetana breskva s mirisom gorkih badema -pomiriite." "'Mrtvaevo je lice bilo okrenuto na drugu stranu, dalje od vatre, te jeMorse kleknuo pored njega kako bi ga bolje promotrio. Malanakupina pjene skorila se oko stisnutih usnica, dok je vilica ve bila


36/187

ukoena; zjenice na mrtvaevom licu bile su iroke, dok mu je koabila morbidno plaviasta. "Imamo sve klasine simptome, Lewise.Teko da emo trebati autopsiju za ovo. Cijanidna kiselina. Usvakom sluaju medicinari e ubrzo doi ovamo." Uspravio se i

krenuo prema zavjesama, koje su se na krajevima skupile od oitoneprikladnog pranja, dok su se prema vrhu lagano irile. Vani jeMorse mogao vidjeti uzan vrt s neujednaenom, slabom travom, smalim odjeljkom za povre u krajnjem dijelu, dok je na lijevoj straninedostajao komad ograde. No taj je pogled u njegovim mislimazadobio neko znaenje, a onda se opet okrenuo prema unutranjostiprostorije. Na zidu nasuprot kaminu nalazile su se urednoposloene knjige, svezane neto debljim konopcem, a tu je bilo ipokustvo od tamnoga mahagonija. Vrataca s lijeve strane, koja subila otvorena, otkrivala su malu kolekciju aa za vino, kao i jednuneotvorenu bocu whiskeyja. Sve se inilo tako urednim i istim.Mala koara za papir nalazila se u udubljenju nalijevo od kamina, aunutar koa nalazila se kuglica od zguvanog papira koji je Morseizvadio te gaje vrlo oprezno rastvorio na komadu namjetaja:Gospodine Quinn, ne mogu stii oistiti sve ovoga popodneva jer je gospodin Evans bolestan te moram otii po recept kod njegovogdoktora. Javit u vam se i zavriti ienje nakon est, ako vam takoodgovara.A. EvansMorse je poruku dodao Lewisu. "Zanimljivo." "to mislite, koliko jedugo mrtav, gospodine?" Morse je jo jednom pogledao Quinna isamo slegnuo ramenima. "Ne znam. Dva ili tri dana, moda.""udno je da ga dosad jo nitko nije pronaao." ,,M-daaa. Kaete da je koristio samo ove prostorije u prizemlju?""Tako kae gospoa Jardine. Gore obino ivi jedan mladi par, noona je sada u rodilitu John Radcliffe i svaki tren oekuje bebu, anjezin mladi radi nou u Cowleyju i trenutno stanuje sa svojimroditeljima negdje u Oxfordu.""Hm." Morse je namjeravao otii, no odjednom je zastao. Dno vratabilo je na amaterski nain onesposobljeno i pri otvaranju je strugalopo tepihu, a oit je bio i propuh koji je ulazio ispod vrata drakajuivatru u kaminu.


37/187

"udno, zar ne, Lewise? Da sam ja ivio u ovoj sobi, ne bih sipostavio fotelju u smjeru propuha.""ini se daje ipak tako, gospodine.""Pitam se, Lewise... Pitam seje li to uinio on."

Oglasilo se zvono na ulaznim vratima i Morse je poslao Lewisa daotvori. "Reci momcima da mogu poeti s obradom kada buduspremni."Izaao je iz sobe te je kroz kuhinju uao u stranju stranu kue. I,naravno, opet je sve bilo vie nego uredno. Na crvenom stolunalazila se lista za namirnice: est jaja u kartonu, pola kile masla,pola kile engleskog sira Cheddar, dva komada vrhunskih niclizamotanih u celofan, kao i smea torba prepuna gljiva. Pored samihnamirnica nalazio se i raun iz supermarketa Quality, te se uMorseovim sivim oima pojavio traak uzbuenja."Lewise!"Nita drugo nije se inilo zanimljivim; sudoper, tednjak, hladnjak,dva kuhinjska stolca. Pored stranjih vrata, u prostoru ispod stuba,nalazila se mala smonica. Lewis, koji je za to vrijeme razgovarao spolicijskim lijenikom, pojavio se na vratima. "Gospodine?""to se dogaa?""Lijenik kae daje otrovan.""Prekrasno - medicinska znanost, Lewise. No sada se trebamopobrinuti za neto drugo. elim da provjeri svu hranu uhladnjaku, kao i ovu u smonici.""Oh." Lewis je u sebi pomislio kako bi ovjek njegovog statusa ipaktrebao biti iznad takvog drugorazrednog, skoro pa inovnikogposla; no on je i prije radio s Morseom pa je znao da je glavniinspektor ovakvim trivijalnim ili ak nepotrebnim zadacima vrlorijetko tratio svoje vrijeme. uo je samoga sebe kako odgovara da ese na posao baciti istog trena."Ja se vraam u postaju, Lewise. Vi ostanite ovdje dok se ne vratim."Vani je zatekao Dicksona i gospou Jardine, koji su stajali poredpolicijskog vozila. "elim da me odvezete u glavni ured, Dicksone."Okrenuo se prema gospoi Jardine."Bili ste vrlo ljubazni i susretljivi. Mnogo vam hvala. Imate liautomobil?"


38/187


39/187

vlasnik kue. Vlasnica se pojavila i pustila nas unutra, otprilikedesetak minuta kasnije. Policija je neko vrijeme istraivala kuu, ikada se narednik Lewis pojavio vani, rekao mi je da se morampripremiti za ok. Rekao mi je da je gospodin Quinn mrtav."

"Jeste li zadovoljni ovako sroenom izjavom?" Morse je izjavugurnuo preko stola."Nisam upotrijebio rije 'istraivali'.""Ah, morate nam oprostiti, gospodine. Nikad nita ne rjeavamo nasilu. Mi uvijek 'istraujemo'."Donald Martin je prihvatio objanjenje slabano se osmjeh- nuvi, te je nervoznim pokretom potpisao izjavu."Koliko ste dobro poznavali gospodina Quinna, gospodine?""Na ba dobro, da budem iskren. Bio je s nama tek - ""To ste rekli i u izjavi. No zato je tajnik poslao ba vas, a ne nekogadrugog?""Ne znam. Pretpostavljam da sam ga poznavao jednako kao i bilotko od nas.",,A to ste oekivali da ete pronai?""Pa, pretpostavljao sam daje moda bolestan ili takvo to, te nasvjerojatno nije mogao obavijestiti o svom izostanku.",,U kui postoji telefon.""Da, ali... Zapravo je mogao doivjeti srani udar, ili neto slinotomu."Morse kimne. "Da, shvaam. Znate li moda gdje ive njegoviroditelji?""Negdje u Yorkshireu, pretpostavljam. No u uredu bi vam mogli...""Naravno da bi. Je li imao djevojku?"Martin je bio svjestan otroga pogleda kojim ga je odmjeravaoinspektor, te su mu se usta naglo osuila. "Ne, koliko ja znam.",,U uredu nije postojao nitko tko mu se sviao?""Ne vjerujem." Oklijevanje je bilo minimalno, no Morse je ipakprimijetio traak sumnje."Poznate su mi ve neke stvari o njemu, gospodine. Koliko samshvatio, bio je samac, nije imao djevojku?"Da.""Jeste li vi oenjeni, gospodine?"


40/187

"Da.""Hm. Vjerojatno ste zaboravili kakav je to osjeaj kada ste samac."Morse bi bio sretniji da mu Martin nije govorio takve gluposti."Nije mi ba jasno na to ciljate, inspektore."

"Ah, ne brinite za to, gospodine. Obino ni samome sebi ne mogurazjasniti te stvari." Ustao je i poeo vezivati svoj kaput. "Bilo bivam bolje da se sada vratite u ured, jer bi se oni tamo moglizabrinuti za vas. Recite tajniku da u s njim stupiti u kontakt kadabudem imao vremena - i recite mu neka zakljua Qu- innov ured."Nemate pojma to - " tiho je zapoeo Martin."Bojim se da jako dobro znam to radim. On je vie nego sigurnoubijen." Inspektorova posljednja rije na jezovit je nain ostalalebdjeti u prostoriji.Tijekom protekloga desetljea Zavod za strane ispite svojom jemreom obuhvatio polovicu svijeta. Vie od stotinu prekomorskihcentara tog je jutra, 25. studenoga, zavravalo s ispitima izengleskog jezika. Za velik broj kandidata taj je ispit predstavljaonovu ansu za dobivanje diplome iz engleskog jezika, a za buduezaposlenike to je bio korak prema viem obrazovanju. No tek jemalen broj kandidata testove rjeavao sa zavidnom sposobnou.Samo je nekolicina kandidata ispitima pristupila po prvi put jer suprije toga bili bolesni ili sprijeeni, dok su se neki testovi jednostavno vraali posve prazni, zbog nedolaska kandidata, kojisu se tek morali odvaiti pristupiti ovako tekom ispitu. Toga jutra,u 11:55, prema uputama odreenima od strane ispitivakog tijela,nadzornici na pismenim ispitima u enevi, u istonoj i zapadnojAfrici, u Bombayu i Perzijskom zaljevu, upozorili su kandidate daim je ostalo jo svega pet minuta do predaje ispita. Kandidati sumorali provjeriti jesu li ispravno napisali svoja imena, kao i brojeveindeksa, na svojim ispitnim listovima koji su se trebali predatiposve uredni. U tom kratkom periodu, koliko im je preostalo,mnogi su kandidati pisali vrlo brzo i pritom su esto grijeili, noprioritet im je bio da pregledaju svoje odgovore prije negoli predajuispite, te ispitne papire ponovno posloe onako kako su ih i dobili.Nakon toga su se trebali odmaknuti od klupe, dok su zabrinutihlica promatrali svoje kolege (udaljeni pet stopa jedan od drugoga) u


41/187


42/187

Morse je mrzovoljno odvratio: "Ne morate me podsjeati.""Nema veze, Morse. Svi mi ve ionako polako umiremo.""Koliko je dugo mrtav?""Ne znam. Moda etiri, a moda pet dana - no manje od tri nije, u

to sam uvjeren.""Ipak nema velike pomoi od toga, zar ne?""Moram ga malo bolje pogledati.""Pa recite to mislite.""Neslubeno?""Neslubeno.""Jo od petka naveer ili od subote ujutro.""Cijanid?""Cijanid.""Mislite daje dugo trajalo?""Ne. Djeluje vrlo brzo ako dobijete pravu dozu.""Minute?""Daleko bre. No morat u pregledati i bocu i au, naravno."Morse se tada zagledao u dvojicu iza sebe koji su prahom za otiskeprekrivali sve povrine u sobi. "Neto ste ve otkrili?""ini se da je prostorija puna otisaka, gospodine." "To me neiznenauje previe. Jo neto, moda?" "Zasad nekoliko otisaka naboci, gospodine, kao i na ai." "Hm.""Moemo li odnijeti tijelo?""Sto prije, to bolje. No pretpostavljam da bismo prije toga moralipretraiti njegove depove." Tada se okrenuo prema lijeniku."Napravite vi to, hoete li, doktore?" "Postajete gadljivi, Morse? No, jeste li znali daje nosio sluni aparat? "

***U minutu do dva Morse je ustao te je pogledao prema Lewisu."Vrijeme je za jo jedno, ako uope popije i to, pametnj akoviu.""Neu vie, gospodine. Dosta mije.""To je tajna sretnog ivota, Lewise, da zna kada treba stati, a kadatreba nastaviti.""Onda u samo pola."Morse je otiao do bara te se nasmijeio konobarici. No uistinu i nijeba bio sretan. U ovakvim situacijama uvijek mu je pomagalo pivo,


43/187


44/187

"Onda... mislim da bi bilo dobro da mi ukratko kaete neto o ovommjestu: to radite, kako to radite... bilo to za to mislite da bi nammoglo pomoi. Quinn je ubijen, gospodine, u to nema sumnje, imoje je da istraim tko ga je ubio. Naravno, uvijek postoji

mogunost da njegov ubojica nema nikakve veze s ovim mjestom,ili s vaim ljudima, no za poetak bi mi trebalo neto odavde kakobih imao nekakav trag. Stoga, bojim se da u vas moratiuznemirivati iduih nekoliko dana, a to vam je, nadam se, jasno, zarne?"Bartlett kimne. "Dat emo sve od sebe da vam pomognemo,inspektore. Osjeajte se slobodnim da provedete istragu kakvamislite daje potrebna.""Hvala vam, gospodine. A sada, to mi moete rei?"U sljedeih pola sata Morse je saznao dosta injenica. Bartlett mu jerekao sve o svrsi, vanosti i organizaciji Zavoda, o osoblju koje jeprovodilo ispite. Morse je bio iznenaen i impresioniran: iznenaenkompleksnou zadataka koji su se ovdje izvodili, a impresioniranprije svega nevjerojatnom efikasnou i sposobnou tog malenogtajnika koji je sjedio za svojim stolom."to vas zanima vezano za Quinna?"Bartlett je tada otvorio ladicu te je iz nje izvukao mapu. "Ovo jesamo za vas, inspektore. To je Quinnova molba za posao. To e vamrei i vie nego to bih ja mogao."Morse je otvorio mapu i brzim je pogledom preletio po njezinomsadraju: bili su tu Quinnov ivotopis, svjedodbe, tri pismapreporuke i formular za zamolbu, na ijem je vrhu Bartlett bionapisao: "Zaposlen 1. rujna". No, bez obzira na to, Morse je i daljebio prilino zabrinut. Zupci u stroju poeli su se okretati kako treba,ali na neki su se nain ipak odbijali meusobno zakvaiti. Zatvorio je mapu te je onako vie za sebe promrmljao da e je kasnijeprouiti, a zatim je ponovno pogledao Bartletta. Razmiljao je otome kako e se taj iznimno efikasan um nositi s problemomQuinnovog ubojstva, no inilo se da je Bartlett bio u stanju itatimisli."Vi znate da je on bio gluh, zar ne, inspektore?""Gluh? O, da." Policijski lijenik bio mu je to spomenuo, no Morseu


45/187

je to oito bilo manje vano."Svi smo bili vie nego impresionirani nainom na koji se on nosio stim svojim hendikepom.""Koliko je zapravo bio gluh?"

"Za nekoliko godina bio bi zasigurno posve ogluio. Takva je barembila zdravstvena prognoza."Dok je govorio o tome, Bartlett je u Morseovim oima prvi putugledao traak zainteresiranosti."Zar nije malo udno da ste ga onda uposlili, gospodine?""Mislim da biste zapravo vi trebali biti zaueni, inspektore. Vrlo jeteko bilo pretpostaviti da je bio gluh. Osim sluenja telefonom, to je ipak predstavljalo problem, u svemu ostalom bio je dapaeizniman.""Jeste li ga moda zaposlili ba zato to je bio gluh?""elite rei, jesmo li osjeali suut prema njemu? O, to ne. Premasudu samog odbora, on je bio najbolji ovjek za posao.""O kakvom se to odboru radi?" Je li Morse tada ugledao traak opreza u Bartlettovom oku? U tonije mogao biti siguran. No ono to je osjetio jest da je otrica onogamalog zupca sada poela lagano bockati. Poneto zadovoljnijezavalio se u fotelju."Taj se odbor sastoji od dvanaest zastupnika, ukljuujui i mene,naravno.""Zastupnici? A oni su - ?""Oni su neto kao upravitelji kole, zapravo.""Oni ne rade ovdje?""Za Boga miloga, ne. Svi su oni sveuilini profesori. Ovdje senalazimo u dvoterminskim sastancima kako bi se oni uvjerili dasvoj dio posla valjano obavljamo.""Imate li moda njihova imena?"Morse je zainteresirano gledao prema listi s otipkanim imenimakoju mu je tada dodao Bartlett. Pored svakog imena zastupnika,pojedinano, nalazili su se svi bitni podaci vezani za sveuilite,predmet, stupanj, doktorat i ostale akademske titule, i jedno ime ste liste jednostavno mu je privuklo pogled."Vidim da su mnogi od njih oksfordski ljudi, gospodine."


46/187

"Dovoljno dobro, zar ne?""Tek jedan ili dvojica iz Cambridgea.",,D-aa.""Nije li Quinn bio s koleda Magdalene u Cambridgeu?"

Morse je stao pretraivati mapu, no Bartlett mu je istog trenapotvrdio tu injenicu."Vidim daje i gospodin Roope pohaao isti koled.""Zaista? To nisam zamijetio.""Primijetili ste vi ve mnogo toga, ako mogu tako rei.""Ne znam zbog ega, ali Roopea uvijek povezujem s ChristChurchom. Tamo je bio primljen jo kao student, ako emo bitiprecizni, inspektore." Njegove su oi sada bile vrlo bezazlene, te seMorse upitao nije li maloprije pogrijeio."Koji je Roopeov predmet?""On je kemiar.""Dobro, dobro." Morse je pokuavao obuzdati iznenaenje u svomglasu, ali to mu ba nije polazilo za rukom. "Koliko ima godina?Znate li moda?""Mladac je. Tridesetak ili neto vie.""Znai, otprilike kao i Quinn?""Tako nekako.""Jo me zanima samo jedna stvar, gospodine." Pogledao je na svojsat i shvatio daje ve etvrt do pet."Kada ste zadnji put vidjeli Quinna? Moete li se toga sjetiti?""Prologa petka. U to sam siguran. No udna je to stvar. Prije negoste se pojavili, svi smo se pokuavali sjetiti kada smo ga zapravoposljednji put vidjeli. Bilo je vrlo teko odrediti taj podatak. Nosiguran sam da sam ga posljednji put vidio u petak popodne.Trebao sam ii na sastanak u Banbury, u tri sata, i nisam siguran jesam li ga vidio prije negoli sam otiao.",,U koliko ste sati napustili svoj ured, gospodine?""Negdje oko dva i petnaest.""Mora da ste vozili prilino brzo.""Imam brz automobil.""Dvadeset i dvije, dvadeset i tri milje?"Bartlett trepne. "Svi mi imamo neke svoje slabosti, inspektore, no


47/187


48/187

"Koliko godina ima vaa ker, gospoo ili gospoice Height?"Nasmijala se opravdavajui njegovo pitanje. "Sve je u redu,inspektore. Razvedena sam, a Sally ima esnaest godina.""Mora da ste se udali vrlo mladi." (esnaest, zaboga!)

"Bila sam dovoljno luda da se udam u osamnaestoj, inspektore.Nadam se da ste vi ipak pametniji.""Ja? O da, zapravo, ne, hou rei. Ja nisam oenjen, da budemiskren." Njihovi su se pogledi na trenutak susreli i Morse je u tomeosjetio opasnost. No sada je ve bilo vrijeme da lijepoj Monici uputinekoliko vanih pitanja."Kada ste posljednji put vidjeli gospodina Quinna?""udno je da me to pitate. Ba smo..." I tada je ponovila priu vrloslinu onoj Bartlettovoj. Posljednji gaje put vidjela u petak ujutro - uto je svakako bila sigurna. No, petak popodne? Toga se nije bamogla sjetiti. Zapravo joj je to bilo poprilino teko. Ipak, petak jebio pred koliko? - Prije pet dana.(Mogao je biti mrtav ve etiri ili pet dana - tako je bio rekao ilijenik.)"Je li vam se sviao gospodin Quinn?" Morse je paljivoodmjeravao njenu reakciju, i shvatio je da je to bilo pitanje na kojeona kao da nije bila odve spremna."Nisam ga ba dobro poznavala, naravno. A koliko - ? Dva ili trimjeseca? No, da sviao mi se. Bio je vrlo draga osoba.""Jeste li se vi sviali njemu?""to pod time mislite, inspektore?"to li je mislio? "Pa mislio sam - da budem iskren, pomislio sam - ""Pomislili ste na to jesam li mu bila privlana?""Pretpostavljam da si po tom pitanju on nije mogao pomoi.""Jako ste dragi, inspektore.""Je li vas ikada pozvao da izaete s njim?""Jednom ili dvaput pozvao me je u neki bar u vrijeme ruka.""I pristali ste?""A zato ne?""to je on pio?""Sherry, koliko se sjeam.""Avi?"


49/187

Jo je jednom jezikom ovlaila usne. "Ja imam malo skuplji ukus.""U koji ste bar otili?""U 'Horse and Trumpet' - tu na kraju ulice. Malo i vrlo ugodnomjesto. I vama bi se svidjelo."

"Moda se jednom tamo i vidimo.""Zato ne?""Imate malo skuplji ukus, kaete?""Pa mogli bismo se nai na pola puta."Pogledi su im se ponovno susreli, a Morseu se uinilo daje u svojojglavi zauo zvona. Ustao je: "ao mi je to sam vas ovoliko zadrao,gospoice Height. Nadam se da ete se svojoj kerki ispriati u mojeime.",,0h, bit e s njom sve u redu. U zadnje je vrijeme esto bila samakod kue. Ponovno pohaa nekoliko sati iz opeg obrazovanja pa jeputaju kui kada nema nikakav ispit.""Jasno mije." Morse je stajao pred vratima i nije mu se ba dalo otii."Morat emo se jo jednom vidjeti, u to nema sumnje.""I ja se nadam, inspektore", odgovorila je ugodno i potiho, a uz to iprokleto izazovno.Njezine su posljednje rijei odzvanjale u Morseovim mislima dok jeodlazio niz hodnik."Napokon!" promrmljao je Lewis za sebe. U predvorju je sjedio vedvadesetak minuta - s Bartlettom, Oglebyjem i Mar- tinom. Ovi susa sobom imali kapute i aktovke, a oito nisu bili zadovoljni to sumorali ostati, sve dok Morse nije doao do njih te im se obratio snekoliko rijei. Quinnova je smrt oito i preko njih bacila zastorpomutnje, te su meusobno imali malo to za rei. Lewisu se sviaoOgleby, no od njega je saznao jako malo: sjeao se da je vidioQuinna prologa petka ujutro, no ne i kasnije tijekom dana, a naostala pitanja koja mu je Lewis postavio odgovorio je oito vrloiskreno. No od toga ipak nije bilo neke koristi. S druge straneMartin je bio posve drugaijeg karaktera; poprilino uan inervozan, i inilo se daje cijela ta situacija itekako djelovala nanjega, jer on se nije mogao sjetiti daje uope vidio Quinna tijekomtog petka.Pomalo nespretno, Morse je svima zahvalio na trudu te je saopio


50/187


51/187

konate fotelje, svaka sa svoje strane stola, bile su uredno uvueneispod pisaeg stola ija je povrina bila besprijekorno ista, osimnekoliko plitkih zdjelica koje su sadravale nekoliko poruka (s timeda je jedna zdjelica bila prazna). Tu se nalazio i dnevni zapisnik s

upisanim imenima i brojevima telefona kao i beznaajnimrkarijama iscrtanim po vanjskim rubovima stranica samogdnevnika. Uz dva nasuprotna zida, sve do samog stropa, nalazilesu se ladice s testovima iz povijesti kao i izdanja klasine engleskeknjievnosti, sa utim, crvenim, zelenim i bijelim hrbatima koji suprostoriji dodavali bistrinu i jasnou. Tri tamnozelena metalnaormara stajala su pored treega zida, dok je etvrti ormar na sebiimao perplou s reprodukcijama slika Atkinsona Grimshawa;njegovih brodskih dokova u Hullu i Liverpoolu. I bijeli je tepih, kojise ondje nalazio, pokazivao koliko se ulagalo u izgled te prostorije.Morse je sjeo u Quinnovu fotelju te je iznad stola zamijetio prazanko za otpatke koji je bio prekriven prilino otrcanom krpom. Snjegove desne strane, na malom crnom stolu, nalazila su se dvatelefona, jedan bijeli, a drugi sivi, dok je pored njih leao sveanjtelefonskih brojeva."Vi pretraite metalne ormare, Lewise, a ja u se pozabaviti ovimladicama.""Traimo li neto odreeno, gospodine?""Ne, koliko je meni poznato."Lewis je odluio raditi naporno, drei se svojih metoda, to je bilodaleko interesantnije nego sluati besmislice. Odjednom je shvatiokoliko je rada i ljubavi bilo uloeno u formuliranje pitanja za javniispit. Zadnja ladica u metalnom ormariu bila je prepuna debelihsmee-utih mapa koje su sadravale skice, dokaze te prve i drugekorekcije - pa ak i tree korekcije listova koji su se odnosili nastandardnu razinu obrazovanja u engleskom kolstvu."ini mi se da bih ovdje lako mogao doi do nekoliko testova zastandardnu razinu obrazovanja, gospodine."Morse je tek promrmljao kako ti papiri nisu bili vrijedni pozornosti,te je nastavio sa svojim prilino nesustavnim pretraivanjem gornjedesne ladice Quinnova stola. Shvatio je da tu nije imao bogznakakvog uspjeha; naao je tek nekoliko spojnica i klamarica za papir,


52/187

nekoliko gumica za omatanje, etiri lijepo obloena uredska notesa,ravnalo, dvije roendanske estitke ('S ljubavlju, Monica', pisalo jena jednoj od njih - opa, tko bi rekao!), paketi utih kemijskiholovki, jedno otrilo, nekoliko pisama iz sveuilinog fonda za

umirovljenje, kao i pismo iz centra za gluhe, kojim su obavjetavaliQuinna da su lekcije iz itanja s usana bile prebaene iz Oxpensa uHeadin- gton Tech. Nakon to je sve to ispremjetao, Morse seokrenuo knjigama to su bile iza njega, te se zagledao u red podslovom M. Izabrao je Marvellovu zbirku pjesama. inilo se dajeprije njega netko izuavao knjigu na odreenoj stranici, jer se knjigau Morseovim rukama odmah otvorila na pjesmi "To his CoyMistress", i Morse je proitao redak koji ga je podsjetio na godinekoje su ve neko vrijeme bile prisutne u njegovim mislima:" Grob je lijepo i osobno mjestoAli ne vjerujem da itko tamo vodi ljubav... "I upravo tako, Quinn je leao u policijskoj mrtvanici. Imao je svojenade i svoje snove, ba kao i svaki drugi smrtnik... Morse je vratioknjigu na isto mjesto na polici, te se neto ivlje okrenuo premadrugoj ladici.Dva su policajca tako bila zaposlena nekih etrdeset i pet minuta, aLewis je polako poeo osjeati umor. "Mislite li da sada ve gubimovrijeme, gospodine?""Jeste li oednjeli, ili to?""Jednostavno ne znam za ime tragam, i to je sve."Morse nije odgovorio. A nije ni Lewis.U sedam sati Lewis je pregledao sadraj dva od tri metalna ormara,i tada je stavio klju u bravu treega, no istovremeno je dohvatiosveanj debelih mapa te je sjeo za stol. Prva mapa koju jepregledavao bila je puna kopiranih dokumenata, od kojih su nekibili stari i po dvije godine, i svi su bili oznaeni slovima GB/MF,dok su odgovori iz sindikata i engleskog odbora svi poinjali s"Dragi George"."Mora da su ovo papiri koje je preuzeo na deko, Quinn,gospodine."Morse zainteresirano kimne dok je pretraivao crni letonski stol, jedini objekt u sobi kojeg jo nije bio dovoljno istraio. No inilo se


53/187

da Quinn oito nije bio sklon oponaanju Evelyna ili Pepsa, te suneki datumi i vrijeme bili naknadno upisani na dokumente.Tek su se dvije toke u spisu inile pomalo osobnima: 'Roendan(23. listopada)', te upozorenje samom sebi: 'Donaldu dugujem jednu

funtu'.S obzirom da od toga nije bilo koristi za daljnju istragu, Morse jepolako izbrojio sve navedene sastanke; gotovo su se svi odnosili nareviziju ispitnih pitanja unutar dvanaest tjedana ili neto manje. Stonije bilo loe. Jedan ili dva sastanka: jedan od njih bio je odran sengleskim odborom 30. rujna, a onaj drugi, koji je trajao dva dana,bio je utanaen s AED - to god ta kratica znaila - i odrao se od 4.do 5. studenoga."to li znai AED, Lewise?""Nemam pojma, gospodine.""Pokuajte pogoditi.""Asocijacija engleskih debila."Morse se nasmije te zatvori blok. "Skoro ste gotovi?""Jo dvije ladice.""Promislite jesu li vrijedne toga?""Odmah u ih pretraiti, gospodine.",,U redu." Morse se zavalio u fotelju s rukama iza glave, te je jo jednom razgledao sobu. Nije to bio spomena vrijedan poetakcijelog sluaja, no moda je bilo prerano za donoenje ikakvihzakljuaka. Odluio je nazvati u glavni ured. inilo se daje sivitelefon za vanjske linije, te gaje Morse zgrabio i privukao sebi. Noim je podigao slualicu, odmah ju je vratio na njezino mjesto. Ispodnaranastog bloka na stolu ugledao je pismo koje je nekako bioprevidio. Bilo je napisano na papiru koji je pripadao koli FredericDelius u Bradfordu, a na njemu je bio datum: ponedjeljak, 17.studenoga.Dragi Nick,nemoj me zaboraviti kada bude formirao svoj tim za ispitna pitanjau iduoj godini. Formulare emo dobiti na vrijeme. Gryce nije basusretljiv kada su svjedodbe u pitanju, no vjerojatno si primijetioda sam ja ovjek s dobrom naobrazbom i zavidnim iskustvom ustandardnom i naprednom obrazovanju. I to vie od toga moe


54/187


55/187

Ispod teksta nalazio se neitljiv potpis, i to je bilo sve. Morse semalo namrtio dok je promatrao omotnicu koja je bila naslovljenana G. Bland, Esq, MA i oznaena velikim crvenim slovima:"PRIVATNO I STROGO POVJERLJIVO". Tog trena lice mu se

razvedrilo, a on je utke dodao pismo Lewisu. Ve su bili izgubilidosta vremena.Potom je ponovno lijeno otvorio dnevnik s napomenama i ugledaokalendar s unutarnje strane prve stranice. Tog trenutka njegove suse ruke posve ohladile, kao daje krv prestala dotje- cati u njih, i potonu i hitnji u njegovom glasu Lewis je istog trena shvatio dajeinspektor bio vidno iznenaen."Koji je datum na marki s te omotnice, Lewise?""Trei oujka.""Ove godine?"Lewis ponovno pogleda. "Da, gospodine.""Vidi, vidi, vidi!""to ste nali?""udno, zar ne, Lewise? U pismu se kae da je u pitanju bio petak,dvadeseti. No koji petak 20. u kojem mjesecu?" Ponovno jepogledao u kalendar. "Nije u pitanju oujak. Ni travanj. Nije nisvibanj. A ni lipanj. A nije ni srpanj. A sve bi se trebalo pripisatiformularima za ispite jo od prologa ljeta.""Netko je mogao i zabrljati s datumima, gospodine. Moda se netkooslanjao na godinu prije - "No Morse ga nije sluao. Opet je uzeo pismo i nekoliko minuta gapromatrao strastvenim intenzitetom. Tada je kimnuo, onako vie zasebe, dok se lagan osmijeh proirio njegovim licem."Lewise, djeae moj, opet ste uspjeli!""Jesam li, gospodine?""Ne kaem da smo se pribliili identitetu osobe koja je ubilaNicholasa Quinna, to nemojte ni pomisliti. No, rei u vam jednustvar: Poinjem razmiljati o tome da ve imamo dobar trag zato jezapravo ubijen! Ukoliko se ipak ne radi o vrlo okrutnoj sluajnosti -""Moete li to malo bolje pojasniti, gospodine?""Pogledajte ponovno to pismo, Lewise, i upitajte se zato je tako


56/187

beznaajno dopisivanje oznaeno kao 'privatno i strogo povjerljivo'.Onda?"Lewis kimne. "Slaem se, gospodine, no ne ini mi se odve bitnim,ali - "

"No bitno je, Lewise. U tome i jest stvar! Mi poinjemo s itanjem slijeve strane, slaete li se? No neto mi govori da ovi stranci poinjuitati zdesna!"Lewis je jo jednom promotrio pismo, a onda su se njegove oiirom rastvorile. "Koji ste vi stari lopov, gospodine!""Da, moda ponekad", rekao je Morse.U 19:35 uvar je pokucao na vrata, nakon ega je provirio unutra."Ne elim vas ometati, gospodine, no ako...""Onda ni nemojte", prekine ga Morse, nakon ega su se vrata tihozatvorila. Dvojica su policajaca sjedila za stolom jedan nasuprotdrugome smijui se.Morsea nikada nisu toliko zanimali tehniki podaci vezani zaznanost patologije, no u srijedu ujutro itao je jedno takvo izvjeepoput strastvenog pornofila koji je tragao za sonim detaljima."Najmanja doza koja je mogla biti fatalna bila je ona od pola drama(medicinska mjera za teinu - op. prev.) farmakopej- ske kiseline, ili0,6 grama nehidrantnog cijanida... koje je brzo bilo izmijenjeno usamom tijelu nakon smrti, gdje se povezalo sa sumporom... Ah, tusmo znai... i u skladu s ovim analizama zakljuuje se daje smrtnastupila odmah... no na tijelu nije bilo nikakvih abrazija niogrebotina po emu bi se moglo zakljuiti daje tijelo eventualno bilopomicano nakon smrti..."Vrlo interesantno, pomislio je Morse te je nastavio s itanjem. "...Sve je ukazivalo na injenicu da se to dogodilo otprilike 72-120 sati prijenegoli je tijelo bilo otkriveno. Nije mogue biti precizniji odovoga..." Kao i u svakom slinom sluaju, promrmljao je za sebeMorse. Nikada se nije prestao pitati zato uz sav taj medicinskinapredak nije bilo mogue tono odrediti vrijeme smrti. I upravo iztog razloga nametalo se pravo pitanje: kada je Quinn umro?Ako se moglo vjerovati Aristotelu (a zato ne?) istina bi vjerojatnobila negdje u sredini: recimo oko 94 sata. to bi u tom sluajuznailo u petak, recimo negdje u vrijeme ruka. Ali je li to bilo


57/187

mogue? Morse je odloio izvjee te je opet razmislio o tome gdjese Quinn mogao nalaziti prolog petka. Da. Moda bismo trebalipitati Quinnove kolege gdje su se nalazili prolog petka kad vekau da ga nisu vidjeli. No bilo je jo vremena; ionako e ih jo

jednom morati ispitati. U svakom sluaju, jedna je stvar sada bila jasna. Tko god da se igrao s Quinnovom bocom sherryja morao jeneto znati o samom otrovu - morao je znati neke osnove. No tkolije to mogao biti...? Morse je opet pregledao police te je s njihskinuo knjigu Glaistera i Rentoula Sud- ska medicina itoksikologija, te je potraio poglavlje o cijanidu (stranica 566), i dok je itao prve retke lagano se nasmijao. Ono to ga je zanimaloupravo je bilo pred njegovim oima: i sve je bilo detaljno opisano.Pa zato i ne bi? Cijanid se nije toliko promijenio tijekom godina...Sjetio se Hitlera i njegove klike u berlinskom bunkeru. Ono je biocijanid, zar ne? Cijanid. Samoubojstvo! Uh! Ono to je bilo oitouvijek bi se pojavilo posljednje u Morseovim mislima, no onda jeshvatio daje najloginiji odgovor na njegova pitanja bio ovaj: dajeQuinn izvrio samoubojstvo. No kada bi malo bolje o tomerazmislio shvatio bi da ni to nije bio realan odgovor. Ako i jestizvrio suicid, zato lije k vragu tako postupio...?Lewis se nemalo iznenadio kada gaje Morse pola sata kasnije odveou svoj dom u sjevernom Oxfordu. Ondje je posljednji put bio preddvije godine, te je bio vrlo ugodno iznenaen s obzirom naurednost i udobnost njegova doma. Morse je nakratko nestao, aliodmah potom provirio je kroz vrata te je rekao Lewisu da se samposlui piem."Moe, gospodine. Da natoim i vama?""Moe. Natoite mi sherry. Natoite ga i sebi.""Alija bih radije...""Dajte, za promjenu, napravite kako vam je reeno, ovjee!"Nije bilo neobino vidjeti Morsea da tako naglo mijenjaraspoloenja, te se Lewis jednostavno prilagodio raspoloenju svognadreenog. Soba je bila vrlo dobro opskrbljena piem pa je Lewisdohvatio male ae u koje je natoio sherry. Sjeo je u fotelju pitajuise to li ga sad oekuje.Ispijao je svoje pie na pomalo enstven nain, a kada se Morse


58/187

pojavio tekuinu u ustima jednostavno je progutao."Shvaate li, Lewise? Da je to pie bilo otrovano, sada vas ve ne bibilo.""Pa ne bi ni vas, gospodine."

"Pa ba i ne. Ja svoje jo nisam ni dotaknuo."Lewis je polako odloio svoju au, sada napola praznu, te je polakopoeo shvaati svrhu te predstave. ,,A uz to bi na boci i na aamaostali moji otisci...""Aja sam trebao, prije negoli smo poeli piti, obje ae dobro oistiti,a nakon svega bih svoj sherry izlio u slivnik, oprao svoju au - i svibismo bili mirni, zar ne...?""Bez obzira na sve, netko se ipak trebao uvui u Quinnov stan kakobi otrovao sherry.""Pa i ne ba. Netko mu je bocu mogao dati i kao dar.""Ipak, imajte na umu da nitko ne poklanja otvorene boce! Osimtoga, bio bi vraki posao ponovno zaepiti bocu nakon to bijeotvorio. Zapravo, budimo realni, to ipak nije izvedivo.""Moda i nije bilo potrebe za tim", rekao je Morse tiho, kao da nijeobraao pozornost na Lewisa. Na trenutak je stajao tiho, zurei usvoju zamagljenu prolost koja se na neki nain i dalje zadravalana pragu njegove svijesti, no on ju je uporno odbijao primiti dubljeu svoje misli. Bilo je to neto to je imalo veze s jednom lijepommladom djevojkom; no njezin se lik nekako stopio s ostalim lijepimmladim djevojkama. Jer neko ih je uistinu bilo mnogo, nekad...Razmiljaj o neem drugom! Tada e stvari doi na svoje mjesto.Svoj je sherry popio naiskap, nakon ega si je natoio novo pie."Skoro kao da pije limunadu, zar ne, Lewise?""U emu je stvar, gospodine?""Mislim da problemu moramo pristupiti malo delikatnije. Moda senalazimo na tragu neega uistinu velikog, to morate shvatiti. Ipak,nije ba dobro pourivati stvari. elim saznati to su svi oni izureda radili prologa petka, ali elim da oni znaju to u ih pitati.""Zar ne bi bilo bolje - ?""Ne. Ne bi bilo poteno, u svakom sluaju."Lewis se tada pomalo izgubio. "Mislite da je netko od njih etveroubio Quinna?"


59/187

,,A to vi mislite?""Ne znam, gospodine. Ali ako im kaete unaprijed - ""Da?""Pa u tom sluaju imat e unaprijed spremne odgovore. Ve e

neto izmisliti - ""A to je ono to i elim da uine.""No to ako je netko od njih ubio Quinna - ?""elite rei da e ve imati spreman alibi?""Da."Iduih nekoliko trenutaka Morse je utio, a onda je, kao da jeodjednom htio promijeniti temu, rekao: "Jeste li me vidjeli prologpetka, Lewise?"Lewis je nakratko otvorio, a potom opet zatvorio usta."Ma dajte, pa mi radimo u istoj zgradi, zar ne?"Lewis se potrudio, ali nije mogao iznai pravi odgovor. inilo sedaje proli petak bio tako daleko. to li je on zapravo radio prologapetka? Je li uope bio vidio Morsea?"Vidite na to ciljam, Lewise? Nije ba lako, zar ne? Trebali bismoim dati ansu.""No, dobro, ali tko god daje ubio Quinna, morat e se uistinupotruditi oko tog prolog petka.""Naravno."Lewis je tada ustao. Mnoge stvari kod njegovog efa za njega su bilepoput slagalice, a sada se osjeao kao dio takve slagalice, i to ba utrenutku kada je Morse otvorio prednja vrata sobe to su se nalazilaiza Lewisovih lea: ,,A po emu ste ba toliko sigurni daje Quinnbio ubijen prolog petka?"Margaret Freeman bila je neudana, a bila je vitka, ustvari jednostavna i priprosta djevojka s pomalo klonulim trepavicama.Radila je za Zavod neto vie od tri godine. Prije toga bila je glavnatajnica gospodina Blanda, a zatim je bila zamoljena da se prebacikod gospodina Quinna.Prole je noi vrlo malo spavala i sve do zore pokuavala jeobuzdati vlastiti strah od novoga dana. No Morse (koji je biouvjeren da je razumio takve stvari), bio je jako iznenaen kada jepokleknula i zaplakala ve nakon nekoliko minuta najobinijeg


60/187

ispitivanja. Ona je bila sigurna daje Quinna vidjela prologa petkaujutro. Diktirao joj je pisma od 10:45, to je potrajalo sve do kasnihpopodnevnih sati, kada je sva pisma odnijela u Quinnov ured gdjeih je odloila u pliticu na njegovom stolu. No tog petka popodne

Quinna vie nije vidjela, zapravo inilo joj se da je nekamo biootiao, premda se nije mogla sjetiti gdje. Nakon opreznogpodbadanja od strane Morsea sjetila se daje Quinnova nepromoiva jakna i dalje bila prebaena preko jedne stolice; i da!, bila je tu i jedna poruka za nju, s njenim inicijalima na vrhu, MF, a ispod nje senalazio krai tekst (,,Dr. Bartlett je volio kada su ostavljali poruke,gospodine"); no nije se mogla sjetiti sadraja... bilo je neto u stilu...ma ne. Bila je tek rije o nekom njegovom izlasku, pomislila je. Otome kako e se vrlo skoro vratiti, moda? No nije se mogla sjetitineeg konkretnog.Morse ju je ispitivao u Quinnovom uredu, i nakon to je otilazapalio je cigaretu i sve je injenice nanovo razmotrio. Sve je to bilovrlo interesantno. Zato ta poruka nije tamo i ostala? Quinn se vrlovjerojatno bio vratio te je zguvao poruku... No ko za otpatke bio jeprazan. Moda su je odnijeli istai! No Quinn je jo bio iv izmeu11 i 11:15 tog petka ujutro. Na tome su se trebale graditi injenice, usvakom sluaju.Lewisu je bilo nareeno da potrai uvara i da otkrije to sedogaalo sa smeem iz kancelarija. I u tome gaje pratila srea. Dvijevelike crne vree sa smeem stajale su na malom prostoru poredzgrade, ekajui da ih se odnese, i traenje papira u njima ipak jebio laki posao od kopanja po pravim kantama za smee. U svakom je sluaju bio i bri. Mnogi su papiri bili poderani, ali na sreu nisubili zguvani u papirnate lopte; sve su to bili formulari s datumimana vrhu, kao i skice za pisanje pisama. No nije bilo i Quinnoveporuke namijenjene njegovoj tajnici, i Lewis je ipak bio razoaran sobzirom daje taj papir bio glavni cilj njegove potrage.No naao je nekoliko (meusobno vrlo slinih) poruka od Bartletta,za koje je Lewis osjetio da bi mogle biti od neke koristi; sve ih jeodnio u Quinnov ured, gdje se nalazio Morse, koji je draotelefonsku slualicu iz koje se uo signal za zauzetu liniju. Lewis jetada izvukao jednu poruku, nakon ega je Morse odloio slualicu


61/187

te je stao itati tekst pred sobom:PORUKA SVIM ZAPOSLENICIMA PONEDJELJAK 17.STUDENOGAPROTUPOARNA VJEBA

Poarni alarm e se oglasiti u podne, u petak 21. studenoga, i tadae svi zaposlenici morati prestati sa svojim radom, ugasiti svasvjetla i elektrine naprave, zatvoriti sva vrata i prozore, te izaivani na parkiralite kroz prednja vrata zgrade. Nitko ni iz kakvograzloga ne smije ostati u zgradi, i s radom se nee zapoeti doklegod svi ne budu postrojeni vani. S obzirom da je najavljeno hladno ivlano vrijeme, od zaposlenika se trai da sa sobom imaju svojekapute; isto tako nadamo se da vjeba nee potrajati vie od desetminuta. Od svih oekujem punu suradnju.U potpisu, T. G. Bartlett (tajnik)"Oprezna osoba, zar ne, Lewise?" "ini se vrlo efikasnim,gospodine." "Kao da nita ne preputa sluaju." "to bi to trebaloznaiti?""Pa pitam se zato mi nita nije rekao o ovoj protupoarnoj vjebi,to je sve." Nasmijao se u vlastiti brk, i Lewis je znao da je tu moralobiti jo neega; to jednostavno nije bilo sve. "Moda vam nije rekaozato to ga niste pitali." "Moda. No, u svakom sluaju, pitajte gajeli bilo prozivke. Nikad se ne zna - moda bismo Quinnovu smrtmogli pomaknuti s 11:15 na 12:15."Crveno je svjetlo gorjelo pred Bartlettovim vratima, i dok je Lewisneodluno stajao pred njima, pored njega je proao Donald Martin."To svjetlo pokazuje daje trenutno netko unutra s njim, zar ne?"Martin kimne. "Bio bi vrlo ozlovoljen da ga netko od zaposlenikaprekine za vrijeme sastanka, ali mislim..." inilo se da je zbogneega vrlo nervozan, te je Lewis iskoristio mogunost (kako mu jeMorse dao naputak) irenja informacija da e sve Quinnove kolegevrlo brzo biti ispitane o tome gdje se koji od njih nalazio prologapetka."Ali to - ? On ipak ne moe - ""Moe on mnogo toga, gospodine."Lewis je pokucao na Bartlettova vrata i potom uao. Monica Heightse okrenula, vidno uznemirena, dok se tajnik tek dobroduno


62/187


63/187

vrlo uurbano apnuo na uho. Zajedno su nestali u Monicinomuredu.ef inovnika sjeao se one vjebe, naravno. Sve se odvijalo poplanu, i tajnik je paljivo pregledao listu prisutnih prije negoli su se

svi zaposlenici vratili svojim obvezama. Od dvadeset i estzaposlenika samo su trojica nedostajala. No svi su oni bili naposebnim mjestima: gospodin Ogleby bio je u Oxford UniversityPressu; jedan od daktilografa imao je gripu, a jedan od mladihinovnika bio je na godinjem odmoru. Pore

tihi svijet nicholasa quinna

Documents