thomas s. kuhn - struktura znanstvenih revolucija.pdf

Download Thomas S. Kuhn - Struktura znanstvenih revolucija.pdf

Post on 15-Jan-2016

371 views

Category:

Documents

80 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

  • Thomas S. Kuhn

    STRUKTURA

    ZNANSTVENIH

    REVOLUCIJA

  • Socioloka biblioteka

    Izdavai Naklada Jesenski i Turk

    Hrvatsko socioloko drutvo

    za izdavae Mio Nejami (NJT)

    Saa Boi (HSD)

    urednik biblioteke

    Goran Batina

    urednik izdanja

    Vjekoslav Afri

    tehniki urednik Momir Oljaa

    prijevod i lektura

    Mirna Zeli

    recenzenti

    Katarina Peovi Vukovi Davorka Mati

    prijelom: Momir Oljaa

    grafiki urednik: Boris Kuk

    Izvornik:

    The Structure of Scientific Revolutions, Thomas S. Kuhn

    Licenced by The University of Chicago Press, Chicago, Illinois, U.S.A.

    Copyright 1962, 11 by The University of Chicago. All rights reserved

  • SADRAJ

    PREDGOVOR

    I UVOD: ULOGA ZA POVIJEST

    II PUT K NORMALNOJ ZNANOSTI

    III PRIRODA NORMALNE ZNANOSTI

    IV NORMALNA ZNANOST KAO RJEAVANJE ZAGONETKI

    V PRIORITET PARADIGMI

    VI NEPRAVILNOSTI I POJAVA ZNANSTVENIH OTKRIA

    VII KRIZA I NASTAJANJE ZNANSTVENIH TEORIJA

    VIII ODGOVOR NA KRIZU

    IX PRIRODA I NUNOST ZNANSTVENIH REVOLUCIJA

    X REVOLUCIJE KAO PROMJENE POIMANJA SVIJETA

    XI NEVIDLJIVOST REVOLUCIJA

    XII RAZRJEAVANJE REVOLUCIJA

    XIII NAPREDAK KROZ REVOLUCIJE

    POSTSCRIPT (1969.)

    POGOVOR (Vjekoslav Afri)

  • PREDGOVOR

    Ogled koji slijedi prvi je potpuni objavljeni izvjetaj o projektu izvorno zapoetom prije gotovo petnaest godina. U to sam vrijeme na poslijediplomskom studiju teorijske fizike privodio zavretku svoju disertaciju. Stjecajem sretnih okolnosti sudjelovao sam u

    eksperimentalnom teaju koji je na fakultetu bio osmiljen s ciljem predstavljanja fizike onima koji se ne bave prirodnim znanostima, te sam

    tako prvi puta doao u dodir s povijeu znanosti. Na moje veliko iznenaenje ta je zastarjela teorija i praksa radikalno uzdrmala neka moja temeljna shvaanja prirode znanosti i razloga njezine posebne uspjenosti.

    Radilo se o shvaanjima koja sam temeljio djelomino na svojoj znanstvenoj naobrazbi, a djelomino na dugotrajnom usputnom zanimanju za filozofiju znanosti. Bez obzira na pedagoku korisnost i apstraktnu prihvatljivost, ta se poimanja nekako nisu uklapala u ono to je prouavanje povijesti pokazalo. Ipak, ona su bila i ostala fundamentalna za mnoge znanstvene rasprave, pa se inilo vrijednim ispitati njihove slabosti vezane uz bliskost istini. Ishod je bio otar zaokret u mojim karijernim planovima, zaokret od fizike ka povijesti znanosti, a potom, postupno, od

    relativno odreenih povijesnih problema natrag ka vie filozofijskim pitanjima koja su me u poetku i odvela ka povijesti. Izuzmemo li nekoliko lanaka, ovaj je ogled prvi od mojih objavljenih radova u kojemu prevladava zanimanje za rana pitanja. Djelomino, to je pokuaj objanjavanja samome sebi i prijateljima kako je uope dolo do toga da budem odvuen od znanosti ka njezinoj povijesti.

    Prva prigoda da dublje istraim neke zamisli predstavljene u tekstu koji slijedi pruila mi se dok sam bio mlai lan Drutva Harvardskog sveuilita. Da nije bilo tog razdoblja slobode, prijelaz na novo polje istraivanja bio bi mnogo tei, a moda ak i nemogu. Dio svog vremena tijekom tih godina posvetio sam povijesti iste znanosti. Posebno sam nastavio s prouavanjem djela Alexandrea Koyra i prvi put se susreo s djelima milea Meyersona, Hlne Metzger i Anneliese Maier.1 Mnogo

    jasnije nego drugi znanstvenici tog vremena, ta je skupina pokazala to je znailo misliti znanstveno u razdoblju kada su se kanoni znanstvenog miljenja uvelike razlikovali od dananjih. Iako sve vie dovodim u pitanje neke njihove povijesne interpretacije, njihova su djela, zajedno s djelom

    Great Chain of Being A. O. Lovejoya, uz izvorne materijale koji su bili

  • primarni, bila presudna za oblikovanje mog shvaanja o tome to bi povijest znanstvenih ideja mogla biti.

    Znaajni dio svog vremena proveo sam, meutim, u istraivanju podruja koja nisu imala oite veze s povijeu znanosti, ali u kojima istraivanje sada otkriva probleme sline onima na koje mi je povijest skrenula panju. Fusnota na koju sam sluajno naiao odvela me do eksperimenata kojima je Jean Piaget osvijetlio razliite svjetove djeteta koje raste kao i proces prijelaza iz jednog u drugi svijet.2 Jedan me od

    mojih kolega naveo da itam predavanja iz psihologije percepcije, posebno psihologa gestalt usmjerenja; drugi me je uveo u spekulacije B. L. Whorfa

    o utjecaju jezika na poimanje svijeta; W. V. O. Quine otkrio mi je

    filozofske dvojbe oko razlikovanja analitikog i sintetikog.3 Tu vrstu istraivanja metodom sluajnog uzorka doputalo je Drutvo znanstvenika i samo sam tako mogao naii na gotovo nepoznat rad Ludwiga Flecka Entstehung und Entwicklung einer wissenschaftlichen Tatsache (Basel,

    1935.), ogled koji je anticipirao mnoge moje vlastite ideje. Zajedno s

    primjedbama mog kolege Francisa X. Suttona, Fleckov me rad potaknuo

    da shvatim da bi se te ideje mogle uklapati u sociologiju znanstvene

    zajednice. Iako e itatelj pronai svega nekoliko pozivanja na neko od ovih djela, njihov sam dunik na vie naina nego to sam to sada u stanju rekonstruirati i procijeniti.

    Tijekom posljednje godine istraivake stipendije na Harvardu dobio sam poziv da odrim predavanje na institutu Lowell u Bostonu, te se tako ukazala prva prigoda za isprobavanje moje koncepcije znanosti koja se jo razvijala. Ishod je bila serija od osam javnih predavanja koja sam odrao tijekom oujka 1951. godine na temu Traganja za fizikom teorijom. Tijekom slijedee godine poeo sam predavati povijest iste znanosti. Problemi prenoenja znanja u jednom podruju koje nikad nisam sustavno prouavao ostavili su mi tijekom gotovo cijelog jednog desetljea malo vremena za eksplicitnu artikulaciju ideja koje su me prvotno do njega

    i dovele. Sreom, te su se ideje ipak pokazale izvorom implicitne orijentacije i izvjesnog strukturiranja problema za vei dio mojih predavanja odranih starijim studentima. Zbog toga zahvaljujem svojim studentima za dragocjene lekcije o ivotnoj sposobnosti mojih stavova i odgovarajuoj tehnici za njihovo uspjeno priopavanje. Isti problemi i ista orijentacija zajedniki su veini preteito povijesnih i oito razliitih studija koje sam objavio od zavretka stipendije. Neke od studija bave se integralnim udjelom koji neka metafizika ima u kreativnom znanstvenom

  • istraivanju. Druge se bave nainom na koji se eksperimentalni temelji nove teorije akumuliraju i bivaju prihvaeni od ljudi vjernih nekoj nespojivoj starijoj teoriji. U tom procesu oni opisuju tip razvoja koji sam u

    tekstu nazvao raanje nove teorije ili otkria. Postoje i druge takve veze.

    Zavrni stupanj razvoja ovog ogleda poeo je kada sam primio poziv da akademsku godinu 1958/59. provedem u Centru za napredno

    prouavanje drutvenih znanosti. Ponovo sam imao prigodu posvetiti punu panju problemima o kojima e u daljnjem tekstu biti govora. to je jo vanije, jednogodinji boravak u zajednici koju su najveim dijelom inili znanstvenici iz podruja drutvenih znanosti, potaknuo me na suoavanje s neoekivanim problemima razlika izmeu takvih zajednica i zajednica znanstvenika iz podruja prirodnih znanosti, u kojima sam stjecao svoju naobrazbu. Posebno sam primijetio da meu znanstvenicima drutvenih znanosti esto dolazi do neslaganja o prirodi legitimnih znanstvenih problema i metoda. I povijest i moja osobna poznanstva doveli su do toga

    da pomislim da znanstvenici koji se bave prirodnim znanostima imaju

    vre ili trajnije odgovore na takva pitanja nego njihovi kolege koji se bave drutvenim znanostima. Meutim, praksa astronomije, fizike, kemije ili biologije obino ne izaziva one kontroverze oko temeljnih stvari, a te kontroverze recimo meu psiholozima ili sociolozima djeluju gotovo endemski. Pokuavajui otkriti izvor te razlike shvatio sam kakvu ulogu u znanstvenom istraivanju igra ono to od tada zovem paradigmama. Smatram da su to univerzalno prihvaena znanstvena dostignua koja nekoj zajednici praktiara neko vrijeme pruaju modele problema i rjeenja. Kad je taj djeli mozaika koji je nedostajao konano uklopljen u cjelinu, osnovni su se obrisi ovog ogleda vrlo brzo poeli ocrtavati.

    Ne smatram potrebnim ovdje opisivati kasniji razvoj ogleda, ali bih

    ipak nekoliko rijei posvetio obliku koji je zadrao tijekom revizija. Prije nego to je prva verzija bila zavrena i velikim dijelom revidirana, predviao sam da e se rukopis pojaviti iskljuivo kao jedan tom edicije Enciklopedija ujedinjene znanosti. Urednici tog pionirskog pothvata prvo

    su me nagovarali, potom od mene ishodili vrstu obvezu, a na kraju s iznimno puno takta i strpljenja ekali na rezultat. Mnogo im dugujem, posebno Charlesu Morrisu, za odluujui poticaj i savjete oko rukopisa. Meutim, zbog prostornih ogranienja Enciklopedije bilo je neophodno izloiti gledita u vrlo saetom i shematinom obliku. Iako su kasnija zbivanja donekle ublaila ogranienja i omoguila paralelno nezavisno izdanje, ovaj je rad ostao vie ogled nego potpuna knjiga kakvu bi moj

  • predmet svakako zahtijevao.

    Budui da je moj osnovni cilj potaknuti promjenu naina promatranja i procjene poznatih podataka, shematina narav ovog prvog predstavljanja ne bi trebala biti nikakav nedostatak. Naprotiv, itatelji koji su vlastitim istraivanjima pripremljeni za preorijentaciju kakvu ovdje zastupam, moda e doi do zakljuka da je taj nain sugestivniji i laki za prihvaanje. Meutim, ima i nedostataka koji opravdavaju moje predoavanje (na samom poetku) nekih vrsta proirenja, u smislu opsega i u smislu dubine, za koja se nadam da u ih na kraju ukljuiti u svoju obimniju verziju. Puno je vie povijesnog materijala na raspolaganju, nego to sam mogao iskoristiti u ogranienom prostoru. Osim toga, ti materijali potjeu i iz povijesti biologije i iz povijesti fizike. Odluka d

Recommended

View more >