thomas kuhn - struktura znastvenih revolucija

Download Thomas Kuhn - Struktura Znastvenih Revolucija

Post on 20-Jan-2016

42 views

Category:

Documents

2 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Struktura Znastvenih Revolucija

TRANSCRIPT

  • S T R U K T U R A Z N A N S T V E N I H

    R E V O L U C I J A

    Thomas S. Kuhn

    D R U G O I Z D A N J E

    Naklada Jesenski i Turk Zagreb, 2002.

  • Sadraj

    Predgovor 7

    I Uvod: Uloga za povijest 15 II Put ka normalnoj znanosti...................................................................23 III Priroda normalne znanosti....................................................................35

    IV Normalna znanost kao rjeavanje zagonetki 47 V Prioritet paradigmi.................................................................55 VI Nepravilnosti i pojava znanstvenih otkria 63

    VII Kriza i nastajanje znanstvenih teorija 77 VIII Odgovor na krizu 89

    IX Priroda i nunost znanstvenih revolucija 103 X Revolucije kao promjene poimanja svijeta 121

    XI Nevidljivost revolucija 145 XII Razrjeavanje revolucija 153 XIII Napredak kroz revolucije 169

    Postscript - 1 9 6 9 183

    Pogovor (Vjekoslav Afri) 219 Kazalo pojmova i imena 245

  • Predgovor

    Ogled koji slijedi prvi je potpuni objavljeni izvjetaj projektu izvorno zapoetom prije gotovo petnaest godina. U to sam vrijeme na poslijediplomskom studiju teorijske fizike privodio zavretku svoju disertaciju. Stjecajem sretnih okolnosti sudjelovao sam u eksperimentalnom teaju koji je na fakultetu bio osmiljen s ciljem predstavljanja fizike onima koji se ne bave prirodnim znanostima, te sam tako prvi puta doao u dodir s povijeu znanosti. Na moje veliko iznenaenje taje zastarjela teorija i praksa radikalno uzdrmala neka moja temeljna shvaanja prirode znanosti i razloga njezine posebne uspjenosti.

    Radilo se shvaanjima koja sam temeljio djelomino na svojoj znanstvenoj naobrazbi, a djelomino na dugotrajnom usputnom zanimanju za filozofiju znanosti. Bez obzira na pedagoku korisnost i apstraktnu prihvatljivost, ta se poimanja nekako nisu uklapala u ono to je prouavanje povijesti pokazalo. Ipak, ona su bila i ostala fundamentalna za mnoge znanstvene rasprave, pa se inilo vrijednim ispitati njihove slabosti vezane uz bliskost istini. Ishod je bio otar zaokret u mojim karijernim planovima, zaokret od fizike ka povijesti znanosti, a potom, postupno, od relativno odreenih povijesnih problema natrag ka vie filozofijskim pitanjima koja su me u poetku i odvela ka povijesti. Izuzmemo li nekoliko lanaka, ovaj je ogled prvi od mojih objavljenih radova u kojemu prevladava zanimanje za rana pitanja. Djelomino, to je pokuaj objanjavanja - samome sebi i prijateljima - kako je uope dolo do toga da budem odvuen od znanosti ka njezinoj povijesti.

    Prva prigoda da dublje istraim neke zamisli predstavljene u tekstu koji slijedi pruila mi se dok sam bio mlai lan Drutva Harvardskog sveuilita. Da nije bilo tog razdoblja slobode, prijelaz na novo polje istraivanja bio bi mnogo tei, a moda ak i nemogu. Dio svog vremena tijekom tih godina posvetio sam povijesti iste znanosti. Posebno sam nastavio s prouavanjem djela Alexandrea Koyra i prvi put se susreo s djelima milea Meyersona, Hlne Metzger i

    7

  • Struktura znanstvenih revolucija

    8

    Anneliese Maier.1 Mnogo jasnije nego drugi znanstvenici tog vremena, ta je skupina pokazala to je znailo misliti znanstveno u razdoblju kada su se kanoni znanstvenog miljenja uvelike razlikovali od dananjih. Iako sve vie dovodim u pitanje neke njihove povijesne interpretacije, njihova su djela, zajedno s djelom Great Chain of Being . . Lovejoya, uz izvorne materijale koji su bili primarni, bila presudna za oblikovanje mog shvaanja tome to bi povijest znanstvenih ideja mogla biti.

    Znaajni dio svog vremena proveo sam, meutim, u istraivanju podruja koja nisu imala oite veze s povijeu znanosti, ali u kojima istraivanje sada otkriva probleme sline onima na koje mi je povijest skrenula panju. Fusnota na koju sam sluajno naiao odvela me do eksperimenata kojima je Jean Piaget osvijetlio razliite svjetove djeteta koje raste kao i proces prijelaza iz jednog u drugi svijet.2 Jedan me od mojih kolega naveo da itam predavanja iz psihologije percepcije, posebno psihologa gestalt usmjerenja; drugi me je uveo u spekulacije B. L. Whorfa utjecaju jezika na poimanje svijeta; W. V. O. Quine otkrio mi je filozofske dvojbe oko razlikovanja analitikog i sintetikog.3 Tu vrstu istraivanja metodom sluajnog uzorka doputalo je Drutvo znanstvenika i samo sam tako mogao naii na gotovo nepoznat rad Ludwiga Flecka Entstehung und Entwicklung einer wissenschaftlichen Tatsache (Basel, 1935.), ogled koji je anticipirao mnoge moje vlastite ideje. Zajedno s primjedbama mog kolege Francisa X. Suttona, Fleckov me rad potaknuo da shvatim da bi se te ideje mogle uklapati 1 Posebno utjecajni bili su Alexandre Koyr, Etudes Galilennes, 3 sveska, Paris

    1939.; Emile Meyerson, Identity and Reality, u prijevodu Kate Loewenberg, New York, 1930.; Hlne Metzger, Les doctrines chimiques en France du dbut du XVIIe

    la fin du XVIIIe sicle, Paris, 1923., te Newton, Stahl Boerhaave et la doctrine chimique, Paris, 1930.; takoer i Anneliese Maier, Die Vorlufer Galileis im 14. Jahrhundert ("Studien zur Naturphilosophie der Sptscholastik ; Rim, 1949.).

    2 Budui da su prikazivali koncepte i procese koji takoer potjeu neposredno iz

    povijesti znanosti, dva su se sklopa Piagetovih istraivanja pokazala posebno vanima: The Childs Conception of Causality, u prijevodu Marjorie Gabain, London, 1930. i Les notions de mouvement et de vitesse chez l ' enfant, Paris, 1946.

    3 Whorfova djela u meuvremenu je sabrao John . Carrol u izdanju Language,

    Thought and Reality - Selected Writings of Benjamin Lee Whorf, New York, 1956. Quine je predstavio svoje stavove u djelu "Two Dogmas of Empiricism", ponovo objavljenom u njegovu From a Logical Point of View, Cambridge, Mass., 1953., str. 20-46.

  • Predgovor

    u sociologiju znanstvene zajednice. Iako e itatelj pronai svega nekoliko pozivanja na neko od ovih djela, njihov sam dunik na vie naina nego to sam to sada u stanju rekonstruirati i procijeniti.

    Tijekom posljednje godine istraivake stipendije na Harvardu dobio sam poziv da odrim predavanje na institutu Lowell u Bostonu, te se tako ukazala prva prigoda za "isprobavanje" moje koncepcije znanosti koja se jo razvijala. Ishod je bila serija od osam javnih predavanja koja sam odrao tijekom oujka 1951. godine na temu "Traganja za fizikom teorijom". Tijekom slijedee godine poeo sam predavati povijest iste znanosti. Problemi prenoenja znanja u jednom podruju koje nikad nisam sustavno prouavao ostavili su mi tijekom gotovo cijelog jednog desetljea malo vremena za eksplicitnu artikulaciju ideja koje su me prvotno do njega i dovele. Sreom, te su se ideje ipak pokazale izvorom implicitne orijentacije i izvjesnog strukturiranja problema za vei dio mojih predavanja odranih starijim studentima. Zbog toga zahvaljujem svojim studentima za dragocjene lekcije ivotnoj sposobnosti mojih stavova i odgovarajuoj tehnici za njihovo uspjeno priopavanje. Isti problemi i ista orijentacija zajedniki su veini preteito povijesnih i oito razliitih studija koje sam objavio od zavretka stipendije. Neke od studija bave se integralnim udjelom koji neka metafizika ima u kreativnom znanstvenom istraivanju. Druge se bave nainom na koji se eksperimentalni temelji nove teorije akumuliraju i bivaju prihvaeni od ljudi vjernih nekoj nespojivoj starijoj teoriji. U tom procesu oni opisuju tip razvoja koji sam u tekstu nazvao raanje nove teorije ili otkria. Postoje i druge takve veze.

    Zavrni stupanj razvoja ovog ogleda poeo je kada sam primio poziv da akademsku godinu 1958/59. provedem u Centru za napredno prouavanje drutvenih znanosti. Ponovo sam imao prigodu posvetiti punu panju problemima kojima e u daljnjem tekstu biti govora. to je jo vanije, jednogodinji boravak u zajednici koju su najveim dijelom inili znanstvenici iz podruja drutvenih znanosti, potaknuo me na suoavanje s neoekivanim problemima razlika izmeu takvih zajednica i zajednica znanstvenika iz podruja prirodnih znanosti, u kojima sam stjecao svoju naobrazbu. Posebno sam primijetio da meu znanstvenicima drutvenih znanosti esto dolazi do neslaganja prirodi legitimnih znanstvenih problema i metoda. I povijest i moja osobna

    9

  • Struktura znanstvenih revolucija

    10

    poznanstva doveli su do toga da pomislim da znanstvenici koji se bave prirodnim znanostima imaju vre ili trajnije odgovore na takva pitanja nego njihovi kolege koji se bave drutvenim znanostima. Meutim, praksa astronomije, fizike, kemije ili biologije obino ne izaziva one kontroverze oko temeljnih stvari, a te kontroverze -recimo meu psiholozima ili sociolozima - djeluju gotovo endemski. Pokuavajui otkriti izvor te razlike shvatio sam kakvu ulogu u znanstvenom istraivanju igra ono to od tada zovem "paradigmama". Smatram da su to univerzalno prihvaena znanstvena dostignua koja nekoj zajednici praktiara neko vrijeme pruaju modele problema i rjeenja. Kad je taj djeli mozaika koji je nedostajao konano uklopljen u cjelinu, osnovni su se obrisi ovog ogleda vrlo brzo poeli ocrtavati.

    Ne smatram potrebnim ovdje opisivati kasniji razvoj ogleda, ali bih ipak nekoliko rijei posvetio obliku koji je zadrao tijekom revizija. Prije nego to je prva verzija bila zavrena i velikim dijelom revidirana, predviao sam da e se rukopis pojaviti iskljuivo kao jedan tom edicije Enciklopedija ujedinjene znanosti. Urednici tog pionirskog pothvata prvo su me nagovarali, potom od mene ishodili vrstu obvezu, a na kraju s iznimno puno takta i strpljenja ekali na rezultat. Mnogo im dugujem, posebno Charlesu Morrisu, za odluujui poticaj i savjete oko rukopisa. Meutim, zbog prostornih ogranienja Enciklopedije bilo je neophodno izloiti gledita u vrlo saetom i shematinom obliku. Iako su kasnija zbivanja donekle ublaila ogranienja i omoguila paralelno nezavisno izdanje, ovaj je rad ostao vie ogled nego potpuna knjiga kakvu bi moj predmet svakako