The Aegean Bronze Age Skripta

Download The Aegean Bronze Age Skripta

Post on 09-Aug-2015

104 views

Category:

Documents

2 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Egejske civilizacije bronanog doba

TRANSCRIPT

THE AEGEAN BRONZE AGE By Oliver Dickinson + biljeke sa predavanja

UVODU proteklom stoljedu postalo je oito kako je povijest Grke znatno dua nego to su sami Grci zamiljali. Vrh razvoja dosegli su jo u bronanom dobu, da bi zatim potonuli u dugi period Mranog doba te iz njega izali tek u 8. stoljedu pr. Kr. Njihova je civilizacija bila djelomian suvremenik ranim civilizacijama Bliskog Istoka, ali nije imala mnogo dokumenata iz kojih bi se, za razliku od civilizacija Bliskog Istoka, njezina povijest mogla rekonstruirati. Zbog toga se pribjeglo pokuaju izvlaenja i rekonstruiranja injenica iz grkih mitova te se na osnovi njih zasniva najranija grka povijest. Jedini nain na koji bismo mogli protumaiti legende i potkrijepiti ih dokazima jesu arheoloki pronalasci. Egejsko bronano doba je zapravo prapovijest,dostupna samo putem arheolokih metoda. Egejska je arheologija u osnovi zapoeta Schliemannovim iskapanjima iji su pronalasci u Mikeni bili toliko impresivni da se inilo prirodnim upotrijebiti termin Mikenski na sline materijale pronaene u slijededim godinama na mnogim egejskim nalazitima. Druga vana Schliemannova otkrida u Grkoj bila su na mjestima slavnim u grkoj tradiciji, Tirynsu i Orchomenosu te nakon njega, premda je Tsountas vodio mnogo daljnjih istraivanja u Mikeni, nije bilo vedih pokuaja da se potvrdi istinitost legendi. Umjesto toga, Tsountas je pokazao interes za dokaze materijalne kulturne i razvoja, istraujudi prvo pred Mikenski stadij na Kikladima, uglavnom kroz iskapanja groblja, a kasnije ak i ranije neolitike stadije Tesalije, osobito Sesklo i Dimini. Prvo stratigrafsko iskapanje velikih razmjera u Egeji dogodilo se u Phylakopima na Melosu (1896 1899) kako bi se prouila veza Tsountasove otoke civilizacije sa Mikenskom. Do svog objavljivanja, 1904., ta su istraivanja bila u potpunosti zasjenjena onim otkridima sa kretskih istraivanja koja su zapoela 1900. na Knossosu, Phaistosu, Palaikastru, Gourniji i drugdje. Iskapanja u palai u Knossosu bila su najspektakularnija i najbolje objavljena te je1

njihov voditelj, Arthur Evans, brzo nainio kronoloku shemu podijelivi kretski materijal u 3 faze, Ranu, Srednju, i Kasnu, Minojske civilizacije (prema legendarnom kralju Minosu). Ta je shema bila gotovo paralelna tripartitnoj podjeli egipatske povijesti u Staro, Srednje i Novo Kraljevstvo, sa prethodnim Neolitskim periodom te je odmah prihvadena i posluila je kao temelj za sve slijedede klasifikacije egejskog prapovijesnog materijala. Uspostavljanjem prevlasti Krete, Mikenska je civilizacija potisnuta na provincijalni status te je to injenica potakla interes za ranije faze na kopnu koje su oito imale malo veze s Kretom, a osobito u neolitikom periodu.

GEOGRAFSKI UVJETI I PRIRODNI RESURSIGeografski i klimatski uvjeti te prirodni resursi Grke (Egeje) vani su u razmatranju njezine povijesti. Zemlja, klima i opskrba vodom odluuju koje se kulture uzgajaju. Grka je uglavnom planinska zemlja sa malo obradivih povina do 50%. Neplodna je i na rubu gladi. Negdje je organizirana zajednica mogla unaprijediti agrarnu proizvodnju. Nakon posljednjeg ledenog doba, geografska se slika mijenja te ju odlikuju morska prostranstva to ima velik utjecaj na razmjenu trgovakih dobara na velikim udaljenostima. Morski putovi od Egeje vode prema: Maloj Aziji, juno prema Kreti i dalje Rodu, anadolijskoj obali, Cipru i Bliskom Istoku. Takoer vrlo vaan trgovaki put u smjeru juga vodi izravno prema Egiptu. Negdje u 15. stoljedu pr. Kr. otvara se put prema zapadu, Siciliji i Junoj Italiji. More je za Egeju vrlo vano. Izvor je hrane i omogudilo je ekonomski procvat Egeje. Grka je vrlo trusno podruje. Na mjestu je dodira afrike i euroazijske ploe to uzrokuje este vulkanske aktivnosti. Tamo pronalazimo razne vrste kamena od kojih su neki vulkanskog podrijetla. Rudnici: na Melosu se vadio opsidijan na Kreti kameni kristal i alabaster na Parosu, u Atici i Naxosu najbolji bijeli mramor Laurion u Atici izvor je bakra i srebra mijeanih s olovom na otocima Sifnosu i Kythnosu vadio se bakar2

Od bakra i kositra dobiva se bronca. Zlato i bakar su se konstantno uvozili jer ih na Kreti nije bilo dovoljno.

Najstarija zemljoradnika naselja u Grkoj otkrivena su gdje je najvie obradive zemlje, u Tesaliji. Naselja Sesklo i Dimini i na Kreti (Knossos) datirana na poetak 7. tis. pr. Kr. Na Kreti se naselja podiu na nenastanjenom podruju. Zbog slinosti u keramici vrsti penice, cigle i tehnike, stariji istraivai su mislili da su novi kolonisti doli iz Anadolije. Danas se smatra da je taj proces rezultat lokalne ekspanzije ranije neolitske populacije. Kulturno arite Egeje u tom razdoblju je sjeverni dio Egeje. Oko 5000. g. pr. Kr. javljaju se prva naselja na Kikladima u obliku trgovakih i ribarskih postaja te zbog potrage za metalima. Kreta postaje aritem Egejskog svijeta u 2. tis. pr.Kr. Beocija, Atika, Korintija i Argolida su sredita kasnije mikenske kulture. Lokaliteti: u Meseniji lokalitet Pilos, Kikladi; skupina otoka, Elida (Elis); Olimpija, Fokida; Delfi

Svaka civilizacija je kultura, ali svaka kultura nije civilizacija. Najvanija dostignuda kulture su pismo i urbani nain ivota te upravo te dvije stvari kulturu ine civilizacijom. Minojska kultura je civilizacija, Heladska kultura prije pojave pisma nije civilizacija, Mikenska kultura jest civilizacija.

HISTORIJAT OTKRIDA Te civilizacije gotovo nisu ostavile ostatke svoga postojanja, za njih se jednostavno nije znalo. Vidljive se bile jedino Kiklopske zidine u Mikeni. Za otkride Egejskih civilizacija bronanog doba najzasluniji je Nijemac Heinrich Schliemann i njegovo istraivanje u Mikeni 1876. g. Nalazi koje je tamo pronaao bili su impresivni te je cijeloj kulturi dat naziv Mikenska. Takoer, Schliemann nije bio kolovani arheolog ved amater. Otkrio je ostatke konstrukcijesa kraljevskim grobom. Schliemann je tvrdio kako je grobnica koju je otkrio zapravo grobnica mikenskih kraljeva te je tvrdnju potkrijepio Pauzanijom koju je imao u ruci.

3

Pauzanija je vodi iz 2. st. pr. Kr. koji opisuje to vidjeti u Grkoj. Pauzanija tvrdi da su tamo pokopani mikenski kraljevi. Schliemann je iskopavao u grobnom krugu A te nakon Mikene u Tirintu i Orhomenu. Naslijedio ga je Christos Tsountas koji je nastavio iskopavanja Mikene, posebno tolosa i palae. Veliku panju posvetio je istraivanju Kiklada i Tesalije (Sesklo, Dimini). Tsountas je taj koji je konstruirao naziv Kikladska civilizacija. Na Melosu od 1896. 1899. vrena su istraivanja visoke stratigrafije to je koristilo za studiranje odnosa Kikladske i Mikenske civilizacije. 1900. g. poela sustavna istraivanja na Kreti i nalazi iz Knosa, Festa, Gournije te Palekastra zasjenili sva ranija istraivanja. Istraivanje palae u Knosu trajalo je od 1900. do 1930. g., a njihov voditelj Arthur Evans izradio je kronologiju Kretske (Minojske) civilizacije koja je bila opdeprihvadena i posluila je kao temelj svih kasnije unaprijeenih klasifikacija Egejskih civilizacija bronanog doba. Pronaeni su i spomenici sa linearom A i B Carl Blegen i Alan Wace dokazali su da preci Grka stiu na grko kopno na kraju bronanog doba i razvijaju svoju kulturu srednjeg bronanog doba. 1939. g. otkriveni su ostaci kraljevske palae sa kompletnim arhivom keramikih tablica (preko 4000 fragmenata ispisanih linearom B). Evans je zakljuio da ako toliki broj tablica postoji onda zasigurno to pismo dolazi s Krete. Mnogi su bili uvjerenja da je Evans bio u pravu, dok je to kod Wacea i Blegena oznailo da je posljednja faza palae u Knosu bila mikenska. 1952. g. Michael Ventris deifrirao je linear B uz pomod ostataka koji su pronaeni na Cipru pisano ciparskih slogovnim pismom. U deifriranju lineara B Ventrisu je pomogao i Chadwick. Prilikom deifriranja pisma Ventris se koristio i viejezinim natpisima. Na Kreti se koristio linear A koji nije deifriran jer za razliku od lineara B nije pisan grkim jezikom. Dokazalo se da su Mikenjani pisali linearom B kojeg su razvili iz lineara A i da su linear B donijeli na Kretu. Time se Waceova i Blegenova tvrdnja da je posljednja faza palae u Knosu bila Mikenska pokazala ispravnom. Tim otkridem je omogudeno da se arheolozi u rekonstrukciji Mikenske i Minojske civilizacije mogu koristiti pisanim izvorima.

4

To je pismo sluilo za popisivanje svih dobara koja su ulazila u palau na Knosu, tj. bilo je to pismo administrativnog karaktera. Nakon 2. svj. rata otkriveni su mnogi lokaliteti Myrtos (1970.), Zakros (1961. N. Platon), Arkhanes, Kato Symi, Galatas (1992.) dodani listi kretskih lokaliteta. Kikladski lokaliteti: Ayia Irini, Akrotiri Kopneni lokaliteti: Lerna, Lefkandi, krug B u Mikeni Nova istraivanja unijela puno promjena na polju religije, a manje u kronologiju, ukljuujudi po prvi put neupitne ostatke kopnenih i kikladskih kultnih mjesta. Najvanije promjene odigrale su se u objanjenju kultura Egejskih civilizacija bronanog doba. Bronanodopska kultura na Kreti nazvana je Minojskom prema legendarnom kralju Minosu. Prva je otkrivena Minojska kultura, pa Mikenska i zatim Kikladska.

Subminojski period je zavrni period (na kopnu submikenski) kada se prelazi u eljezno doba. Prve ili starije minojske palae prvi su put podignute na poetku MM IB perioda, a druge su unitene i naputene u LM IB periodu osim Knosa. Palaa u Knosu pretrpjela je najmanje dvije destrukcije u LM IIIA2 periodu i IIIB periodu prije nego to je naputena. Alternativna kronologija za Minojsku civilizaciju bazira se na glavnim promjenama u drutvenoj organizaciji, povezanim s gradnjom, prepravcima i naputanjem kompleksa u Knosu, Festu; Maliji i Zakru.

5

Alternativna kronologija I Razdoblje prije palaa EM I MM IA (3200./3000. 1920./1900.) II Razdoblje prvih ili starijih palaa MM IB MM IIB (1920./1900. 1750./1720.) III Razdoblje drugih ili mlaih palaa MM IIIA LM IB (1750./1720. 1470./1450.) IV Razdoblje poslije palaa LM IIIA C (1470./1450. 1075./1070.)

Nazivi za posljednja dva razdoblja ne primjenjuj

Recommended

View more >