testovi za genijalce

7/21/2019 Testovi Za Genijalce

http://slidepdf.com/reader/full/testovi-za-genijalce 1/23

®

MENSATHE HIGH IQ SOCIETY

®

ZA GENIJALCETESTOVI



Naslov izvornika Josephine FultonGenius Test

Text and puzzle content copyright © British Mensa Limited 1999, 2006Design and artwork copyright © Carlton Books Limited 1999, 2006



®

MENSATHE HIGH IQ SOCIETY

®

Josephine Fulton

ZA GENIJALCE

TESTOVI



ŠTO JE MENSA?Mensa je meunarodna udruga visoko inteligentnih osoba koja ima više od115.000 �lanova u više od 100 zemalja u svijetu. Jedini uvjet za �lanstvo uMensi je ostvareni rezultat na standardiziranom IQ testu unutar gornjih dvaposto ukupne populacije.

Ciljevi udruge su:identifikacija i njegovanje inteligencije za dobrobit �ovje�anstvapoticanje istraživanja inteligencije, njene prirode, svojstava i uporabepružanje poticajne intelektualne i društvene okoline svojim �lanovima.

Članstvo u Mensi nudi niz razli�itih pogodnosti:druženja i društvene aktivnosti u zemlji i u svijeturazmjena mišljenja i informacija putem forumalokalne i meunarodne publikacije za �lanoveuklju�ivanje u skupine posebnih interesa koje okupljaju �lanove sa zajedni�kiminteresima i hobijimasudjelovanje na tematskim predavanjima, radionicama i skupovimapristup Programu druženja i pomoći u organizaciji putovanja

Za više informacija o Hrvatskoj Mensi posjetite www.mensa.hr ili se obratite na:

Hrvatska Mensa

Andrije Hebranga 1710 000 ZagrebTel.: +385 1 55 77 555Fax: +385 1 48 54 228E-mail: [email protected]



NAPOMENAPrije nego što pročitate bilo što o genijalnosti, popunite donji obrazac. Navedite listu, povašem mišljenju, deset najvećih genijalaca svih vremena te razloge zašto ste ih izabrali. Ne

čitajte knjigu prije nego što to učinite. Kada završite listu, pogledajte što jaimam reći o genijalnosti i otkrijte mijenja li to vaše stavove ili ne.

Ime genijalca Dostignuća Razlog uključivanja na listu



JOŠ JEDNA NAPOMENANakon što ste odlučili tko su vaši najdraži genijalci, zamolite što je moguće više prijatelja isuradnika da sastave svoju listu najvećih genijalaca svih vremena. Popunite donju listu imeni-

ma koja su vam oni preporučili. Ja sam to učinila i rezultati o kojima će biti riječi u knjizi, bilisu zapanjujući.

Ime genijalca Dostignuća Razlog uključivanja na listu



SADRŽAJGenij 8Opsjednutost

9Vizija 12Test vremena 14Inspiracija 18Ludo, loše i opasno znanje 20

Je li visoki IQ isto što i genijalnost? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24Područja genijalnosti 29

Je li genij međunarodan? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33Spol i genijalnost. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35Zla genijalnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37Moderni genij . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40

Testovi inteligencije

43P r o s t o r n o z a k l j u č i v a n j e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 3Numeričko zaključivanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76

Jezično blago . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88Verbalno zaključivanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92

Kreativnost 95Kreativni brainstorming . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98Praktične zagonetke. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100

Koncentracija 101Test praktičnosti 1 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110

Test praktičnosti 2

112Što možete sami napraviti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113

Testovi znanja 115Likovna umjetnost 115Književnost 117Glazbena umjetnost 119Filozofija 121Znanost 123

Testovi osobnih vještina 125Samopouzdanje

125Arogancija 129Karizma 132A p s t r a k t n o r a z m i š l j a n j e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 3 5Kontrola 138Odgoda zadovoljenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141Odlučnost 145Entuzijazam 148Ovisnost o grupi 151Inspiracija 154Opsjednutost 157Slika o samome sebi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160Vizija 163

Gimnastika za genijalce 166Odgovori 214

Završna misao 222



8

GENIJ

Na početku, priznanje. Čitanje oveknjige neće vas pretvoriti u

modernog Shakespearea,

suvremenog Mozarta ili drugog Einsteina.

Žao mi je. Cilj je ove knjige ustanoviti što

je zapravo genijalac, kakvi su bili priznati

genijalci, možemo li ih oponašati ili barem

značajno povećati svoje mogućnosti. U

određenim psihologijskim krugovima

moderno je tvrditi da svi imamo čudesne

sposobnosti koje bi, kad bi se samo mogle

osloboditi, zapanjile one koji nas poznaju.

Ovo bi moglo biti istinito. No njihovo

oslobađanje pokazalo se problematičnim.

Ne očajavajte, knjiga uključuje vježbe

osmišljene da oslobode ono što većposjedujete u sebi putem vaših kreativnih

sposobnosti. Ako imate nešto u sebi,

pomoći ćemo vam da to pronađete.

Također ćemo testirati čimbenike poput

koncentracije, upornosti, originalnosti

misli i mogućnosti logičke dedukcije.

Zatim ćemo poći ispod površine i istražiti

vaše podsvjesno! Ali ne još.Najprije bismo mogli preispitati što su

ljudi tijekom povijesti smatrali znacima

genijalnosti. To je, naravno, tema koja

izaziva žestoka neslaganja. Zatražite od

ljudi da sastave popis svojih omiljenih

genijalaca i potaknut ćete mnogo prepirki i

malo suglasja. Mi smo učinili i to, a

rezultate tog pokusa prikazat ćemo vam

kasnije. Razmotrit ćemo život i rad niza

priznatih genijalaca, a i nekih ljudi za koje

se smatra da će biti genijalci budućnosti,

ali im sudbina još nije jasna (čini se da je

smrt jedan od glavnih preduvjeta za statusgenija). Biste li, primjerice, priznali status

genija bilo kome od sljedećih osoba: Bob

Dylan, Sir Clive Sinclair, Michael Caine,

Terry Pratchett, Bill Gates, Mervyn Peake,

Paul Simon? Kladim se da vas je ovo

navelo na razmišljanje, zar ne?

Nakon što steknemo spoznaje kakvi su

genijalci, razmotrit ćemo različite

čimbenike povezane s njihovom

osobnošću. Inteligencija je očit čimbenik.

No je li genijalnost isto što i visoka

inteligencija? Ako jest, zašto nismo

preplavljeni genijima? Zašto svaki član

Mense nije priznat kao novi Goethe ili

Michelangelo novog tisućljeća? Kako biMozart prošao na testu inteligencije? Ovo

je važan dio našeg istraživanja i zato sam

zatražila pomoć gospodina Roberta Allena,

bivšeg čelnika Mensinog odjela za

psihometriju, koji je radio s visoko

inteligentnom djecom i odraslima više od

desetljeća i vjerojatno zna više o njima i

njihovom ponašanju nego itko drugi nasvijetu. Također ćemo vam pomoći ispitati

vašu vlastitu razinu inteligencije i odrediti

pripada li kategoriji genija.

Ipak, drugi čimbenici svakako igraju

svoju ulogu. Promotrit ćemo niz tema; od

upornosti, koncentracije, originalnosti i

pravovremenosti (drugim riječima, mogli

biste biti genij samo ako su vaše ideje

nastale u pravo vrijeme).



9

OPSJEDNUTOST

Razmotrit ćemo čimbenike koji

kreiraju osobnost genijalca. Meni

osobno najdraža karakteristika

genijalaca jest njihova opsjednutost. Činise da je zajednička osobina svim genijima

bila upravo ta da su bili potpuno

opsjednuti onime po čemu su poslije

postali poznati. Nikad nismo čuli za

genijalca s uobičajenim radnim vremenom.

Normalno je čuti da su geniji posvetili

čitave svoje živote predmetima svojeg

bavljenja. Često su žrtvovali ljubav, veze,obitelj, prijatelje, zdravlje i udobnosti, a

krajnje gledano i svoje živote za temu svoje

opsesije. Neki od njih možda su završili

bogati i slavni, no mnogi su umrli

siromašni i prezreni (uzmimo samo

Mozarta koji je umro siromašan i bez

ugleda te je pokopan u zajedničku

grobnicu).

Ne čini se da je itko kome ozbiljno

pripisujemo status genija, smatrao da je

njegov odabrani put tek zgodan korak u

karijeri. Element potpune opsesije prisutan

je u svim promatranim slučajevima. Ovi

ljudi učinili su sve što su mogli jer nisu

imali drugog izbora. To je bilo ono za što

su živjeli. Kad posvetite apsolutno sve štoimate jednoj aktivnosti, razumno je

očekivati da ćete biti prilično dobri u njoj.

Sigurno ćete se izdignuti iznad razine

običnog diletanta ili karijerista. Kad je

svaki sat svakog dana, a vjerojatno i vaši

snovi, posvećen jednoj aktivnosti koja vas

drži u čeličnom stisku, morate postati

izvrsni u njoj.No nije sigurno da je opsjednutost sama

po sebi dovoljna. Postoji mnogo slučajeva

opsjednutih ljudi koji jednostavno nisu

imali dovoljno talenta ili koji su, na

njihovu nesreću, orali neplodnu njivu i

potrošili se na projekte koji su bili loše

zamišljeni i bez izgleda za uspjeh. Također

je bilo ljudi koji, iako su možda bili

posvećeni poslu, nisu na kraju imali

dovoljno sposobnosti da se izdignu iznad

prosjeka. Moj dobar prijatelj dr. Sam

Chaplin radi kao arheolog. Čitav život

William James

Genijalac je čovjek za kojeg je najmanje vjerojatno da će se baviti nečim

bezličnim ili samo po sebi neukusnim. Napuštat će svoje obveze, neće

odgovarati na pisma, nepopravljivo će zanemarivati svoje obiteljske

dužnosti jer je nemoćan skrenuti svoju pažnju i napustiti zanimljivije

tokove misli kojima njegov genij stalno zaokuplja njegov um.

Razgovori s učiteljima



10

posvetio je proučavanju Bliskog istoka i

spremno će satima razgovarati o

lončarstvu, kostima i korodiranim

ostacima brončanog oružja. Fasciniran je

tom temom, ali moram to reći, oni bez

ikakvog interesa za arheologiju, mogu ga

podnijeti samo u malim količinama. Ja

mogu izdržati oko sat vremena i nakon

toga mi je dosta. Ipak, Sam će prvi priznati

da nikad neće biti veliki arheolog. Ima

pravu razinu opsjednutosti, no mora sepriznati da nikad nije dao veliki doprinos

temi kao cjelini. Također, a ovo je

zanimljivo pitanje, je li arheologija

sposobna davati genije? To je struka koja

zahtijeva veliko posvećivanje pažnje

detaljima i prilično visok stupanj

istraživačkog rada, no zapravo je više u

domeni šljakanja umjesto umnihinspiracija. Tko pamti velikog arheologa?

Nitko, eto tko.

Unatoč tome mislim da je opsjednutost

dobar početak potrage za genijalcem.

Uklonit će jednim potezom sve one koji se

koriste umijećem superiornosti bez truda.

Mnogo je ljudi „dobro“ u nečemu. Imaju

mentalitet „ja sam dobar u“ koji im

dopušta da potuku ostale s malo truda i

onda se opuštaju u spoznaji da su najbolji.

Najočitija razlika između tih ljudi i

opsjednutih jest da ne mare za svoje

pothvate sebe radi. Ne nalaze interes u

iskorištavanju svojih mogućnosti do

apsolutnih granica. Ne napinju svaki živac,

tetivu i mišić kako bi postigli visine koje sudotad smatrali nedostižnim. Oni samo

uživaju u bogatim nagradama koje

dobivaju oni s prirodnim talentom.

Kada je Beethoven oglušio, nije odustao

od pisanja glazbe, već je otpilio noge

svojeg glasovira i koristio pod kao

rezonator kako bi mogao nastaviti sa

skladanjem. Nije morao ništa dokazati,

mogao je jednostavno stati i uživati u

ugledu i novcu, no opsjednutost je značila

da se bavio time za dobrobit glazbe, a ne

radi materijalnih užitaka.

Došli smo do pitanja na koje ćemo se

vratiti kasnije. Geniji često nisu baš

potpuno zdravi. Neki su, poputNietzschea, potpuno poludjeli i završili u

sanatoriju. Drugi su se ponašali tako

čudno da su privlačili negativnu pozornost.

One sretnije toleriralo bi se zbog njihova

genija, ostali su često patili zbog općeg

neodobravanja. Jean Genet, francuski

pisac, vodio je život ispunjen sitnim

kriminalom, homoseksualnošću (strogozabranjenom u njegovo vrijeme) i

razvratnim ponašanjem čime je zaradio

dugu kaznu u tamnici. Na kraju ga je

francuska vlada odlučila osloboditi

zahvaljujući njegovoj literarnoj

genijalnosti. Mnogi su kasnije ironično

komentirali kako bi, da je kojim slučajem

bio Britanac ili Amerikanac, bio sretan da

nije utamničen upravo zbog svoje

genijalnosti.

Neobične osobnosti genijalaca ne mogu

se potpuno pripisati opsjednutosti, no

Georges Louis Leclerc de Buffon

(1707. – 88.)

Genij nije ništa više od prirođene

strpljivosti.

(pripisano)



11

sigurno su njezin značajan dio. Kad se

tako intenzivno fokusirate na jednu sferu

aktivnosti, teško je, katkad i nemoguće,

uzeti u obzir osjećaje „običnih“ ljudi.

Također je prilično lako vidjeti kako

opsjednuti smatraju da običnesvakodnevne brige ostatka svijeta nisu

vrijedne njihove pažnje. Možete li zamisliti

primjerice um Michelangela dok radi na

stropu Sikstinske kapele? Koliko bi

prostora tamo bilo za svakodnevne brige?

Bi li se sjetio platiti stanarinu, kupiti

namirnice ili noću pustiti mačku van.

Možete li zamisliti velikog genija kojiobavlja ijedan od tih rutinskih poslova?

Poslušajte Nietzschea: „Učim te

nadčovjeku. Čovjek je nešto što treba

nadići. Što si ti učinio da ga nadiđeš?" i

„Nadčovjek je značenje Zemlje. Neka

tvoja volja kaže nadčovjek BIT ĆE

značenje Zemlje.“ Ovo teško da su riječi

prosječnog građanina. One su opsesivne,

opasne, pune inspiracije. Nietzsche je imao

viziju svijeta koja se razlikovala od obične

beznačajnosti koja ispunjava većinu naših

života. Prije nego što napustimo ovo

pitanje, promotrimo još jedan Nietzscheov

citat: „Onaj koji se bori s čudovištima,

trebao bi paziti da sam ne postane

čudovištem. I kada buljiš u bezdan, pazi

da bezdan ne bulji u tebe.“ Nadam se da

ovo jasno pokazuje da je jezik genijalcajezik opsesije. To je osoba koja živi svoje

ideje cijelim svojim bićem. On se ne igra

tek nekim zanimljivim konceptima i tu i

tamo našvrlja pokoji novinski članak da

zaradi nešto novca i poveća svoj ugled. On

misli opasno.

Abigail Adams

(1744. – 1818.)

Ovo su vremena u kojima bi genijalac želio živjeti. Ne rađaju se velike

osobnosti u mirnim vodama života ili u dokolici željezničke postaje pacifičke

pruge... Velike potrebe traže velike vrline.

Iz pisma Johnu Quincyju Adamsu,

19. siječnja 1780.

Johann Wolfgang von Goethe

(1749. – 1832.)

Prvo i posljednje što se traži od genijalca

jest ljubav prema istini.

Izreke u prozi



12

Sljedeće svojstvo genijalca jest vizija –sposobnost da vidi nešto što nije

očito drugim ljudima. To nešto može

biti ideja, znanstvena teorija, umjetničko

djelo, bilo što što ljudski um može stvoriti.

Ali mora biti novo. Nebrojeno mnogo

talentiranih ljudi može beskonačno

poboljšavati primijenjene ideje, a

poboljšanja su često iznimno impresivna.

Pogledajmo kao primjer poboljšanja u

raketnoj znanosti od von Braunovih ranih

napora s V-2. Je li mogao predvidjeti

međuplanetarna putovanja? Sada redovito

šaljemo svemirske letjelice na druge

planete i ozbiljno razmišljamo o ljudskim

misijama. Ništa od ovoga nije se činilomogućim prije pedesetak godina. No ništa

od toga ne zahtijeva mnogo vizije. Ljudi su

vrlo brzo napravili kreativni skok od

raketnog pogona do njegove primjene u

svemirskim putovanjima. I u ovom je

slučaju znanstvena fantastika imala

višegodišnju prednost nad znanošću. Vizija

je bila združena s von Braunovim izvornimidejama. Bila je potrebna genijalna misao

da je automatsko upravljanje moguće. I

prije toga su Kinezi koristili rakete, no one

nisu bile navođene i imale su samo kraće

domete što ih je činilo neprikladnom

početnom točkom za viziju putovanja

svemirom.

Genijalnost su posjedovala i braća

Wright, vjerujući u mogućnost leta čak i

kada je svaka zdrava osoba znala (ne

mislila, već znala) da je to nemoguće.

Kako su ljudi to znali? Tadašnji

znanstvenici tako su im rekli jer je nakonpromišljanja to bilo i pažljivo izračunato.

Najveći umovi tog vremena znali su da to

neće i ne može funkcionirati, ali braća

Wright su imala viziju. Znali su da se

može, imali su dobru ideju kako bi trebalo

funkcionirati i nitko ih nije mogao

odvratiti od nje sve dok je nisu i realizirali.

Snaga njihove vizije teško se može

prenaglasiti. Čak i kada su njihovi prvi

pokušaji uspjeli, rečeno im je da je ono što

oni pokušavaju nemoguće. Njihovi rani

letovi odvijali su se na polju pored

željezničke pruge. Ljudi koji su prolazili

vlakovima, vidjeli su kako stroj leti. Često

su braća Wright otvoreno nazivanašarlatanima, propalicama ili običnim

luđacima. Kako bi se borili s takvim

stupnjem predrasuda, morali su imati

nepokolebljivu viziju toga što bi mogli

postići.

Vratimo se do Leonarda da Vincija.

Njegov problem nije bio toliko u javnim

predrasudama koliko u općoj neukostionog doba. Bavio se idejama koje nisu bile

samo nove, već i nezamislive ljudima

njegova vremena. Skicirao je, između

ostalog, leteći stroj i podmornicu.

Poanta je da se vizije suptilno razlikuju

od originalnosti. Naravno, genijalac stvara

originalne ideje i originalnost će biti važan

dio naše rasprave, no mislim da je kod

genijalca nevjerojatan upravo način na koji

on može vidjeti nešto što još uopće ne

postoji osim na nivou ideje.

Ova sposobnost možda je najočitija

VIZIJA



13

običnim ljudima kad promatraju

umjetnička djela. Jasnost vizije potrebne

da stvori veliko umjetničko djelo, potpuno

je različitog stupnja od one koju imavećina nas. Štoviše, umjetnik ne govori o

stvaranju djela, već o otkrivanju. Velike

skulpture opisuju se kao uklanjanje

suvišnog kamena da bi se otkrio kip

skriven unutra. Ovo je zaista izvanredna

ideja. Razmislite na trenutak o kipu.

Uzmimo neki nama dobro poznat primjer

poput Donatellovog Davida. Možete li

zamisliti početak njegova stvaranja s

čitavim kipom već vidljivim u umu? Da, to

mora biti način na koji je ovo remek-djelo

napravljeno. Podjednako je teško

razmatrati Donatellovo vješto baratanje

dlijetom sve dok nije postigao ono čime je

bio zadovoljan.Ako pišete, kao što ja to radim, onda

znate da riječi katkad dolaze na kapaljku,

a katkad teku bez ikakvog posebnog

truda. Međutim, neki ljudi mogu i bolje od

toga. Oni mogu vidjeti čitavu knjigu kao

završeno djelo i samo je pretoče na

stranice. Britanska spisateljica za djecu

Enid Blyton bila je takva. Naravno da nesugeriram da je gospođa Blyton bila genij.

Bila je loš stilist i njen je rad često bio

kritiziran (iako njena trajna popularnost

kaže da se njezin duh smije posljednji).

Ipak, mogla je napisati 10 000 riječi na

dan i završiti roman za tjedan dana! Samo

je pisala i nije radila preinake na tekstu.

Neljubazni kritičari rekli bi da je njen rad

bio banalan i predvidljiv i da bi svatko

mogao proizvoditi takva djela bez mnogo

truda. No kritičari ne znaju mnogo o

pisanju, zbog toga i jesu kritičari. Deset

tisuća riječi poprilična je količina dnevnog

pisanja. Sretna sam kad uspijem napisati

2000 riječi kojima sam zadovoljna. Pisati

toliko možeš samo ako vidiš kamo ideš, aza to je potrebna vizija.

Uzmimo i jedan potpuno drukčiji

primjer. Razmotrimo Einsteina. I danas

mnogo ljudi ima teškoća s razumijevanjem

relativnosti. Nakon svih rasprava o

trakama gume i utezima još uvijek je vrlo

teško shvatiti neke od njegovih koncepata.

I to kada dolaze iz druge ruke! Da ne

spominjemo kako nerazumijevanje postoji

i nakon što je mnogo znanstvenika i

znanstvenih pisaca utrošilo puno truda

pokušavajući prezentirati Einsteinove ideje

u lakše razumljivoj formi. Zamislite kako

je imati te ideje po prvi puta! Primjerice,

sama je sposobnost vizije koja je nužna zazamišljanje zakrivljenog prostora i više

nego uzbuđujuća. I upravo sada dok mi se

vrzma po glavi sintagma zakrivljeni

prostor, nemam niti najmanje ideje o tome

što to zapravo znači. I ne pretpostavljam

da sam vrlo neobična. Mislim da velik broj

ljudi smatra Einsteina genijem samo zbog

navike. Prihvaćen je u Sveti red. No većinanas nema pojma o čemu je on zapravo

govorio.

Mislim da viziju moramo smatrati

jednim od najvažnijih svojstava genija.

Vizija genijalcu daje fokus za sve njegove

napore i sposobnosti. Pokazuje mu gdje i

kada da primijeni svoj intelekt. Daje mu

mjesto u kojemu može razraditi svoje

opsesije. Čini upornost vrijednom

vremena. Bez vizije, genij ne može

postojati.



14

Jedno od mjerila genijalnosti jest kakoprolazi na testu vremena. Ideja ili

umjetničko djelo može nam se činiti

inspirativnim, briljantnim i punim

originalnosti, a zatim biti odbačeni kao

zastarjeli za nekoliko godina. Da bismo bili

sigurni u nečiju genijalnost, moramo je

sagledati iz povijesne perspektive. Nema

sumnje kada se radi o Arhimedu, Euklidu,

Platonu, Leonardu da Vinciju,

Michelangelu, Goetheu ili Chopinu. Svi oni

nam jasno govore iz magle povijesti i na

njihova djela možemo gledati i cijeniti ih

jednako koliko su to činili i njihovi

suvremenici. Katkad čak i više. Ideja

genijalnosti kao sposobnosti preživljavanjazuba vremena nije uopće nova. Kako bismo

ovo ilustrirali, navest ćemo što je rekao

Samuel Johnson o Shakespeareu (vidi okvir

ispod). Dakle, prvo što nam Johnson

govori jest da književni div mora

„nadživjeti svoje stoljeće“. Bilo bi odvažno

svađati se s Johnsonom, pa ako već

usvajamo arbitrarnu brojku, stotinu godina

čini se dovoljno dobrom i okruglom.

Naposljetku, to je također razdoblje

potrebno da starudija postane antikvitet.

Zato razmislimo o tome da pravi genij mora

imati još nešto za reći nakon prolaska

stotinu godina. Sigurno će to ukloniti sve

TEST VREMENA

Samuel Johnson:

Pjesnik, čijih djela sam se prihvatio prerađivati, može sada započeti s

preuzimanjem digniteta starine te zatražiti privilegij utvrđene slave i propisanog

poštovanja. Već je davno nadživio svoje stoljeće, termin obično ustanovljen kao

test književne zasluge. Koje god je prednosti on možda jednom dobivao iz

osobnih aluzija, lokalnih običaja ili privremenih mišljenja, one su izgubljene već

godinama i svaka tema užitka, motivacije ili tuge koju su mu omogućili načini

umjetnog života sada samo zaklanja scene koje je nekad osvjetljavao. Učinci

usluga i natjecanja pred krajem su: tradicija njegovih prijateljstava i zavada je

nestala; njegova djela ne pružaju stajališta s argumentima niti daju ijednoj kliki

grdnje; ne mogu udovoljiti taštini niti veličati zlobu, no ne čitaju se ni iz jednog

drugog razloga osim iz želje za užitkom te se stoga hvale samo kad se užitak

postigne; ipak, tako nepotpomognuti interesom ili strašću prošli su kroz razne

varijacije ukusa i promjene stila i, kako su prenošeni iz jednog naraštaja u drugi,

primali su nove počasti.

Johnsonov predgovor Shakespeareu (1765.)



15

odvraćajuće elemente koje spominje

Johnson. No stvara nam neke probleme.

Što primjerice s Einsteinom? Za

moderne ljude Einstein je vjerojatnooličenje genijalca. Kad sam zamolio

prijatelje i kolege da navedu najveće genije

svih vremena, on je bio na svakom popisu

i obično pri njegovu vrhu. Ali Einstein je

umro 1955. Poznavao je (navodno prilično

intimno) Marilyn Monroe. Ovdje imamo

modernog čovjeka od krvi i mesa koji je

postojao unutar živućeg pamćenja.

Možemo li biti sigurni da je on bio genij?

Mislim da je ono što nam daje

povjerenje u Einsteinov genij, način na koji

je utjecao na naš pogled i na razumijevanje

svemira. Čak ako i ne razumijemo

potpuno što je rekao, dobivamo

najsnažniji osjećaj da ništa neće biti opetisto. U modernim vremenima

komuniciranje je toliko brže da možemo

imati prosudbu svjetske znanstvene

zajednice bez odgode. U Newtonovo

vrijeme morale su proći godine dok njegovi

suvremenici u drugim zemljama nisu

usvojili i komentirali njegove ideje. Sada

nova teorija može obići svijet u vrlokratkom vremenu. Genij će biti podvrgnut

pomnom ispitivanju ljudi iz čitavog svijeta

i ukoliko njegove ideje mogu izdržati

kriticizam, brzo će dobiti odobravanje. U

prošlosti su takve prosudbe donošene tek

nakon smrti pojedinca.

Tako je Mozart morao umrijeti u bijedi

da bi tek posthumno bio priznat. Doduše,

u mladoj su ga dobi smatrali glazbenikom

velikog talenta, možda čak i genijem. Ali

onda je izašao iz mode i čak postao krajnje

neuvažavan. Umro je u siromaštvu, ne

znajući da će ga budući naraštaji smatrati

jednim od najvećih skladatelja svih

vremena.

Vratimo se na trenutak Shakespeareukoji također nije smatran genijem u svoje

vrijeme. Sasvim je sigurno bio uspješan, no

imao je i žestoke kritičare koji su iz

ljubomore, ili pak iz plemenitijih razloga,

rado nalazili pogreške u njegovu djelu.

Njegov se status nakon njegove smrti

uzdizao postupno. Do 19. stoljeća postao

je krajnje neosporiv i čak su ga književni

divovi poput Samuela Taylora Coleridgea

smatrali bogolikim bićem izvan granica

normalnog književnog kriticizma.

Postojalo je čak i razdoblje u povijesti

kazališta kada su se njegove riječi

izgovarale na čudan i umjetan način koji

nije uopće zvučao poput normalnoggovora. Čini se da su suvremeni

dramatičari smatrali Shakespearea daleko

prevelikim da bi njegov tekst trebao

zvučati realistično.

Moderna sredstva komuniciranja

promijenila su način na koji gledamo na

slavne osobe. Danas, umjesto da se ugled

polako širi usmenom predajom, moguće jepostati poznat u čitavom svijetu u samo

nekoliko sekunda. Zato postoji očiti trend

instant-zvijezda. To se reflektira i na

percepciji genijalnosti. Nekad je ugled

rastao sporo i mukotrpno, ljudi su

godinama ili čak stoljećima procjenjivali

doprinose pojedinca. Mnogi ljudi umrli su

potpuno nesvjesni koliko će im se diviti

buduće generacije. Sada su stvari drukčije.

Lako se može postati poznatim, ali i biti

podvrgnut hitrim prosudbama

suvremenika diljem svijeta. Genijalnost se



16

priznaje mnogo lakše nego prije.

Demokracija također utječe na proces. U

prošlosti samo su bogati, moćni i dobro

obrazovani imali pristup informacijama.

Čovjek na ulici bio je nesvjestan Newtona

i njegovih teorija, nikad nije čuo

Mozartovu glazbu, nikad vidio

Canalettovu sliku. Njihova je djelapoznavala i procjenjivala samo malobrojna

elita. Danas se sve informacije koje

poželimo ili na njih samo pomislimo,

trenutačno šire svijetom putem televizije,

radija, novina, časopisa i interneta, što

svima omogućuje sudjelovanje u procjeni

tko jest, a tko nije genij.

Titulom genija opterećuje se i one kojisu sasvim sigurno uspješni i talentirani, ali

čija postignuća nisu sazrela za ispit

vremena. Promotrimo to na nekoliko

primjera. Kad sam priupitao ljude za

njihovu top listu genija, najpopularnije

suvremeno ime bio je Bob Dylan. Nije

poanta u tome je li Dylan genij ili nije; mi

se samo brinemo zbog postojanosti

njegove genijalnosti. Dylan je rođen 1941.

što znači da u vrijeme pisanja ove knjige*

nije čak niti umirovljenik. Došao je u

*Knjiga je objavljena 1999., a u vrijeme izlaska hrvatskog

izdanja 2012. Dylan je ponovno na vrhuncu svoje karijere.

središte pozornosti šezdesetih godina 20.

stoljeća kada ga je Joan Baez predstavila

publici. U idućih 30 godina njegova je

slava obišla svijet. To jest činjenica, alipitanje je koliko će dugo njegova slava

trajati. Već je i sada jasna njegova

povezanost s generacijom koja ga je

otkrila. Razgovarajte s nekolicinom

četrdesetogodišnjaka (ili

pedesetogodišnjaka) i otkrit ćete mnoštvo

Dylanovih fanova. Većina mladih nikad

nije čula za njega. Hoće li s odlaskom

svoje generacije biti zaboravljen?

Svi moderni glazbenici imaju prednost

koja je bila uskraćena njihovim

prethodnicima. Njihovo je djelo

zabilježeno. Ostat će dostupno za

prosudbu u nadolazećim stoljećima u

obliku u kojem su ga oni izvodili.Dylanovi obožavatelji kažu da velik dio

njegove privlačnosti proizlazi iz njegove

vlastite izvedbe i da ga ne možemo cijeniti

ako ga nikad nismo slušali u vlastitoj

izvedbi. Ovo je sigurno potvrđeno nekim

strahovitim izvedbama njegovih imitatora.

Poslušajte, ako se možete prisiliti na to,

određene tribute grupe i druge popumjetnike kako pretvaraju Dylanove

pjesme u kašu pa ćete shvatiti na što

mislim.

Genijima prošlosti bile su uskraćene

mogućnosti bilježenja njihovih umjetničkih

izvedbi za buduće naraštaje. Nemamo

nikakvih spoznaja o načinu na koji je

Beethoven svirao. Čak su i slike, koje se

često pažljivo čuvaju za buduća

pokoljenja, toliko istrošene da su prilično

drukčije od izvornika. Likovni kritičari i

restauratori žestoko se svađaju oko

Ezra Pound

(1885. – 1972.)

Genijalnost [...] je sposobnost da se vidi

deset stvari dok prosječni vide samo jednu,

a gdje talentiran čovjek vidi dvije ili tri, uz

vještinu primjene te sposobnosti u svom

području djelovanja.

Jefferson i/ili Mussolini 1935.



17

dobrobiti restauracije koja, ma kako vješta

bila, daje samo približnu spoznaju o

izgledu izvornika.

Citirat ćemo nekoliko rečenica iz izvrsneDylanove biografije koju potpisuje Paul

Williams:

Ispit vremena primjenjivat će se i

ubuduće, no pravila će se morati suptilno

promijeniti. Djela će i nadalje morati biti

dovoljno dobra kako bi bila važna

budućim naraštajima, ali osim sadržaja

moći će se razmatrati i stil.

Ovo se može činiti trivijalnim, no kako

je Williams rekao o Dylanu, većina

njegova genija leži u njegovu stilu i odnosu

između umjetnika i publike. Kad bi se ta

mogućnost izgubila, budućim pokoljenjima

bilo bi teže razumjeti u čemu je, zapravo,

njegova genijalnost.

Kao dodatak ovome, u vremenu kada je

javno mišljenje uvelo status zvijezde uprosudbu genijalnosti, najveću će važnost

imati mogućnost preispitivanja vrijednosti

umjetnika i nakon njihove smrti. Hawking,

primjerice, ima prisutnost koja dolazi

izravno iz njegove bolesti. Prizor

izmučenog tijela koje istodobno ima um

koji može komunicirati samo preko

sintetičkoga glasa, pretvorio ga je u ikonu

koju će prepoznavati buduće generacije.

Na neki su način njegove ideje, koliko god

važne bile, popustile pod javnom

percepcijom njega kao genija i ta će mu

percepcija, umjesto zasluga njegovih

teorija, osigurati mjesto genija u povijesti

znanosti.

Paul Williams:

Pristup raznovrsnim djelima jednog

suvremenog izvođača, način na koji je

dostupan vama i meni u slučaju

Dylana, apsolutna je novost te otvara

potpuno nove mogućnosti u odnosima

između umjetnika i publike. Bilježenje

umjetničkih izvedbi na zvučnim i video

snimkama omogućuje jednu vrstu

besmrtnosti za izvedbene umjetnosti ne

samo skladateljima i književnicima,kojima je bila dostupna i prije ovog

stoljeća, već i pjevačima, sviračima ili

glumcima. Sada se i izvedbe kao i

skladbe mogu oduprijeti tijeku

vremena. Dylan

John Dryden

(1631. – 1700.)

Geniji moraju biti rođeni takvi te nikad

priučeni.

Poslanica Congreveu, 1693.



18

Genijalnost je uvelike povezana sjavnim odobravanjem. U

prošlosti to bi značilo

odobravanje intelektualnih suvremenika,

možda i odobravanje bogatih i moćnih. S

današnjom demokratizacijom informiranja

odobravanje daje javnost, i nacionalna i

međunarodna. Bez odobravanja ne može

biti genija, odnosno ako i postoji, bit će

izgubljen jer će plodovi njegove

genijalnosti proći nezamijećeni. Kako bi

zaradio odobravanje, genijalac mora biti

sposoban inspirirati svoju publiku. Ovo je

bilo prilično teško u ranija vremena kad su

publiku činili kolege stručnjaci koji su

većinom bili dobro informirani onjegovom polju interesa. Ni tada nije bilo

nikakvog jamstva da će prihvatiti

revolucionarne ideje, čak je bilo izglednije

da će ih odbaciti. Razmotrimo samo

nepovjerenje iskazano prema Pasteuru

kada je svojim kolegama znanstvenicima

objavio da dijelimo svijet s bezbroj

milijuna mikroorganizama. Zar bi tomoglo biti točno? Ako svi oni lebde u

zraku, kako onda možemo vidjeti kroz

njih?

Danas je situacija još čudnija. Genijalac

mora priskrbiti odobravanje ljudi koji ne

znaju ništa o njegovoj specijalnosti. Ovo

daje čudne rezultate. Uzmimo slučaj

Stephena Hawkinga i njegove Kratke

povijesti vremena. Knjiga je postala

uspješnica i Hawkinga javno smatraju

genijem. No dobro je poznato da većina

onih koji su kupili knjigu, nikad je nije

uspjela pročitati, pa i da mnogi ljudi kojibrane njegovu genijalnost niti ne

pokušavaju razumjeti njegove ideje. Istina

je da Hawking ima ono nešto od čega se

stvara genij. Prvo, poznata je njegova

izvrsnost kad je bio mlad. Još postoji

mnoštvo ljudi koji se sjećaju njegovih

ranih dana i svjedoče o njegovom

golemom intelektu. Potom je tu i tragedija

njegove razarajuće bolesti. Većina ljudi

davno bi umrla od bolesti motoneurona.

Hawking, prikovan u kolica i pišući samo

jednim prstom, pogađa izvjesnu notu u

svima nama. Osoba koja nadiđe takve

velike teškoće i istisne riječi nerazumljive

običnom čovjeku, sigurno mora biti genij.Konačno, njegov sintetizirani glas daje

dojam kompjutora koji je proživio svoj

život u Kaliforniji. Postoji pomalo

tajanstvena, ali ni na koji način neugodna

kvaliteta u njegovu glasu. Zato se

Hawking javno uzdiže kao genij. Ovo ni

na koji način ne blati njegova postignuća.

Nesumnjivo je čovjek velike hrabrosti,žilavosti i intelekta (i da, pročitala sam

njegovu knjigu). Ipak, samo će vrijeme reći

je li išta što je napisao, dugoročno vrijedno

ili će biti zamijenjeno drugim teorijama i

zaboravljeno.

Shvaćanje genijalnosti kao neke vrste

natjecanja u popularnosti vrlo je čudna.

Zašto bi ljudima bez ikakvih kvalifikacija

bilo dopušteno prosuđivati nekoga tko je

čitav svoj život proveo boreći se s velikim

filozofskim pitanjima, uzvišenim

umjetničkim djelima ili zakučastim

INSPIRACIJA



19

znanstvenim teorijama? Odgovor je

inspiracija. Pouzdajemo se u genije da nas

inspiriraju, podignu iz našeg običnog

postojanja i daju nam osjećaj da u životupostoji nešto više od borbe za

preživljavanje. Ovo nas vodi do dva puta

koji su, iako razdvojeni, zapravo povezani.

Jedan je put intelekta (u koji ću, za ovu

svrhu, uključiti umjetnička postignuća).

Neki ljudi cijene genija zbog njegovih

ostvarenja. Svakoga dana mnoštvo ljudi u

čitavom svijetu duboko je dirnuto velikom

umjetnošću, literaturom i glazbom.

Koncertne su dvorane ispunjene, operne

kuće također, ljudi se gomilaju u

umjetničkim galerijama, knjige se prodaju

u milijunima. Djela genija nastavljaju

utjecati na naše živote i stoljećima nakon

što su stvorena i mogu nas inspirirati namnoštvo načina.

Uzmimo za primjer Shakespearea.

Njegova djela teško su razumljiva čak i

onima koji su proučavali englesku

književnost i povijest. No na mnoge načine

on inspirira ne samo svoje sunarodnjake,

već i druge. Fascinantna je činjenica da se

njemačko izdanje njegovih drama smatrane samo kompetentnim prijevodom, već i

samostalnim književnim djelom. I naravno,

svake godine pojavljuju se stotine knjiga,

članaka, edukativnih videomaterijala i

filmova koji inspiraciju crpe izravno iz

njegovih djela.

Učinak Shakespearea na njegov

materinski jezik također je golem.

Mnoštvo zapisanoga bilo je toliko

omiljeno da je ušlo u jezik i danas se, često

nesvjesno, svakodnevno citira. Također je

svim narodima engleskoga govornog

područja dalo osjećaj za povijest i veličinu

njihove prošlosti. Ljudi koji nikad nisu ni

pomislili pogledati uprizorenje nekog

njegovog teksta, smatraju ganeprocjenjivim nacionalnim blagom. Ljudi

čak vide svoju povijest kroz njegove oči.

Dobro je poznato da je mnogo toga što je

Shakespeare naveo kao povijesnu

činjenicu, zapravo, izmišljeno da zadovolji

njegovu publiku i osobito moćnike koji su

možda bili ili su mogli postati njegovim

mecenama. Najskandalozniji primjer

ovoga jest njegov postupak prema

Richardu III. koji je poslan u povijest

šepajući, grbav i sa zlom naravi koju

vjerojatno nije niti imao. No

Shakespeareov autoritet bio je tako velik

da se danas ne može reći ništa što bi

izbrisalo tu sliku koju je on stvorio.Vjerojatno je vrlo malo genija

razmišljalo o svojoj ulozi inspiratora

njihovih suvremenika. Mnogi od njih

živjeli su u vremenu kada nije bilo izgledno

da će njihova djela vidjeti više od

nekolicine ljudi. Sasvim je sigurno da bi

Shakespeare bio apsolutno u šoku kada bi

saznao da se njegova slava proširilasvijetom i da je poznat ne samo u

zemljama za koje nikad nije čuo, nego i u

onima koje uopće nisu postojale u njegovo

vrijeme. Ipak, bila namjera genija da

inspirira ili ne, inspiracija je ta koja ima

veliku važnost u odlučivanju hoće li on

dobiti priznanje koje i zaslužuje. Ovo

ukazuje na neobičnu činjenicu o društvu.

U mnogim društvima intelektu se ne

vjeruje, štoviše prezire ga se. No s druge

strane, cijene ga i oni koji ne razumiju to

što intelekt postiže!



20

Seneka je rekao: „Nema velikog

genijalca bez trunke ludosti.“ No je li bio

u pravu? Ako jest, onda je genijalnost

težak teret, a ne nešto što bi itko uporno

tražio. Dokazi za to ne idu mu u prilog.

Brzim prelistavanjem našeg dosjea ogenijalcima (napuštajući privremeno

raspravu o tome tko jest, a tko nije genij i

jednostavno prihvaćajući opće mišljenje)

vidjet ćemo da su Shakespeare, Einstein,

Beethoven, Goethe, Leonardo, Mozart,

Hawking, Feynman, Byron, Peake bili

savršeno zdravi, iako katkad mrvicu čudni.

Naravno da se možete sjetiti ludih genija.Spomenuli smo već Nietzschea, a odmah

nam pada na pamet i van Gogh kao osoba

slabog mentalnog zdravlja. Bilo je

slučajeva kad su genijalnost i ludost išle

ruku pod ruku, no korelacija je daleko od

toga da bi nešto značila. Je li to sve što

trebamo reći? Je li Seneka jednostavno u

krivu?

Mislim da je zanimljivo da je Seneka, i

sam intelektualac, dao ovakav komentar.

Njegove riječi također odražavaju

uvriježene stavove. Postoji veliko

nepovjerenje i prema običnoj inteligenciji,

a kamoli geniju. Istina je da ljudi općenito

ne žele biti primorani razmišljati i

pogotovo ne vole ljude koji ih na to tjeraju

ili pokazuju znakove ekscesivne

intelektualne aktivnosti. Izrazi poput„štreber“ i „pametnjaković“ redovito se

koriste protiv svakoga tko se upušta u

intelektualne pothvate. Novine Sun*,

utvrda britanskog javnoga mnijenja,

koriste naziv „bradati čudak“ za one koji

vole puštati bradu ili brkove. Je li

slučajnost da su brade jako popularne u

intelektualnim krugovima? Gotovo sigurnonije.

Kako to da razmišljanje uznemiruje

ljude? Teško je odlučiti gdje početi! Glavni

problem jest da se promišljanjem života

nameću neka veoma uznemirujuća pitanja.

Primjerice, budistički pogled kako se

rađamo da bismo starjeli, bivali bolesniji i

umrli, iako neprivlačan, zapravo je istinit.

Važno je napomenuti da to nije sve što

budizam može reći o ovoj temi. Većina nas

* Jedan od najpopularnijih tabloida u Ujedinjenom

Kraljevstvu poznat po duplericama i pričama o slavnim

osobama, arhetip tabloida. [op. prev.]

LUDO, LOŠE IOPASNO ZNANJE

Edward Robert Bulwer-Lytton, grof od Lyttona

(1831. – 91.)

Genij čini ono što mora, a talent ono što može.

Posljednje riječi Osjetljivog drugorazrednog pjesnika



21

ima takve misli povremeno, kad smo

depresivni. Ipak, postoji nešto poput tanke

prozirne opne oko većine umova.

Sprječava nas u morbidnim mislima.Dopušta nam da ignoriramo svoju

smrtnost i da se tješimo uvjeravajući se

trivijalnim. Govorimo stvari poput „Imam

previše obveza da bih brinuo o svemu

tome“ ili „Nema koristi od previše

razmišljanja“ ili ako ste iz Britanije „Zašto

ne bismo popili šalicu čaja?“.

U anglosaksonskim zemljama, kako

Francuzi, s mnogo osjećaja, ali malo

točnosti, vole zvati SAD i Britaniju,

postoje posebno velike predrasude o

intelektualnom trudu. Ovo ima čudne

rezultate. Primijetit ćete, primjerice, kako

će se ljudi namjerno „poglupljivati“ kako

bi izbjegli dojam da su pametni. Pretvaratće se da ne znaju stvari koje sasvim

sigurno znaju samo zato da bi izgledali

poput prosječnih tipova. Oštroumna djeca

trudit će se da prođu loše u školi kako bi

izbjegli maltretiranje njihovih manje

oštroumnih vršnjaka. Jeste li ikad

primijetili kako se i dobro obrazovani

voditelji na radiju i televiziji trudepogrešno izgovoriti strane riječi jer bi u

protivnom to loše djelovalo na njihov

imidž? Britanci će se vjerojatno sjetiti kako

je Angela Rippon, prva ženska voditeljica

vijesti u UK, bila ismijavana jer se trudila

ispravno izgovarati strane riječi.

Naravno, Francuzi su potpuno u pravu.

Antiintelektualizam prilično je

anglosaksonska stečevina (iako ima mnogo

drugih zemalja koje imaju vlastite verzije:

pokušajte biti nezavisni mislilac u Japanu

i provjerite kamo ćete stići!). Postoje

zemlje poput Francuske, Njemačke i

Izraela gdje se intelekt prepoznaje i visoko

vrednuje. No čak i ondje samo je mali

postotak stanovništva spreman suočiti se snajdubljim pitanjima života. Za to postoje

vrlo dobri razlozi. Ako pažljivo razmotrite

život, doći ćete do pitanja: koji je smisao

života? Ako ne prihvaćate niti jedan od

prethodno zapakiranih religijskih

odgovora, onda imate filozofski problem.

Zaokupite li se razmišljanjem o smislu

postojanja, vaša sposobnost izvršavanja

mnoštva trivijalnih dnevnih zadataka

potrebnih za preživljavanje, mogla bi biti

umanjena. Zemlju filozofa činila bi gotovo

sigurno besposlena i neodlučna gomila.

Praktični zadaci zahtijevaju praktično

razmišljanje i samo mali postotak

stanovništva može se posvetitispekulativnim razmišljanjima.

U prošlosti imali smo Crkvu i sveučilišta

kao utočišta za one koji su htjeli

razmišljati. Društvo je na svoj način

shvatilo da trebamo takve ljude i dalo im

je mjesta, no kako bi spriječilo širenje

zaraze, sagradilo je i ogradu oko njih.

Profesori se općim konsenzusom uvijeksmatraju ekscentričnima, a mnogi od njih

to i jesu prema standardima normalnosti.

Naravno, svećenici su uvijek imali

podvojen ugled. S jedne strane smatrani su

mudrima i svetima, dok je istodobno

postojalo i duboko nepovjerenje prema

njima. Ipak, svatko izvan tih utočišta tko

pokazuje znakove ekscesivnog

razmišljanja, zapravo se bavi opasnim

poslom. Pisce se često ignorira ako kažu

išta protiv uobičajenog društvenog poretka

ili čak mogu biti ušutkani odu li



22

predaleko. U nekim zemljama ovo će se

dogoditi sirovim metodama progona, a u

drugima manje očitom primjenom tržišnog

pritiska ili društvenog neodobravanja.

Uzmimo slučaj Salmana Rushdieja. Ne

uzimajući u obzir rasprave o književnoj

vrijednosti Sotonskih stihova, važno je daje bio progonjen jednostavno zbog

izricanja opasnih misli. Također je

zanimljivo da potpuno antiintelektualna

publika ima malo teškoća u prepoznavanju

opasnih misli čak i kada ih niti ne razumije

u cijelosti. Dobro je poznato da većina

ljudi koja je spalila Rushdiejevu knjigu,

uopće je nije ni pročitala. Kako bi to inapravili? Bila je preopasna za čitanje.

Vratimo se geniju. Postoje drugi atributi

genija, o kojima smo već raspravili, koji

dopunjavaju uvriježenu predodžbu o

bliskosti ludosti. Geniji su, kako smo već

vidjeli, vrlo često opsesivni. Većina nas

zadovoljna je time da prođu kroz život s

minimumom aktivnosti. Odvraćamo svoju

pozornost trivijalnostima, tračevima,

hobijima, objedima, ispijanjem kava i

poslom jer smo za njega plaćeni. Naš

mentalni život ima intenzitet plamena

svijeće. S druge strane genij je poput

projektora. Može usmjeriti svu svoju

energiju, koja je već po običnim

standardima znatna, poput lasera na jedanopćevažan zadatak. S druge strane

vjerojatno zaboravlja ono što smatra

trivijalnostima jer bi mu to zauzelo previše

njegova mentalnog kapaciteta. Ovo čini

genija neugodnom osobom za suživot.

Vjerojatno nije dobar u osobnim odnosima

jer nikad nema vremena za primjenu, niti

ih smatra važnima. Mnogi geniji poznati

su po tome da su loše postupali sa svojim

obiteljima, ne zbog svjesne okrutnosti, već

zbog običnog nemara.

Postoje i drugi aspekti genija koji se

lako mogu pogrješno protumačiti kao

ludost. Jedan od primjera jest vizija. Ljudi

s vizijom prema definiciji vide stvaridrugačije od ostalih. Vide mogućnosti gdje

drugi ne vide ništa. Vide odgovore dok

obično stado nije svjesno ni pitanja.

Sjetimo se poznate priče o Arhimedu u

kadi. Prema dobro poznatoj priči

primijetivši način na koji je njegovo tijelo

istiskivalo vodu u kadi, odmah je razradio

princip hidrostatskog tlaka. Bio je tolikouzbuđen da je počeo trčati gol ulicom

vičući „Heureka“ (Našao sam!). Jesu li se

njegovi susjedi značajno pogledali i rekli:

„Taj je Arhimed baš izuzetan fizičar“? Ili

su pak rekli: „Taj šašavi starac s broja 32

ovaj je put zaista prolupao?“ Ostavljam

vam da sami pogađate odgovor.

Smatram da se naš stav prema

inteligenciji, a pogotovo prema genijalcima

mora promijeniti. Strašno je da je zapravo

posljednja preostala manjina protiv koje se

nekažnjivo može provoditi diskriminacija

Samuel Butler

(1835. – 1902.)

Genijalnost... je bila definirana kao

vrhunska sposobnost stvaranja nevolja...

Bilo bi točnije opisati je kao vrhunsku

sposobnost dovođenja onih koji je

posjeduju u nevolje svih vrsta dokle god je

u njima prisutna.

Bilješke, Genij, 1912.



23

ona ljudi visokog IQ-a.

Ovo se događa svuda, ali je pogotovo

zabrinjavajuće kod djece. U školama se

bistroj djeci često dodjeljuju pogrdni

nazivi, često i od strane samih profesora.

Nazovite nekoga debeljkom ili pogrdno

imenujte nečiju rasu i morat ćete tražiti

novi posao (možda i novo mjesto za

život). Nazovite klinca štreberom i drugi

će vam se pridružiti u smijehu. Nastavnici

koji žele prikriti svoju netrpeljivost,skrivaju se iza maske zabrinutosti i pritom

koriste taktiku postupanja prema

inteligenciji kao da je simptom bolesti.

Začuđujuće je da će i neki liječnici i

psiholozi pristati na ovo. Mensina zaklada

za darovitu djecu* stalno prima pozive od

majki koje govore stvari poput: „Kažu da

je moje dijete smetnja u razredu. Liječnik/ psiholog kaže da se radi o ADHD-u. Žele

joj dati Ritalin**. “Čak dolaze i do

* The Mensa Foundation for Gifted Children u izvorniku.

http://www.mensafoundation.org/. [op. prev.]

** U SAD-u vrlo čest i poznat lijek za ADHD tj. poremećaj

hiperaktivnosti i deficita pažnje [op. prev.]

bizarnijih oznaka poput „granično

autistično“ za dijete koje je živo,

komunikativno i zainteresirano za širok

spektar tema koje nastavnik, nažalost, ne

razumije.

Postoje naravno i iznimke. U Walesu su

škola Brynmawr u Gwentu i škola St Josepha

u Newportu započele projekte za nadarene

učenike. Inicijativa se proširila i na druge

škole poput srednje škole Pershore i

Kraljevske škole u Canterburyju. Možda,ali samo možda, doći ćemo do stadija kada

ljudi neće biti sumnjičavi prema visokoj

inteligenciji, već će je tretirati kao još

jedan ljudski atribut i to onaj koji je vrlo

vrijedan kada se o njemu vodi briga i kada

se prema njemu odnosimo s poštovanjem.

Elizabeth Barrett Browning

(1806. – 1861.)

Otkad se genijalnost smatra uglednom?

Aurora Leigh, knjiga VI, 1857.

Sir Max Beerbohm

(1872. – 1956.)

Ne poznajem niti jednog genijalnog čovjeka koji nije morao

platiti nekom bolešću ili fizičkim ili duhovnim defektom za

ono što su mu bogovi podarili.

testovi za genijalce

Documents