teologija slike

Download Teologija slike

Post on 10-Apr-2015

190 views

Category:

Documents

8 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

UDK 271:7.04 Izvorni znanstveni rad Primljeno 5/04

TEOLOGIJA SLIKE s posebnim naglaskom na patristiko razdobljeTomislav Zdenko TENEK, Zagreb

Saetak U prilogu se nastoji teoloki fundirati povijest i sadraj tovanja svetih slika (ikona) u Crkvi i to kroz biblijsku ukorijenjenost te kroz reeksiju svetih otaca prvih stoljea. Prava teoloka reeksija o svetim slikama razvila se s pojavom ikonoklazma koji je izazvao veliku teoloku i naroito kristoloku kontroverziju i time bio pokreta istinskog teolokog, kristolokog i sasvim osobito inkarnacijskog fundiranja tovanja svetih slika u Crkvi. Osnovne teoloke kriterije tovanja slika zato nalazimo u djelima svetih otaca VIII. stoljea, gdje se u polemici s ikonoklazmom razvila i izgradila prava teologija slike. Dogmatsko ozakonjenje tovanja svetih slika donio je Drugi nicejski sabor 787. godine, Sedmi ekumenski sabor Crkve, koji se smatra posljednjim ekumenskim saborom jedne i jedinstvene Crkve, prije Istonog raskola. Kljune rijei: slika (ikona), teologija slike, kristologija, ikonoklazam, tovanje slika, teoloka antropologija

Uvodne opaske Naa zapadna civilizacija poiva na religioznoj i lozofskoj batini mediteranske kulture u kojoj se mijeaju i isprepliu lozofske komponente helenistikog svijeta s religioznim sastavnicama kranstva koje ima svoje korijenje u idovskom monoteizmu. Prema Aristotelovu poimanju uzronog razmiljanja, u zapadnjakoj kulturi prevladava miljenje da je vlastitost slike u tome da ukazuje na neku drugu stvarnost. Izmeu prikazane slike i same istine koju slika prikazuje postoji bitna razlika. Zadaa je slike da nau misao upravi na tu istinu. Slika nas podsjea na tu istinu. U mediteranskoj kulturi slika je imala drukiju funkciju, onu koja potjee od platonistikog poimanja, a susreemo je i kod crkvenih otaca, ali sasvim osobito ona vue trag iz starozavjetne zabrane pravljenja slike Boga (usp. Izl 20, 4-5). Slika je ovdje vidljiva i osjetna stvarnost istine, koja istina na drugi nain uope ne bi bila pristupana. Slika nije neka oslabljena ili razlomljena istina, ve prepoznatljiva istina koju je mogue dohvatiti i opipati. 1043

T. Z. Tenek, Teologija slike

1. Biblijski pristup slici Ovakvo platonistiko lozofsko poimanje slike podudara se s biblijskim shvaanjem. Figurativni prikazi Boje prisutnosti poistovjeuju se s Bojim epifanijama u kojima se sam Bog objavljuje svom narodu. Strogi propisi glede gradnje hrama, Kovega saveza, prikazanim kerubinima na Kovegu, pa onda idovski hram, sve su to slikovne i gurativne stvarnosti same Boje prisutnosti. To Boje otkrivanje svoga postojanja i svoje prisutnosti pridrano je samo njegovoj volji. Ne ovisi o slobodnom prohtjevu ljudi. U starozavjetnoj idovskoj religioznosti, strogo uvajui Boju zabranu pravljenja kipova i slika koji bi mogli Boji narod dovesti do idolopoklonstva, Bog nareuje Mojsiju da naini Koveg saveza, da ga optoi zlatom, te da Koveg postavi u najvanijem dijelu starozavjetnog hrama, u Svetinju nad svetinjama, kako bi on bio vidljivi znak nevidljive Boje nazonosti (Izl 25, 10.26; Pnz 10, 1-5). Osim toga Bog nareuje Mojsiju da na oba kraja Kovega Pomirilita budu postavljena dva zlatna kerubina (Izl 25, 18-22). Bog jo nareuje da se Svetinju nad svetinjama i hramski dio Prebivalita razdvoji zavjesom od ljubiastog, crvenog i tamnocrvenog prediva, a na zavjesi su bili izvezeni kerubini (usp. Izl 26, 31-37). Tako ukraen Koveg saveza svjedoio je o prisutnosti nevidljivoga Boga, pobuujui vjerne Izraelce na pobono strahopotovanje pred Bogom i ispunjavanje Njegovih zapovijedi. Kada bi Koveg saveza polazio na put, Mojsije bi govorio: Ustani, Gospode! Neprijatelji tvoji neka se raspre! Koji tebe mrze, nek bjee pred tobom!, a kada bi se zaustavljao, popratio bi: Vrati se, O Jahve! Izraelu ti si kao bezbroj tisua! (Br 10, 35-36). Kada je Salomon sagradio i ukrasio hram u Jeruzalemu i nakon to je Boga prizvao da se udostoji posvetiti i boraviti u hramu, Bog mu odgovori: Usliao sam tvoju molitvu i izabrao to mjesto da mi bude Dom rtve Moje e oi biti otvorene i moje ui paljive na molitvu s ovoga mjesta. Sada sam, dakle, izabrao i posvetio ovaj Dom da ovdje bude Ime moje zauvijek, i ovdje e sve dane biti moje oi i moje srce (2 Ljet 7, 12.15-16). Mnoga starozavjetna mjesta i predmeti nisu slike Boje biti, ve slike njegova monog spasiteljskog djelovanja. Slika se ovdje shvaa u orijentalno-semitskom smislu kao prisutnost boanske snage.1 Bog je na neki nain u tim predmetima prisutan. Neto je vie slika to je u njemu Bog prisutniji. Na tragu ovih starozavjetnih epifanija, u utjelovljenju Logosa Bog je svoju skrovitost razotkrio na kudikamo uzvieniji nain nego to je to bilo u starozavjetnim objavama, jer je samo svoje boanstvo uinio nama vidljivim u ljudskom obliju Isusovu. Figurativna i slikovna prikazivanja Boga dobivaju kroz utjelovljenje sasvim novu dimenziju. Odsada svako teoloko razmiljanje o slici, pa i1

Usp. I. GOLUB, Prisutni (Misterij Boga u Bibliji), GK, Zagreb, 1983., 9. ISTI, ovjek slika Boja, BS 41 (1971), 382-383.

1044

BS 74 (2004), br. 4, str. 10431078

sama teologija slike, svoje kriterije gradi na kristologiji. Kroz kristoloko promiljanje i kristoloku dogmu kristaliziraju se i kriteriji ikonograje i openito stavovi prema sakralnoj umjetnosti. 2. Povijesne etape tovanja svetih slika u Crkvi tovanje svetih slika ili ikona u Crkvi je postojalo i ivjelo u ivoj predaji kod krana kako na Istoku tako i na Zapadu od samih poetaka. Potvruju to brojna povijesna i arheoloka svjedoanstva,2 a naroito do danas sauvane freske otkrivene u sinagogi u Dura Europos na desnoj obali Eufrata, u katakombama Palestine, Male Azije, Cipra, Rima, kao i u brojnim starokranskim bazilikama. Tri su velika koraka uinjena u kranskom shvaanju likovne umjetnosti od njezine pojave u Crkvi do ikonoklastikog spora i Drugoga Nicejskog sabora (787.) koji je teoloki i kristoloki ozakonio tovanje svetih slika u Crkvi i nekako odredio mjesto i kriterije likovne umjetnosti u Crkvi. Najprije su jednostavne i svakodnevne likovne forme iz antikog ivota postale nositelji sadraja. Riba, sidro, pastir, mladi sa svitkom u ruci, postaju simboli () kranskih sadraja. Riba () vie ne oznaava samo ribu ve i Krista oznaena u akrostihu: / / / / . Drugi povijesni korak u shvaanju i doivljavaju kranske likovne umjetnosti su scenska prikazivanja iz Starog i Novog zavjeta, a kasnije iz ivota muenika i svetaca, koja su sluila onima to ne znaju itati. Taj likovni oblik nazvan je pripovijedanje (). On je bojom predstavljao historijske dogaaje. Primjere poimanja slike kao pripovijedanja susreemo kod Bazilija Velikog, Paulina iz Nole i Nila Ancirskog. Nil opravdava svoje miljenje time to smatra da scene s kranskim sadrajem trebaju sluiti onima koji ne znaju itati, tako da se njihovo pamenje muevne kreposti onih koji su sluili Bogu u istini, obogati i da ih to potakne na nasljedovanje.3 Slika ima istu slubu kao i rije. Ono to rije prikazuje pripovijedanjem to utei slika pokazuje oponaanjem, kazat e sveti Bazilije.4 Ovu Bazilijevu misao doslovno citira Ivan Damaanin otkrivajui svoje vlastito iskustvo sa svetim slikama kao knjigama: Kad nemam knjiga i kad nemam vremena za itanje, odlazim u crkvu, zajedniko ljeilite dua ( ), pritisnut mislima kao trnjem.5 Slika ne zamjenjuje diskurzivni slijed logikog pripovijedanja. Iz Damaaninovih rijei izlazi da slika saeto i simulta-

2 3

4 5

Usp. A. GRABAR, LIconoclasme byzantin. Le dossier archologique, Paris, 1984. F. VAN DER MEER, Die Ursprnge christlicher Kunst, Herder, Freiburg-Basel-Wien, 1982., 14-15. BAZILIJE VELIKI, Homilija XIX, O etrdeset muenika: PG 31, 508. IVAN DAMAANSKI, De imaginibus oratio I: PG 94, 1268B.

1045

T. Z. Tenek, Teologija slike

no iznosi ono to rije izlae govornim slijedom. Ona u jednom trenu stavlja pred oi likove i dogaaje. Damaanin izriito govori da slika ne slui samo onima koji nemaju knjiga ili ne znaju itati, nego i onima koji nemaju vremena za itanje, pa im je potrebno saeto () slikom prikazati ono to knjiga opisuje opirno.6 Pripovjedako svojstvo slike razlikuje se od pripovijedanja rijeju ne sadrajem ve nainom izlaganja. Slika pripovijeda dogaaje i nauk. Meutim, ona to ini saeto (), prikladno za one koji ili ne znaju itati ili nemaju vremena za itanje. Trei korak u shvaanju i doivljaju slike u Crkvi je njezino anagogiko svojstvo. Slika vodi promatraa do inteligibilne stvarnosti. Hipacije Efeki (537./38.) biskup tada najutjecajnijeg biskupskog sjedita (531.-538.) bio je savjetnik cara Justinijana u teolokim pitanjima. On je prvi na likovnu umjetnost primijenio anagogiko naelo Pseudo-Dionizija Areopagita. Hipacije daje prednost rijei u proslavi neshvatljive i neizrecive Boje tajne, ali zbog niih slojeva vjernika doputa i slike pomou kojih se oni uzdiu do inteligibilne stvarnosti. Dva stoljea koja dijele Hipacija od poetka ikonoklastikog spora, veliki branitelj tovanja svetih slika Ivan Damaanski u svojim djelima, naroito u govorima u obranu tovanja svetih slika, usvaja likovnu tradiciju Crkve, unosei u teologiju slike uistinu bitne novosti. Za Damaanina slika nije tek koncesija ponuena niim slojevima vjernika, ve stvarnost koja spada na bit Crkve i bez koje je kranski ivot ubudue nezamisliv. U Pseudo Dionizijev hijerarhijski slijed on uvodi sliku koja najprikladnije vodi ljudski duh Bogu. Naravno, to nije bilo kakva slika. K Bogu nas moe voditi samo slika kao likovni izraz Boje slike. To je likovni izraz Boje slike po naravi (Krist) ili Boje slike po milosnoj prisutnosti Bojega Duha i po kreposnom ivotu (vjernik svetac). Meutim, da bismo razumjeli teologiju slike kojoj je Ivan Damaanski i prije njega otaka tradicija dala bitne odrednice, valja svratiti pozornost na politike i religiozne znaajke pojave ikonoklazma u VIII. i IX. stoljeu, naroito u Bizantu. 3. Ikonoklastiki spor i razvitak teologije slike Ikonoklastika kontroverzija buknula je u Crkvi, naroito u Bizantu, zbog poricanja i unitavanja