tematsko izvješće sustav eu a za kontrolu u području ... · pdf filepokrate pojmovnik...
TRANSCRIPT
Tematsko izvješće Sustav EU a za kontrolu u području ribarstva: potrebno je uložiti dodatne napore
(u skladu s člankom 287. stavkom 4. drugim podstavkom
UFEU a)
HR 2017. BR. 08
1977 - 2017
U tematskim izvješćima Suda iznose se rezultati revizija uspješnosti i usklađenosti koje su provedene za posebna proračunska područja ili teme povezane s upravljanjem. U odabiru i osmišljavanju takvih revizijskih zadataka Sud nastoji postići što veći učinak uzimajući u obzir rizike za uspješnost ili usklađenost, vrijednost predmetnih prihoda ili rashoda, predstojeće razvojne promjene te politički i javni interes.
Revizorski tim
Ovo je izvješće usvojilo I. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Suda Phil Wynn Owen i koje je specijalizirano za održivu uporabu prirodnih resursa. Reviziju je predvodio član Suda Janusz Wojciechowski, a potporu su mu pružali voditeljica njegova ureda Kinga Wiśniewska-Danek, ataše u njegovu uredu Katarzyna Radecka-Moroz, glavni rukovoditelj Colm Friel i voditeljica radnog zadatka Maria Luisa Gómez-Valcárcel. Revizorski tim činili su Oana Dumitrescu, Armando do Jogo, Aris Konstantinidis, Bernard Moya, Mihaela Pavel i Frédéric Soblet.
Slijeva nadesno: Oana Dumitrescu, Armando do Jogo, Maria Luisa Gómez-Valcárcel, Bernard Moya, Janusz Wojciechowski, Frédéric Soblet, Kinga Wiśniewska-Danek, Aris Konstantinidis, Katarzyna Radecka-Moroz, Colm Friel.
2
SADRŽAJ
Odlomci
Pokrate
Pojmovnik
Sažetak I. – IX.
Uvod 1. – 11.
Zajednička ribarstvena politika 1. – 3.
Sustav kontrole u okviru zajedničke ribarstvene politike 4. – 8.
Uloga Komisije i Europske agencije za kontrolu ribarstva 9. – 11.
Opseg revizije i revizijski pristup 12. – 13.
Opažanja 14. – 92.
Informacije o značajkama flote dostupne u registru nisu u svim slučajevima bile točne i provjerene 14. – 24.
Provjere ribolovnog kapaciteta bile su nepotpune 15. – 20.
Informacije upisane u nacionalnim registrima flote nisu uvijek bile točne 21. – 24.
Mjere upravljanja ribarstvom provedene su pravilno, ali postojali su znatni nedostatci u kontrolnim zahtjevima za mala plovila 25. – 41.
Sustavima praćenja plovila pružaju se važne informacije o praćenju, ali njima nije obuhvaćen velik dio ribarske flote 27. – 32.
Općenito se dobro upravljalo ukupnim dopuštenim ulovom, kvotama i režimom ribolovnog napora, no katkad je bilo teško pratiti tehničke mjere očuvanja 33. – 41.
Podatci o ribarstvu prikupljeni u skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole bili su nepotpuni i nepouzdani 42. – 71.
Podatci država članica o ulovu za mala plovila koja dokumentaciju ne dostavljaju u elektroničkom obliku bili su nepotpuni, a u određenim slučajevima i netočni 47. – 54.
Podatci o prodaji nisu bili dovoljno detaljni ili nisu bili u skladu s iskrcajnim deklaracijama 55. – 56.
Sustav razmjene informacija među državama članicama bio je nedjelotvoran 57. – 60.
3
Postojali su nedostatci u sustavima i procesima potvrđivanja podataka 61. – 64.
Komisija od država članica nije zaprimila sveobuhvatan skup potvrđenih podataka 65. – 71.
Sustav inspekcija bio je funkcionalan, ali nedostatci u primjeni sankcija narušili su djelotvornost njegove provedbe 72. – 92.
Države članice općenito su dobro planirale inspekcijske preglede, ali izvješća o inspekcijskim pregledima trebala su biti više standardizirana i bolje evidentirana 73. – 79.
Sve inspekcijske aktivnosti nisu bile zabilježene u nacionalnoj bazi podataka 80.
Primijenjene sankcije nisu uvijek bile odvraćajuće, razmjerne i učinkovite 81. – 92.
Zaključci i preporuke 93. – 101.
Prilog I. – Podatci o ribarstvu – obvezne vrste dokumenata u posjećenim državama članicama
Prilog II. – Upravljanje kvotama i ribolovnim naporom u posjećenim državama članicama
Prilog III. – Okvir za prikupljanje podataka
Prilog IV. – Organizacija inspekcijskih pregleda u posjećenim državama članicama
Odgovori Komisije
4
BT
POKRATE
bruto tonaža
EFCA Europska agencija za kontrolu ribarstva
EU Europska unija
FAO Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu
kW Snaga motora u kilovatima
TAC ukupni dopušteni ulov
VMS sustav praćenja plovila
ZRP Zajednička ribarstvena politika
5
Centar za praćenje ribarstva: operativni centar koji je uspostavila država članica pod čijom se
zastavom plovi i koji je opremljen računalnim hardverom i softverom u svrhu automatskog
zaprimanja, obrade i elektroničkog prijenosa podataka.
POJMOVNIK
Država pod čijom se zastavom plovi: država u kojoj je određeno plovilo registrirano.
Elektronički sustav izvješćivanja o inspekciji: sustav koji je razvila EFCA kako bi države članice mogle
razmjenjivati podatke iz izvješća o inspekcijama.
Eurostat: Statistički ured Europske unije.
GU MARE: Glavna uprava za pomorska pitanja i ribarstvo.
Mala plovila: samo za potrebe ovog izvješća riječ je o plovilima duljine manje od 15 metara.
Nacionalni registar flote: registar u kojem svaka država članica bilježi podatke o ribarskim plovilima
koja plove pod njezinom zastavom.
Odobrenje za ribolov: službeni dokument kojim se, uz povlasticu za ribolov, ribarskom plovilu iz
Europske unije omogućuje obavljanje posebnih ribolovnih aktivnosti u određenom razdoblju, na
određenom području ili za određeni oblik ribolova pod posebnim uvjetima.
Povlastica za ribolov: službeni dokument kojim se ovlašteniku, u skladu s nacionalnim pravilima, daje
pravo uporabe određenog ribolovnog kapaciteta za komercijalno iskorištavanje živih vodenih resursa.
Sadržava minimalne zahtjeve u vezi s identifikacijom, tehničkim značajkama i opremanjem ribarskog
plovila iz Europske unije.
Regionalna organizacija za upravljanje ribarstvom: podregionalna, regionalna ili slična organizacija
koja je, kako je priznato međunarodnim zakonom, nadležna za uspostavu mjera očuvanja i
upravljanja za žive morske resurse za koje je odgovorna u skladu s konvencijom ili sporazumom kojim
je uspostavljena.
Registar flote EU-a: registar koji vodi Komisija i u kojem se nalaze informacije o svim ribarskim
plovilima u Uniji.
Ribolovni kapacitet: ribolovni kapacitet količina je ribe koju tijekom određenog razdoblja može
uloviti plovilo ili flota u redovnom, neograničenom radu i u određenim uvjetima u pogledu resursa. U
6
okviru ZRP-a mjeri se kao tonaža plovila izražena u bruto tonaži (BT) i kao snaga motora u kilovatima
(kW), kako je definirano člancima 4. i 5. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2930/861
Ribolovni napor: umnožak kapaciteta i aktivnosti ribarskog plovila; za skupinu ribarskih plovila riječ je
o zbroju ribolovnog napora svih plovila u skupini.
.
Sustav praćenja plovila: satelitski sustav praćenja ribarskih plovila koji tijelima nadležnima za
ribarstvo (centrima za praćenje ribarstva) u redovitim vremenskim razmacima šalje podatke o
položaju, smjeru i brzini plovila.
1 Uredba Vijeća (EEZ) br. 2930/86 od 22. rujna 1986. o određivanju karakteristika ribarskih plovila (SL L 274, 25.9.1986., str. 1.).
7
I. Svrha je zajedničke ribarstvene politike (ZRP) jamčiti dugoročnu održivost ribljih
stokova i sektora ribarstva. Mnogi se riblji stokovi i dalje prekomjerno izlovljavaju te su stoga
potrebni trajni napori da se ribarstvom upravlja na djelotvoran način. Zajednička ribarstvena
politika stoga uključuje mjere ograničavanja kapaciteta ribarske flote i upravljanja ribarstvom
ograničavanjem ulova (kao što je uvođenje kvota) i ribolovnih aktivnosti (kao što su
ograničenja ribolovnog napora ili tehnička pravila za određene oblike ribolova). Uspjeh
zajedničke ribarstvene politike ovisi o izradi i uspostavi djelotvornog sustava kontrole.
Posljednja reforma sustava kontrole za zajedničku ribarstvenu politiku provedena je
2009. godine kako bi se otklonili tadašnji ozbiljni nedostatci koji su istaknuti u tematskom
izvješću Suda br. 7/2007.
SAŽETAK
II. Cilj naše revizije bio je odgovoriti na pitanje: „Postoji li djelotvoran sustav kontrole u
području ribarstva na razini EU-a?”.
III. Od revizije koju je Sud obavio 2007. godine i izmjena Uredbe o uspostavi sustava
kontrole, države članice i Komisija ostvarile su znatan napredak u nekoliko područja. Ipak,
utvrdili smo da, zbog znatnih nedostataka u većini područja nad kojima smo obavili reviziju,
Europska unija još uvijek ne raspolaže dovoljno djelotvornim sustavom za kontrolu u
području ribarstva kojim bi se jamčio uspjeh zajedničke ribarstvene politike. Države članice
još uvijek nisu u potpunosti provele Uredbu EU-a o uspostavi sustava kontrole u području
ribarstva te je potrebno izmijeniti određene odredbe te uredbe kako bi se državama
članicama omogućila djelotvorna kontrola nad ribolovnim aktivnostima.
IV. Države članice koje smo posjetili nisu u dovoljnoj mjeri provjeravale točnost podataka
o kapacitetu svojih flota i informacija o plovilima upisanih u registar flote. Iako se Uredbom o
uspostavi sustava kontrole posebno propisuju pravila o provjeri snage motora na temelju
dokumentacije i fizičkog pregleda, to nije slučaj i za provjeru bruto tonaže. Utvrdili smo da
četiri države članice koje smo posjetili nisu provjeravale tonažu svojih ribarskih plovila te da
dvije od njih još uvijek nisu obavile obvezne provjere snage motora. Povrh toga, utvrdili smo
znatan broj nepodudaranja između podataka o plovilima upisanih u registar flote i podataka
sadržanih u pratećim dokumentima.
8
V. Općenito gledajući, utvrdili smo da su ispitane države članice prikladno provodile mjere
upravljanja ribarstvom. Sustavi praćenja plovila država članica (VMS) temelje se na
satelitskoj tehnologiji praćenja te se njima pružaju informacije koje su izrazito važne za
praćenje ribolovnih aktivnosti i kontrolu nad njima. Međutim, zbog primjene pravila iz
Uredbe o uspostavi sustava kontrole, 89 % flote EU-a ne prati se s pomoću sustava praćenja
plovila, što narušava djelotvornost upravljanja ribarstvom za određene oblike ribolova i
određene vrste ribe.
VI. Države članice koje smo posjetili dobro su upravljale primjenom ribolovnih kvota koje
su im dodijeljene. Međutim, kada su tijela država članica dopustila organizacijama
proizvođača da upravljaju raspodjelom kvota, nisu uvijek znala koji su se kriteriji primijenili
na svakog korisnika. Zbog takvog nedostatka transparentnosti državama članicama teško je
znati tko su stvarni korisnici ribolovnih mogućnosti, a samim time i procijeniti mogući
nepovoljni učinak na okoliš i lokalno gospodarstvo, ali i, po potrebi, poduzeti potrebne
korektivne mjere. Nadalje, takvim se nedostatkom transparentnosti povećava rizik od
davanja prednosti posebnim interesima određenih gospodarskih subjekata nauštrb drugih.
Bilo je teško pratiti sukladnost s mjerama upravljanja ribarstvom, posebno za plovila koja
nisu povezana sa satelitskim sustavom praćenja plovila. Međutim, uočili smo i dobre
primjere iz prakse u slučajevima u kojima su stručne ribolovne organizacije od svojih članova
zahtijevale da uz mjere propisane u okviru zajedničke ribarstvene politike primjenjuju i
dodatne, usredotočenije mjere očuvanja.
VII. Podatci o ribolovnim aktivnostima prikupljeni u skladu s Uredbom o uspostavi sustava
kontrole nisu bili dovoljno potpuni i pouzdani. Podatci o ulovu za plovila koja dokumentaciju
podnose u papirnatom obliku, a takav je znatan dio flote EU-a, bili su nepotpuni i često
pogrešno uneseni u baze podataka država članica. Postojale su znatne razlike između
prijavljenih iskrcaja i naknadnih evidencija o prvoj prodaji. Dvije od četiri posjećene države
članice nisu dovoljno razmjenjivale i pratile informacije o aktivnostima koje su plovila koja
plove pod zastavom jedne države članice obavljala u nekoj drugoj državi članici. Procesi
potvrđivanja podataka u državama članicama bili su nedostatni. Nadalje, postojale su znatne
razlike između podataka o ukupnom ulovu koje su zabilježile države članice i onih koji su bili
dostupni Komisiji. U skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole države članice obvezne
9
su dostavljati ukupne podatke o ulovu po ribljem stoku. Međutim, Uredbom se ne propisuje i
dostavljanje izvješća s pojedinostima o ribolovnim područjima, veličini plovila i ribolovnom
alatu, čime se onemogućuje detaljna analiza aktivnosti europske flote.
VIII. Općenito gledajući, države članice koje smo posjetili dobro su planirale i obavljale
inspekcijske preglede u području ribarstva. Međutim, inspektori nisu imali pristup
informacijama o plovilima u stvarnom vremenu, što je umanjilo djelotvornost inspekcijskih
pregleda. Države članice uspostavile su standardizirane postupke inspekcije, ali smo naišli na
slučajeve u kojima se inspektori nisu služili raspoloživim obrascima izvješća. Rezultati
inspekcija nisu se uvijek točno upisivali u nacionalne baze podataka. Utvrdili smo i da
primijenjene sankcije nisu uvijek imale odvraćajući učinak. Bodovni sustav, jedna od glavnih
novosti uvedenih važećom Uredbom o uspostavi sustava kontrole kojom se namjerava
zajamčiti jednako postupanje prema ribarskim subjektima, primjenjivao se na vrlo različite
načine u državama članicama koje smo posjetili, pa čak i unutar iste države članice. U
konačnici, trenutačno ne postoji europski registar prekršaja i sankcija, kojim bi se omogućilo
bolje daljnje praćenje primjene bodovnog sustava, djelotvornija analiza rizika te veća
transparentnost među državama članicama.
IX. Iznosimo niz preporuka Komisiji i državama članicama, s ciljem poboljšanja
pouzdanosti informacija o ribarskim flotama, praćenja mjera upravljanja ribarstvom,
pouzdanosti podataka o ribarstvu te inspekcijskih pregleda i sankcija.
10
Zajednička ribarstvena politika
UVOD
1. Glavni je cilj zajedničke ribarstvene politike (ZRP), koja je posljednji put izmijenjena
2013. godine, zajamčiti dugoročnu gospodarsku i socijalnu održivost sektora ribarstva i
akvakulture, kao i njihovu održivost u pogledu okoliša. Ostvarenje tog cilja predstavlja
određeni izazov jer su kroz povijest neki riblji stokovi u Europskoj uniji smanjeni zbog
prelova. Stoga se zajedničkom ribarstvenom politikom nastoji smanjiti opterećenje na riblje
stokove zauzimanjem predostrožnog pristupa upravljanju ribarstvom2 i ograničavanjem
ulova na temelju najboljih znanstvenih savjeta u pogledu resursa. Njome se nastoji i uskladiti
kapacitete flote s raspoloživim ribolovnim resursima. Iz tog je razloga EU uspostavio gornju
granicu kapaciteta europske flote koja bi se s vremenom trebala uskladiti s raspoloživim
ribolovnim mogućnostima (vidi okvir 1.
Okvir 1. – Usklađivanje kapaciteta flote s ribolovnim mogućnostima
) i mjerama za upravljanje ribarstvom, kako bi se
zajamčila održivost sektora ribarstva.
EU nastoji uspostaviti dugotrajnu ravnotežu između kapaciteta ribarske flote i ribolovnih mogućnosti.
U okviru zajedničke ribarstvene politike utvrđene su gornje granice kapaciteta ribarske flote za svaku
državu članicu, kako u pogledu snage motora (u kilovatima (kW)) tako i pogledu bruto tonaže (BT).
Nova ribarska plovila mogu pristupiti floti tek nakon što je istovjetni kapacitet flote (u kilovatima i
bruto tonaži) istupio iz flote. Države članice informacije o flotama pohranjuju u svoje registre flote.
U okviru zajedničke ribarstvene politike države članice moraju s vremenom uspostaviti mjere
prilagodbe ribolovnog kapaciteta svojih flota svojim ribolovnim mogućnostima. Povlastice za ribolov,
s podatcima o kapacitetu i ribolovnom alatu, jedan su od najvažnijih instrumenata za upravljanje
kapacitetom. U slučaju da u određenom segmentu flote postoji prekomjeran kapacitet, države
članice moraju provesti akcijski plan za vraćanje kapaciteta na odgovarajuću razinu.
2 Članak 4. stavak 8. Uredbe (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici (SL L 354, 28.12.2013., str. 22.). „Predostrožni pristup upravljanju ribarstvom”, prema članku 6. Sporazuma UN-a o ribljim vrstama, znači pristup prema kojem izostanak adekvatne znanstvene informacije ne bi trebao opravdati odgađanje ili nepoduzimanje mjera upravljanja za očuvanje ciljanih vrsta, povezanih ili ovisnih vrsta i neciljanih vrsta i njihova okoliša.
11
Države članice svake godine izvješćuju o svojim naporima uloženima u postizanje ravnoteže između
ribolovnog kapaciteta i ribolovnih mogućnosti. Ta se izvješća temelje na nizu bioloških i gospodarskih
pokazatelja po plovilu koje je uspostavila Komisija. Ona se šalju Komisiji te ih pregledava Znanstveni,
tehnički i gospodarski odbor za ribarstvo. Komisija svake godine sastavlja sažeto izvješće za Europski
parlament i Vijeće nakon razmatranja izvješća država članica i analize Znanstvenog, tehničkog i
gospodarskog odbora za ribarstvo.
2. Međutim, najnovija znanstvena saznanja pokazuju da se, unatoč nekim poboljšanjima,
mnogi stokovi i dalje prekomjerno izlovljavaju, posebice oni u Sredozemnom i Crnom moru.
Na slici 1. prikazuje se stanje različitih ribljih stokova po morskim bazenima.
12
Slika 1. – Stanje procijenjenih ribljih stokova u regionalnim morima u Europi, u odnosu na
dobro stanje okoliša 1
(1) Dobro stanje okoliša znači da se različitim oblicima iskorištavanja morskih resursa poštuje razina održivosti, čime se jamči daljnje iskorištavanje u budućnosti.
Izvor: internetske stranice Europske agencije za okoliš (podatke je dostavilo Međunarodno vijeće za istraživanje mora u sjeveroistočnom Atlantiku i Znanstveni, tehnički i gospodarski odbor za ribarstvo u Sredozemnom i Crnom moru), ažurirani podatci iz 2016.
3. Mjere upravljanja koje je usvojila Europska unija mogu se podijeliti u dvije glavne
kategorije (vidi okvir 2.):
Broj procijenjenih stokova: X
Stokovi s razinom riblje smrtnosti i reproduktivnog kapaciteta kojom se jamči dobro stanje okoliša
Stokovi s razinom reproduktivnog kapaciteta kojom se jamči dobro stanje okoliša
Stokovi s razinom riblje smrtnosti kojom se jamči dobro stanje okoliša
Stokovi kojima se ne postiže dobro stanje okoliša
X
13
- mjere kontrole nad proizvodnjom
-
, koje se uglavnom sastoje od ograničavanja količine
ulova za određeni oblik ribolova, posebice u obliku ukupnog dopuštenog ulova (TAC) i
kvota
mjere kontrole nad resursima
Okvir 2. – Glavne mjere upravljanja ribarstvom u EU-u
, koje se odnose na iskorištena ribolovna sredstva i
uključuju pravila o aktivnostima flote, kao što su ograničenja pristupa ribarskih plovila
određenim vodama, kontrola nad ribolovnim naporom u svrhu reguliranja ribolovnog
kapaciteta i uporabe plovila, kao i tehničke mjere kojima se uređuje uporaba ribolovnog
alata te razdoblja i zemljopisna područja u kojima je ribolov dopušten.
1. Mjere kontrole nad proizvodnjom
Ukupni dopušteni ulov i kvote
Ukupni dopušteni ulov ribe ili ribolovne mogućnosti (izražene u tonama ili brojkama) najveće su
količine koje se mogu uloviti određenim oblikom ribolova, u određenom području i određenom
razdoblju. U EU-u ukupni dopušteni ulov utvrđuje se za komercijalno najvažnije riblje stokove.
Komisija svake godine (svake dvije godine za dubokomorske stokove) sastavlja prijedloge na temelju
znanstvenih savjeta savjetodavnih tijela. Ta tijela mogu uključivati nacionalne istraživačke institute,
Znanstveni, tehnički i gospodarski odbor za ribarstvo i Međunarodno vijeće za istraživanje mora. Za
riblje stokove koji se dijele ili se njima upravlja zajedno sa zemljama izvan EU-a, o ukupnom
dopuštenom ulovu odlučuje se u suradnji s tim zemljama.
O prijedlozima ukupnog dopuštenog ulova raspravlja nekoliko odbora te se o njima zatim raspravlja u
Vijeću ministara ribarstva na zasjedanju Vijeća za ribarstvo svakog prosinca. Vijeće ministara svake
godine donosi odluku o ukupnom dopuštenom ulovu za sljedeću godinu za svaku ribolovnu vrstu i
područje, koja nije uvijek u skladu s prijedlozima Komisije.
Ukupni dopušteni ulov dijeli se na nacionalne kvote prema ljestvici utvrđenoj 1983. godine koja se
otad ažurirala s pristupanjem novih država članica Europskoj uniji. Međutim, kvote se mogu
razmjenjivati među državama članicama tijekom godine. Kako bi se ograničila ribolovna razdoblja,
uporaba određenog ribolovnog alata ili pristup određenim ribolovnim područjima, kvote se mogu
primjenjivati usporedno s dodatnim mjerama.
14
2. Mjere kontrole nad resursima
Ribolovni napor
Ribolovnim naporom upravlja se kombiniranjem ograničenja kapaciteta flote i vremena koje flota
može provesti na moru. EU definira ribolovni napor kao umnožak kapaciteta flote [tonaža (BT) i snaga
motora (kW)] i broja dana provedenih na moru. Pristupi su prilagođeni svakom obliku ribolova,
vodeći računa o vrsti ribolovnog alata i glavnim ulovljenim vrstama. Ograničenje ribolovnog napora
obično se primjenjuje uz ukupni dopušteni ulov. Primjeri ograničenja ribolovnog napora mogu se
pronaći u planu upravljanja stokovima lista i iverka u Sjevernom moru, u pravilima o ribolovu u
zapadnim vodama ili u planovima upravljanja za Sredozemno more.
Tehničke mjere
Tehničke mjere skup su pravila kojima se uređuje uporaba alata te područja i razdoblja u kojima ribari
smiju loviti ribu. Uključuju tehnički opis izrade i uporabe ribolovnog alata, minimalnu veličinu oka
mrežnog tega, zahtjeve u pogledu selektivnog ribolovnog alata za smanjenje usputnog ulova (u
slučaju slučajnog ulova ili ulova neželjene ribe) i zatvorena ribolovna područja i sezone.
Za provedbu, praćenje i izvršavanje tih mjera upravljanja ribarstvom, države članice mogu se koristiti
instrumentima poput povlastica i odobrenja za ribolov, registara flote, sustava praćenja plovila (VMS)
i centara za praćenje ribolova (vidi pojmovnik), informacija o ulovu i iskrcaju za plovila koja plove pod
njihovom zastavom, inspekcijskih aktivnosti i, prema potrebi, sankcija.
15
Provjera veličine oka mrežnog tega ribarskih mreža
Izvor: Europski revizorski sud.
Sustav kontrole u okviru zajedničke ribarstvene politike
4. Kako bi se u okviru zajedničke ribarstvene politike zajamčila održivost ribljih stokova i
sektora ribarstva, prijeko je potreban djelotvoran sustav kontrole nad flotom i mjerama
upravljanja ribarstvom u okviru ZRP-a. To uključuje kontrolu nad kapacitetom i aktivnostima
flote, sukladnošću s mjerama upravljanja te mjerama izvršenja u slučaju otkrivanja prekršaja,
a po potrebi i nad sankcijama. Nadalje, potreban je okvir za jamčenje pouzdanosti podataka
o floti i ulovu, kako bi se omogućilo poduzimanje prikladnih mjera upravljanja ribarstvom i
potkrijepila znanstvena izvješća.
5. Iako se ZRP primjenjuje od 1970-ih godina, prvi sustavi kontrole uspostavljeni su
1990-ih. Međutim, oni nisu bili dovoljni za jamčenje sukladnosti sa ZRP-om. Sud je o tim
16
problemima već izvijestio 2007. godine3. Nakon objave našeg izvješća 2009. godine4
6. U skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole države članice odgovorne su za
kontrolu i moraju dodijeliti odgovarajuće resurse i utvrditi potrebne strukture za obavljanje
kontrole u čitavom proizvodnom lancu. Propisane su posebne obveze u vezi s kontrolom nad
ribarskom flotom, sukladnošću s mjerama upravljanja, izvješćivanjem, inspekcijskim
pregledima i sankcijama. Ključni alati za upravljanje flotom uključuju registar flote (koji
sadržava sve podatke o značajkama ribarskih plovila, povlasticama za ribolov, odobrenjima
za ribolov i sl.) i satelitske sustave praćenja položaja plovila.
usvojene su znatne reforme sustava kontrole u okviru ZRP-a u obliku Uredbe Vijeća o
uspostavi sustava kontrole i 2011. godine u obliku provedbenih pravila Komisije.
7. Obveza izvješćivanja o plovilima ovisi o veličini plovila te tako, primjerice, ta obveza ne
postoji za plovila ispod 10 metara duljine, dok za veća plovila postoji obveza elektroničkog
izvješćivanja (za dodatne informacije vidi prilog I.). Sastav flote EU-a prikazan je na slici 2.
− Plovila ispod 10 metara duljine nisu obvezna voditi evidenciju o svojim ribolovnim
aktivnostima
− Plovila između 10 i 12 metara duljine obvezna su dostavljati informacije o ulovu i
iskrcaju u papirnatom obliku
3 Tematsko izvješće br. 7/2007 o sustavima kontrole, inspekcije i sankcija u vezi s pravilima o očuvanju ribolovnih resursa Zajednice (SL C 317, 28.12.2007., str. 1.).
4 Uredba Vijeća (EZ) br. 1224/2009 od 20. studenoga 2009. o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike, o izmjeni uredbi (EZ) br. 847/96, (EZ) br. 2371/2002, (EZ) br. 811/2004, (EZ) br. 768/2005, (EZ) br. 2115/2005, (EZ) br. 2166/2005, (EZ) br. 388/2006, (EZ) br. 509/2007, (EZ) br. 676/2007, (EZ) br. 098/2007, (EZ) br. 1300/2008, (EZ) br. 1342/2008 i o stavljanju izvan snage uredbi (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1627/94 i (EZ) br. 1966/2006 (SL L 343, 22.12.2009., str. 1.). Provedbena uredba Komisije (EU) br. 404/2011 od 8. travnja 2011. o detaljnim pravilima za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009 o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike (SL L 112, 30.4.2011., str. 1.).
17
− Plovila dulja od 12 metara obvezna su dostavljati informacije o ulovu i iskrcaju u
elektroničkom obliku. Međutim, plovila između 12 i 15 metara duljine mogu se
osloboditi obveze elektroničkog izvješćivanja.
Slika 2. – Sastav flote EU-a prema kategoriji duljine
Izvor: Europski registar flote (84 280 ribarskih plovila na dan 31. 12. 2015.).
8. Sustav kontrole trebao bi se provoditi s pomoću nadzornih i inspekcijskih aktivnosti. U
slučaju nesukladnosti, Uredbom o uspostavi sustava kontrole propisuje se da države članice
moraju primijeniti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće sankcije. Svaka država članica
odlučuje o tome koje će sankcije primijeniti, u skladu s načelom supsidijarnosti. Kako bi se
zajamčilo da pravedno primjenjuju sankcije, od 2012. godine države članice obvezne su
uvesti sustav kaznenih bodova za ovlaštenike povlastica za ribolov i zapovjednike ribarskih
plovila. Ti se bodovi primjenjuju u slučaju teških povreda pravila na snazi koja se odnose na
primjenu zajedničke ribarstvene politike. U slučaju otkrivanja višestrukih teških prekršaja,
zbrojeni bodovi mogu dovesti do privremenog, ili u krajnjem slučaju, trajnog ukidanja
povlastice za ribolov, kao i do neispunjavanja uvjeta za financiranje sredstvima iz Europskog
fonda za pomorstvo i ribarstvo.
79 %
7 %
5 %
10 %Plovila duljine do 10 metara
Plovila duljine ≥10metara i <12 metara
Plovila duljine ≥12metara i <15 metara
Plovila duljine ≥15metara
18
Uloga Komisije i Europske agencije za kontrolu ribarstva
9. Komisija prati na koji način države članice sveukupno provode ZRP. Države članice
dostavljaju joj relevantne podatke o ulovu, primjeni kvota, ribolovnom naporu i kapacitetu
ribarske flote. Komisija također može provoditi revizije i inspekcijske preglede te sudjelovati
u nacionalnim inspekcijskim pregledima.
10. Kada Komisija smatra da nacionalne vlasti ne provode pravila u području ribarstva na
pravilan način, prvo pokušava riješiti probleme savjetovanjem. Može obustaviti ribolov dok
se problem ne riješi. Komisija također može, u suradnji s nacionalnim vlastima, donijeti
akcijski plan za poboljšanje situacije. Ako država članica ne poduzme odgovarajuće mjere,
Komisija može protiv predmetne države članice pokrenuti postupak zbog povrede obveza.
11. Europska agencija za kontrolu ribarstva (EFCA) pomaže zajamčiti da se pravila ZRP-a
primjenjuju djelotvorno i ujednačeno, i to operativnom koordinacijom kontrolnih i
inspekcijskih aktivnosti država članica. EFCA je odgovorna i za koordinaciju zajedničkih
kontrola i inspekcijskih pregleda koje provode države članice5. Međutim, ti posebni aspekti
nisu se analizirali u okviru revizije.
12. Usredotočili smo se na prikladnost glavnih zahtjeva propisanih Uredbom o uspostavi
sustava kontrole u području ribarstva i njihovu primjenu u državama članicama koje smo
posjetili. Revizijom smo nastojali odgovoriti na sljedeće pitanje: „Raspolaže li EU
djelotvornim sustavom kontrole u području ribarstva?” Glavno revizijsko pitanje sastojalo se
od sljedećih potpitanja:
OPSEG REVIZIJE I REVIZIJSKI PRISTUP
(a) Raspolažu li države članice pouzdanim informacijama o značajkama svojih flota? Kako
bismo dobili odgovor na to pitanje, ispitali smo način na koji su države članice
provjeravale sastavnice kapaciteta flote (izraženo u kW i BT) te jesu li redovno održavale
registar flote.
5 Zajedničke kontrole organiziraju se u okviru planova zajedničkog korištenja sredstava za posebne programe kontrole i inspekcije.
19
(b) Jesu li se mjere upravljanja ribarstvom dobro provodile? U okviru ovog potpitanja ispitali
smo kako su se države članice služile sustavima praćenja plovila i kako su upravljale
ribolovnim kvotama, režimom ribolovnog napora i tehničkim mjerama. Našom smo
revizijom ispitivali općenita pitanja te se nismo usredotočili na posebne oblike ribolova.
(c) Jesu li podatci potrebni za upravljanje ribarstvom potpuni i pouzdani? Kako bismo dobili
odgovor na ovo potpitanje, ispitali smo na koji su način države članice jamčile
sveobuhvatnost, dosljednost i potvrđenost podataka o ulovu i iskrcajnih deklaracija.
Ispitali smo na koji su način države članice razmjenjivale informacije o upravljanju,
posebno u slučajevima kada je plovilo koje plovi pod zastavom jedne države članice6
(d) Jesu li se inspekcijski pregledi i sankcije prikladno planirali, provodili i primjenjivali?
Ispitali smo na koji su način države članice planirale i provodile inspekcijske preglede u
području ribarstva te kako su izvješćivale o njima. Također smo ispitivali jesu li države
članice na temelju rezultata inspekcijskih pregleda primjenjivale djelotvorne sankcije. U
tu svrhu posebno smo razmatrali jesu li sankcije bile odvraćajuće te kako se sustav
kaznenih bodova primjenjivao u praksi.
obavljalo ribolov u vodama druge države članice. Ispitivali smo i kako je Komisija
konsolidirala podatke država članica.
13. Reviziju smo provodili od travnja do listopada 2016. Sastojala se od posjeta Europskoj
komisiji i četirima državama članicama (Španjolskoj, Francuskoj, Italiji i Ujedinjenoj Kraljevini
(s naglaskom na Škotsku7
6 Država članica u kojoj je plovilo registrirano.
)). Te su države članice odabrane jer zajedno čine više od polovice
kapaciteta flote EU-a i gotovo polovicu ulova ribe u EU-u, kao i zbog toga što su njihove flote
bile aktivne na Atlantskom oceanu i Sredozemnom moru, što predstavlja znatne razlike u
pogledu mjera upravljanja ribarstvom i flotama.
7 Svaka od zemalja u Ujedinjenoj Kraljevini uspostavila je vlastiti sustav za ispunjavanje obveza propisanih u okviru ZRP-a. Revizija je provedena u Škotskoj te se naša opažanja i zaključci odnose na škotske sustave i postupke. Međutim, podatci o ulovu provjereni su za čitavu Ujedinjenu Kraljevinu jer njezine četiri zemlje Komisiji ne dostavljaju podatke zasebno.
20
Informacije o značajkama flote dostupne u registru nisu u svim slučajevima bile točne i
provjerene
OPAŽANJA
14. Kako bi se smanjio pritisak na stokove, u okviru ZRP-a postavljene su obvezne gornje
granice kapaciteta flota za države članice te mjere upravljanja za određene riblje stokove ili
oblike ribolova. Radi jamčenja sukladnosti i s gornjim granicama kapaciteta i primjenjivim
mjerama upravljanja, državama članicama potrebne su pouzdane i ažurirane informacije o
kapacitetu i tehničkim značajkama njihovih ribarskih plovila. Stoga smo ispitali kako su
države članice provjerile kilovate (kW) i bruto tonažu (BT) svojih plovila te kako su pratile
pouzdanost svojih registara flote.
Provjere ribolovnog kapaciteta bile su nepotpune
15. U skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole države članice moraju provjeravati
poštuju li se odobrene gornje granice kapaciteta izražene u kilovatima (kW) i bruto tonaži
(BT), koje se u okviru ZRP-a upotrebljavaju kao pokazatelji sposobnosti plovila da lovi ribu.
Odobreni kapacitet plovila bilježi se u registru flote.
16. Međutim, iako je to predviđeno Uredbom o uspostavi sustava kontrole, još uvijek nisu
usvojena detaljna pravila u vezi s bruto tonažom flota. Slijedom toga, države članice nisu
provodile potpuno mjerenje svojih plovila. S druge strane, Uredbom o uspostavi sustava
kontrole predviđen je postupak provjere snage motora. U skladu s Uredbom države članice
obvezne su od siječnja 2012. provoditi analizu rizika i odabrati reprezentativni uzorak na
kojem zatim moraju obaviti temeljitu provjeru dokumentacije, iako se Uredbom ne propisuje
učestalost takvih provjera. Ako se provjerom utvrdi da postoji mogućnost da podatci o
plovilu nisu točni, potrebno je fizički provjeriti snagu motora8
8 Članak 41. Uredbe o uspostavi sustava kontrole i članci 62. i 63. pravila za njezinu primjenu.
. Iako fizičke provjere
zahtijevaju znatne resurse, njima se omogućuje utvrđivanje svih promjena u snazi motora
plovila nakon narudžbe plovila i njegova motora. Prema izvješću Komisije iz 2016. godine
dostavljenom Europskom parlamentu i Vijeću o naporima država članica tijekom 2014. za
21
postizanje održive ravnoteže između ribolovnog kapaciteta i ribolovnih mogućnosti9
17. Od četiri posjećene zemlje, samo su Španjolska i Ujedinjena Kraljevina (Škotska) obavile
takvu provjeru na temelju plana uzorkovanja, kako je propisano. Pojedinosti se navode
u
, 17 od
23 europske priobalne zemlje usvojilo je planove uzorkovanja za provjeru snage motora do
2015. godine.
okviru 3.
Okvir 3. – Provjera snage motora koja se provodi u skladu sa zahtjevima iz Uredbe o uspostavi
sustava kontrole
Fizičke provjere u Škotskoj provodile su se 2013. i 2015. godine. Analiza rizika i odabir veličine uzorka
za provjere dokumentacije provedeni su na nacionalnoj razini. Samo je jedno od 24 fizički pregledana
plovila imalo veću snagu motora nego što je bilo navedeno u registru.
U Španjolskoj su provjere dokumentacije obavljene na nasumičnom uzorku od 97 plovila, dok su
fizičke provjere obavljene 2015. godine nad 15 plovila iz tog uzorka. U sedam od 15 slučajeva, tj. u
7 % izvornog uzorka, odnosno 47 % pregledanih plovila, fizičkim je provjerama utvrđeno da je stvarna
snaga motora plovila bila veća od one prikazane u registru.
U obje su zemlje nadležna tijela poduzela potrebne korake kako bi plovila regulirala svoj višak
kapaciteta te su, po potrebi, zabranila ribolov takvim plovilima.
18. Francuska je dovršila analizu rizika i započela s provjerama dokumentacije u vezi sa
snagom motora. Rezultati nisu bili dostupni tijekom revizije. Prema informacijama
zaprimljenima tijekom revizijskog posjeta, Italija još nije bila započela s tim procesom.
19. Prema izvješću Komisije iz 2016. o kapacitetu flote, sve priobalne države članice
poštovale su svoje gornje granice kapaciteta flote (vidi sliku 3.
9 COM(2016) 380 od 10. lipnja 2016. „Izvješće Europske komisije Europskom parlamentu i Vijeću o naporima država članica tijekom 2014. za postizanje održive ravnoteže između ribolovnog kapaciteta i ribolovnih mogućnosti”.
). Međutim, šest država
(Bugarska, Grčka, Hrvatska, Italija, Rumunjska i Slovenija) upotrebljavalo je gotovo 95 %
svoje gornje granice kapaciteta (izraženo u kW) te je stoga za njih postojao veći rizik od
22
prekoračenja gornjih granica. Na kraju 2015. godine samo su Hrvatska i Bugarska imale
usvojeni plan uzorkovanja za provjeru snage motora.
20. Iako se provjere koje su obavile španjolske vlasti (vidi okvir 3.
Slika 3. – Pridržavanje gornjih granica izraženih u kW u studenome 2015. po državi članici
(bez najudaljenijih regija)
) ne mogu smatrati
indikativnima i za ostatak flote, one upućuju na važnost zauzimanja sustavnog pristupa
fizičkoj provjeri snage motora, posebice za države članice čiji su kapaciteti flote blizu gornjih
granica.
Izvor: COM(2016) 380 final.
Informacije upisane u nacionalnim registrima flote nisu uvijek bile točne
21. Svaka država članica vodi nacionalni registar, tj. bazu podataka u kojoj, u skladu sa
zakonodavstvom EU-a, moraju biti registrirana sva ribarska plovila koja plove pod zastavom
te države članice. Europska komisija vodi registar flote EU-a koji sadržava relevantne
informacije o plovilima, koje države članice redovno dostavljaju iz svojih nacionalnih
registara. To uključuje informacije kao što su naziv i registracijski broj ribarskog plovila, glavni
i pomoćni ribolovni alat, ukupna duljina, bruto tonaža (BT) i snaga motora (kW).
0 %
10 %
20 %
30 %
40 %
50 %
60 %
70 %
80 %
90 %
100 %
kW
23
22. Registar ribarskih flota jedan je od ključnih alata za provedbu ZRP-a. Njime se
omogućava praćenje pridržavanja gornjih granica kapaciteta ribarske flote i pružaju osnovni
podatci za mjere upravljanja kao što su ograničenja u pogledu ribolovnog alata, obveze
izvješćivanja o plovilima i sustav praćenja plovila.
23. Provjerili smo točnost informacija sadržanih u nacionalnim registrima te smo za uzorak10
plovila u tri od četiri države članice utvrdili znatan broj nepodudaranja između registra i
izvornih dokumenata (vidi okvir 4.
Okvir 4. – Nepodudaranja u registru flote
). Nepouzdane informacije iz registara znače da se nije
moguće u potpunosti osloniti na registar EU-a kao jedan od ključnih alata za upravljanje
ZRP-om.
U Francuskoj smo utvrdili nepodudaranje različitih vrsta podataka u registru flote u 45 % ispitanih
slučajeva. Podatci o snazi motora nisu se podudarali u 26 % slučajeva, dok se podatci o dužini nisu
podudarali u 16 % slučajeva.
Utvrdili smo da su u Italiji postupci za upravljanje nacionalnim registrom i registrom EU-a bili u tolikoj
mjeri složeni da je bilo potrebno nekoliko mjeseci za unošenje promjena značajki plovila u registar,
što je dovelo do razlika u tim dvama registrima. Utvrdili smo da 19 plovila nije upisano u registar
EU-a, iako su upisana u nacionalni registar, ali i da je u registar EU-a upisano 9 plovila koja nisu
upisana u nacionalni registar. Nadalje, za 46 plovila uočili smo da se podatci upisani u ta dva registra
ne podudaraju.
Utvrdili smo da u Škotskoj u 60 % ispitanih slučajeva kapacitet plovila u registru flote nije odgovarao
kapacitetu prikazanom u dokumentaciji o registraciji plovila; u većini slučajeva kapacitet upisan u
registar flote bio je u prosjeku 30 % veći od onoga prikazanog u popratnoj dokumentaciji.
24. Države članice dužne su ažurirati registar EU-a svaka tri mjeseca, uz dodatno ažuriranje
u slučaju važnih promjena. Na temelju usporedbe podataka iz nacionalnih registara s
registrom EU-a na kraju 2015. utvrdili smo da je registar EU-a općenito gledajući ažuriran
10 Iako smo zatražili informacije za uzorak od 20 plovila po posjećenoj luci u državama članicama, zatražene informacije nisu nam dostavljene u svim slučajevima. Slijedom toga, veličina uzorka koji se stvarno analizirao razlikovala se od jedne do druge države članice.
24
najnovijim podatcima te da odražava informacije sadržane u nacionalnim registrima, pri
čemu od toga od svih posjećenih država članica odstupa samo Italija.
Mjere upravljanja ribarstvom provedene su pravilno, ali postojali su znatni nedostatci u
kontrolnim zahtjevima za mala plovila
25. Praćenje ribolovnih aktivnosti ključan je dio politike održivosti za sve oblike ribolova, te
omogućuje prikupljanje informacija koje se upotrebljavaju za osmišljavanje i procjenu
odgovarajućih mjera upravljanja ribarstvom11
26. U okviru ZRP-a predviđen je paket mjera upravljanja ribarstvom (vidi odlomak 3.
i
. Kvaliteta takvog praćenja utjecat će na
djelotvornost mjera upravljanja.
okvir 2.
Sustavima praćenja plovila pružaju se važne informacije o praćenju, ali njima nije
obuhvaćen velik dio ribarske flote
) koji uključuje kvote, ograničenja ribolovnog napora i tehničke mjere za određene
oblike ribolova. Države članice također su obvezne provoditi i pratiti mjere upravljanja
ribarstvom koje su propisane nacionalnim i međunarodnim pravom (uključujući rezolucije
regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom) te jamčiti da se i plovila iz EU-a i plovila
koja nisu iz EU-a, ali koja obavljaju ribolov u vodama EU-a, pridržavaju važećih pravila i
ograničenja.
27. U skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole države članice obvezne su uspostaviti
centre za praćenje ribolova radi automatske obrade podataka koji se sustavom praćenja
plovila prikupljaju o ribarskim plovilima koja plove pod zastavom predmetne države članice.
Podatke o identifikaciji, položaju, datumu, vremenu, smjeru i brzini plovila odašilju uređaji za
satelitsko praćenje koji su ugrađeni na plovilima (vidi sliku 4.
11 „A Fishery Manager’s Guidebook” (Vodič za upravitelje u području ribarstva), FAO 2009.
). Time se pružaju informacije u
stvarnom vremenu koje su izrazito važne za praćenje ribolovnih aktivnosti i planiranje
inspekcijskih pregleda. Na primjer, koristeći se podatcima o brzini i položaju plovila koje
plovilo odašilje, centar za praćenje ribolova može utvrditi da ribarsko plovilo obavlja ribolov
u području u kojem je ribolov ograničen. U centru se zatim može provjeriti ima li plovilo
25
potrebno odobrenje ili dopuštene značajke za obavljanje ribolovnih aktivnosti u tom
području.
Slika 4. – Djelovanje centra za praćenje ribolova
Izvor: GU MARE.
28. U posjećenim državama članicama sustavi praćenja plovila općenito su se ispravno
upotrebljavali za planiranje inspekcijskih pregleda i praćenje ribolovnih aktivnosti plovila
povezanih sa sustavom. Međutim, u Italiji, za razliku od drugih posjećenih zemalja, sustav
nije izdavao automatska upozorenja kada bi ribarska plovila ušla u područje ograničenog
ribolova, kojima bi se vlastima omogućilo da provjere je li plovilo imalo odobrenje za ribolov
u tom području. Države članice u nekim slučajevima propisale su strože uvjete od onih
Navigacijski satelit Komunikacijski satelit
Ribarsko plovilo Zemaljska postaja
Patrolno plovilo i letjelica
Nacionalni centar za praćenje ribarstva
VMS – sustav praćenja plovila
26
propisanih Uredbom o uspostavi sustava kontrole. Primjerice, kako bi se obavljale
kvalitetnije provjere aktivnosti plovila u okviru nacionalnih planova upravljanja za
Sredozemno more12, Španjolska je zatražila da svi plivaričari13 i koćarice14
29. U skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole oprema sustava za praćenje plovila
mora se ugraditi na sva ribarska plovila duljine 12 metara ili više. Države članice mogu izuzeti
plovila kraća od 15 metara, ako ribolov obavljaju isključivo u vodama države članice pod
čijom zastavom plove ili ako nikada ne provode više od 24 sata na moru od trenutka
isplovljavanja do trenutka uplovljavanja u luku.
, neovisno o
njihovoj veličini, moraju biti povezani sa sustavom praćenja plovila. Nadalje, neka regionalna
tijela u Španjolskoj tražila su da ribarska plovila u određenim zaštićenim područjima budu
opremljena jednostavnijim sustavima za određivanje položaja (koji nisu sustav praćenja
plovila).
30. Analizom informacija u registru flote EU-a utvrdili smo da 2 % plovila duljih od
15 metara s povlasticom za ribolov nije imalo ugrađen sustav praćenja plovila, što je u
suprotnosti sa zahtjevima Uredbe o uspostavi sustava kontrole. Komisija je uočila tu
nepravilnost, ali ona nije bila ispravljena do obavljanja revizije.
31. Zbog ograničenih zahtjeva u Uredbi o uspostavi sustava kontrole, na dan 31. prosinca
2015., 89 % ribarskih plovila u EU-u koja su upisana u registar EU-a nije imalo ugrađenu
opremu sustava za praćenje plovila (vidi sliku 5.
12 Člankom 19. Uredbe Vijeća (EZ) od 21. prosinca 2006. o mjerama upravljanja za održivo iskorištavanje ribolovnih resursa u Sredozemnom moru te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1626/94 (SL L 409, 30.12.2006., str. 11.) propisuje se da države članice donose planove upravljanja u svojim teritorijalnim vodama za određene oblike ribolova.
). Od tih plovila, njih 95 % bila su plovila
kraća od 12 metara koja, u skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole, nisu obvezna
upotrebljavati sustav praćenja plovila. Većina plovila duljine između 12 i 15 metara (79 %)
države članice oslobodile su obveze upotrebljavanja sustava praćenja plovila. Svjesni smo da
13 Plivaričar je plovilo s velikim mrežnim tegom kojim se zahvaća čitavo područje ili veliko jato riba.
14 Koćarica je plovilo na kojem se kao ribolovni alat upotrebljava velika mreža koja se naziva „koćom”.
27
nije potrebno prekomjerno opterećivati upravitelje manjih plovila obvezom uporabe skupih i
složenih sustava za određivanje položaja. Međutim, činjenica da važan dio ribarske flote nije
opremljen sustavom praćenja plovila ozbiljan je nedostatak sustava za upravljanje
ribarstvom iz sljedećih razloga:
− kada nisu opremljena sustavom praćenja plovila (ili drugim sustavima za određivanje
položaja, smjera i brzine plovila), plovila koja uplovljavaju u područja u kojima je ribolov
ograničen ili u razdoblju za koje nemaju odobrenje moguće je uočiti samo zračnim ili
pomorskim nadzorom (patrolnim plovilima) ograničavanje područja i ribolovnih sezona
važne su tehničke mjere za oporavak ribljeg stoka
− plovila duljine između 12 i 15 metara mogu se osloboditi obveze ugradnje sustava
praćenja plovila i dostavljanja dokumentacije u elektroničkom obliku ako provode manje
od 24 sata na moru ili ribolov obavljaju isključivo u teritorijalnim vodama. Međutim, bez
sustava praćenja plovila, teško je provjeriti zadovoljavaju li plovila te uvjete, osim ako
lučke vlasti ne traže od plovila da ih obavještavaju o uplovljavanju i isplovljavanju iz luke,
kao što je to slučaj u Italiji
− plovila koja imaju odobrenje za ribolov u okviru režima upravljanja ribolovnim naporom
mogu se provjeravati samo ako su opremljena sustavom praćenje plovila, osim ako ne
dostavljaju druge informacije (u obliku elektroničkih ili papirnatih očevidnika o
ribolovu15 ili prodajnih listova s naznakom vremena i područja) dovoljno brzo, što,
međutim, često nije slučaj (vidi okvir 5.
− podatke o aktivnostima nije moguće međusobno provjeriti (podatci o ulovljenim
količinama i vrstama u odnosu na područje ribolova o kojem se podatci šalju s pomoću
sustava praćenja plovila). Time se otežava automatska kontrola nad iskorištenošću
kvota.
)
32. Plovila bez sustava praćenja plovila obično su duljine ispod 15 metara. Iako pojedinačno
ne mogu uloviti velike količine ribe, njihova ukupna količina ulova u određenim oblicima
15 U očevidniku se vodi evidencija ribolovnih aktivnosti plovila.
28
ribolova i posebice njihov učinak na određene vrste mogu biti znatnih razmjera. To je osobito
slučaj u Sredozemnom bazenu u kojem je većina plovila duljine ispod 15 metara i u kojem je
stanje mnogih stokova izrazito ozbiljno (vidi sliku 1.
).
Sredozemna luka
Izvor: Europski revizorski sud.
Slika 5. – Udio plovila u floti EU-a s ugrađenim sustavom praćenja plovila i bez njega,
prema kategoriji duljine
Izvor: Sud, na temelju podataka iz registra europske flote.
0 %10 %20 %30 %40 %50 %60 %70 %80 %90 %
100 %
Plovila duljine ≥15 metara
Plovila duljine ≥12 metara i <15 metara
Plovila duljine ≥10 metara i <12 metara
Plovila duljinedo 10 metara
Bez VMS-a
S VMS-om
29
Općenito se dobro upravljalo ukupnim dopuštenim ulovom, kvotama i režimom ribolovnog
napora, no katkad je bilo teško pratiti tehničke mjere očuvanja
33. Kako je opisano u uvodu (odlomak 3. i okvir 2.), upravljanje ribolovnim resursima u EU-u
temelji se uglavnom na ukupnom dopuštenom ulovu (TAC) ili ribolovnim mogućnostima
utvrđenima za iste stokove, koje zatim države članice dijele u obliku nacionalnih kvota,
režima ribolovnog napora i tehničkih mjera. Prilog II.
34. Države članice primjenjivale su različitu praksu o kojoj nisu u potpunosti obavještavale
Komisiju. Neke su kvote dodjeljivale izravno ribarskim plovilima, dok su neke dopuštale
organizacijama proizvođača da upravljaju kvotama. U potonjem slučaju, država članica nije
uvijek znala koji su se kriteriji upotrebljavali za raspodjelu kvota ili koji su iznosi dodijeljeni
svakom od korisnika. To je bio slučaj u Škotskoj i Francuskoj za većinu vrsta. Zbog takvog
nedostatka transparentnosti državama članicama teško je znati tko su stvarni korisnici
ribolovnih mogućnosti, kojim se ribolovnim alatom služe i koje su im značajke, a samim time
i, primjerice, procijeniti mogući nepovoljni učinak na okoliš i lokalno gospodarstvo, ali i po
potrebi poduzeti potrebne korektivne mjere. Nedovoljno transparentnom raspodjelom kvota
povećava se rizik davanja prednosti posebnim interesima određenih gospodarskih subjekata
nauštrb drugih.
sadržava dodatne informacije o tome
kako su države članice koje smo posjetili primjenjivale kvote i režim ribolovnog napora. U
okviru ZRP-a nacionalne kvote države članice obvezne su dodjeljivati na temelju
transparentnih i objektivnih kriterija. Tim se kriterijima mogu uzimati u obzir utjecaj ribolova
na okoliš (npr. vrste ribolovnog alata ili tehnika kojima se plovila služe), povijest sukladnosti,
doprinos lokalnom gospodarstvu i povijesne razine ulova.
35. Dužnost je država članica voditi računa o tome da se kvote ne prekoračuju. Kada se
iskoristi raspoloživa kvota za određenu vrstu, države članice moraju obustaviti ribolov i o
tome obavijestiti Komisiju. Komisija pruža sustav za razmjenu informacija kojim se mogu
služiti države članice, što im također omogućuje da upravljaju kvotama i prenose ograničenja
s jedne države članice na drugu. Krajem godine Komisija uspoređuje dodjelu (uključujući
prijenose primljene od drugih država članica) s iskorištenošću kvota u državama članicama.
Ako je ulov jedne ili više vrsta riba bio veći od kvote, kvota za sljedeću godinu bit će
umanjena za te vrste za predmetnu državu članicu.
30
36. Ispitali smo sustav praćenja iskorištenosti kvote uspostavljen u četiri posjećene države
članice. Utvrdili smo da se iskorištenost pomno pratila posebnim postupcima koji su iziskivali
znatne administrativne napore država članica (vidi prilog II.
37. Države članice upravljale su utvrđenim ograničenjima u okviru režima ribolovnog napora
(vidi
). Za vrste na koje se kvote
primjenjuju tim bi se postupcima nadoknadili nedostatci utvrđeni u općem upravljanju
podatcima o ulovu (vidi odlomke 42. – 71.). Usporedili smo dokumentaciju država članica
dostavljenu Komisiji u pogledu iskorištenosti kvota za 2015. s podatcima o ulovu koje su
dostavile države članice (za Španjolsku, Italiju i Ujedinjenu Kraljevinu ti su podatci dostavljeni
na temelju podataka u vezi s pojedinačnim plovilima). Nismo uočili znatne razlike.
okvir 2.) izdajući odobrenja za ribolov plovilima koja su ispunjavala propisane uvjete
(npr. u pogledu značajki ili ribolovnog alata plovila). Najveći broj dana obavljanja ribolovnih
aktivnosti utvrđen je uzimanjem u obzir ukupnog kapaciteta ovlaštenih plovila. Kako bi
pratile primjenu ribolovnog napora, države članice obično su ručno računale broj dana
provedenih na moru. Informacije je katkad bilo teško dobiti ako plovilo nije bilo opremljeno
sustavom praćenja plovila te je u tim slučajevima država članica morala posezati za drugim
informacijama kako bi utvrdila ili procijenila trajanje (očevidnik, prodajni listovi). Države
članice služile su se različitim pristupima za izračun dana provedenih na moru16
38. Trenutačno postoji više od 30 uredbi koje sadržavaju tehničke mjere za ribolov
(vidi
. Primjena
režima na različite države članice može dovesti do nejednakosti u stvarnom vremenu za
ribolov koje je plovilima dodijelila svaka država članica, kao i do netočnih izračuna
konsolidirane iskorištenosti napora.
okvir 2.), koje se primjenjuju u vodama EU-a i izvan EU-a u kojima aktivnosti obavljaju
plovila iz EU-a. Komisija je u ožujku 2016. dostavila prijedlog uredbe o tehničkim mjerama, s
naglaskom na regionalizaciju i pojednostavnjenja17
16 Na primjer, u Španjolskoj ribolovni napor izračunavao se u višekratnicima cijelih dana, dok se u Škotskoj broj dana izračunavao na temelju trajanja izlaska u ribolov.
.
17 COM(2016) 134 final od 11. ožujka 2016.
31
39. Tehničke mjere posebno su važne na Sredozemnom moru gdje, za razliku od Atlantika,
sustav upravljanja ribarstvom nije utemeljen na kvotama i u kojima riblji stokovi nisu u
dobrom stanju okoliša (vidi sliku 1.). Komisija procjenjuje18
40. Utvrdili smo da je, zbog mnogobrojnosti tehničkih mjera koje su se primjenjivale za
Sredozemno more, ribarima bilo teško primjenjivati te mjere, a inspektorima obavljati
kontrolu nad njima
da se 95 % ispitanih ribljih
stokova u Sredozemnom moru lovi prekomjerno.
19. To su potvrdili i dionici20 s kojima smo obavili razgovore. Osim toga,
većina ribarskih plovila koja obavljaju ribolov u Sredozemnom moru bila je male veličine21
41. Primijetili smo da, posebice u Španjolskoj i Francuskoj, profesionalne organizacije ribara
od svojih članova zahtijevaju da primjenjuju dodatne tehničke i kontrolne mjere povrh onih
koje su propisane regulatornim okvirom EU-a (npr. dodatni prekidi rada izvan vremena koje
propisuju vlasti, veće najmanje količine ulova, obveze u pogledu sustava praćenja plovila za
mala plovila, dodatne kontrole stručnjaka iste razine). Te su mjere prilagođene
posebnostima predmetnih regija te ih stoga ribari lakše razumiju i primjenjuju. Postoji
te
su stoga oslobođena obveze uporabe sustava praćenja plovila i elektroničkih komunikacijskih
sustava. To je još jedan čimbenik kojim se otežava upravljanje ribarstvom jer se ograničavaju
mogućnosti kontroliranja aktivnosti i ulova flote.
18 COM(2016) 380 final.
19 Osnovu za upravljanje tehničkim mjerama za ribolov čini Uredba Vijeća (EZ) br. 1967/2006. Osnovni regulatorni okvir za Sredozemno more nadopunjuju dvije uredbe: Uredba (EU) br. 1343/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o određenim odredbama za ribolov u području Sporazuma o GFCM-u (Opća komisija za ribarstvo Sredozemlja) i o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1967/2006 o mjerama upravljanja za održivo iskorištavanje ribolovnih resursa u Sredozemnom moru (SL L 347, 30.12.2011., str. 44.) i Uredba (EU) 2016/1627 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. rujna 2016.o višegodišnjem planu oporavka plavoperajne tune u istočnom Atlantiku i Sredozemnom moru te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 302/2009 (SL L 252, 12.5.2007., str. 1.). Mjerodavno je još šest uredbi EU-a i nacionalno zakonodavstvo.
20 Ribari, inspektori, tijela i sl.
21 „Mala plovila, određena kao polivalentna mala plovila do 12 metara duljine preko svega […] čine 80 % ukupnog broja plovila” [na Sredozemnom i Crnom moru]. „The State of Mediterranean and Black Sea Fisheries 2016” (Stanje u ribarstvu na Sredozemnom i Crnom moru), GFCM.
32
prostor za iskorištavanje takve osviještenosti i obvezivanja na regionalnoj razini, posebice u
okviru budućeg procesa donošenja odluka na regionalnoj razini (vidi odlomak 38.).
Podatci o ribarstvu prikupljeni u skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole bili su
nepotpuni i nepouzdani
42. Kako bi se postigao cilj održivog iskorištavanja ribolovnih resursa, potrebno je
uspostaviti ravnotežu između postojećih razina ribljih stokova i ribolovnog intenziteta.
Pouzdani i sveobuhvatni podatci o ulovu ribe izrazito su važni i za znanstvenu procjenu ribljih
stokova, kao i za poduzimanje odgovarajućih mjera upravljanja kako bi se stokovi očuvali ili
oporavili. Nakon odobrenja mjera potrebno ih je pravilno primjenjivati te kontrolirati
aktivnosti flote.
43. Uredbom o uspostavi sustava kontrole propisuje se da sva plovila duljine 10 ili više
metara preko svega moraju dostavljati niz dokumenata, u elektroničkom (s pomoću
elektroničkog sustava izvješćivanja22) ili papirnatom obliku. To uključuje očevidnike, iskrcajne
deklaracije i prodajne listove za količine iznad postavljenog praga. Relevantne odredbe
Uredbe o uspostavi sustava kontrole i postupci koji su se primjenjivali u svakoj od zemalja
članica obuhvaćenih revizijom prikazani su u
44. Uredbom o uspostavi sustava kontrole propisuje se da države članice moraju obavljati
unakrsne provjere kako bi zajamčile dostatnu kvalitetu svojih podataka. Unakrsnim
provjerama obuhvaćeni su podatci iz sustava praćenja plovila, podatci o ribolovnim
aktivnostima, informacije o prodaji, pojedinosti o odobrenjima i povlasticama za ribolov te
podatci iz izvješća o inspekcijama.
prilogu I.
45. Informacije koje dostavljaju države članice o ribolovnim aktivnostima u skladu s
Uredbom o uspostavi sustava kontrole (iskrcaj, ulov i napor) upotrebljavaju se i u druge
svrhe. To je glavni izvor informacija za pružanje statističkih podataka o iskrcaju, što je
22 Elektronički sustav izvješćivanja upotrebljava se za slanje informacija o plovilima, izlascima u ribolov i ulovu nadležnim tijelima države članice pod čijom se zastavom plovi (naziv plovila, datum ulova, datum isplovljavanja i uplovljavanja u luku, trajanje izlaska u ribolov, vrsta alata i veličina oka mrežnog tega, procijenjena količina svake vrste, odbacivanja ulova i sl.).
33
zakonska obveza država članica23. To je također i izvor propisan u sklopu okvira za
prikupljanje podataka (vidi prilog III.
46. Analizirali smo pouzdanost relevantnih podataka o ulovu kojima je Komisija raspolagala i
koje je prikupila iz sljedećih izvora:
), koji je uspostavljen za pružanje potpore znanstvenim
dokazima u kontekstu ZRP-a.
− očevidnika o ribolovu ili jednakovrijednih dokumenata koji se upotrebljavaju za vođenje
evidencije o ulovu
− iskrcajnih deklaracija u kojima se vodi evidencija o stvarnim iskrcanim količinama te
− prodajnih listova u kojima se vodi evidencija o količinama prodanima prvokupcu.
Prodaja potrošaču izravno s ribarskih plovila
Izvor: Europski revizorski sud.
23 Uredba (EZ) br. 1921/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o dostavi statističkih podataka o iskrcajima proizvoda ribarstva u državama članicama i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1382/91 (SL L 403, 30.12.2006., str. 1.).
34
Podatci država članica o ulovu za mala plovila koja dokumentaciju ne dostavljaju u
elektroničkom obliku bili su nepotpuni, a u određenim slučajevima i netočni
47. Pouzdani sveobuhvatni podatci o ribolovnim aktivnostima ključni su za djelotvorno
upravljanje ribarstvom. Kako bi se podatci konsolidirali i upotrebljavali na razini EU-a, moraju
biti usporedivi na razini svih država članica te se moraju dostavljati pravodobno.
48. U skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole plovila kraća od 10 metara nisu
obvezna izvješćivati o ulovu i iskrcaju. Države članice moraju nadzirati aktivnosti tih plovila
kako bi se zajamčila njihova sukladnost s pravilima ZRP-a na temelju planova uzorkovanja ili
zahtijevanjem da plovila dostavljaju prodajne listove ili mjesečna izvješća o ulovu. Nadalje,
države članice mogu zahtijevati od zapovjednika tih plovila da vode očevidnik.
49. Utvrdili smo da Francuska i Škotska zahtijevaju da se za plovila kraća od 10 metara
očevidnik o ribolovu ispunjava u pojednostavnjenom obliku. U Španjolskoj se sva prodaja
morala obavljati posredstvom aukcijskog centra, dok prodajni listovi nisu bili dostupni.
50. Italija nije prikupljala podatke o ulovu i iskrcaju za plovila kraća od 10 metara. Osim
toga, tim je plovilima bilo dopušteno da, u skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole
(vidi prilog I.), ribu prodaju izravno potrošačima, bez obveze prijave prodaje. Međutim,
Italija nije provodila plan uzorkovanja za prikupljanje podataka o ribolovnim aktivnostima za
tu kategoriju plovila, što nije u skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole. Umjesto
toga, Italija je upotrebljavala informacije prikupljene u druge svrhe24
51. Udio plovila u posjećenim državama članicama
, služeći se metodama
prikupljanja i ciljevima koji nisu bili oni koji su propisani Uredbom o uspostavi sustava
kontrole te se te informacije nisu temeljile na analizi rizika i zaprimljene su nekoliko mjeseci
nakon završetka ribolovnih aktivnosti.
25 koja dostavljaju dokumentaciju u
papirnatom i elektroničkom obliku prikazan je na slici 6.
24 U kontekstu uredbe o okviru za prikupljanje podataka.
Iz prikaza je jasno da je relativno
mali broj plovila upotrebljavao dokumentaciju u elektroničkom obliku. U Španjolskoj i Italiji
25 Ne raspolažemo tim informacijama za ostale zemlje EU-a.
35
većina plovila duljine između 12 i 15 metara (redom 85 % i 90 % plovila) oslobođena je
obveze podnošenja dokumentacije u elektroničkom obliku.
Slika 6. – Udio plovila koja vode evidenciju o ulovu i iskrcaju te oblik tih podataka
Izvor: Informacije iz registra flote EU-a i država članica.
52. Dostavljanjem dokumentacije u papirnatom obliku, zbog same prirode takvih
dokumenata, povećava se rizik od toga da se u baze podataka o ulovu država članica unesu
pogreške. Stoga smo usporedili podatke iz uzorka papirnatih izvješća o ulovu i iskrcajnih
deklaracija s podatcima unesenima u baze podataka država članica o ulovu. Provjerili smo i
jesu li plovila u registru flote označena kao aktivna.
53. Revizijom je utvrđeno da su informacije bile nepotpune, postojale su pogreške u
prijepisu podataka te je u nekim slučajevima ulov zabilježen za plovila koja su u registru flote
označena kao neaktivna. Glavni uočeni nedostatci prikazani su u
Okvir 5. – Pogreške i nedostatci u sustavu koji se odnose na dokumentaciju u papirnatom obliku
okviru 5.
U Francuskoj se sustav podnošenja dokumentacije u papirnatom obliku upotrebljava u 87 % flote, što
obuhvaća otprilike 16 % ulova. Izvođač odgovoran za unošenje informacija iz papirnate
dokumentacije u bazu podataka zaprimio je potpune informacije o ulovu za 45 % plovila koja se služe
dokumentacijom u takvom obliku. Unos tih podataka u bazu podataka kasnio je do šest mjeseci.
Analizom koju smo proveli nad uzorkom dokumentacije otkriveno je da se podatci iz papirnatih
0 % 20 % 40 % 60 % 80 % 100 %
FR
IT
ES
UK
Bez izvješća o ulovu (<10 m u IT i ES)
Izvješća o ulovu u papirnatom obliku ( ≥10m i <12 m), uključujući <10 m za FR i UK
Izvješća o ulovu u papirnatom obliku ( ≥12m i <15 m)
Izvješća o ulovu u elektroničkom obliku (≥12 m i <15 m)
Izvješća o ulovu u elektroničkom obliku (≥15 m)
36
izvješća o ulovu i potvrda o prodaji osjetno razlikuju od podataka pohranjenih u bazi podataka (s
razlikama u vrijednosti od više od 50 kg ili 10 %). Kao dio akcijskog plana utvrđenog s Komisijom26
Kad smo u Italiji plovila za koje su prikazani ulovi za 2015. godinu u elektroničkom sustavu za
bilježenje ulova usporedili s aktivnim plovilima u registru flote, utvrdili smo da 30 plovila koja su
izvješćivala o ulovu u elektroničkom sustavu nisu više bila označena kao aktivna u registru tijekom te
godine. Sustav nije onemogućio takvu vrstu pogreške.
Francuska je postavila brojčane pokazatelje kojima je omogućeno jednostavno praćenje stopa
podnošenja papirnate dokumentacije po regijama.
U Španjolskoj smo zaprimili informacije za tek 60 % uzorka. Za plovila za koja su informacije bile
dostupne podatci o ulovu točno su prepisani iz dokumentacije u papirnatom obliku.
U Škotskoj, u kojoj su sva plovila bila obvezna dostavljati izvješća o ulovu, nedostajalo je samo 2 %
iskrcajnih deklaracija. Kvaliteta prijepisa općenito je bila dobra, iako je u 10 % pregledanih
dokumenata upisan netočan datum iskrcaja.
54. Podatci o ulovu važan su izvor informacija za znanstvene analize i savjete27, kao i za
procjenu opterećenja ribljeg stoka. Pouzdanost tih informacija narušavaju nedostatci u
podatcima o ulovu za plovila kraća od 10 metara, kao i nedostatci utvrđeni u obradi izvješća
o ulovu u papirnatom obliku. Komisija je sama istaknula28
Podatci o prodaji nisu bili dovoljno detaljni ili nisu bili u skladu s iskrcajnim deklaracijama
potrebu za točnim podatcima o
ulovu te naglasila koliko je važno što takve informacije ne postoje ni o malim plovilima koja
nisu obvezna izvješćivati o ulovu.
55. U skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole države članice obvezne su provjeravati
informacije povezane s ribolovnim aktivnostima (kao što su informacije o ulovu, iskrcaju i
prodajni listovi). Tim bi se mjerama trebala povećati pouzdanost podataka o ulovu.
26 Provedbena odluka Komisije o uspostavi akcijskog plana u svrhu uklanjanja nedostataka u sustavu kontrole nad ribarstvom u Francuskoj (C(2014) 3594 final).
27 Primjerice, kao pomoć Komisiji pri sastavljanju prijedloga za godišnje ribolovne mogućnosti za određene vrste i godišnje izvješće o kapacitetu Europske flote.
28 Izvješće o kapacitetu flote za 2016. (vidi okvir 1.).
37
56. Provjerili smo iskrcajne deklaracije u odnosu na prodajne listove za uzorak plovila (vidi
fusnotu 11.). Utvrdili smo da prodajni listovi nisu uvijek bili dostupni i da su postojale osjetne
neobjašnjene razlike između podataka u iskrcajnim deklaracijama i količinama koje su
zabilježene kao prodane. Uzimajući u obzir da države članice naknadno upotrebljavaju te
izvore informacija za potvrđivanje podataka, mnogobrojnost razlika koju smo uočili u našem
uzorku pokazuje da postoji znatan prostor za poboljšanje. Pojedinosti su prikazane
u okviru 6.
Okvir 6. – Pogreške i nedostatci u sustavu koji se odnose na obavljanje unakrsnih provjera
iskrcajnih deklaracija s prodajnim listovima
U Francuskoj je prodajne listove u cijelosti dostavilo 67 % plovila obuhvaćenih našim uzorkom.
Prodajni listovi nisu bili dostupni za 15 % plovila. Tijekom usporedbe podataka o iskrcaju s prodajnim
listovima plovila za koja su bile dostupne sve informacije, pronašli smo pogreške u 2,6 % slučajeva.
U Italiji prodajni listovi nisu postojali za 17,5 % plovila, dok tek jedno plovilo nije imalo iskrcajnu
deklaraciju. Tijekom usporedbe podataka o iskrcaju i prodajnih listova plovila za koja su bile dostupne
sve informacije, pronašli smo pogreške u 29 % slučajeva (plovila duljine veće od 15 metara za koje su
postojali i prodajni listovi i iskrcajne deklaracije).
U Španjolskoj smo utvrdili da prodajni listovi ne postoje za 39 % iskrcaja obuhvaćenih našim uzorkom.
Razlog leži u tome što autonomna zajednica odgovorna za slanje prodajnih listova nije raspolagala
sustavom koji bi to omogućio. Španjolska je radila na rješavanju tog problema. Pri usporedbi
prodajnih listova s iskrcajnim deklaracijama za uzorak plovila nismo uočili nikakve bitne razlike.
U Škotskoj smo uočili nepodudaranje iskrcajnih deklaracija s prodajnim listovima za 62,5 % plovila
obuhvaćenih uzorkom.
Sustav razmjene informacija među državama članicama bio je nedjelotvoran
57. Uredbom o uspostavi sustava kontrole predviđa se razmjena informacija među
državama članicama, koja je važna zbog učestalosti slučajeva u kojima plovilo lovi, iskrcava ili
prodaje svoj ulov u državama članicama koje nisu država članica pod čijom zastavom plovi.
Komisija je državama članicama stavila na raspolaganje internetsku platformu za takve
razmjene, ali ne prati tu vrstu razmjene informacija među državama članicama.
38
58. Kad je riječ o državama članicama koje smo obuhvatili revizijom, usporedili smo podatke
o iskrcaju jednog plovila iz jedne države članice s podatcima u drugim državama članicama
obuhvaćenima revizijom. Utvrdili smo da je u Francuskoj ulov španjolskih plovila koja su
iskrcaj obavila u Ujedinjenoj Kraljevini, a prodaju u Francuskoj greškom prijavljen kao
„iskrcan u Francuskoj”. Također smo uočili da u Italiji nijedan ulov koji su španjolska plovila
iskrcala u talijanskim lukama 2015. godine nije bio prijavljen kao „iskrcan u Italiji”. Međutim,
Španjolska je proslijedila obavijesti o iskrcaju svojih plovila talijanskim vlastima, koje su stoga
trebale biti upoznate s ulovom koji su iskrcala španjolska plovila.
59. Komisija je svjesna toga da sustavi razmjene informacija među državama članicama nisu
pouzdani te da dovode do takvih pogrešaka u prijenosu. Utvrdila je da je unutarnja
organizacija sustava pohrane i prijenosa podataka često presložena, kao i da su informacijski
sustavi često nekompatibilni među državama članicama ili čak unutar jedne države članice.
60. Inspektori u Škotskoj služili su se drugim sustavom razmjene dokumenata za dostavu
dokumenata o prijevozu za ulov koji su u škotskim lukama iskrcala plovila koja plove pod
zastavom neke druge države članice. Pri prijevozu ulova izvan Škotske, to je omogućilo državi
članici odredišta da pregleda kamione kojima se roba prevozila, ako se to smatralo
potrebnim, te da usporedi te informacije s drugim podatcima. Iako je to pozitivan primjer
suradnje, time se pokazalo da bi razmjena podataka i informacija na postojećim
platformama mogla biti djelotvornija.
Postojali su nedostatci u sustavima i procesima potvrđivanja podataka
61. Nakon što se pobrinula za to da su obvezni podatci zabilježeni u skladu s Uredbom o
uspostavi sustava kontrole, svaka država članica dužna je uspostaviti vlastiti sustav
potvrđivanja podataka kako bi uočila nedosljednosti, pogreške i nepotpune podatke.
62. Ispitali smo jesu li posjećene države članice upotrebljavale odgovarajuće sustave
potvrđivanja. Glavni nedostatci u pogledu potvrđivanja odnosili su se na nepouzdane
algoritme za potvrđivanje i nedostatne usporedbe informacija među različitim izvorima
informacija i bazama podataka. Prikazani su u okviru 7.
39
63. Osim zahtjeva propisanih Uredbom o uspostavi sustava kontrole, neke od posjećenih
država članica provodile su dodatne provjere podataka kako bi dodatno poboljšale njihovu
kvalitetu:
(a) provjera identifikacijskog broja plovila u registru kako bi se provjerilo je li plovilo
aktivno. U Italiji, jedinoj zemlji u kojoj smo utvrdili da takva provjera nije obavljena,
plovila koja više nisu bila upisana u registar flote i dalje su izvješćivala o ulovu
(vidi okvir 5.
(b) provjera da su u izvješćima o ulovu i iskrcajnim deklaracijama navedena ribolovna
područja. U Italiji, jedinoj zemlji u kojoj smo uočili da takve provjere nisu obavljane,
utvrdili smo da je 2015. godine ukupno 50 576 tona ribe prijavljeno kao iskrcano bez
navođenja ribolovnog područja, dok je 2774 tona ribe prijavljeno kao ulov bez
navođenja ribolovnog područja
)
(c) provjera da se poštovalo dopušteno odstupanje od 10 %29
Okvir 7. – Nedostatci u potvrđivanju podataka u državama članicama
po vrsti ribe između iskrcajne
deklaracije i izvješća o ulovu. Od četiri države članice posjećene u okviru revizije, takav
je sustav automatske usporedbe bio uspostavljen samo u Škotskoj.
U Francuskoj su se podatci o ulovu, iskrcaju i prodaji obrađivali automatski s pomoću elektroničke
aplikacije u svrhu obavljanja unakrsnih provjera i ispravaka na temelju niza algoritama. Utvrdili smo
da su ti algoritmi bili nepouzdani. Doveli su do brojnih dvostrukih prikaza podataka, netočnih navoda
vrste ribe i drugih pogrešaka. U slučajevima kada su se podatci o ulovu razlikovali od podataka o
iskrcaju, ili kada su podatci o ulovu, iskrcaju ili prodaji bili previše različiti, sustav bi odabirao jednu
vrijednost, koja je mogla biti netočna, te nije zadržavao povijest izvornih podataka. Vlasti su
uspostavile sustav otkrivanja i ispravljanja anomalija u okviru akcijskog plana, no bila su potrebna
daljnja poboljšanja.
29 Uredbom o uspostavi sustava kontrole dopušta se određena razlika (tzv. dopušteno odstupanje) između procijenjene težine ulova i stvarne.
40
U Italiji se vodilo nekoliko zasebnih baza podataka s informacijama o ribarskoj floti i njezinim
aktivnostima (registar flote, povlastice, podatci o ulovu i sl.), no nisu obavljene unakrsne provjere
propisane Uredbom o uspostavi sustava kontrole. Zbog kašnjenja u postupcima javne nabave i
nedostatnih resursa još nije bio uspostavljen nikakav sustav potvrđivanja.
U Španjolskoj se sustavom potvrđivanja omogućavalo obavljanje unakrsnih provjera samo između
izvješća o ulovu i iskrcajnih deklaracija. Još se nisu upotrebljavali drugi izvori informacija propisani
Uredbom o uspostavi sustava kontrole (posebno sustav praćenja plovila).
Škotske vlasti obavljale su unakrsne provjere propisane Uredbom o uspostavi sustava kontrole, kao i
druge provjere za koje su smatrale da se njima ostvaruje dodatna vrijednost (satelitske informacije
zaprimljene s pomoću sustava praćenja plovila uspoređivale su se s podatcima inspekcijskih plovila i
zrakoplova o terenskim opažanjima koji su evidentirani u sustavu praćenja, kontrole i nadzora;
podatci iz očevidnika i iz prijava o uplovljavanju uspoređivali su se kako bi se zajamčilo da plovila
ispunjavaju zahtjeve u pogledu uplovljavanja i kako bi se uočile pogreške u vezi s ulovom u
očevidnicima).
64. Unatoč naporima država članica, u vrijeme obavljanja revizije tri od četiri posjećene
države članice nisu ispunjavale sve zahtjeve. Znatan napredak posebno je potrebno ostvariti
u Francuskoj i Italiji.
Komisija od država članica nije zaprimila sveobuhvatan skup potvrđenih podataka
65. Uredbom o uspostavi sustava kontrole od svake se države članice pod čijom se
zastavom plovi zahtijeva da Komisiji u elektroničkom obliku dostavlja ukupne podatke o
ulovu o svim stokovima ili skupinama stokova za koje se primjenjuje ukupni dopušteni ulov ili
kvote do 15. dana sljedećeg mjeseca. Države članice također su dužne obavijestiti Komisiju
svaka tri mjeseca o ukupnim količinama stokova o kojima se podatci ne šalju na mjesečnoj
osnovi. Te su informacije glavni izvor informacija za Komisiju o iskorištenosti kvota i
ribolovnim aktivnostima flote EU-a. Komisija prenosi te podatke regionalnim organizacijama
za upravljanje ribarstvom. Stoga je važno da su ti podatci točni kako bi se mogle donijeti
ispravne odluke o ribarstvu.
66. Države članice podatke o ulovu dostavljaju i Eurostatu, koji objedinjuje statističke
podatke o ribarstvu EU-a.
41
67. Usporedili smo ukupne podatke o ulovu kojima Komisija (GU MARE i Eurostat) raspolaže
za četiri posjećene zemlje s podatcima koje su izravno dostavila nacionalna tijela. Utvrdili
smo znatne razlike koje su podrobnije opisane u tablici 1.
Tablica 1. – Razlike u podatcima država članica, GU-a MARE i Eurostata
Izvor: države članice, GU MARE i Eurostat.
68. Postojala su različita objašnjenja za te razlike: nepostojanje informacija o određenim
segmentima flote ili određenim stokovima, države članice izmijenile su podatke, ili su se
podatci prikazivali dvostruko (vidi okvir 8.
Okvir 8. – Problemi koji dovode do nedosljednosti među izvorima podataka
)
U Francuskoj je razlika između podataka države članice i informacija poslanih GU-u MARE
2015. godine uzrokovana time što su se podatci o ulovu obuhvaćenom sporazumima o partnerstvu sa
zemljama koje nisu države članice EU-a slali zasebno, u različitom elektroničkom formatu od onoga
koji je zahtijevala Komisija, te ti podatci nisu učitani u sustav Komisije. S obzirom na to da je
Određeni stokovi i segmenti flote nisu bili uključeni u podatke poslane GU-u MARE
Ulov po državi članici (1000 tona)
Izvor podataka 2013. 2014. 2015.
Podatci država članica 878 910 870GU MARE 483 942 926Eurostat 904 1 237 902Podatci GU MARE-a u usporedbi s podatcima država članica
-45 % 3 % 6 %
Podatci GU MARE-a u usporedbi s podatcima Eurostata
-47 % -24 % 3 %
Podatci država članica 542 537 477GU MARE 574 536 436Eurostat 529 544 497Podatci GU MARE-a u usporedbi s 6 % 0 % -8 %Podatci GU MARE-a u usporedbi s 9 % -1 % -12 %Podatci država članica 76 76 80GU MARE 38 28 23Eurostat 173 177 191Podatci GU MARE-a u usporedbi s -50 % -63 % -72 %Podatci GU MARE-a u usporedbi s -78 % -84 % -88 %Podatci država članica 628 759 708GU MARE 911 752 707Eurostat 618 752 702Podatci GU MARE-a u usporedbi s 45 % -1 % 0 %Podatci GU MARE-a u usporedbi s 47 % 0 % 1 %
Francuska
Italija
Ujedinjena Kraljevina
Španjolska
42
Francuska isti format upotrebljavala i 2014., do neznatne razlike u ukupnim bruto vrijednostima
vjerojatno je došlo zbog prijave drugih podataka većima nego u stvarnosti.
Italija nije poslala informacije o ulovu za plovila kraća od 10 metara ili plovila koja su bila obvezna
dostaviti očevidnike o ribolovu u papirnatom obliku. Ta su plovila zajedno činila 85 % ukupnih plovila i
najmanje 23 % ukupnog ulova.
U Španjolskoj podatci Komisije za 2014. i 2015. nisu uključivali ispravke nakon roka koji je postavio
GU MARE. Države članice 2013. godine nisu dostavile nikakve podatke o vrstama za koje se ne
primjenjuje ukupni dopušteni ulov ili kvote.
Države članice nisu uvijek naknadno slale ispravke GU-u MARE
To je bio slučaj za Ujedinjenu Kraljevinu 2013. godine za podatke o određenim ribljim vrstama.
Dvostruko prikazivanje podataka u bazi podataka Komisije u vezi s mjesečnim i tromjesečnim
izvješćivanjem do 2013. godine
69. Iako su se razlike između ukupnih podataka GU-a MARE i Eurostata ponešto smanjile,
ispitivanja koje je GU MARE proveo nad uzorkom vrsta pokazala su da još postoje osjetna
nepodudaranja za određene vrste. S obzirom na to da brojke mogu biti veće ili manje za
određene vrste, time se može ostaviti netočan dojam da je došlo do poboljšanja ukupnih
podataka. Obje službe osnovale su radnu skupinu za poboljšanje kvalitete podataka i
rješavanje problema nepodudaranja.
70. Razmjer ukupnih razlika dovodi u pitanje pouzdanost, sveobuhvatnost i usporedivost
podataka o ulovu koji su dostupni Komisiji. Ti se podatci upotrebljavaju i za okvir za
prikupljanje podataka jer se njima pružaju informacije za donošenje znanstvenih mišljenja i
odluka o upravljanju ribarstvom. Nepouzdanost podataka stoga otežava upravljanje
ribarstvom te se stvara rizik od toga da se nisu uvijek donijele najbolje odluke (npr. u
pogledu ukupnog dopuštenog ulova, ribolovnog napora ili tehničkih mjera).
71. Nadalje, u skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole države članice obvezne su
dostavljati ukupne podatke o ulovu po ribljem stoku. Međutim, činjenica da se Uredbom ne
propisuje izvješćivanje s pojedinostima o ribolovnim područjima, veličini plovila i ribolovnom
43
alatu ograničava se mogućnost provedbe detaljne analize podataka o ulovu (npr. učinak
određenog segmenta flote na određeni riblji stok).
Sustav inspekcija bio je funkcionalan, ali nedostatci u primjeni sankcija narušili su
djelotvornost njegove provedbe
72. Djelotvoran sustav inspekcija jedan je od ključnih čimbenika za jamčenje održivosti
ribolovnih aktivnosti i dugoročnosti sektora. Sustavom se mora provjeravati sukladnost s
pravilima za upravljanje ribarstvom (primjerice, u pogledu djelovanja sustava praćenja
plovila, podnošenja dokumentacije, ispunjavanja obveza u vezi sa specifikacijama alata,
veličinom ribe i sl.) koji se primjenjuju za sve subjekte u sektoru ribarstva te utvrditi sankcije
u slučaju neispunjavanja obveza. Države članice odgovorne su za uspostavu potrebnih
struktura i osiguravanje financiranja, opreme i osoblja potrebnih za inspekcijske preglede i
sankcije. Pri izvršavanju tih zadataka moraju se uzeti u obzir načela nediskriminacije i
nenarušavanja tržišnog natjecanja među sektorima, plovilima i osobama, kako je utvrđeno
Uredbom o uspostavi sustava kontrole. Ta načela posebno su važna zbog prekogranične
prirode ribolovnih aktivnosti, pri čemu plovila mogu biti aktivna u vodama drugih država
članica.
Države članice općenito su dobro planirale inspekcijske preglede, ali izvješća o
inspekcijskim pregledima trebala su biti više standardizirana i bolje evidentirana
73. Za pravilno djelovanje sustava inspekcija30
30 Vidi članak 5. Uredbe o uspostavi sustava kontrole.
države članice moraju uspostaviti
odgovarajuće strukture i obavljati analizu rizika u svrhu utvrđivanja razine rizika za različite
flote, aktivnosti i subjekte. Na temelju utvrđenih rizika, trebale bi izraditi godišnji inspekcijski
plan i dodijeliti potrebna financijskih sredstva, opremu i osoblje. Države članice trebale bi
uspostaviti elektroničku bazu podataka kako bi im se omogućilo praćenje uvođenja plana, a
zatim i analiziranje i upotrebljavanje rezultata inspekcijskih pregleda. Baza podataka trebala
bi se redovno ažurirati i sadržavati sva izvješća o inspekcijskim pregledima i nadzoru koje je
sastavilo njihovo osoblje. U slučajevima kada pregledano plovilo plovi pod zastavom druge
44
države članice, primjerak izvješća o inspekcijskom pregledu odmah se mora poslati
predmetnoj zemlji ako je tijekom inspekcijskog pregleda utvrđena bilo kakva povreda
obveza.
74. Ispitali smo organizaciju inspekcijskih aktivnosti u državama članicama obuhvaćenima
revizijom
Inspekcijske aktivnosti općenito su bile dobro isplanirane
31 i uspostavljene postupke za obavljanje analiza rizika te sastavljanje i provedbu
inspekcijskih planova. U prilogu IV.
75. Tijekom posjeta uočili smo da je analiza rizika provedena u četiri posjećene države
članice te je, uz izuzetak Francuske, koordinirana na nacionalnoj razini uzimajući u obzir
nacionalne i lokalne rizike. Inspekcijski planovi sastavljali su se na temelju tih analiza rizika. U
Francuskoj je koordinacija između nacionalnih, regionalnih i lokalnih razina bila ugrožena
zbog složenosti administrativnih organizacija.
pojašnjava se kako se organiziraju inspekcijski pregledi u
posjećenim državama članicama.
76. Utvrdili smo da je provedba inspekcijskih planova u državama članicama katkad bila
otežana. U Francuskoj i Španjolskoj inspekcijske prioritete nije utvrđivalo tijelo koje je
osiguravalo resurse. U Francuskoj su u nekim slučajevima postojala nepodudaranja između
raspoređenih zadaća i dodijeljenih sredstava, stoga kontrolni timovi nisu mogli pokriti sve
ciljne iskrcaje te se broj inspekcijskih pregleda smanjio u posljednjih nekoliko godina. Prema
navodima tijela država članica, vanjski čimbenici mogli bi dovesti do toga da inspekcijski
pregledi u području ribarstva više nisu visoko na popisu prioriteta (npr. zbog migracijskih
kriza na Sredozemlju mobilizirani su pomorski resursi).
77. Države članice obavljale su inspekcijske preglede služeći se nizom informatičkih alata i
baza podataka koji su im pomagali u obavljanju radnih aktivnosti i izvješćivanju o njima.
Međutim, osim u Španjolskoj i Francuskoj, inspektori na terenu nisu imali pristup potrebnim
informacijama (npr. posredstvom pokretnih terminala). Umjesto toga, kako bi dobili
potrebne informacije, morali su nazivati centar za praćenje ribolova. To predstavlja problem,
31 U slučaju Ujedinjene Kraljevine pregledali smo samo škotski sustav.
45
osobito kada se inspekcijski pregled ne može planirati unaprijed, nego se mora provesti
ad hoc po pristanku u luku. U tim slučajevima, brz pristup informacijama omogućio bi
djelotvorniji odabir plovila nad kojima će se obavljati inspekcijski pregled. Nadalje, s obzirom
na to da nije moguć pristup informacijama u stvarnom vremenu, inspektori ne mogu
provjeravati podatke o identitetu plovila, dozvolama i značajkama u odnosu na podatke
sadržane u dokumentima na plovilu. Time se otežava uočavanje pogrešaka u bazi podataka,
kao što su one koje su otkrivene tijekom revizije (vidi okvir 4.), ali i neodobrenih promjena u
značajkama plovila. U nekim lučkim uredima u Francuskoj inspektorima je čak bilo izrazito
teško pristupiti računalnim aplikacijama iz svojih ureda, što je značilo da se nisu mogli
učinkovito pripremiti za inspekcijske preglede.
78. Kako bi se inspekcijskim pregledima u području ribarstva mogla učinkovito provjeravati
sukladnost i jamčiti pravedno postupanje prema ribarskim subjektima, tijela država članica
trebala bi provoditi slične inspekcijske preglede na standardiziran način te razviti prikladne
protokole i priručnike za obavljanje inspekcijskih pregleda. Ispitali smo kako su se u
posjećenim državama članicama obavljali inspekcijski pregledi po iskrcaju. Tijekom pregleda
upotrebljavao se jedinstveni nacionalni obrazac za izvješćivanje (u Italiji i Francuskoj) ili
inspekcijski priručnici i obrasci (u Španjolskoj i Škotskoj), osim u sredozemnom području
Francuske gdje su se inspektori tijekom inspekcijskih pregleda služili drukčijim kontrolnim
popisima ili se uopće nisu služili kontrolnim popisima. Alatima za standardizaciju pružio se
dobar okvir za jamčenje sukladnosti kontrolnih aktivnosti s načelom nediskriminacije, no oni
se nisu upotrebljavali u svim slučajevima.
Potrebno je dodatno standardizirati praksu obavljanja inspekcijskih pregleda
79. Europska agencija za kontrolu ribarstva (EFCA) odgovorna je za organizaciju operativne
koordinacije kontrolnih aktivnosti u različitim državama članicama. Ona pomaže državama
članicama i Komisiji, uglavnom s pomoću regionalnih planova zajedničkog korištenja
sredstava32
32 Planovi zajedničkog korištenja sredstava uspostavljaju se za oblike ribolova ili područja koja Europska komisija ili predmetna država članica smatraju prioritetom. Mogu se odnositi ili na europske vode za koje je Komisija, u suradnji s državama članicama, usvojila poseban program
. Utvrdili smo da su za planove zajedničkog korištenja sredstava za plavoperajnu
46
tunu i iglune u Sredozemnom moru postojali sveobuhvatni kontrolni popisi za inspekcijske
preglede po iskrcaju. No oni nisu obvezni i predstavljaju samo pedagošku potporu te se u
praksi nisu upotrebljavali za nacionalne inspekcijske preglede u Italiji i Francuskoj, unatoč
tome što su dobar alat za standardizaciju inspekcijskih pristupa.
Sve inspekcijske aktivnosti nisu bile zabilježene u nacionalnoj bazi podataka
80. U skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole države članice obvezne su voditi
elektroničku bazu podataka svih inspekcijskih i nadzornih aktivnosti koje se odnose na
ribarstvo33 (uključujući inspekcijske preglede tijekom prijevoza i stavljanja na tržište). Ako se
pravilno održavaju, takve baze podataka djelotvoran su alat za kvalitetnije planiranje i
obavljanje inspekcijskih pregleda, kao i za kvalitetnije izvješćivanje o njima. Utvrdili smo da
baze podataka o inspekcijskim pregledima nisu uvijek bile u potpunosti operativne te da se u
njih nisu sustavno unosila izvješća svih tijela uključenih u ribolovne aktivnosti o inspekcijskim
pregledima (npr. subjekti koji su sudjelovali u prijevozu i prvoj prodaji, na nacionalnoj i
regionalnoj razini), kako je prikazano u
Okvir 9. – Primjeri nedostataka u pogledu baza podataka o inspekciji i nadzoru
okviru 9.
U Francuskoj elektronička baza podataka o inspekcijskim pregledima 2015. godine nije bila u
potpunosti funkcionalna (bila je spora i nije bila prilagođena korisniku). Stoga je unesen tek mali broj
izvješća te se sustav nije mogao upotrebljavati za učinkovito planiranje, praćenje i koordinaciju
inspekcija.
U Španjolskoj su regionalna tijela mogla pregledati plovila nad kojima su inspekcijski pregled obavila
središnja tijela. 2012. godine uspostavljena je radna skupina za koordinaciju njihovih aktivnosti. U
vrijeme obavljanja revizije nije postojala središnja elektronička baza podataka s prikazom svih
inspekcijskih pregleda po plovilima, što bi bio koristan izvor informacija za različita inspekcijska tijela.
kontrole i inspekcije ili na međunarodne vode za koje je nadležna regionalna organizacija za upravljanje ribarstvom.
33 Članak 78. Uredbe o uspostavi sustava kontrole.
47
Primijenjene sankcije nisu uvijek bile odvraćajuće, razmjerne i učinkovite
81. Kako bi inspekcijski pregledi bili djelotvorni i kako bi se smanjio broj povreda obveza
propisanih u okviru ZRP-a, potrebno ih je, po potrebi, popratiti sankcijama. Te sankcije koje
su odredile države članice, moraju biti odvraćajuće, razmjerne i učinkovite34
82. Kako bi se zajamčilo jednako postupanje prema gospodarskim subjektima neovisno o
vodama u kojima je prekršaj počinjen, istovremeno zadržavajući pravo država članica da
uspostave vlastiti sustav sankcija u skladu s načelom supsidijarnosti, Uredbom o uspostavi
sustava kontrole propisuje se sustav kaznenih bodova za teške prekršaje u vezi s povlasticom
ili zapovjednikom plovila. Bodovni sustav primjenjuje se od 1. siječnja 2012. Ako ukupan broj
bodova dosegne ili prekorači određenu razinu, povlastica za ribolov mora se privremeno ili
trajno oduzeti.
. Njima bi se
trebalo voditi računa o ozbiljnosti i mogućoj ekonomskoj koristi ostvarenoj prekršajem.
83. Države članice primjenjivale su različite sustave sankcija za prekršaje propisanih u okviru
ZRP-a, kako je prikazano u
Primijenjenim sankcijama nije se u svim slučajevima spriječilo ponovno počinjenje prekršaja
Tablica 2. – Postupci sankcioniranja u državama članicama
tablici 2.
34 Članak 89. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 1224/2009.
Država članica Vrsta sankcije
Španjolska
Pokretali su se upravni postupci.
Iznos izrečene novčane kazne odgovarao je kategoriji prekršaja i ovisio o utjecaju na okoliš, ponovnom počinjenju i težini prekršaja. Vrijednost ulova mogla se dodati ukupnom iznosu sankcije.
Bodovni sustav upotrebljavao se tek djelomično.
Francuska
Pokretali su se upravni i kazneni postupci, ovisno o stručnoj prosudbi inspekcijskog tijela. Informacije o primijenjenim kaznenim sankcijama nisu bile dostupne na nacionalnoj razini.
Iako su nacionalnim zakonodavstvom predviđeni fiksni iznosi ili sankcije razmjerne ekonomskoj koristi, u praksi je svako javno tijelo utvrđivalo sankcije ne uzimajući u obzir te aspekte.
Nije se upotrebljavao bodovni sustav.
Italija Inspekcijska tijela pokretala su upravne i kaznene postupke.
48
Izvor: Zakonodavstvo, informacije s terena i baze podataka o prekršajima i sankcijama.
84. Utvrdili smo da se obveza povezivanja sankcije s ekonomskom koristi u vezi s
prekršajem sustavno provodila u Španjolskoj. U Škotskoj se primjenjivala sustavno u
nekolicini slučajeva u kojima su izrečene financijske kazne. Iako je to u određenim
slučajevima propisano zakonodavstvom Italije i Francuske35
85. Kako bi se procijenio odvraćajući učinak sankcije, analizirali smo popis sankcija u
posjećenim državama članicama kako bismo utvrdili kojim su plovilima sankcije izrečene
nekoliko puta. Broj plovila s više od pet prekršaja prikazan je u
, takva se praksa općenito nije
primjenjivala u stvarnosti.
tablici 3.
35 Vlasti su nedavno uvele odredbe za povezivanje određenih teških prekršaja s ekonomskom vrijednošću ribe, ali ti su slučajevi ograničeni (obveza iskrcavanja i minimalne veličine ribe). S obzirom na to da je zakonodavstvo doneseno nakon revizije, njegova se primjena nije mogla provjeriti.
Iznos novčane kazne utvrđivala su javna tijela u okviru granica propisanih zakonodavstvom. Nije postojala poveznica između sankcija i ekonomske koristi, osim u nekolicini slučajeva.
Radi brzine, tijela su nudila izbor između plaćanja dvostrukog iznosa najmanje novčane kazne i plaćanja trećine najvećeg iznosa novčane kazne za određenu kategoriju prekršaja, uz iznos o kojemu je odlučio sudac.
Bodovni sustav upotrebljavao se za teške prekršaje.
Ujedinjena Kraljevina (Škotska)
Pokretali su se upravni i kazneni postupci.
Novčane kazne primjenjivale su se rijetko, dok su se preventivne mjere primjenjivale češće od stvarnih sankcija. Kada su se primjenjivale, o financijskim sankcijama odlučivala su javna tijela u okviru granica propisanih zakonodavstvom, uzimajući u obzir ekonomsku korist.
Ograničena primjena bodovnog sustava (nije se primjenjivao dosljedno i ne za sve teške prekršaje).
49
Tablica 3. – Flote, inspekcijski pregledi, prekršaji i ponovljeni prekršaji u posjećenim
državama članicama u razdoblju 2013. – 2015.
(1) Podatci iz Francuske uključuju inspekcijske preglede koje su obavila različita tijela i lanac stavljanja na tržište. Za razdoblje 2014. – 2015. na raspolaganju smo imali tek djelomične podatke (vidi okvir 9.
(2) Tijela nadležna za inspekcijske preglede u Italiji odgovorna su i za inspekcijske preglede nakon prve prodaje, a imala su i druge dužnosti izvan područja primjene Uredbe o uspostavi sustava kontrole.
).
(3) U floti Ujedinjene Kraljevine ukupno je bilo 6232 plovila, pri čemu je na kraju 2015. godine, prema podatcima nacionalne uprave za pomorstvo Marine Scotland, u Škotskoj bilo 2015 plovila.
Izvor: Podatci zaprimljeni od država članica.
86. U Španjolskoj je broj plovila s više od pet prekršaja u razdoblju 2013. – 2015. činio
zanemarivi udio ukupne flote. To se može objasniti činjenicom da se novčane kazne mogu
udvostručiti ako zapovjednik počini iste prekršaje u roku od osamnaest mjeseci ili ako se u
roku od tri godine od prethodnog prekršaja počini bilo kakav prekršaj.
87. Škotska je imala daleko najveći udio plovila s više od pet prekršaja, s 169 pojedinačnih
subjekata s više od pet prekršaja u razdoblju 2013. – 2015. Iako se novčane kazne
udvostručuju ako se ponovi prekršaj za koji je prethodno izrečena novčana kazna, broj
primijenjenih novčanih kazni bio je izrazito nizak. U praksi se većina mjera poduzetih nakon
prekršaja sastojala od pisma obavijesti te usmenih i pisanih opomena. Takve „manje oštre”
mjere primjenjivale su se čak i u slučajevima teških prekršaja (npr. obavljanje ribolova nakon
što je ribolov u tom području službeno obustavljen) te se čini da te mjere nisu spriječile
Država članica Ukupna flota
na dan 31. 12. 2015.
Ukupan broj inspekcijskih pregleda na moru i po iskrcaju
Ukupan broj inspekcijskih pregleda na
temelju kojih je utvrđen
prekršaj
% inspekcija koje su dovele
do utvrđivanja prekršaja
Ukupan broj plovila s više od 5 prekršaja u tri
godine
% flote s više od 5 prekršaja
Španjolska 9 396 23 146 4 703 20 % 25 0 %
Francuska(1) 6 910 39 515 1 585 4 % 43 1 %
Italija(2) 12 316 18 038 3 536 20 % 72 1 %
Ujedinjena Kraljevina (Škotska)(3)
2 015 16 990 5 150 30 % 169 8 %
50
ponovno počinjenje prekršaja. Iako su inspekcijski napori i obuhvat bili veći nego u drugim
državama članicama, broj ponovnih prekršaja bio je veći, što upućuje na to da su sankcije
manje odvraćajuće.
88. U Italiji je najveći udio ponovnih prekršaja bio povezan sa zakonikom o plovidbi
(označavanje plovila, pravila u vezi s posadom), koji nije dio ZRP-a. U Francuskoj revizori nisu
mogli dobiti pregled svih sankcija jer tijela za pomorska pitanja (uprava za kopnena i
pomorska pitanja, međuregionalna uprava za more te uprava za morski ribolov i
akvakulturu) nisu zaprimila nikakve informacije o sankcijama izrečenima na sudu uslijed
kaznenog postupka. Analiza je stoga nepotpuna.
89. Utvrdili smo da je bodovni sustav za teške prekršaje propisan Uredbom o uspostavi
sustava kontrole
Bodovni sustav nije se dosljedno primjenjivao
36 uspostavljen u Italiji i da je dobro djelovao. Djelomično se primjenjivao u
Španjolskoj, nedosljedno se primjenjivao u Škotskoj, dok se u Francuskoj nije primjenjivao
uopće. Podrobnije informacije navedene su u
Okvir 10. – Sustav kaznenih bodova država članica
okviru 10.
U Španjolskoj se sustav kaznenih bodova EU-a primjenjivao u ograničenom broju slučajeva (49 u
razdoblju 2013. – 2015.). Sustav se primjenjivao uz oprez s obzirom na društveno-gospodarski utjecaj
oduzimanja povlastica za ribolov. Čak i bez dodjele bodova, povlastice su privremeno oduzimane
zbog prekršaja koji su se smatrali osobito teškima te je vlasnicima i zapovjednicima plovila
privremeno zabranjeno djelovanje.
U Škotskoj se sustav kaznenih bodova EU-a nije primjenjivao dosljedno. Suprotno načelu
nediskriminacije iz Uredbe o uspostavi sustava kontrole, tijela su usvojila različite pristupe za slične
prekršaje ovisno o mjerama i sankcijama koje su uslijedile. Bodovi su se primjenjivali samo za teške
prekršaje nakon osuđujućih sudskih presuda. Bodovi se nisu dodjeljivali za teške prekršaje za koje su
upućeni sudu u svrhu izvršenja novčanih kazni izrečenih u okviru administrativnog postupka ili u
36 Članak 92. Uredbe (EZ) br. 1224/2009.
51
slučajevima kada se izdala samo opomena ili pismo obavijesti. Bodovi su se u razdoblju 2013. – 2015.
primjenjivali samo u sedam slučajeva.
U Francuskoj se sustav kaznenih bodova EU-a nije primjenjivao. Nisu postojala jasna nacionalna
pravila i postupci o odgovornosti za sankcije i bodove. Komisija je s Francuskom izradila akcijski plan
za rješavanje nedostataka povezanih s organizacijom i provedbom inspekcijskih pregleda i sankcija.
Akcijski plan nije dovršen do obavljanja naše revizije.
90. Nisu postojali ravnopravni uvjeti za ribarske subjekte jer države članice nisu dosljedno
primjenjivale bodovni sustav. Postoji mogućnost da subjektima u EU-u koji su počinili
određeni prekršaj u različitim državama članicama ili u različitim regijama unutar iste države
članice nisu dodijeljeni kazneni bodovi.
91. Ako se prekršaj dogodio u vodama druge države članice, država članica pod čijom
zastavom plovilo plovi odgovorna je za primjenu bodova. Države članice razmjenjuju podatke
o prekršajima. Međutim, ne postoji europski registar prekršaja i sankcija, kojim bi se
omogućilo bolje daljnje praćenje dodijeljenih bodova, djelotvornija analiza rizika te veća
transparentnost među državama članicama.
92. EFCA je razvila elektronički sustav izvješćivanja o inspekciji koji se državama članicama
nudi kao nacionalna baza podataka za inspekcijska izvješća. Ovaj alat države članice mogle bi
upotrebljavati za razmjenu informacija o inspekcijskim pregledima i bodovima.
93. U skladu s propisima u okviru zajedničke ribarstvene politike potrebno je uspostaviti
djelotvoran sustav kontrole kako bi se zajamčila dugoročna održivost ribljih stokova i sektora
ribarstva. Okvir EU-a za kontrolu u području ribarstva zadnji je put izmijenjen 2009. godine
uredbom Vijeća kako bi se uklonili tada poznati nedostatci koji su istaknuti u tematskom
izvješću Suda br. 7/2007. Njime se pružaju načela i pravila u vezi s kontrolom nad ribolovnim
aktivnostima, mjerama upravljanja ribarstvom, zahtjevima u vezi s podatcima te
inspekcijskim pregledima i sankcijama.
ZAKLJUČCI I PREPORUKE
94. Procijenili smo je li EU uspostavio djelotvoran sustav kontrole u području ribarstva
ispitivanjem glavnih zahtjeva iz Uredbe EU-a o uspostavi sustava kontrole i njihove provedbe
52
u državama članicama. Analizirali smo na koji su način države članice provjeravale sastavnice
kapaciteta flote (bruto tonaža i snaga motora) i jesu li redovno ažurirale registar flote; jesu li
se mjere upravljanja ribarstvom dobro provodile; jesu li podatci potrebni za upravljanje
ribarstvom bili potpuni i pouzdani; te jesu li se inspekcijski pregledi i sankcije prikladno
planirali, provodili i primjenjivali.
95. Od revizije koju je Sud obavio 2007. godine i izmjena Uredbe o uspostavi sustava
kontrole, države članice i Komisija ostvarile su znatan napredak u nekoliko područja. Ipak,
utvrdili smo da, zbog znatnih nedostataka u većini područja nad kojima smo obavili reviziju,
EU još uvijek ne raspolaže dovoljno djelotvornim sustavom za kontrolu u području ribarstva
kojim bi se jamčio uspjeh zajedničke ribarstvene politike. Države članice još uvijek nisu u
potpunosti provele Uredbu EU-a o uspostavi sustava kontrole u području ribarstva te je
potrebno izmijeniti određene odredbe te uredbe kako bi se državama članicama omogućila
djelotvorna kontrola nad ribolovnim aktivnostima.
96. Države članice koje smo posjetili nisu u dovoljnoj mjeri provjeravale točnost podataka o
kapacitetu flota u smislu bruto tonaže i snage motora. Iako se Uredbom o uspostavi sustava
kontrole posebno propisuju postupci provjere snage motora na temelju dokumentacije i
fizičkog pregleda, to nije slučaj i za provjeru bruto tonaže. Utvrdili smo da četiri države
članice koje smo posjetili uistinu nisu provjeravale tonažu svojih ribarskih plovila te da dvije
od njih još uvijek nisu obavile obvezne provjere snage motora. U slučajevima kada je takva
provjera bila obavljena, utvrđene su razlike između stvarne i upisane snage motora. To
pokazuje da su takve provjere nužne, posebice jer su kapaciteti flote nekih država članica
blizu gornjih granica (odlomci 14.– 20.). Tijekom revizije utvrdili smo i znatan broj
nepodudarnosti između podataka o plovilima upisanih u registar flote i onih sadržanih u
pratećoj dokumentaciji (odlomci 21. – 24.).
1. preporuka – Poboljšanje pouzdanosti informacija o ribarskim flotama
Kako bi se poboljšala točnost informacija o ribolovnom kapacitetu, države članice trebale
bi do 2018.:
(a) uspostaviti postupke za provjeru točnosti informacija upisanih u nacionalni registar
ribarske flote
53
U kontekstu svih budućih izmjena Uredbe o uspostavi sustava kontrole i kako bi se
poboljšala točnost informacija o ribolovnom kapacitetu, preporučujemo da Komisija u svoj
zakonodavni prijedlog uključi sljedeće:
(b) detaljna pravila u vezi s redovnim provjerama dokumentacije i terenskim provjerama
pokazatelja bruto tonaže (BT) i snage motora (kW) koji se upotrebljavaju za izračun
ribolovnog kapaciteta.
97. Države članice dužne su provesti mjere upravljanja ribarstvom propisane nacionalnim,
europskim i međunarodnim zakonodavstvom (odlomci 25. i 26.). Praćenje i kontroliranje
ribolovnih aktivnosti ključno je za jamčenje održivosti ribarstva. Utvrdili smo da se sustavima
praćenja plovila koji se temelje na satelitskoj tehnologiji pružaju važne informacije za
obavljanje takvih aktivnosti te da su općenito gledajući države članice prikladno provodile
mjere upravljanja ribarstvom. Međutim, zbog primjene pravila iz Uredbe o uspostavi sustava
kontrole, 89 % flote EU-a ne prati se s pomoću sustava praćenja plovila. Time se otežalo
djelotvorno upravljanje ribarstvom (odlomci 25. – 32.).
98. Države članice koje smo posjetili uložile su znatne resurse u upravljanje primjenom
ribolovnih kvota koje su im dodijeljene te su dobro upravljale njome. Međutim, kada su tijela
država članica dopustila organizacijama proizvođača da upravljaju raspodjelom kvota, nisu
uvijek znala koji su se kriteriji primijenili na svakog korisnika. Zbog takvog nedostatka
transparentnosti državama članicama teško je znati tko su stvarni korisnici ribolovnih
mogućnosti, a samim time i procijeniti njihov mogući nepovoljni učinak na okoliš i lokalno
gospodarstvo, ali i, po potrebi, poduzeti potrebne korektivne mjere. Nadalje, takvim se
nedostatkom transparentnosti povećava rizik od davanja prednosti posebnim interesima
određenih gospodarskih subjekata nauštrb drugih (odlomci 33. – 36.). Režime ribolovnog
napora bilo je teško pratiti, posebice za plovila koja nisu povezana sa sustavom praćenja
plovila te su države članice primjenjivale različite pristupe izračunu dana provedenih na
moru, što je jedna od glavnih sastavnica takvih režima (odlomak 37.). Postojao je prevelik
broj tehničkih mjera koje su katkad bile presložene da bi ih ribari primijenili, a inspektori
kontrolirali. Međutim, uočili smo i dobre primjere iz prakse u slučajevima kada su stručne
ribolovne organizacije od svojih članova zahtijevale da uz mjere obvezne u okviru zajedničke
ribarstvene politike primjenjuju i dodatne, ali i usredotočenije, mjere očuvanja.
54
2. preporuka – Bolje praćenje mjera upravljanja ribarstvom
U kontekstu svih budućih izmjena Uredbe o uspostavi sustava kontrole i kako bi se
poboljšalo praćenje aktivnosti malih plovila, preporučujemo da Komisija u svoj
zakonodavni prijedlog uključi sljedeće:
(a) povlačenje oslobođenja obveze uporabe sustava praćenja plovila za plovila duljine od
12 do 15 metara
(b) zahtjev ugradnje manjih i jednostavnijih sustava određivanja položaja za plovila kraća od
12 metara.
Kako bi se zajamčila transparentnost raspodjele ribolovnih kvota, države članice trebale bi
do 2019.:
(c) obavijestiti Komisiju o svojem sustavu raspodjele kvota u skladu s člankom 16. Uredbe o
ZRP-u, uključujući i o tome kako su se u raspodjelu ribolovnih kvota među dionicima uključili
transparentni i objektivni kriteriji.
99. Podatci o ribolovnim aktivnostima prikupljeni u skladu s Uredbom o uspostavi sustava
kontrole nisu bili dovoljno potpuni i pouzdani. Podatci o ulovu za plovila koja dokumentaciju
podnose u papirnatom obliku, a takav je znatan dio flote EU-a, bili su nepotpuni. Osim toga,
utvrdili smo znatnu razinu pogreške i nedostatke u sustavu prijenosa podataka iz
dokumentacije u papirnatom obliku u baze podataka država članica (odlomci 47. – 54.).
Utvrdili smo da su postojale osjetne razlike između prijavljenih iskrcaja i naknadnih
evidencija o prvoj prodaji (odlomci 55. – 56.). Dvije od četiri posjećene države članice nisu
dovoljno razmjenjivale i pratile informacije o aktivnostima plovila među različitim državama
članicama pod čijim zastavama se plovi, iako su postojale neke dobre bilateralne inicijative
(odlomci 57. – 60.). Utvrdili smo nedostatke u postupcima potvrđivanja i unakrsnog
provjeravanja u državama članicama kojima se sprječava otkrivanje nedosljednosti,
pogrešaka i nepotpunih informacija (odlomci 61. – 64.). Nadalje, postojale su znatne razlike
između podataka o ukupnom ulovu koje su zabilježile države članice i onih koji su bili
dostupni različitim službama Komisije (odlomci 65. – 70.). Naposljetku, prema Uredbi o
uspostavi sustava kontrole države članice nisu obvezne slati podatke o ribolovnom području,
55
veličini plovila i ribolovnom alatu, čime se ograničava detaljna analiza aktivnosti europske
flote (odlomak 71.).
3. preporuka – Povećanje pouzdanosti podataka o ribarstvu
1. Kako bi se poboljšala potpunost i pouzdanost podataka o ribarstvu,
države članice trebale bi do 2019.:
(a) pregledati i poboljšati proces evidentiranja i provjeravanja podataka iz papirnate
dokumentacije o ribolovnim aktivnostima
(b) pobrinuti se za to da raspolažu pouzdanim podatcima o aktivnosti povila kraćih od
10 metara i da se primjenjuju pravila propisana Uredbom o uspostavi sustava kontrole za
njihovo prikupljanje
(c) dovršiti potvrđivanje i unakrsne provjere podataka o ribolovnim aktivnostima.
Komisija bi do 2020. godine trebala:
(d) uspostaviti platformu za razmjenu podataka koju države članice trebaju upotrebljavati za
slanje potvrđenih podataka u standardiziranim formatima i standardiziranog sadržaja, tako
da se informacije dostupne različitim službama Komisije podudaraju s podatcima država
članica
(e) promicati razvoj jeftinijeg, jednostavnijeg sustava prilagođenog korisniku kojim će se
olakšati elektronička komunikacija u vezi s ribolovnim aktivnostima za plovila kraća od
12 metara
(f) analizirati preostale probleme u vezi s potpunošću podataka i pouzdanošću na razini
država članica te, po potrebi, poduzeti odgovarajuće mjere u suradnji s državama članicama.
56
2. U kontekstu svih budućih izmjena Uredbe o uspostavi sustava kontrole i kako bi se
poboljšala potpunost i pouzdanost podataka o ribarstvu, preporučujemo da Komisija u
svoj zakonodavni prijedlog uključi sljedeće:
(g) povlačenje oslobođenje obveze uporabe elektroničkog izvješćivanja i podnošenja
elektroničke dokumentacije za plovila duljine od 12 do 15 metara ili razmatranje
alternativnih rješenja
(h) preispitivanje obveza država članica u pogledu izvješćivanja o podatcima o ulovu koje su
propisane Uredbom o uspostavi sustava kontrole kako bi se njima obuhvatili podatci o
ribolovnim područjima, veličini plovila i ribolovnom alatu.
100. Djelotvoran sustav inspekcijskih pregleda u području ribarstva ključan je za jamčenje
poštovanja pravila propisanih u okviru ZRP-a, kao i za jamčenje daljnje održivosti ribolovnih
aktivnosti (vidi odlomak 72.). Utvrdili smo da su se inspekcijski pregledi općenito dobro
planirali. Međutim, inspektori nisu imali pristup informacijama o plovilima u stvarnom
vremenu, što je umanjilo djelotvornost inspekcijskih pregleda (odlomci 73. – 77.). Države
članice uspostavile su standardizirane postupke inspekcije, ali smo naišli na slučajeve u
kojima se inspektori nisu služili raspoloživim obrascima izvješća (odlomci 78. – 79.). Nadalje,
rezultati inspekcijskih pregleda nisu se uvijek točno upisivali u nacionalne baze podataka
(odlomak 80.).
101. Kako bi inspekcijski pregledi bili djelotvorni, potrebno ih je poduprijeti odvraćajućim,
razmjernim i učinkovitim sankcijama, što uključuje i primjenu bodovnog sustava u težim
slučajevima kako bi se zajamčilo jednako postupanje prema ribarskim subjektima
(odlomci 81. – 82.). Utvrdili smo i da primijenjene sankcije nisu uvijek imale odvraćajući
učinak (odlomci 83. – 88.). Bodovni sustav primjenjivao se na vrlo različite načine u državama
članicama koje smo posjetili, pa čak i unutar iste države članice, što znači da se nije moglo
jamčiti jednako postupanje prema subjektima. U konačnici, ne postoji europski registar
prekršaja i sankcija, kojim bi se omogućilo bolje daljnje praćenje dodijeljenih bodova,
djelotvornija analiza rizika te veća transparentnost među državama članicama (odlomci 89. –
92.).
57
4. preporuka – Poboljšanje inspekcijskih pregleda i sankcija
1. Kako bi se poboljšali inspekcijski pregledi,
države članice trebale bi do 2019.:
(a) kada stupi na snagu nova Uredba o tehničkim mjerama, u suradnji s Europskom
agencijom za kontrolu ribarstva (EFCA), izraditi i upotrebljavati standardizirane inspekcijske
protokole i izvješća koji su bolje prilagođeni posebnim regionalnim i tehničkim uvjetima u
pogledu ribarstva od onih koji su propisani u Prilogu XXVII. Uredbi 404/2011
U kontekstu svih budućih izmjena Uredbe o uspostavi sustava kontrole, preporučujemo da
Komisija u svoj zakonodavni prijedlog uključi sljedeće:
(b) obvezu uporabe elektroničkog sustava izvješćivanja o inspekciji za države članice, kako bi
se zajamčila sveobuhvatnost i ažuriranje nacionalnih rezultata inspekcijskih pregleda te kako
bi se rezultati inspekcijskih pregleda mogli razmjenjivati s drugim povezanim državama
članicama.
2. Kako bi se zajamčila djelotvornost sustava sankcija, države članice trebale bi do 2019.:
(c) pri određivanju sankcija voditi računa o tome je li riječ o ponovljenom prekršaju ili
višestrukom počinitelju prekršaja
(d) kako bi se zajamčili jednaki uvjeti za subjekte, u potpunosti primjenjivati bodovne sustave
i jamčiti njihovu dosljednu primjenu u pojedinim teritorijima.
U kontekstu svih budućih izmjena Uredbe o uspostavi sustava kontrole, preporučujemo da
Komisija u svoj zakonodavni prijedlog uključi sljedeće:
(e) odredbu kojom se predviđa sustav razmjene podataka o prekršajima i sankcijama u
suradnji s EFCA-om i državama članicama.
58
Ovo je izvješće usvojilo I. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Revizorskog suda
Phil Wynn Owen, na sastanku održanom u Luxembourgu 5. travnja 2017.
Za Revizorski sud
Klaus-Heiner Lehne
predsjednik
1
PODATCI O RIBARSTVU – OBVEZNE VRSTE DOKUMENATA U POSJEĆENIM DRŽAVAMA
ČLANICAMA
PRILOG I.
Uredba o uspostavi sustava kontrole
Španjolska Francuska Italija Škotska
Očevidnici o ribolovu
Nisu obvezni za plovila ispod 10 metara duljine preko svega. Države članice mogu zahtijevati od tih plovila da dostave očevidnike, prodajne listove ili mjesečna izvješća o ulovu. Države članice moraju nadzirati aktivnosti plovila kraćih od 10 metara koja ne podliježu toj obvezi, na temelju planova uzorkovanja, kako bi se zajamčila njihova sukladnost s pravilima zajedničke ribarstvene politike. Plovila duljine najmanje 10 metara i kraća od 12 metara preko svega obvezna su dostavljati podatke o ulovu u obliku papirnatih očevidnika. Plovila duljine najmanje 12 metara i kraća od 15 metara preko svega obično bi trebala podatke slati u elektroničkom obliku, no moguće ih je osloboditi te obveze. Sva plovila duljine 15 ili više metara preko svega obvezna su podatke o ulovu slati u elektroničkom obliku. Države članice mogu propisati strože mjere za svoja plovila.
Očevidnik o ribolovu ne vodi se za plovila kraća od 10 metara. 85 % plovila duljine od 12 do 15 metara (6 % ukupne flote) oslobođeno je obveze vođenja elektroničkog očevidnika.
Mjesečno izvješće „fiche de pêche” u papirnatom obliku za plovila kraća od 10 metara. Samo su 42 plovila duljine od 12 do 15 metara (1 % ukupne flote) oslobođena obveze vođenja elektroničkog očevidnika 2016. godine.
Očevidnik o ribolovu ne vodi se za plovila kraća od 10 metara. 90 % talijanskih plovila duljine od 12 do 15 metara (15 % ukupne flote) oslobođeno je obveze vođenja elektroničkog očevidnika.
Pojednostavnjeni tjedni očevidnik o ribolovu za plovila kraća od 10 metara. Nema odstupanja od obveze vođenja elektroničkih očevidnika za plovila od 12 do 15 metara duljine.
Prodajni listovi
Moraju se dostavljati na sljedeći način: — registrirani kupci s prometom većim od 200 000 eura godišnje šalju ih u elektroničkom obliku — registrirani kupci s prometom manjim od 200 000 eura godišnje šalju ih u papirnatom ili, po
Sva svježa riba mora biti prodana na dražbi. Dražbovatelj šalje prodajne listove autonomnim zajednicama, koje ih šalju nacionalnim
Prodaja na dražbi ili na drugi način. Potrebno je zabilježiti kupca. Prodajni listovi slali su se u elektroničkom obliku s pomoću namjenskog sustava ili
Za prvu prodaju, proizvodi ribarstva moraju se prenijeti u registrirani aukcijski centar, registriranom kupcu ili organizaciji proizvođača.
Riba prodana na dražbi ili registriranim kupcima.
2
Uredba o uspostavi sustava kontrole
Španjolska Francuska Italija Škotska
mogućnosti, elektroničkom obliku. Komisija može odobriti izuzeće državama članicama s prihvatljivim sustavom uzorkovanja: o za proizvode plovila do
10 metara duljine o za količine iskrcanih
proizvoda ribarstva koji ne prelaze 50 kg ekvivalenta žive mase po vrsti.
Prodajni listovi nisu obvezni za privatne kupce količina manjih od 30 kg.
Države članice mogu odlučiti da male količine koje je ribarsko plovilo prodalo izravno potrošaču do vrijednosti od 50 eura po potrošaču po danu ne podliježu obvezi sljedivosti.
tijelima. e-izvješća. Prodajni listovi nisu obvezni za privatne kupce količina manjih od 30 kg. Za male količine koje je ribarsko plovilo prodalo izravno potrošaču do vrijednosti od 50 eura po potrošaču po danu nije obvezna dostava prodajnih listova.
Nisu obvezni za privatne kupce količina manjih od 30 kg. Za male količine koje je ribarsko plovilo prodalo izravno potrošaču do vrijednosti od 50 eura po potrošaču po danu nije obvezna dostava prodajnih listova.
3
Uredba o uspostavi sustava kontrole
Španjolska Francuska Italija Škotska
Vaganje proizvoda ribarstva
Svi proizvodi ribarstva moraju se vagati s pomoću sustava koje su odobrila nadležna tijela, osim ako je država članica donijela plan uzorkovanja. Vaganje se mora obaviti pri iskrcaju, prije skladištenja, prijevoza ili prodaje proizvoda. Odstupajući od ovog pravila (izuzeće), države članice mogu dopustiti vaganje proizvoda ribarstva nakon prijevoza. Odstupanje od pravila o vaganju može se odobriti ako je država članica donijela plan kontrole na temelju rizika koji je odobrila Komisija. Rezultati vaganja upotrebljavaju se za sastavljanje iskrcajnih deklaracija, prodajnih listova i sl.
Svi aukcijski centri imaju potrebnu opremu za vaganje i označavanje. Obvezno vaganje pri iskrcaju. Dostupan je plan uzorkovanja za vaganje, iako uključuje određene vrste koje se moraju vagati u cijelosti (100 %). Aukcijski centri moraju slati prodajne listove autonomnim zajednicama, koje ih zatim šalju elektronički u standardnom obliku do 15. dana sljedećeg mjeseca (češće za vrste za koje se primjenjuju kvote). Vaganje nakon prijevoza prije prve prodaje nije dopušteno.
Ulov se obično važe pri iskrcaju, kada u luci postoji odgovarajuća oprema za vaganje. Dopušteno je vaganje nakon prijevoza. Međuregionalne uprave za more odgovorne su za odstupanja, ali ne primjenjuju standardne kriterije za odobravanje odstupanja i upravljanje njima.
Kada je zapovjednik ribarskog plovila, ili njegov predstavnik, iskrcao ulov za niz aktivnosti u vezi s vaganjem pri iskrcaju, upotrebljavaju se sustavi vaganja koji su certificirani, ali ih nije odobrio EU.
Vaganje nakon prijevoza prije prve prodaje nije dopušteno.
Riba koja se prodaje na aukciji važe se na temelju plana uzorkovanja koji je odobrila Komisija. Važe se sva riba koja se prodaje registriranim kupcima. Ulov se obično važe pri iskrcaju. Dopušteno je vaganje nakon prijevoza. Registrirani kupci ili prodavatelji odgovorni su za točnost vaganja.
Izvor: Informacije primljene tijekom revizijskih posjeta i zakonodavstvo.
1
UPRAVLJANJE KVOTAMA I RIBOLOVNIM NAPOROM U POSJEĆENIM DRŽAVAMA
ČLANICAMA
PRILOG II.
KVOTE RIBOLOVNI NAPOR
Španjolska Kvote se općenito dodjeljuju pojedinačnim plovilima.
Praćenje je sustavno te se obavlja čak i dvaput dnevno za vrste za koje je moguće brzo iskorištavanje kvota.
Kvote se prate s pomoću podataka iz elektroničkih očevidnika i prodajnih listova. U slučaju razlika među tim dokumentima, tijela upotrebljavaju veći iznos.
Praćenje se temelji na podatcima prikupljenima s pomoću sustava praćenja plovila; svaki dan na koji je brzina plovila bila manja od pet čvorova smatra se ribolovnim danom.
Ribolovni napor za plovila bez ugrađenog sustava praćenja plovila izračunava se na temelju očevidnika o ribolovu (u papirnatom ili elektroničkom obliku).
Prodajni listovi služe za plovila kraća od 10 metara, pri čemu se svaki prodajni list smatra kao da predstavlja jedan ribolovni dan.
Francuska Kvote se uglavnom dodjeljuju organizacijama proizvođača.
Organizacije proizvođača prate iskorištenost kvota koje su im dodijeljene u skladu sa svojim planovima upravljanja, koji se odobravaju na nacionalnoj razini. Ured za upravljanje resursima (BGR) uprave za morski ribolov i akvakulturu prati iskorištenost kvota na razini čitave zemlje. Ured za upravljanje resursima temelji svoj izračun na potvrđenim podatcima o ulovu iz svojeg sustava (SACROIS) te provjerava te podatke u odnosu na podatke koje su zaprimili od organizacija proizvođača.
Međuregionalne uprave za pomorska pitanja ne obavljaju provjere na regionalnoj razini u svrhu praćenja načina na koji su organizacije proizvođača pratile iskorištenost kvota.
Tijela upotrebljavaju tablice za praćenje ribolovnog napora.
Podatci prikupljeni s pomoću sustava praćenja plovila i podatci o obvezama u vezi s dokumentacijom nisu uvijek raspoloživi. Tijela procjenjuju aktivnost na temelju povijesti plovila, ali moguće je da se pogreške u dokumentaciji neće zamijetiti.
Odobrenja za ribolov u elektroničkom su obliku i inspektori tijekom inspekcijskih prijedloga nisu uvijek u mogućnosti dobiti uvid u podatke o plovilu i informacije o aktivnosti na internetu, tako da je teško provjeriti ima li plovilo odobrenje za ribolov vrsta koje se nalaze na brodu.
Italija Jedina vrsta na koju se primjenjuju kvote u Italiji je plavoperajna tuna.
Kvote se raspodjeljuju na nacionalnoj razini prema sljedećim kategorijama: plivaličari, plovila s parangalima, plovila s klopkama, rekreacijski ribolov i kvota koja služi kao pričuva za usputni ulov.
Primjenu kvota prati ministarstvo poljoprivrednih, prehrambenih i šumarskih politika (MIPAAF). Ovlaštena plovila moraju podnositi dnevna izvješća o ulovu tijekom izlaska u ribolov, čak i ako ulova nema. Podatci o primjeni kvota koje je dostavila Italija bili su isti kao podatci kojima je raspolagala Komisija.
–
Škotska Većina kvota dodjeljuje se organizacijama proizvođača (otprilike 97 %) pri čemu je manji dio namijenjen malim plovilima i velikim nesektorskim plovilima.
Središnja tijela prate ulov vrsta na koje se kvote primjenjuju. Na temelju podataka o plovilu i ulovu sustav automatski izračunava iskorištenost kvote po ribarskom plovilu u
Napor se dodjeljuje pojedinačnim plovilima. Tijela ostavljaju sa strane određeni dio dodijeljenog napora te se ribarskim plovilima raspodjeljuje tek 95 % napora kako bi se ostavila sigurnosna pričuva u slučaju prekoračenja dodijeljenog napora.
Tijelima informacije iz očevidnika služe za praćenje iskorištenosti ribolovnog napora i sukladnosti s uvjetima u vezi s ribolovnim naporom te njihovi inspekcijski pregledi obuhvaćaju element ribolovnog napora. Broj dana računa se na temelju trajanja izlaska u ribolov za sve vrste dokumenata (u
2
organizaciji proizvođača. Ta se izvješća na tjednoj razini šalju svim organizacijama proizvođača kojima su dodijeljene kvote. Kada se u potpunosti iskoristi određena kvota dodijeljena određenoj organizaciji proizvođača, informacije o tome javno se objavljuju na internetskim stranicama vlade.
elektroničkom i papirnatom obliku te na tjednoj razini).
Sustav automatski proizvodi informacije o iskorištenosti napora, uzimajući u obzir trajanje izlazaka u ribolov na koje se primjenjuju režimi napora te snagu motora predmetnog plovila.
Učinkovitost automatiziranog sustava za plovila s očevidnicima u papirnatom obliku (otprilike 23,6 % plovila s odobrenjima tijekom protekle 3 godine) ovisi o kvaliteti podataka unesenih u sustav. Revizijom koju smo obavili utvrdila se stopa pogreške od 10 % u datumima iskrcaja.
1
OKVIR ZA PRIKUPLJANJE PODATAKA
PRILOG III.
EU je uspostavio okvir1 za prikupljanje, upravljanje i uporabu standardiziranih podataka o
ribarstvu za znanstvenu analizu u kontekstu zajedničke ribarstvene politike. U skladu s tim
okvirom države članice obvezne su prikupljati biološke, tehničke i društveno-gospodarske
podatke te podatke o okolišu za sektore ribarstva, akvakulture i prerade. Dio tih podataka
odnosi se na ribolovne aktivnosti te se takvi podatci dobivaju u skladu sa zahtjevima Uredbe
o uspostavi sustava kontrole: informacije prikupljene s pomoću sustava praćenja plovila,
očevidnici, iskrcajne deklaracije, prodajni listovi. Ti se podatci šalju znanstvenim institutima
koji ih upotrebljavaju kao sastavne dijelove procjena ribljeg stoka (zajedno s biološkim
podatcima prikupljenima u skladu s okvirom za prikupljanje podataka). Ti su podatci važni za
znanstveno utemeljene mjere upravljanja i za evaluaciju ciljeva upravljanja. Na primjer,
podatci o iskrcaju, naporu i kapacitetu potrebni su za izračun ulova po jedinici napora, kako
bi se znanstvenicima omogućilo da prepoznaju glavne „ribolovne kategorije” koje će se
uzorkovati za dobivanje bioloških podataka, kao i da raščlane ekonomske podatke o floti u
svrhu kombiniranja s biološkim podatcima2
.
1 Okvir EU-a za prikupljanje podatka o ribarstvu i upravljanje njima uspostavljen je 2000., a izmijenjen 2008. godine, na temelju čega je uspostavljen okvir EU-a za prikupljanje podataka. Komisija je 2015. godine podnijela prijedlog za izmjenu (COM(2015) 294 final).
2 SWD(2015) 118 final od 18. lipnja 2015. „Towards a new Union Framework for collection, management and use of data in the fisheries sector and support for scientific advice regarding the Common Fisheries Policy” (Ususret novom okviru Unije za prikupljanje i uporabu podataka u sektoru ribarstva i upravljanje njima te potporu znanstvenim savjetima u vezi sa zajedničkom ribarstvenom politikom) kao prilog dokumentu „Proposal for a Regulation of the European Parliament and of the Council concerning the establishment of a Union framework for the collection, management and the use of data in the fisheries sector and support for the scientific advice regarding the Common Fisheries Policy” (Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s uspostavom okvira Unije za prikupljanje i uporabu podataka u sektoru ribarstva i upravljanje njima te potporu znanstvenim savjetima u vezi sa zajedničkom ribarstvenom politikom).
1
ORGANIZACIJA INSPEKCIJSKIH PREGLEDA U POSJEĆENIM DRŽAVAMA ČLANICAMA
PRILOG IV.
1. Španjolska
U Španjolskoj je glavno tajništvo za ribarstvo (SGP), pod okriljem Ministarstva poljoprivrede,
prehrane i okoliša, odgovorno za aktivnosti kontrole i inspekcije do prve prodaje, pod
nadležnošću središnje vlasti.
Glavno tajništvo za ribarstvo sastavlja godišnji inspekcijski plan (Plan de actuación general de
control e inspección pesquera) u kojem se prioriteti temelje na posebnim značajkama flote,
ribolovnim područjima i oblicima ribolova. Lokalni uredi izrađuju vlastite analize rizika i
inspekcijski plan u skladu s općim okvirom i prioritetima. Lokalne resurse na raspolaganje
stavlja Ministarstvo uprave, pod nadležnošću glavnog tajništva za ribarstvo.
Druga tijela (autonomne zajednice, vojska, vojna policija Guardia Civil) obavljaju inspekcijske
preglede u području morskog ribarstva, prijevoza, stavljanja na tržište i prerade. Oni se mogu
obavljati neovisno ili u suradnji s glavnim tajništvom za ribarstvo. Autonomne zajednice
odgovorne su za inspekcijske preglede u unutarnjim vodama, u sektoru uzgoja školjki i
akvakulture te u vezi s zdravstvenim aspektima i sljedivošću svih proizvoda od prve prodaje.
2. Francuska
U Francuskoj su za kontrolu i inspekcijske preglede u području ribarstva odgovorna različita
tijela:
− na središnjoj razini riječ je o upravi za morski ribolov i akvakulturu Ministarstva okoliša,
energije i pomorskih pitanja te državnom centru za nadzor nad ribarstvom (Centre
National de Surveillance de la Pêche, CNSP) koji služi kao nacionalni centar za praćenje
ribarstva
− na regionalnoj razini riječ je o međuregionalnoj upravi za pomorska pitanja kojom
upravlja načelnik za međuregionalna pomorska pitanja i koja djeluje pod nadležnošću
uprave za morski ribolov i akvakulturu
2
− na lokalnoj razini riječ je o upravi za kopnena i pomorska pitanja kojom upravlja načelnik
uprave kojem je nadređen regionalni načelnik.
− U prekomorskim odjelima i teritorijima uprava za pomorska pitanja obavlja sve zadatke
koje u kopnenoj Francuskoj obavljaju međuregionalne uprave za pomorska pitanja te
uprave za kopnena i pomorska pitanja.
Uprava za morski ribolov i akvakulturu sastavlja nacionalni dvogodišnji plan koji se temelji na
analizi rizika. Njime se nisu uzele u obzir informacije kojima su raspolagale službe za kontrolu
u vezi s rizičnim područjima, praćenjem prekršaja i sl. Plan obuhvaća stavljanje na tržište i
prijevoz u skladu s Uredbom o uspostavi sustava kontrole (sljedivost) te upućuje na druga
javna tijela koja obavljaju inspekcijske preglede u području ribarstva, kao što su službe za
pomorska pitanja, mornarica, carina, obalna straža, državna policija i službe za sprječavanje
prijevara.
Državni centar za nadzor nad ribarstvom koordinira inspekcijske preglede na moru te pruža
potporu inspekcijskim pregledima pri iskrcaju.
Međuregionalne uprave za pomorska pitanja sastavljaju vlastite regionalne planove u skladu
s nacionalnim planovima. Regionalni planovi trebali bi se temeljiti na detaljnoj analizi rizika i
inspekcijskih prioritetima. Bretonska međuregionalna uprava za pomorska pitanja provela je
vrlo detaljnu analizu rizika (uključujući subjekte koji su obavljali prvu prodaju i prijevoznike),
dok je analiza rizika međuregionalne uprave za pomorska pitanja na Sredozemnom moru bila
površna te su se njome sustavni rizici utvrđivali na temelju opaženih prekršaja.
Lokalni planovi (uprave za kopnena i pomorska pitanja) ne temelje se na regionalnim
planovima. Temelje se na analizi rizika ili usmjeravanju koje koordinira CNSP te, osim u
sredozemnoj regiji, na rizicima koje su utvrdile jedinice za kontrolu. Ta procjena rizika tek se
treba odraziti u nacionalnim i regionalnim planovima kontrole preko plana upravljanja
rizicima i povezati se s lokalnim inicijativama.
Uprava za kopnena i pomorska pitanja i druga lokalna inspekcijska tijela osiguravaju resurse
za inspekcije pri iskrcaju i nakon njega.
3
3. Italija
U Italiji je glavna uprava za morsko ribarstvo i akvakulturu Ministarstva poljoprivrednih,
prehrambenih i šumarskih politika (MIPAAF) jedino nadležno tijelo u smislu članka 5.
stavka 5. Uredbe (EZ) br. 1224/2009 (Uredba o uspostavi sustava kontrole).
Kako bi obavljala svoje dužnosti, može se služiti uslugama lučke kapetanije / obalne straže,
kao i nacionalnog centra za kontrolu u području ribarstva (CCNP). Odgovornost za praćenje
ribolova, trgovine i upravljanja proizvodima ribarstva, kao i za istrage mogućih prekršaja,
povjerena je vojnom i civilnom osoblju koje zapošljavaju središnja i decentralizirana tijela za
pomorstvo, kao i druga tijela za izvršenje zakona (financijska policija Guardia di finanza,
karabinjeri i sl.).
4. Škotska
U Škotskoj je nacionalna uprava za pomorstvo (Marine Scotland) odgovorna za kontrolu i
inspekcijske preglede u području ribarstva do prve prodaje. Procjena rizika proces je koji se
kontinuirano provodi; organizira se svaka dva tjedna na regionalnoj razini za različita
područja, luke i segmente aktivnosti. Ne dovodi do sastavljanja detaljnog inspekcijskog
plana, ali se njome utvrđuju glavni prioriteti o kojima moraju voditi računa uredi za ribarstvo
pri planiranju svojih aktivnosti. Lokalne inspektore zapošljava uprava Marine Scotland.
U okviru nekih aktivnosti u vezi s provjerom sukladnosti, uprava Marine Scotland surađuje s
drugim vladinim organizacijama i organizacijama iz javnog sektora kao što su škotska policija,
agencija za pomorska i obalna pitanja (Maritime and Coastal Agency), britanska agencija za
zdravlje i sigurnost (Health and Safety Executive) te britanska porezna i carinska uprava (Her
Majesty’s Revenue and Customs).
2
ODGOVORI KOMISIJE NA POSEBNO IZVJEŠĆE EUROPSKOG REVIZORSKOG
SUDA
„KONTROLE EU-a U PODRUČJU RIBARSTVA: POTREBNI SU DODATNI NAPORI”
SAŽETAK
I. Ciljevi su reformirane zajedničke ribarstvene politike (ZRP) osigurati da su aktivnosti u ribarstvu
i akvakulturi dugoročno ekološki održive i da se njima upravlja u skladu s ciljevima postizanja
gospodarskih i društvenih koristi te koristi za zapošljavanje i doprinosa dostupnosti zaliha hrane, uz
primjenu predostrožnih i na ekosustavu temeljenih pristupa upravljanju ribarstvom.
U tom je kontekstu učinkovit sustav kontrole presudan za uspostavu vjerodostojnosti, pouzdanosti i
djelotvornosti politike. Cilj mu je osigurati da se države članice pridržavaju obveza kontrole i da
upravljaju učinkovitim sustavom kontrole uz osiguravanje primjene pravila na jednak i usklađen
način u EU-u. Pravila o kontroli promijenjena su 2008. na temelju preporuka iz posebnog izvješća
Suda br. 7 iz 2007. radi otklanjanja utvrđenih slabosti.
III. Komisija se slaže s mišljenjem da je nakon revizije Suda u 2007. sustav kontrole ribarstva EU-a
znatno poboljšan donošenjem Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009 (dalje u tekstu Uredba o kontroli)
te prateće Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 404/2011. Komisija se slaže i oko toga da bi
države članice mogle dodatno poboljšati provedbu te Uredbe te da i dalje postoje nedostaci.
IV. Komisija potvrđuje da bi se pravilima o provjeravanju bruto tonaže mogla poboljšati kontrola
kapaciteta flote.
U pogledu nepodudaranja u registru flote Komisija smatra da bi se donošenjem 6. veljače 2017.
Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 2017/218 o registru ribarske flote Unije u načelu trebali
otkloniti nedostaci koje je utvrdio Sud.
V. Komisija potvrđuje da je dio ribarske flote EU-a izuzet od obveze ugradnje sustava za praćenje
plovila (VMS) na plovilu. Međutim, 11 % flote na koju se odnosi ta obveza čini više od tri četvrtine
količine ulovljene ribe. Osim toga, određene države članice opremile su svoja plovila kraća od 12
metara VMS-om, iako to nije obvezno na temelju Uredbe o kontroli.
Komisija priznaje da bi se upotreba sustava za praćenje mogla dodatno poboljšati u pogledu malih
plovila.
VI. Kriteriji s pomoću kojih države članice dodjeljuju ribolovne mogućnosti utvrđeni su
zajedničkom ribarstvenom politikom. Komisija smatra da primjena tih kriterija ne utječe posebno
na sustav kontrole i njegovu učinkovitost.
Komisija se slaže s mišljenjem da bi se poboljšanom transparentnošću u vrsti kriterija koji se
primjenjuju u dodjeli kvota pomoglo izbjeći davanje prednosti posebnim interesima.
VII. Komisija se slaže da prijenos podataka o ulovu i prodajnih listova još nije potpun u nekim
državama članicama, osobito za plovila kraća od 12 metara. Komisija sustavno provodi daljnje
praćenje nesukladnosti s pravilima ZRP-a s pomoću odgovarajućih alata koji su joj na raspolaganju.
Osim toga, Komisija redovito tijekom revizija i inspekcija procjenjuje provedbu kontrolnih zahtjeva
u sektoru malog ribolova.
Dodatno, Uredbom o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo omogućuje se financiranje
opremanja ribarskih plovila uređajima za elektroničko bilježenje i izvješćivanje (ERS), neovisno o
veličini plovila.
U pogledu ukupnih podataka stanje je kako slijedi: države članice dužne su dostavljati ukupne
podatke o ulovu s detaljima o stokovima i ribolovnim područjima u kojima postoje režimi
3
ribolovnog napora. Postoje i dobro utvrđeni slučajevi u kojima su one dužne dostavljati podatke o
veličini plovila i ribolovnoj opremi, no to nije općenito slučaj. Ako su potrebni detaljni podaci o
ulovu, Uredbom o kontroli predviđa se da Komisija može državama članicama poslati izravan upit
tražeći podatke iz ERS-a. Ta je praksa trenutačno u fazi testiranja.
VIII. Postojećim pravilima o kontroli zahtijeva se da države članice unose u nacionalni registar sve
prekršaje koje su počinili ovlaštenici povlastice za ribolov i kapetani. Tim se pravilima promiče i
razmjena informacija povezanih s prekršajima među državama članicama. Komisija je primijetila da
postojeće razlike u pravosudnim sustavima država članica mogu utjecati na provedu tih odredaba
diljem EU-a.
Komisija priznaje da se postojećom Uredbom o kontroli ne osigurava uspostava sveobuhvatnog
sustava za razmjenu podataka o prekršajima i sankcijama.
Općenito, Komisija promiče razvoj standarda EU-a, zajedničkog pristupa kontrolnim aktivnostima i
zajedničkih informatičkih platformi za razmjenu podataka radi postizanja stabilnih jednakih uvjeta.
IX. Komisija te preporuke pažljivo prima na znanje. Odluka o preispitivanju Uredbe o kontroli
zasad nije donesena. U međuvremenu, Komisija će na temelju ovih preporuka nastaviti podupirati i
osiguravati potpunu provedbu postojećih kontrolnih zahtjeva.
Komisija isto tako prima na znanje da su određene preporuke upućene državama članicama.
UVOD
1. Uredbom o kontroli uspostavlja se sustav Unije za kontrolu, inspekciju i izvršenje radi
osiguravanja sukladnosti s pravilima ZRP-a.
6. Iako je Komisija odgovorna za evaluaciju učinka te uredbe na ZRP i za kontrolu provedbe pravila
u državama članicama, uspjeh ove politike ovisi o uključenosti svih strana. Komisija potvrđuje da
su dodjela prikladnih sredstava u državama članicama te odgovarajući razvoj administrativnih
kapaciteta od ključne važnosti za postizanje ciljeva ZRP-a.
7. Kako bi se ograničilo administrativno opterećenje država članica i ribara, Uredbom o kontroli
predviđa se poseban pojednostavnjen režim za plovila kraća od 10 metara. Režim se sastoji od toga
da države članice utvrđuju planove uzorkovanja radi praćenja aktivnosti tih plovila na temelju
metodologije koju je donijela Komisija u skladu s postupkom Odbora.
8. Bodovnim sustavom uvedenim na temelju Uredbe o kontroli nastojalo se stvoriti jednak sustav
diljem EU-a u smislu sankcioniranja.
Međutim, pravnim okvirom EU-a nisu osigurana usklađena pravila o sankcijama za kršenje pravila
ZRP-a. Bez jedinstvenih pravila o sankcijama na razini EU-a svaka država članica primjenjuje svoje
nacionalne zakone i postupke. Nepostojanje usklađenih sankcija realnost je i u mnogim drugim
politikama Unije, ne samo u ZRP-u.
Međutim, Komisija smatra da bi se pojašnjenjem sustava kontrole koji se odnosi na sankcije za
teška kršenja pravila ZRP-a dodatno poboljšala djelotvornost i jednakost uvjeta sustava kontrole.
10. Komisija smatra da su se u svim slučajevima u kojima je odlučeno da se donesu i provedu
akcijski planovi takvi alati pokazali učinkovitima u otklanjanju sustavnih nedostataka u državama
članicama.
11. Komisija smatra da je uloga Europske agencije za kontrolu ribarstva (EFCA) u razvoju i jačanju
usklađenog i dosljednog pristupa, s kompatibilnim sustavima za izvješćivanje, razmjenu podataka i
sljedivost proizvoda ribarstva dosad bila od temeljne važnosti.
4
Međutim, evaluacijom Uredbe o kontroli pokazalo se da bi možda trebalo dodatno pojasniti uloge i
odgovornosti Komisije, EFCA-e i država članica radi postizanja boljih sinergija.
OPAŽANJA
16. Uredbom o kontroli omogućuje se donošenje detaljnih pravila za provjeru tonaže ribarskih
plovila. Komisija će nastaviti osiguravati da se države članice pridržavaju postojećih odredbi o
najvećem ribolovnom kapacitetu.
Okvir 3. – Provjera snage motora koja se provodi u skladu sa zahtjevima iz Uredbe o kontroli
Na temelju nalaza Komisije o snazi motora dobivenih revizijom u atlantskim državama članicama
iz 2016. utvrđeno je da je Španjolska provjere provela samo jedanput (a da ih nije odobrilo
nadležno tijelo za provjeru snage motora), a da Ujedinjena Kraljevina ima stalni sustav za provjeru
pogonskih motora.
Komisija namjerava u 2017. pokrenuti studiju o provedbi zahtjeva o fizičkoj provjeri snage motora
utvrđenih Uredbom o kontroli koju će provesti vanjski ugovorni suradnik u odabranim državama
članicama EU-a.
18. Praćenje snage motora dio je ciklusa revizija provedenih u svim državama članicama od 2015.
do 2016., uključujući Francusku. Komisija nastavlja s daljnjim praćenjem tog pitanja radi
osiguravanja poduzimanja odgovarajućih mjera.
Komisija je blisko surađivala s talijanskim tijelima te je dobila informacije o novom planu
uzorkovanja za 2017.
19. Komisija se slaže s analizom Suda. Međutim, Komisija ističe da, unatoč tome što neki planovi
uzorkovanja još nisu doneseni, Komisija provjerava poštovanje gornjih granica na temelju registra
flote EU-a i s pomoću godišnjih izvješća o nacionalnim flotama koje su države članice dužne
dostavljati Komisiji. Države članice isto tako započinju s provjerama čak i ako nemaju plan
uzorkovanja.
20. Komisija smatra da bi se rizik od prekoračenja gornje granice kapaciteta flote, koji je utvrdio
Sud, trebao u načelu otkloniti donošenjem 6. veljače 2017. Provedbene uredbe Komisije (EU)
br. 2017/218 o registru ribarske flote Unije.
23. Komisija je 6. veljače 2017. donijela novu Uredbu o registru ribarske flote Unije koja stupa na
snagu 1. veljače 2018. (Provedbena uredba Komisije (EU) br. 2017/218). Novom se Uredbom
predviđaju novi postupci kojima se osigurava da se registar flote Unije ažurira gotovo u stvarnom
vremenu te kojima se osigurava pouzdanost informacija iz tog registra.
Okvir 4. – Nepodudaranja u registru flote
U pogledu nepodudaranja u registru flote Komisija smatra da bi se donošenjem 6. veljače 2017.
Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 2017/218 o registru ribarske flote Unije u načelu trebali
riješiti nedostaci koje je utvrdio Sud.
24. Zahvaljujući novoj Uredbi o registru flote Unije ažuriranje podataka dobivenih iz nacionalnih
registara provodit će se gotovo u stvarnom vremenu. Ažuriranje podataka o plovilima osigurat će se
na dva načina: a) izravnom dostavom podataka iz država članica o bilo kojem događaju povezanom
s ribarskim plovilom iz nacionalnog registra ribarske flote najkasnije do kraja radnog dana ili b)
prikazima podataka. Ako sadržaj iz prikaza podataka nije čitljiv, potpun, točan ili pouzdan, on se
odbacuje, Komisija obavješćuje državu članicu o svojim zaključcima, a država članica dužna je
unijeti potrebne izmjene u nacionalni registar najkasnije pet radnih dana nakon primitka obavijesti
Komisije.
5
Zajednički odgovor Komisije na točke 25. i 26.: Komisija je revidirala sustav evidentiranja ulova i
sustav potvrđivanja podataka većine država članica te je sustavno nastavila pratiti utvrđene
nedostatke.
30. Komisija je svjesna te nepravilnosti te trenutačno rješava to pitanje s predmetnim državama
članicama.
Podatak od 2 % odnosi se na plovila za akvakulturu. U prošlosti se Uredbom o VMS-u oslobađalo
od obveze upotrebljavanja VMS-a sva plovila „koja se upotrebljavaju isključivo za iskorištavanje
akvakulture i koja djeluju unutar polaznih crta država članica.” (Vidi članak 2. Uredbe Komisije
(EZ) br. 2244/2003).
U postojećoj je Uredbi o kontroli to oslobođenje obveze ukinuto za plovila > 15 m, a zadržano
samo za plovila < 15 m (vidi članak 9. stavak 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009). Međutim,
države članice nisu ažurirale postojeće podatke u registru flote za ta plovila za akvakulturu.
U novoj provedbenoj uredbi o registru flote (koja stupa na snagu 1. veljače 2018.) više čak ni ne
postoji zahtjev u pogledu upisa plovila za akvakulturu u registar flote.
Zajednički odgovor Komisije na točke 31. i 32.: Komisija ističe da 11 % flote na koju se odnosi
obveza upotrebljavanja VMS-a čini više od tri četvrtine količine ulovljene ribe.
Kako bi se ograničilo administrativno opterećenje država članica i ribara, Uredbom o kontroli
predviđa se poseban pojednostavnjen režim za plovila kraća od 10 metara koji se sastoji od planova
uzorkovanja država članica. Osim toga, određene države članice opremile su svoja plovila kraća od
12 metara VMS-om, iako to nije bilo obvezno.
Komisija smatra da se većina plovila koja predstavljaju visoki rizik za očuvanje može pratiti i
kontrolirati. Međutim, ona priznaje da bi se upotreba sustava za praćenje mogla dodatno poboljšati
u pogledu malih plovila.
34. Komisija potvrđuje da su informacije koje je primila poprilično raznovrsne. Stoga još nije u
stanju pružiti pregled načina na koji su države članice provele tu metodu.
Komisija je u ožujku 2016. od obalnih država članica zatražila informacije o njihovu sustavu
dodjele kvota u skladu s člankom 16. ZRP-a. Osim toga, zatraženo je da države članice uključe
informacije o načinu na koji svaka država članica osigurava da su načela utvrđena člankom 17.,
odnosno transparentni i objektivni kriteriji uključujući one ekološke, društvene i gospodarske
prirode, ugrađena u metodu dodjele. Na temelju informacija koje je Komisija primila najčešća su
značajka sustava dodjele u EU-u prijašnji podaci o ulovu koji uključuju raspodjelu udjela u ulovu
među prihvatljivim sudionicima u ribolovu. Države članice navele su raznolike vrste postojećih
sustava za dodjelu ili pristup ribolovnim mogućnostima koji ne uključuju nužno sustave udjela u
ulovu. Većina ih je potvrdila da se društveni, gospodarski i ekološki kriteriji uzimaju u obzir, što je
u skladu s ciljevima ZRP-a.
Osim toga, pred Europskim sudom u postupku je predmet C-540/16, Spika i ostali, koji se odnosi na
zahtjev za prethodnu odluku u vezi s tumačenjem članaka 16. i 17. Uredbe 1380/2013. Odgovorom
na to prethodno pitanje omogućilo bi se razmatranje načela na kojima se temelje metode dodjele
nacionalnih kvota.
Osim toga, Europski parlament financirao je 2015. studiju o dodjeli nacionalnih kvota:
http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2015/540357/IPOL_STU(2015)540357_EN.
pdf.
37. Za plovila koja su oslobođena obveze upotrebljavanja VMS-a u Uredbi o kontroli predviđaju se
druga komunikacijska sredstva o kojima odlučuju zakonodavci.
6
38. Komisija se slaže s analizom Suda te ističe da se o prijedlogu o tehničkim mjerama i dalje
raspravlja s Europskim parlamentom i Vijećem.
41. Komisija se slaže s mišljenjem Suda o tome da bi trebalo poticati mjere kojima se stvaraju
regionalni zahtjevi u pogledu očuvanja i koje su prilagođene regijama jer su one u skladu s načelima
kojima se uređuje ZRP, a osobito s regionaliziranim pristupom.
48. Kako bi se ograničilo administrativno opterećenje država članica i ribara, Uredbom o kontroli
predviđa se poseban pojednostavnjen režim za plovila kraća od 10 metara. Režim se sastoji od toga
da države članice utvrđuju planove uzorkovanja radi praćenja aktivnosti tih plovila na temelju
metodologije koju je donijela Komisija u skladu s postupkom Odbora.
Komisija isto tako dodaje da bi se moglo poboljšati kontrola aktivnosti plovila kraćih od 10 metara
koja su države članice trenutačno oslobodile obveze vođenja očevidnika (npr. kontrola
uzorkovanjem u trenutku iskrcavanja).
50. Komisija se slaže s analizom Suda te smatra da bi se donesenim planovima uzorkovanja trebali
pružati podaci o procjenama ulova.
Okvir 5. – Pogreške i nedostaci u sustavu koji se odnose na dokumentaciju u papirnatom
obliku
Komisija je svjesna da slanje podataka o ulovu i prodajnih listova u Francuskoj još nije potpuno.
Međutim, ona naglašava da je od 2014. primijećen znatan napredak, osobito u pogledu malih
plovila. Komisija redovito provodi revizije radi praćenja provedbe mjera iz akcijskog plana.
Države članice razvile su sustave evidentiranja ulova (za prikupljanje, evidentiranje i obradu
kontrolnih podataka) koji su u skladu s Uredbom o kontroli i u koje su integrirani elektronički
podaci i podaci u papirnatom obliku.
Međutim, informatički sustavi koje upotrebljavaju određene države članice još nisu prikladni za
omogućivanje razmjene podataka među državama članicama i za jamčenje unakrsne provjere
podataka iz različitih izvora.
Komisija će nastaviti obraćati posebnu pozornost na sustav evidentiranja ulova te će nastaviti s
njegovim daljnjim praćenjem.
U Škotskoj su za plovila prikazani netočni datumi iskrcaja. Ako se evidentiraju npr. prodajnim
listovima, moguće je da se na prodajnim listovima nalazi datum prodaje, a ne datum iskrcaja. Ta
vrsta nepodudaranja utvrđena je u revizijama sljedivosti u Ujedinjenoj Kraljevini.
56. Komisija se slaže sa zaključcima Suda da se može poboljšati slanje podataka o ulovu i prodajnih
listova, koji još nisu potpuni, a osobito u pogledu malih plovila, te unakrsna provjera i potvrđivanje
podataka.
Međutim, Komisija je posljednjih godina primijetila znatan napredak. U tom su području posebno
učinkovit alat bili akcijski planovi te provedba s njima povezanih mjera.
Okvir 6. – Pogreške i nedostaci u sustavu koji se odnose na obavljanje unakrsnih provjera
između iskrcajnih deklaracija i prodajnih listova
Komisija je svjesna tih nedostataka te ih rješava akcijskim planom.
Komisija smatra da su posljednjih godina u Italiji ostvarena poboljšanja u ukupnoj razini i
djelotvornosti kontrolnih aktivnosti. Međutim, potpuno uvođenje sustava evidentiranja ulova i dalje
je velik izazov.
Komisija je svjesna te slabosti u pogledu prodajnih listova koja je dio akcijskog plana. Španjolska
je nedavno razvila alat TRAZAPES kojim će se omogućiti automatsko slanje prodajnih listova od
7
autonomnih zajednica središnjem tijelu. Komisija će u budućim revizijama ponovno ocijeniti
napredak Španjolske.
60. Elektronički sustav za razmjenu dokumenata o prijevozu koji postoji u Škotskoj ne zahtijeva se
u Uredbi o kontroli. Kako je omogućeno Uredbom o kontroli, tim nacionalnim sustavom premašuje
se minimum propisan Uredbom o kontroli. Komisija se slaže da bi se elektroničkim sustavom EU-a
za dokumente o prijevozu, kojim se omogućuje razmjena podataka među državama članicama,
poboljšala pouzdanost podataka o ulovu.
Okvir 7. – Nedostaci u potvrđivanju podataka u državama članicama
Komisija potvrđuje da se u kontekstu akcijskog plana trenutačno razvijaju dodatna poboljšanja.
64. Potvrđivanje podataka dio je akcijskog plana s Francuskom koji je u tijeku i kojim bi se trebala
omogućiti daljnja poboljšanja u tom području.
67. Komisija prima na znanje da postoji trend smanjivanja nepodudaranja, osobito u Španjolskoj i
Ujedinjenoj Kraljevini.
71. Države članice dužne su dostavljati ukupne podatke o ulovu s detaljima o stokovima i
ribolovnim područjima u kojima postoje režimi ribolovnog napora. Postoje i dobro utvrđeni
slučajevi u kojima su one dužne dostavljati podatke o veličini plovila i ribolovnoj opremi, no to nije
općenito slučaj. Ako su potrebni detaljni podaci o ulovu, Uredbom o kontroli predviđa se da
Komisija može državama članicama poslati izravan upit tražeći podatke iz ERS-a. Ta je praksa
trenutačno u fazi testiranja.
73. Komisija se slaže s činjenicom da su, u skladu s Uredbom o kontroli, države članice dužne
uspostaviti odgovarajuće strukture za kontrolu ribarstva. Na temelju Uredbe o Europskom fondu za
pomorstvo i ribarstvo uspostavljen je ex ante uvjet o kontroli kako bi se osiguralo da države članice
imaju administrativni kapacitet za provedbu Uredbe o kontroli prije nego što im se odobre bilo
kakva sredstva u okviru Fonda.
79. EFCA u suradnji s državama članicama i Komisijom osigurava osnovni obrazovni program za
inspektore država članica, a trenutačno razvija platformu EU-a za učenje.
89. Postojećim pravilima o kontroli zahtijeva se da države članice unose u nacionalni registar sve
prekršaje koje su počinili ovlaštenici povlastice za ribolov i kapetani. Tim se pravilima promiče i
razmjena informacija o prekršajima među državama članicama. Komisija je dovršila internu studiju
o sustavima sankcija država članica u kojoj je analizirala sposobnost odvraćanja, djelotvornost i
proporcionalnost postojećih sustava sankcija u državama članicama. Komisija je primijetila da
postojeće razlike u pravosudnim sustavima država članica mogu utjecati na provedu tih odredaba
diljem EU-a.
92. Komisija priznaje važnost sustavne upotrebe elektroničkog sustava izvješćivanja o inspekciji.
ZAKLJUČCI
95. Komisija se slaže s opažanjima Suda da su države članice i Komisija ostvarile napredak od
revizije iz 2007. i reforme Uredbe o kontroli.
Međutim, treba istražiti bi li trebalo izmijeniti određene odredbe te Uredbe radi poboljšanja
djelotvornosti sustava za kontrolu ribarstva.
1. preporuka – Poboljšanje pouzdanosti informacija o ribarskim flotama
(a) Komisija prima na znanje da je preporuka upućena državama članicama te će provesti daljnje
aktivnosti u vezi s njom.
(b) Komisija djelomično prihvaća preporuku:
8
pravila za provjeru bruto tonaže i snage motora mogla bi biti korisna,
odluka o preispitivanju Uredbe o kontroli nije još donesena, a na bilo koji prijedlog Komisije
primjenjuje se bolja regulativa, ponajprije javno savjetovanje i procjena učinka, čiji ishod nije
unaprijed poznat. Komisija će u tom kontekstu razmotriti preporuku Suda.
97. Komisija se slaže da se upotrebom VMS-a, a u nekim slučajevima i drugih uređaja za praćenje,
poboljšalo praćenje aktivnosti flota u vodama EU-a.
Komisija upućuje na svoje odgovore na točke 31. i 32.
98. Kriteriji s pomoću kojih države članice dodjeljuju ribolovne mogućnosti utvrđeni su
zajedničkom ribarstvenom politikom. Komisija smatra da primjena tih kriterija trenutačno nije
povezana s provedbom Uredbe o kontroli. Na temelju informacija koje je Komisija primila od
država članica čini se da su prijašnji podaci o ulovu najčešći kriterij za dodjelu kvota u EU-u. Isto
se tako čini da se društveni, gospodarski i ekološki kriteriji uzimaju u obzir, u skladu s ciljevima
ZRP-a. Osim toga, pred Europskim sudom u postupku je predmet C-540/16, Spika i ostali, koji se
odnosi na zahtjev za prethodnu odluku u vezi s tumačenjem članaka 16. i 17. Uredbe 1380/2013.
Odgovorom na to prethodno pitanje omogućilo bi se razmatranje načela na kojima se temelje
metode dodjele nacionalnih kvota.
Osim toga, Europski parlament financirao je 2015. studiju o dodjeli nacionalnih kvota:
http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2015/540357/IPOL_STU(2015)540357_EN.
pdf.
Za plovila koja nisu povezana s VMS-om u Uredbi o kontroli predviđaju se druga komunikacijska
sredstva za praćenje ribolovnog napora, no ona nisu još u potpunosti uvedena.
U pogledu pojednostavnjenja tehničkih mjera Komisija je već predložila pojednostavnjenje pravnog
okvira te pojednostavnjenje obveza ribara. O tom se prijedlogu trenutačno raspravlja na
međuinstitucijskoj razini.
Komisija se slaže s mišljenjem Suda o poticanju dobre prakse, osobito prilagođene regijama, u
skladu s načelima kojima se uređuje ZRP.
2. preporuka – Bolje praćenje mjera upravljanja ribarstvom
(a) Komisija djelomično prihvaća preporuku:
povlačenjem oslobođenja obveze upotrebe VMS-a za plovila duljine od 12 do 15 metara
poboljšalo bi se praćenje i kontrola aktivnosti ribarskih flota,
odluka o preispitivanju Uredbe o kontroli nije još donesena, a na bilo koji prijedlog Komisije
primjenjuje se bolja regulativa, ponajprije javno savjetovanje i procjena učinka, čiji ishod nije
unaprijed poznat. Komisija će u tom kontekstu razmotriti preporuku Suda.
(b) Komisija djelomično prihvaća preporuku:
ugradnjom manjih i jeftinijih sustava za određivanje položaja za plovila kraća od 12 metara
poboljšalo bi se praćenje i kontrola ribolovnih aktivnosti,
odluka o preispitivanju Uredbe o kontroli nije još donesena, a na bilo koji prijedlog Komisije
primjenjuje se bolja regulativa, ponajprije javno savjetovanje i procjena učinka, čiji ishod nije
unaprijed poznat. Komisija će u tom kontekstu razmotriti preporuku Suda.
(c) Komisija prima na znanje da je preporuka upućena državama članicama.
99. U Uredbi o kontroli predviđa se da države članice izvješćuju Komisiju o svoj ribi ulovljenoj i
iskrcanoj u EU-u, osim za mali broj izuzeća kao što su prodane količine manje od 30 kilograma.
9
Komisija se slaže sa zaključcima Suda da se može poboljšati slanje podataka o ulovu i prodajnih
listova, koji još nisu potpuni, a osobito u pogledu malih plovila, te unakrsna provjera i potvrđivanje
podataka.
Međutim, nakon revizija i provjera sustava evidentiranja ulova i potvrđivanja podataka iz 2010. te
sustavnog daljnjeg praćenja nesukladnosti s pravilima ZRP-a, Komisija je posljednjih godina
primijetila znatan napredak i manje nepodudaranja, osobito u pogledu malih plovila.
Države članice razvile su sustave evidentiranja ulova koji su u skladu s Uredbom o kontroli i u koje
su integrirani elektronički podaci i podaci u papirnatom obliku. Međutim, informatički sustavi koje
upotrebljavaju neke od njih još nisu prikladni za omogućivanje razmjene podataka među državama
članicama i za jamčenje unakrsne provjere podataka iz različitih izvora. Komisija će nastaviti
obraćati posebnu pozornost na to pitanje.
3. preporuka – Povećanje pouzdanosti podataka o ribarstvu
1.
Komisija prima na znanje rok koji je Sud predložio te ga shvaća u smislu da se on odnosi samo na
provedbu postojećih pravila.
(a) Komisija prima na znanje da je preporuka upućena državama članicama te je već počela pratiti
njezinu provedbu.
(b) Komisija prima na znanje da je preporuka upućena državama članicama te je već počela pratiti
njezinu provedbu.
(c) Komisija prima na znanje da je preporuka upućena državama članicama te je već počela pratiti
njezinu provedbu.
(d) Komisija prihvaća preporuku. Već je započela s njezinom provedbom razvojem programa za
integrirano upravljanje podacima o ribarstvu, uključujući inicijativu o informacijskom sustavu
FLUX transportation layer.
(e) Komisija prihvaća preporuku.
(f) Komisija prihvaća preporuku te će nastaviti s njezinom provedbom redovitim kontrolama i
evaluacijom primjene pravila o kontroli ribarstva u državama članicama.
2.
Zajednički odgovor Komisije na (g) i (h): Komisija djelomično prihvaća preporuke. odluka o
preispitivanju Uredbe o kontroli nije još donesena, a na bilo koji prijedlog Komisije primjenjuje se
bolja regulativa, ponajprije javno savjetovanje i procjena učinka, čiji ishod nije unaprijed poznat.
Komisija će u tom kontekstu razmotriti preporuku Suda.
100. Komisija se slaže sa stajalištem Suda da bi se rezultati inspekcija trebali točnije i sustavnije
upisivati u nacionalne baze podataka. Ona potvrđuje da su razvoj standarda EU-a o inspekcijama,
upravljanje na temelju rizika, usklađen pristup kontrolnim aktivnostima i zajedničke informatičke
platforme za razmjenu inspekcijskih izvješća neophodni alati za postizanje djelotvornog i
pouzdanog inspekcijskog sustava.
Uloga koju je EFCA imala u razvoju i jačanju usklađenog i dosljednog pristupa, s kompatibilnim
sustavima za izvješćivanje i razmjenu podataka o proizvodima ribarstva, u tom je pogledu od
temeljne važnosti.
101. Postojećim pravilima o kontroli zahtijeva se da države članice unose u nacionalni registar sve
prekršaje koje su počinili ovlaštenici povlastice za ribolov i kapetani. Tim se pravilima promiče i
razmjena informacija o prekršajima među državama članicama.
10
Komisija smatra da su sve države članice uspostavile pravni okvir za sankcioniranje kršenja ZRP-a.
Međutim, ona se slaže s mišljenjem Suda da se razine sankcija znatno razlikuju među državama
članicama.
Komisija naglašava da se bez zakonodavnog djelovanja radi otklanjanja postojećih slabosti u
zakonskim odredbama EU-a o sankcijama ne može ostvariti nikakav znatan napredak u smjeru
djelotvornijeg sankcioniranja kršenja pravila ZRP-a u svim državama članicama EU-a.
4. preporuka – Poboljšanje inspekcija i sankcija
1.
(a) Komisija prima na znanje da je preporuka upućena državama članicama te će provesti daljnje
aktivnosti u vezi s njom.
(b) Komisija djelomično prihvaća preporuku:
inspekcije bi se poboljšale obveznom upotrebom elektroničkog sustava izvješćivanja o
inspekciji,
odluka o preispitivanju Uredbe o kontroli nije još donesena, a na bilo koji prijedlog Komisije
primjenjuje se bolja regulativa, ponajprije javno savjetovanje i procjena učinka, čiji ishod nije
unaprijed poznat. Komisija će u tom kontekstu razmotriti preporuku Suda.
2.
(c) Komisija prima na znanje da je preporuka upućena državama članicama.
(d) Komisija prima na znanje da je preporuka upućena državama članicama.
(e) Komisija djelomično prihvaća preporuku. odluka o preispitivanju Uredbe o kontroli nije još
donesena, a na bilo koji prijedlog Komisije primjenjuje se bolja regulativa, ponajprije javno
savjetovanje i procjena učinka, čiji ishod nije unaprijed poznat. Komisija će u tom kontekstu
razmotriti preporuku Suda.
Ona se slaže da je potrebno ojačati razmjenu informacija o kršenju pravila ZRP-a da bi se osigurala
djelotvornija analiza rizika i veća transparentnost među državama članicama.
Događaj Datum
Usvajanje memoranduma o planiranju revizije / početak revizije 24.2.2016
Službeno slanje nacrta izvješća Komisiji (ili drugom subjektu nad kojim se obavlja revizija)
17.2.2017
Usvajanje konačnog izvješća nakon raspravnog postupka 5.4.2017
Primitak službenih odgovora Komisije (ili drugog subjekta nad kojim se obavlja revizija) na svim jezicima
3.5.2017
U ovom se izvješću ispituje djelotvornost sustava EU a za kontrolu u području ribarstva, jednog od ključnih čimbenika jamčenja dugoročne održivosti ribljih stokova i sektora ribarstva. Utvrdili smo da države članice još nisu provodile sve propisane oblike kontrole te da je potrebno ažurirati sustav kontrole. Postojali su nedostatci u pogledu postupaka provjeravanja točnosti kapaciteta flota, kontrole nad malim plovilima, pouzdanosti prijavljenih podataka o ulovu te jednakog postupanja prema ribolovnim subjektima pri primjeni sankcija. Sud je iznio niz preporuka Europskoj komisiji i državama članicama u svrhu poboljšanja kontrole u području ribarstva.
© Europska unija, 2017.
Umnožavanje je dopušteno uz uvjet navođenja izvora.
EUROPSKI REVIZORSKI SUD 12, rue Alcide De Gasperi 1615 Luxembourg LUKSEMBURG
Tel.: +352 4398-1
Upiti: eca.europa.eu/hr/Pages/ContactForm.aspx Internetske stranice: eca.europa.euTwitter: @EUAuditors
1977 - 2017