tehnologija postanskog prometa-skripta

Tehnologija poštanskog prometa

1

POŠTA KAO SPECIFIĈNI PROMETNI SUSTAV Pošta, odnosno poštanski sustav je dio transportnog sustava i dio komunikacijskog sustava. Temeljna zadaća mu je prijenos poruka u obliku pismovnih pošiljaka, te prijenos manjih količina robe u poštanskim paketima, uputnički promet i usluge platnog prometa. Specifičnosti poštanskog prometa:

- pojam prometa je potrebno shvatiti u širem smislu u odnosu na klasične transportne grane

- predmet prijevoza nema obiljeţje masovnog tereta tako da se učinak ne moţe mjeriti - pošta ne raspolaţe vlastitom prometnicom niti prijevoznim sredstvom - lokacijski problemi i smještaj velikog broja jedinica poštanske mreţe na području

cijele zemlje vezano s obvezom dostupnosti - radnje i postupci u poštanskim uredima i poštanskim središtima angaţiraju više djelatnika i sredstava nego "čisti" transport

- tipizacija i normizacija pošiljaka i opreme prema zahtjevima automatizacije - funkcioniranje poštanskog prometa je od posebnog drţavnog interesa - čvrste sprege i obveze glede obavljanja međunarodnog poštanskog prometa.

Područje poštanske djelatnosti je: a) transport ili prijevoz robe i putnika b) komunikacije odnosno prijenos informacija na daljinu c) platni promet d) poštanska djelatnost

DINAMIĈKI SUSTAV – sustav koji mijenja stanja tijekom vremena t. Aktivnost i ponašanje dinamičkog sustava prati se kroz niz opservacija u relevantnoj vremenskoj rezoluciji. GLAVNE VELIĈINE – veličine kojima se moţe opisati sustav i procesi kao niz promjena stanja. Pojedine veličine mogu poprimiti diskretne i/ili kontinuirane vrijednosti. Pojam veličine povezuje se s pojmom varijable odnosno statističkog obiljeţja u statističkom opisu pojava i procesa. KOMUNIKACIJE – ili telekomunikacije u prometnom smislu znače djelatnost koja s pomoću mreţnih sposobnosti i resursa ostvaruje prijenos različitih modova informacija (govor, tekst, slika, podaci, multimedije) između udaljenih korisnika LC POŠILJKE – kratica za pisma i dopisnice, to su pošiljke koje imaju prioritet u odnosu na ostale pismovne pošiljke koje se skraćeno označuju s AO PLATNI PROMET – obuhvaća sva plaćanja između sudionika u platnom prometu, odnosno prijenos novčanih sredstava s jednog računa na drugi, naplatu s računa, uplate i isplate POŠTA – u srednjem se vijeku počinje rabiti za djelatnost prijenosa pošiljaka POŠTANSKA MREŢA – organizirani ustroj poštanskih ureda, poštanskih središta i tehničkih sredstava. Obuhvaća elemente poštanske mreţe (PE) povezane odgovarajućim vezama(V) tako da poštanska mreţa (PM) ima definirana svojstva ili atribute (APM) POŠTANSKA POŠILJKA – bilo koji entitet koji pošta pod unaprijed određenim i propisanim uvjetima prima od korisnika poštanske usluge radi prijenosa i uručenja primatelju POŠTANSKI PROMET – specifična prometna djelatnost i cjelokupna usluga koja se obavlja putem poštanske mreţe i resursa uključenih u poštanski sustav. Poštanski promet čine: promet pismovnih pošiljaka, promet paketa, platni promet, te ostale usluge koje se obavljaju putem pošte PRIJEVOZ ILI TRANSPORT – specijalizirana djelatnost kojom se ostvaruje premještanje robe i/ili putnika putem različitih prometnica i prijevoznih sredstava


2

SUSTAV – relativno izolirani dio okolini koji čini svrhovitu cjelinu. To je skup povezanih elemenata TEHNOLOGIJA PROMETA – kao znanost proučava načine, postupke i pravila, odnosno zakonitosti prijevoza i/ili prijenosa različitih transportnih i transmisijskih entiteta putem prometne mreţe. Značajke tehnologije prometa:

- aktivnost i znanost - zahvaća temeljni dio problematike prometnog sustava tako da za poštanski sustav vrijedi da je tehnologija poštanskog prometa (TPP) uţi pojam u odnosu na poštanski promet (PP)

- unija tehnologije poštanskog prometa i komplementarnih sadrţaja zajedno čine cjelinu poštanskog prometa

- obuhvaća tri podtehnologije: priprema, provedba i završetak prijevoza - faze tehnološkog procesa prijenosa pošiljaka od izvora do odredišta su: prijam, otprema, prijevoz, prispijeće i uručenje

- načini i postupci tehnologije određeni su specifičnostima poštanskih pošiljaka, odnosno brojnim vrstama i kategorijama pošiljaka te posebnim i dopunskim uslugama

POVIJEST POŠTE Prvi oblici organizirane poštanske sluţbe pojavljuju se u Egiptu oko 2000. godina prije Krista, za vrijeme XIX dinastije faraona. Glasnička sluţba organizirana je za potrebe ustrojstva drţave odnosno vojne potrebe. Obavljali su ju glasnici pješači i glasnici na konjima i devama. Najveća i najbolje organizirana glasnička organizacija starog vijeka je rimski "Cursus Publicus" (lat. Drţavna – javna kola). Zadaća te organizacije bila je prijenos sluţbenih poruka i priopćenja, prijevoz putnika i prijevoz robe. Razvojem trgovine i obrtništva kao i sveučilišta povećava se potreba za prijenosom poruka, pisama i pošiljaka, te nastaju rane glasničke sluţbe: crkvena, trgovačka, obrtnička, sveučilišna, glasnička i slično. U početku 19. stoljeća u svim zemljama su napušteni svi oblici koncesija i poštanska se sluţba organizira kao jedinstvena javna (drţavna) sluţba monopolističkog tipa. Bitne značajke nacionalizirane poštanske djelatnosti su:

a) pošta je javna institucija b) organizacija prema strogim centralističkim načelima c) drţava (vlada) određuje poštanske tarife d) jednostavna i proširena reprodukcija (razvoj pošte) financira se iz proračuna.

Rowland Hill je uočivši nedostatke poštanske sluţbe, kao što su slaba povezanost i visoke cijene za prijenos, predloţio nekoliko rješenja:

a) reorganizacija pošta tako da se brţe i češće obavlja prijenos pošiljaka b) uvođenje poštarine od jednog penija za pisma do pola unce teţine bez obzira na

udaljenost prijenosa c) poštarinu plaća pošiljatelj unaprijed, prigodom predaje pošiljke d) naplaćena poštarina vidljivo bi se označavala drţavnom naljepnicom s označenom cijenom (poštanska marka)

Ova su rješenja prihvaćena 1840 godine. Hillova reforma značila je prekretnicu u razvitku javnog poštanskog prometa koji je postao brţi, dostupniji i jeftiniji, a manipulacija pošiljkama neusporedivo jednostavnija i racionalnija.


3

Značajke pošte danas: a) organizirana djelatnost prijenosa poštanskih pošiljaka b) institucija, organizacija, poštanski operator (poduzeće) c) poštanski ured d) korespodencija (pisma, dopisnice…)

MEĐUNARODNA POŠTANSKA UDRUGA (UPU) Sve u vezi prijenosa, obračuna i naplate između drţava rješavano je bilateralnim ugovorima i regionalnim sporazumima. 1863 godine u Parizu na Međunarodnoj poštanskoj konferenciji razmatrana su načela međunarodnog poštanskog prometa i dane su preporuke glede:

a) unifikacije teţine pisma b) unifikacije tarifskih osnova i konstrukcija c) reguliranja međunarodnog poštanskog transporta d) postupka u raspodjeli i plaćanju udjela u poštarini.

1874 godine u Bernu odrţan je Kongres. Konvencijom je ustrojena organizacija s Kongresom kao vrhovnim organom, te je osnovan Međunarodni ured kao središnja administracija. Postavljena su načela: jedinstvo poštanskog teritorija, jedinstvo poštarina, sloboda poštanskog tranzita

Konvencijom je bio reguliran međunarodni poštanski promet pisama, dopisnica, tiskanica, robnih ogleda i poslovnih papira. 1878 godine u Parizu na Drugom kongresu usvojen je naziv Svjetska poštanska udruga – UPU. Djelovanje UPU danas je regulirano Ustavom te drugim obveznim aktima. POŠTANSKA MREŢA KAO SPECIFIĈNA PROMETNA MREŢA Prometnu mreţu čine infrastrukturne građevine i oprema putem koje se obavlja promet, tj. obavljaju usluge prijevoza i/ili prijenosa različitih entiteta (putnika, robe, priopćenja) između izvorišta i odredišta. Mreţa prometnih koridora razlikuje se za pojedine prometne grane tako da svaka prometna grana ima svoju posebnu mreţu (cestovna, ţeljeznička…). Poštu promatramo kao specifični prometni sustav, odnosno dio šireg prometnog sustava. Pošta je integralni sustav (integrator) čija je temeljna svrha efektivno i efikasno obavljanje poštanskih usluga. Efektivnost i efikasnost određujemo izrazom:

EEPS = PUs,t / Rs,t EEPS – sumarni pokazatelj efektivnosti i efikasnosti poštanskog sustava PU – prometni učinci u određenom prostorno-vremenskom okviru promatranja (s-t) R – angaţirani resursi u određenom prostorno-vremenskom okviru promatranja (s-t) Pokazatelji razvijenosti poštanske mreže su:

a) prosječan broj stanovnika koji posluţuje jedna pošta b) prosječan broj stanovnika na jedan šalter c) veličina teritorija (u km2) koji pokriva jedna pošta d) veličina dostavnih rajona e) broj poštanskih kovčeţića, usluţnih automata i drugo.


4

Specifične značajke pošte kao sustava: a) sloţeni (integrirani) prometno-tehnološki sustav koji kombinira različite prometne

(transportne) i komunikacijske tehnologije b) globalni sustav (svjetske i regionalne integracije) c) svojstva (atributi): javnost, otvorenost, dostupnost, redovitost, sigurnost, brzina,

internacionalnost d) funkcioniranje pošte je od interesa za drţavu (zakon o pošti) e) nacionalni poštanski operator kao javno poduzeće ili poduzeće pod kontrolom drţave zaduţeno i ovlašteno za klasične poštanske sustave

Planiranje poštanske mreže – klasični pristup planiranju i upravljanju razvojem poštanskog sustava jedne zemlje temelji se na Generalnom planu poštanske mreţe kao osnovnom razvojnom i normativnom aktu. Generalnim planom utvrđena su načela, smjernice i potrebe razvitka i unapređenja poštanskog prometa. Osnovni slijed modeliranja poštanskog sustava trebao bi:

a) istraţiti potraţnju u određenom prostoru i vremenu b) preslikati potraţnju na prometnu matricu za reprezentativni period vremena c) dizajnirati poštansku mreţu PM prema utvrđenim prometnim tokovima i

zahtjevima kvalitete usluga d) sustavno preispitivati sustav radi reprogramiranja i restrukturiranja.

Glavna zadaća tehnologa prometa i planera jest: u zadanom prostorno-vremenskom okviru osigurati odgovarajuću raspoloţivost kapaciteta za očekivanu potraţnju uz minimalne troškove i normiranu kvalitetu usluţivanja Poštanski broj je karakteristična oznaka jedinice poštanske mreţe. Razlikujemo eksterni i interni kod. Eksterni kod predstavlja poštanski broj koji je pošiljatelj duţan upisati uz naziv odredišne pošte, dok se interni kod otiskuje strojem i sluţi za automatiziranu preradu ili informatizirano praćenje pošiljke. Osnovne značajke poštanskog broja su:

a) brţi i jednostavnije dijeljenje i usmjeravanje pošiljaka b) primjena u automatiziranoj preradi pošiljaka c) funkcije u prikupljanju i obradi podataka o tijekovima pošiljaka d) da zamijeni poštanski ţig i kontrolni broj na novčarskoj dokumentaciji e) podrška informatičkoj obradi, te ostale potrebe

USTROJSTVO POŠTANSKE MREŢE:

- Organizacijsko ustrojstvo se razlikuje od zemlje do zemlje. Komparativna analiza pokazuje da postoje različiti pristupi i načini raščlambe jedinica poštanske mreţe. Sustav normativa za određivanje klasa i značenja pošte uključuje kriterije kategorizacije:

o obujam usluga u ponudi, radno vrijeme obavljanja usluga, nadzorne funkcije, obračun, broj djelatnika u pošti, veličina pripadajućeg područja i drugo

- podjela poštanskih uprava: a) pošte s potpunim usluţivanjem i punim radnim vremenom b) pošte s nepotpunim usluţivanjem, odnosno ograničenom ponudom i/ili ograničenim radnim vremenom

c) specijalizirane pošte za razradu pošiljaka u otpremi ili prispijeću, transport i slično

- podjela jedinica poštanskih mreţa ovisno o pristupu i načinu kategorizacije: o glavna pošta, poštanska filijala, šalterska pošta, pomoćna, posredujuća pošta, agencije, poštanski depoi i drugo


5

- klasifikacija pošta prema ostvarenom prometu i značenju: o prva klasa – glavne pošte, druga – filijale, treća – sve ostale jedinice mreţe

- u RH nacionalni poštanski operator ustrojava sljedeće vrste poštanskih ureda: a) poštanski ured s dostavnim područjem (obavlja se poslove prijama i otpreme te uručenja na svom dostavnom području)

b) poštanski ured bez dostavnog područja (obavljaju poslove prijama i otpreme pošiljaka, te druge šalterske usluge)

c) sezonski poštanski ured (otvara se zbog povećanog obujma usluga i posluje samo u određenom razdoblju)

d) posebni dijelovi poštanskog ureda (pokretni poštanski ured – u posebno prilagođenom prijevoznom sredstvu obavlja usluge u određeno vrijeme i u određene dane u dva ili više naseljenih mjesta, izdvojeni šalter – otvaraju se na mjestima gdje se okuplja veći broj korisnika a obavljaju se određene vrste poštanskih usluga upotrebom ţiga s poštanskim brojem i nazivom poštanskog ureda kojem pripada, ugovorni poštanski ured – otvara se na temelju ugovora između nacionalnog operatora i osoba poslovnog prostora u kojem će se obavljati usluge)

- u RH se poštanska središta dijele na poštansko središte razrade, pripreme i za međunarodni promet

POSEBNE POŠTANSKE USLUGE:

- regulirane su Pravilnikom o općim uvjetima za obavljanje poštanskih usluge i tehnološkim propisima

- posebnim poštanskim usluga smatraju se usluge koje pošiljatelj zahtijeva glede posebnih uvjeta i postupka u prijenosu ili uručenju. To su primjerice:

a) preporučena pismovna pošiljka – bilo koja vrsta pismovne pošiljke. Prilikom predaje pošiljatelj popunjava određeni obrazac. U preporučenim pošiljkama se ne moţe otpremiti novac ili drugi vrijedni predmeti

b) pismo s označenom vrijednošću (vrijednosno pismo) – zatvorena pismovna pošiljka koja moţe sadrţavati vrijedne predmete, novac i pisano priopćenje. Sadrţaj mora biti označen brojem i slovima na lijevom donjem dijelu. Masa moţe biti do 2 kg, a dimenzije ogovaraju dimenzijama za pismo

c) pošiljka s potvrđenim uručenjem – bilo koja vrsta pismovne pošiljke za koju pošiljatelj zahtijeva postupak koji je određen tehnološkim propisima za pošiljku s potvrđenim uručenjem

d) pošiljka ubrzane pošte (EMS) – posebna poštanska usluga koja omogućuje najbrţi prijenos pošiljaka na određenim relacijama i u okviru propisanih rokova prijenosa. Tu ne spadaju poštanska i brzojavna uputnica. EMS moţe sadrţavati novac, robu, predmete i pisana priopćenja, biti mase do 15 kg, a max dimenzije odgovaraju maksimalnim dimenzijama za paket

e) ţurna pošiljka – svaka pismovna pošiljka, paket i poštanska uputnica za koju se prilikom predaje zahtijeva postupak propisan za ţurnu pošiljku. Tu obavezno spadaju ţive ţivotinje, a ne mogu se predati poste restante pošiljke, pošiljke za poštanski pretinac, adresirane za primatelja na širem dostavnom području i tiskanice koje predaju izdavači

f) vrlo ţurni paket – paket koji se otprema odredišnoj jedinici prvim poštansko-transportnim vezama. To moţe biti bilo koji paket bez obzira na vrstu i sadrţaj, posebno oni koji sadrţe ţive ţivotinje ili lako kvarljivu robu


6

g) pošiljka s povratnicom – uručenje se potvrđuje na posebnom obrascu POVRATNICA koja se vraća i uručuje pošiljatelju. To mogu biti preporučena pismovna pošiljka, vrijednosno pismo, pošiljka s potvrđenim uručenjem, EMS pošiljka, paket i poštanska uputnica

h) otkupna pošiljka – pošiljka koja se uručuje primatelju uz prethodnu naplatu otkupnog iznosa u korist pošiljatelja. To moţe biti svaka preporučena pismovna pošiljka, vrijednosno pismo, paket i EMS pošiljka. U lijevom gornjem kutu obavezno se ispisuje adresa pošiljatelja i oznaka OTKUPNINA, te iznos otkupnine u domaćoj valuti

i) zrakoplovna pošiljka – pismovna pošiljka, poštanska uputnica ili paket za koju pošiljatelj zahtijeva prijevoz zrakoplovom. Aerogram je pošiljka koja se otprema kao zrakoplovno pismo, a načinje je od prikladnog savijenog i sa svih stana zalijepljenog lista papira

j) izdvojeni paket – paket za kojeg pošiljatelj zahtijeva prijenos i uručenje uz povećanu pozornost. Uključuje svaki paket bez obzira na vrstu i sadrţaj, a obavezno ţive ţivotinje, tekućine, lako lomljive predmete, osjetljive uređaje. Na paket se stavlja naljepnica ili oznaka koja upozorava na sadrţaj

k) "poste restante" pošiljka – pošiljatelj zahtijeva da se uruči u odredišnoj pošti. U adresi mora biti oznaka, čuva se do 30 dana i uručuje primatelju kad primatelj zatraţi uz naplatu propisane poštarine, ako ju ne preuzme, ona se vraća pošiljatelju

l) pošiljka predana u posljednji trenutak – posebna usluga koju korisnik moţe zahtijevati nakon završetka radnog vremena pošte, a prije otpreme. Usluga se moţe zahtijevati za sve zrakoplovne pošiljke, ţurne pošiljke, EMS pošiljke i vrlo ţurne pakete

m) pošiljka koja se uručuje osobno primatelju – preporučena pismovna pošiljka, pismo s označenom vrijednošću, pošiljka s potvrđenim uručenjem, EMS pošiljka, paket, poštanska i brzojavna uputnica. Stavlja se oznaka "Uručiti osobno primatelju"

n) poslovno dopisivanje – pošiljka s plaćenim odgovorom – posebna usluga kojom se poštarina plaća u dolazu. Usluga je nova i potrebna poslovnim korisnicima koji otpremaju unaprijed frankirane pošiljke

o) pošiljke s promidţbenom porukom – pismovna pošiljka ili paket. Uvjeti za predaju pošiljka a uređuju se ugovorom

DOPUNSKE I OSTALE POŠTANSKE USLUGE:

- Dopunske se poštanske usluge odnose na određene dodatne postupke u svezi s pošiljkom, što moţe zahtijevati pošiljatelj ili primatelj u skladu s Pravilnikom i tehnološkim propisima

- Dopunske poštanske usluge koje nakon predaje moţe zahtijevati pošiljatelj: a) da se adresi na pošiljci izmijeni ili dopuni b) da se pošiljka vrati c) da se knjiţena pošiljka optereti otkupninom, odnosno da se otkupnina

povisi, snizi ili da se odustane od otkupnine d) da se paket šalje ili ne šalje za primateljem e) da se iznos poštanske ili brzojavne uputnice vrati brzojavno f) da se otkupnina uplati brzojavnom uputnicom


7

- Dopunske poštanske usluge koje prije uručenja pošiljke moţe zahtijevati primatelj: a) da se poste restante pošiljka dostavi u njegov stan ili poslovnu prostoriju,

odnosnu osobi koju je on odredio b) da se prispjela pošiljka čuva kao poste restante ili šalje u novo odredište i

tamo dostavi u stan ili poslovnu prostoriju c) da se pošiljka uručuje samo njemu osobno d) da se ţurna pošiljka i obavijest o prispijeću uruči kao ţurna pošiljka na uţem dostavnom području poštanskog ureda

e) da mu se preporučena pošiljka uručuje ubacivanjem u kućni ormarić – bez potpisa primatelja radi potvrđivanja primitka pošiljke

f) da mu se uputnički iznos novca brzojavno pošalje u novo odredište - ostale usluge obuhvaćaju usluge u svezi s prijenosom i uručenjem, a to su:

a) izdavanje naknadne potvrde o primitku knjiţene pošiljke b) potraţivanje pošiljaka c) uporaba poštanskog pretinca d) podnošenje na uvid isplaćene uputnice ili izdavanje preslika uputnice ili poštanske isprave

e) prepakiranje paketa f) dostava ili pokušaj dostave g) leţarina h) ovjeravanje punomoći i drugo.

- poštarina je propisana cjenikom poštanskih usluga. Usluga prepakiranja se naplaćuje pod uvjetom da pošiljke nije bila na propisan način upakirana

Poštanski promet nastaje obavljanjem poštanskih usluga putem poštanske mreţe uz definirane načine, pravila i postupke poštanske tehnologije. Poštanske usluge obuhvaćaju prijam i uručenje pismovnih pošiljaka (pisma, dopisnice, tiskanice, sekogrami, mali paketi), poštanskih i brzojavnih uputnica, te paketa, u unutarnjem i međunarodnom prometu. Pod poštanskim uslugama podrazumijevaju se i posebne, dopunske i ostale poštanske usluge koje zahtijeva primatelj ili pošiljatelj. One obuhvaćaju i plani promet, odnosno novčarske usluge putem pošte, telekomunikacijske usluge u pošti (govornice, javni faksimili, e-mail s fizičkom dostavom i drugo). Poštanske usluge u širem smislu obuhvaćaju uniju poštanskih usluga u uţem smislu, usluge novčarskog poslovanja, javne telekomunikacijske usluge, komisijske i ugovorne usluge, te ostale (trgovačke, osiguravajuće i dr) usluge. III Klasifikacija poštanskih pošiljaka:

1. obične – karakteristika pismovnih pošiljka je da su manjeg obujma i teţine te su pogodne za otpremanje u posebnim zatvorenim poštanskim vrećama ili kontejnerima

a) pisma – pošiljka koja sadrţi pisano priopćenje u zatvorenom omotu bez označene vrijednosti, moţe biti u obliku pravokuta ili valjka, pri čemu masa moţe biti do 2 kg. Najmanja dopuštena dimenzija je 140×90 mm za netipizirano pismo, a za tipizirano u običnoj omotnici je 90×140mm i 120×235 mm, najveća masa 20 g, najveća debljina 5 mm

b) Dopisnice – posebna vrsta pismovne pošiljke s otvorenim pisanim priopćenjem. Pravokutnog je oblika i izrađena od kartona ili dovoljno čvrstog papira. Dimenzije su 150×105 mm za tipizirane i 235×120 mm za netipizirane dopisnice. Tu spadaju i sve vrste razglednica


8

c) tiskanice – vrsta pismovne pošiljke koja sadrţi knjige, tisak i časopise. Dimenzije moraju odgovarati netipiziranim pismima (masa do 2 kg). Tiskanica koja sadrţi jednu knjigu moţe biti mase do 5 kg, sveţanj tiska ili časopisa moţe biti do 10 kg, a vreća s tiskom i časopisima do 30 kg

d) sekogrami – otvorena pošiljka koja sadrţi pisma/tiskanice sa znakovima za slijepe osobe. Znakovi su otisnuti na krutom papiru. Dimenzije moraju odgovarati dimenzijama predviđenima za pismo, a moţe biti mase do 7 kg

e) mali paketi – otvorena pismovna pošiljka koja sadrţi robne oglede i druge predmete manjih dimenzija kao i dokumente koji imaju obiljeţje osobnog dopisivanja, te različite elektroničke zapise. Dimenzije moraju odgovarati dimenzijama za pisma, a masa moţe biti do 2 kg. U lijevom gornjem dijelu adresne strane stavlja se oznaka mali paket (petit paquet)

2. knjiţene e) preporučene pismovne pošiljke – prilikom predaje pošiljatelj popunjava određeni obrazac (potvrdu o prijamu pošiljke) i dalje se s njom postupa kao s preporučenom pošiljkom kojom se ne mogu otpremiti novac ili neki drugi vrijedni predmeti

f) vrijednosna pisma – zatvorena pismovna pošiljka koje moţe sadrţavati vrijedne predmete, novac i pisano priopćenje. Vrijednost sadrţaja mora biti naznačena brojem i slovima na lijevom donjem dijelu adresne strane. Masa moţe biti do 2 kg, a dimenzije odgovaraju dimenzijama predviđenim za pismo.

g) poštanske i brzojavne uputnice – pošiljka kojom pošiljatelj putem pošte doznačuje određeni novčani iznos primatelju. Razlika između poštanske i brzojavne uputnice je što se poštanska uputnica oprema poštanskim linijama, a brzojavna telekomunikacijskom mreţom.

f) paketi – zatvorena poštanska pošiljka s označenom vrijednošću koja moţe sadrţavati robu, novac, pisano priopćenje i druge predmete čiji prijenos nije zabranjen. Paketi moraju biti zatvoreni i upakirani. Propisane su dimenzije posebno za pakete koji se prevoze poštanskim prijevoznim sredstvima, a posebno za prijevoz zrakoplovima. Masa paketa u unutarnjem prometu moţe biti do 15 kg, oblik paketa je kvadar ili valjak. Glomazni paket je onaj kojem dimenzije prelaze 500 mm, kojem dvije dimenzije uzete pojedinačno prelaze 300 mm, te koji se zbog posebnog oblika ne moţe sloţiti s ostalim paketima

h) EMS pošiljke – usluga ubrzane pošte Express Mail Service – posebna poštanska usluga koja omogućuje korisnicima najbrţi prijenos poštanskih pošiljaka na određenim relacijama i u okviru propisanih rokova prijenosa. Moţe sadrţavati novac, robu, predmete i pisana priopćenja mase do 15 kg, a maksimalne dimenzije odgovaraju maksimalnim dimenzijama za paket.

IV Klasifikacija pošiljaka s aspekta usluge: 1. pismovne pošiljke standardnih dimenzija (LC) 2. pismovne pošiljke nestandardnih dimenzija (LC, AO) 3. pošiljke s 3 dimenzije 3D

V Klasifikacija usluga s motrišta konkurencije u ponudi: 1. monopolne usluge (nacionalni operator) – usluge prijama, prijevoza i uručenja pismovnih pošiljaka i uputnice, te posebne, dopunske i ostale usluge u vezi s tim obavlja jedino HP (članak 21. Zakon o pošti NN 53/94)

2. obvezne usluge – HP obavezno obavlja, a mogu i drugi ponuđači 3. usluge s uvjetima potpune (slobodne) konkurencije


9

PRIMJENA STATISTIKE U POŠTANSKOM PROMETU Primjena statističkih metoda u prometu mora biti usuglašena s općom metodologijom rješavanja prometnih problema. Statistika se bavi prikupljanjem, obradom, analizom i tumačenjem podataka različite vrste kojima se mogu opisati varijacije i kovarijacije promatrane pojave. Ona se kao opća znanstvena metoda proučavanja pojava i procesa moţe podijeliti na:

a) deskriptivnu (opisnu) – temelji sa na saţetom i preglednom iskazivanju prikupljenih i uređenih podataka

b) inferencijalnu (analitičku ili induktivnu) – temelji se na uzorku kao dijelu podatka na osnovi kojih se odgovarajućim metodama izvode zaključci o svojstvima cjeline

Primjena metoda deskriptivne i inferencijalne statistike ima cilj poboljšati prometnu analizu i sintezu, a ne dokazivati ili opovrgavati matematičko-statističke iskaze i teoreme. Statistički se podaci odnose na statističke jedinice koje tvore statistički skup ili statističku masu. Jedinica moţe biti pismo, paket, djelatnik, kilometar i slično, a skup predstavlja sve pismovne pošiljke čije su jedinice pismo, dopisnica, tiskanica. Svojstva jedinica statističkog skupa razlikuju se prema statističkim obiljeţjima koja mogu biti:

a) kvalitativna (nominalna i redoslijedna) b) kvantitativna (prekidna i neprekidna)

Kvalitativna obiljeţja dana su opisno, ne mogu se mjeriti, ali se mogu prebrojavati. Ocjena kvalitete ili oznaka prioriteta pošiljke također su kvalitativna obiljeţja gdje ocjena ili stupanj prioriteta izraţava svojstva prema kojima se elementi skupa rangiraju. Podvrste su nominalno (atributivno i zemljopisno), te uređajno (redoslijedno, ordinalno ili rang-obiljeţje). Kvantitativna ili numerička obiljeţja izraţavaju se brojčano tako da s vrijednostima tog obiljeţje ima smisla provoditi radnje poput zbrajanja, oduzimanja, mnoţenja ili dijeljenja. Ako numeričko obiljeţje poprima konačan broj vrijednosti, tada se govori o prekidnom (diskretnom, diskontinuiranom) obiljeţju (primjerice, broj djelatnika u pošti, broj vozila u voznom parku i slično). Obiljeţje koje moţe poprimiti bilo koju vrijednost je neprekidno (kontinuirano) – primjerice teţina, dimenzije, vrijeme posluţivanja i slično. Statističku masu, odnosno statistički skup potrebno je što preciznije odrediti i to:

a) pojmovno – kako bi podaci dali potpunu i točnu informaciju o pojavi koja se ţeli promatrati i statistički analizirati

b) vremenski – kako bi se utvrdilo razdoblje u kojem će se promatrati statistička masa ili skup. Vrijeme promatranja moţe biti ograničeno ili neograničeno

c) prostorno – potrebno je stoga što se istovrsna pojava različito manifestira na pojedinim geografskim područjima.

Podaci su temelj svakog statističkog istraţivanja i analize, stoga je ključno pitanje kako, kada, gdje i na koji način pribaviti potrebne podatke s obzirom na definiranu svrhu i ciljeve istraţivanja i analize. Prema izvoru prikupljanja podaci mogu biti:

a) primarni – prikupljaju se u skladu s postavljenim ciljem i predmetom istraţivanja. Definira se statistički skup, izaberu obiljeţja, određuju oblici, utvrđuje način, opseg i sredstva provedbe promatranja, predviđaju metode i postupci provjere točnosti, odabire programska podrška kojom se podaci pohranjuju, uređuju i analiziraju


10

b) sekundarni – predstavljaju one podatke koji su prikupljeni s nekim drugim ciljem, tako da njihov opseg i vrsta ne izviru neposredno iz potreba danog istraţivanja. Prikupljaju ih drţavne statističke sluţbe, statistički uredi i slično, a objavljuju u statističkim publikacijama, stručnim časopisima.

Prikupljanje podataka moţe biti: a) stalno, b) povremeno i c) jednokratno.

Načini prikupljanja s obzirom na opseg prikupljanja mogu biti: a) iscrpno ili potpuno b) nepotpuno ili reprezentativno

Vrijednost veličina, odnosno apsolutni brojevi, do kojih se dolazi prikupljanjem podataka o statističkoj masi ili skupu, imaju ključno značenje za statističko proučavanje. Međutim, u analizi i istraţivanju odnosa između promatranih pojava često će biti potrebno apsolutne brojeve svesti na relativne kao što su:

a) postoci – P – relativni broj kojim se pokazuje odnos dijela prema cjelini, odnosno to je omjer postotnog iznosa PI i postotne osnovice PO pomnoţen sa sto. P=PI/PO×100%. On je pokazatelj strukture

b) statistički koeficijenti – uspoređuju se dvije raznovrsne ili dvije raznokvalitetne statističke mase. Njihovom računanju prethodi određivanje pojava koje se uspoređuju. Statistički omjerni broj označit ćemo sa R, s v njegov brojnik, te s B njegov nazivnik: R = v / B

c) indeksi – relativni brojevi koji pokazuju odnos između dvaju različitih stanja jedne te iste pojave ili skupine pojava u funkciji vremena ili prostora. Simbolički se prikazuje kao omjerni broj frekvencije niza podataka i bazične veličine Ii = fi / BV × 100. bazni se indeksi prikazuju krivuljom, a veriţni se prikazuju linijskim grafikonom.

SREDNJE VRIJEDNOSTI STATISTIĈKOG NIZA PROMETNIH PODATAKA Srednje vrijednosti su konstante kojima se predočuje niz varijabilnih podatka, odnosno vrijednosti promatranih veličina. Dobivamo ih mjerenjem ili određivanjem mjesta u nizu varirajućih individualnih vrijednosti članova niza. Razvrstane su na:

a) potpune (aritmetička, geometrijska, kronološka i harmonijska sredina) b) poloţajne (mod, medijan i dugo) c) specijalne (momenti).

Izbor srednje vrijednosti ovisi o konkretnoj primjeni i vrsti statističkog obiljeţja, odnosno niza za koji se određuje, odnosno:

a) za nazivni ili nominalni niz koristimo mod (uz određene uvjete) b) za numerički niz koristimo potpune i poloţajne srednje vrijednosti, a c) za ordinarni niz koristimo mod i medijan.

Pravilnost izračunavanja srednje vrijednosti je prosjek dobiven na temelju isključivo homogenih (istovrsnih) veličina.


11

Aritmetiĉka sredina (x) - predstavlja odnos između ukupne vrijednost neke pojave i njene veličine. - TOTAL – zbroj vrijednosti numeričkog obiljeţja elemenata određenog skupa, odnosno zbroja umnoţaka frekvencija i razrednih sredina

- pripada skupini potpunih srednjih vrijednosti i najčešće se koristi. Izračun je relativno jednostavan: individualni podaci o promatranoj pojavi se zbroje, a potom se dobiveni zbroj podijeli s brojem članova niza.

- Definira se kao odnos između ukupni vrijednosti neke pojave i njene veličine. Vrste: a) jednostavna – primjena kod negrupirajućih kvantitativnih podataka x=(x1+x2+…+xn)/N

b) vagana (ponderirana) – primjena za grupirane podataka. Za pondere se uzimaju apsolutne i relativne frekvencije ili njima proporcionalne veličine. Vagana x po broju se vrijednosti uvijek pribliţava onoj vrijednosti minimalnog obiljeţja koje ima najveću frekvenciju.

Svojstva aritmetičke sredine: a) x ne mora biti jednaka ni jednoj od vrijednosti za koje se izračunava, a istovremeno najbolje objašnjava svaku vrijednost obiljeţja

b) algebarski zbroj odstupanja vrijednosti iz kojih je x izračunat od x jednak je nuli (xi-x)=0; (xi-x)fi=0

c) zbroj kvadrata odstupanja vrijednosti od x iz kojih je x izračunat je minimalan (xi-x)2=0; (xi-x)2fi=0

Geometrijska sredina (G)

- upotrebljava se za izračunavanje prosječne dinamike razvoja promatrane pojave - omogućuje svestranu analizu prometnih i drugih podataka, stoga se vrlo često

primjenjuje a) jedinstvena geometrijska sredina

G = N x1×x2×x3×…×xn ili u logaritamskom obliku: log G = 1/N logx1 + log x2 + … + logxn log G = 1/N × logxi

b) geometrijska sredina kao srednja vrijednost veriţnih indeksa G = n-1 (V2×V3×V4×…×Vn) / 100

Harmonijska sredina (H)

- pripada skupini potpunih srednjih vrijednosti, a moţe biti u obliku jednostavne i vagane sredine

- primjenjuje se kada je statistički niz izraţen u recipročnim vrijednostima članova, tj. vrijednost članova se smanjuje prilikom povećanja pojave ili obrnuto.

a) jednostavna N N H = = 1/x1 + 1/x2 + … + 1/xN 1/xi

b) vagana (ukoliko članovi statističkog niza nemaju jednake frekvencije) N N H = = f1/x1 + f2/x2 + … + fN/xN fi/xi


12

Mod (Mo) - poloţajna srednja vrijednost koja označuje onu vrijednost ili član statističkog niza, odnosno modalitet obiljeţja koji se najčešće pojavljuje, tj. koji ima najveću frekvenciju

a) za grupirane podatke b) za negrupirane podatke

Kada nisu poznate vrijednosti obiljeţja svake jedinice, odnosno distribucija frekvencija s razredima, tada se vrijednost moda izračunava preko izraza: (b-a) Mo = L1 + × i (b-a) + (b-c) b – najveća frekvencija, odnosno najveća korigirana frekvencija ako su razredi nejednakih veličina a – frekvencija ispod nje c – frekvencija iza najveće korigirane frekvencije Modalni razred je onaj s najvećom frekvencijom, odnosno onaj kojem pripada frekvencija b. L1 je donja granica modalnog razreda, a i njegova veličina. Distribucija frekvencija

- skup uređenih parova vrijednosti numeričkog obiljeţja i pripadajućih frekvencija Medijan (Me)

- poloţajna srednja vrijednost redoslijednog ili numeričkog obiljeţja koje dijeli element osnovnog skupa na 2 jednaka dijela

- nije tako osjetljiva vrijednost kao aritmetička sredina jer na veličinu medijana ne utječe brojčana vrijednost numeričkog obiljeţja, već samo broj i poloţaj članova niza

a) određivanje medijana za negrupirane podatke - za neparni broj elemenata (podaci poredani po veličini)

1,1,2,2,2,3,3,1,1 M = k + 1 član po redu n = 2k + 1 n – broj članova 2k = n – 1 k = (9-1)/2 = 4 M = k + 1 = 4 + 1 = 5 (peti član po redu niza) – u nizu označeno podebljano

- za parni broj elemenata 1,1,2,2,2,3,3,4,4,5 M se određuje kao aritmetička sredina dva srednja člana, tj. jednak je polusumi k-tog i k+1 člana n = 2k 10 = 2k k = 5 – peti član M = (5+6) član / 2 = (2+3)/2=2,5

b) određivanje medijana za grupirane podatke - za diskretna obiljeţja - za kontinuirana obiljeţja IZVJEŢBATI PREKO PRIMJERA SA PREDAVANJA


13

Varijanca, standardna devijacija i koeficijent (2, , v) - mjere varijabilnosti govore o stupnju raspršenosti individualnih podataka u odnosu na

srednju vrijednost - svaka distribucija frekvencija ima dvije vaţne karakteristike: srednju vrijednost i mjeru disperzije koja izraţava stupanj varijabilnosti vrijednosti obiljeţja od srednje vrijednosti

- mjera disperzije je veličina koja mjeri odstupanja individualnih vrijednosti od srednjih vrijednosti obiljeţja. Disperzija se moţe mjeriti na različite načine: raspon varijacije Rv, interkvantil, momenti numeričkih nizova, varijanca, standardna devijacija, koeficijent varijacije

Standardna devijacija

- ili standardno odstupanje, predstavlja prosječno linearno odstupanje pojedinačne vrijednosni obiljeţja xi od x i izraţeno je istim jedinicama mjere kao i x; apsolutna mjera = +2

Koeficijent varijacije

- kao relativna mjera disperzije - primjenjuje se kod usporedbi veličina disperzije dviju distribucija s različitim

obiljeţjima (eliminira tu različitost) v = / x v = /x × 100 % (relativna varijanca)

Moment numeriĉkih nizova

- u statističkom nizu s većim brojem elemenata postoji i veći broj odstupanja od x, stoga je teţe donijeti odluku o stupnju disperzije

- momenti sluţe kao pokazatelji disperzije, tj. odstupanje pojedinih vrijednosti minimalne varijable

- postoje 2 vrste momenata za istraţivanje odstupanja u prometnim analizama: a) moment oko sredine (centralni moment) b) moment oko nule (pomoćni momenti) IZVJEŢBATI PREKO PRIMJERA SA PREDAVANJA

Koeficijent asimetrije 3 = m3 / 3 - relativna mjera asimetrije, sluţi za usporedbu distribucije: a) za simetričnu distribuciju 3 = 0 b) za vrlo jaku pozitivnu asimetriju 3 se pribliţava +2 c) za vrlo jaku negativnu asimetriju 2 se pribliţava –2

Koeficijent zaobljenosti 4 = m4 / 4

a) za zaobljenost vrha normalne krivulje 4 = 3 b) za distribuciju šiljastiju od normalne 4 > 3 c) za distribuciju plosnatiju od normalne 4 < 3

Eksces distribucije e = 3 - 4


14

REGULIRANJE ODNOSA IZMEĐU POŠTE I KORISNIKA Odnosi između pošte i korisnika poštanskih usluga pravno su regulirani na nacionalnoj (unutarnjoj) razini zakonom o pošti, zakonom o poštanskim i TK uslugama, pravilnikom o pošti, posebnim ugovorima i slično. Na međunarodnoj razini primjenjuju se konvencije Svjetske poštanske udruge i njen Pravilnik kojim se utvrđuju uvjeti, rokovi, način i postupak obavljanja poštanskih usluga. Načela su: jedinstvo poštanskog teritorija, jedinstvenosti međunarodnih poštanskih tarifa i obračuna. Korisnik je fizička ili pravna osoba koja pod unaprijed utvrđenim uvjetima:

a) predaje pošiljku da bi je pošta prenijela i uručila drugoj osobi b) prima od pošte pošiljku koju je pošiljatelj predao c) koristi ostale usluge ili mogućnosti poštanske mreţe.

Posebne odredbe Zakona o pošti i propisima odnose se na: a) tajnost poštanskih pošiljaka b) cijene poštanskih usluga c) kakvoću usluge d) izvješćivanje korisnika e) prituţbe odgovornost za gubitak ili oštećenje pošiljke f) ostvarivanje naknade štete g) neisporučive pošiljke…

Opći uvjeti za prijam pošiljaka

- prijam pošiljaka obavlja se pod uvjetima, na način i po postupku koji je određen zakonskim aktima, pravilnikom i tehnološkim propisima. Osim Zakona o pošti, Pravilnika o pošti, Pravilnika o općim uvjetima za obavljanje poštanskih usluga, primjenjuju se i drugi zakoni i propisi, npr. carinski i devizni propisi

- nacionalni poštanski operator (HP) moţe ugovarati i drugačije uvjete za prijam od uvjeta propisanih Pravilnikom na zahtjev korisnika usluga

- korisnik ima pravo i obvezu odabrati onu vrstu usluge koja odgovara sadrţaju pošiljke, stvarnoj vrijednosti i značenju pošiljke. Obvezan je unaprijed platiti propisanu cijenu usluge

- pošiljka se smatra primljenom kada prijamna pošta stavi otisak poštanskog ţiga nakon što je utvrđeno da pošiljka zadovoljava sve uvjete glede dimenzija, teţine, pakiranja, zatvaranja, adresiranja, poštarine.

Adresiranje pošiljaka

- adresa mora biti potpuna i čitljivo ispisana na prikladnome mjestu - nadalje se postavljaju sljedeći zahtjevi:

a) sredstva ispisivanja adrese b) mjesta ispisivanja adrese na pošiljci c) vrste pisma d) broj osoba koje na pošiljci mogu biti naslovljene e) sluţbeni naziv odredišne pošte i poštanski broj f) redoslijed podataka g) bliţe oznake (za podstanare i sli) h) ispisivanje adrese pošiljaka

- adresa se stavlja u desni donji dio adresne strane pošiljke - ukoliko zbog oblika pošiljke nije moguće ispisati adresu, dopušteno je na desnu stranu pošiljke nalijepiti ili pričvrstiti adresu primatelja ispisanu na platnu. Na vrijednosna pisma i pakete nije dopušteno nalijepiti adresu


15

- pošiljke se adresiraju latinicom, eventualno pošiljke za inozemstvo mogu biti adresirane pismom odredišne zemlje uz uvjet da su latinicom ispisani nazivi odredišne pošte i zemlje

- knjiţena pošiljka moţe imati u adresi samo jednu pravnu ili fizičku osobu, dok kod običnih pošiljki mogu biti adresirane na više primatelja koji stanuju na istoj adresi

- naziv odredišne pošte piše se velikim tiskanim slovima i to punim sluţbenim nazivom. Ispred se stavlja poštanski broj

- redoslijed ispisivanja adrese: a) titula, ime i prezime ili naziv primatelja b) ulica, kućni broj, broj ulaza, kat, stan, broj stana, selo, zaselak, naselje i sl c) poštanski broj i naziv mjesta d) naziv ili kratica zemlje u međunarodnom prometu

- adresa pošiljatelja obavezno se ispisuje na sljedećim pošiljkama: mali paket, paket, poštanska i brzojavna uputnica, preporučena pismovna pošiljka, vrijednosno pismo, EMS pošiljka. Ispisuje se u lijevom gornjem dijelu adresne strane ili na poleđini omotnice tako da ne smeta jasnoći adrese primatelja niti stavljanju sluţbenih oznaka i naljepnica

Pakiranje i zatvaranje pošiljaka

- pod pakiranjem se razumijeva stavljanje sadrţaja pošiljke u odgovarajući ovitak: omotnicu, kutiju i slično radi osiguranja sadrţaja u procesu prijenosa

- načini i pravila pakiranja ovise o: a) načinu predaje (kao otvorena ili zatvorena pošiljka) b) vrsti pošiljke i posebnom rukovanju c) prirodi sadrţaja pošiljke i obliku d) masi i vrijednosti pošiljke e) uvjetima i duljini relacije prijenosa

- pošiljke koje se predaju zatvorene moraju biti osigurane da im sadrţaj ne moţe biti izvađen vez vidljivog oštećenja ovitka

- pošiljke koje se predaju otvorene moraju biti upakirane tako da im je sadrţaj dovoljno zaštićen, ali da se moţe lako i brzo obaviti provjera sadrţaja

- ovitak ili ambalaţa mora odgovarati masi i vrijednosti pošiljke, te načinu i trajanju proizvoda

- pisma moraju biti u ispravnom omotu s odgovarajućom adresom, prostorom za frankiranje, sluţbene oznake i naljepnice

- paketi se pakiraju u tipiziranu ambalaţu, a moţe se koristiti i druga koja zadovoljava uvjete

- posebne odredbe o pakiranju i zatvaranju pošiljke odnose se na: a) masne tvari (maziva, smole) – plastičnu vreću, platnenu vreću, kutiju kao omot, te potom u čvrstu kutiju od drveta, metala ili plastike

b) dragocjene materijale – u kutiju od drveta, lima, plastike i slično c) tekućine i lako topljive tvari – zatvaraju se u nepropusne posude koje se

potom stavljaju u kutije ispunjene piljevinom, pamukom d) ţive ţivotinje – u odgovarajuće kutije, kaveze ili kovčege sa dovoljno

zraka e) lomljive predmete i precizne mehanike – moraju biti dobro upakirani i stavljeni u kovčeg ili kutiju od drveta, lima ili plastike a međuprostor mora biti popunjen zaštitnim materijalom

f) suhe praškove i drugo


16

Zabranjeni predmeti a) eksplozivne, odnosno druge zapaljive i opasne tvari (benzin, petrolej, jake kiseline,

barut i slično) b) neprerađeni duhan, opijum, kokain i droge c) sadrţaje koji po svojoj prirodi ili ambalaţi mogu predstavljati opasnost za djelatnike pošte, prijevozna sredstva ili druge pošiljke

d) druge sadrţaje čiji je promet zabranjen u unutarnjem prometu, odnosno čiji je uvoz zabranjen prema zakonima odredišne zemlje u međunarodnom prometu

Pošiljke koje podlijeţu carinskom pregledu i deviznoj kontroli

- ovakve se pošiljke primaju u svim uredima samo kao knjiţene pošiljku - uz preporučenu pošiljku i pismo s označenom vrijednošću, pošiljatelj popunjava naljepnicu "Carina" i "Carinska deklaracija" na jeziku poznatom u određenoj zemlji s točnim podacima po vrstama i vrijednosti predmeta koje sadrţi pošiljka

Ukljuĉenost pošte u novĉarske usluge i platni promet: Osnovne novčarske usluge u platnom prometu u koje su uključene poštanske organizacije danas su:

a) novčarske doznake putem poštanske i brzojavne uputnice b) poštansko-uputnički bonovi c) uplate i isplate po platnom prometu d) usluge po tekućim računima građana za poslovne banke e) uplate i isplate po štednom prometu f) posebne usluge naplate telefonskih računa, komunalnih usluga, RTV pretplate, Diners cluba i slično

g) različite usluge za drţavne institucije i fondove (isplata mirovina, invalidnina…) h) doznake vezane za otkup pošiljke i) prodaja vrijednosnih papira j) mjenjački poslovi…

Najvaţnije djelovanje pošte je rasprostranjenost i dostupnost poštanske mreţe, te povjerenje građana u poštu kao instituciju od posebnog drţavnog interesa. Platni promet predstavlja plaćanje između sudionika u platnom prometu preko računa koji se vode kod ovlaštenih institucija. Plaćanje podrazumijeva prijenos sredstava s jednog računa na drugi, obračun preko računa, uplatu i/ili isplatu sa računa. Ovlaštene institucije za obavljanje platnog prometa zakonski su obvezne osigurati učinkovitost, brzinu, sigurnost i racionalne oblike plaćanja, te obavještavati sudionike o stanju i promjenama na njihovim računima. Obvezne su osigurati pouzdanu mreţu za TK prijenos podataka i novčanih sredstava, te racionalnu informatičku podršku u obavljanju platnog prometa. Novĉane doznake putem poštanske i brzojavne uputnice

- poštanska i brzojavna uputnica je knjiţena pošiljka kojom pošiljatelj doznačuje određeni novčani iznos primatelju, pri čemu se poštanska uputnica prenosi poštansko-transportnim vezama, a brzojavna uputnica TK sustavom

- unutarnji uputnički promet obavlja se putem pošta i posebnog centra za obračun i kontrolu uputnica. U centru se vrši kontrola ispravnosti obavljenih uplata i isplata

- osnovni obrasci su poštanska uputnica (P-15) i brzojavna uputnica (P-16) - pomoćni obrasci su: dnevnik uplaćenih uputnica (P-17), dnevnih isplaćenih uputnica

(P-80), prijava uplata (60 ZAP), prijava isplata (65 ZAP), izvješće o prispijeću


17

pošiljaka (P-75), isporučeni popis (P-77), knjiga prispjelih uputnica (P-78), duplikat poštanske uputnice (P-109) i povratnica (P-20) u zagradama su oznake obrazaca

- uputnicu je potrebno popuniti, provjeriti pravilnost popunjavanja, upisati prijamni broj, sat i minuta primopredaje, te potpisati.

Uplate i isplate po platnom prometu

- obrasci koji se koriste za gotovinska plaćanja su: za uplate (opća uplatnica, posebna uplatnica), za isplate (ček, uputnica, nalog za gotovinsku isplatu)

- obrasci za bezgotovinska plaćanja: opći nalog za prijenos, poseban nalog za prijenos, nalog za obračun, nalog za naplatu, nalog za prijenos s računa – akreditiva, obračunski ček, akceptni nalog, zbrojni nalog za prijenos

- obrasci za obračun s poštama: prijava uplata, prijava isplata - interni obrasci Zavoda za platni promet (ZAP) - ostali obrasci.

Uplate u korist ţiro raĉuna i drugih raĉuna

- obavljaju se pomoću obrasca opće i posebne uplatnice. Opća uplatnica se rabi kao gotovinski nalog platnog prometa, a posebna se razlikuje po tomu što ima jedan primjerak više (izvještaj nadleţnom organu)

- obavezno je upisati potpuni naziv i adresu uplatitelja, naziv i sjedište korisnika ţr, broj računa u čiju korist se uplaćuje, iznos uplate, poštanski broj uplatne pošte, mjesto i datum uplate, svrha doznake, poziv na broj

- poštanski djelatnik pregledava ispravnost popunjenosti uplatnice i izdaje priznanicu s označenim uplatnim brojem, iznosom naplaćene poštarine, potpisom djelatnika i otiskom poštanskog ţiga

- za uplatu pet ili više uplatnica, uplatitelj je duţan popuniti Prijamnu knjigu tako da u stupac odredišna pošta upiše broj ţr

- sve primljene uplatnice upisuju se u Dnevnik uplata za ZAP Isplate na teret ţiroraĉuna

- pošta isplate obavlja samo na temelju obrazaca: uputnica i uputnica za doznake iz inozemstva. Uputnica se sastoji od dva primjerka, a uputnica za doznake iz inozemstva od četiri dijela. postupci kod isplate i obrade obiju vrsta uputnica su jednaki

- uputnicu popunjava vlasnik ţr. Nadleţna jedinica ZAP otiskuje uputnički ţig, stavlja datum i potpis dva ovlaštena djelatnika, te otprema uputnice odredišnoj pošti u omotnici kao pismovnu pošiljku uz plaćanje odgovarajuće poštarine

- isplata po računskoj knjiţici obavlja se pomoću obrasca Nalog za gotovinsku isplatu - isplata po invalidskoj isplatnoj knjiţici obrazac Gotovinski nalog po isplatnoj knjiţici

- u pošti se isplaćuju uputnice adresirane na poste restante, korisnika pretinca, uputnice koje glase na fizičke osobe, na primatelja, te čija je isplata pokušana u domu primatelja i ostavljen izvještaj o prispijeću uputnice

Poštansko-štedna sluţba i usluge poslovne banke

- razvila se sredinom 19 stoljeća - regulirana je Aranţmanom o međunarodnoj štednoj sluţbi i posebnim međunarodnim ugovorima između dvije ili više zemalja

- obavljanje štedne sluţbe u RH propisano je Općim uvjetima o poslovanju štednim ulozima građana, odgovarajućim zakonskim aktima, te uputama banke


18

- posebnim odlukama udruţenja banaka određeni su najmanji prvi polog na štedni ulog, najviši iznos dnevne isplate, visina najmanjeg salda i slično

- poslovi koje obavlja su uplata, isplata, zatvaranja štednog uloga, ukamaćivanje, oročavanje, prijave gubitka i zlouporaba štedne knjiţice i slično

Usluge po tekućim raĉunima graĊana i poslovne banke

- formiranje sredstava ostvaruje se doznakama plaća i ostalih primanja, pojedinačnim uplatama i doznakama, te prijenosom sredstava sa štednih računa

- vlasnik i opunomoćene osobe mogu raspolagati sredstvima na tekućem računu podizanjem gotovine, bezgotovinskim plaćanjem robe i usluga, prijenosom na oročenu štednju, trajnim nalogom s tekućeg računa

- osim gotovinske i bezgotovinske uplate i isplate računa s tekućim je računom moguće obaviti još poslove slanja izvadaka, ukamaćivanje sredstava, zatvaranje računa i slično

Mjenjaĉke usluge u pošti

- u poštanskim uredima moţe se obavljati otkup stranih sredstava (efektive) po sluţbenom tečaju

- sva otkupljena strana sredstva plaćanja poštanski ured je duţan na kraju radnog dana sloţiti po vrsti valute i apoenima. Potom prema izdanim potvrdama sastavlja specifikaciju i dnevnik o otkupu stranih sredstava plaćanja. Specifikacija se popunjava u tri primjerka i sačinjava komisijski

Ugovorne novĉarske usluge

a) isplata mirovina pošta prima mirovinske uputnice od nadleţne sluţbe Fonda u preporučenoj pismovnoj pošiljci ili paketu s popratnim dopisom u duplikatu, gdje je naveden ukupan broj uputnica i ukupan iznos za isplatu svih priloţenih mirovina. Mirovinske uputnice iznose se na dostavu samo jednom i mogu se isplatiti samo osiguraniku ili opunomoćeniku. Primitak se potvrđuje potpisom. U slučaju da se ispala nije mogla obaviti u domu poštar ostavlja Izvješće o prispijeću mirovinske uputnice koje se potom isplaćuju u pošti ako ej na mjestu za adresu osiguraniku stavljena oznaka "Isplata u pošti"; ako iznos mirovinske uputnice prelazi dopušten iznos za isplatu na domu na određenom rajonu, ako je pri neuspjelom pokušaju isplate u domu ostavljeno Izvješće o prispijeću mirovinske uputnice. Po povratku poštara u poštu vrši se obračun isplaćenih i neisplaćenih mirovina. Za obračun isplaćenih uputnica prema Fondu pošta dnevno vodi Obračun isplaćenih mirovinskih uputnica u dva primjerka.. nalogom za gotovinsku isplatu pošta tereti ţr nadleţne sluţbe Fonda.

b) naplata komunalnih usluga naplata komunalnih usluga moţe se obaviti u pošti zahvaljujući posebnim ugovorima koje pošta sklapa s pojedinim komunalnim poduzećima. Način rada i postupci poštanskog djelatnika na prijamu uplatnica i novca, kontroli uplatnica, vođenju i zaključivanju Dnevnika uplate – u osnovi su jednaki prijamu uplatnica platnog prometa ZAP. Kada se uplata obavlja na temelju ugovora, korisnici ne plaćaju poštarinu nego se naknada naplaćuje od komitenata. Ako se uplata vrši općom uplatnicom, poštarina se naplaćuje. Radi tehnološkog unapređenja ovih usluga vrlo je vaţno ostvariti TK povezivanje, odnosno računalno umreţavanje s prijenosom podataka i dokumenata između pošte i komitenata


19

Informatiĉka podrška - tehnologija obavljanja novčarskih usluga i platnog prometa podloţna je velikim promjenama i transformacijama zbog uvođenja računalnih pomagala i TK prijenosa podataka i sredstava

- bitne prednosti primjene računalnih terminala na šalterima pošte su povećana brzina izvršenja usluge što uključuje povećanu proizvodnost rada, povećanje točnosti, djelotvornija kontrola, raspoloţivost aţurnih podataka o stanju poslovanja šaltera, stanju kase, veća usluţnost i zadovoljniji korisnici, niţi troškovi obavljanja usluga i racionalizacija ukupnog tehnološkog procesa

- značajke primjene tehnologije: eliminiran veći dio ručnog rada, sve se poštarine obračunavaju automatski, jednostavan i pouzdan unos promjena, moguće je utvrđivanje stanja blagajne u svakom trenutku, ukupan iznos svih poštarina i podataka za prijavu uplate po završetku radnog vremena, oslobođenje od pisanja uplatnog broja i otisaka ţiga, predviđen je TK prijenos podataka i sredstava do nositelja platnog prometa, šalterski terminal nije ograničen samo na novčarske aplikacije, već je i stolni kalkulator, ima mogućnost statističke obrade i priloga, usluge rezervacija u vlaku, zrakoplovu i slično.

UTVRĐIVANJE CIJENA POŠTANSKIH USLUGA

- vrlo je sloţeno ekonomski, tehnološki i organizacijski - Hillova reforma je omogućila jedinstvenu poštarinu i pojednostavljenje poslovanja, te povećala prihode povećanjem prometa jer su cijene bile prihvatljive. To je dovelo do širenja mreţe, povećanja broja otprema pošiljaka

- administrativno-drţavno određivanje cijena usluga rezultirala je fiktivnim povećanjem broja posebnih vrsta pošiljaka kojima su pojedini veliki korisnici nastojali za sebe dobiti povoljniju cijenu usluge. To dovodi do usloţnjavanja procesa manipulacije, potrebe za posebnim evidencijama, te ukupnog usporavanja i poskupljenja procesa

- današnja reforma poštanskih tarifa polazi od izjednačavanja svih pošiljaka na samo dvije vrste: s prioritetom prijenosa i bez prioriteta prijenosa

- u utvrđivanju cijena potrebno je slijediti opća gospodarska načela, uvaţiti administrativna ograničenja, cijene uskladiti s međunarodnim konvencijama i sporazumima, te uvaţiti stavove i odluke upravnog odbora

- gospodarska ili ekonomska načela podrazumijevaju da se sustavno prate troškovi, te mjesta i nositelji troškova. Kalkulacije cijene temelje se na izračunu prosječnih troškova i ključevima razdiobe troškova, te marketinškim načelima gdje se cijena promatra kao jedan od instrumenata marketing mixa kojim se djeluje na potraţnju

- temeljno gospodarsko načelo nalaţe poštanskoj instituciji da iz ukupnih prihoda (TR) pokrije sve troškove (TC) i ostvari određenu dobit (TRTC).

Plaćanje poštanskih usluga

- visina poštarine određuje se prema vrsti usluge, teţini pošiljke, zoni udaljenosti, visini označene vrijednosti

- poštarina se naplaćuje unaprijed - osnovni načini plaćanja su poštanskim markama, uporabom poštanskih vrijednosnica s otisnutom markom, međunarodnim kuponima za odgovor, uporabom stroja za frankiranje, uporabom šalterskih strojeva za prijam pošiljke i knjiţenje, gotovinom, drugim zakonskim sredstvima plaćanja (ček i drugo)


20

Poštanske marke - zakonom priznato sredstvo plaćanja poštarine za prijenos pošiljaka, a moţe sluţiti i za plaćanje drugih poštanskih usluga, te u filatelisličke svrhe

- uvođenje poštanskih maraka vezano je za Hillovu poštansku reformu. Prva poštanska marka puštena je u prodaju 6.5.1840 u Velikoj Britaniji

- posebnom pravnom regulativom uređena su pitanja izdavanja, uporabe i zaštite poštanskih maraka

- temeljna podjela je na redovite (moraju imati nominalne vrijednosti prilagođene iznosu poštarina za različit izbor poštanskih pošiljaka. Upotrebljavaju se za plaćanje poštarine u unutarnjem i međunarodnom prometu i vrijede neograničeno) i prigodne (izdaju se radi obiljeţavanja nekog vaţnog događaja, u čast neke osobe, različitih manifestacija i slično, a rok vaţenja im je varijabilan)

- doplatne marke se kod nas izdaju prema posebnom zakona, a svrha im je da se naplaćeni iznos dostavlja u korist određene društvene ili humanitarne manifestacije

- ostala podjela: franko i potro marke, sluţbene, zrakoplovne, novinske, paketne, ekspresne i drugo

Filatelija

- poštanska mraka je i filatelistički predmet, odnosno sluţi pojedincima kao predmet skupljanja, čuvanja, razmjene i trgovine

- ciljevi filatelije: obrazovni, zabavni i komercijalni Kurirske sluţbe

- pruţaju potpune usluge ekspresnog (preporučenog) prijenosa različitih vrsta pošiljaka (dokumenata, ugovora, uzoraka robe…)

- vodeće kompanije u tom sektoru su: UPS (United Parcel Service), DHL (Worldwide Express), FEDEX (Federal Express), TNT (Thomas National Transport)

- osnovne usluge u međunarodnom prometu su dokumentacijske pošiljke (DOX – vaţna poslovna korespodencija, ugovori, ponude, kompjutorska izvješća, putovnice, diplomatska pošta…), te carinske pošiljke (WPX – robni uzorci, prototipovi proizvoda, videovrpce i dr.)

- dodatne usluge: kompjutorsko praćenje pošiljaka na putu od izvorišta do odredišta, pisane potvrde o dostavi pošiljaka, mogućnost ostavljanja pošiljaka nakon radnog vremena, instaliranje posebnog informacijskog sustava za velike korisnike koji omogućuje ispis teretnica, računa, kao i praćenje vlastitih pošiljaka po svijetu, te ekspresno sabirno središte dijelova

- tarifna strategija kurirskih sluţbi mora biti prilagođena otvorenoj konkurenciji i globalnom trţištu

- načela koja se koriste u određivanju cijena su: a) cijena koju trţište (korisnici) mogu podnijeti b) cijena prema uvjetima trţišta c) inicijalne cijene za prodiranje na trţište d) pregovaranje o cijeni


21

TEHNOLOGIJA PROMETA Tehnologija se opisuje kao skup sustava koji su raspoloţivi ili mogu biti raspoloţivi za rješavanje postavljenog problema uz prihvatljiv stupanj dobrote sustava (što uključuje: raspoloţivost, pouzdanost, proizvodnost, troškovnu prihvatljivost, pogodnost za odrţavanje, fleksibilnost za adaptaciju i drugo). Pojam prometa veţe se uz prijevoz i prijenos različitih entiteta, uporabu različitih prometnih entiteta i prometnu mreţu. Tehnologija prometa se definira kao znanost i djelatnost (aktivnost). Moţe biti podijeljena ovisno o granama na cestovni, ţeljeznički, pomorski, riječni, PiT, te zračni promet. Kao znanost izučava zakonitosti, odnosno načine i postupke u svim fazama procesa prijevoza i prijenosa različitih entiteta od izvorišta do odredišta. Kao djelatnost obuhvaća skup aktivnosti odnosno mjera, postupaka i radnji u svim fazama procesa prijevoza ili prijenosa uporabom mreţne infrastrukture i tehničkih sredstava. Faze tehnologije prometa obuhvaćaju pripremu ili adaptaciju za prijevoz, čisti prijevoz i završne radnje nakon prijevoza. Prometni se sustav kao dominantno tehnološki sustav istraţuje kroz input-output specifikaciju, te kroz daljnju razradu aktivnosti, ponašanja, strukture i programa unutar sustav prema usvojenim kriterijima dobrote sustava (performancama). Input-output specifikacija zadana je izrazom:

Y(t) = F(t) × X(t) Y(t) – outputi sustava u vremenu t (materijalni i nematerijalni, ekološki…) F(t) – inputi sustava F(t) – operatorski kompleks koji sadrţi više tipova transformacija (funkcija) Kotehnolološke komponente prometnog sustava predstavljene su izrazom:

X(t) = Co × X(t) Y(t) = Co × Y(t)

Co – notacija za komplementarne kotehnološke sadrţaje X(t) – kotehnološki inputi tijekom vremena t Y(t) – kotehnološki otuputi tijekom vremena t Razgraničenje tehnoloških i kotehnoloških sadrţaja predodređeno je načinom shvaćanja tehnologije, odnosno prihvaćanjem tehnologije prometa kao matične discipline u proučavanju prometnog sustava kao cjeline. TEHNOLOGIJA POŠTANSKOG PROMETA Predmet proučavanja tehnologije poštanskog prometa su tehnološki procesi prijevoza i/ili prijenosa pošiljaka i poruka tehničkim sredstvima i mreţnom infrastrukturom što čini poštansku mreţu. Značajke prijevoznog procesa u poštanskom prometu:

a) pripremne i završne radnje (prijam, otpremanje, te prispijeće i uručenje) b) sudjelovanje više prometnih grana c) trajanje tehnološkog procesa prijenosa pismovnih pošiljaka kao nositelja informacijskog sadrţaja bitno se razlikuje u odnosu na prijenos poruka u TK

d) tehnološki proces sloţen je od pet osnovnih faza: prijam, otprema, transport, prispijeće i uručenje

e) koriste se tehnička sredstva iz svih prometnih grana


22

Kriteriji podjele, odnosno klasifikacije tehnologije poštanskog prometa: a) faza ukupnog tehnološkog procesa b) predmet ili supstrat prijenosa ili prijevoza

Klasične faze tehnološkog procesa poštanskog prometa: a) tehnologija prijama b) tehnologija otpreme c) tehnologija poštanskog transporta d) tehnologija prispijeća e) tehnologija uručenja

Prema kriteriju predmeta prijevoznog procesa razlikuju se: a) tehnologija prijenosa pismovnih pošiljaka – kao fizičkih entiteta b) tehnologija prijenosa poruka – kao simboličkih entiteta (hibridna (elektronička) pošta, taksimil, telegrami…)

c) tehnologija novčarskih transfera i platnog prometa d) tehnologija prijenosa manjih količina komadne adresirane robe – paketa e) tehnologija vezana za ostale usluge u pošti.

Ostali kriteriji podjele poštanskog prometa: a) prema području gdje se obavlja: unutarnji i međunarodni b) prema trţišnim uvjetima i regulativi usluga: javne (monopolne) usluge, obvezne

usluge, te slobodne (konkurentske) usluge Tehnologija poštanskog prometa predstavlja usluţni sustav posebnih ili specijalnih tehnologija koje moraju biti međusobno povezane i usklađene, a to su:

a) TPPL - tehnologija vezana za prijam, razradu, prijenos i uručenje pismovnih pošiljaka b) TPPP - tehnologija vezana za prijam, razradu, prijenos i uručenje paketskih pošiljaka c) TPPK - tehnologija tk prijenosa poruka posredovanjem poštanskog sustava d) TPPN - tehnologija vezana za novčarske usluge i platni promet e) TPPP - tehnologija vezana za obavljanje ostalih usluga f) RTPP – relacije između pojedinih posebnih ili specijalnih tehnologija

Pošta kao specifiĉni logistiĉki sustav

- u ţarištu promatranja prometne logistike su tijekovi robe, odnosno aktivnosti u planiranju, upravljanju i kontroli transformacije ili kretanja robe

- poštanski se promet polazeći od temeljnih definicija logistike moţe razmatrati u kombinaciji tehnoloških i poslovnih procesa koji zajedno određuju tijekove pošiljaka i informacija u okviru poštanskog sustav

- logistička koncepcija zahtijeva objedinjeni tretman transportnog lanca i lanca dokumentacije, pri čemu tijek informacija prethodi tijeku robe ili ga prati

Znaĉajke potraţnje za poštanskim uslugama:

- potraţnja za uslugama glavna je preokupacija pri izradi planova i dizajniranju prometne mreţe

- prema predmetu potraţnje razlikuju se: a) potraţnja za prijevozom putnika b) potraţnja za prijevozom robe c) potraţnja za prijenosom informacija – poruka

- potraţnju je moguće promatrati prema različitim kriterijima, kao što su: a) vremenski obuhvat promatranja (satno, dnevno, sezonsko…) b) međusobna udaljenost početno-završnih točaka 8lokalno, šire….) c) modovi transporta d) redoviti ili posebni zahtjevi korisnika i drugo


23

Metode prognoziranja potraţnje: - najčešće primjenjivane metode su:

a) heuristička metoda b) ekstrapolacija trenda c) metode stope rasta d) metode korelacije analize e) vremenske serije s ARMA i ARIMA modelima

Heuristiĉka metoda:

- temelje se na individualnom mišljenju, prosuđivanju i intuiciji pojedinih specijalista – eksperata. bit metode je formirati skupinu specijalista (njih 10-12) za procjenu razvoja potraţnje. Pri tome bitno se drţati načela objektivnosti u formiranju skupine eksperata, osigurati nezavisno rasuđivanje eksperata, etapno provesti istraţivanje od jednostavnijeg prema sloţenijem, te jednoznačno formirati pitanja i odgovore

Ekstrapolacija trenda:

- relativno jednostavna i često primjenjivana metoda prognoziranja. Pretpostavlja da će glavna razvojna tendencija iz prošlosti vrijediti i u budućnosti. Takva pretpostavka unosi znatan rizik te je za kvalitetniju prognozu neophodno preispitati zakonitosti razvitka promatrane veličine. Ima obiljeţje regresijskog modela u kojem se kovarijacija pojave s vremenom izraţava nekom funkcijom vremena. Za utvrđivanje se primjenjuju dva načina: grafički i analitički

Metode stope rasta:

- stopa rasta je relativni odnos veličina u dva uzastopna vremenska razdoblja izraţen u postocima. Za procjenu stope rasta moţe se koristiti ekstrapolacija trenda realiziranih stopa rasta u prošlom vremenu ili anketiranje korisnika. Vrlo su jednostavne, ali zbog pretpostavljene vremenske invarijantnosti, njihova je točnost vrlo ograničena

Metode korelacije i regresije:

- ovim je metodama moguće u razmatranje uvesti sloţene relacije između veličine potraţnje i utjecajnih čimbenika. Povezanost između pojava ili veličina moţe biti funkcionalna ili statistička. Funkcionalna (deterministička) se predočuje izrazima temeljem kojih se utvrđuje vrijednost za danu vrijednost pojave, a statistička se utvrđuje brojčanim podacima

- metode su jednostavne i dostupna je računalna podrška, lako se utvrđuju traţene ovisnosti između pojava, moguće je istraţivati utjecaj pojedinih čimbenika i njihovih veza na prognoziranu veličinu, visok stupanj objektivnosti i drugo

Vremenske serije s ARMA i ARIMA modelima:

- autoregresijski model reda p AR(p) – zadaća modela je procijeniti nepoznate parametre i druge statističko-analitičke veličine, te ispitati njihovu kakvoću

- ARMA – ima ključnu ulogu u opisivanju vremenskih serija. Omogućuje relativno jednostavnu linearnu prognozu promatrane pojave, odnosno stacionarnog procesa

- ARIMA – sustav kojem se uklanja komponenta trend ili sezona primjenom metoda diferencija. Nakon što je obavljena odgovarajuće transformacija podataka, problem je reduciran na pronalaţenje zadovoljavajućeg ARM modela


24

PRIJAM Temeljne znaĉajke prijama pošiljaka

- prijam je prva faza tehnološkog procesa prijenosa pošiljaka. Moţe biti organiziran u različitim oblicima: putem šaltera, poštanskih ormarića, listonoša, automata za prijam, servisa za velike korisnike i slično

- obavlja se u skladu s propisanim općim uvjetima za obavljanje poštanskih usluga - način i tehnološki postupci određeni su mjestom prijama, vrstom i kategorijom pošiljke, razinom automatizacije i informatizacije, zahtjevima carinjenja i drugo

- neposredno je vezan za okolinu poštanskog sustava i izvorišta prometne potraţnje, te zatvorene procese prerade i pripreme za transport

- obuhvaća prijam običnih, knjiţenih i vrijednosnih pošiljaka, te paketa - u njemu neposredno sudjeluju korisnici poštanskih usluga, pa se pojavljuju posebni zahtjevi glede kvalitete usluţivanja što određuje tehnologiju i organizaciju prijama

Naĉela tehnologije i organizacije

- skupina načela nazvana sustavom načela obuhvaća načelo pristupačnosti, osiguranja kvalitete, efikasnosti i racionalizacije rada, te učinkovite automatizacije i informatizacije uz relaciju (povezanost) tih načela

- načelo pristupačnosti poštanskih jedinica i tehničkih sredstava utvrđuje da svako naselje mora biti uključeno u neki oblik prijama pošiljaka, pritom trebaju biti odabrani i dizajnirani tokovi rješenja poštanske mreţe koji odgovaraju potrebama i uvjetima konkretnog naselja

- načelo osiguranja kvalitete se odnosi na skup različitih mjera i postupaka kojima se trebaju osigurati prihvatljiva čekanja na posluţivanje, ekspeditivnost, informiranje korisnika, savjesnost u obavljanju poslova i drugo

- načelo efikasnosti i racionalizacije rada zahtijeva da se postigne maksimalno moguća proizvodnost rada djelatnika uz očuvanje zahtijevane kvalitete posluţivanja korisnika

- načelo učinkovite automatizacije i informatizacije zahtijeva da se uvođenje tehničkih sredstava i informatičke podrške temelji na produbljenom (sustavskom) proučavanju tehnologije prijama

Tehnologija prijama obiĉnih pismovnih pošiljaka:

- obične pošiljke su pismovne pošiljke za koje se ne izdaje potvrda o primitku niti se provodi posebna evidencija (knjiţenje) tijekom njihova prijenosa i uručenja

- njihov ulazak u poštanski sustav teče tako da ih korisnik ubacuje u poštanski kovčeţić ili predaje na šalteru, listonoši ili putujućoj pošti

- na šalteru se zaprimaju obične pošiljke koje se zbog svog oblika i dimenzija ne mogu ubaciti u kovčeţić, potom one za koje se naplata poštarine obavlja bez uporabe poštanskih maraka i naljepnica šalterskih strojeva za označivanje poštarine, te one za koje pošiljatelj zahtijeva ţurno rukovanje ili otpremu zrakoplovom

- tiskanice se predaju poštanskom uredu u skladu s unaprijed definiranim uvjetima, načinom i vremenom predaje

- pošiljka se smatra primljenom kada djelatnik pošte utvrdi da su zadovoljeni svi uvjeti za prijam, te je zaprimi. Obične pošiljke ubačene u poštanski kovčeţić smatraju se primljenima od trenutka kad na njih prijamna pošta stavi otisak ţiga


25

Tehnologija prijama knjiţenih pošiljaka: - za razliku od običnih pošiljaka za koje su tehnološki postupci preteţito čisto manipulativni (svrstavanje, stavljanje otiska ţiga…), za knjiţene pošiljke potrebiti su posebni postupci u provjeri uvjeta prijama radi izdavanja potvrda, registriranja pošiljaka tijekom procesa prijenosa

- knjiţene pošiljke su one vrste i kategorije pošiljaka za koje se vodi odgovarajuća evidencija tijekom čitavog procesa prijenosa. Pošiljatelju se prigodom zaprimanja pošiljke izdaje potvrda o primitku. Potvrda se ovjerava potpisom i otiskom poštanskog ţiga. Na pošiljke se potom stavljaju naljepnice s prijamni brojem i nazivom poštanskog ureda

- vrste knjiţenih pošiljaka su: preporučene pismovne pošiljke, vrijednosno pismo, paket, EMS pošiljke, te poštanska i brzojavna uputnica

- zaprimljene preporučene pošiljke upisuju se u posebnu evidenciju koja se vodi mjesečno u jednom primjerku, odvojeno za svako radno mjesto. Upis u knjigu obavlja se prije svake otpreme ili predaje pošiljaka na otpremu

- u međunarodnom prometu preporučene pismovne pošiljke zaprimaju se na sličan način kao i unutarnjem. Razlike proizlaze iz potrebe da se uvaţavaju posebna ograničenja glede sadrţaja pošiljke ili posebnih usluga

- prijam teče ovako: korisnik ulazi, predaje pošiljku i popunjava potvrdu, potom djelatnik vrši provjeru pošiljke. Ako pošiljka ne zadovoljava, vrši se otklanjanje nepravilnosti glede veličine, mase, pakiranja, adresiranja ili slično, a ako zadovoljava ide na sravnjivanje podataka s popunjene potvrde s podacima na pošiljci. Ako i dalje ne zadovoljava ide na otklanjanje neispravnosti, a ako zadovoljava ide na utvrđivanje mase, obračun i naplatu poštarine, lijepljenje R naljepnice. Na pošiljku se potom upisuje prijamni broj pošiljke, te ovjerava potvrda o prijamu potpisom i otiskom poštanskog ţiga

Tehnologija prijama vrijednosnih pisama:

- uključuje posebne načine i postupke. Vrijednosne se pošiljke prate uzduţ čitavog prijenosnog lanca pojedinačnom evidencijom svake pošiljke, s posebnim sigurnosnim mjerama u manipulativnim i transportnim postupcima

- djelatnik prigodom prijama pošiljke ne provjerava sadrţaj, ali se od pošiljatelja zahtijeva odgovarajuće pakiranje i sigurnosno zatvaranje pošiljke

- prijam teče ovako: korisnik ulazi, predaje pošiljku i popunjava potvrdu, potom djelatnik vrši provjeru pošiljke. Ako pošiljka ne zadovoljava, vrši se otklanjanje nepravilnosti glede veličine, mase, pakiranja, adresiranja ili slično, a ako zadovoljava ide na sravnjivanje podataka s popunjene potvrde s podacima na pošiljci. Ako i dalje ne zadovoljava ide na otklanjanje neispravnosti, a ako zadovoljava ide na lijepljenje V naljepnice, utvrđivanje i upis mase, obračun i naplatu poštarine, upis prijamnog broja, mase i iznosa poštarine na potvrdu, ovjerava se potpisom i otiskom poštanskog ţiga. Na kraju se lijepi poštanska marka ili naljepnica za poštarinu

- vrijednosna pisma za inozemstvo zaprimaju se jednako kao i u unutarnjem prometu, osim što podlijeţu carinskom pregledu

- označenu vrijednost pisma korisnik upisuje kemijskom olovkom brojkama i slovima iznad adrese primatelje, bez brisanja, precrtavanja i ispravljanja. označena vrijednost ne smije biti veća od stvarne vrijednosti sadrţaja


26

Tehnologija prijama paketa: - razlikuje se od prijama pismovnih pošiljaka zbog specifičnih svojstava paketa kao transportnog entiteta. Paket moţe sadrţavati manje količine robe (do 15 kg i više), odnosno druge predmete uključivo s pisanim priopćenjem i novcem

- dijeli se na obični i vrijednosni - obični su paketi bez označene vrijednosti, ili do određene vrijednosti (u RH do 500 kn), vrijednosnim paketima se smatraju paketi čija vrijednost prelazi 500 kn

- ovisno o označenoj vrijednosti zahtijeva se i odgovarajuće pakiranje i zatvaranje paketa kako bi se njego sadrţaja zaštitio i osigurao. Označena vrijednost također uvjetuje način i postupak tijekom transportiranja i isporuke

- uvjeti koji moraju biti ispunjeni su: a) poštanski paket mora biti upakiran i zatvoren tako da s obzirom na očekivano trajanje i način transporta, te prirodu sadrţaja, teţinu i vrijednost, ne moţe doći do oštećenja sadrţaja;

b) na paketu mora biti jasno označena potpuna adresa primatelja i pošiljatelja. Moraju biti zadovoljeni uvjeti glede mase, dimenzija i označivanja vrijednosti paketa

c) u prijamnoj pošti mora biti uplaćena poštarina d) pri predaji paketa za inozemstvo pošiljatelj treba uplatiti u korist nadleţne pošte carinjenja odgovarajuću poštarinu za podnošenje paketa za carinski pregled

e) zajedno s paketom pošiljatelj treba predati uredno popunjen prijamni obrazac i predviđene carinske obrasce za pakete u međunarodnom prometu

- prijam teče ovako: korisnik ulazi, predaje pošiljku i popunjava potvrdu, potom djelatnik vrši provjeru pošiljke. Ako pošiljka ne zadovoljava, vrši se otklanjanje nepravilnosti glede veličine, mase, pakiranja, adresiranja ili slično, a ako zadovoljava ide na sravnjivanje podataka s popunjene potvrde s podacima na pošiljci. Ako i dalje ne zadovoljava ide na otklanjanje neispravnosti, a ako zadovoljava ide na utvrđivanje mase paketa, stavljanje P naljepnice (i V naljepnice za vrijednosno paket) s otisnutim ţigom na paket i prijavnu ispravu. Potom se stavljaju druge odgovarajuće naljepnice (lomljivo i slično), vrši se obračun i naplata poštarine, te upis poštarine na prijamnu ispravu i ovjera potpisom i otiskom ţiga.

- Pošiljatelj paket za međunarodni promet predaje otvoren i uz njega popunjene obrasce: paketsku popratnicu, carinsku deklaraciju i prijamni list ili prijamnu knjigu-list

- Ovisno o sadrţaju, korisnik je obvezan predati odobrenje, izjave ili druge isprave zahtijevane prema carinskim i deviznim propisima

- Djelatnik provjerava sadrţaj i utvrđuje ispravnost sadrţaja i popunjenosti obrazaca Pristup i metode modeliranja:

a) empirijsko-deskriptivna metoda b) analitička metoda c) numerička metoda d) simulacijska metoda

- u praksi su do sada dominirale empirijsko-deskriptivne metode ili normativi, a primjena analitičkih i numeričkih metoda su nedovoljno prisutne

- ukupan proces posluţivanja odvija se tako da ulazni entiteti (korisnici, poruke, vozila…) pristiţu do mjesta posluţivanja, stvaraju red čekanja, bivaju posluţeni i napuštaju sustav

- pojmovi koji se upotrebljavaju: razdioba tijeka dolazaka, ponašanje entiteta u redu, razdioba trajanja posluţivanja, vjerojatnost čekanja na posluţ. i vjerojatnost gubitaka


27

- potrebno je utvrditi osnovne perfomance sustava posluţivanja, a to su. a) vjerojatnost čekanja na posluţivanje (M) b) prosječno vrijeme čekanja (Tw) i varijanca c) prosječna veličina reda čekanja (Lw) i varijanca d) vjerojatnost da vrijeme čekanja neće premašiti definirano vrijeme e) stupanj iskoriš. sustava i prometno opterećenje tijekom promatranog vremen

- za označivanje modela posluţ. koristi se skraćenica Kendallove notacije prema shemi: X/Y/m

X - ulazni tok / Y - tok posluţivanja / m - broj posluţitelja Model M/M/1:

- opisuje sustav s jedinim posluţiteljem i čekanjem, uz pretpostavke eksponencijalne razdiobe međudolaznog vremena i vremena posluţivanja

- parametar > 0 ulazne eksponencijalne razdiobe interpretira se kao intenzitet dolazaka zahtjeva, dok parametar ß izlazne eksponencijalne razdiobe predstavlja intenzitet posluţivanja zahtjeva

- uvjet stacionarnost ili statističke ravnoteţe je <ß Model M/M/1 (k) s ograniĉenim redom ĉekanja:

- korisnik neće biti posluţen kada je popunjen podsustav posluţivanja i red čekanja Model M/G/1, M/Er/m:

- modeli posluţivanja ne-Markovljeva tipa s Poissonovim ulaznim tokom i općom (G – Gama) ili Erlangovom (Er) razdiobom vremena posluţivanja, broj posluţitelja moţe biti jedan ili više

- uvjet stacionarnog ponašanja sustava je /ß < 1 Model M/M/m:

- model posluţivanja Markovljeva tipa s Poissonovim ulaznim tokom i eksp. razdiobom vremena posluţivanja, broj posluţitelja m moţe biti jedan ili više

- postojanje statističke ravnoteţe ovisi o tome da li je zadovoljen uvjet a/m < 1 (ili <m×ß), odnosno moţe li se izračunati suma S za red

- M/D/m – model posluţivanja ne-Markovljeva tipa s Poissonovim ulaznim tokom i konstantnim vremenom posluţivanja, broj posluţivanja moţe biti jedan ili više

Modeli posluţivanja s Erlangovim razdiobama:

- u poštanskim posluţiteljskim sustavima često nisu ispunjene pretpostavke analitički jednostavnih modela Markovljeva tipa (M/M/1, M/M/m) budući da:

a) dolasci korisnika nisu posve slučajni (Poissonov tok) b) vrijeme posluţivanja nije eksponencijalno distribuirano, odnosno nije ispunjena pretpostavka da će znatna dio korisnika biti posluţen brzo

c) erlangova funkcija razdiobe specijalni je slučaj gama-funkcije razdiobe vjerojatnosti uz cjelobrojne vrijednosti parametra k

Modeliranje šalterskog posluţiteljskog sustava:

- ponašanje šalterskog posluţiteljskog sustava formalizirano se analizira kroz procese dolazaka korisnika, proces posluţivanja i odlazaka

Model M/M/m (k) s ograniĉenim redom ĉekanja:

- zadaci u knjizi


28

OTPREMA Pojam i zadaća:

- otprema je druga faza tehnološkog ciklusa. Slijedi nakon obavljenog prijama pošiljaka - zadaća je otpreme da sve primljene pošiljke budu u propisanim rokovima otpremljene u zaključcima prema odredišnoj pošti ili u pravcu odredišne pošte

- u pojednostavljenom sustavskom opisu otpreme koristi se input-uotput specifikacija i operatorski kompleks TOT. Inputi su zaprimljene pošiljke, a outputi su formirani zaključci koji se otpremaju prema definiranoj tehnologiji i organizaciji poštanskog transporta

- unutar tehnologije otpreme promatraju se dvije podskupine postupaka; a) TOP – tehnološki postupci obrade (prerade ili razrade) pošiljaka b) TOZ – tehnološki postupci tvorbe i razmjene zaključaka

- ĉimbenici koji sustav otpreme čine kompleksnim su; a) brojnost pošiljaka kao pojedinačne a ne masovne b) različite vrste i kategorije pošiljaka c) proces obrade pošiljaka koji je pod utjecajem promjenjivih čimbenika

Organizacija otpreme:

- otprema moţe biti organizirana u različitim jedinicama poštanske mreţe: od najmanjih tzv. sekundarnih pošta do poštanskih centrala s velikim postrojenjima za automatsku obradu pošiljaka

- uvođenjem poštanskih centara (središta), bitno se mijenjaju tehnologija i organizacija otpreme. Poštanski se centar stavlja u prometna čvorišta sa zadaćom da obavlja koncentraciju pošiljaka na pripadajućem području. Ukupni proces prijenosa pošiljaka moţe biti organiziran s jednom ili više otprema, što je definirano prometnim okolnostima i količinom pošiljaka

- u poštanskoj mreţi s ustrojenim poštanskim centrima (središtima) za obradu (razradu) pošiljaka pravilo je da prijamne pošte nakon stavljanja ţiga otpremaju pošiljke svom poštanskom središtu, koji obavlja razradu i usmjerivanje pošiljaka prema odredišnoj pošti ili središtu

- usmjerivanje pošiljaka predodređeno je topologijom poštanske mreţe, odnosno strukturom povezivanja jedinica poštanske mreţe, te pravilima usmjerivanja pošiljaka

- rješenja topologije ili oblici povezivanja su: a) zvjezdasto ili radijalno n = N – 1, pr n = 6-1=5 b) petlja ili zamka n = N, pr. n = 5 c) mreţasto potpuno povezivanje (svak sa svakim) n = N×(N-1) / 2, pr. n= 5×(5-1) /2= 10

d) kombinirano povezivanje (dio je zvjezdasti, dio petljasti, dio potpuni) - broj linija povezivanja i ukupni troškovi mreţe bitno ovise o odabranoj topologiji mreţe, tako da je u izboru optimalne topologije, uz iskustvene spoznaje neophodno primjenjivati numeričke metode prilagođene poštanskoj mreţi

Zakljuĉak i vrste zakljuĉaka:

- pojam zaključak u poštanskoj tehnologiji odnosi se na svako jednokratno otpremanje pošiljaka između dvaju jedinica P-mreţe u tipiziranoj poštanskoj vreći, odnosno u poštanskom kontejneru uz popunjene poštanske isprave (kartu, pregled razmjene i drugo)


29

- vrste zaključaka: d) prema redovitosti (redoviti i izvanredni) – redoviti su predviđeni

organizacijom prijevoza, odnosno Ustrojstvom tehnologije prijevoza, Voznim redom, Pregledom kartiranja i drugo. Izvanredni se tvore u vrijeme poremećaja na transportnim relacijama ili pri prijamu većih količina pošiljaka

e) prema načinu prijevoza (površinski i zrakoplovni) – površinski se obavljaju prijevoznim sredstvima cestovnog, ţeljezničkog i vodnog prometa. Zrakoplovni prijevozi namijenjeni su i prilagođeni prijevozu zrakoplovima

f) prema vrsti pošiljaka (s kartom S, V, Z, R, PV, P, EMS i bez karte z, P-otvoreni) – zaključci s kartom su skupni zaključak (S), pismovni (Z), vrijednosni (V), preporučeni (R), paketsko-vrijednosni (PV), paketski (P), zaključci ubrzane pošte (EMS). Zaključci bez karte su obični pismovni (z), otvoreni P zaključak (obični paketi koji nisu u vreći).

- oznake S – za otpremanje svih vrsta pošiljaka: obične, knjiţene, i vrijednosne, te poštanske uputnice

- Z – za otpremanje običnih pismovnih pošiljaka, preporučenih, zrakoplovnih pošiljaka, poštanskih uputnica i ţurnih pošiljaka

- V – za otpremanje vrijednosnih pošiljaka i paketa u međunarodnom prometu - R – za preporučene pošiljke, obične ţurne, zrakoplovne i poštanske uputnice - PV – za otpremanje vrijednosnih i običnih paketa - P – za otpremanje paketa - Zaključak se tvori u jednoj ili više tipiziranih vreća, odnosno u poštanskom kontejneru. Postupak tvorbe zaključaka uključuje stavljanje obrađenih pošiljaka (sveţnjeva, krupnih pošiljaka ili paketa) i karte u poštansku vreću, popunjavanje vrećne nazivnice i zatvaranje vreće. Zaključak s kartom tvore djelatnik koji kartira pošiljke i djelatnik koji je obavio sravnjivanje upisa podataka u kartu i popis. Zaključak bez karte tvori djelatnik koji obavlja obradu (podjelu) pošiljaka i tvori sveţnjeve pošiljaka

Kartiranje:

- predstavlja postupak upisivanja podataka o knjiţenim pošiljkama u posebne obrasce: karta, pregled razmjene i popis otpremljenih pošiljaka. Postupak kartiranja prati knjiţene pošiljke sve do njihova prispijeća u odredišnu poštu

- cilj kartiranja je osigurati da otprema poštanskih jedinica ima pisani dokaz o tome komu i kakve je knjiţene pošiljke otpremila određenog dana

- karta je poštanska isprava koja mora biti odgovarajuće popunjena (u dva primjerka) te propisno naslovljena i ovjerena, a sluţi za otpremanje pošiljaka u zaključku

- postoje pojedinačno i brojno kartiranje. Pri pojedinačnom se upisuju potpuni podaci o pošiljci (prijamni broj, poštanski broj prijamnog poštanskog ureda), a kartikaju se vrijednosno pismo i paket u unutarnjem i međunarodnom prometu, te obični paket u međunarodnom prometu, preporučene pošiljke u međunarodnom prometu koje podlijeţu carinskom pregledu, te EMS pošiljke. Brojno se provodi upisom ukupnog broja prebrojanih pošiljaka u odgovarajući stupac Karte ili Pregleda razmjene. Kartiraju se preporučene pošiljke u međunarodnom prometu koje ne podlijeţu carinskom pregledu i obični paketi u unutarnjem prometu.


30

Manipulativne isprave i priruĉnici: - obuhvaćaju: a) kartu – poštanska isprava na tipiziranom obrascu koja prati zaključak. Popunjava se u

dva primjerka, mora biti propisno naslovljena i ovjerena. U nju se upisuju podaci koji se odnose na knjiţene pošiljke: broj komada, broj prijamne i odredišne pošte, prijamni broj

b) popis otpremljenih pošiljaka – isprava koja se prilaţe Karti, a koristi se prigodom pojedinačnog kartiranja ako se otprema veći broj pošiljaka

c) pregled razmjene – tipizirana manipulativna isprava koja sluţi pri razmjeni zaključaka te u njihovu transportu. Popunjava se u dva primjerka upisom podataka u zaglavlje i stupce: poštanski broj otpremnog i odredišnog ureda, ukupan broj vreća i paketa za svaku vrstu zaključaka

d) pregled rada – manipulativna isprava koju vodi odjeljak knjiţenih pošiljaka po smjenama ili dnevno. To je tipizirani obrazac podijeljen na dva dijela: na podatke o zaprimanju i izdavanju pošiljaka i zaključaka. Predstavlja ukupnu bilancu rada s knjiţenim pošiljkama

e) pregled kartiranja – isprava, odnosno priručnik s popisom redovitih zaključaka koje jedinica poštanske mreţe otprema, prima ili posreduje. Tvori se za rok od godinu dana na osnovi podataka iz dokumenata kojim je ustrojena organizacija prijevoza (Opći red prijevoza ORP, Ustroj tehnologije prijevoza UTP,….)

f) usmjerivač – priručnik koji se rabi pri manualnom dijeljenju i usmjerivanju pošiljaka. Sadrţi podatke o poštanskim centrima i njihovim brojevima, o prolaznim jedinicama, o putujućim poštama, te druge korisne instrukcije za podjelu i usmjerivanje pošiljaka

g) red prijevoza – akti kojima se za godinu dana unaprijed utvrđuje organizacija prijevoza na definiranom području.

Tehnološki postupci u otpremi pošiljaka:

- tehnologija otpreme pošiljaka moţe se analizirati kroz dvije osnovne skupine postupaka TRP i TOZ koji se bitno razlikuju za pojedine vrste i kategorije pošiljaka

- podjela pošiljaka s obzirom na mogućnosti mehanizacije i automatizacije obrade: a) obrada običnih LC pošiljaka standardnih dimenzija b) obrada AO i krupnih pošiljaka c) obrada knjiţenih pošiljaka d) obrada paketa

Tehnologija otpreme obiĉnih pismovnih pošiljaka:

- na pošiljke koje zadovoljavaju uvjete za prijenos prije otpreme potrebno je staviti otisak ţiga. Obrada, odnosno dijeljenje i usmjerivanje se izvodi prema zajedničkom adresnom elementu tako da se saţimlju pošiljke za istu odredišnu poštu, isti poštanski centar i slično

- prvenstvo u otpremi imaju pisma i dopisnice kao pošiljke prvog prioriteta - tehnološki postupak ima slijed: selekcija i sređivanja pošiljaka, stavljanje otiska ţiga, dijeljenje i usmjerivanje, tvorba sveţnjeva, tvorba zaključaka i razmjena zaključaka

- pošiljke se stavljaju u pripadajuće P-vreće koja se zatvara vezivanjem (bez stavljanja plombe)

- razmjena zaključaka uključuje predaju i/ili prijam zaključaka na temelju Pregleda razmjene u vrijeme i na mjestu predviđenom ustrojstvom ili organizacijom prijevoza pošiljaka


31

UvoĊenje automatiziranih sustava obrade pošiljaka - poluautomatska i automatska tehnika ponajprije je ostvarena i najšire primijenjena u obradi običnih LC pošiljaka

- tehnološki postupci, bitni za uvođenje automatizacije u obradi LC pošiljaka su: a) selekcija – zadaća selekcije je izdvojiti pismovne LC pošiljke koje su izvan

normiziranih dimenzija, tj. izvan gabarita. Normizirane dimenzije formata omotnica su:

i. minimalno 90 × 140 mm (-2 mm) ii. maksimalno 120 × 235 mm (+2 mm)

iii. debljina omotnice minimalno 0,15 mm, maksimalno 6 mm b) sreĊivanje – odnosi se na automatizirano slaganje pošiljaka "marku po marku" tako da se okretanjem i pomicanjem pošiljke odgovarajuće sloţe. Stroj provjerava je li plaćena poštarina, te isključuje pošiljke s nenaplaćenom poštarinom, kao i one pošiljke za koje su rabljene poštanske marke bez luminiscencije (bez svjetlosnog reflektirajućeg efekta)

c) stavljanje otiska ţiga – ostvaruje se automatiziranim postupkom s podacima o mjestu i vremenu označivanja

d) kodiranje – interno kodiranje je stavljanje internih kodnih oznaka ili indeksiranje čime se na adresnoj strani pošiljke stavljaju stroju čitljivi znakovi

e) dijeljenje – postupak kojim se pošiljka usmjeruje u pripadajući pregradak temeljem određenih elemenata podjela. Nakon podjele, obavlja se strojno povezivanje u sveţnjeve i stavljanje sveţanjske nazivnice.

f) Nakon tvorbe sveţnjeva oni se prenose do mjesta sastavljanja zaključaka. Pritom se rabe različita rješenja mehanizacije internog transporta: kontejneri, transportne trake, klizalice, pneumatski uređaji i slično

g) Otprema se obavlja u zaključcima koji se sastoji od jedne ili više P-vreća i to u: sjedinjenom zaključku "S", pismovnom zaključku "Z" ili zaključku običnih pismovnih pošiljaka "z"

h) Završni postupak otpreme i ukrcaja obavlja se temeljem isprave Pregled razmjene koji se ispisuje u dva primjerka. Kopija ostaje uz Pregled rada kao dokaz i dokument otpreme

Tehnologija otpreme knjiţenih pošiljaka:

- knjiţene se pošiljke obrađuju odvojeno od običnih pošiljaka. postupkom kartiranja upisuju se podaci o pošiljkama u tipizirani obrazac Karta, odnosno u obrazac Popis otpremljenih pošiljaka kada se otprema veći broj pošiljaka. Obje se isprave vode u dva primjerka i popunjavaju prema tiskanom tekstu tipiziranog obrasca

- nakon kartiranja slaţu se sveţnjevi i upućuju na postupak sastavljanja zaključaka. Original karte se stavlja na jedan od sačinjenih sveţnjeva, a prvenstveno na onaj koji sadrţi vrijednosna pisma. Pošiljke se stavljaju u vreću nakon što je obavljeno kartiranje u prisutnosti djelatnika koji je sravnio i supotpisao kartu

- vreće se zatvaraju olovnom plombom (R i Z zaključak) ili bravom (S i V zaključak). Na veću se obavezno stavlja odgovarajuća vrećna nazivnica s otiskom poštanskog ţiga i nazivom poštanske jedinice na koju glasi zaključak

- vrećna nazivnica crvene boje koristi se za S, V, Z i R zaključke, - vrećna nazivnica bijele boje koristi se za pismovne zaključke (z) bez karte - vrećna nazivnica žute boje koristi se za Pv i V zaključke, - vrećna nazivnica EMS oznake koristi se za EMS pošiljke - završni postupak otpreme i ukrcaja u vozilo obavlja se temeljem sprave Pregled

razmjene


32

Tehnologija otpreme paketa: - razlikuje se u odnosu na pismovne pošiljke standardnih dimenzija zbog izraţene trodimenzionalnosti i mase (teţine) paketa. ovisno o vrsti paketa (obični, vrijednosni) i elementima usmjerivanja (mjesni, unutarnji, međunarodni) definira se proces obrade u otpremi koji završava podjelom paketa u paketske vreće ili kontejnere i ukrcajem u prijevozno sredstvo.

- za otpremu običnih paketa u otvorenom P zaključku ne popunjava se Karta već samo Pregled razmjene. Za otpremu vrijednosnih paketa u otvorenom PV zaključku ispunjava se i Karta i Pregled razmjene. Zatvoreno otpremanje paketa obavlja se u paketskim vrećama na sličan način sastavljanjem pismovnih zaključaka

Analiza naĉina i postupaka dijeljenja pošiljaka:

- dijeljenje pošiljaka znači svrstavanje pošiljaka na temelju određenih zajedničkih elemenata sadrţanih u adresi pošiljaka. To su:

a) odredište pošiljaka (mjesto) b) dostavna pošta c) odredišni poštanski centri d) izmjenična pošta, vojni ekspedit e) korisnici poštanskih pretinaca f) putujuća pošta, ulice i stambeni objekti na području dostave i drugo

- tehnološki postupak podjele ima cilj svaku pojedinu pošiljku usmjeriti tako da sve pošiljke koje pripadaju istoj skupini budu objedinjene prema definiranoj osnovici podjele

- kod pismovnih pošiljaka objekt obrade je svaka pojedinačna pošiljka, a rezultat je pismovni sveţanj sa zajedničkim adresnim elementom

- sustavski prikaz podjele: pismovne pošiljke u tehnološki proces dijeljenja ulaze pojedinačno u određenom vremenu, a izlazi u sveţnjevima ili vrećama sa zajedničkim adresnim elementom

- načini tehnološkog procesa: a) jednofazno, dvofazno ili višefazno – što je više faza, to je koeficijent manipulativnog umnoţavanja nepovoljniji

b) geografski, abecedni i kodni sustav dijeljenja – geografski se temelji na detaljnom poznavanju prometne geografije, tj. na poznavanju svih poštanskih linija s poloţajem svake pošte, abecedni rabi početno slovo odredišne pošte kao osnovicu za podjelu, a kodni se temelji na primjeni poštanskog broja (koda) koji mora biti sustavno razrađen za čitavu poštansku mreţu

- pri podjeli običnih LC pošiljaka primjenjuju se 3 faze dijeljenja: preliminarno, primarno i sekundarno, a kod AO pošiljaka i paketa se dijeljenje obavlja u jednoj fazi

- smatra se da je organizacija procesa dijeljenja pošiljaka zadovoljavajuća ako koeficijent manipulativnog umnoţavanja iznosi za LC pošiljke standardnih dimenzija KLC 1,4 odnosno za krupne pismovne pošiljke KGP 1,2

- proces dijeljenja se temelji na sljedećim elementima: a) pošiljke se dijele po načelu centar centru b) posebno se odvajaju pošiljke za područje vlastitog PC c) odvajaju se pošiljke za gradove u kojima se nalaze glavni poštanski centri d) odvajaju se pošiljke za prolazne ili prekartirajuće jedinice P-mreţe e) preostali (nezauzeti) pregradci ormara za podjelu određuju se za veća i prometno vaţnija mjesta


33

- Broj pregradaka u ormaru i ruĉni uĉinak djeljaĉa u čvrstoj su korelaciji (po smjeru negativnoj). Određivanje optimalnog broja pregradaka u ormaru za dijeljenje pošiljaka te raspored pregradaka u ovisnosti o količini pošiljaka – mogu se rješavati primjenom numeričkih i simulacijskih metoda. Francuski poštanski eksperti utvrdili su da je za dvofaznu podjelu LC pošiljaka optimalan ormar s 36 pregradaka

Kapacitet ormara Radni učinak u jednom satu

Indeks

10 4 370 100 20 3 790 87 30 3 210 73 40 2 350 53 50 1 590 36 60 1 330 21

Analiza tijekova pošiljaka u poštanskom centru:

- pod tijekovima poštanskih pošiljaka kroz poštanski centar razumijeva se etapno kretanje određene vrste ili skupine pošiljaka od jednog do drugog tehnološkog postupka u sekvencijalnom nizu. Podjela zadataka obrade pošiljaka u PC a time i tehnologija i organizacija rada, temelje se na odvajanju relativno homogenih vrsta i kategorija poštanskih pošiljaka s motrišta obrade (razrade). Tako se razlikuju: a) obrada običnih LC pošiljaka standardnih dimenzija b) posebna obrada AO pošiljaka, odnosno krupnih pismovnih pošiljaka c) obrada preporučenih i vrijednosnih pošiljaka d) obrada paketa

- ulazi u sustav su nezavisne veličine koje su rezultat utjecaja brojnih vanjskih čimbenika. Izlazi imaju značajke zavisnih veličina koje odraţavaju funkcioniranje sustava, ali bitno ovise o organizaciji transporta i matrici veza ulazno-izlaznih smjerova pošiljaka. Uz ispunjene osnovne zadaće preraspodjele ulaznih pošiljaka po smjerovima izlaza uz ograničenja, dobrota sustava se ocjenjuje kroz pokazatelje rokova obrade, kašnjenje i gubitke pošiljaka, racionalnost trošenja resursa...

- rokovi obrade ovise o vrsti i kategoriji pošiljke: a) za LC pošiljke – TGPS (vrijeme zadrţavanja pošiljke): 30 do 120 min b) za AO pošiljke - TGPS : 60 do 180 minuta c) za pakete - TGPS: 90 do 240 minuta

- tehnologija obrade knjiţenih pošiljaka sadrţi posebne postupke kartiranja i odvojeno skladištenje pojedinih pošiljka (pr. vrijednosnih). Suvremena rješenja obrade pošiljaka temelje se na primjeni poštanskog broja, odnosno poštanskog koda, što uključuje bar-kodiranje i optičke čitače (OCR) za strojno tiskane ili rukom pisane adrese

- tijek običnih pismovnih (LC) pošiljaka u automatiziranom PC slijedi: selekcija ulaznih pošiljaka, međuskladištenje (stokiranje), sređivanje pošiljaka, označivanje pošiljaka od velikih korisnika, poluautomatsko kodiranje, označivanje pošiljaka prispjelih iz pošti ili PC, postupak prethodnog dijeljenja (odvajaju se pošiljke bez koda, ţurne i zrakoplovne, te one za velika mjesta ili posebne pravce), postupak automatskog čitanja kodiranih pošiljaka, dijeljenje pošiljaka prema izlaznim smjerovima

- tijek pismovnih pošiljaka u neautomatiziranom PC slijedi: prihvat pošiljaka iz kovčeţića, sređivanje, ručno stavljanje otiska ţiga, strojno stavljanje otiska ţiga, prihvat pošiljaka iz zaključaka dopremljenih na obradu u PC, otvaranje zaključaka prispjelih za obradu u PC odvajanjem običnih LC, AO i knjiţenih pošiljaka, obrada knjiţenih pošiljaka (kartiranje), usmjerivanje sveţnjeva LC i AO pošiljaka (nakon podjele), ukrcaj zaključaka u vozilo


34

TRANSPORT Prijevoz:

- poštanski transport je sloţeni sustav i proces premještanja transportnih entiteta korištenjem različitih prometnih entiteta i prometnica.

- Opća klasifikacija (vrste transporta) a) interni transport unutar poštanskog objekta b) prijevoz pošiljaka između jedinica poštanske mreţe c) prijevoz pošiljaka u funkciji koncentracije d) prijevoz pošiljaka u funkciji difuzije e) prijevoz poštanskog osoblja f) prijevoz putnika

- ostali kriteriji za podjelu poštanskog transporta: a) područje obavljanja: interni (unutar jedinice poštanske mreţe), mjesni (na području naselja ili grada), međumjesni (između naselja na području jedne regije), međumjesni magistralni (između ţupanija), međunarodni (kontinentalni i interkontinentalni)

b) organizacijsko ustrojstvo: prijevoz vlastitim sredstvima, ugovorni prijevoz pošiljaka, prijevoz redovitim linijama javnih prijevoznika

c) predmet ili supstrat transporta: pojedinačne (komadne) pošiljke, pošiljke u poštanskim vrećama ili kontejnerima, prijevoz osoblja ili putnika

d) redovitost linija: redovite poštanske linije, izvanredne, te pojedinačni "slobodni" prijevozi

e) vrsta prometnih sredstava i prometnica: cestovni, ţeljeznički, zračni, pomorski i riječni

- prijevoz je središnja faza tehnološkog procesa prijenosa između izvorišta i odredišta. Obavlja se nakon otpreme, a nakon njega slijedi faza prispijeća u odredišni poštanski centar ili ured

- ulazi su sastavljeni zaključci (P-vreće ili kontejneri) kao transportni entiteti sa zajedničkim adresama, operatorski kompleks TTR kojim se opisuje tehnologija prijevoza ima zadaću promijeniti prostorne koordinate zaključka njegovim fizičkim premještanjem u definiranim rokovima. Izlaz iz faze transporta su upravo promijenjene prostorne i vremenske koordinate zaključka/pošiljaka tako da je očuvan integritet i neizmijenjeno stanje pošiljaka

- funkcioniranje poštanskog sustava zahtijeva da sve jedinice poštanske mreţe i tehnička sredstva za prijam i uručenje pošiljaka budu međusobno povezani na siguran, učinkovit i ekonomičan način

- poštanski tehnolog koristi prometna sredstva iz svih prometnih grana i sve vrste prometnica kako bi osigurao funkcioniranje poštanskog sustava. Poštanski operator ima ulogu organizatora ili sustavnog integratora, a poštansko-prometne veze moraju biti usklađene međunarodnim i globalnim poštanskim linijama

Naĉela organizacije poštanskog transporta:

- načela predstavljaju niz temeljnih uputa i pravila za organizaciju. To su: a) raspolagati relevantnim informacijama o stanju prometnica, te planovima izgradnje i razvoja ţeljeznica, zračnih luka, cestovnih vozila…

b) raspolagati podacima o geoprometnim obiljeţjima i prirodnim predispozicijama za obavljanje prometa (veličina, oblik i granice, reljefne barijere, topologija zemljišta, klima, vrijeme, …)


35

c) stalno pratiti razvoj prijevoznih i prekrcajnih sredstava u cilju njihove učinkovite primjene u transportu

d) uskladiti prednosti tipizacije i zahtjeve za što boljom prilagodbom specifičnostima poštanskog transporta

e) surađivati s drugim javnim prijevoznicima radi zajedničkog korištenja vozila f) osigurati da PC raspolaţu odgovarajućom količinom i strukturom vozila g) koristiti usluge drugih prijevoznika, te servisnih radionica kada je to ekonomičnije rješenje

h) pravilno osigurati i zaštiti pošiljke u pripremno-završnim radnjama i tijekom prijevoza

i) različitim mjerama utjecati na smanjenje cijene transporta j) sustavno poboljšavati poštansko-transportne veze, te uključivati nova rješenja TK sustava u prijenosu pošiljaka s informacijskim sadrţajem

Ustrojstvo organizacije:

- organizacija je normativno uređena temeljnim aktom Opći red prijevoza, Ustrojstvo tehnologije i slično. Tim aktom ustrojava se za godinu dana unaprijed sustav prijevoza u unutarnjem i međunarodnom prometu, obuhvaća utvrđivanje poštanskih linija, izbor prijevoznika, prijevoznog sredstva i njegova kapaciteta, te izradu reda prijevoza, odnosno terminiranje

- za velike zemlje organizacija je strukturirana na tri razine. a) Prva obuhvaća redovite poštanske linije s osnovnim zadacima koncentracije svih pošiljaka zaprimljene do određenog vremena i difuzija pošiljaka koje su noćnim poštansko-transportnim vezama prispjele u PC. Tu se koriste prijevozna sredstva u vlasništvu poštanskog operatora (različite vrste cestovnih vozila)

b) Druga obuhvaća linije kojima su međusobno povezani PC. Na toj razini organizira se prijevoz pošiljaka nakon obavljene koncentracije i obrade pošiljaka u večernjim satima. Prijevoz se obavlja tijekom noći kako bi se pošiljka zadrţavala što kraće vrijeme. Vozni se redovi utvrđuju temeljem propisanih rokova i zahtjeva kvalitete prijevoza

c) Treća razina obuhvaća poštanske linije u međunarodnom prometu, kao i prijevoz zaključaka između glavnih PC. Prijevoz se obavlja dnevnim i noćnim poštansko-transportnim vezama. Prijevozna sredstva su zrakoplovi, cestovna vozila, te putujuće pošte u ţeljezničkim vagonima

Ĉimbenici izbora prijevoznih sredstava:

DPSr,t = f (BP, RV, OZ, RK, TR)r,t - DPSr,t – odluka o izvoru prijevoznih sredstava za r-tu relaciju u vremenu t - BP – čimbenik očekivane brzine prijevoza na predmetnoj relaciji - RV – čimbenik redovitosti voţnje - OZ – čimbenik osiguranja i zaštite pošiljaka u prijevozu i pripremno-završnim

radnjama - RK – čimbenik racionalnosti korištenja vozila - TR – čimbenik prijevoznih troškova

OdreĊivanje kapaciteta prijevoznih sredstava:

- temeljnim aktima kojima se ustrojava organizacija i tehnologija prijevoza, određuju se poštansko-transportne veze, odnosno linije i pravci usmjerivanja, prijevozna sredstva i kapaciteti, te kartovne sveze u unutarnjem i međunarodnom prometu


36

- u dizajniranju sustava prijevoza potrebno je poznavanje prosječnih količina pošiljaka i njihove varijacije tijekom promatranog vremena, pravilan izvor prijevoznih sredstava i sučelja, te odgovarajući kapaciteti prijevoznih sredstava

- za određeni tip prijevoznog sredstva utvrđuju se a) teţinski koeficijenti Kxi

T – govori kolika je prosječna teţina jedinice tereta neke vrste izraţena u tonama

b) prostorni (površinski) koeficijenti K xiS,j – govori koliko prosječnih

jedinica tereta zauzima površine na podu vozila za promatrani tip prijevoznog sredstva

Tabelarni prikaz koeficijenata i teţine: Za kamione Za vagon putujuće pošte

xi K xiS,j Q xi

S,j KxiT

tona Qxi

T t/m2

K xiS,j Q xi

S,j KxiT

tona Qxi

T t/m2

1 – pismovne vreće 0,03 33 0,020 0,660 0,0393 25 0,020 0,5 2 – paketske vreće 0,07 14 0,030 0,420 0,07 11 0,030 0,33 3 – paketi izvan vreća 0,0146 68 0,008 0,544 0,0156 64 0,008 0,512 4 – sveţnjevi tiska 0,07 143 0,010 1,430 0,008 125 0,010 1,25 Racionalizacija poštanskog transporta:

- racionalizacija znači promišljeno djelovanje na poboljšanju, pojednostavljenju i pojeftinjenju procesa proizvodnje ili usluţnog procesa, kao i na povećanju proizvodnosti rada.

- uključuje: a) poboljšanje načina i postupaka rada u poštanskim jedinicama b) optimizaciju rasporeda djelatnika i drugih resursa c) primjenu tehnike mehanizacije i automatizacije u obradi pošiljaka d) povećanje brzine prijenosa pošiljaka e) poboljšanje kvalitete usluţivanja korisnika f) informatičku podršku upravljačkim odlukama …

Osnovni pristup i mogući sadrţaji racionalizacije obuhvaćaju prijevozne potrebe, supstrat prijevoza, rokove, kvalitetu usluga, izbor metoda transporta, strukturu P-mreţe, koncentraciju pošiljaka, kapacitete prijevoza, manipulativne postupke, evidencije i praćenje pošiljaka, te korištenje kapaciteta kako bi ih potom uskladili i koordinirali da bi se postigla efikasnost, efektivnost i ekonomičnost. Načela koja je postavio još Rene Descartes su:

a) načelo evidencije – statističke i druge evidencije, činjenice i dokazi b) načelo analize – raščlamba na sastavne dijelove koji se posebno istraţuju c) načelo sinteze – povezivanje istraţivanog u svrhovito cjelovito rješenje d) načelo kontrole – zaključci trebaju slijediti tek nakon provjere ili pokusa e) načelo predviđanja i planiranja – treba unaprijed predvidjeti okolnosti pod kojima će se budući rad i procesi odvijati, time se uvodi sustavnost i osmišljeno postupanje

f) načelo podjele rada – omogućuje efikasnije i učinkovitije djelovanje. Postoje horizontalna i vertikalna podjela rada

g) načelo pripreme rada – zahtijeva da se za svaki posao unaprijed osiguraju potrebni uvjeti za njegovo izvršenje. Time se poboljšava operativno djelovanje, kvalitete i kvantiteta učinaka

h) načelo ukidanja nekorisnih (povratnih) hodova – znači sustavno minimiziranje svih nepotrebnih razmaka u prostoru i vremenu

i) načelo pojednostavljenja rada – odnosi se na otkrivanje i uklanjanje neučinkovite uporabe opreme, materijala, prostora, vremena i čovjekova napora


37

j) načelo povezivanja – znači da se jednaki ili srodni poslovi što više pribliţe u prostoru i vremenu, te bi se tako osiguralo rentabilno uvođenje mehanizacije i automatizacije u njihovoj obradi

k) načelo unifikacije – odnosi se na normizaciju i tipizaciju postupaka, procesa, opreme, pribora, uvjeta rada i drugo

Analitiĉki pokazatelji racionalnosti poštanskog transporta:

- omogućuju praćenje racionalnosti i ekonomičnosti poštanskih cestovnih vozila su: a) koeficijent redovitosti voţnje Kred – određen je omjerom stvarno obavljenog prijevoza i propisane poštanske linije prema redovima prijevoza

b) koeficijent pravilnosti voţnje Kprv – odnos obavljenog prijevoza u vremenskom trajanju (sati), prema prosječnom vremenu što je stvarno postignuto

c) procjena voznog parka Ainv – veličina voznog parka utvrđuje se inventarskim popisom svih vozila

d) koeficijent tehničke ispravnosti voznog parka Kisp – omjer ispravnih auta i inventarnim popisom auta

e) koeficijent iskorištenja voznog parka Kisk – određuje se stavljanjem u odnos autodana u radu i inventarskih autodana

f) koeficijent iskorištenja tehnički ispravnog voznog parka Kiskt = ADinv – (ADnrd + ADnsp) / (ADinv – AD nsp)

g) prosječno dnevno korištenje vozila Tsrd – određuje se iz odnosa broja sati u radu tijekom određenog razdoblja i brojem kalendarskih dana u istom razdoblju

h) eksploatacijska brzina vozila vE – odnos između prijeđenog puta u km (de) i ukupnog vremena (TSV, sati) u kojem je vozilo prema voznom redu bilo u prometu

i) prijeđeni put vozila – LV/GOD = ve × Tsrd × 365 × Kisk j) koeficijent iskorištenja voţnje Kiv– određuje se iz odnosa korisne i ukupne voţnje k) pokazatelj ukupnog broja potrebnih vozila

PRIJEVOZ ŢELJEZNICOM Do 70-tih je bio dominantan oblik prijevoza na srednje i velike udaljenosti, odnosno magistralnim linijama. Prijevoz se obavljao putem tzv. putujućih pošta koje su realizirane u posebnim poštanskim vagonima opremljenim za skladištenje pošiljaka i manipulativne postupke obrade (otvaranje i zatvaranje zaključaka, svrstavanje i dijeljenje pošiljaka….) PRIJEVOZ CESTOVNIM MOTORNIM VOZILIMA Danas predstavlja dominantan oblik prijevoza na kraćim i srednjim udaljenostima. Pritom se koriste kombi vozila, furgoni, posebni poštanski kamioni, autobusi, motocikli i slično. Vozila su najčešće u vlasništvu poštanskog operatora. Prednosti vlastitog prijevoza su prilagodba voznog reda zahtjevima korisnika i mogućnostima, razmjena pošiljaka neposredno u poštanskom objektu, povećana sigurnost i zaštita pošiljaka, prijevoz putnika i osoblja, moguća tipizacija vozila i slično. PRIJEVOZ ZRAKOPLOVIMA Osnovna prednost je u brzini prijevoza, a osnovni nedostatak u veličini troškova. Postoje redovite putničke i vlastite poštanske linije. Osobito značenje za ostvarenje visoke kvalitete prijenosa ima uvođenje noćne zrakoplovne poštansko-transportne mreţe. PRIJEVOZ BRODOVIMA Linijama obalne plovidbe za povezivanje PJ na otocima, linijama duge plovidbe za prijevoz paketskih pošiljaka u prekooceanskom prometu. Ovakav je oblik prijevoza danas vrlo rijedak.


38

Kontejneri - transportni uređaji su normizirani uređaji (palete, kontejneri) dio prijevoznog sredstva čija je svrha unaprijediti transportni proces

- kontejner je posuda pravokutnog oblika, nepromočiva, štiti robu od kvarenja i gubitaka, primjenjuje se za prijevoz i smještaj određenog broja teretnih jedinica, moţe se odvojiti od prijevoznog sredstva i manipulirati njime kao homogenom jedinicom bez prekrcaja robe smještene u njemu

- primjenjuju se kao tipizirane posude koje mogu prihvatiti veći broj poštanskih vreća, poštanskih paketa, te druge pošiljke

- u primjeni su mali kontejneri volumena 1-3 m3 koji mogu sadrţavati 20 ÷ 30 poštanskih vreća, 50 ÷ 60 paketa, 100 i više sveţnjeva tiska

- veliki kontejneri su volumena do 60 m3, a mogu primiti do 30000 kg pošiljaka - osnovne tehničko tehnološke značajke malog poštanskog kontejnera su:

a) volumen 1-3 m3 b) dimenzije su prilagođene standardnim paletama (80×120 cm) s visinom do

170 cm c) opremljen je kotačima i kukom za vuču d) izrađen je od lakših materijala, ali tako da je konstrukcija dovoljno čvrsta e) prilagođen je dizanju i spuštanju u vozilo f) sadrţaj je zaštićen i moguće ga je zaključati

- uz postupak prekrcaja kontejnera s pošiljkama potrebno je osigurati odgovarajuće informacijsko praćenje tog procesa u skladu sa zahtjevima tehnologije

Kontejnerizacija

- kompleksan proces primjene kontejnera sa svrhom racionalizacije prijevoza robe i prekrcajnih manipulacija

- pristup projektiranju kontejerizacije (i paletizacije) mora se temeljiti na utvrđenoj dinamici i racionaliziranim tokovima pošiljaka na promatranom području

- načela kojih se valja pridrţavati pri planiranju i uvođenju kontejnerizacije su a) na prvoj transportnoj razini i udaljenostima manjim od 200 km (na području gradske i prigradske mreţe) treba usmjeriti prema transportu poštanskih paketa i AO pošiljaka

b) u međumjesnom transportu treba obuhvatiti poštanske pakete i neprioritetne pismovne pošiljke

c) na duljim relacijama obuhvaća transport paketa i AO pošiljaka koristeći specijalizirana vozila ili posebne vagone

d) pošiljke prve kategorije prioriteta na kraćim udaljenostima transportirati na klasičan način, tj. u poštanskim vrećama

e) u PC formirati paketske kontejnere primjenom kontejnera odgovarajućih kapaciteta

f) strukturu kontejnerske poštanske transportne mreţe modelirati u skladu sa zahtjevima prometne potraţnje, razrađenih veza, tipskih vozila, tipizirane ambalaţe i opreme, mehanizacija i automatizacije u poštanskim središtima

- pripremne aktivnosti obuhvaćaju: a) osiguranje pretpostavke za optimalan izbor tipa kontejnera b) osiguranje tipizacije prateće opreme c) pristup projektiranju i rekonstruiranju radnih površina d) razviti suradnju s ostalim kontejnerskim terminalima (ţeljeznički, cestovni, zračni, lučki)

- način punjenja i praţnjenja kontejnera moţe biti manualni ili mehanizirani


39

Rentabilnost kontejnerizacije - pozitivni učinci, odnosno prednosti moraju nadilaziti ukupne troškove i negativnosti - pozitivni učinci proizlaze iz:

a) brţe manipulacije u svim fazama prijenosa b) dobrog osiguranja pošiljaka c) uštede u radnoj snazi d) sniţenja troškova e) manjih potreba i ušteda poštanskih vreća f) umanjenja prašine koja prati rad s poštanskim vrećama

- nepovoljni učinci: a) povećanje neiskoristive mase vozila za teţinu kontejnera b) zahtjev za pratećom prekrcajnom mehanizacijom i uređajima c) potrebna prilagodba vozila ili nabavka tipskih vozila prilagođenih

kontejnerima d) potrebna adaptacija prostornih površina PC e) visoki troškovi početnih investicija f) povećane mogućnosti ozljeda na radu

Palete

- 1. definicija: nosivo postolje, odnosno podloţak na koji se slaţu manje jedinice tereta u cilju okrupnjivanja krcajne jedinice u prekrcajnoj manipulaciji i transportu

- 2. definicija: transportni uređaj – naprava izrađena od različitih materijala, a osnovna joj je zadaća omogućiti oblikovanje optimalne jedinice manipuliranja

- 3. definicija: to je krcajna podloga sastavljena od dva poda razdvojena međupodnicama ili jednog poda oslonjenog na noţice, tako da se njome lako manipulira viličarem ili paletnim kolicima

- palete se mogu podijeliti s obzirom na: a) oblik palete b) dimenzije c) namjenu d) vrstu materijala i drugo

- u odnosu na kontejnera znatno je laganija i pogodnija za manipulaciju - uvođenje palete pomaţe brţem i lakšem razvrstavanju i slaganju pošiljaka, te za unaprjeđenje internog transporta

Paletizacija

- kompleksan proces primjene paleta radi racionalizacije prijevoza robe i prekrcajnih manipulacija

- bitna pretpostavka za kontinuiranost paletnog toka je pribliţna ujednačenost polaznog i povratnog toka paleta


40

PRISPIJEĆE

- četvrta faza tehnološkog procesa prijenosa pošiljaka između izvorišta i odredišta - inputi proizlaze iz transporta, a outputi iz uručenja - unutar faze prispijeća potrebno je razlikovati dvije osnovne podskupine tehnoloških

postupaka: a) TPZ – preuzimanje zaključaka, što uključuje iskrcaj, provjeru i otvaranje zaključaka

b) TOP – orada prispjelih pošiljaka (s pripremom uručenja) - preuzimanje zaključaka obavlja se prema propisanim poštansko-transportnim vezama,

odnosno pregledu kartiranja - zaključci se preuzimaju na osnovi podataka upisanih u odgovarajući obrazac, a preuzimanje kartiranih pošiljaka temeljem podataka upisanih u Kartu i to komisijski

- sve nepravilnosti potrebno je riješiti prije otvaranja ili daljnjeg prosljeđivanja - rokovi obrade pošiljaka u PC ovise o prioritetu pošiljaka, organizaciji prijevoza i dinamici prispijeća. Vrijeme zadrţavanja prioritetnih pošiljaka je 20-180 minuta, a neprioritetnih 5 sati

- veličina prometa, odnosno količina pošiljaka, rokovi prerade i redoslijed odlaznih poštansko-transportnih veza, čimbenici su koji određuju potreban broj djelatnika, prekrcajnu mehanizaciju, sredstva internog prijevoza i kapacitete strojeva za obradu pošiljaka

Preuzimanje zakljuĉaka:

- obavlja se na osnovi definiranog redoslijeda prispijeća i propisanog obrasca (Pregleda razmjene ili Spiska razmjene). Ako taj obrazac nedostaje, preuzimanje paketa će se obaviti tvorbom tzv. nalaznog pregleda razmjene uz brzojavni zahtjev prema otpremno pošti za potvrdu stvarnog stanja

- smatra se da ej donositelj ovlašteni i legalni predstavnik za razmjenu - redoslijed razmjene: EMS, S, V, VP, Z, z, P - prioritet imaju tzv. oštre i putujuće pošte - preuzimanje potvrđuje djelatnik PC otiskom poštanskog ţiga i potpisom - posebnim pravilima regulirani su postupci s neispravnim poštanskim vrećama. Neispravna vreća je oštećena ili nepropisno opremljena poštanska vreća. Neispravnost moţe biti posljedica neodgovarajućih postupaka pri sastavljanju zaključka ili pak nepravilnog rukovanja vrećom. Uzroci nepravilnosti mogu biti objektivni bez subjektivne krivnje djelatnika koji su rukovali vrećom. Neispravna vreća koja glasi na drugu poštansku jedinicu a ima manje oštećenje ili nema dovoljno vremena za komisijsko otvaranje, pošiljka se neće otvarati nego će se staviti u drugu ispravnu vreću, na koju se potom stavlja ţig i ispisuje naziv poštanske jedinice podrijetla i odredišta i potom otprema prvom poštansko-transportnom vezom. Najčešće vrste neispravnosti su:

a) poderana ili ušivana vreća b) neispravna ili otvorena brava c) nema zatvornice ili je nepotpuna (potpis, otisak ţiga…) d) nedostaje otisak na pečatnom vosku ili plombi


41

Otvaranja zakljuĉaka i preuzimanje pošiljaka: - nakon preuzimanja zaključaka i provjere ispravnosti vreće pristupa se otvaranju vreće i preuzimanju pošiljaka. Prispjele vreće – zaključci otvaraju se jedna za drugom

- kod zaključaka s više vreća prvo se otvara ona na kojoj je oznaka "K" jer se u njoj nalazi karta. Ambalaţu zaključka obavezno je sačuvati sve dok se ne utvrdi da je sadrţaj vreće tog zaključka prispio u ispravnom stanju

- otvorenu vreću potrebno je isprazniti i provjeriti da li je prazna. Iz sveţnja u kojem se nalazi karta preuzimaju se pojedinačno kartirane pošiljke (uz usporedbu podataka pošiljke s upisom) i brojno kartirane pošiljke (uz usporedbu izbrojenih pošiljaka s brojem upisanih u karti)

- kao potvrda da su pošiljke pravilno preuzete stavlja se olovkom u boji znak sravnjenja. Nakon preuzimanja svih kartiranih pošiljaka na kartu se stavlja otisak poštanskog ţiga i potpisi djelatnika koji su vreću otvorili i preuzeli pošiljke

- obične pismovne pošiljke preuzimaju se uz provjeravanje pravilnosti usmjerenja sveţnjeva

- paketski zaključci iz zatvorenih ţeljezničkih kola obavlja se u suradnji sa ţeljezničkom postajom tako da se vagon u najkraćem vremenu nakon prispijeća postavi na pogodno mjesto za iskrcaj. Vagon otvara komisija. Ako se prije otvaranja uoči neispravnost, organizira se zajednička komisija koja utvrđuje pravo stanje i sastavlja zapisnik o tome

Postupak prekartiranja zakljuĉaka:

- prekartiranje je poseban postupak kojim se odstupa od pravila da zaključak moţe preuzeti i otvoriti samo ona poštanska jedinica kojoj je on upućen. Prekartiranje zaključaka podrazumijeva otvaranje zaključaka i preuzimanje pošiljaka u poštanskoj jedinici za koju ne glasi zaključak

- slučajevi kada se zaključak prekartira: b) kada se izgubi veza kojom je zaključak trebalo otpremiti, a pošiljke će brţi prispjeti u odredište ako se prekartiraju

c) ako je zaključak morao biti otvaran zbog neispravnosti vreće, te je sastavljen zapisnik o nepravilnosti vreće

- za kartu prekartiranog upisuje se "Prekartirano", stavlja otisak ţiga i potpis djelatnika koji je obavio prekartiranje

Tehnologija obrade pošiljaka u PC:

- tehnologija i organizacija prispijeća pošiljaka usko su povezane s postupkom pripreme pošiljaka za uručenje

- ključni tehnološki postupak nakon preuzimanja, a prije uručenja je dijeljenje pošiljaka - dijeljenje se najvećim dijelom obavlja primjenom strojeva za automatsku podjelu pošiljaka

- dijeljenje moţe biti prethodno (usmjerivanje sveţnjeva) i dijeljenje pošiljaka na dostavne rajone koji moţe biti jednofazno i dvofazno. Dvofazno dijeljenje moţe biti prema abecednom sustavu, zonskom i kodnom

- postupak prethodnog usmjerivanja ima zadaću da preuzete pošiljke usmjeri na radna mjesta na kojima će se obaviti naredni tehnološki postupci. Postupak počinje otvaranjem vreća, a završava usmjerivanjem sveţnjeva do radnih mjesta za detaljnu podjelu pošiljaka. Tijekom procesa usmjerivanja odvajaju se:

b) knjiţenje pošiljke c) obične LC pošiljke d) glomazne pismovne pošiljke(AO) s tiskanicama (novinama i časopisima)


42

e) sveţnjevi LC i AO pošiljaka što se upućuju putem pretinaca f) sveţnjevi za decentralizirane dostavne pošte g) sveţnjevi za velike korisnike i dr

- nakon odvajanja naznačenih vrsta i kategorija pošiljaka one se sredstvima internog transporta prenose do odgovarajućih radnih mjesta ili opreme za automatsku podjelu pošiljaka

- jednofazno ili izravno dijeljenje na dostavne rajone znači da se sve pošiljke raspoređuju po pripadajućem rajonu u jednokratnom procesu. Primjenjuje se u manjim poštanskim jedinicama ili u velikim za one vrste i kategorije kojih je u manjim količinama

- dvofazno ili posredno dijeljenje znači da se podjela izvodi u dva potprocesa koji slijede jedan iza drugog. Krajnji cilj je pošiljke svrstati prema dostavnim rajonima

- abecedni znači da se pošiljke svrstavaju prema početnom slovu u nazivu ulice i pripadaju primarnoj dvofaznoj fazi

- zonski sustav također pripada primarnoj fazi, a znači da se pošiljke svrstavaju prema zonama dostavnog područja grada

- sekundarna faza ima zadaću izdvojiti pošiljke koje pripadaju istom dostavnom rajonu - tijek pošiljaka u prispijeću obuhvaća prispijeće zaključaka, otvaranje zaključaka, prethodno usmjerivanje, pripremu ţurnih pošiljaka za uručenje, priprema preporučenih pošiljaka za uručenje, priprema uputnica i uplatnice, te novca za isplate na domu i kreditnih i drugih novčarskih isprava za dostavu. Slijedi dijeljenje LC pošiljaka, koncentracija pošiljaka po dostavnom rajonu, slaganje zaključaka za velike korisnike, dijeljenje AO pošiljaka, te sastavljanje zaključaka za velike korisnike i priprema paketa za uručenje


43

URUĈENJE - u okviru tehnologije uručenja pošiljaka proučavaju se načini, pravila i postupci vezani za pripremu i predaju pošiljke iz pošte osobi koja je u adresi naznačena kao primatelj. U skladu s općim i posebnim odredbama pravilnika o poštanskim uslugama, pošiljka se moţe uručiti na više načina:

b) dostava u domu primatelja c) isporuka u poštanskom uredu d) vraćena pošiljatelju ako je neuručiva

- dostavna se područja dijele na uţa, šira i najšira. Uţa obuhvaćaju mjesto u kojem poštanski ured ima sjedište i gdje se dostava obavlja šest puta u tjednu. Šire obuhvaća naselja izvan granica uţeg dostavnog područja do udaljenosti od 10 km mjereno po javnoj cesti, obavlja se triput u tjednu. Najšire područje obuhvaća rjeđe naseljena područja od granice šireg dostavnog područja do granice druge dostavne pošte, gdje se dostavlja obavlja dvaput u tjednu

- osnovni sadrţaj uručenja promatra se kroz tri skupine tehnoloških procesa: b) priprema uručenja Tpu – slijedi nakon svrstavanja i otvaranja sveţnjeva, odnosno podjele pošiljaka. Predodređeni su vrstom i kategorijom pošiljaka za obične pismovne pošiljke, pošiljke s potvrdom o primitku, paketa, te EMS pošiljaka i dr

c) dostava pošiljaka Tds – dominantan dio tehnologije i organizacije uručenja. Temeljna pitanja su: određivanje dostavnih rajona, izbor sustava dostave (centralizirani, decentralizirani, kombinirani, integrirani), organizacija dostave s obzirom na vrste pošiljaka (mješovita, posebna), praćenje učinaka listonoša, posebni postupci u dostavi i drugo

d) isporuka pošiljaka Tis – usko vezana uz dostavu jer slijedi rješenja dostave pošiljaka

- relacije koje vrijede između tih skupina imaju tehnološki, organizacijski, te pravno-regulativni sadrţaj

Priprema pošiljaka za uruĉenje:

- nakon obavljenog preuzimanja pošiljaka i otvaranja sveţnjeva potrebno je provjeriti ispravnost pošiljaka te iz razvrstati:

a) za dostavu b) za isporuku c) za uručenje tzv. vojnim ekspeditima d) izdvojiti pošiljke za portiranje

- priprema se razlikuje za svaku vrstu i kategoriju pošiljke: a) obične pismovne pošiljke - za pošiljke veće mase (>1kg) se stavlja nadnevak prispijeća i popunjava obavijest o prispijeću pošiljke

b) ţurne pošiljke c) isplate, odnosno poštanske i brzojavne uputnice d) dostava i isporuka pismovne pošiljke za koje se izdaje potvrda o primitku –

vodi se dnevno u jednom primjerku za svaki dostavni rajon e) dostava i isporuka paketa – prvenstveno se provjerava ispravnost upisivanjem u knjige prispjelih paketa i dostavne knjige. Vrlo ţurni paketi se upisuju u posebne knjige

f) EMS pošiljke – priprema se obavlja nakon provjere pravilnosti upisivanjem u Dostavnu knjigu i zaduţenjem listonoše u Pregledu zaduţenje ili razduţenje ili Pregledu rada (s oznakom EMS)


44

- postupak portiranja (porto = poštarina, vozarina) provodi se za pisma i dopisnice za koje nije plaćena ili je nedovoljno plaćena poštarina. Djelatnik stavlja oznaku PORTO POTARINA s novčanim iznosom koji nedostaje poštarini uvećanoj za iznos utvrđen cjenikom. Portiraju se pisma i dopisnice u unutarnjem i međunarodnom prometu s oznakom T. Prihod od porto poštarine upisuje se kao naplata u gotovini u Račun prihoda ili se lijepe poštanske marke ili naljepnice šalterskih strojeva

Temeljna zadaća i oblici organizacije dostave:

- nacionalni poštanski operator ima zadaću u propisanim rokovima obaviti dostavu svih prispjelih pošiljaka u stan ili poslovnu prostoriju primatelju. Ostvarenje te zadaće na efikasan i troškovno racionalan način zahtijeva dobru organizaciju i odgovarajuću tehnologiju. Organizacija i tehnologija dostave ovise od raznim čimbenicima:

a) prostornom obuhvatu, odnosno veličini naselja i dostavnog područja b) veličini prometa c) zemljopisno-topoloških značajki, odnosno terenskim uvjetima d) raspodjeli poslovnih, stambenih i drugih zona e) broju i strukturi stanovništva f) raspoloţivosti tehnički sredstava u dostavi g) relacijama i međusobnim odnosima između relevantnih čimbenika koji određuju organizaciju i tehnologiju

- ako se dostava promatra kao sustav, treba odrediti granice tog sustava i njegove ključne elemente, te relacije između elemenata i okoline. Sustav treba dizajnirati tako da se ostvari maksimalna tzv. dobrota sustava što uključuje kriterije rokova dostave, efikasnosti, učinkovitosti, troškovne racionalnosti, zadovoljstvo korisnika

- dostavno se područje dijeli na uţe, šire i najšire - osnovni oblici organizacije mogu biti centralizirani, decentralizirani, kombinirani i

integrirani Centralizirani sustav dostave:

- jedna poštanska jedinica obavlja zadaću dostave za cijelo područje, bez obzira da li se na tom području nalazi više poštanskih jedinica. Takav se sustav najčešće primjenjuje jer štedi na prostorijama za listonoše, racionalizira se priprema za dostavu i poboljšava kvaliteta dostave

- prednosti: veća koncentracija i racionalnije korištenje tehničkih sredstava i radne snage, niţi fiksni troškovi, lakše uklanjanje pogrešaka u usmjerivanju, bolje iskorištenje tehničkih pomagala u pripremi uručenja, uštede u transportu i drugo

- nedostaci: znatna udaljenost rubnih područja dostavnih rajona, smanjena proizvodnost listonoše, posebni troškovi za prijevoz listonoše do udaljenih točaka, za veća naselja nastaju problemi udaljenosti i pristupa korisnika poštanskih pretinaca

Decentralizirani sustav dostave:

- oblik dostave primjenjiv u većim gradskim područjima gdje se dostava obavlja iz više poštanskih jedinica

- prednosti: dostavni rajoni su blizu dostavne pošte, pa je smanjeno neproizvodno vrijeme, moguće je organizirati višekratni izlazak za dostavu istih listonoša, mogućnost primjene pomoćnih prijevoznih sredstava za dostavu krupnih pošiljaka, mogućnost da listonoša obavlja prikupljanje pošiljaka iz poštanskih kovčeţića, manja udaljenost i olakšan pristup za korisnike poštanskih pretinaca i drugo

- nedostaci: višekratna obrada i priprema pošiljaka za dostavu i isporuku, sloţenost i posebni zahtjevi primjene adresiranja, mogućnost zakašnjenja uručenja, povećana


45

uporaba motornih sredstava i tehničkih pomagala, troškovi dodatnih prostorija za listonoše i slično

- vrste decentralizacije: a) potpuna – vrlo je rijetko u uporabi. Pošiljke prispijevaju u sve poštanske jedinice na promatranom području. Svaka pošta raspolaţe vlastitim dostavnim područjem (rajonom), određenim brojem listonoša i poštanskim pretincima. Između svih pošta postoje transportne veze za razmjenu i preusmjerivanje pošiljaka

b) parcijalna – ukupno područje dostave podijeli se na dostavne zone s pripadajućim poštama koje obavljaju dostavu za svoje područje podijeljeno na odgovarajući broj dostavnih rajona. Samo pravilno adresirane pošiljke prispjet će u naznačenu dostavnu poštu, a ostale se upućuju na posredujuću obradu u centralnu poštu

Kombinirani sustav dostave:

- uvodi mehaniziranu i automatiziranu obradu pošiljaka. Pošiljke prispijevaju u centralnu poštu koja obavlja obradu i pripremu pošiljaka za uručenje

- prednosti: omogućuje znatnu racionalizaciju u pripremi, veću proizvodnost listonoša u dostavi, olakšanu primjenu računalne podrške

- nedostaci: visoka razina koncentracije pošiljaka, poštansko-transportne veze Integrirani sustav dostave korištenjem motornih vozila:

- sustav kojem jedna poštanska jedinica primjenom prikladnim motornih vozila obavlja dostavu pošiljaka

- zahtijeva kvalitetnu tehnološku i ekonomsku analizu izvodljivosti i opravdanosti mogućih rješenja

- modeli sustava: a) CDM – centralizirana dostava primjenom motornih vozila. Prednosti su učinkovitiji rad listonoša, smanjenje broja djelatnika koji ne ostvaruju zadovoljavajuće prihode, fizičko rasterećenje listonoše, bolji uvjeti rada za listonošu. Nedostaci su da listonoše na tako velikom području ne mogu dobro poznavati korisnike što je oteţavajuća okolnost, postoje problemi s uručenjem brzojava i ţurnih pošiljka, otpor korisnika koji ţele zadrţati stari način dostave

b) CIDEX – unaprijeđeni CDM s primjenom seoskog koda. Dostava pošiljaka na poseban način individualnim korisnicima na seoskom i gradskom području. Temeljna zamisao je da svaki dom i naselje ima u adresi upisan seoski kod sastavljen od broja pregratka zbirnog kovčeţića i broja sela

Oblikovanje dostavnih rajona:

- oblikovanje dostavnih rajona i njihova prilagodba u uvjetima dinamične okoline kontinuirana je zadaća za poštanske tehnologe. Osposobljene stručne sluţbe dobivaju zadaće praćenja svih relevantnih promjena na terenu, analizu i predviđanje, te predlaganje mjera za poboljšanje funkcioniranja sustava dostave. Prijedlog mjera, odnosno intervencije na dostavnim rajonima mogu biti:

a) pojedinačne – bitni i neodloţni zahvati koji nisu bili unaprijed planirani niti predviđeni. Takvih zahvata treba biti što manje

b) sustavske (studijske) – većina zahvata provodi se u vremenskom horizontu dvije do pet godina


46

- struktura dostavnih rajona određena je izabranim osnovnim oblikom dostave, te načinom dostave pojedinih vrsta i kategorija pošiljaka:

a) pismovni dostavni rajon b) paketski c) novčarski d) novinski e) dostavni rajoni za ţurne pošiljke f) dostavni rajoni za različite kombinacije pošiljaka

- podaci potrebni za oblikovanje dostavnih rajona i izradbu elaborata dostave su: a) podaci o količinama pošiljaka po vrstama i kategorijama b) podaci o strukturi korisnika – primatelja c) podaci o broju dostave, te vremena izlazaka na dostavu i povratka d) značajke horizontalne i vertikalne razvijenosti dostavnih točaka e) podaci o prosječnim teţinama pri izlasku za mješovitu i specijalizirane

dostave f) značajke itinerera listonoše (topografija, putanje, dizala…) g) podaci o duljini itinerera h) podaci o upravno-teritorijalnom ustrojstvu (granice grada, općina i slično) i) procjene navika i sklonosti korisnika

UtvrĊivanje itinerera za dostavni rajon:

- utvrđivanju itinerera pristupa se nakon razgraničenja prostornog obuhvata pojedinih dostavnih rajona, snimljenih zemljopisno-topografskih značajki terena i utvrđenih drugih elemenata od kojih zavisi optimizirano kretanje listonoše na dostavnom rajonu

- itinerer predstavlja crteţom i opisno definiran način i putanju kretanja listonoše na dostavnom rajonu. On je obvezni dio elaborata dostave i s njim moraju biti upoznati listonoša i kontrolor dostave. Listonoša se obavezan kretati po točno utvrđenom redoslijedu naznačenom u obrascu Putni list listonoše

- cilj optimizacije ili racionalizacije itinerera je da neproizvodno vrijeme i gubitke minimizira, te da se listonoša pojavljuje kod korisnika svaki put u pribliţno isto vrijeme. Alternativni načini kretanja listonoše su:

a) u jednom smjeru obavlja dostavu po parnim brojevima, a u povratku po neparnim

b) jedan listonoša obavlja dostavu po parnim brojevima, a drugi po neparnim c) listonoša se kreće cik-cak crtom tako da prelazi s jedne strane ulice na drugu

- pravilo je da se itinereri dvaju dostavnih rajona ne smiju međusobno ispreplitati jer bi to znatno usloţnjavalo pripremu pošiljaka za dostavu. Korisno je definirati objekte kojima treba dostaviti veće količine pošiljaka da se najprije dostavi njima i da se time listonoša brţe oslobodi tereta. Pored optimizacije kretanja na terenu, bitna je primjena poštanskih depoa, te odgovarajuća prisutnost korisničkih (kućnih) ormarića za uručenje pošiljaka. Pravilo je da listonoša ne bi smio biti opterećen s više od 15 kg pošiljaka (za pješake)

Model za analizu dostavnih rajona i uĉinka dostave:

- vaţno pitanje u analizi dostavnih rajona i operativnom realiziranju dostave je pravilno razgraničenje rajona i uravnoteţenje opterećenja, odnosno učinaka listonoša u dostavi. Pored iskustvenih spoznaja, neophodno je primijeniti i analitičke i numeričke metode za rješavanje tih problema

- modelski pristup zahtijeva da se odmah pri definiranju modela uoči minimalni broj relevantnih veličina kojima se moţe zadovoljavajuće dobro opisati problem. U modelu


47

određivanja dostavnih rajona s teţištem na učinku dostave, dvije ključne veličine (varijable) koje treba razmatrati su:

a) količine pošiljaka za dostavu b) duljina puta do zadnje točke dostave

Tehnologija i organizacija isporuke pošiljaka:

- isporuka je drugi osnovni način uručenja pošiljaka - temeljna rješenja tehnologije i organizacije isporuke određena su sljedećim pitanjima:

a) da li je u poštanskoj jedinici organizirana dostava pošiljaka b) koje vrste pošiljaka i u kojim količinama treba isporučiti u poštanskoj

jedinici c) u koje vrijeme prispijevaju pošiljke za isporuku

- ako poštanska jedinica obavlja dostavu na domu, u organizaciji prispijeća i pripreme isporuke treba predvidjeti odvajanje pošiljaka za isporuku u pošti, te odgovarajuću pripremu i upisivanje knjiţenih pošiljaka u isporučene dokumente

- u ovisnosti o vrsti i količini pošiljaka za isporuku poštanska jedinica treba organizirati: a) isporuku običnih pismovnih pošiljaka posredovanjem pretinaca b) šalterske radne kapacitete za isporuku knjiţenih i poste restante pošiljaka c) odgovarajuće skladište za paketske pošiljke što se isporučuju u pošti

- poštanska jedinica koja obavlja isporuku obavezna je postaviti tehnologiju i organizaciju isporuke tako da knjiţenje pošiljke budu raspoloţive primateljima u roku jednog sata od prispijeća

- osnovni način isporuke obuhvaća isporuku putem poštanskih pretinaca (centralizirano i decentralizirano), šaltera za isporuku (za obične pošiljke, knjiţene, poste restante i pakete) i isporuku za vojne pošte

- pošiljke koje se podiţu isključivo u pošti: pošiljke naslovljene na primatelja, adresirane na poste restante, pošiljke mase veće od 1 kg, ţurne pošiljke mase veće od 2 kg, tiskanice, sveţnjevi novina i časopisa, oštećenje i prepakiranje pošiljke, knjiţene pošiljke za koje nije uspjela dostava, vrijednosna pisma i paketi


48

KONTROLA Pojam i sadrţaj kontrole:

- kontrola je neophodna za uspješno funkcioniranje bilo kojeg sustava. Temeljna zadaća joj je osigurati kvalitetu usluga korisnicima uz uspješno i racionalno odvijanje tehnološkog i poslovnog procesa. Realizira se kroz različite organizacijske oblike, metode i postupke u svim fazama tehnološkog procesa

- to je stručna djelatnost usmjerena na provjeru i analizu pravilnosti, racionalnosti i učinkovitosti tehnološkog procesa, te osobito kvalitete usluga prema korisnicima. Cilj kontrole je iznalaţenje nepravilnosti, propusta i neracionalnosti, te utvrđivanje stvarnog stanja, materijalne istine, te pronalaţenje uzroka nedostataka i njihovo otklanjanje

- djelatnost kontrole uključuje sljedeće skupine postupaka: a) pregledavanje b) ispitivanje c) uspoređivanje d) prosuđivanje

- podjela kontrole: a) unutarnja (interna) – unutar organizacije b) vanjska (eksterna) – obavljaju ju drţavni inspektori, revizija i dr

- u poštanskoj organizaciji kontrola obuhvaća: a) provjeru primjene propisa i općih akata koji se odnose na unutarnji i međunarodni poštanski promet

b) nadzor pravilne i racionalne uporabe poštanskih kapaciteta i resursa c) kontrolu kvalitete poštanskih usluga prema korisnicima d) kontrolu provedbe planova razvoja P-mreţe, projektiranja i izgradnje poštanskih objekata

e) kontrolu primjene normi i propisa u nabavci materijala i opreme f) provjeru i ispitivanje pojava nestanka ili krađe sadrţaja pošiljaka, te druge

nepravilnosti u obavljanju usluga g) kontrolu blagajničkog i financijskog poslovanja

- svrha kontrole tehnološkog procesa je osiguranje pravilnog, racionalnog i djelotvornog funkcioniranja sustava prijenosa poštanskih pošiljaka i postizanje zadovoljavajuće kvalitete poštanskih usluga. Obuhvaća obavljanje poštanskih usluga u uţem smislu, kao i sve druge vrste poštanskih usluga, te radnje koje se obavljaju u poštanskim objektima.

- Podjela kontrole u poštanskom sustavu: a) Operativna – stalna provjera točnosti, brzine, pravilnosti i racionalnosti rada djelatnika i uspješnost funkcioniranja tehničkih sredstava

b) Dokumentacijska – stalna provjera ispravnosti, točnosti i urednosti vođenja manipulativnih isprava

- podjela kontrole prema vremenu obavljanja: a) permanentna (stalna) – obavlja se kontinuirano b) periodična – obavlja se povremeno c) izvanredna – obavljaju ju ovlašteni djelatnici bez posebne najave tijekom

radnog vremena - načela postupaka i poslova kontrole:

a) načelo legaliteta


49

b) načelo materijalne istine c) načelo objektivnosti d) načelo suradnje e) načelo pisane dokumentacije f) načelo iznenađenja g) načelo tajnosti

- kvaliteta se postiţe integracijom aktivnosti svih sluţbi i djelatnika organizacije, a njeno upravljanje se pomiče u najviše hijerarhijske razine

Organizacija kontrole:

- organizacija i ustrojstvo poštanske kontrole polaze od istih ciljeva i načela, ali se razlikuju u pojedinim poštanskim operaterima ovisno o njihovoj veličini, statusu , organizacijskog strukturi, vlastitoj tradiciji i slično

- razine organizacije unutarnje kontrole: a) središnja sluţba unutarnje kontrole na razini poduzeća b) kontrola u centrima c) kontrola u poštama

- tipovi realizacije kontrole ovisno o veličini poštanske jedinice (ureda) a) samokontrola – za pošte s jednim djelatnikom b) voditelj pošte obavlja kontrolu – za pošte s više djelatnika, ali bez

kontrolora c) za veće ili velike pošte otvara se jedno ili više radnih mjesta kontrolora

- radne zadatke moraju obavljati vrlo stručni djelatnici s dovoljno znanja i iskustva. Moraju poznavati vaţeću zakonsku regulativu, propise i pravila, te svladati odgovarajuće tečajeve za obavljanje poslova kontrole. U pravilu, zahtijeva se viša stručna sprema PT usmjerenja ili srodni stručni profil

- kontrolu provode: a) kontrolori b) voditelji poštanskih ureda c) inspektori sluţbe unutarnje kontrole d) upravitelji ili direktori koji obavljaju koordinaciju operativnih jedinica e) šefovi sluţbi f) voditelji odsjeka g) stručni referenti

- planiranje i evidencija se obavljaju : a) godišnjim planom kontrole – na razini poštanskih centrala u skladu s

osnovnim odrednicama i mjerilima b) mjesečnim – određuje koliko puta i kada će se obavljati redovita kontrola c) dnevnikom rada kontrole – vodi se u svakom poštanskom uredu i središtu. U njega se upisuju sve nepravilnosti i propusti utvrđeni kontrolom, te mjere koje su poduzete za njihovo otklanjanje

Operativna kontrola prijama:

- obuhvaća provjeru pravilnosti, racionalnosti, točnosti i brzine rada djelatnika i funkcioniranja tehničkih sredstava tijekom tehnološke faze prijama

- njome se provjerava pripremljenost djelatnika za rad, adresiranje, pakiranje, zatvaranje pošiljaka, pravilnost stavljanja ţiga, primjene cjenika pri obračunu i naplati, označivanje vrijednosti na pakete i vrijednosna pisma, izdavanje knjige o primitku i drugo


50

- kontrolor provjerava: a) da li djelatnik vodi računa o tome da pošiljke ispunjavaju propisane uvjete za prijam (adresiranje, pakiranje, masa, veličina…)

b) da li je primljena i plaćena odgovarajuća poštarina za određene kategorije pošiljaka (ţurno, zrakoplovom..)

c) da li su pošiljke pravilno i jasno obiljeţene poštanskim ţigom d) da li su primljene pošiljke pravodobno i u ispravnom stanju predane na

otpremu e) da li se pošiljke pravilno upisuju u Knjigu za prijam

Operativna kontrola otpreme pošiljaka

- obuhvaća provjeru pravilnosti podjele pošiljaka prema prioritetu, te pravilnost usmjerivanja, pravilnost knjiţenja, odnosno zaduţenja, pravodobnosti otpreme, sigurnosti pošiljaka, pravilnosti razmjene zaključaka

Operativna kontrola transporta:

- obuhvaća provjeru pravilnosti i brzine tijekova pošiljaka u internom, mjesnom i međumjesnom transportu, pravilnu uporabu prijevoznih sredstava, pridrţavanje voznog reda, sigurnost zaključaka u prijevoznom sredstvu, pravodobnost i kašnjenja u obavljanju koncentracije i difuzije pošiljaka

Operativna kontrola prispijeća:

- osnovni zadaci su: a) provjera da li pristiţu svi zaključci prema pregledu kartiranja b) provjera komisijskog otvaranja zaključaka c) provjera pravilnosti postupaka s neispravnim zaključcima i pošiljkama d) provjera pravilnosti postupka s pogrešno usmjerenim zaključcima i pošiljkama

e) provjera ispravnosti zaduţivanja knjiţenih pošiljaka f) skrb o tomu da se pošiljke čuvaju do početka razrade ili daljnje otpreme

Operativna kontrola uruĉenja:

- obuhvaća provjeru pravodobnosti i točnosti podjele pošiljaka na dostavne rajone i pretince, provjeru da li su sve prispjele pošiljke iznijete na dostavu, za one koje se ne iznose da li su sastavljena izvješća o prispijeću, provjeru urednosti i pravodobnosti izlaska listonoše, pravilnost pripreme knjiţenih pošiljaka za isporuku i dostavu, pravilnost zaduţenja i naplate poštarina, provjeru i analizu sigurnosti i zaštite pošiljaka, pravilnost obračuna, te postupka u vezi s vraćanjem neuručivih pošiljaka i analizu korištenja vozila u obavljanju dostave

Dokumentacijska kontrola:

- obuhvaća praćenje, provjeru i analizu svih manipulativnih isprava kroz sve faze tehnološkog procesa prijenosa, potom provjeru i analizu ispravnosti, točnosti i urednosti unosa podataka, sravnjivanje podataka, provjeru i analizu pravilnosti zaključivanja manipulativnih isprava, provjeru pravodobnosti sastavljanja i analizu pravilnosti rješavanja odjava o neispravnosti, provjeru i analizu rješavanja potraţnica, te primjene naprednih informatičkih rješenja


51

Metode statistiĉke kontrole kvalitete: - u Europi je prva norma o metodama statističke kontrole kvalitete izdana 1935. u Engleskoj, ali je njeno širenje bilo relativno sporo zbog nedovoljne razrađenosti za širu uporabu. Uvođenje sustava kvalitete ISO 9000 označuje novi pristup u praćenju i osiguranje kvalitete

- razlozi primjene statističkih metoda u kontroli kvalitete procesa: a) stupanj zadovoljenja kvalitete na određenom području ne moţe se zadovoljavajuće izraziti i dalje interpretirati pojedinačnim podacima, nego su potrebni pokazatelji koji sadrţe ukupnu masu podataka o promatranom procesu

b) serijsku industrijsku proizvodnju ili masovne tehnološko-usluţne procese obiljeţuje ponavljanje istih ili vrlo sličnih radnji i postupaka. Proces se nastoji odrţati na planiranom nivou pomoću normizacije i tipizacije

c) u gotovo svakom tehnološkom procesu je prisutan utjecaj slučajnosti d) utvrđene razdiobe vrijednosti pokazatelja kvalitete se često pribliţavaju matematičkim zakonima slučajnosti

e) na funkcioniranje slučaja utječe velik broj međusobno povezanih čimbenika koje nije moguće pojedinačno kontrolirati

f) prikladan način prikupljanja i biljeţenja rezultata čini statističke metode pogodnim za primjenu u kontroli i upravljanju kvalitetom

g) sluţe za uočavanje neispravnosti ili loših primjeraka iz veće mase kontroliranih primjeraka

- metodama statističke kontrole donose se zaključci na temelju uzorka tako da uvijek ostane određena nesigurnost. Donošenje ocjena na osnovi uzorka je oteţano jer u praksi odlaganje ili uskladištenje bitno oteţavaju dobivanje reprezentativnog uzorka. Utjecaj znatnih neslučajnih uzorka nekvalitete znači da proces nije statistički ovladan niti ga se moţe opisivati pokazateljima srednje vrijednosti. Razgraničenje slučajnih i neslučajnih uzorka moţe se izvesti pomoću dobro postavljenih kontrolnih granica. Izlazak iz područja tih granica na dijagramu praćenja značit će pojavu sustavskog uzorka. Indikacija prelaska izvan granica ne daje odgovor zbog kojeg je neslučajnog uzroka nastalo odstupanje, niti da li je u pitanju jedan ili više uzorka.

- Primjena statističke kontrole uključuje sljedeće elemente: a) definiranje kvantitativne (mjerljive) ili kvalitativne (atributivne) značajke

koju treba pratiti b) izbor odgovarajuće metode statističke kontrole kvalitete c) određivanje primjerene veličine uzorka d) određivanje učestalosti pregleda

- u razradi elemenata bitno je poznavati konkretni tehnološki proces, relevantne čimbenike, te odgovarajuće matematičko-statističke metode

Kontrolne karte za praćenje kvalitete:

- moguća je za praćenje kvalitete s mjerljivim reprezentativnim veličinama, kao i za praćenje kvalitete s atributivnim ocjenama. U oba slučaja potrebno je uzimati uzorke u određenim vremenskim intervalima te u kartu upisati statističke značajke uzorka. U kartu su ucrtane kontrolne granice . izračun kontrolnih granica temelji se na pretpostavci statički stabilnih procesa, odnosno procesa na koje djeluju samo slučajni uzroci. Pojava neslučajnih uzorka pokazat će se na kontrolnoj karti kroz pozicioniranje točaka izvan kontrolnih granica

- kontrolne karte pokazuju malu osjetljivost prema odstupanju od normalnosti pojave koju se prati


52

- počeci primjene datiraju još od 1924. godine - značajke kontrolnih karata su:

a) omogućuju jasan pregled stanja i promjena stanja procesa b) imaju ugrađenu osjetljivost na promjene u procesu c) prikladne su za jednostavan upis podataka d) pregledno razdvajaju slučajne i neslučajne uzroke e) mogu pomoći u sprječavanju neumjerenog reguliranja procesa f) daju pouzdanu kronološku sliku o procesu, te ukazuju ne potrebu

poduzimanja korekcijskih zahvata g) pogodan sustavski utemeljen način komuniciranja između stručnjaka različitih profila

- vrste kontrolnih karata: a) klasična kontrolna karta XR – njome se prati kretanje aritmetičkih sredina (X) i raspon uzoraka (R). Postupka je sljedeći: iz promatranog procesa treba uzeti relativno male uzorke u neredovitim vremenskim intervalima, na uzorku mjeriti praćenu značajku kvalitete. Dobiva se n izmjerenih vrijednosti iz kojih se izračuna aritmetička sredina i raspon. Izračunate vrijednosti se označuju u kontrolnoj karti, te se potom računaju kontrolne granice za aritmetičke sredine i raspone uzoraka i ucrtava ih se u kontrolnu kartu. Broj uzetih uzoraka u učestalost uzimanja uzoraka ovise o ponašanju tog procesa i predodređuju pouzdanost i točnost praćenja procesa. Sam postupak unosa je jednostavan, ali pripreme za uvođenje kontrolne karte zahtijevaju dublje poznavanje tehnološkog procesa i metode kontrole karte. Pri određivanju granica X i R, potrebno je dobro poznavati značajke njihovih razdioba. Zakonitosti rasipanja raspona uzoraka su slijedeće distribucija raspona je kosa, pozitivno asimetrična razdioba s prosječnim rasponom R

b) kontrolna karta XR – jednostavnija u primjeni od klasične jer prati kretanje medijana i raspona uzoraka. Ključna olakšanja proizlaze ih korištenja medijana uzoraka kao srednje vrijednosti koja se ne računa nego određuje kao jedna od izmjerenih vrijednosti. Vaţno svojstvo medijana je što se njime isključuje utjecaj ekstremnih izmjerenih vrijednosti, do kojih u praksi moţe doći zbog pogreške u mjerenju. Medijani uzorka distribuirani su po normalnoj razdiobi, a medijan medijana uzoraka jednak je sredini procesa. Razlika se pojavljuje pri rasipanju koje je kod medijana šire nego kod aritmetičke sredine. Ta činjenica se uzima u obzir kroz vrijednosti koeficijenata za računanje kontrolnih granica

c) kriţna kontrolna karta – jednostavna je za atributivnu ocjenu kvalitete. S obzirom na uvjete dobivanja podataka ona nije normalna, već binomna ili Poissonova razdioba. Njome se prati broj loših primjeraka utvrđenih na uzorcima iz procesa koji se prati. Odnosno broj neispravnosti. Koraci su: uzimaju se relativno veliki uzorci, na uzorku se potom utvrđuje neispravnost kao broj neispravnih primjeraka u uzorku. Utvrđene vrijednosti se upisuju određenom oznakom (x) u kriţnu kontrolnu kartu tako da posebno specificiraju neispravnost po vrstama. U kontrolnu kartu se ucrtava gornja kontrolna granica za broj neispravnosti, dok je donja granica najčešće jednaka nuli. Gornja granica (GKG) označuje najveći broj neispravnosti primjeraka na promatranom uzorku. Računanje kontrolnih granica obavlja se pomoću kumulativnih vjerojatnosti Poissonove razdiobe.


53

Postupak kontrole s pomoću planova prijama: - pošta svakodnevno preuzima velike količine različitih proizvoda koje koristi u redovnom poslovanju. Pri znatnom broju nuţno je primijeniti odgovarajuću kontrolu prijama za što mogu posluţiti planovi prijama uz kontrolne karte. Postupak moţe biti vrlo pojednostavljen. U tablice planova prijama ulazi se s veličinom serije N i nekim kriterijem za dogovoreni postotak škarta. Iz tih ulaznih vrijednosti, iz tablica se dobiva veličina uzorka n i granični broj loših primjeraka c

- planovi prijama predstavljaju rigorozno odabrane kombinacije veličine uzorka n i graničnog broja loših primjeraka c što sluţe za kontrolu kvalitete u preuzimanju različitih proizvoda

- u analizi razvrstavanja dobrih i loših serija korisno je upotrijebiti tzv. krivulju djelovanja plana prijama. Tom krivuljom pokazuje se vjerojatnost za pogreške prve i druge vrste u testiranju hipoteze Ho. Vjerojatnosti odbijanja dobre serije ili vjerojatnosti prihvaćanja loše serije ovise o kvaliteti serije artikala koji dolaze na pregled i o značajkama postavljenog plana prijama

Razvoj sustava upravljanja kvalitete: tendencije u razvoju kontrole kvalitete:

- napredne metode su razvijane po potrebi vodećih industrijskih djelatnosti, premda su problemi kvalitete često veći i zahtjevniji u usluţnim djelatnostima, posebice u prometu

- dominantan je klasičan pristup i metode kontrole proizašle iz operativnog djelovanja bez sustavne integracije i uključivanja novih koncepcija (kontrola kvalitete, sustav za osiguranje kvalitete i upravljanje kvalitetom

- sustav kontrole (QC) razlikuje se u pristupu, metodama i organizacijskim rješenjima u odnosu na klasična rješenja. Njome je prošireno područje djelovanja kontrole za dizajn proizvoda i uporabu

- osiguranje kvalitete je u skladu s normama ISO 9000. Uviđajući ograničenja prijašnjih pristupa pokušalo se izraditi norme koje bi vrijedile za sve proizvode i usluge da bi se na njima moglo posredno, jednoznačno i usporedivo ocijeniti kvaliteta proizvoda

- sustav upravljanja kvalitetom zahtijevaju integraci8ju razvoja kvalitete, odrţavanja kvalitete i poboljšanja kvalitete tako da se omogući ekonomična i djelotvorna proizvodnja i usluge uzimajući u obzir potpuno zadovoljenje korisnika. TQM zahtijeva prethodno uspostavljen i dobro uhodan sustav osiguranja kvalitete kao i postojanje izraţene svijesti o kvaliteti u poduzeću i sposobnost za brzu prilagodbu promjenjivim zahtjevima korisnika

Elementi za razvoj sustava upravljanja kvalitetom poštanskog prometa:

- područje kvalitete usluga i poboljšanja što uključuje: a) provođenje politike kvalitete usluga b) provođenje mjere vezanih za sigurnost ljudi, sredstava i pošiljaka u svim fazama tehnološkog procesa

c) suradnja s carinom radi poboljšanja protoka pošiljaka preko granice d) korištenje TK mreţe i telematičkih sustava kojima se postiţe djelotvorno povezivanje na međunarodnu poštansku mreţu

e) razvoj sustava mjerenja poštanskog prometa f) usvajanje politike i mjera kontrole troškova g) poboljšanje efikasnosti poslovanja i proizvodnosti rada radi povećanja

konkurentne sposobnosti.


54

- u okviru provođenja politike kvalitete usluga potrebno je: a) definirati, osuvremeniti i ostvariti norme kvalitete usluga b) uspostaviti sustav mjerenja i usporedbe postojećih perfomanci c) promovirati kvalitetu usluga d) pojačati motiviranost djelatnika e) prihvatiti integralni pristup upravljanju kvalitetom na osnovi razrađenih

teorijskih koncepcija f) odrediti organizacijska rješenja za nadzor kvalitete g) osigurati redovitu analizu prituţbi i reklamacija korisnika h) uključiti se u međunarodne aktivnosti provođenja kvalitete

- u okviru provođenja mjera vezanih za sigurnost i zaštitu ljudi, sredstava i pošiljaka potrebno je:

a) ustanoviti organizacijsku jedinicu zaduţenu za sigurnost i zaštitu b) implementirati mjere suvremenog pristupa sigurnosti c) uvesti posebne mjere sigurnosti i zaštite za pošiljke koje se otpremaju

zrakoplovom d) koordinirati mjere siz sa sličnim sluţbama kod zračnih prijevoznika e) poboljšati svijest djelatnika glede zahtjeva sigurnosti i zaštite

- radi poboljšanja protoka treba: a) ubrzati postupke carinjenja b) stvoriti nacionalne odbore za kontakte pošta – carina ili poboljšati njihov

rad c) uvesti sustav predcarinjenja

- korištenjem TK mreţe i telematičkih sustava treba: a) uvesti sustav praćenja i pronalaţenja pošiljaka b) postići kompatibilnost poštanskog – informacijskog sustava c) osigurati učinkovitu komunikaciju između pošte i njenih korisnika

- nadalje je potrebno razvijati odgovarajuća tehnološka i organizacijska rješenja - sustavom praćenja i kontrole troškova potrebno je osigurati uspješnije poslovanje i povećanu konkurentnost poštanskog sustava.

tehnologija postanskog prometa-skripta

Documents