tefsir ibn kesir - en-nur svjetlost

24 - En-Nur / Svjetlost 933

24 EN - NUR / SVJETLOST

OBJAVLJENA U MEDINI*, IMA 64 AJETA

"U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!"

"Objavljujemo ovu suru i njezine propise ~inimo obaveznim! U njoj objavljujemo jasne dokaze da biste pouku primili. /1/ B udnicu i bludnika izbi~ujte sa stotinu udara bi~a, svakog od njih, i neka vas pri vr{enju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo saàljenje, ako u Allaha i u onaj svijet vjeru ete i neka ka`njavanju njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje!" /2/

l

j ,

Allah Uzvi{eni kaè: "Objavljujemo ovu suru",

tj. ovu suru objavljujemo. Time je skrenuta pozornost na nju. Ova pozornost ne isklju~uje druge sure. "...i njezine propise ~inimo obaveznim!", tj. obja{njavamo {ta je dozvoljeno, {ta nije dozvoljeno, {ta je nare|eno, a {ta zabranjeno i {erijatske sankcije.

"U njoj objavljujemo jasne dokaze", tj. poja{njene i o~igledne "da biste pouku primili." Zatim Uzvi{eni kaè:

"Bludnicu i bludnika izbi~ujte sa stotinu udara bi~a, svakog od njih", zna~i da je u ovome ~asnome ajetu propis o {erijatskoj kazni (hadd) za bludnika. U~eni su to detaljno razradili, a postoji i neslaganje me|u njima: ako je bludnik neoènjen, kazna mu je sto udara bi~a, kao {to je ajetu, i progon iz svoga grada za jednu godinu, prema ve}ini u~enjaka, za razliku od Ebu-Hanife, Allah mu se smilovao, kod kojeg je progon, prepu{ten vladaru (imamu). Me|utim, argument ve}ine je predanje utvr|eno u "Sahihu" Buharije i Muslima od Ebu-Hurejrea i Zejda ibn Halida el-Dùhenijja o dvojici beduina koja su do{la Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa je jedan upitao /286/: "Allahov Poslani~e, ovaj moj sin bio je u najmu kod ovoga, pa je u~inio blud sa

njegovom ènom. Ja sam svoga sina iskupio od njega za stotinu ovaca i janje. Pitao sam u~ene, pa su mi rekli da moj sin zasluùje kaznu stotinu udara bi~em i jednu godinu progona, a èna ovoga kamenovanje?" Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: "Tako mi Onoga u îjoj je ruci moj ìvot, ja }u vam, uistinu, presuditi prema Knjizi Allaha Uzvi{enog. Janje i bravi trebaju da ti se vrate, a tvoj sin treba da dobije sto udara bi~a i da bude prognan jednu godinu. "Urani, Unejse," Poslanik re~e ~ovjeku iz Benu Eslema, "èni ovog, pa ako ona prizna grijeh kamenuj je!" On je poranio do nje, a ona je priznala, pa ju je kamenovao. Ovdje su dokazi za progon bludnika, pored sto udara bi~em, ako je neoènjen. A, ako je bio oènjen i ìvio u valjanom braku, a uz to je slobodan, punoljetan i pametan, bit }e kamenovan, kao {to prenosi Malik, Allah mu se smilovao, od Omera ibn el-Hattaba /287/ da je ustao, zahvalio se Allahu i donio pohvalu na Njega, a zatim rekao: "Ljudi, uistinu, je Allah Uzvi{eni poslao Muhammeda, s.a.v.s., sa Istinom i objavio mu Knjigu. Me|u onim {to mu je objavio bio je i ajet o kamenovanju. Mi smo ga u~ili i zapamtili. Allahov Poslanik, s.a.v.s., izvr{avao je ovu {erijatsku kaznu, a i mi poslije njega. Bojim se da potraje vrijeme, pa da neko kaè: ’Ne nalazimo ajet o kamenovanju u Allahovoj Knjizi', tako dolaze}i u zabludu zbog ostavljanja jednog propisa kojeg je Allah objavio. Po Allahovoj Knjizi kamenovanje je Istina spram onoga ko u~ini blud, ako je oènjen ili udata, samo ako se to dokaè, ili se ustanovi trudno}a, ili do|e do priznanja." Zabiljeìli su ga op{irno Buharija i Muslim od Malika, a mi smo ovdje odabrali toliko da potvrdimo na{u namjeru.

* Objavljena nakon sure "El - Hašr".

Prenosi hafiz Ebu Jala el-Mevsuli od Kesira ibn es-Salta /288/: "Bili smo kod Mervana,a me|u nama je bio i Zejd koji re~e: 'Mi smo u~ili: 'Starca i staricu, ako u~ine blud, kamenujte, obavezno!' Mervan upita: 'Zar ga nisi napisao u Mushafu?', a on odgovori: 'Spomenuli smo to kad je me|u nama bio Omer ibn el-Hattab.' On rekao je: 'Ja }u vam dati zadovoljavaju}i odgovor u vezi s tim', a mi smo pitali: 'A kako to?' Odgovorio je: 'Do{ao je neki ~ovjek Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i spomenuo neke stvari, a izme|u ostalog i kamenovanje, rekav{i: Allahov Poslani~e, izdiktiraj mi ajet o kamenovanju.' Odgovorio je: 'Ne mogu sada.'" Ovo ili sli~no tome prenio je i Nesai, a mi smo zabiljeìli brojne lance preno{enja koji se me|usobno osnaùju i ukazuju da je ajet o kamenovanju bio zapisan, pa je dokinuto njegovo ~itanje, a njegov je propis ostao vaè}i. Allah najbolje zna.

Prenesen je propis sastavljanja, za oènjenog bludnika, sto udara bi~a prema ajetu i kamenovanja prema Sunnetu i to iz predaja autora ~etiri "Sunena" i Muslima od Ubade ibn es-Samita, koji kaè da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Uzmite i nau~ite od mene; Allah je za njih u~inio izlaz: neudata sa neoènjenim sto udara bi~a i izgnanstvo do jedne godine, a udata sa oènjenim sto udara bi~em i

24 - En-Nur / Svjetlost

934

j "

kamenovanje." Me|utim, Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je da se kamenuje èna sa kojom je najamnik po~ino blud, a kamenovao je i Ma’iza i ènu iz plemena Gamid i od njega, s.a.v.s., nije preneseno da ih je bi~evao prije kamenovanja.468

Navedeni su vjerodostojni hadisi koji se me|usobno osnaùju i koji su preneseni vi{ebrojnim lancima preno{enja i tekstova o ograni~avanju na njihovo kamenovanje i u njima nije spomenuto bi~evanje.

Allah Uzvi{eni kaè: "i neka vas pri vr{enju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo saàljenje", tj. u Allahovom propisu, tj. ne imajte saàljenja prema njima kada je u pitanju Allahov zakon, tj. saàljenja koje }e navesti sudiju da ostavi izvr{enje kazne. U hadisu se kaè /290/: "[erijatska kazna koja se izvr{ava na Zemlji bolja je za njene stanovnike od toga da im ki{a pada ~etrdeset jutara. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ubejdullaha ibn Abdullaha ibn Omera da je Ibn-Omerova slu{kinja po~inila blud, pa ju je on izbi~evao po nogama. Nafi‘ kaè: "Mislim da rekao je: 'I po le|ima." Rekao je Abdullah: "Citirao sam:

'i neka vas pri vr{enju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo saàljenje.'" Odgovorio je Ibn- -Omer: "Sin~i}u, vidi{, mene je obuzelo saàljenje prema njoj. Allah mi nije naredio da je ubijem, niti da je bi~ujem po glavi, a nju je boljelo kad sam je bi~evao." Allah Uzvi{eni kaè :

"ako u Allaha i u onaj svijet vjeru ete , tj. u~inite to i izvr{ite kazne nad onim ko je u~inio blud i jako ga udarite, ali ne èstoko i previ{e, kako bi se povratio i on i Onaj Koji radi isto to. Allah Uzvi{eni kaè:

"i neka ka`njavanju njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje!" zna~i javno i u prisutvu ljudi. To je efikasnije u njihovom sprije~avanju i djelotvornije za njihov povrat, jer je u tome prijekor i ljaga ako su ljudi prisutni. Ima mi{ljenje da to nije radi javnog sramo}enja, ve} da bi se Allahu dova upu}ivala da njima dvoma oprosti i smiluje se.469

468 Kažem:"Možda je spajanje bičevanja i kamenovanja za oženjenog dokinuto, za što kao argument stoji da ga on, s.a.v.s., nije primijenio, s obzirom da su njegove riječi: ’Allah je za njih učinio izlaz’ izgovorene kad je kazna za bludnicu bila zadržavanje u kućama dok ih Allah ne usmrti ili im ne nađe neki izlaz prema 15. ajetu sure En-Nisa (Žene). Pa je očito da je hadis prethodio njegovoj primjeni kamenovanja glede žene sa kojom je blud učino namjesnik i glede Ma’iza i žene iz plemena Gamid, a prema njegovim riječima upućenim Unejsu: ’Porani do žene ovoga, pa ako prizna onda je kamenuj.’ Zbog svega ovoga moguće je, čak vjerovatno, da je hadis o spajanju bičevanja i kamenovanja oženjenog dokinut. Zato to zastupa i većina uleme, među njima Ebu-Hanife, Malik i Šafija, Allah im se smilovao, dok Ahmed zastupa spajanja prema prethodnom hadisu o spajanju. 469 Kažem: "A da je i radi opomene i primanja pouke, jer izvršenje kazne najbolje spriječava grješenje, a i objelodanjuje Allahov propis i osnažuje Njegov zakon i sljedbenike.

"Bludnik ne op}i osim sa bludnicom ili mnogobo{kinjom, a bludnica, s njom ne op}i osim bludnik ili mnogoboàc, a to je zabranjeno vjernicima." /3/

Ovo je obavijest od Allaha Uzvi{enog da bludnik

op}i samo sa bludnicom ili mnogobo{kinjom, tj. da }e mu se u njegovoj nakani povinovati samo grje{na bludnica ili mnogobo{kinja, koja ne vjeruje da je to zabranjeno, a isto tako:

"a bludnica, s njom ne op}i osim bludnik ili mnogoboàc", tj. bludnik, koji je grje{an zbog svoga bluda, ili mnogoboàc, koji ne vjeruje u njegovu zabranu. Sufajan Es-Sevri prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., da je o rije~ima Uzvi{enog:

"Bludnik ne op}i osim sa bludnicom ili mnogobo{kinjom" rekao: "Ovo se ne odnosi na brak ve} na spolni odnos, tj. sa njom }e blud u~initi samo bludnik ili mnogoboàc." Ovo predanje od njega je vjerodostojnao, a tako se prenosi i od jedne grupe tabi’ina.

Allah Uzvi{eni kaè: "a to je zabranjeno vjernicima", tj. da to rade (tj. blud) i da se ène bludnicama ili da se po{tene ène udaju za grje{nike i nemoralne ljude. Ovaj ajet je u kontekstu rije~i Uzvi{enog :

"kada su ~edne i kada javno ne ~ine blud i kada tajno ne ìve s ljubavnicima." (4:25) i Njegovih rije~i:

i"s namjerom da se nj ma oènite, a ne da s njima blud ~inite i da ih za prile`nice uzimate." (5:5) Zbog ovoga kod Ahmeda nije valjan bra~ni ugovor krjeposnog ~ovjeka sa nemoralnom ènom sve dok je ona takva i dok se od nje ne zatraì da se pokaje, pa ako to u~ini bra~ni ugovor je valjan, a u suprotnom nije. Tako|er, nije dozvoljena udaja po{tene ène za pokvarena i nemoralna ~ovjeka sve dok se ispravno ne pokaje, zbog rije~i Uzvi{enog:

"a to je zabranjeno vjernicima." Imam Ahmed prenosi od Abdullaha ibn Amra /291/ da je neki ~ovjek pravovjernik traìo dozvolu od Allahova Poslanika, s.a.v.s., za neku ènu koja se zvala Ummi-Mehzul, a koja se odavala nemoralu, njemu je za brak uvjetovala da }e da ga izdràva. On je zatraìo dozvolu od Allahova Poslanika, s.a.v.s., ili mu je ne{to spomenuo o njoj, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., je prou~io: "Bludnik ne op}i osim sa bludnicom ili mnogobo{kinjom, a bludnica, s njom ne op}i osim bludnik ili mnogoboàc, to je zabranjeno vjernicima." Prenose ga i Tirmizi i


Nesai, a Tirmizi ga ocjenju kao hasen-garib, a zabiljeìo ga je i Ebu-Davud.

Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /292/ "Neka bi~evani bludnik èni samo istu kao {to je i on."

Imam Ahmed prenosi od Abdullaha ibn Omera da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao /293/: "Trojici je Allah zabranio Dènnet: ustrajnom alkoholi~aru, neposlu{niku svojim roditeljima i onome ko dozvoljava nemoral u svojoj porodici."

Me|utim, ako do|e do pokajanja, tada je udaja ili ènidba valjana, kao {to je prenio imam Ebu- Muhammed ibn Ebi-Hatim, Allah mu se smilovao, od [u'be, oslobo|enog roba Ibn-Abbasa, r.a., da je ~uo Ibn-Abbasa kako je nekom ~ovjeku koji ga je pitao /294/: "Odlazio sam jednoj èni i radio sa njom ono {to mi je zabranio Allah. Ali me je Allah Uzvi{eni darovao pokajanjem od toga i ja sam èlio da je oènim. Me|utim, neki ljudi su kazali da se bludnik moè oèniti samo bludnicom ili mnogobo{kinjom?" Odgovorio: "Ne odnosi se to na to. Oèni je, a {to bude grijeha neka je na meni."

"One koji okrive po{tene ène, a ne dokaù to s ~etiri svjedoka, sa osamdeset udara bi~a izbi~ujte i nikada vi{e svjedo~enje njihovo ne primajte; to su ne~asni ljudi, /4/ osim onih koji se poslije toga pokaju i poprave jer i Allah pra{ta i Milostiv je!"/5/

,

U ovome ajetu ~asnom je obja{njenje propisa o

bi~evanju potvoritelja po{tene ène, koja je slobodna, punoljetna i moralna. Tako|er se i potvoritelj nekoga ~ovjeka bi~uje i nema nikakva spora me|u ulemom o tome. Ako bi potvoritelj donio dokaz za valjanost onoga {to rekao je, bio bi oslobo|en kazne. Zbog toga Uzvi{eni kaè: "...a ne dokaù to s ~etiri svjedoka, sa osamdeset udara bi~a izbi~ujte i nikada vi{e svjedo~enje njihovo ne primajte; to su ne~asni ljudi." Za potvoritelja, ako ne donese dokaz o ispravnosti onoga {to rekao je, nu`no slijede tri propisa: jedan je da se izbi~uje sa osamdeset udaraca, drugi da mu vi{e nikada svjedo~enje ne bude primljeno i tre}e da }e biti ne~astan, {erijatski neispravan, i kod Allaha,a i kod ljudi.

Zatim Uzvi{eni kaè: "osim onih koji se poslije toga pokaju i poprave." Ulema se razilazi po pitanju ovog izuzimanja: da li se ono odnosi samo na zadnju re~enicu, pa da pokajanje skida sa njega ne~asnost, a da mu se i dalje, trajno, ne prima svjedo~enje iako se

pokajao ili se vra}a na obje re~enice:drugu i tre}u. [to se ti~e bi~evanja ono je pro{lo i zavr{ilo se, svejedno pokajao se ili ustrajao i za njega, poslije toga, nema tretmana (va`nosti), i tu nema razlike u stavovima. Tako trojica imama smatraju da }e mu se primati svjedo~enje ako se pokaje i da tada prestaje njegovo tretiranje kao fasika. To je ustvrdio Se’id ibn el-Musejjeb, prvak tabi’ina, a i jedna grupa od prvih generacija, tako|er. Imam Ebu-Hanife smatra da se izuzimanje odnosi samo na zadnju re~enicu, pa da ne~asnost (fisk) nestaje sa pokajanjem, ali da mu se svjedo~enje nikada ne prima. Me|u onima koji to zastupaju, od prvih generacija, su El-Kadi [urejh, Ibrahim en-Nehai‘, Se’id ibn Dùbejr i drugi. E{-[abi i Dahhak kaù: "Ne prima mu se svjedo~enje, makar se i pokajao.Jedino ako bi priznao za sebe da je iznio potvoru, tada bi mu se primilo svjedo~enje, a Allah najbolje zna."470

"A oni koji okrive svoje ène, a ne budu imali drugih svjedoka, nego su samo oni svjedoci, potvrdit }e svoje svjedo~enje zakletvom Allahom, i to ~etiri puta da, zaista, govore Istinu, /6/ a peti put da ga pogodi Allahovo prokletstvo, ako laè! /7/ A ona }e kazne biti po{te|ena ako se ~etiri puta Allahom zakune da on, doista, laè, /8/ a peti put da je stigne Allahova srd`ba, ako on govori Istinu! /9/ A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i da Allah ne prima pokajanje i da Mudar nije./10/"

470 Kažem: "Kako izgleda, a Allah najbolje zna, da je zaključak većine o primanju njegovog svjedočenja, bez ikakve sumnje, bliže ispravnom nego mišljenje Ebu-Hanife da mu se nikada ne primi svjedočenje, jer je izuzimanje navedeno općenito, a specificiranje zahtijeva neki dokaz. Zatim, riječi Uzvišenoga: " jer i Allah prašta i Milostiv je!" ne bi imale nikakvo značenje. Gdje je oprost i milost ako se njegovo svjedočenje nikada više ne prima?! Kako da prizna sebi potvoru kad nije potvorio i nije lagao i kad je sami čin vidio očima, pa kako da sumnjiči samog sebe za potvoru, a nije izmislio. Štaviše, ako bi priznao za sebe potvoru, tada bi slagao na samog sebe, jer je on pravo vidio, ali je pogrješio što je to obznanio, pa zato ne treba da iznosi svoje svjedočenje, priije nego to učini troje prije njega. Uprotivnom, bičevanje mu je kazna zbog njegova previda i to je pravedno.


U ovome je ~asnom ajetu olak{anje za bra~ne

drugove i mogu}nost izlaza kada neko od njih potvori svoju ènu, a to mu bude te{ko dokazati, tako da se uzajamno prokletu, kako je naredio Allah Uzvi{eni. Sudija }e od njega zatraìti da se zakune ~etiri puta Allahom, u zamjenu za ~etiri svjedoka, da Istinu govori, tj. u njegovoj optu`bi nje za blud

"a peti put da ga pogodi Allahovo prokletstvo, ako laè!" Tada se ona rastavlja od njega ovim zaklinjanjem, po [afiji i jednoj brojnoj grupi u~enjaka, i zauvijek mu je zabranjena. On }e joj dati mehr i nad njom }e biti izvr{ena kazna za blud. Kazne }e biti po{te|ena samo ako pristane na proklinjanje, pa se ~etiri puta zakune Allahom da on laè okrivljuju}i je

"a peti put da je stigne Allahova srd`ba, ako on govori Istinu!" Zbog ovoga Uzvi{eni kaè:

"A ona }e kazne biti po{te|ena" zna~i "hadda", "ako se ~etiri puta Allahom zakune da on, doista, laè, a peti put da je stigne Allahova srd`ba, ako on govori Istinu!" Ako se na nju (ènu) odnosi srd`ba, mu{karac u ve}ini slu~ajeva ne}e preuzeti na se javnu sramotu svoje porodice i njeno okrivljavanje za blud, osim ako je to stvarno istinito i opravdano, a ona zna istinitost onoga za {to je on okrivljuje, pa je zato peti puta za nju da zazove Allahovu srd`bu ne sebe. Onaj na koga je Allah rasr|en (el-magdubu alejhi) zna Istinu, ali odstupa od nje. Zatim Uzvi{eni spominje Svoju blagost prema Njegovim stvorenjima i Njegovu dobrotu prema njima {to im je uzakonio olak{anje i izlaz iz vrlo te{ke i mu~ne situacije, pa kaè Uzvi{eni:

"A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove", tj. mnogi bi vam va{i slu~ajevi bili te{ki

"i da Allah ne prima pokajanje", tj. od robova Svojih, makar to bilo i poslije te{kih zakletvi, "i da Mudar nije" u onome {to je uzakonio, naredio i zabranio. Navode se hadisi koji govore o nu`nosti postupanja po ovome ajetu, povodu njegova objavljivanja i sahabije o kojem je objavljen. Ograni~it }emo se na predaje Buharije i Muslima od Se’id ibn Dùbejra, od Ibn-Abbasa, kao i na ono {to prenosi Buhari od Ibn-Abbasa i Nesai u Tefsiru iz hadisa Abdul-Melika ibn Ebi-Sulejmana. Imam Ahmed prenosi od Se’id ibn Dùbejra /295/: "Upitan sam da li }e se razvesti oni koji se me|usobno prokletu, u vrijeme vladavine Ibn-Ez-Zubejra, pa nisam znao {ta da kaèm. Ustao sam sa svoga mjesta do mjesta gdje je boravio Omerov sin. Upitao sam: O Ebu Abdur-Rahman, da li }e se razvesti oni koji se me|usobno prokletu? Odgovorio je: 'Subhanallahi, prvi koji je za to pitao bio je taj i taj.' On je postavio pitanje: 'Allahov Poslani~e, {ta ti misli{ ako bi ~ovjek vidio svoju ènu u nemoralu, pa ako to kaè, kazat }e ne{to veliko, a ako pre{uti, pre{utit }e tako ne{to?' Poslanik je za{utio i

nije mu odgovorio. Nakon toga mu je do{ao i rekao: 'Isku{an sam onim o ~emu sam te pitao.' Tada je Uzvi{eni objavio:

"A oni koji okrive svoje ène" sve do "da je stigne Allahova srd`ba, ako on govori Istinu!", pa je po~eo prvo sa ~ovjekom, savjetuju}i ga, opominju}i i rekav{i mu da je ovosvjetska kazna lak{a od onosvjetske. ôvjek rekao je: 'Onoga mi Koji te je poslao sa Istinom, ja ne laèm!' Zatim je ponovio èni, savjetuju}i je, opominju}i i rekav{i joj da je ovosvjetska kazna lak{a od onosvjetske. @ena je rekla: !Onoga mi Koji te je poslao sa Istinom, ja ne laèm!' Tada je po~eo sa ~ovjekom koji se ~etiri puta zakleo Allahom da Istinu govori i peti put da je na njega Allahovo prokletstvo ako laè. Zatim je ponovio sa ènom, pa se je ona ~etiri puta zaklela Allahom da on laè i peti put da je na nju Allahova srd`ba ako on Istinu govori i onda ih je rastavio..." Prenosi ga Nesai, Buhari i Muslim iz hadisa Se’id ibn Dùbejra od Ibn-Abbasa.

Buhari prenosi od Ibn-Abbasa /296/ da je Hilal ibn Umejje optuìo svoju ènu kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je u~inila blud sa [urejk ibn Semhom, pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., odgovorio: "Dokaz ili kazna po tvojim le|ima!", a on rekao je: "Allahov Poslani~e, kada neko od nas vidi na svojoj èni nekog ~ovjeka, ho}e li i}i traìti dokaz (svjedoka)?" Vjerovjesnik, s.a.v.s., po~eo je ponavljati: "Dokaz ili kazna po tvojim le|ima!" Hilal re~e: "Tako mi Onog Koji te posla sa Istinom, ja Istinu govorim, a Allah }e objaviti ono {to }e skinuti odgovrnost sa mene", pa je si{ao Dìbril i objavio mu:

"A oni koji okrive svoje ène" u~e}i dok nije stigao do:

"...ako on govori Istinu" tako da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., prestao insistirati. Poslao je po oboje, pa je do{ao Hilal i zakleo se, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: "Allah zna da jedno od vas dvoje laè, pa ho}e li se jedno od vas pokajati?" Zatim je ona ustala i zaklela se. Kada je bila na petoj zakletvi, zaustavili su je i rekli: "Ona je obavezuju}a." Ibn-Abbas kaè: "Oklijevala je i ustuknula tako da smo pomislili da }e se povratiti, a zatim je rekla: ’Ne}u osramotiti svoj narod u ostatku dana.’ i nastavila je." Vjerovjesnik, s.a.v.s., re~e: "Posmatrajte je, pa ako rodi dijete crnih o~iju, debele stra`njice i oblih nogu to je dijete [urejk ibn Semha." I takvog je i rodila, pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Da nije onoga {to je propisano u Allahovoj Knjizi, ja bih se s njom druga~ije obra~unao." Ovako ga prenosi samo Buhari, a prenosi ga i druga~ije od Ibn-Abbasa, a i od drugih.


"Zbilja, oni koji su iznijeli potvoru jesu jedna skupina izme|u vas!* Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas. Svaki od njih bit }e ka`njen prema grijehu koji je zasluìo, a onoga od njih koji je to najvi{e ~inio ~eka patnja velika." /11/

,

Ovih deset ajeta obajavljeno je o Ai{i, Majci

pravovjernih, r.a., radi koje, a i radi Svoga Vjerovjesnika, s.a.v.s., Allah je Uzvi{eni "briàn", kada su je licemjeri koji su iznosili potvore i klevete optuìli, iznose}i pravu la` i izmi{ljotinu, pa je Allah objavio njezinu nevinost, {tite}i ~ast Poslanika, s.a.v.s. Allah uzvi{eni kaè:

"Zbilja, oni koji su do{li s potvorom..." U ovom prokletstvu je prednja~io Abdullah ibn Ubejj ibn Selul, vo|a munafika. On je povezivao potvoru, istraìvao i podsticao sve dok to nije prodrlo u svijest nekih muslimana koji su o tome govorili, a neki drugi su to smatrali ~ak i mogu}im. Tako je stanje ostalo jedan mjesec, pribli`no, dok nije si{la objava iz Kur‘ana. To je op{irno obja{njeno u vjerodostojnim hadisima.

Imam Ahmed prenosi od Ez-Zuhrija, koji kaè: Obavijestio me je Seid ibn el-Musejjeba, Urve ibn ez-Zubejra, Alkame ibn Vekkasa i Ubejdullah ibn Abdullah ibn Utbe ibn Mesud koji prenose od Ai{e, ène Vjerovjesnika, s.a.v.s., kada su o njoj potvoritelji rekli ono {to su rekli, pa ju je Allah Uzvi{eni oslobodio toga. Svaki od njih (kaè Ez-Zuhrijj) ispri~ao mi je jedan dio onoga {to je ona rekla. Neki su zapamtili vi{e od drugog {to povr|uje njegovo kazivanje, a ja sam zapamtio od svakoga zna~enje hadisa kojeg mi je ispri~ao od h. Ai{e. Jedni dijelovi njihovog kazivanja potvr|uju druge. Dakle, spominju, da je h. Ai{a, èna Vjerovjesnika, s.a.v.s., rekla /297/: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi odlazio na neko putovanje bacao bi kocku me|u svojim ènama, pa ~ija bi kocka iza{la nju bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., poveo sa sobom. Tako je bacio kocku me|u nama za jedan vojni pohod na koji je krenuo, pa je kocka pala na mene i ja sam krenula sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., To je bilo poslije propisivanja no{enja hidàba. Ja sam no{ena u mojoj nosiljci i u njoj sam boravila. Zadràli smo se dok Allahov Poslanik, s.a.v.s. nije okon~ao i zaklju~io taj vojni pohod. Pribliìli smo se Medini. Najavljen je polazak, a ja sam ustala kada je on najavljen i pro{la vojsku. Kad sam obavila svoju potrebu, krenula sam prema svojoj jahlici. Me|utim, dotaknuv{i prsa vidjela sam da mi je pukla ogrlica od {koljki iz Zafara, pa sam se vratila traè}i svoju ogrlicu. Potraga za njom me je sadràla, a osobe koje su me prenosile su krenule ponijev{i moju nosljku na devu koju sam ja jahala. Oni su mislili da sam ja u njoj. @ene su tada bile lahke, ne te{ke i ne debele, jer su samo malo jele, pa tako da ljudima nije bila sporna lahko}a nosiljke kada su je podigli i ponijeli, a i ja sam bila vrlo mlada. Oni su uputili devu i oti{li, a ja sam na{la svoju ogrlicu, nakon

{to je vojska ve} bila produìla. Stigla sam na njihovo mjesto, a tamo niti je ko dozivao, niti se ko odazivao. Ja sam se uputila na mjesto gdje sam i bila, misle}i da }e ljudi primijetiti da su me izgubili, pa da }e se vratiti radi mene. Dok sam tako sjedila na svome mjestu, savladao me je san i ja sam zaspala. Safvan ibn el-Mu’attal es-Sulemi ez-Zekvani zaostao je za vojskom, pa je po~eo putovati po~etkom no}i tako da je osvanuo stigav{i do mene. Vidio je priliku ~ovjeka koji spava, pa mi je do{ao i prepoznao me kad me je ugledao, a on me je vidio i prije objave propisa o hidàbu. Probudile su me njegove rije~i: "Mi smo Allahovi i mi }emo se Njemu vratiti!", koje je izgovorio kad me je poznao. Spustila sam na lice svoj pokriva~ i tako mi Allaha niti mi je {ta rekao, niti sam od njega ~ula ijednu rije~ osim {to rekao je:"Mi smo Allahovi i mi }emo se Njemu vratiti!",kada je natjerao svoju devu da klekne. Stao je na njenu prednju nogu pa sam je ja uzjahala i po~eo me je voditi na devi sve dok nismo stigli vojsku nakon {to su odsjeli zbog vru}ine po~etkom podneva, pa je propao zbog mene ko je propao. Onaj koji je prednja~io u tome bio je Abdullah ibn Ubejj ibn Selul. Stigli smo u Medinu, a ja sam bolovala mjesec dana po dolasku u nju. Ljudi su se prepustili onome {to su iznosili potvoritelji, a ja nisam od tog ni{ta znala. Jedino {to me je zbunjivalo, u mojoj bolesti, da nisam vidjela pa`nju od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koju bi mi, ina~e, posve}ivao kad sam bila bolesna. Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi samo ulazio i pitao: 'Kako je ova va{a mala?', i to me je zbunjivalo. Nisam znala za zlo dok nisam iza{la kad sam se malo pridigla. Sa mnom je iza{la Ummu-Mistah prema na{em nu`niku, a izlazile smo samo od no}i do no}i. To je bilo prije negoli smo napravili zahode blizu na{ih ku}a, a mi smo u tome bili kao pravi Arapi, nu`du smo vr{ili napolju, a smetalo nam je da napravimo zahode u svojim ku}ama. Tako sam ja iza{la sa Ummu-Mistah koja je bila k}erka Ebu-Rehma ibn el-Muttaliba ibn Abdi-Menafa. Njena majka bila je k}erka Sahr ibn Amira, tetka Ebu-Bekrova, a njezin sin je bio Mistah ibn Usase ibn Ubad ibn Abdul-Muttalib. Kad smo zavr{ile, uputile smo se, ja i k}erka Ebu-Rehmova, majka Mistahova, prema mojoj ku}i. Ummu-Mistah ~ula je pri~u o potvori dok je bila u nu`niku, pa re~e: 'Propade Mistah!' Rekla sam joj: 'Ru`no je to {to re~e, da grdi{ ~ovjeka koji je u~esnik Bedra?' Ona re~e: 'Zar ti ne ~u {ta on re~e?' Upitah: 'A {ta je rekao?' Ona mi re~e kakva je potvora izne{ena, a ja se jo{ vi{e razboli. Kad sam se vratila ku}i, do|e Allahov Poslanik, s.a.v.s., nazva selam i re~e: 'Kako je ova va{a mala?' Upitah ga: 'Da li }e{ mi dozvoliti da odem svojim roditeljima?', jer ja sam èljela da se uvjerim u to pri~anje od svojih roditelja. Allahov Poslanik, s.a.v.s., mi je dozvolio i ja sam oti{la svojim roditeljima. Pitala sam majku: 'Majko, za{to to ljudi pri~aju?' Odgovorila je: 'K}erkice, ne uzimaj to ozbiljno, jer rijetko je kad, tako mi Allaha bila, neka lijepa èna kod ~ovjeka koji je voli, a koja ima suparnice, a da nisu one na nju mnogo govorile.'


Rekla sam: 'Subhanallahi, ljudi ne{to pri~aju o tome.' Po~ela sam plakati te no}i, suze mi se nisu su{ile, niti sam oka zatvorila da zaspim. Osvanula sam pla~u}i. Allahov Poslanik, s.a.v.s., pozva Alijju ibn Ebi Taliba i Usamu ibn Zejda, kad mu Objava nije ve} dugo do{la, pitaju}i ih i traè}i od njih savjeta o rastavi svoje ène. Usama je preporu~io Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., ono {to je znao o nevinosti njegove porodice i njegovoj ljubavi prema njima. Usame rekao je: 'Allahov Poslani~e, o tvojoj porodici mi znamo samo dobro.' Alijja rekao je: 'Allahov Poslani~e, Allah nije strog prema tebi. @ena pored nje ima mnogo, a ako upita{ njezinu slu`kinju kazat }e ti Istinu.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., pozvao je Beriru i upitao je: 'Berira, jesi li vidjela ne{to sumnjivo kod Ai{e?' Berira mu je odgovorila: 'Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom, nikad nisam vidjela od nje ne{to {to bih prezirala, osim {to je ona vrlo mlada pa ponekad zaspi i zaboravi na ku}no tijesto, pa do|e pitoma ìvotinjica i pojede ga.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustao je odmah i traìo opravdanje zbog onoga {to je naumio sa Abdullahom ibn Ubej ibn Selulom. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je sa minbera: 'O skupino muslimana, ko }e me opravdati i pomo}i protiv ~ovjeka koji me je uznemirio oko moje ène. Tako mi Allaha, ja o svojoj porodici znam samo dobro. Oni spominju ~ovjeka o kojem ja znam samo dobro i koji nije ulazio mojoj porodici osim sa mnom.' Ustao je Sa’d ibn Mu'az, ensarija, r.a., i rekao: 'Ja te opravdavam i pomo}i }u ti protiv njega, Allahov Poslani~e. Ako je iz plemena Evs, mi }emo mu posje}i vrat, a ako je od na{e bra}e plemena Hazred`, naredit }e{ nam i mi }emo to sprovesti.' Zatim je ustao Sa'd ibn Ubade, prvak Hazredà. Bio je dobar ~ovjek, ali ga je ponio {ovinizam, pa re~e Sa'd ibn Mu’azu: 'Laè{, tako mi Allaha, niti }e{ ga ubiti, niti to moè{ u~initi. Da je on iz tvoje skupine, ti ne bi volio da on bude ubijen.' Ustao je Usejd ibn Hudajr, koji je bio amidì} Sa'd ibn Mu'aza i rekao Sa'd ibn Ubadi: 'Ti laè{, mi }emo ga, tako mi Allaha, sigurno ubiti. Ti si munafik i brani{ munafika.' Ustali su jedni protiv drugih, Evs i Hazred` tako da su naumili da se potuku, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je na minberu neprestano ih smirivao sve dok nisu za{utjeli i Allahov je Poslanik, s.a.v.s., u{utio. Ja sam i taj dan plakala, suze mi se nisu su{ile, niti sam oka zatvorila da zaspim. Roditelji su mislili da }e mi pla~ istrgati jetru. Dok su oni sjedili kod mene, a ja plakala, jedna ensarijka je zatraìla dozvolu da u|e. Ja sam joj dozvolila, a ona je sjela i plakala sa mnom. Dok smo tako bile, u|e nam Allahov Poslanik, s.a.v.s., nazva selam i sjede, a nije sjedio kod mene od kada se to pri~alo. Od tada je pro{ao jedan mjesec, a da ni{ta nije objavljeno o mom slu~aju. Allahov Poslanik, s.a.v.s., prou~io je kelimei-{ehadet kad je sjeo i rekao je: 'Ai{a, ~uo sam o tebi tako i tako. Ako si nevina, Allah }e te osloboditi, a ako si po~inila neki grijeh, zatraì oprosta od Allaha i pokaj Mu se, jer rob ako prizna grijeh i pokaje se Allah mu i oprosti.' Nakon {to je Allahov Poslanik, s.a.v.s., zavr{io svoje rije~i, suze su

mi prestale, tako da nisam vi{e ni jednu osjetila. Rekla sam svome babi: 'Odgovori Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., za mene.' Rekao je: 'Allaha mi, ja ne znam {ta da kaèm Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.' Onda sam rekla svojoj majci: 'Mati, odgovori Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., za mene.' Rekla je: 'Allaha mi, ja ne znam {ta da kaèm Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.' Ja sam rekla: 'Ja sam djevojka, mladih godina i ne u~im mnogo iz Kur'ana, ali sigurno znam da ste vi ~uli ovo pri~anje tako da vam je to ostalo u du{ama i da ste u to povjerovali. Ako bih vam rekla da sam nedu`na, a Allah zna da sam nedu`na, ne biste mi povjerovali. Ako bih priznala ne{to za{to Allah zna da sam nedu`na, vi biste mi povjerovali. Ja ne nalazim drugog primjera za sebe i za vas osim Jusufovih rije~i:

'i ja se ne}u jadati, od Allaha ja tra` m pomo} protiv onoga {to vi iznosite.'' (12:18) Zatim sam se okrenula i oti{la da legnem. Bila sam sigurna da sam nedu`na i da }e mi to Allah potvrditi, ali, Allaha mi, nisam mislila da }e biti u pogledu mene biti objavljen kur'anski tekst, jer moj slu~aj za mene nije bio vrijedan toga da Allah o njemu govori kroz kur'anski tekst. Me|utim, nadala sam se da }e Allahov Poslanik, s.a.v.s., usnuti neki san kojim }e me Allah osloboditi. I, tako mi Allaha, Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije ustao sa svoga mjesta niti je iko iz ku}e iza{ao dok Allah nije objavio Svome Vjerovjesniku. Uzelo ga je stanje koje mu se javljalo prilikom objavljivanja tako da su sa njega lijevale kapi znoja veli~ine bisera, a bio je zimski dan, zbog teìne objavljenog mu Govora. Kako se smirio Allahov Poslanik, s.a.v.s., po~eo se smijati i prvo {to rekao je bilo je: 'Ai{a, budi sretna, Allah Uzvi{eni te je oslobodio.' Majka mi re~e: 'Ustani prema njemu.' Rekla sam: 'Allaha mi, ne}u mu ustati i ja sam zahvalna jedino Allahu, Koji je objavio moju nevinost.' Allah Uzvi{eni je objavio:

i

"Zbilja, oni koji su iznijeli potvoru, jesu jedna skupina izme|u vas" te svih deset ajeta. Nakon {to je Allah objavio ovo o mojoj nedu`nosti, Ebu-Bekr, r.a., rekao je: 'Allaha mi, ne}u mu nikad ni{ta dati zbog onoga {to rekao je o Ai{i!', a on je Mistahu ibn Usasi pomogao zbog rodbinskih veza i zbog njegova siroma{tva, pa je Uzvi{eni objavio:

"Neka se ~estiti i imu}ni me|u vama ne zaklinju da vi{e ne}e pomagati ro|ake…” do Njegovih rije~i: "Zar vama ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah pra{ta i Milostiv je." Ebu-Bekr re~e: 'Svakako, Allaha mi, ja èlim da mi Allah oprosti', pa je povratio uobi~ajno davanje Mistahu i rekao: 'Allaha mi, ne}u mu to nikada uskratiti!' Allahov Poslanik, s.a.v.s., pitao je i Zejnebu bint Dàh{, jednu od svojih èna, o meni. Odgovorila je: 'Allahov Poslani~e, ~uvam svoj sluh i svoj vid i tako mi Allaha znam samo dobro.' Ona je jedina od èna Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nastojala da me nadma{i, ali ju je Allah sa~uvao zbog pobo`nosti, a njezina sestra Hamna bint Dàh{ ju je hu{kala, pa je propala zajedno sa onima koji su propali." Hadis


biljeè Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ez-Zuhrija.

Imam Ahmed prenosi od Ai{e da je rekla /298/: "Nakon {to je objavljeno moje opravdanje, Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustao je na minber i to spomenuo, pru~iv{i iz Kur'ana o tome. Nakon {to je si{ao naredio je da se nad dvojicom ljudi i jednom ènom izvr{i kazna, {to je i u u~injeno." Prenose ga autori "Sunena", a Tirmizija ga ocjenjuje kao hasen-hadis. Ebu-Davud zabiljeìo je njihova imena: Hassan ibn Sabit, Mistah ibn Usase i Hamna bint Dàh{.

Allah Uzvi{eni kaè: "Zbilja, oni koji su iznijeli potvoru jesu…", tj. la`, potvoru i izmi{ljotinu "skupina", tj. jedna skupina me|u vama "Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas", tj. porodico Ebu-Bekrova

"to je dobro po vas", tj. i na ovom i na vje~nom svijetu, lijep spomen na ovom svijetu, a visoki poloàji na vje~nom i ukazivanje po~asti vama zbog pa`nje Allaha Uzvi{enog prema Ai{i, Majci pravovjernih, r.a., s obzirom da je Allah objavio njezinu nevinost u ~asnom Kur'anu, kojem:

" la` jo{ je strana, bilo s koje strane, on je Objava od Mudrog i hvale dostojnoga." (41:42) Zbog ovoga je Ibn-Abbas, kad joj je u{ao dok je bila na smrtnom ~asu, rekao: "Budi sretna, jer ti si èna Allahova Poslanika, s.a.v.s., a on te je volio i samo je tebe kao djevojku oènio. Tvoja neporo~nost je obznanjena sa Neba." Od Muhammeda ibn Abdullaha ibn Dàh{a prenosi se: "Hvalisale su se Ai{a i Zejneba, neka je Allah zadovoljan sa njima. Zejneba je govorila: 'Moja udaja je obznanjena sa Neba. Ai{a je govorila: 'Moje opravdanje je obznanjeno sa Neba.'"

Allah Uzvi{eni kaè: "Svaki od njih bit }e ka`njen prema grijehu koji je zasluìo", tj. svako ko je govorkao ovom slu~aju i optuìvao Majku pravovojernih, Ai{u, r.a., za nemoral imat }e veliki udio u kazni "a onoga od njih koji je to najvi{e ~inio" po jednom mi{ljenju - onoga koji je to po~eo, a po jednom onoga - koji je to povezivao, prepri~avao i {irio

"~eka patnja velika", tj. za to, a cilja se time na Abdullaha ibn Ebi Selula, Allah ga unakazio i prokleo.

"Za{to, ~im ste to ~uli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli:’Ovo je o~ita potvora! /12/ Za{to nisu ~etvericu svjedoka doveli? A po{to svjedoke nisu doveli, oni su onda kod Allaha la`ljivci." /13/

Ovo je odgojna mjera za vjernike od strane Allaha Uzvi{enog, kroz kazivanje o Ai{i, r.a., kada su se upustili u taj ru`ni govor, pa Uzvi{eni kaè: "Za{to", tj. za{to nisu "~im ste to ~uli", tj. potvoru "vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili", tj. prosudili prema sebi, pa ako njima samima nije bio doli~an, onda je Majka pravovjernih pre~a da bude ~ista od njega. Ovo je objavljeno o Ebu-Ejjubu, ensariji, i njegovoj èni, Allah bio njima zadovoljan. Ebu-Ejjubu je rekla njegova èna: "Zar nisi ~uo {ta ljudi pri~aju o Ai{i, r.a.?" Odgovorio je: "Da, i to je la`. Da li bi ti to uradila, o Ummi-Ejjub?" Rekla je: "Ne, Allaha mi, ne bih to uradila." Ebu-Ejjub re~e: "Pa, Ai{a je, Allaha mi, bolja od tebe." Zato se rije~i Uzvi{enoga:

"Za{to, ~im ste to ~uli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli: 'Ovo jeo~ita potvora'" odnose na ono {to su rekli Ebu-Ejjub i njegova èna.

Allah Uzvi{eni kaè: "Za{to", tj. za{to nisu "doveli", tj. za ono {to su rekli

"~etvericu svjedoka" koji }e posvjedo~iti istinitost onoga {to su iznijeli

"A po{to svjedoke nisu doveli, oni su onda kod Allaha la`ljivci.", tj. po Allahovom sudu la`ljivci su i grje{nici.

"A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i na ovom i na onom svijetu, ve} bi vas stigla te{ka kazna zbog onoga u {to ste se upustili /14/ kad ste to jez cima svojim prepri~avati stali i kad ste na sva usta govorili ono o ~emu niste ni{ta znali, vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno." /15/

i

Allah Uzvi{eni kaè: "A da nije Allahove dobrote prema vama i

milosti Njegove i na ovom i na onom svijetu" o, vi koji ste se upustili u slu~aj h. Ai{e, tako da vam je primio pokajanje i povrat Njemu nas ovom svijetu i da }e vam oprostiti na onom svijetu zbog va{eg vjerovanja i da samo nije Allahove dobrote u ovom va{em pokajanju i njegovom primanju "ve} bi vas zbog onoga u {to ste se upustili" vezano za slu~aj potvore

"stigla te{ka kazna." Ovo je kod onih koji imaju vjerovanje (iman) zbog kojeg Allah prima pokajanje, kao {to su Mistah, Hassan i Hamna. Me|utim, {to se ti~e munafika koji su se u to upustili, kao Abdullah ibn


Ubej ibn Selul i njemu sli~ni, na njih se nije mislilo ovim ajetom, jer oni nemaju vjerovanja niti dobrih djela koji bi odgovarali ovoj Allahovoj dobroti prema pokajanicima. Zatim Uzvi{eni kaè: "kad ste to jezicima svojim prepri~avati stali", tj. prenositi jedni od drugih. U Buharijinom "Sahihu" zabiljeèno je od h. Ai{e da je "kad ste svojim jezicima ustrajavali u izmi{ljanju" i da je govorila da je to od: izmisliti jezikom neku la` na kojoj istrajava njen iznosilac. Arapi kaù: kada je neko ustrajan u potvaranju. Me|utim na~in ~itanja (kiret): "kad ste to prepri~avati stali..." poznatiji je i njega zastupa ve}ina u~enjaka (dùmhur), ali i drugi je prenesen od Majke pravovjernih, h. Ai{e. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Omera da je h. Ai{a u~ila:

"kad ste svojim jezicima ustrajavali u izmi{ljanju " Ibn Ebi-Melika kaè: "Ona je u~enija od drugih o tome."

.

Allah Uzvi{eni kaè: "i kad ste na sva usta govorili ono o ~emu

niste ni{ta znali", tj. govorili ste ono {to niste znali. Zatim Uzvi{eni kaè:

"vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahukrupno", tj. dràli ste da je to neka sitnica, a da i nije u pitanju èna Vjerovjesnika, s.a.v.s., ne bi bila sitnica, a kako je tek kad je upitanju èna Vjerovjesnika, nepismenog, pe~ata vjerovjesnika i prvaka poslanika! Kod Allaha je veliko da se kaè ne{to èni Njegova Vjerovjesnika i Poslanika, jer je Allah Slavljeni i Uzvi{eni srdit, te zbog ovoga On, Slavljeni i Uzvi{eni, ne moè nikada i nikako takvo {to odrediti èni nekog od vjerovjesnika, to nije bilo nikada kako }e biti sa prvom me|u ènama Vjerovjesnika. Zato Uzvi{eni kaè:

"vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno." Kod Buharija i u Muslimu nalazi se hadis /299/: "ôvjek rekne rije~ ne znaju}i koliku je Allahovu srd`bu izazvala i koja ga odnese u Vatru ve}eg raspona od me|uprostora Neba i Zemlje." U jednom predanju dodaje se: "ne pridavaju}i joj va`nost."

"Za{to niste, ~im ste to ~uli, rekli: Ne doliku enam da o tome govorimo, Uzvi{en neka si Ti! To je velika potvora! /16/ Allah vam nare|ujeda vi{e nikad tako ne{to ne ponovite, ako ste vjernici, /17/ i Allah vam propise obja{njava; a Allah sve zna i Mudar je." /18/

j

Ovo je druga odgojna mjera koja nare|uje lijepo mi{ljenje prilikom spomena rije~i kojih nisu dostojni vjernici, pa je najpre~e da se o njima promisli dobro, a ako i osjeti ne{to u du{i ne smije se to iznositi zbog njegovih, s.a.v.s, rije~i /300/: "Allah Uzvi{eni opra{ta mome ummetu ono {to im du{e govore, ako to ne kaù ili ne u~ine." Naveli su ga Buharija i Muslim. Allah Uzvi{eni kaè:

"Za{to niste, ~im ste to ~uli, rekli: 'Ne dolikuje nam da o tome govorimo.'" Nije nam potrebno da izustimo ovakav govor, niti da ga ikome spominjemo. "Uzvi{en neka si Ti! To je velika potvora!", tj. slavljen je Allah i vrlo visoko iznad toga da se kaè ovako ne{to protiv ène Njegova Poslanika i prijatelja.

Zatim Uzvi{eni kaè: "Allah vam nare|uje da vi{e nikad tako ne{to ne ponovite", tj. Allah vam prijeti i upozorava vas da vam se ne desi ne{to sli~no u budu}nosti. Zato rekao je: "ako ste vjernici", tj. ako vjerujete u Allaha i Njegov zakon i ako po{tujete i uvaàvate Njegova Poslanika, s.a.v.s. Me|utim, kad je u pitanju nevjernik, na njega se odnosi neki drugi sud. Zatim Uzvi{eni kaè:

"...i Allah vam propise obja{njava", tj. obja{njava vam {erijatske propise i predodre|ene mudrosti, "a Allah sve zna i Mudar je", tj. zna ono {to je korisno i dobro za Njegove robove i Mudar je u Svome zakonu i Svojoj odredbi.

"One koji vole da se o vjernicima {ire bestidne glasine, ~eka te{ka kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate. /19/"

Ovo je tre}a odgojna mjera za onoga ko ~uje neki

ruàn govor da ga ne {iri i ne obzanjuje, pa Uzvi{eni kaè:

"One koji vole da se o vjernicima {ire bestidne glasine ~eka te{ka kazna", tj. one koji su odabrali izno{enje na vidjelo ru`nog govora o njima

"~eka te{ka kazna i na ovom svijetu", tj. putem {erijatske sankcije (hadda), a na vje~nom


svijetu kazna, "Allah sve zna, a vi ne znate", tj. prepustite Njemu takve stvari, ispravni }ete biti. Imam Ahmed prenosi od Sevbana da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao /301/: "Nemojte uznemiravati Allahove robove. Nemojte ih grditi i ruìti. Nemojte traìti njihove mahane i sramote, jer ko bude traìo sramotu svoga brata muslimana i Allah }e njemu traìti, tako da }e ga osramotiti u njegovoj vlastitoj ku}i."

"A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i da Allah nije Blag i Milostiv... /20/ O vjernici, ne idite {ejtanovim stopama! Onoga ko bude i{ao {ejtanovim stopama, on }e na razvrat i odvratna djela navoditi. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha o~istio; ali Allah ~isti onoga koga On ho}e. Allah sve ~uje i sve zna." /21/

Allah Uzvi{eni kaè: "A da nije Allahove dobrote prema vama i

milosti Njegove i da Allah nije B ag i Milostiv...", da Allah nije primio va{e pokajanje i va{ povratak Njemu na ovom svijetu bila bi druga~ija situacija, ali Allah Uzvi{eni je Blag prema Svojim robovima, pa je jednima oprostio, a druge je o~istio {erijatskom kaznom koja je nad njima provedena. Zatim Uzvi{eni kaè:

l

"O vjernici, ne idite {ejtanovim stopama!", tj. njegovim putevima, slijede}i ono {to on nare|uje.

"Onoga ko bude i{ao {ejtanovim stopama, on }e na razvrat i odvratna djela navoditi." Ovo je zastra{ivanje i upozorenje izraèno krajne rje~ito i lijepo: "{ejtanovim stopama", pa je svaka neposlu{nost i grijeh hodanje {ejtanskim stopama.

Zatim Uzvi{eni kaè: "A da nije Allahove dobrote prema vama i

milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha o~istio", tj. da vas nije On darovao pokajanjem i o~istio va{e du{e od njihova vi{ebo{tva, niko ne bi sebi mogao priu{titi nikakvu ~istotu niti dobro "ali Allah ~isti onoga koga On ho}e" od Svojih stvorenja, a i ostavlja u zabludi koga ho}e, bacaju}i ga na strati{ta zablude i stranputice. Allah Uzvi{eni kaè: "Allah sve ~uje", tj. govore Svojih robova, "i sve zna", ko zasluùje i ko je dostojan me|u njima upute, a ko zablude.

"Neka se ~estiti i imu}ni me|u vama ne zaklinju da vi{e ne}e pomagati ro|ake i siromahe, i one koji su na Allahovu putu rodni kraj svoj napustili; neka pre|u preko toga i nek pra{taju! Zar vama ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah pra{ta i Milostiv je." /22/

Allah Uzvi{eni kaè: "Neka se ne zaklinju", tj.

neka se ne kunu "~estiti me|u vama", tj. oni koji daju milostinju "i imu}ni", tj. bogati "da vi{e ne}e pomagati ro|ake i siromahe, i one koji su na Allahovu putu rodni kraj svoj napustili", tj. ne zaklinjite se da ne}ete odràvati rodbinske veze sa siroma{nim i onim koji su se iselili. Ovo je vrhunac ljubaznosti i milosti prema rodbini i zato Uzvi{eni kaè:

"neka pre|u preko toga i nek pra{taju!", tj. predhodnu zlo}u i uznemiravanja. Ovo je Njegova blagost, plemenitost i dobrota prema Njegovim stvorenjima pored nepravde koju sami sebi ~ine, a ovi su ajeti objavljeni u vezi sa Siddikom, r.a., kad se zakleo da ne}e vi{e nikada u~initi neku korist Mistahu ibn Usasi, nakon {to je govorio o Ai{i sva{ta, kako je ranije navedeno u hadisu. Nakon {to je obznanjena ~istota i nevinost h. Ai{e, Majke pravovjernih, nakon {to su se du{e vjernika popravile i ustabilile, nakon {to je Allah oprostio vjernicima koji su o tome govorili i nakon {to je izvr{ena kazna nad nekim, Slavljeni i Uzvi{eni, Kojem pripada dobrota i darivanje, po~inje da ulijeva samilost Siddiku prema njegovu ro|aku i teti}u Mistahu ibn Usasi, koji je bio jako siroma{an i od imetka je imao samo ono {to bi mu davao Ebu-Bekr, r.a., a bio je i muhadìr. ”Pokliznuo” se, ali i pokajao i nad njim je radi nje izvr{ena kazna, a h. Ebu-Bekr je i bio poznat po dobro~instvu i pomaganju ro|aka i stranaca i kad je ~uo rije~i Uzvi{enog:

"Zar vama ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti?", Siddik rekao je: "Svakako da bismo voljeli da nam oprosti{, na{ Gospodaru." Zatim je prema Mistahu obnovio svoje dobro~instvo i rekao: "Allaha mi,ne}u mu ga nikad uskratiti." Zato je Ebu-Bekr i bio Siddik, jako iskren i istinoljubiv, neka je Allah zadovoljan njime i njegovom k}erkom (koja je nedu`na i ~ista i ~ija je nevinost i ~istota potvr|ena i koja je èna naja~asnijeg stvorenja na nebesima i na Zemlji. Allah ju je sa~uvao kao i druge njegove, s.a.v.s., ène od bluda, a tako|er i ène i majke drugih vjerovjesnika i poslanika i ovo spada u potpunost


njihove bezgrje{nosti, neka je na njih blagoslov i spas.) 471

"Oni koji obijede ~estite, bezazlene vjernice, neka budu prokleti i na ovom i na onom svijetu; njih ~eka patnja nesnosna /23/ na Dan kada protiv njih budu svjedo~ili jez ci njihovi, i ruke njihove i noge njihove za ono {to su radili. /24/ Tog Dana Allah }e ih kazniti kaznom koju su zasluìli i oni }e saznati da je Allah, doista, o~igledna Istina." /25/

i ,

i ,

Ovo je prijetnja od Allaha onima koji obijede

~estite i bezazlene ène, naj~e{}e vjernice. Majke pravovjernih pre~e su da se ovo odnosi na njih od svake ~estite ène, pogotovu ona koja je bila povodom objavljivanja, a to je Ai{a, k}i Siddikova, neka je Allah zadovoljan njima. Sva ulema je apsolutno saglasna da je nevjernik onaj ko je bude grdio poslije ovoga i bude je optuìvao za ono za{to je bila optuèna nakon ovog {to je navedeno u ajetu, jer oponira Kur’anu. A takav sud se odnosi i na ostale majke pravovjernih.

Allah Uzvi{eni kaè: "neka budu prokleti i na ovom i na onom svijetu" Uzvi{eni kaè:

"Oni koji Allaha i Poslanika Njegova budu vrije|ali." (33:57) Ima mi{ljenje da je ovaj ajet objavljen samo o Ai{i, r.a. Ispravno je da on, iako objavljen samo o h. Ai{i, ima op}evaè}u normu i odnosi se na zabranu potvaranja svake ~estite i bezazlene vjernice, a u ajetu nije propis specificiran samo za nju,ve} je ona samo povod objavljivanja pored drugih, a propis se odnosi i na nju i na druge.

Op}enitost propisa osnaùje i predanje Ibn Ebi-Hatima od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao /302/: "ûvajte se sedam ubita~nih grijeha." Neko je upitao: "Koji su to, Allahov Poslani~e?" Odgovorio je: "Pore|enje nekoga sa Allahom, magija (sihr), ubiti nekoga bespravno, uzimati kamatu, tro{iti imetak jetima, pobje}i na dan boja i potvoriti ~estite i bezazlene vjernice." Prenijeli su ga i Buharija i Muslim od Sulejmana ibn Bilala. Hafiz Ebul-Kasim et-Taberani prenosi od Huzejfe da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao /303/: "Potvora po{tene ène ru{i dobra djela u~injena za sto godina."

Allah Uzvi{eni kaè: "...na Dan kada protiv njih budu svjedo~ili jez ci njihovi, i ruke njihove i noge njihove za

ono {to su radili." Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn- -Abbasa da je rekao: "Kada mnogobo{ci vide da }e u Dènnet u}i samo oni koji su klanjali re}i }e: ’Do|ite da zanije~emo da mi nismo klanjali, pa }e to zanijekati, ali njihova usta }e se zape~atiti a njihove ruke i njihove noge }e svjedo~iti, tako da ne}e mo}i od Allaha sakriti nijednu rije~. "Ibn Ebi-Hatim prenosi, a tako|er i Ibn-Dèrir, od Ebu-Se’ida da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao /304/: "Kada bude Sudnji dan, nevjernik }e se poznati po svojim djelima, ali }e on negirati i prepirati se. Re}i }e se: 'Ovo su tvoje kom{ije koje svjedo~e protiv tebe.' Re}i }e: 'Oni laù.' Pa }e se re}i: 'Tvoja porodica i tvoja rodbina.' On }e re}i: 'I oni laù.' Zatim }e se re}i: 'Zakletite se!', pa }e ih Allah u~initi nijemim, a protiv njih }e svjedo~iti ruke njihove i jezici njihovi, a zatim }e ih On uvesti u Vatru." A u Muslimovom i Nesaijinom predanju /305/ se kaè: "...pa }e mu zape~atiti usta, a njegovim udovima }e se re}i: 'Govorite!', pa }e govoriti o njegovim djelima. Zatim }e mu biti pu{teno da govori, pa }e re}i: 'Daleko, daleko bilo, ja sam se za vas zauzimao...'"

471 Ovaj tekst između zagrada moje su riječi.

Allah Uzvi{eni kaè: "Tog Dana Allah }e ih u potpunosti kazniti kaznom koju su zasluìli." Ibn-Abbas kaè da: zna~i "njihovim ra~unom".472

Allah Uzvi{eni kaè: "i oni }e saznati da je Allah, doista, oli~ena Istina", tj. da je Njegovo obe}anje, Njegova prijetnja i Njegovo svo|enje ra~una pravedno, bez imalo nepravde.

"Nevaljale ène su za nevaljale mu{karce, a nevaljali mu{karci za nevaljale ène; ~estite ène su za ~estite mu{karce, a ~estiti mu{karci za ~estite ène. Oni nemaju ni{ta s tim {to o njima govore; njih ~eka oprost i veliko obilje." /26/

Po Ibn-Abbasu i jednoj grupi tabiina ovaj ajet

objavljen je o h. Ai{i i onima koji su iznosili potvoru, a zna~enje je da je ruàn govor prikladniji pokvarnim ljudima, a da je lijep govor prikladniji dobrim ljudima, pa je ono {to su pripisali potvoritelji h.Ai{i prikladnije da se odnosi na njih same, a ona je dostojnija od njih glede nevinosti i ~istote. Zbog ovoga Uzvi{eni kaè: "Oni nemaju ni{ta s tim {to o njima govore", tj. nemogu}e je da je Allah u~inio Ai{u ènom Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., a da ona nije krjeposna i ~ista, jer je on krjeposniji i ~istiji od svakog krjeposnog ~ovjeka, a da je ona bila pokvarenica ne bi ga bila

472 Zato je "Jewmud-din", tj. Dan obračuna.


dostojna ni po vjerozakonu, niti po odredbi i zato Uzvi{eni nagla{ava:

"Oni nemaju ni{ta sa tim {to o njima govore", tj. daleko su oni od onoga {to iznose potvoritelji i neprijetelji

"njih ~eka oprost", tj. zbog laì koja je na njih iznesena "i veliko obilje", tj. kod Allaha u dènnetima naslade i u tome je obe}anje da }e èna Allahova Poslanika, s.a.v.s., biti u Dènnetu.

"O vjernici, u tu|e ku}e ne ulazite dok dopu{tenje ne zatraìte i dok uku}ane ne poselamite; to vam je bolje, da biste se opomenuli! /27/ A ako u njima nikoga ne na|ete, ne ulazite u njih dok vam se ne dopusti; a ako vam se rekne: 'Vratite se!', vi se vratite to je vama naj~ednije, a Allah zna ono {to radite. /28/ Nije vam grijeh da ulazite u nenastanjene zgrade, u kojima se nalaze stvari va{e a Allah zna ono {to javno pokazujete i ono {to krijete." /29/

,

Ovo su {erijatske odgojne mjere kojima Allah

odgaja Svoje robove, vjernike, i to o traènju dozvole, nare|uju}i im da ne ulaze u tu|e ku}e dok dopu{tenje ne dobiju, tj. prije ulaska, a poslije selam nazovu. Potrebno je tri puta dopu{tenje zatraìti, pa ako mu se dopusti, a u protivnom }e se vratiti, kako je utvr|eno u sahih-hadisu /306/ da se Ebu-Musa, kad je traìo dopu{tenje kod Omera tri puta, pa mu nije dopu{teno, vratio. Zatim je Omer rekao: "Kao da sam ~uo glas Abdullaha ibn Kajsa da traì dopu{tenje? Dozvolite mu da u|e." Traìli su ga i na{li, a on je ve} bio oti{ao, pa kad se nakon toga vratio, Omer ga upita: "[ta te je vratilo?" On odgovori "Traìo sam dopu{tenje tri puta, ali mi nije odgovoreno, a ja sam ~uo Vjerovjesnika, s.a.v.s., da kaè: 'Kada neko od vas traì dopu{tenje da u|e, pa mu se ne dopusti, neka se vrati.'" Omer re~e: "Ili }e{ mi donijeti dokaz za to ili }u te jako istu}i." On je oti{ao do skupine ensarija i spomenuo im {ta rekao je Omer. Odgovorili su mu: "To ti moè posvjedo~iti samo najmla|i me|u nama, pa je sa njim oti{ao Ebu- Se'id el-Hudri i obavijestio Omera o tome. Omer

rekao je: "Omelo me je trgovanje na pijaci da ne ~ujem ovaj hadis od Poslanika."

Imam Ahmed prenosi od Enesa ili nekoga drugog /307/ da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., traìo dopu{tenje Sa'd ibn Ubade govore}i: "Es-selamu alejke ve rahmetullahi (Selam i Allahov rahmet na tebe)!" Sa'd je odgovorio: "Ve alejkes-selamu ve rahmetullahi (Neka je i na tebe selam i Allahov rahmet)!" Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije ga ~uo tako da je tri puta nazivao selam, a i Sa'd mu je tri puta odgovarao, ali ga on nije ~uo, pa se Vjerovjesnik, s.a.v.s., povratio. Sa'd ga je sustigao i rekao: "Allahov Poslani~e, pre~i si mi i od babe i od majke. Nisi ni jednom nazvao selam a da ja nisam ~uo. Ja sam ti odgovarao, ali ne da me ~uje{, po{to sam èlio da {to vi{e primim tvojih selama radi bereketa." Zatim ga je uveo u ku}u, gdje mu je primaknuo gro`|ice koje je Allahov Vjerovjesnik jeo. Kad je zavr{io prou~io mu je dovu: "Dobri jeli va{u hranu, meleki na vas blagoslov (salavate) donosili i posta~i se kod vas iftarivali." Ebu-Davud kaè: "…Kazivao nam je Osman ibn Ebu-[ejbe, svojim lancem prenosilaca koji seè do Huzejla, koji rekao je /308/: "Do{ao je neki ~ovjek." Osman kaè: "Sa'd." "i zaustavio se na vratima Vjerovjesnika, s.a.v.s., da traì dopu{tenje.Stao je na vrata." Osman kaè: "prema vratima.", pa mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Ovako trebaju da budu vrata, od tebe", ili rekao je, "jer je traènje dopu{tenja samo isklju~ivo radi gledanja..." Iz ovoga se razaznaje da Onaj Koji traì dopu{tenje od stanara ne treba da stoji licem nasapram vrata, ve} treba du mu vrata budu sa desne ili lijeve strane.

Kod Buharije i Muslima je zabiljeèno od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da rekao je /309/: "Kad bi ti neki ~ovjek virio bez dopu{tenja, pa ti baci{ na njega kamen~i} i izbije{ mu oko, ne bi imao nikakva grijeha." Jedna grupa muhaddisa prenosi od Dàbira da rekao je /310/: "Oti{ao sam Vjerovjesniku, s.a.v.s., zbog duga koji je imao moj babo, pa sam pokucao na vrata. On je upitao: 'Ko je?' Odgovorio sam: 'Ja.' On ponovi: 'Ja, ja!!!', kao da mu to nije bilo drago." Nije mu bio drag takav odgovor, jer nije postignut cilj od traènja dopu{tenja, a to je predstavljanje i upoznavanje, jer svako za sebe kaè ja, pa se ne zna ko kuca osim ako se jasno kaè ime tako da se moè dobiti dopu{tenje. Ebu-Davud prenosi od Ribi’ijja da rekao je /311/: "Do{ao je neki ~ovjek iz plemena Benu-Amir i traìo dopu{tenje od Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji je bio u svojo ku}i, rekav{i: 'Da li da u|em?' Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je svome slugi: 'Iza|i pred ovoga i pou~i ga kako se traì dopu{tenje. Reci mu da kaè: 'Es-selamu alejkum, da li da u|em?' To je ~ovjek ~uo, pa je odmah rekao: 'Es-selamu aljekum, da li da u|em?' Pa mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., dozvolio i u{ao je."

Dopu{tenje je obavezno traìti i od majki i sestara. Prenosi E{a's od Adijj ibn Sabita da je jedna ensarijka rekla: "Allahov Poslani~e, ja budem u svojoj ku}i u stanju u kojem ne bih voljela da me vidi iko, niti babo,


niti dijete, a jedan ~ovjek iz moje porodice neprestano mi ulazi, a ja sam u takvom stanju." Tada je objavljeno:

"dok dopu{tenje ne zatraìte i dok uku}ane ne poselamite." To je traènje dopu{tenja tri puta, pa kome se od njih ne dopusti neka se vrati. Prvi put da ga ~uje ako ima neko ìv, drugi put da se pripreme i tre}i put da dopuste ili odbiju. Nikad se ne zadràji na vratima onog ko ti nije dopustio, jer ljudi imaju svoje potrebe i poslove, a Allah je pre~i kad je u pitanju isprika.

Allah Uzvi{eni kaè: " to vam je bolje", zna~i traènje dopu{tenja vam je bolje u smislu da je to obostrano dobro i za onoga koji traì dopu{tenje i za porodicu u ku}i "da biste opomenuli se!" Allah Uzvi{eni kaè:

"A ako u njima nikoga ne na|ete, ne ulazite u njih dok vam se ne dopusti", jer, u suprotnom, to je raspolaganje tu|om imovinom bez dopu{tenja vlasnika. Ako ho}e, dopustit }e, a ako ho}e, ne}e dopustiti.

"a ako vam se rekne: 'Vratite se!', vi se vratite, bolje vam je", tj. kad vas vrate s vrata prije dopu{tenja ili poslije njega "vi se vratite to je vama naj~ednije", tj. naj~istije

,

"...a Allah zna ono {to radite." Katade kaè da je neki muhadìr rekao: "Cijelog svog ìvota traìm ovaj ajet, ali nisam do~ekao da zatraìm dopu{tenje nekom od svoje bra}e, a da mi on kaè: 'Vrati se!', a ja sretan i zadovoljan."

Allah Uzvi{eni kaè: "Nije vam grijeh da ulazite u nenastanjene

zgrade." A ovaj ~asni ajet specifi~nijeg je zna~enja od onog prije njega, jer dopu{ta mogu}nost ulaska u ku}e u kojima nema nikoga, ako ~ovjek ima svoje stvari u njima i bez dopu{tenja, kao {to je ku}a pripremljena za goste, kad mu se dopusti prvi put sasvim je dovoljno. Neki drugi kaù: "To su trgova~ke ku}e, kao hanovi, karavansaraji, konaci ku}e u Meki i drugo." Ovo drugo odabira Ibn-Dèrir i prenosi ga od jedne svoje grupe, ali je prvo mi{ljenje o~itije, a Allah najbolje zna. Ima mi{ljenje da su to {atori od kostrijeti.

"Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka ~uvaju stidna mjesta svoja; to im je naj~ednije, jer Allah, u stinu, zna ono {to oni rade. /30/"

i

Ovo je imperativ Allaha Uzvi{enog vjernicima da

obore poglede svoje od onoga {to je Allah zabranio tako da oni ne zgledaju, osim ako pogled padne iznenada. Ako se to desi neka brzo okrene svoj

pogled, kao {to je prenio Muslim u svome "Sahihu" od Dèrira ibn Abda el-Bedèlija, r.a., koji kaè /313/: "Pitao sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., o iznenadnom pogledu, pa mi je naredio da okrenem svoj pogled." Tako ga prenose i imam Ahmed, Ebu-Davud, Tirmizi i Nesai, a Tirmizi ga ocjenjuje kao hasen-sahih. Ebu Davud prenosi od Burejde da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao Aliji /314/: "Ne bacaj pogled za pogledom, ima{ pravo na prvi, ali ne i na drugi." U "Sahihu" od Ebu-Sei'da prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao /315/: "ûvajte se zadràvanja i sjedenja po putevima." Rekli su: "Allahov Poslani~e, mi se moramo zadràvati radi razgovora." Allahov Poslanik, s.a.v.s., re~e: "Ako ve} odbijate, onda dajte putu njegovo pravo." Upita{e: "[ta je njegovo pravo, Allahov Poslani~e?" On odgovori: "Obaranje pogleda, suzdràvanje od uznemiravanja, uzvra}anje selama, nare|ivanje dobra i spre~avanje zla."

Neko od prvih generacija rekao je: "Pogled je otrovna strijela za srce i zato je Allah naredio da se ~uvaju stidna mjesta, kao {to je naredio da se ~uvaju pogledi koji su povodi tome." Uzvi{eni kaè: "Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka ~uvaju stidna mjesta svoja." ûvanje stidnog mjesta nekad se ogleda kroz njegovo spre~avanje od bluda, kao {to kaè Uzvi{eni:

"i koji stidna mjesta svoja ~uvaju" (23:5), a nekada kroz ~uvanje od gledanja u njeg, kao {to je re~eno u hadisu u Ahmedovom "Musnedu" i u "Sunenima" /316/: "ûvaj svoje stidno mjesto (avret) osim od svoje ène ili robinje."

"...to im je naj~ednije", tj. naj~istije za njihova srca i njihovu vjeru, kao {to je re~eno: "Ko sa~uva pogled Allah }e mu darovati svjetlo u njegovoj pronicljivosti (besiretu)."

"...jer Allah, uistinu, zna ono {to oni rade." Sahih-hadis kojeg prenosi Ebu-Hurejre glasi /317/:

"ôvjeku je propisan udio u bludu kojeg ne moè nikao izbje}i: blud o~iju je gledanje, blud jezika je govor, blud u{iju je slu{anje, blud ruku je diranje, blud nogu jesu koraci, a du{a (nefs) èli i hlepi dok stidno mjesto to potvr|uje ili negira."


"A reci vjernicama neka obore poglede svoje ineka ~uvaju stidna mjesta svoja; i neka ne pokazuju ukrase svoje osim onoga {to je ionako spolja{nje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muèvima svojim, ili o~evima svojim, ili o~evima muèva svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muèva svojih, ili bra}i svojoj, ili sinovima bra}e svoje ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili mu{karcima kojima nisu potrebne ène, ili djeci koja jo{ neznaju koja su stidna mjesta èna; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se ~uo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono {to èlite " /31/

,

.

,

Ovo je imperativ od Allaha Uzvi{enog ènama,

vjernicama, zbog Njegove ”brige” zbog njihovih muèva i njihovog razlikovanja od èna predislamskog perioda i postupaka mnogobo{kinja. Povod objavljivanja ovog ajeta kako navodi Mukatil ibn Hajjan - a Allah najbolje zna - je da je Dàbir ibn Abdullah el-Ensarijj kazivao kako je Esma bint Mersed bila u svom boravi{tu u plemenu Benu Harisa, pa su po~ele da joj ulaze neodjevene ène tako da su im se pokazale halhale na nogama, prsa i pramenovi kose. Esma je rekla: "Kako je ovo ru`no!", pa je Uzvi{eni objavio:

"A reci vjernicama neka obore poglede svoje", tj. od gledanja u tu|e ljude koje im je Allah zabranio. Zbog ovoga neka ulema smatra da nije, uop}e, dozvoljeno èni da gleda strance i nepoznate ljude i to argumentuju predanjem Ebu-Davuda i Tirmizija /318/ od Ummi-Seleme da su ona i Mejmuna bile kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kad im je do{ao Ibn Ebi-Mektum i u{ao, a to nakon {to nam je bilo nare|eno da se pokrivamo, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Sklonite se od njega!" Rekla sam: "Allahov Poslani~e, zar on nije slijep, niti nas vidi

, niti nas raspoznaje?" Allahov Poslanik, s.a.v.s., re~e: "Zar ste vas dvije slijepe, zar vi ne vidite?" Tirmizi ga ocjenjuje kao hadis hasen, sahih.

Druga ulema smatra da im je dozvoljeno gledati strance, ali bez ikakve strasti ili pohote, kao {to je utvr|eno u sahih-hadisu /319/ da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., gledao Abesince koji su se igrali svojim kopljima, na bajramu u dàmiji, a Ai{a, Majka pravovjernih, posmatrala ih je iza njega dok ju je on pokrivao od njih, sve dok joj nije dosadilo, pa se okrenula. Allah Uzvi{eni kaè:

"...i neka ~uvaju stidna mjesta svoja" u odnosu na razvratne stvari, kao {to su blud i ono {to se podvodi pod njega, kao {to je gledanje ili ne{to drugo. Allah Uzvi{eni kaè:

"i neka ne pokazuju ukrase svoje osim onoga {to je ionako spolja{nje" po jednom mi{ljenju, da ne pokazuje ni{ta od ukrasa strancima, osim onoga {to je nemogu}e sakriti, kao ogrta~ /mantil/ koji prekriva odje}u i najdonji dijelovi odje}e. Od Ibn-Abbasa se prenosi da je o rije~ima Uzvi{enog:

"i neka ne pokazuju ukrase svoje osim onoga {to je ionako spolja{nje", rekao: "Njeno lice, {ake i prsten." Sli~no se prenosi od Ibn-Omera, Ataa i drugih tabiina. Malik kaè da se:

"osim onoga {to je i onako spolja{nje" odnosi na prsten i halhale. Vjerovatno da je Ibn-Abbas i oni koji ga slijede u tome pod licem i {akama mislio na tuma~enje onoga {to je ionako spolja{nje. Ovo je poznato kod ve}ine (dùmhur) a k tome se dodaje i hadis kojeg prenosi Ebu-Davud u svome "Sunenu" preko Halid ibn Durejaka od Ai{e, r.a., da je Esma, k}i Ebu-Bekrova u{la kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., u prozirnoj odje}i, pa se okrenuo od nje i rekao /320/: "Esma, nije dobro, da se èni kada po~ne dobijati mjese~nicu (hajd), vidi ne{to osim ovog" i pokazao je na svoje lice i svoje {ake. Me|utim Ebu-Davud i Ebu-Hatim er-Razi ga ocjenjuju kao mursel-hadis, jer Halid ibn Durejk nije ~uo od Ai{e, r.a. Allah Uzvi{eni kaè:

"i neka vela svoja spuste na grudi svoje", tj. na gornje dijelove prsa i sama prsa, da bi se razlikovale od obilje`ja èna predislamskog perioda koje su bile otkrivenih prsa, vratova i pramenova kose, pa je Allah naredio vjernicama da pokriju svoju vanj{tinu, kao {to kaè Uzvi{eni:

"O vjerovjesni~e reci ènama svojim, i k}erima svojim, i ènama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako }e se najlak{e prepoznati pa ne}e napastovane biti."

Rije~: mnoìna je od rije~i: (veo, koprena, pokriva~), a to je ono ~ime se pokriva preko glave i {to ljudi nazivaju: u istom zna~enju vela i pokriva~a. Buharija prenosi da je Ai{a, r.a., rekla: "Allah se smilovao prvim ènama muhadìrkama koje su, kad je Allah objavio:

"i neka vela svoja spuste na grudi svoje", pocijepale svoje haljine i njima pokrile glave."


Allah Uzvi{eni kaè: "neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muèvima svojim", tj. svojim supru`nicima.

"ili o~evima svojim, ili o~evima muèva svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muèva svojih, ili bra}i svojoj, ili sinovima bra}e svoje,ili sinovima sestara svojih." Svi ovi su zabranjeni èni i ona moè da im pokaè svoje ukrase, me|utim bez pokazivanja draì. Ibnul-Munzir prenosi da je Ikrima, nakon {to je prou~io ovaj ajet, rekao: "Nisu spomenuti amidà i dajdà, jer oni mogu opisati djevojku svojim sinovima (koji joj nisu mahremi), pa èna ne skida mahramu pred amidòm i dajdòm. A {to se ti~e muà, to i jeste sve zbog njega da bi mu se ona dotjerala i uljep{ala kako to ne moè biti u dru{tvu drugih.

Allah Uzvi{eni kaè: "ili prijateljicama svojim" zna~i da, tako|er, moè pokazati svoje ukrase ènama muslimankama, za razliku od èna {ti}enika islamske dràve (nemuslimana), kako ih ove ne bi opisivale svojim muèvima. To je, iako je zabranjeno svim ènama, izraènije prema nemuslimankama, jer ih ni{ta u tome ne spre~ava za razliku od muslimanke, koja zna da je to strogo zabranjeno (haram), pa to i izbjegava. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je /321/: "Nek se ne zanima èna drugom ènom, opisuju}i je svome muù kao da gleda u nju." Prenose ga Buharija i Muslim od Ibn-Mes'uda. Ebu-Sei’d prenosi u svome "Sunenu" da je Omer ibn el-Hattab pisao Ebu-Ubejdi:

"ûo sam da neke ène muslimanke ulaze u javana kupatila sa ènama mnogoboàca. To je samo do tebe. @eni koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan nije dopu{teno da joj stidno mjesto (avret) vidi èna koja ne pripada njezinoj zajednici."

Mudàhid je o rije~ima Uzvi{enog: "ili prijateljicama svojim" rekao: "Svojim prijateljicama muslimankama, mnogobo{kinje ne mogu biti njene prijateljice i muslimanka se ne moè pokazivati pred mnogobo{kinjom." [to se pak ti~e predanja koje je zabiljeìo Ibn Ebi-Hatim od Ataa, koji rekao je: "Kada su drugovi Allahova Poslanika, s.a.v.s., stigli u Bejtul-Makdis /Jerusalem/ babice njihovih èna bile su jevrejke i kr{}anke", ona se odnosi na mogu}nost prilikom nu`de.

Allah Uzvi{eni kaè: "ili robinjama svojim." Ibn-Dèrir kaè da su to ène mnogoboàca, pa joj je dozvoljeno da joj pokaè svoje ukrase, makar bila i mnogobo{kinja, jer je to njezina robinja. Ve}ina smatra: "âk je dozvoljeno da pokaè i svome robu i svojoj robinji." To dokazuju hadisom kojeg prenosi Ebu-Davud od Enesa /322/ da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., oti{ao sa jednim robom Fatimi i poklonio joj ga. Na Fatimi je bila odje}a s kojom kad bi pokrila glavu, ne bi stizala do nogu, a kad bi pokrila noge, ne bi stizala do glave. Nakon {to je Vjerovjesnik, s.a.v.s., vidio {ta

je zatekao re~e: "Ni{ta ti to ne smeta, samo je tvoj babo i tvoj dje~ak."473

Allah Uzvi{eni kaè: "ili mu{karcima kojima nisu potrebne ène" kao sluge i pratoci koji nisu fizi~ki dostatni a nemaju interesa za ènama niti im one pobu|uju strasti. Ibn- Abbas kaè: "To je ravnodu{an ~ovjek koji nema nikave pohote. "Imam Ahmed prenosi od Ummi-Seleme da je rekla /323/ da je kod nje u{ao Allahov Poslanik, s.a.v.s., a kod nje je bio hemofrodit (dvopolac) i njen brat Abdullah ibn Ebi-Seleme. Hemofrodit je govorio: "Abdullahu, ako vam Allah dadne sutra da zauzmete Taif, uzmi Gilanovu k}erku, jer ona prilazi sa ~etiri, a odlazi sa osam."474 Allahov Poslanik, s.a.v.s., ~uo ga je pa rekao je Ummi-Selemi: "Neka ti ovaj ne ulazi!" Prenose ga i Buharija i Muslim. Allah Uzvi{eni kaè:

"ili djeci koja jo{ ne znaju koja su stidna mjesta èna" {to zna~i zbog njihove mladosti ne razumiju {ta su stidna mjesta èna i njihove na~ine umiljavanja govora, uvijanja u hodu, njihove pokrete i mirovanja, jer dijete kad je malo to ne shvata, pa ni{ta ne smeta da ulazi kod èna. Me|utim ako je adolescent, tako da to zna, shvata i razlikuje manje lijepu od lijepe, nije mu dopu{teno da ulazi kod èna. Utvr|eno je kod Buharije i Muslima da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao /324/: "ûvajte se ulaska ènama." Neko je upitao: "Allahov Poslani~e, {ta misli{ o ulasku djevera?" Odgovori: "Djever je smrt!"

Allah Uzvi{eni kaè: "i neka ne udaraju nogama svojim." @ena u predislamskom periodu koja je bila debelih nogu, pa joj nisu zbog toga dok je i{la putem zveketali halhali, udarala je nogom po zemlji, pa bi ljudi ~uli njihov zveket. Allah je zabranio ènama vjernicama takav postupak. Tako|er, u ovu zabranu ulazi ono od njenih ukrasa pokriveno, pa ona u~ini neki pokret da bi istakla to {to je sakriveno. U to spada i da se ona namiri{e i uljep{a prilikom izlaska iz ku}e, tako da ljudi osjete njen miris. Prenosi Tirmizi od Ebu-Musaa da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao /325/: "Svako oko blud ~ini, a èna koja se namiri{e, pa pro|e pored skupa ona je takva i takva", zna~i bludnica.

Allah Uzvi{eni kaè: "I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono {to èlite", tj. okitite se ovim osobinama i ovim ~asnim pona{anjem koje vam On nare|uje, a ostavite osobine i ru`ne navike na kojim je po~ivao predislamski period, jer sva je sre}a u izvr{avanju onog {to je naredio Allah i Njegov Poslanik i u ostavljanju onog {to je zabranio Allah i Njegov Poslanik; Allah Uzvi{eni je Onaj od Kojeg se pomo} traì.

473 On je bio maloljetan. Ona ga je odgojila i oslobodila kad je porastao, kako je naveo hafiz Ibn-Asakir. 474 Misli se na slojeve sala na njenom stomaku, a kojih ima četiri. Međutim, kada se okrene leđima onda to izgleda kao osam slojeva, po četiri na svakom boku.


"Udavajte neudate i ènite neoènjene, i ~estite robove i robinje svoje; ako su siroma{ni, Allah }e im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna. /32/ I neka se suzdrè oni koji nemaju mogu}nosti da se oène dok im Allah iz obilja Svoga ne pomogne! A s onima u posjedu va{em koji èle da se otkupe, ako su u stanju da to u~ine, o otkupu se dogovorite. I dajte im ne{to od imetka koji je Allah vama dao. I ne nagonite robinje svoje da se bludom bave - ako one èle da budu ~estite - da biste stekli prolazna dobra ovoga svijeta; a ako ih neko na to prisili, Allah }e im, zato {to su bile primoraneoprostiti i prema njima milostiv biti. /33/ Mi vam objavljujemo jasne ajete i primjere iz ` vota onih koji su prije vas bili i nestali i pouku onima koji se budu Allaha bojali." /34/

,

,

i

Ovi ~asni i istiniti ajeti sadrè skup jasnih propisa i

neopozivih naredbi. Rije~i Uzvi{enoga: "Udavajte neudate i ènite neoènjene" i

do kraja, naredba su za ènidbu i udaju. Jedna grupa uleme smatra da je to stroga du`nost onome ko ima mogu}nosti za to. To argumentuju jasnim Poslanikovim, s.a.v.s., hadisom /326/: "Skupino mladi}a, ko od vas ima mogu}nosti neka se èni, jer se tako bolje obara pogled i ~uva stidno mjesto, a ko ne moè neka posti i to mu je lijek." Prenose ga Buharija i Muslim. U "Sunenima" na vi{e je na~ina preneseno da je Allahov Poslanik s.a.v.s rekao /327/: "@enite se rotkinjama imat }ete mnogo potomstva, jer }u se ja vama ponosti pred drugim zajednicama na Sudnjem danu." U jednom predanju se dodaje: "~ak i sa nedono{~etom."

Rije~: mnoìna je od: i zna~i "èna koja nema muà" i "~ovjek koji nema ène", svejedno da li se ènio ili udavala, a zatim se rastavio ili rastavila. El-

-Dèvheri to prenosi od lingvista. Tako se kaè neoènjen ~ovjek i neudata èna.

Allah Uzvi{eni kaè: "ako su siroma{ni, Allah }e im iz obilja Svoga dati." Ibn-Abbas kaè: "Allah ih podsti~e na ènidbu i udaju i nare|uje to i slobodnim i robovima, obe}avaju}i za to obilje. El-Lejs prenosi od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao /328/: "Trojica imaju pravo prema Allahu da im pomogne: onaj ko se èni radi neporo~nosti, onaj ko èli da se otkupi i borac na Allahovm putu."

Uzvi{eni kaè:

"...neka se suzdrè oni koji nemaju

mogu}nosti da se oène, dok im Allah iz obilja Svoga ne pomogne!" Ovo je imperativ od Uzvi{enog Allaha onome ko nema mogu}nosti za ènidbu ili udaju da se suzdrì od zabranjenog, kao {to rekao je, s.a.v.s., u prethodnom hadisu: "Skupino mladi}a..."

Allah Uzvi{eni kaè: "A s onima u posjedu va{em koji èle da se otkupe, ako su u stanju da to u~ine, o otkupu se dogovorite." Ovo je imperativ od Allaha Uzvi{enog robovlasnicima kad im zatraè njihovi robovi da se otkupe, da se s njima dogovore pod uvjetom da rob ima mogu}nost i zaradu kako bi mogao isplatiti njegovu gospodaru imetak koji mu je obe}ao vratiti. Mnoga ulema smatra de je ovo samo upustvo i da je poèljno tako postupiti (mustehabb), a ne kona~na i obavezuju}a naredba, ve} gospodar moè da bira da se dogovori sa robom, ako ho}e, ili ako ne}e, da se ne dogovori. Buharija prenosi od Revhaa on od Ibn-Dùrejdà da je upitao Ataa: "Je li mi obavezno, ako ja znam da on ima odre|eni imetak, da ga oslobodim?" Odgovorio je: "Smatram da ti je to stroga du`nost." A Amr ibn Dinar kaè: "Upitao sam Ataa: 'Da li to prenosi{ od nekog?' Odgovorio je: 'Ne', zatim me je obavijestio da je njemu prenio Musa ibn Enes da je Sirin traìo od Enesa da se otkupi, jer je ve} bio bogat, ali je Enes odbio. Oti{ao je Omeru, r.a., koji mu rekao je da prihvati njegov otkup, ali je on odbio, pa ga je Omer, r.a., udario svojim {tapom kazav{i: "ako su u stanju da to u~ine, o otkupu se dogovorite", pa se dogovorio sa njim oko otkupa. Ovako ga je spomenuo Buharija kao muallak-hadis. Prenosi se od Dahhaka da je to strogo nare|enje. [afija je kasnije, po svom novom mi{ljenju (mezheb-dèdid), smatrao da nije stroga du`nost, a i kod Malika nije stroga du`nost. Ibn-Dèrir odabira mi{ljenje o obaveznosti zbog jasno}e ajeta.

Allah Uzvi{eni kaè: "ako su u stanju da to u~ine." Ebu-Davud prenosi u "Merasilu" od Jahjaa ibn Kesir da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., citirao: "ako su u stanju da to u~ine, o otkupu se dogovorite", a zatim rekao: "Ako znate da znaju neki zanat koji mogu obavljati, ne pu{tajte ih da budu na teretu ljudima."


Allah Uzvi{eni kaè: "I dajte im ne{to od imetka koji je Allah vama dao", tj. ostavite i njima jedan dio od otkupnine. Drugi misle da je to dio koji im je propisao Allah iz imetka na koji se daje zekat. Odabira ga i Ibn-Dèrir, a Ibn-Abbas kaè: "Allah nare|uje vjernicima da pomognu robovima, zna~i da im pomognu u vlastitom osloba|anju, tako {to }e ih osloboditi pla}anja otkupnine." Ibn Ebi-Hatim prenosi od Alije ibn Ebi-Taliba da rekao je: "...jedne ~etvrtine otkupnine." Preneseno je kao merfu-predanje, ali je izvjesnije da je to mevkuf-predanje vezano za Alijju, r.a., kao {to ga je prenio od njega i Ebu Abdur-Rahman es-Sulemi.

Allah Uzvi{eni kaè: "I ne nagonite robinje svoje da se bludom bave." Ljudi koji bi imali robinju, u predislamskom periodu, pu{tali su je da se bavi prostitucijom, odrediv{i joj procenat koji je redovno uzimao od nje. Nakon {to je do{ao islam, Allah je to zabranio vjernicima. Povod njegova objavljivanja, kako to navode mnogi mufessiri prvih i kasnijih generacija, vezan je za Abdullaha ibn Ebi-Selula, koji je imao robinje koje je prisiljavao da se prostitui{u, traè}i od njih prihod, ali i njihovu djecu i upravljanje s njegove strane, kako je on smatrao. Predaje o tome me|usobno su isprepletene i povezane.

Allah Uzvi{eni kaè: "ako one èle da budu ~estite." To ne zna~i da ih je dozvoljeno prisiljivati ako one i ne èle biti ~estite. Allah Uzvi{eni kaè: "da biste stekli prolazna dobra ovoga svijeta", tj. njihove prihode, njihove vjen~ane darove (mehr), njihovu djecu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio je zaradu od pu{tanja krvi, mehr prostitutke i napojnicu vra~ara. U predanju /329/ se kaè: "Mehr prostitutke zabranjen je, zarada onoga koji pu{ta krv je zabranjena i cijena psa (po kojoj se proda) je zabranjena." Allah Uzvi{eni kaè:

"...a ako ih neko na to prisili, Allah }e im, zato {to su bile primorane, oprostiti i prema njima milostiv biti." Ako vi to uradite, Allah }e njima oprostiti i milostiv biti, a njihov grijeh ide na onoga ko ih je primorao. Tako smatra Ibn-Abbas i grupa tabi’ina. U merfu hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaè /330/: "Mom ummetu opro{tena je gre{ka zaborava i ono na {to su primorani."

Nakon {to je Slavljeni i Uzvi{eni analizirao i objasnio ove propise kaè:

Mi vam objavljujemo jasne ajete " Zna~i - Kur'an, u kome su jasni i protuma~eni ajeti, "i primjere iz ` vota onih koji su prije vas bili i nestali", tj. vijest o prija{njim zajednicama i o onom {to ih je pogodilo zbog njihova oponiranja imperativima Allaha Uzvi{enog, kao {to kaè Uzvi{eni:

.

i

"i u~inismo ih primjerom i poukom narodima kasnijim" (42:56), tj. zaprekom za ~injenje grijeha i zabranjenih stvari. "i pouku onima koji se budu Allaha bojali", tj. onome koji se bude bojao Allaha i strahovao od Njega. Alija ibn Ebi-Talib,

r.a., u svom opisu Kur’ana kaè: "U njemu je sud o onome {to je me|u vama, vijest o onome {to je bilo prije vas i navije{}e onoga {to }e biti poslije vas. On je jasni govor, a ne lakrdija i onog ko ga ostavi iz oholosti, Allah }e uni{titi, a onog ko traì uputu u ne~emu drugom, Allah }e ostaviti u zabludi."

"Allah je svjetlost nebesa i Zemlje! Primjer svjetlosti Njegove je udub na u zidu u kojoj e svjetiljka, svjetiljka je u kandilju, a kandilj je kao zvijezda blistava koja se uìè blagoslovljenim drvetom maslinovim, ni isto~nim ni zapadnim, ~ije ulje gotovo da sija kad ga Vatra i ne dotakne; sama svjetlost nad svjetlo{}u! Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On ho}e. Allah navodi primjere ljudima, Allah sve dobro zna. /35/"

i j

Alija ibn Ebi-Talha prenosi da je Ibn-Abbas o

rije~ima Uzvi{enog: "Allah je svjetlost nebesa i Zemlje!" rekao: "Upu}iva~ stanovnika nebesa i Zemlje." Ibni-Dèrir prenosi od Enes ibn Malika da rekao je: "Allah kaè: 'Moje svjetlo je uputa.'" Ovo mi{ljenje odabira Ibn-Dèrir. "Primjer svjetlosti Njegove", tj. primjer upute Njegove vjernik je u ~ija prsa je Allah, d`.{., stavio iman (vjerovanje) i Kur'an. Ubejj ibn Ka'b ~itao je:

"Primjer svjetlosti onoga koji vjeruje u Njega." To je vjernik u ~ija prsa je Allah, d`.{., stavio iman (vjerovanje) i Kur'an. Ovako su prenijeli Sei’d ibn Dùbejr i Kajs ibn Sa’d, od Ibn-Abbasa da je i on tako ~itao: "Primjer svjetlosti onoga koji vjeruje u Njega." Neki ~itaju:

"Allah je Osvjetljitelj nebesa i Zemlje!" Od Dahhaka se prenosi da je u~io: "Allah je osvijetlio nebesa i Zemlju!" Buharija i Muslim prenose od Ibn-Abbasa, r.a., /331/ da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada je ustajao no}u, u~io sljede}u dovu: "Allahu moj, Tebi pripada slava i hvala, Ti si svjetlost nebesa i Zemlje i onoga {to je u njima.475 Tebi pripada slava i

475 Kažem: "Ovo je argument da se riječima Uzvišenog: 'Allah je svjetlost nebesa i Zemlje!' mislilo: 'Upućivač njihovih stanovnika', s obzirom da ova svjetlost nije svjetlost Njegovog bića, koja je Njegov atribut, već je to samo svjetlo upute koje On ubacuje u srca vjernika. Također i prethodni kiraeti (načini čitanja/učenja Kur’ana) svjedoče o ovome: 'Allah je Osvjetljitelj nebesa i Zemlje!' i 'Allah je osvjetlio nebesa i Zemlju!' Pogotovu riječi Uzvišenog na kraju ovog ajeta: 'Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On


hvala, Ti odràva{ nebesa i Zemlju i ono {to je u njima."

Allah Uzvi{eni kaè: "Primjer svjetlosti Njegove." O ovoj zamjenici (Njegove) postoje dva mi{ljenja: prvo, da se ona vra}a na Allaha Uzvi{enog, tj. primjer Njegove upute u srcu vjernika, (zastupa ga Ibn-Abbas); drugo, da se zamjenica vra}a na vjernika na kojeg ukazuje kontekst. Kao da je re~eno: "Primjer svjetlosti vjernika koja je u njegovu srcu je udubina u zidu", pa je upore|eno srce vjernika, uputa koja mu je priro|ena i Kur'an, koji je podudaran sa onim {to je vjerniku priro|eno, kao {to kaè Uzvi{eni:

"Zar je Onaj Koji èli samo ovaj svijet kao onaj kome je jasno ko je Gospodar njegov, na {to se nadovezuje Kur‘an kao svjedok Njegov." (11:17) Tako je upore|eno srce vjernika u njegovoj osobnoj ~istoti sa staklenom, prozirnom i tvarnom (juveliranom) svjetiljkom, a Kur'an i [erijat, po kojem se on ravna sa izvrsnim, ~istim, svijetlim i jednako kvalitetnim uljem bez zamu}enosti i promijenjenosti. Allah Uzvi{eni kaè: "...je udubina u zidu." Ibn-Abbas i grupa tabiina kaù: "To je mjesto fitilja u svjetiljci." Ovo je op}epoznato i zbog ovoga Uzvi{eni poslije kaè: "u kojoj je svjetiljka", a to je svjetlost koja je u udubini. Ubejj ibn Kab kaè: "Svjetiljka je svjetlost koja predstavlja Kur'an i vjerovanje koje je u njegovim prsima."

"...svjetiljka je u kandilju", tj. ~istom, staklenom kandilju koji daje svjetlost, a to je primjer vjernikovog srca.

"...a kandilj je kao zvijezda blistava", tj. kao da je ona zvijezda od ogromnog bisera koji svijetli i pokazuje.

"...koja se uìè blagoslovljenim drvetom", tj. uzima ulje iz blagoslovljenog, maslinovog, drveta. "maslinovim" je apozicija. "ni isto~nim ni zapadnim", tj. nije u isto~nim predjelima, pa Sunce ne stiè do njega s po~etka dana, niti u zapadnim pa da mu sjena nestane prije zalaska Sunca, ve} je ono na jednom sredi{njem mjestu gdje ga Sunce obasjava s po~etka dana do kraja. Stoga je njegovo ulje ~isto, jednako kvalitetno i svijetlo i to je naj~i{}e ulje koje moè biti. Sli~no tome rekli su Ibn Abbas, Ikrime, Mud`dàhid, Sei’d ibn Dùbejr i Es-Suddi. Postoji stav da se mislilo da sredi{nja stabla koja nisu ni na istoku ni na zapadu, a postoje i druga mi{ljenja... Me|utim najprikladnije od ovih mi{ljenja je prvo, a to je da je to stablo na povr{ini Zemlje na jednom prostranom, uo~ljivom i vidljivom mjestu izloènom Suncu koje ga obasjava od po~etka do kraja dana da bi bilo ~i{}e i finije ulje, kao {to ih je vi{e reklo u onome {to je navedeno.

Zato Uzvi{eni kaè: "~ije ulje gotovo da sija kad ga Vatra i ne

dotakne", zna~i zbog odsjaja blistavosti samog ulja.

hoće.' Jasna je iz prethodnog ispravnost mišljenja onog ko tumači da Allah osvjetljava Svojom uputom, a Allah upućuje na ono što je tačno."

Allah Uzvi{eni kaè: "sama svjetlost nad svjetlo{}u!" Ibn-Abbas kaè da se time mislilo na vjerovanje roba (~ovjeka) i njegova djela, a tako|er i na svjetlo Kur'ana i svjetlo imana (vjerovanja) kada se udruè, pa nijedno ne moè biti bez svoga druga.

Allah Uzvi{eni kaè: "Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On ho}e", tj. Allah upu}uje Svojoj svjetlosti onoga koga On odabere, kao {to je navedeno u hadisu koji je prenio Ahmed od Abdullaha ibn Amra, a ovaj je ~uo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaè /332/: "Zaista je Allah Uzvi{eni stvorio Svoja stvorenja u tmini, zatim je, tada, prosuo Svoju svjetlost na njih. Onaj koga je pogodilo, tada, ne{to od Njegove svjetlosti upu}en je, a onaj koga je proma{ilo, zalutao je. Zato kaèm: 'Osu{ila su se pera na znanju Allaha Uzvi{enog.'"

Allah Uzvi{eni kaè: "Allah navodi primjere ljudima, Allah sve

dobro zna." Nakon {to je Uzvi{eni spomenuo ovo kao primjer svjetla kojeg je On darovao vjerni~kom srcu, zavr{io je ajet Svojim rije~ima:

"Allah navodi primjere ljudima, Allah sve dobro zna", tj. On dobro zna onoga ko je zasluìo i ko je dostojan upute, za razliku od onoga ko je zasluìo da bude u zabludi.

Imam Ahmed prenosi od Ebu-Sei’da el-Hudrijja da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao /333/: "êtiri su vrste srca: bistro u kojem svjetiljka sija, za~ahureno srce pri~vr{}eno za svoj omota~, izvra}eno srce i spljo{teno srce. [to se ti~e bistrog srca, to je srce vjernika, a njegova svjetiljka je njegovo svjetlo. [to se ti~e za~ahurenog srca, to je srce nevjernika. [to se ti~e izvra}enog srca, to je srce licemjera koji je spoznao, a potom zanegirao. [to se ti~e spljo{tenog srca, to je srce u kojem je vjerovanje i licemjerstvo. Primjer vjerovanja u njemu je kao primjer povr}a kojeg natapa ukusna voda, a primjer licemjerstva u njemu je kao primjer ~ira kojeg natapa krv i gnoj, pa koja teku}ina prevlada to mu dominira." Lanac njegova preno{enja je dobar, iako ga muhaddisi nisu naveli.

"U dàmijama, koje se voljom Njegovom podiù i u kojima se spominje Njegovo ime - hvale Njega, ujutro i nave~er /36/ l udi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji namaz obavljaju i zekat

j


udjeljuju, i koji strepe od Dana u kome }e srca i pogledi biti uznemireni, /37/ da bi ih Allah lijepom nagradom za dje a njihova nagradio i da bi im od dobrote Svoje i vi{e dao. A Allah daje kome ho}e, bez ra~una." /38/

l

Nakon {to je Allah Uzvi{eni naveo primjer

vjerni~kog srca i uporedio uputu i znanje koje je u njemu sa svjetiljkom u ~istoj staklenki koja se àri od ukusnog ulja, a to je primjer kandilja, spominje njezino mjesto, a to su dàmije, koje su Allahu Uzvi{enom najmilija mjesta na Zemlji, jer su to ku}e u kojima se Njemu robuje i gdje se samo On oboàva, pa Uzvi{eni kaè: "U dàmijama, koje se voljom Njegovom podiù", tj. ~ije je odràvanje i ~i{}enje od prljav{tine i svega onoga {to im ne dolikuje naredio Allah, kao {to prenosi Alija ibn Ebi-Talha od Ibn-Abbasa da rekao je: "Allah Uzvi{eni i Slavljeni zabranio je besposlicu u njima." To je rekla i jedna grupa uleme - mufessira.

Kod Buharije i u Muslimu zabiljeèno je od vladara pravovjernih Osamana ibn Affana, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao /334/: "Ko, radi Allaha, sagradi dàmiju, traè}i time Allahovo lice (ved`h) Allah }e mu istu sagraditi u Dènnetu."

Od Ai{e, r.a., prenosi se da je rekla /335/: "Naredio nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., izgradnju dàmija u ku}ama te da se ~iste i uljep{avaju."476 Buharija prenosi od Omer ibn el-Hattaba da rekao je: "Sagradi ljudima ono {to }e ih zakloniti , a pazi se da ne oboji{ u crveno ili ùto pa da to odvrati pa`nju ludima.477 Enes, r.a., prenosi: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaè: /336/ 'Sudnji dan ne}e nastupiti sve dok se ljudi ne budu me|usobno mjerili i natjecali po ljepoti u dàmijama.'" Ovaj hadis prenosi Ahmed, sljedbenici "Sunena" i Tirmizi, a Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /337/ "Ako vidite nekoga da prodaje ili kupuje u dàmiji, recite mu da Allah, d`.{., ne}e njegovu trgovinu u~initi profitabilnom, a ako vidite da neko traì izgubljenu stvar u dàmiji, recite mu: 'Allah ti je ne}e vratiti.'"

Kod Buharije i Muslima u "Sahihu" iznosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /338/ "Vrijednost namaza koji ~ovjek obavi u dèmaatu se umnogostru~ava u odnosu na vrijednost namaza koji obavi u ku}i ili u svojoj radnji i to za 25 puta." To je zbog toga {to ~ovjek koji uzme abdest na propisani na~in, a zatim krene u dàmiju isklju~ivo sa ciljem da obavi namaz, ne moè napraviti ni jedan korak a da

476 Prenose ga Ahmed i autori "Sunena" izuzev Nesai, a Ahmed i Ebu-Davud imaju slično predanje od Sumure ibn Džunduba. A kada je u pitanju izgradnja džamija u kućama, ona je specifična samo za žene, jer je za ženu namaz u njenoj kući bolji od namaza u džamijama, a kada je u pitanju čišćenje i dotjerivanja, poznato je da se to općenito odnosi na sve džamije. 477 Rekao sam da je ovo baza i veličanstveni temelj u pogledu izgradnje džamija i dokaz da iste ne treba ukrašavati, kamo sreće da prihvatimo ovaj savjet... Međutim, mi se natječemo u ukrašavanju, imitirajući tako ukrašavanje crkvi, pa nema preinake, a niti snage osim kako to Allah hoće.

mu ne}e biti upisana nagrada i izbrisana jedna gre{ka i jedan grijeh. A kada obavi namaz meleci se i dalje mole za njega sve dok se on nalazi na mjestu obavljanja namaza i govore: "Boè, blagoslovi ga, Boè, smiluj mu se." I on je neprestano u namazu sve dok ~eka drugi namaz. Isto tako ra~una mu se da klanja kada ~eka po~etak namaza.

U "Sunenima" se kaè: /339/ "Obraduj one koji odlaze u dàmiju potpunim svjetlom, umjesto tamom, na Sudnjem danu."

Muslim svojim lancem preno{enja hadisa, prenosi od Ebi-Humejda ili je od Ebu-Usejda i kaè: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaè: /340/ 'Kada neko od vas do|e u dàmiju neka kaè: 'Boè, otvori mi vrata Svoje milosti', a kada iza|e iz dàmije neka kaè: 'Boè, molim Te, daj mi jo{ vi{e od Tvoje dobrote.'"

Uzvi{eni kaè: "...u kojima se spominje Njegovo ime", tj. u~i se Njegov Kitab, kao {to kaè Ibn-Abbas.

Pa Uzvi{eni dalje veli: "hvale Njega ujutro", tj. u ranim jutarnjim i u kasnim ve~ernjim ~asovima. Rije~ "asal" mnoìna je od rije~i "esil" {to zna~i predve~erje, a to je kraj dana. Ibn-Abbas kaè da svako veli~anje i slavljenje (tesbih) Allaha, d`.{., u Kuránu predstavlja molitvu (salat).

Onaj ko je u~io "fethu" na slovu "ba" u rije~i stoje na rije~ima Uzvi{enog Allaha, d`.{., "i nave~er" i to je potpuno i ispravno stajanje i prekidanje u u~enju, Zatim po~inje rije~ima Uzvi{enog Allaha, d`.{., "ljudi" kao da je ta rije~ obja{njenje izba~enog subjekta (fail) i kao da je re~eno: 'Ko to Njega slavi u ovim ve~ernjim satima?' Odgovara se: 'Ljudi.'

Me|utim, onaj ko to u~i sa kesrom na~inio ga je glagolom ~iji je subjekat "ljudi". A ina~e, nije ispravno stati pri u~enju osim na subjektu, jer samo on daje potpuno zna~enje govoru.

Uzvi{eni kaè: "ljudi" i time obavje{tava o njihovim uzvi{enim te`njama, aspiracijama, njihovim namjerama i ~vrstoj rije{enosti, ~ime su oni, ustvari, postali graditelji dàmija, koje su, ustvari, Boìje ku}e na Zemlji, domovi oboàvanja Njega, zahvale Njemu, vjerovanja u Njegovu jedno}u i Njegovu ~istotu, kao {to Uzvi{eni kaè:

"Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu..." (33:23) A {to se ti~e èna i njihovog namaza, bolje im je da ga obavljaju u ku}i. Imam Ahmed od Ummi-Humejd ène Ebu-Humejde es-Saidija, preko njenog muà prenosi da je do{la Boìjem Poslaniku, a.s., i kazala mu: /341/ "O Boìji Poslani~e, èlim da obavljam namaz sa tobom." A on re~e: "Ve} znam da vi{e voli{ obavljati namaz sa mnom, me|utim, bolje ti je da klanja{ u svojoj sobi nego da klanja{ u svojoj ku}i, a namaz koji obavi{ u svojoj ku}i vredniji ti je od namaza koji obavlja{ u svom domu, a namaz koji obavlja{ u svom domu je bolji nego da ga obavlja{ u dàmiji tvoga naroda, a namaz koji obavlja{ u dàmiji svoga naroda vrijedniji ti je od namaza koji bi obavila u mojoj dàmiji", pa re~e:


"Naredio sam te su joj sagradili dàmiju u krajnjem dijelu njene ku}e i ona je u njoj klanjala, tako mi Allaha, sve dok se nije 'susrela' sa Uzvi{enim Allahom, d`.{."

Dozvolio joj je da prisustvuje dèmatu u dàmijama pod uslovom da nikoga od ljudi ne uznemirava pokazivanjem svojih ukrasa niti lijepim mirisom kao {to se u Buharijinom i Muslimovom "Sahihu" prenosi od Abdulahha bin Omera, koji kaè da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /342/ "Ne spre~avajte Boìjim robinjama Boìje ku}e - dàmije". A Ahmed i Ebu-Davud biljeè: /343/ "Njihove ku}e bolje su za njih". A u rivajetu se kaè: "Neka izlaze iz dàmija tako da neprimijetno izmaknu", tj. ne smije se osjetiti njihov miris. U "Sahih" zbirkama navodi se da je Ai{a, r.a., rekla: /344/ "Da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., do~ekao to {to su uvele nove ène, zabranio bi im da ulaze u dàmije kao {to su Benu-Israilci zabranili svojim ènama".

Uzvi{eni kaè: "ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju", kao {to Uzvi{eni kaè: "O vjernici, neka vas imanja va{a i djeca va{a ne zabave od sje}anja na Allaha" (53:9), u zna~enju rije~i Uzvi{enog Allaha, d`.{. "koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji namaz obavljaju i zekat udjeljuju", tj. pot~injavaju svoje èlje i svoje ljubavi Njegovoj pokornosti volji i ljubavi. Hu{ejm prenosi od [ejbanija i kaè da je pri~ao sa Ibn- -Mes'udom, koji kaè da je vidio gra|ane u vrijeme poziva na propisanu molitvu da su ostavili svoju prodaju i oti{li da klanjaju namaz, pa Abdulah ibn Mes'ud kaè: "To su oni koje je Uzvi{eni Allah, d`.{., pomenuo u svome Kitabu:

"ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju.'", Ibn-Abbas kaè uz ovo "od propisanog namaza", a isto to kaè i Muekatil bin Hajjan "da vode ra~una o namaskim vremenima".

Uzvi{eni kaè: "i koji strepe od Dana u kome }e srca i pogledi biti uznemireni", tj. Sudnjeg dana na kome }e srca zastrepiti i pogledi biti uznemireni, tj. od èstine straha i veli~ine muka, kao {to Uzvi{eni kaè: "i upozori ih na bliski Sudnji dan..." (40:18)

Uzvi{eni tako|er veli: "On im samo pu{ta do Dana kada }e im o~i ostati otvorene." (14:42)

Uzvi{eni tako|er kaè: "mi se Gospodara na{eg bojimo, onoga

Dana kada }e lica smrknuta i namrgo|ena biti, i njih }e Allah strahote toga Dana sa~uvati i blaènstvo i radost im darovati, i Dènnetom i svilom ih za ono {to su trpjeli nagraditi." (76:10-12)

Uzvi{eni ovdje kaè: "da bi ih Allah lijepom nagradom za djela njihova nagradio", tj. da bi

primio od njih njihova dobra djela i poni{tio njihova lo{a djela, kao {to Uzvi{eni kaè:

"i da bi im od dobrote Svoje i vi{e dao", tj. da bi primio od njih njihova dobra djela i vi{estruko ih za njih nagradio, kao {to Uzvi{eni kaè:

"Ko uradi dobro djelo, bit }e deseterostruko nagra|en." Uzvi{eni veli: "A Allah }e onome kome ho}e dati i vi{e", te zbog toga ovdje veli:

"a Allah daje kome ho}e, bez ra~una."

"A djela nevjernika su kao privi|enje u ravnici u kojoj èdan vidi vodu, ali kad do tog mjesta do|e, ni{ta ne na|e - a zate}i }e kod njega Allaha i On }e mu potpuno isplatiti ra~un njegov, jer Allah veoma brzo obra~unava", (39) "ili su kao tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedne iznad drugih, prst se pred okom ne vidi - a onaj kome Allah ne da svjetlo ne}e svjetla ni imati." (40)

Ovo su dva primjera koja je Uzvi{eni Allah, d`.{.,

naveo za dvije vrste nevjernika kao {to je naveo primjere za dvije vrste munafika - licemjera, na po~etku sure "El Bekare”. Ta dva primjera su: primjer vezan za vatru i vodu.478 Tako|er je naveo primjere onih kada im je u srcima u~vstio uputu i znanje kao {to su u suri "Er-Ra'd" primjeri vatre i vode, o kojima smo govorili na mjestu predvi|enom za to u ovom Tefsiru. Po{to ih Allah, d`.{., ovdje ponovo navodi, Allahu pripada svaka hvala i veli~ina, kazat }emo {to se ti~e prvog od ova dva primjera479 on se odnosi na nevjernike koji su pozivali u svoje nevjerstvo i koji su ra~unali da od toga ne{to imaju, me|utim, nisu imali od toga ni{ta. Njihov primjer je kao varka (fatamorgana) koja se vidi u udubljenjima Zemlje iz daljine, kao da je more sa ogromnom vodenom masom. Rije~ "el-kiatu" je mnoìna od rije~i "kaun" {to zna~i "nizija", "dno", "zaravan", "ponor", kao {to je rije~ "dàrun" i "dìretun" - "kom{ija". "el-kau" tako|er ima jo{ mnoìna kao {to je rije~ "el-kian", sli~no kao {to je "dàrun", mnoìna "dìran". To je ustvari, ravnasta, ra{irena i razastrta zemlja u kojoj se vidi

478 Ajeti od 13-20. u suri "El-Bekare". 479 U ajetu broj 17 u suri "Er-Rad".


"serab" - varka, fatamorgana koja se obi~no javlja u drugoj polovini dana.

A {to se ti~e rije~i "el-al", ona tako|er zna~i nemogu}nost pravog vi|enja, varku. Ovaj fenomen obi~no se javlja u prvom dijelu dana, a manifestuje se tako {to se vidi voda izme|u neba i zemlje. Pa kada doìvi pojavu "serab" Onaj Koji treba vodu, misli da je to voda i ustremljuje se da je se napije, a kada joj se pribliì "ni{ta ne na|e." Isto tako je sa nevjernikom koji ra~una da je uradio neki dobar posao i da je time stekao ne{to, ali kada Allah, d`.{., ispuni Svoje obe}anje na Sunjem danu i pozove ga na obra~un i razgovor o njegovim djelima, ne}e na}i uop}e ni{ta {to }e mu biti primljeno, bilo zbog neiskrenosti, bilo zbog neslije|enja propisa [erijata kao {to Uzvi{eni kaè:

"I Mi }emo pristupiti djelima njihovim koja su u~inili u prah i pepeo ih pretvoriti" (25:23), pa ovdje kaè:

"a zate}i }e kod njega Allaha, i On }e mu potpuno isplatiti ra~un njegov, jer Allah veoma brzo obra~unava." Ovak prenose Ubej bin K'ab, Ibn Abbas i drugi. A u dva "Sahiha" kaè se da }e jevreji na Sudnjem danu biti upitani: /345/ "[ta ste oboàvali?" A oni }e odgovoriti: "Oboàvali smo 'Uzejra, sina Allahovog", pa }e im se re}i: "Lagali ste kada ste smatrali da Allah ima dijete, {ta èlite sada?", pa }e re}i: "O Gospodaru, oèdnjeli smo, pa nas napoj." Re}i }e im se: "Zar ne vidite?" Pa }e im se predstaviti Vatra kao da je krdo stoke koja se me|usobno gloè pa }e oni nagrnuti u tu gomilu u kojoj }e se potpuno iznuriti i popadati. Ovo je primjer vi{estrukih neznalica. A {to se ti~e obi~nih neznalica, to su oni nepromi{ljeni brbljivci, koji opona{aju druge i koji se priklanjaju nevjerstvu, koji su gluhi i nijemi, koji ne promi{ljaju. Njihov primjer je kao primjer onih, kako kaè Uzvi{eni:

"ili su kao tmine nad dubokim morem." "...koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedne iznad drugih, prst se pred okom ne vidi", tj. ne moè se ni vidjeti od guste tmine. Ovo je primjer tipa - srca obi~nog nevjernika, neznalice, koji opona{a druge, koji ne zna stanje onoga ko ga vodi, a niti shvata gdje ide nego, kao {to je re~eno u primjeru o neznalici kada bude upitan: "Gdje ide{?" On }e re}i: "Sa njima." A kada bude upitan: "A gdje oni idu?", re}i }e: "Ne znam kuda oni idu."

Ibn-Abbas, r.a., kaè u pogledu ajeta: "koje prekrivaju talasi" da to zna~i "takvim

zastorom kojim je zape~a}eno srce i sluh i vid", kao {to Uzvi{eni kaè: "Allah je zape~atio srca njihova i u{i njihove, a pred o~ima njihovim je koprena." (2:7)

l l

Uzvi{eni veli: "a onaj kome Allah ne da svjetlo ne}e svjetla ni imati", tj. koga Allah ne uputi, on je propali neznalica, prevarant, nitkov, nevjernik, kao {to Uzvi{eni veli:

"Koga Al ah u zab udu stavi, niko ga ne moè na Pravi put uputiti." (7:186) A u pogledu onoga {to je Uzvi{eni rekao o vjernicima:

"Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On ho}e." (24:35) Molimo Uzvi{enog Allaha, d`.{., da prosvijetli na{a srca nurom, da osvijetli na{u vjeru nurom, da nas osvijetli i s desna i s lijeva, sa svih strana i da nam uzvisi na{e svjetlo.

"Zar ne zna{ da Allaha hvale svi koji su na nebesima i na Zemlji, a i ptice {irenjem krila svojih; svi znaju kako }e Mu se moliti i kako }e ga hvaliti. A Allah dobro zna ono {to oni rade." /41/ "Samo je Allahova vlast i na nebesima i na Zemlji, i Allahu se sve vra}a." /42/

Uzvi{eni obavje{tava da Njega slavi sve {to je na

nebesima i na Zemlji, tj. meleki, ljudi, dìni, ìvotinje pa ~ak i neorganske stvari, kao {to Uzvi{eni veli:

"Njega veli~aju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima." (17:44) Pa Uzvi{eni kaè: "a i ptice {irenjem krila svojih", tj. u stanju letenja slave svoga Gospodara, oboàvaju Ga zahvaljuju}i Mu {to ih je nadahnuo i uputio Sebi, a On zna {ta one ~ine, te zbog toga Uzvi{eni kaè:

"svi znaju kako }e Mu se moliti i kako }e Ga hvaliti", tj. svakog od njih On je uputio i ukazao mu njegov pravac i hod kojim }e i}i u svom oboàvanju Allaha Uzvi{enog. Zatim obavje{tava da je o svemu tome On potpuno upoznat i da Mu ni{ta ne moè ostati skriveno, te zbog toga Uzvi{eni veli: "A Allah dobro zna ono {to oni rade."

Zatim Uzvi{eni obavje{tava da samo Njemu pripada sva vlast na nebesima i na Zemlji, On je Vladalac Koji upravlja, Jedini On je Bog Koji se oboàva a Kome nije potrebno to oboàvanje a niti ko moè slijediti Njegovu vladavinu: "i Allahu se sve vra}a", tj. na Sudnjem danu, pa On na njemu sudi kako On ho}e, "da bi, prema onome kako su radili, kaznio one koji rade zlo." (53:31) Stvaralac i Vladalac, samo Njemu pripada vlast na dunjaluku i samo Njemu pripada hvala i na ovom i na budu}em svijetu.


"Zar ne vidi{ da Allah razgoni oblake, a onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidi{ ki{u kako iz njih pada: On s neba, iz oblaka veli~ine brda, spu{ta grad, pa njime koga ho}e pogodi, a koga ho}e po{tedi - blijesak munje Njegove gotovo da oduzima vid." /43/ "On ~ini da no} i dan naizmjenice nastupaju i u tome je , doista, pouka za one koji pamet imaju " /44/ .

Uzvi{eni obavje{tava da On Svojom mo}i upravlja

oblacima u po~etku kada ih za~ne, kada su oni jo{ slabi, On ih razgoni "a onda ih spaja", tj. sakuplja: "i jedne nad drugima gomila", tj. umnoàva ih zgu{njavanjem "pa vidi{ ki{u", tj. vodu koja pada "kako iz njih pada", tj. iz me|uprostora oblaka. Uzvi{eni kaè: "On s neba, iz oblaka veli~ine brda, spu{ta grad", tj. u~inio je ovdje da brda budu isto {to su i oblaci, te Uzvi{eni veli: "pa njime koga ho}e pogodi, a koga ho}e po{tedi", tj. ono {to spu{ta sa nebesa dvije su vrste: ki{a i grad (led), pa Uzvi{eni kaè: "pa njime koga ho}e pogodi" iz milosti prema njima "a koga ho}e po{tedi", tj. otklanja od njih oblake preobilne ki{e. Najvjerojatnije je da se rije~ima Uzvi{enog "pa njime pogodi" èljelo re}i "gradom kao odmazdom prema onome kome ho}e", kao {to je rasipanje njihovih plodova sjetve i uni{tenja ètve njihove i drve}a, a On tako|er po{tedi koga ho}e iz milosti Svoje prema njima.

Uzvi{eni veli: "blijesak munje Njegove gotovo da oduzme vid", tj. od siline munje skoro da se oduzme vid, pa Uzvi{eni veli:

"On ~ini da no} i dan naizmjenice nastupaju", tj. On upravlja njima, pa duìnom jednog skra}uje drugo dok ne postanu izjedna~eni, zatim i od jednog i drugog produùje ono {to je bilo kratko a skra}uje ono {to je bilo dugo, Allah, samo je On upravlja~ u tome, Svojom odredbom i Svojom mo}i, veli~inom i Svojim znanjem

لـعــبــرةً ذلـك في إن األبصـــار ألولــي "i u tome je, doista, pouka za one koji pameti imaju", tj. pokazatelj Njegove uzvi{enosti:

الـلـــيل وإخــتالف واألرض الســموات خلق في إناأللــــبـاب ألولــي آليــات والـــنهـار

"U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni no}i i dana su,zaista, znamenja za razumom obdarene", (3:190) i drugi ajeti

"Allah sve ìvotinje stvara od vode, neke od njih na trbuhu puze, neke idu na dvije noge, a neka, opet hode na ~etiri; Allah stvara {to ho}e, jer Allah sve moè." /45/

Allah, d`.{., Pominje Svoju potpunu mo} i Svoju

veli~anstvenu vlast u Svom stvaranju razli~itih vrsta stvorenja, razli~itih oblika i boja, razli~itih na~ina kretanja i prebivanja, sve iz jedne te iste vode. Neke od njih puze na trbuhu kao {to je zmija i sli~ne njoj

"neke idu na dvije noge" kao {to je ~ovijek i ptica

"a neka, opet, hode na ~etiri" kao {to je stoka i druge ìvotinje, te zbog toga Uzvi{eni kaè: "Allah stvara {to ho}e", tj. Svojom mo}i, jer ono {to On ho}e - to bude, a ono {to ne}e - to ne bude, te zbog toga Uzvi{eni veli: "jer Allah sve moè."

"Mi objavljujemo ajete jasne; a Allah ukazu e na Pravi put onome kome On ho}e." /46/

j

Uzvi{eni potvr|uje da je On objavio ovaj Kur'an

kao odredbu, mudrosti i kao potpuno jasne i mudre primjere i da On vodi ka njihovom razumijevanju i promi{ljanju, i to one koji pameti, o{troumnosti i razboritosti imaju. Zbog toga Uzvi{eni veli:

"a Allah ukazuje na Pravi put onome kome On ho}e."

"A licemjeri govore: 'Mi vjerujemo u Allaha i Poslanika i pokoravamo se' - zatim nekih od njih glave okre}u; nisu oni vjernici." /47/ "Kad


budu pozvani Allahu i Poslaniku Njegovu da im On presudi, nekih od njih odjednom le|a okrenu"; /48/ "samo ako znaju da je pravda na njihovoj strani, dolaze mu poslu{no" /49/ "Da li su im srca bolesna, ili sumnjaju, ili strahuju da }e Allah i Poslanik Njegov prema njima nepravedno postupit? Nijedno, nego èle da drugima nepravdu u~ine." /50/ "Kad se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im On presudi, samo reknu: 'Slu{amo i pokoravamo se!' - oni }e uspjeti." /51/ "Oni koji se Allahu i Poslaniku Njegovu budu pokoravali, koji se Allaha budu bojali i koji od Njega budu strahovali - oni }e uspjeti!" /52/

Uzvi{eni obavje{tava o svojstvima munafika, tj.

licemjera koji se javno pokazuju suprotno onome {to skrivaju. Oni govore svojim jezicima: "mi vjeru emo u Allaha i Poslanika i pokoravamo se" - zatim neki od njih glave okre}u", tj. postupaju suprotno onome {to govore, a govore ono {to ne rade, te zbog toga Uzvi{eni kaè: oni nisu vjernici." Uzvi{eni tako|er kaè:

j

"kad budu pozvani Allahu i Poslaniku Njegovu da im On presudi", tj. kada se zatraì od njih da slijede Uputu onako kako ju je objavio Allah, d`.{., Svome Poslaniku, suprotstavljaju se pozivu i slije|enju njega i ohole se. Zato u ovom pogledu Uzvi{eni Allah, d`.{., kaè:

"Zar ne vidi{ one koji tvrde da vjeruju u ono {to se objavljuje tebi i u ono {to je objavljeno prije tebe" (4:60) - i tako dalje ajet - "vidi{ licemjere kako se od tebe savim okre}u." (4:61) Semure prenosi merfu-hadis: /346/ "Ko bude pozvan vladaru (da mu sudi) pa se ne odazove, on je silnik koji nema prava", a Uzvi{eni kaè:

"samo ako znaju da je pravda na njihovoj strani, dolaze mu poslu{no", tj. ako presuda bude u njihovu korist, a ne protiv njih, dolaze poslu{no i pokorno a to je zna~enje rije~i Uzvi{enog Allaha "poslu{no", a ako presuda bude protiv njih, suprotstavljaju joj se i pozivaju na neistinu, i vi{e vole da poslu{aju nekog drugog nego Poslanika, s.a.v.s., kako bi osigurali pro|u svojim laìma i poslu{nost onima koji u po~etku nisu vjerovali da je to Istina, nego da se ono slaè sa njihovim te`njama, te se zbog toga, ukoliko se njihove namjere izjalove, okre}u se od njih drugom, te zato Uzvi{eni veli:

"Da li su im srca bolesna" zna~i ne}e izi}i iz njih ono {to oni ho}e a da u njihovim srcima nije bolest kojoj su oni privrèni ili su njihova srca izloèna sumnji u vjeru ili se pla{e da }e Allah i Njegov Poslanik nepravedno postupiti prema njima u vladanju. Kako god bilo, to je tvrdoglavo nevjerstvo, a Allah njih potpuno poznaje, zna ono ~emu oni teè i naginju sa ovakvim svojstvima.

Uzvi{eni kaè: "Nijedno, nego èle da drugima nepravdu u~ine", tj. oni su nasilnici a Allah, d`.{., i Njegov Poslanik neovisni su od onoga {to oni misle. Zatim Uzvi{eni obavje{tava o svojstvima mumina, onih koji se odazivaju Allahu i Njegovu Poslaniku, onih koji ne teè drugoj vjeri i ne èle je, ne èle ni{ta osim Allahovog Kitaba i sunneta Njegovog Poslanika, s.a.v.s., pa Uzvi{eni veli:

"Kad se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im On presudi, samo reknu: 'Slu{amo i pokoravamo se!'", tj. poslu{no i pokornose pona{aju, te ih je Allah, d`.{., opisao kao one koji su uspjeli, pa Uzvi{eni kaè: "Oni }e uspjeti."

Katade veli: "Spomenuto nam je da je Ebu Ed-Darda' rekao: 'Nema islama osim sa pokorno{}u Allahu, a nema dobra osim u dèmaatu,480 a savjetovanje (nasihat) je samo na Allahu, Njegovom Poslaniku, halifu i vjernicima uop}e.' Uzvi{eni kaè:

"Oni koji se Allahu i Poslaniku Njegovu budu pokoravali." Katade kaè pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku i onome {to su naredili, a ostavite i okanite se onoga {to su zabranili. Pla{ite se Allaha za pro{le grijehe, a bojte se za budu}e. Uzvi{eni kaè: "oni }e posti}i ono {to budu èljeli" {to zna~i da su oni koji su postigli svako dobro, koji su sigurni od svakog zla i na dunjaluku i na ahiretu.

Licemjeri se zaklinju Allahom, najteòm zakletvom, da }e sigurno i}i u boj ako im ti naredi{. Reci: "Ne zaklinjite se! Pokornost - zna se {ta je!, Allah dobro zna ono {to vi radite." /53/ Reci: "Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku!" A ako se okrenete, on je duàn da radi ono {to se njemu nare|uje, a vi ste du`ni ono {to se vama nare|uje, pa ako mu budete poslu{ni, bit }ete na Pravom putu - a Poslanik je jedino duàn da jasno obznani. /54/

480 Rekao sam: "Njegove riječi: 'nema dobra osim u džemaatu.' Ovo je granica i okvir džemaata odnosno zajednice koja se temelji na Istini, a to je ona koja je sukladna Kitabu i sunnetu, pojavno i suštinski, teoretski i praktično, a ne samo zajednica. To je dokaz dobra pa makar i samo jedna jedinka u društvu bila ta koja se pridržava propisa Kitaba i sunneta, to je zajednica koja odgovara riječima Uzvišenog: "Zaista je Ibrahim bio ummet..." pa makar mu protivrječili svi ljudi.


Uzvi{eni obavje{tava o licemjerima koji su se bili zakleli Poslaniku, s.a.v.s., da }e, ako im se naredi da i}i u boj, i}i u borbu, pa Uzvi{eni Allah, d`.{., kaè:

"Reci: 'Ne zaklinjite se!'", tj. nema potrebe da se kunete. Uzvi{eni kaè: "Pokornost - zna se {ta je!", tj. va{a pokornost je poznata jer je ne slijedi i ne prati djelo. To su samo prazne rije~i, va{e zaklinjanje je la`no kao {to Uzvi{eni kaè:

"oni vam se zaklinju zato da biste bili zadovoljni njima." (9:96)

Uzvi{eni veli: "zaklanjaju se iza zakletvi svojih" (57:16), kao i:

"Allah dobro zna ono {to vi radite", tj. On je vrlo dobro upoznat o onome kome se vi pokoravate a kome se suprostavljate pa nema koristi od va{eg javnog pokazivanja pokornosti, a niti od onoga {to tajite a {to je suprotno od onog {to pokazujete. Allah , zaista, ne}e osigurati pro|u toj prevari jer On je potpuno upoznat o svim tajnama Svojih robova i onda kad ih javno pokazuju kao suprotne. Zatim Uzvi{eni Allah, d`.{., veli:

"Reci: "Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku", tj. slijedite Kitab i sunnet.

Uzvi{eni veli: "A ako se okrenete", tj. ako napustite ono sa ~ime vam je do{ao Poslanik,

"on je duàn da radi ono {to se njemu nare|uje", tj. da dostavi Objavu

"A vi ste du`ni da radite ono {to se vama nare|uje", tj. da to prihvatite i sprovedete u praksi "pa ako mu budete poslu{ni, bit }ete na Pravom putu", a to zbog toga jer on poziva Pravom putu. Uzvi{eni veli:

"a Poslanik je jedino duàn da jasno obznani" u smislu rije~i Uzvi{enog: "tvoje je da objavljuje{, a Na{e da traìmo polaganje ra~una." (13:40), a tako|er Uzvi{eni kaè:

"Ti pou~avaj - tvoje je da pou~ava{" "ti vlasti nad njima nema{!" (88:21,22)

"Allah obe}ava da }e one me|u vama koji budu vjerovali i dobra dje a ~inili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao {to je postavio namjesnicima one prije njih, i da }e im zacijelo vjeru njihovu u~vrstiti, onu koju im On èli, i da }e im sigurno strah sigurno{}u zamijeniti; oni }e samo Meni ibadet ~initi, i ne}e druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i

poslije toga budu nezahvalni - oni su pravi grje{nici." /55/

Ovo je obe}anje od Uzvi{enog Allaha i Njegovog

Poslanika, s.a.v.s., da }e u~initi da umet zavlada ljudima i da }e njime popraviti red na Zemlji, da }e im pot~initi ljude, da }e im zamijeniti strah sigurno{}u i vla{}u, a {to je Uzvi{eni - Njemu slava, hvala i svako dobro~instvo pripada - ve} u~inio, te je Allahov Poslanik, s.a.v.s., osvojio Meku, Hajber, Bahrejn i cijeli Arapski poluotok i cijeli Jemen. Uzeo je dìziju od oboàvalaca vatre u mjestu Hed`r, zatim od nekih krajeva u Siriji i njenoj okolici, zatim od Heraklija i El-Mukavkasa, te kraljeva Omana i negusa - kralja Abesinije, ~iji je vladar nakon Nedà{a postao musliman - kralj Ashama, Allah mu se smilovao i milostiv mu bio.

Zatim je na vlast do{ao Ebu-Bekr es-Siddik pa je objedinio te razbacane krajeve nakon smrti Alejhiselama. Arapski poluotok u~inio je podlo`nim, zatim je osvojio jedan dio Perzije pod komandom Halida ibn Velida i osvojio je Basru i Damask, te Havran, pod komandom Ebi-Ubejde. Zatim je osvojio Misir - Egipat, pod komandom vojskovo|e Amr ibn Asa - Allah bio zadovoljan sa svima. Allah, d`.{., je nadahnuo Ebu-Bekra es-Siddika da za halifu odredi Omera el-Faruka, koji je nakon njega izdao naredbu, te je u njegovo doba potpuno osvojena Sirija, Egipat i ve}ina pokrajina Perzije i porazio je Kisru i protjerao ga u zadnju pokrajinu njegovog carstva, pa je car pobjegao u Konstantinopol, a sav njihov imetak potro{io je na Boìjem putu.

Zatim se dràva za vrijeme Osmana pro{irila na Daleki istok i zapad zemlje, te je osvojen Maroko na Mediteranskom moru, a na istoku zemlje Irak, Horasan i Ahvaz. Muslimani su izvojevali izuzetno zna~ajnu pobjedu nad Turcima, te je Allah, d`.{., ponizio njihovog kralja (Hakan), a u vezi s ovim i u sahih-hadisu iznosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

/347/ "Allah, d`.{, mi je poravnao Zemlju tako da sam vidio njene istoke i njene zapade. Moj }e ummet zaposjesti zemlju koja je meni pokazana", pa evo nas, mi raspolaèmo i posjedujemo ono {to nam je Allah i Njegov Poslanik obe}ao. A Istinu rekao je Allah i Njegov Poslanik, molimo Uzvi{enog Allaha da u~vrsti na{u vjeru u Njega i Njegovog Poslanika, s.a.v.s., da Mu budemo zahvalni na na~in na koji je On zadovoljan sa nama.481

l

481 Rekao sam: "Da... Ovo je bilo onda kada su se muslimani držali Kitaba i sunneta. Uzvišeni Allah im je osvojio zemlju i pokorio im robove. Ali, nažalost, mi, današnji muslimani, usprkos tome što se naše zemlje protežu na istok i zapad i usprkos našem broju mi smo u svim našim zemljama potčinjeni na direktan ili indikretan način nevjernicima, pa čak su i židovi, prokletstvo na njih okupirali Kuds i osnovali i utemeljili svoju državu na tlu Palestine, zavladali su i okupirali dijelovima Egipta, Jordana i Sirije, a sve to jer smo mi muslimani samo po imenu?!!! Sudimo, ali ne po onome kako nam je Allah, dž.š., objavio, ne slijedimo Kitab a ni sunnet otvoreno i javno se suprotstavljamo Allahu, kršimo Allahove obaveze i Njegovu


El Berra' bin Azib kaè: "Kada je obavljen ajet: ... 'Alah obe}ava da }e one me|u vama

koji budu vjerovali i dobra djela ~inili...' bili smo veoma zapla{eni, tj. bili su upla{eni toliko da su i ve~eri i jutra do~ekivali sa oru`jem u ruci.

"Jedan od ashaba upitao je: /348/ 'O Boìji Poslani~e: Ima li kraja ovome, dokle }emo se pla{iti ovako? Ho}e li nam do}i dan u kome }emo biti sigurni i u kome }emo mo}i odloìti oru`je', a Bo`ji Poslanik, s.a.v.s., re~e: 'Samo strpljivo{}u moète do}i do toga, ne}ete to posti}i sve dok neko izme|u vas ne bude sjedio u velikom dru{tvu u kome ne}e biti ni{ta èljezno'", pa je Uzvi{eni objavio ovaj plemeniti ajet:

... "Allah obe}ava da }e one me|u vama koji budu vjerovali i dobra djela ~inili ..." kao {to Uzvi{eni kaè:

"i sjetite se kad vas je bilo malo, kad ste na Zemlji bili potla~eni - bojali ste se da vas ljudi ne pohvataju, pa vam je On skloni{te dao i Svojom pomo}i vas pomogao i plijenom vas opskrbio da biste bili zahvalni." (8:26)

Uzvi{eni kaè: "i da }e im zacijelo vjeru njihovu u~vrstiti, onu koju im On èli." Ahmed prenosi od Ebi bin K'aba, pa kaè: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /349/ 'Obraduj ovaj ummet visokim poloàjem i ugledom, vjerom i pobjedom, ~vrstinom na Zemlji, pa ko je radio djela ahireta za dunjaluk, na ahiretu ne}e imati u njima nikakva udjela.'"

Uzvi{eni veli: "oni }e samo Meni ibadet ~initi, i ne}e druge Meni ravnim smatrati", obja{njava ga kako je naveden u Sahih-zbirkama hadisom koga prenosi Katade od Enesa da je Muaz ibn Dèbel pri~ao, pa kaè: /350/ "Jahao sam na magarcu i slijedio Allahovog Poslanika tako da izme|u mene i njega nije bilo drugih putnika, pa me on zovnu i re~e: 'O Muaze!', a ja rekoh: 'Odazivam ti se, o Allahov Poslani~e, i pokoravam ti se.' Zatim je pro{lo ne{to vremena, a on me ponovo zovnu: 'O Muaz ibn D`'ebele!' Odgovorio sam: 'Odazivam ti se, o Boìji Poslani~e, i pokoravam ti se.', zatim je ponovo pro{lo ne{to vremena a on ponovo pozva: 'O Muaz Ibn Dèbele!', a ja opet rekoh: 'Odazivam ti se, o Bo`ji Poslani~e, i pokoravam ti se.' a on re~e: 'Zna{ li koje pravo ima Allah nad svojim robovima?' Odgovorih: 'Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju', a on tada re~e: 'Allahovo pravo nad Njegovim robovima je da samo Njega oboàvaju i da Mu nikoga i ni{ta ne pridruùju.' To re~e, a zatim je opet pro{lo ne{to vremena i tek onda me zovnu: 'O Muaz Ibn Dèbele!' Ja ponovo rekoh: 'Odazivam ti se, "mo}i suprotstaviti Njemu o Boìji Poslani~e, i pokoravam ti se.', a on tada re~e: 'Zna{ li koje pravo

pripada Allahovim robovima kod Allaha, d`.{., ako ovako budu radili?' Odgovorih: 'Rekao sam, Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju', a on re~e: 'Pravo robova kod Allaha, d`.{., je da ih ne kazni kad budu proìvljeni.'

oporuku. Zbog toga nas Allah, dž.š., kuša glađu, strahom i poniženjem, a sve to stoga jer smo to zaradili svojim rukama i jer smo odustali od mnogo čega. Uukoliko želimo da se vratmo našoj svijetloj prošlosti, prvo se trebamo vratiti Allahovom, dž.š., Zakonu i Njegovoj ispravnoj vjeri, Pravom putu.

Uzvi{eni kaè: "A oni koji i poslije toga budu nezahvalni - oni su pravi grje{nici", tj. onaj ko odustane od pokornosti Meni nakon toga, odustao je od naredbe svoga Gospodara, a to }e mu biti dovoljno veliki grijeh.

Ashabi su, Allah bio zadovoljan njima, bili najispravniji ljudi nakon Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u pogledu pridràvanja naredbi Uzvi{enog Allaha, d`.{., i pokornosti Njemu. Njegove pobjede bile su u skladu sa njihovim djelima, a kad su se ljudi, nakon ashaba, manje i nedovoljno pridràvali propisa i odredbi opala je i njihova trijumfalnost, shodno njihovim djelima. U dva "Sahiha" navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /351/ "Neprestano }e dio moga ummeta vidno i jasno biti na Istini, ne}e im mo}i na{tetiti oni koji ih poniàvaju a niti oni koji im se suprotstavljaju, sve do Sudnjeg dana", a prema jednom predanju: "sve dok ne do|e Allahova odredba, a oni jo{ uvijek budu pri tome." Prema drugom predanju: "sve dok se ne budu borili sa Dedàlom", a prema tre}om predanju: "Sve dok im ne do|e Isa, a.s., sin Merjemin, a oni se uporno budu pridràvali Istine." Sve ove predaje ispravne su i me|usobno se ne suprotstavljaju.

"A vi namaz obavljate i zekat dajite i Poslaniku poslu{ni budite da bi vam se ukazala milost." /56/ "Nikako ne misli da }e se nevjernici mo}i suprotstaviti Njemu na Zemlji; njihovo boravi{te bit }e Vatra, a ona je, zaista, grozno prebivali{te." /57/

Uzvi{eni, Njemu slava, nare|uje Svojim robovima

da obavljaju namaz samo Njemu, Jedinom, i da daju zekat na propisani na~in i za Allahovo zadovoljstvo a to predstavlja dobro~instvo prema njihovim slabim i siroma{nim stvorenjima koji slijede Put koji im je postavio Allahov Poslanik, s.a.v.s., i koji napu{taju ono {to ih odvra}a od njega teè}i Allahovom, d`.{., zadovoljstvu i Njegovoj milosti.

Uzvi{eni kaè: "Nikako ne misli", tj. ne misli, o Muhammede, da "}e nevjernici", tj. oni koji ti se suprotstavljaju i koji te nije~u na Zemlji", tj. ne}e se oduprijeti Allahu, d`.{., nego je Allah, d`.{., Mo}an i kaznit }e ih najè{}om kaznom, te zbog toga kaè: "njihovo boravi{te", tj. na ahiretu "bit }e Vatra, a ona je, zaista, grozno


prebivali{te", tj. grozno li je to uto~i{te, uto~i{te nevjernika, grozna li je ta odluka i okrilje.

"O vjernici, neka od vas u tri slu~aja zatraè dopu{tenje da vam u|u oni koji su u posjedu va{em i oni koji jo{ nisu spolno zreli: prije jutarnjeg namaza i kada u podne odloìte odje}u svoju i poslije obavljanja no}nog namaza. To su tri doba kada niste obu~eni, a u drugo doba nije ni vama ni njima grijeh, ta vi jedni drugima morate u aziti. Tako vam Allah obja{njava propise A Allah sve zna i Mudar je." /58/ "A kad djeca va{a dostignu spolnu zrelost, neka onda uvijek traè dopu{tenje oni stariji od njih; tako vam Allah obja{njava propise Svoje! A Allah sve zna i Mudar je." /59/ "A starim ènama koje ne ùde vi{e za udajom nije grijeh da odloè ogrta~e svoje, ali ne pokazuju}i ona mjesta na kojima se ukrasi nose; a bolje im je da budu krjeposne Allah sve ~uje i sve zna." /60/

,

l!

.

Ovi plemeniti kur'anski ajeti obuhva}aju traènje dozvole od svojih bli`njih, jednih od drugih. Ono {to je izneseno na po~etku sureta jeste traènje dozvole stranaca, jednih od drugih. Allah, d`.{., naredio je vjernicima da od njih dozvolu traè njihove sluge i oni koji su u njihovoj vlasti i emanetu, te njihova djeca koja nisu jo{ dostigla spolnu zrelost i to u tri slu~aja: (prvi) prije namaza482, u ranim jutarnjim ~asovima, jer ljudi u to vrijeme obi~no spavaju u svojim posteljama.

"i kada u podne odloìte odje}u svoju", tj. u popodnevnim ~asovima odmora, jer ~ovjek obi~no skida i odlaè odje}u u takvom slu~aju bivaju}i sa

svojom ènom (drugi). "i poslije obavljanja no}nog namaza", jer je to vrijeme spavanja pa je nare|eno slugama i djeci da ne ulaze u prostorije u ovakvim slu~ajevima boje}i se da ~ovjek ne bude sa svojom suprugom u spolnom odnosu ili stanju sli~nom tome (tre}i slu~aj). Zbog toga Uzvi{eni veli:

482 Rekao sam: "Vrijeme sabahske molitve. El-gadat vrijeme je između zore i izlaza sunca, a ovdje se željelo reći da se ne ulazi prije sabahske molitve.

"To su tri doba kada niste obu~eni, a u drugo doba nije ni vama ni njima grijeh", tj. ako bi se na{li u gore spomenutom stanju van pomenutih trenutaka, nije vam grijeh ako to budete ~inili, a ni njima ako budu èljele, jer im je On dozvolio da stupe u spolne odnose i jer oni u obavljanju svakodnevnih poslova kruè oko vas i sli~no tome. Onima koji kruè oprostit }e se ono {to se ne}e oprostiti onima koji ne kruè. Iako je ovaj ajet bio vrlo precizan, postupanje ljudi po njemu je bilo vrlo malo, a Abdullah bin Abbas im to nije odobravao. Ebu-Davud prenosi od Abdulaha bin Jezida da je ~uo Ibn-Abbasa da govori: "Ve}ina ljudi ne vjeruje u ajet o traènju dozvole, a ja nare|ujem svojoj slu{kinji da traì dozvolu od mene." E{-['abi kaè: "Nije dokinuto, a dokaz da taj ajet nije dokinut su rije~i Uzvi{enog:

'tako vam Allah obja{njava propise Svoje a Allah sve zna i Mudar je.' " Zatim Uzvi{eni kaè:

"A kada djeca va{a dostignu spolnu zrelost, neka onda uvijek traè dopu{tenje za ulazak kao {to su traìli dopu{tenje oni stariji od njih." Kada djeca dostignu spolnu zrelost, du`na su i obavezna da traè dopu{tenje za ulazak u svim stanjima i vremenima, pa i onda kada niste u pomenuta tri stanja i vremena. Uzvi{eni kaè:

"Kao {to su traìli dopu{tenje stariji od njih"; to zna~i kao {to su traìli dok su bili djeca, prije nego su dostigli spolnu zrelost. A kada dostignu spolnu zrelost uvijek su obavezni da traè dozvolu za ulazak. Uzvi{eni kaè:

"a starim ènama", tj. onima kojima su prestali menstrualni procesi i koje vi{e ne mogu ra|ati, "koje vi{e ne ùde za udajom", tj. kojima nije stalo do ukra{avanja i ki}enja kako bi se udale, "nije im grijeh da odloè ogrta~e svoje, ali nepokazuju}i ona mjesta na kojima se ukrasi nose", tj. nisu obavezne da se skrivaju u ogrta~e, kao {to su to obavezne druge ène, tj. da stavljaju i nose duge haljine i ogrta~e, ali ne treba da pokazuju mjesta na kojima se nose ukrasi, kao {to Uzvi{eni kaè:

"a bolje im je da budu krjeposne", tj. ako budu nosile odje}u i pokrivale mjesta koja se pokrivaju, iako im je dozvoljeno da ne nose, bolje im je i vrednije da to rade, "a Allah sve ~uje i zna."


"Nije grijeh slijepcu, niti je grijeh hromu niti je grijeh bolesnu, a niti vama samima da jedete u ku}ama va{im, ili u ku}ama o~eva va{ih, ili u ku}ama matera va{ih ili u ku}ama bra}e va{e, ili u ku}ama sestara va{ih, ili u ku}ama stri~eva va{ih, ili u ku}ama tetaka va{ih po ocu, ili u ku}ama daidà va{ih, ili u ku}ama tetaka va{ih po materi, ili onih ~iji suklju~evi u vas ili u prijatelja va{eg; nije vam grijeh da jedete zajedni~ki ili pojedina~no. A kad ulazite u ku}e, vi uku}ane njene pozdravite pozdravom od Allaha propisanim, blagoslovljenim i uljudnim. Tako vam Allah obja{njava propise, da biste se opametili!" /61/

,

Ono {to se èljelo re}i ovdje je: ljudi su se

ustru~avali da jedu sa slijepcem jer on ne vidi hranu i ljepote koje se nalaze u njoj, a mo`da su prethodnici njihovi tako postupali. Tako|er su isto smatrali i u pogledu hromog, jer on ne moè sjediti pa njegovo mjesto ostaje upra`njeno, tako|er bolesnik ne ispunjava uvjete u pogledu ishrane kao drugi, te su oni smatrali mrskim i odvratnim da jedu sa njima kako ne bi prema njima u~inili nepravdu, te im je Allah, d`.{., objavio ovaj ajet dozvoljavaju}i im to. Tako|er ~ovjek moè da ulazi u ku}u svoga oca, ili svoje sestre, ili svoga sina te da ga èna posluì hranom. Ne}e jesti ukoliko doma}in nije prisutan, te stoga Uzvi{eni kaè u ovom ajetu

"nije grijeh slijepcu ..." Uzvi{eni kaè: "a ni vama samima da jedete u

ku}ama va{im." Ovo je spomenuto ovako jer treba da bude pokazatelj da se prema drugom bude ljubazan i da bi se izjedna~ilo ono {to se kasnije navodi u propisu a to obuhvata ku}e sinova jer se ovo ne odnosi na njih. Ovo tako|er ukazuje na to da onaj ko preseli zna~i da je imetak njegovog djetete u osnovi imetak njegovog oca. U "Sunenima" i u drugim izvorima navodi se da je Allahov Poslanik,

s.a.v.s., rekao: /352/ "Ti i tvoj imetak pripadate tvome ocu"

Uzvi{eni kaè: "ili u ku}ama o~eva va{ih, ili u ku}ama matera va{ih" i tako dalje, kako Allah kaè u ajetu " ili u onih ~iji su klju~evi u vas." Ovo je jasno samo po sebi. Ukazuje na obavezu me|usobnog pomaganja bli`njih kao {to je naro~ito istaknuto u mezhebima Ebu-Hanife i Ahmeda. A rije~ima Uzvi{enog Allaha, d`.{.:

"ili u onih ~iji su klju~evi u vas" misli se na sluge mu{karce, robove i dvorske nadzornike te upravitelje; ne treba da odbijete da jedete hranu ako vas pozovu sa namjerom da u~ine dobro~instvo. Ai{a, r.a., u pogledu ovoga kaè: "Muslimani su obi~avali da ostavljaju svoje klju~eve povjerenicima koji su im osiguravali hranu koja im je bila potrebna u vrijeme kada su oni bili odsutni, a njihovi povjerenici su se ustru~avali i reagovali jer im dozvola za to nije davana dragovoljno pa je Allah, d`.{., objavio: "ili u onih ~iji su klju~evi u vas", a tako|er Uzvi{eni kaè: "ili u prijatelja va{eg", tj. u ku}ama va{ih prijatelja i drugova nije vam grijeh da jedete kod njih ako znate da im to ne}e umanjiti i oteàti im i u koliko oni to ne osje}aju mrskim. Uzvi{eni kaè:

"nije vam grijeh da jedete zajedni~ki ili pojedina~no." Osje}ali su tjeskobu i neprijatnost i sustezali su se da jedu hranu onda kada bi se neko na{ao kod njih, pa im je to Allah, d`.{., dozvolio rekav{i:

"nije vam grijeh da jedete zajedni~ki ili pojedina~no." Ovo je dozvola Uzvi{enog Allaha da ~ovjek moè jesti sam, a i u dru{tvu. Ukoliko jede u dru{tvu to je beri}etnije.

Uzvi{eni veli: "a kad ulazite u ku}e vi uku}ane njene pozdravite", zna~i: pozdravljajte jedni druge me|usobno. Dàbir ibn Abdullah kaè: "Kada u|ete kod svojih uku}ana, pozdravite ih od Allaha propisanim, blagoslovljenim i uljudnim pozdravom." A Ebu Ez-Zubejr kaè: "Svi treba da otpozdrave.

Mudàhid kaè: "Kada u|e{ u dàmiju, reci selam i pozdrav na Allahovog Poslanika, a kada u|e{ kod uku}ana, isto tako ih pozdravi, a ako u|e{ u ku}u a u njoj nema niko, reci: 'Selam i pozdrav na nas i na sve dobre Alahove robove!'" Katade kaè: "Kada u|e{ kod svojih uku}ana, pozdravi ih, a kada u|e{ u ku}u u kojoj nema nikog, reci: 'Selam i pozdrav na nas i na Allahove dobre robove', jer je tako on naredio i pri~ao nam je da mu meleki otpozdravljaju. Hafiz Ebu-Bekr el-Bezzar prenosi od Enesa i kaè: /335/ "Allahov Poslanik, s.a.v.s., oporu~io je pet stvari, rekav{i: "O Enese, kad uzima{ abdest, uzimaj ga propisno i potpuno, Allah }e ti produìti ìvot; lijepo pozdravi koga sretne{ od moga ummeta, Allah }e ti umnoìti dobra djela; a kada ulazi{ - zna~i u svoju ku}u - pozdravi svoje uku}ane, Allah }e ti umnoìti i uve}ati dobro u tvojoj ku}i; klanjaj Kurban-bajram namaz jer to je namaz onih koji se kaju i vra}aju a bili su prije


tebe. O Enese, smiluj se nemo}nom i mladom, po{tuj i uvaàvaj starijeg - bit }e{ jedan od mojih pratilaca na Sudnjem danu!" Uzvi{eni kaè:

"Tako vam Allah obja{njava propise da biste se opametili"; ovo je upozorenje Uzvi{enog Allaha Svojim robovima i djelotvorno obja{njenje njima ajeta kako bi se prema njima pona{ali i upravljali i kako bi ih shvatili, ne bi li se opametili.

,

"Pravi vjernici samo su oni koji u Allaha i Njegova Poslanika vjeruju, a koji se, kad su s njima na kakvom odgovornom sastanku, ne udaljuju dok od njega dopu{tenje ne dobiju. Oni koji od tebe traè dopu{tenje u Allaha i Poslanika Njegova, doista, vjeruju. I kad oni zatraè dopu{tenje od tebe zbog kakva posla svoga, dopusti kome ho}e{ od njih, i zamoli Allaha da im oprosti jer Allah pra{ta i On je Milostiv." /62/

,

I ovo je tako|er primjer lijepog odgoja i uljudnosti

kojima Allah, d`.{., upu}uje Svoje robove koji vjeruju u Njega. Kao {to im je naredio da traè dopu{tenje pri ulasku i dolasku, tako|er im je naredio da traè dopu{tenje za izlazak i pri odlasku, naro~ito ako se radi ostvari koja je od zajedni~kog interesa, kao kada se sastaju sa Resulullahom, neka je salavat i selam na njega. Zatim je Uzvi{eni Allah, d`.{., naredio Poslaniku, s.a.v.s., da mu ako neko od njih zatraì dopu{tenje, dozvoli ukoliko to èli, zbog toga Uzvi{eni, a slava Njemu, kaè:

"dopusti kome ho}e{ od njih, i zamoli Allaha da im oprosti."

Ebu-Davud prenosi od Ebu-Hurejrea i kaè: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /354/ 'Kad neko od vas do|e na neko mjesto neka nazove selam, a i kada èli da ustane neka nazove selam, jer prvi selam nije ni{ta va`niji od drugog.'" Ovako prenose En-Nesai i Et-Tirmizi i kaù da ovaj hadis spada u kategoriju hasen-hadisa.

"Ne ~inite dozivanje Poslanika me|u vama kao dozivanje koje vi jedni drugima upu}ujete; Allah sigurno zna one me|u vama koji se kradom izvla~e. Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno nare|enju Njegovu, da ih isku{enje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne sna|e." /63/

Ibn-Abbas prenosi: "Bili su uobi~ajili govoriti: 'O

Muhamede, o Ebul-Kasime!', pa im je Uzvi{eni Allah, d`.{., to zabranio veli~aju}i Svoga Poslanika, s.a.v.s., i kaè: 'Govorite: 'O nebijjalah, o Resulullah''", kao {to Uzvi{eni kaè:

"O vjernici, ne diìte glasove svoje iznad

Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao {to glasno jedan s drugim razgovaraate, da ne bi bila poni{tena va{a dje a, a da vi i ne primijetite." (49:2) - pa dalje Uzvi{eni nastavlja govor - "Ve}ina onih koji te doz vaju ispred soba nije dovoljno pametna" (49:4) "A da su se oni strpjeli dok im ti sam iza|e{, bilo bi im bolje" (49:5). Sve ovo se odnosi na lijepo pona{anje pri komuniciranju s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., u razgovoru i govoru s njim, u njegovom prisustvu, kao {to im je nare|eno da daju sadaku prije nego {to po~nu upu}ivati dove za ispunjenje èlja.

l

i

Uzvi{eni kaè: "Allah sigurno zna one me|u vama koji se kradom izvla~e". Mukatil bin Hajjan kaè da su to munafici, dvoli~njaci, kojima je te{ko pala hutba koju su slu{ali u petak za vrijeme dùma-namaza, pa su se kradom izvla~ili izme|u nekih ashaba Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dok nisu iza{li iz dàmije, a nije dobro za ~ovjeka da izlazi iz dàmije bez dozvole Allahovog Poslanika sa dùma-namaza nakon {to Poslanik po~ne hutbu.

Uzvi{eni kaè: "Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno nare|enju Njegovu", tj. nare|enju Allahovog Poslanika, s.a.v.s., njegovog na~ina, njegovog sunneta i njegovog [erijata. Treba da se va{e rije~i i va{a djela mjere prema rije~ima i djelima njegovim, pa ako se budu slagali to }e mu biti prihva}eno, a ko suprotno postupi to }e se negativno odraziti na njegove rije~i i njegova djela, bez obzira ko to bio. Sli~no kao {to je navedeno u dva "Sahiha" te drugim zbirkama, gdje se iznosi da je Allahov Poslanik rekao: /355/ "Ko uradi neki posao a nije sukladan 'na{oj stvari', to mu se odbacuje", tj. neka se obavezno zabrine i zapla{i, tajno i javno, onaj koji postupi suprotno sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,

"da ih isku{enje kakvo ne stigne", tj. u njihovim nevjerni~kim srcima, ili dvoli~nja~kim, ili kakvim novotarijskim,

"ili da ih patnja bolna ne sna|e", tj. na dunjaluku, ubistvom, ili kakvim {eriatskim sankcijama, ili zatvorom i sli~no tome. U tom smislu imam Ahmed prenosi od Ebu-Hurejrea i kaè: "Allahov Poslanik,


s.a.v.s., kaè: /356/ 'Moj primjer i primjer vas je kao primjer ~ovjeka koji je naloìo vatru pa kada je ona osvjetlila njegovu okolinu, po~eli su se skupljati leptirovi, ova slaba{na stvorenja i padati u Vatru dok nisu svi u nju upali. On ih je spre~avao, ali nije uspio da ih sprije~i. Tako je primjer mene i vas. Ja sam taj koji vas odvra}a od Vatre, daleko od nas bila, ali vi me savladavate i ulazite u nju.'" Ovaj hadis biljeè Buharija i Muslim kao predaju Abdur-Rezzaka.

"Allahovo je sve {to je na nebesima i na Zemlji, On sigurno zna kakvi ste vi, i On }e ih obavijestiti o svemu {to su uradili na Dan kad se budu Njemu vratili. A Allah sve dobro zna!" /64/

Uzvi{eni obavje{tava da je On Posjednik nebesa i

Zemlje, On zna sve {to je tajno i vidljivo, On zna {ta rade Njegovi robovi i tajno i javno pa kaè:

"On sigurno zna kakvi ste vi". A rije~ "kad" potvr|uje ono {to je apsolutno sigurno i {to je Istina483, kao {to je ranije rekao:

"Allah sigurno zna one me|u vama koji se kradom izvla~e" (24:63) a Uzvi{eni tako|er kaè:

"Vidimo Mi kako sa ùdnjom baca{ pogled ..." (2:144), kao {to Uzvi{eni kaè: "On sigurno zna kakvi ste vi", tj. On zna ono {to vi njemu pokazujete, ni{ta, pa ni koliko atom, Njemu ne izmi~e, kao {to Uzvi{eni kaè:

"U Njega su klju~evi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna {ta je na kopnu i {ta je u moru, i nijedan list ne otpadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti i~eg svjeèg niti i~eg suhog, ni~eg {to nije u jasnoj Knjizi" (6:59), a ajeti i hadisi u pogledu ove problematike su mnogobrojni.

Uzvi{eni veli: "na Dan kad se budu Njemu vratili", tj. na Dan kada }e se sva stvorenja vratiti Allahu, d`.{., a to je Sudnji dan

"i On }e ih obavijestiti o svemu {to su radili", tj. obavijestit }e ih o svemu onome {to su u~inili na dunjaluku, bilo to veliko ili neznatno, malo, kao {to Uzvi{eni kaè:

"... govorit }e: 'Kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!' i na}i }e upisano ono {to su radili. Gospodar tvoj ne}e nikome nepravdu u~initi." (18:49), te zbog toga ovdje Uzvi{eni kaè:

483 Rekao sam: svaka rječca (kad) kad se upotrijebi uz glagol u sadašnjem vremenu, a značenje glagola se odnosi na Božije Biće, onda glagol označava ono što je apsolutno sigurno, za razliku od situacije ako se značenje glagola odnosi na stvorenja, onda on znači "umanjivanje", kao što je to poznato iz sintaksičko-gramatičkih pravila arapskog jezika.

"i On }e ih obavijestiti o svemu {to su radili na Dan kad se budu Njemu vratili. A Allah svedobro zna".

Kraj skra}enog tuma~enja poglavlja

'En-Nur' - 'Svjetlost' Molimo Uzvi{enog Allaha da ovo upi{e u na{a

dobra djela. Njemu pripada hvala i veli~ina. Molimo Uzvi{enog Allaha, d`.{., da nam sve u~ini

onim ~ime je On zadovoljan, Njemu slava, da odstrani od nas pogre{ke i zablude, Allah je Jedini Koji uspjeva i na po~etku i na kraju, hvala pripada Gospodaru svjetova.

tefsir ibn kesir - en-nur svjetlost

Documents