tefsir ibn kesir - el-enfal [plijen]

8 El - Enfal / Plijen 525

8

EL - ENFAL /PLIJEN OBJAVLJENA U MEDINI* , IMA 75 AJETA**

U ime Allaha,Svemilosnog, Milostivog! ″Pitaju te o plijenu. Reci: ′Plijen pripada Allahu i Poslaniku ′ Zato se bojte Allaha i izgladite me|usobne razmirice, i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku ako ste pravi vjernici.″/1/

.

,

″

El-Buhari prenosi od Ibn-Abbasa: Rije~ ″el-enfal″

zna~i: plijen. A od Se'ida ibn Dùbejra prenosi se: Upitao sam Ibn-Abbasa, r.a., povodom ~ega je objavljena sura El-Enfal, pa mi je on odgovorio: ″Ona je objavljena povodom Bitke na Bedru.″ [to se ti~e ovog predanja od Ibn-Abbasa, njeg prenosi i Alijj ibn Ebi-Talha, tako|err od Ibn-Abbasa: Rije~ zna~i: plijen koji je pripadao samo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i nikome vi{e. Pored toga, vjerodostojnim senedom prenosi se od Ibn-Abbasa da je on rije~ protuma~io kao dio ratnog plijena koji vladar muslimana da nekim osobama, nakon podjele glavnine plijena. Tu su rije~ mnogi islamski pravnici odmah tako razumjeli. A Allah opet najbolje zna.

Ibn-Mes'ud i Mesruk kaù: ″Plijen koji se dobije borbom nije ′nefl′ jednina od rije~i, nego je ′nefl′ ono {to se dobije bez borbe.″ Abdullah ibn el- Mubarek i jo{ neki navode da je Ata' ibn Ebi-Rebbah ajet: ″Pitaju te o plijenu , protuma~io: Pitaju te o onome {to je muslimanima pripalo od mnogoboàca bez borbe, kao {to je ìvotinja, rob, ropkinja ili neka roba. To je plijen koji pripada Vjerovjesniku, s.a.v.s., i kojim on raspolaè kako god on ho}e. Prema ovome, on je rije~ protuma~io kao ″fej'″, tj. plijen koji se od neprijatelja uzme bez borbe. Ibn-Dèrir kaè: ″A drugi kaù da je to plijen koji vladar vjernika posebno dodijeli nekim grupama, povrh onoga {to dobiju kao i ostala vojska.″ Ibn-Dèrir izabire ovaj stav, a tome u prilog ide hadis koji govori o povodu objave ovog ajeta. Naime, imam Ahmed navodi od Sa'da ibn Malika: /354/ ″Ja sam rekao: ′Allahov Poslani~e, Allah

me je danas spasio od mu{rika, pa mi pokloni ovu sablju!′ On mi je odgovorio: ′Ta sablja nije ni tvoja ni moja, ostavi je!′ Ja sam je ostavio i vratio se, govore}i sam sebi: ′Mo`da }e on onu sablju dati nekome kome ona ne zna~i toliko koliko meni!′ Kad, za~uh ~ovjeka iza sebe kako me doziva, pa upitah: ′Je li to Allah ne{to radi mene objavio?′ A on mi re~e: ′Traìo si od mene sablju koja nije bila moja. Sada mi je poklonjena, pa evo ti je!′″ Tada je Allah objavio ovaj ajet:

.

′

* Objavljena nakon sure El-Bekare. ** Osim 30 - 36. ajeta, koji su objavljeni u Meki.

″Pitaju te o plijenu. Reci: ′Plijen pripada Allahu i Poslaniku ′" Ovaj hadis prenose i Ebu-Davud, Et- Tirmizi i En-Nesai sa vi{e seneda od Ebu-Bekra ibn Ajja{a, a zatim istim ovim senedom. Et-Tirmizi ga ocjenjuje kao hasen sahih hadis.

DRUGI POVOD OBJAVI OVOG AJETA Ahmed navodi od Ebu-Umame: /355/ Upitao sam

Ubadu ibn Es-Samita o ratnom plijenu, pa mi je rekao: ″Ajet o tome objavljen je zbog nas koji smo u~estvovali u Bici na Bedru. Mi smo se razi{li o pitanju ratnog plijena i lo{e smo se ponijeli, pa ga je Allah uzeo iz na{ih ruku i dao ga Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Zatim ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., podijelio muslimanima.″

Ebu-Davud, Nesai, Ibn-Dèrir, Ibn-Mirdevejh - ~iji je ovo citat - Ibn-Hibban i El-Hakim putem nekoliko seneda prenose od Davuda ibn Ebi- Hinda, a on od Ikrime, da je Ibn-Abbas rekao:/356/ ″Onoga dana u kojem se desila Bitka na Bedru, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ′Ko uradi to i to, dobit }e to i to!′ Mla|i su se ljudi utrkivali zbog toga, a stariji su ostali uz bajrake. Pa kada je ostvaren ratni plijen, oni mla|i su do{li traìti ono {to im pripada, a stariji im reko{e: ′Nemojte uzeti na{ dio, jer i mi smo vama pomagali! Da ste bili osuje}eni i poraèni, vi biste se nama vratili!′ Tako su se oni posva|ali, pa je Allah Uzvi{eni objavio: ′Pitaju te o plijenu′ - pa sve do Njegovih rije~i: ′i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi vjernici.′″

Ebu-Ubejdullah el-Kasim ibn Selam u svom djelu ″Kitabul-emvali{-{er′ijjeti" kaè: ″...A {to se ti~e izraza on ozna~ava ratni plijen, odnosno sve {to muslimani zarobe od svojih neprijatelja.″ Prvi ratni plijen pripao je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., sukladno rije~ima Allaha Uzvi{enog: ″Pitaju te o plijenu. Reci: Plijen pripada Allahu i Posla-niku.′″ Tako je Poslanik, s.a.v.s., taj plijen podijelio na dan Bitke na Bedru onako kako mu je Allah preporu~io, bez izdvajanja petine - prema hadisu koji smo ve} naveli, a prenosi ga Sa'd. Nakon toga je objavljen ajet o izdvajanju petine iz ratnog plijena, ~ime je derogiran propis prethodnog ajeta.


Rije~ u osnovi zna~i sav ratni plijen, s tim {to se iz njega izdvaja petina, koja pripada Poslanikovoj, s.a.v.s., rodbini - shodno kur'anskoj objavi i poslani~koj praksi. Ratni je plijen ono {to je Allah dozvolio muslimanima da uzmu od neprijatelja. To je stvar koju im je Allah iz Svoje dobrote dodijelio. Ratni je plijen bio zabranjen prija{njim narodima, pa ga je Allah Uzvi{eni dozvolio ovom ummetu. To je osnovno zna~enje rije~i ″nefl″, a za to imamo potvrdu u hadisu koji i El-Buhari i Muslim u svojim Sahihima navode od Dàbira, r.a., u kojem stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /357/ ″Dato mi je pet stvari koje nisu date nikom prije mene″, zatim se dalje navodi hadis, a u njemu izme|u ostalog stoji: ″i dozvoljen mi je ratni plijen, a prije mene nije nikom bio dozvoljen″ - a zatim se hadis citira do kraja.

Postoje ~etiri pravila u vezi sa ratnim plijenom /nefl/ koji vladar muslimana dijeli. Svako od tih pravila predvi|eno je za odre|ene slu~ajeve:

1. Ratni plijen iz kojeg se ne izdvaja petina, a zove se ″selb″.

2. Podjela iz ratnog plijena nakon {to se iz njega izdvoji petina. Ovo se de{ava kada vladar po{alje neke jedinice u ratnu zonu, pa se one vrate sa ratnim plijenom. U toj situaciji jedinici koja ga je donijela pripada tre}ina ili ~etvrtina ratnog plijena, nakon {to se izdvoji petina.

3. Podjela iz same petine. To se de{ava kada se sav plijen sakupi na jedno mjesto, pa se iz njega izdvoji petina. Kada zatim ta petina do|e u ruke vladara, on moè od nje podijeliti onoliko koliko on smatra da je potrebno.

4. Podjela iz sveukupnog ratnog plijena, prije nego {to se iz njega izdvoji petina. To je slu~aj kada se da ne{to onima koji dotjeraju i ~uvaju stoku koja je ratni plijen.

[to se ti~e njegovih rije~i - tj. rije~i Ebu-Ubejda - da iz ratnog plijena sa Bedra nije izdvojena petina, koje smo ve} naveli, one su diskutabilne. Njih opovrgava predanje od Alije ibn Ebi-Taliba, u kojem se govori da je on dobio dvije stare deve iz petine ratnog plijena sa Bedra. A ja sam to, hvala Allahu, op{irno objasnio u djelu Kitabus-sireti.

Uzvi{eni kaè: ″Zato se bojte Allaha i izgladite me|usobne razmirice″, tj. bojte se Allaha u svim va{im stvarima i izgladite me|usobne sporove. Nemojte jedni drugima ~initi nepravdu i nemojte se sva|ati i prepirati, jer je uputa i znanje koje vam je Allah dao bolje od onoga zbog ~ega se sva|ate, ″i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku″, tj. u pogledu onoga kako vam je on podijelio prema Allahovoj volji, jer to on dijeli ispravno i pravedno, onako kako mu je naredio Allah Uzvi{eni, ″ako ste pravi vjernici″.

″Pravi su vjernici samo oni ~ija se srca strahom ispune kad se Allah spomene a kad im se rije~i Njegove kazuju, vjerovanje im pove}aju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju″, /2/ ″...oni koji namaz obavljaju i dio od onoga {to im Mi dajemo udjeljuju.″/3/ ″Oni su, zbilja, pravi vjernici - njih kod Gospodara njihova ~ekaju po~asti, i oprost, i obilje plemenito.″/4/

,

″

.

Alijj ibn Ebi-Talha kaè da je Ibn-Abbas o rije~ima

Uzvi{enog: ″Pravi su vjernici samo oni ~ija se srca strahom

ispune kad se Allah spomene″, rekao: ″Kada munafici obavljaju Allahove farzove, spominjanje Allaha ni najmanje ne uti~e na njihova srca. Oni ne vjeruju ni u jedan Allahov ajet, ne oslanjaju se na Njega, ne klanjaju kada ih drugi ne vide i ne daju zekat iz svojih imetaka.″

″Pravi su vjernici samo oni ~ija se srca strahom ispune kad se Allah spomene″, tj. njihova se srca prestra{e i upla{e, pa oni obavljaju Njegove farzove i izvr{avaju ono {to je On naredio, a klone se onoga {to je On zabranio. To je osobina pravih vjernika. Zatim Uzvi{eni kaè:

″...a kad im se rije~i Njegove kazuju, vjerovanje im pove}a-vaju , odnosno uvjerenje. El-Buhari i jo{ neki islamski u~enjaci ovaj i sli~ne ajete uzeli su za dokaz da se iman moè pove}avati i da je on razli~itih nivoa u ljudskim srcima. Tako npr. Uzvi{eni kaè: ″...[to se ti~e vjernika, njima je pove}ala vjerovanje, i oni se raduju ″(9:124) Taj stav zastupa ve}ina ummeta, a kaè se i da ga svi zastupaju. Zatim Uzvi{eni kaè: ″...i samo se na Gospodara svoga oslanjaju″, tj. oni èle samo Njega, streme samo Njemu, traè uto~i{te samo kod Njega, svoje potrebe izlaù samo Njemu, znaju da ono {to On ho}e biva, a {to On ne}e ne biva, znaju da samo On ima vlast, bez suparnika i sau~esnika u njoj, i znaju da On brzo svi|a ra~une. Zato je Se'id ibn Dùbejr rekao: ″Oslanjanje na Allaha je potpuni iman.″

Zatim Uzvi{eni kaè: ″...oni koji namaz obavljaju i dio od onoga {to im Mi dajemo udjeljuju″. Obavljanje namaza podra-zumijeva stalnu pa`nju na namaska vremena, na abdest, na upotpunjavanje njegovih sastavnih


dijelova /ruknova/: rukua, sed`de, u~enja Kur'ana, sjedenja u namazu itd., te na smirenost u toku svih njih i na dono{enje salavata na Vjerovjesnika, s.a.v.s. A udjeljivanje iz onoga {to Allah daje podrazumijeva davanje zekata i ostalih materijalnih du`nosti, bilo da su one obavezne ili na dobrovoljnoj osnovi. Treba{ znati, ~ovje~e, da ti je sav imetak koji ima{ samo dat na zajam i ~uvanje i da }e{ se ubrzo od njega rastati. Zatim Uzvi{eni kaè: ″Oni su, zbilja, pravi vjer-nici.″ Amr ibn Murre kaè: ″Kur'an je objavljen na arapskom jeziku. Zato se u ovom ajetu ovako kaè - kao kada mi kaèmo: ′Taj i taj je zaista pravi gospodin′ iako me|u svijetom ima jo{ gospode, ili, kao kada kaèmo: ′Taj i taj je zaista pravi trgovac′ iako ima jo{ trgovaca, ili, kao kada kaèmo: ′Taj i taj je zaista pravi pjesnik′ iako ima jo{ pjesnika.″ Zatim Uzvi{eni kaè: ″Njih kod Gospodara njihova ~ekaju po~asti″, tj. deredè, poloàji i stepeni u Dènnetu, i oprost′″, tj. On }e im oprostiti njihova lo{a, a nagradit }e ih za dobra djela. U Sahihima Buharije i Muslima stoji: ″Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:/358/ ′Stanovnike Illijjuna vidjeti }e oni ispod njih kao {to vi vidite zvijezde pred kraj no}i.′ Ashabi reko{e: ′Allahov Poslani~e, to su poloàji vjerovjesnika, na njih niko osim vjerovjesnika ne}e mo}i do}i.′ A on re~e: ′Nije tako! Tako mi Onoga u îjoj je ruci moja du{a, to }e mo}i ljudi koji povjeruju u Allaha i potvrde poslanike!′″

′

″Tako je bilo i onda kada te je Gospodar tvoj s pravom iz doma tvoga izveo - {to jednoj skupini vjernika nikako nije bilo po volji.″/5/ ″Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im jebilo o~ito da }e pobijediti, nekima od njih izgledalo je kao da se na o~i svoje u smrt gone.″/6/ ″I kad vam je Allah obe}ao da }e va{a biti jedna od dvije skupine - a vi ste vi{e voljeli da vam padne {aka ona koja nije bila naoruàna - Allah je htio rije~ima Svojim istinu utvrditi i nevjernike u korijenu istrijebiti.″/7/ ″...da istinu utvrdi i neistinu uni{ti, makar to ne bilo mnogobo{cima po volji″./8/

Ovdje Uzvi{eni govori: Kada ste se vi razi{li i pos-va|ali o pitanju ratnog plijena, Allah ga je oduzeo od vas i odredio da ga On i Njegov Poslanik, s.a.v.s., podijele. Poslanik je, s.a.v.s., to pravedno i po{teno uradio, {to je bilo potpuno u va{em interesu. Sli~no tome, vi niste èljeli krenuti u boj protiv naoruàne skupine, koja je bila krenula da doprinese svojoj vjeri i spasi svoj karavan. Me|utim, posljedica tog {to niste èljeli borbu bila je to da vam je Allah ipak odredio borbu i iznenada doveo na jedno mjesto vas i va{e neprijatelje. On je to uradio namjerno, da bi vas uputio, pomogao i dao vam pobjedu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., sa vjernicima je krenuo prema Bedru, kako bi se suprotstavio mnogobo{cima koji su krenuli iz Meke da za{tite svoj karavan. U njemu je bila trgova~ka roba Kurej{ija koja je dolazila iz Sirije, a predvodio ju je Ebu-Sufjan. On je ~uo da je Poslanik, s.a.v.s., krenuo prema njemu, pa je poslao Damdama ibn Amra da upozori Mekelije na to. Oni su krenuli, a bilo ih je oko hiljadu dobro naoruànih ratnika. Ebu-Sufjan je sa karavanom skrenuo desno u pravcu mora i tako se spasio. A mu{ri~ki su ratnici nastavili svoj put i do{li do voda Bedra. Tako je Allah dao da se iznenada sukobe muslimani i nevjernici, jer je On èlio da rije~ muslimana bude gornja i da ih pomogne protiv njihovih neprijatelja, te da se istina rastavi od laì.

Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ~uo da je ne-prijateljska vojska krenula, Allah mu se obratio, obe-}avaju}i mu jednu od te dvije skupine: ili karavan ili neprijateljsku vojsku. Mnogi su muslimani tada èljeli da im pripadne karavan, jer bi u tom slu~aju imali bogat plijen bez borbe. O tome Uzvi{eni kaè: ″a vi ste vi{e voljeli da vam padne {aka ona koja nije bila naoruàna - Allah je htio rije~ima Svojim istinu utvrditi i nevjernike u korijenu istrijebiti.″ Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je muslimanima da se pripreme za borbu i da uzmu oru`je. To im se nije svidjelo, pa je Allah Uzvi{eni objavio: ″Tako je bilo i onda kada te je Gospodar tvoj s pravom iz doma tvoga izveo - {to jednoj skupini vjernika nikako nije bilo po volji. Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im jebilo o~ito da }e pobijediti, nekima je od njih izgledalo kao da se na o~i svoje u smrt gone.″

Es-Suddi o rije~ima Uzvi{enog: ″Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im

je bilo o~ito da }e pobijediti″ kaè: odnosno, iako im je bilo jasno da ti radi{ samo ono {to ti Allah naredi. A rije~i Uzvi{enog: ″...a vi ste vi{e voljeli da vam padne {aka ona koja nije bila naoruàna″ zna~e: vi ste èljeli da vam pripadne skupina koja se ne bi mogla boriti i pruìti otpor, tj. karavan. ″Allah je htio rije -~ima Svojim istinu utvrditi.″ Tj. On je èlio sukobiti vas sa skupinom koja ima oru`je i ho}e borbu - kako bi vas pomogao i dao vam pobjedu nad njima, kako bi pobijedila Njegova vjera i uzdigla se rije~ slama, te kako bi islam pobijedio sve


ostale vjere. A On najbolje zna posljedice stvari i On je Taj Koji vam planira dobro. Vjernici su èljeli ne{to drugo, jer su smatrali da je to bolje.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., krenuo je sa svojim ashabima, kojih je bilo ne{to preko tri stotine i deset ljudi. Kada su do{li u dolinu Zefran, odsjeli su u njoj. Tu je Poslaniku, s.a.v.s., do{la vijest o pokretu Kurej{ija da bi za{titili svoj karavan, pa je on obavijestio ashabe o tome i posavjetovao se sa njima. Ebu-Bekr, r.a., tada je ustao i dobro govorio. Zatim je ustao Omer, r.a., i tako|er dobro govorio. Zatim je ustao El-Mikdad ibn Amr i rekao: O Allahov Poslani~e, idi tamo kuda ti je Allah naredio, a mi }emo s tobom. Tako mi Allaha, mi tebi ne}emo re}i kao {to su Israeli}ani rekli Musau:

″Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi }emo ovdje ostati! (5:24) Ne, mi tebi kaèmo: Idi ti sa svojiim Gospodarom pa se borite, a i mi }emo se uz vas boriti! Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom, kada bi ti krenuo sa nama do Berkul-Gamada - jednog grada u Abesiniji - borili bismo se s tobom, dok ne bi do{ao do njega. Allahov Poslanik, s.a.v.s., pohvali ga i u~ini mu hajr-dovu.

″

Zatim Allahov Poslanik, s.a.v.s., re~e: ″O ljudi, posavjetujte me!″ - misle}i na ensarije. Jer, oni su bili ve}ina vojnika, a pored toga, kada su mu davali prisegu na Akabi, oni su rekli: ″O Allahov Poslani~e, mi te ne moèmo {tititi dok ne do|e{ na na{e podru~je. A kada nam do|e{, onda }e{ biti pod na{om za{titom: {titit }emo te od svega onoga od ~ega {titimo i svoju djecu i ène.″ Zato se Allahov Poslanik, s.a.v.s., pribojavao da ensarije smatraju da su mu du`ni pomo}i samo protiv neprijatelja koji ga napadne u Medini i da im nije obaveza slijediti ga u borbi izvan Medine. Kada je on to rekao, Sa'd ibn Muaz mu re~e: ″Tako mi Allaha, ti kao da na nas misli{, Allahov Poslani~e?″ On mu odgovori: ″Tako je.″ A Sa'd re~e: ″Mi smo ti ve} povjerovali, i priznali te, i posvjedo~ili da je istina ono {to si objavio. Dali smo ti prisegu i obe}anje da }emo ti biti poslu{ni i pokorni. Zato idi, Allahov Poslani~e, tamo gdje ti je Allah naredio! Tako mi Onoga Koji te je poslao sa istinom, kada bi nas poveo prema ovom moru i zagazio u njega, i mi bismo s tobom u njega zagazili i ni jedan od nas ne bi odustao! Mi ne zaziremo od toga da nas sutra povede{ u boj protiv na{eg neprijatelja. Mi smo strpljivi u ratu i ispunjavamo obe}anje u borbi. Mo`da }e ti Allah kod nas pokazati ono {to }e te obradovati. Pa, povedi nas, sa Allahovim blagoslovom!″ Allahov Poslanik, s.a.v.s., obradova se Sa'dovim rije~ima, pa re~e: ″Idite sa Allahovim blagoslovom i prenesite radosnu vijest, jer mi je Allah obe}ao jednu od dvije neprijateljske skupine! Tako mi Allaha, kao da sada gledam pogibiju tih ljudi!″

″I kada ste od Gospodara svoga pomo} zatraìli, On vam se odazvao: Poslat }u vam u pomo} hiljadu meleka koji }e jedni za drugima dolaziti.′″/9/ ″Allah je to zato u~inio da bi vas obradovao i da bi se time srca va{a umirila; a pobjeda je samo od Allaha - Allah jezaista Silan i Mudar...″/10/

′

′

Imam Ahmed navodi od Omera ibn El-Hattaba,

r.a.: /359/ Onoga dana u kome se odigrala Bitka na Bedru Vjerovjesnik je pogledao ashabe - bilo ih je ne{to preko tri stotine, pa je pogledao mu{rike - bilo ih je ne{to preko hiljadu. Zatim se Vjerovjesnik, s.a.v.s., okrenuo prema kibli - a na njemu su bili ogrta~ i duga ko{ulja - pa je rekao: ″Allahu moj, ispuni Svoje obe}anje koje si mi dao! Allahu moj, ako ova grupa sljedbenika islama bude poraèna, niko Te poslije ne}e oboàvati!″ I on je toliko dugo molio svoga Gospodara i traìo od Njega pomo}, da mu je ogrta~ pao sa ramena. Zatim mu je Ebu-Bekr pri{ao, uzeo taj ogrta~ i ogrnuo ga njime. Nakon toga je sa~ekao iza njega, pa mu rekao: ″Allahov Vjerovjesni~e, dovoljno ti je to {to si do sada traìo pomo} od svoga Gospodara, jer }e ti On sigurno ispuniti obe}anje koje ti je dao.″ Zatim je Allah Uzvi{eni objavio: ″...kada ste od Gospodara svoga pomo} zatraìli, On vam se odazvao: Poslat }u vam u pomo} hiljadu meleka koji }e jedni za drugima dolaziti.′″ I kada su se sukobili toga dana, Allah je porazio mu{rike, pa je njih sedamdeset ubijeno, a sedamdeset zarobljeno...

El-Buhari navodi od Ibn-Mes'uda: /360/ Prisus-tvovao sam jednom prizoru El-Mikdada ibnul- Esveda, a vi{e bih volio da sam ja bio na njegovom mjestu nego bilo {ta drugo. On je pri{ao Vjerovjesniku, s.a.v.s., proklinju}i mu{rike, pa je izme|u ostalog rekao: Mi ne}emo re}i kao {to je Musaov narod rekao:

″Hajte ti i Gospodar tvoj pa se bijte″, (5:24) nego }emo se mi boriti i sa tvoje desne i sa lijeve strane, i ispred i iza tebe! Tada sam vidio kako blista lice Vjerovjesnika, s.a.v.s., jer ga je to obradovalo - tj. njegove rije~i. Pored toga, El-Buhari navodi od Ibn-Abbasa: /361/ Na dan Bedra Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: ″Allahu moj, zaklinjem Te Tvojim obe}anjem i datom rije~ju! Allahu moj, ako Ti ho}e{, niko Te ne}e oboàvati!″ Zatim ga je Ebu Bekr uzeo za ruku i rekao mu: ″Dovoljno ti je to!″ Tada je Poslanik, s.a.v.s., iza{ao, citiraju}i:


″Skup }e sigurno poraèn biti, a oni }e se u bijeg dati!″ (54:45)

Uzvi{eni kaè: ″Poslat }u vam u pomo} hiljadu meleka koji }e jedni za drugima dolaz ti″, tj. kao pomo} i poja~anje. A od Alije ibn Ebi-Talhe prenosi se da je Ibn-Abbas rekao: I Allah je tada, zaista, pomogao Svoga Vjerovjesnika, s.a.v.s., sa hiljadu meleka. Dìbril je predvodio jedno krilo od pet stotina meleka, a Mikail drugo, tako|er od pet stotina meleka.

i

i

Muslim navodi od Ibn-Abbasa: /362/ ″Dok je jedan musliman ùrno tr~ao za jednim mu{rikom, za~uo je iznad sebe udarac bi~em i konjanika kako podvikuje: Naprijed, Hajzume!343 Zatim je primijetio kako mu{rik pade na le|a, raspolovljene i slupane glave od udarca bi~em, {to je zatim sve pozelenjelo. Nakon toga taj je ensarija do{ao i ispri~ao to Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa mu je on rekao: ′Istinu si rekao, to je bila pomo} sa tre}eg neba′". A El-Buhari u ″Poglavlju o u~estvovanju meleka na Bedru″ navodi od Rufa'a, a on od Rafi'a Ez-Zerkija - koji je u~estvovao u Bici na Bedru - da je rekao: /363/ Dìbril je do{ao Vjerovjesniku, s.a.v.s., i upitao ga: ″[ta mislite o va{im u~esnicima Bitke na Bedru?″ On mu je odgovorio: ″Oni su jedni od najboljih musli-mana″ - ili ne{to sli~no tome - a Dìbril je onda rekao: ″I mi to isto mislimo o melekima koji su u~estvovali na Bedru.″ Pored toga, El-Buhari i Muslim u svojim Sahihima navode: /364/ Kada je Omer upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da li da ubije Hatiba ibn Ebi- Belta'u, on mu je rekao: ″On je u~estvovao u Bici na Bedru. [ta zna{, mo`da je Allah pogledao u~esnike Bedra i rekao im: Radite {ta ho}ete, Ja sam vam ve} oprostio!″

Zatim Uzvi{eni kaè: ″Allah je to zato u~inio da bi vas obradovao...″, tj. Allah vam je poslao meleke i navijestio vam njihov dolazak da bi vas obradovao, ″i da bi se time srca va{a umirila″; Uzvi{eni je mogao i bez toga da vam pomogne protiv neprijatelja, ali on je htio da vam se na taj na~in smire va{a srca.

″...a pobjeda je samo od Allaha″, tj. i bez slanja meleka. Tako Uzvi{eni kaè: ″Tako u~inite! Da Allah ho}e, On bi im se osvetio″, tj. On bi im se osvetio tako {to bi ih kaznio onako kako je kaznio i pro{le narode - stra{nim udarima, koji bi zahvatali cjelokupne nevjerni~ke narode, ″ali On vas èli isku{ati jedne pomo}u drugih″. (47:4) Me|utim, kada vjernici direktno ubijaju kafire, to je ve}e poniènje kafirima, a istovremeno i ve}e zadovoljstvo u grudima vjernika. U tom smislu Uzvi{eni kaè: ″Borite se protiv njih! Allah }e ih rukama va{im kazniti i poniz ti, a vas }e protiv njih pomo}i, i grudi vjernika zalije~iti.″ (9:14) Zato

Uzvi{eni ovdje kaè: Allah je zaista Silan″, tj. prava snaga je i na dunjaluku i na ahiretu kod Njega, Njegovog Poslanika i vjernika, ″i Mudar″; zato {to je propisao da se borite protiv kafira, iako ih je Uzvi{eni i Slavljeni mogao uni{titi i dokraj~iti i bez toga: Svojom snagom i mo}i.

″

343 Nevevi u komentaru Muslimovog Sahiha /XII dio, str.85./ kaže da je to melek govorio svome konju. /prim. prev./

″Kad je On u~inio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam ki{u spustio da bi vas njome o~istio, i da bi od vas {ejtanovo uznemiravanje odstranio, i da bi srca va{a jakim u~inio i njome korake u~vrstio.″/11/ ″Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: ′Ja sam s vama, pa u~vrstite one koji vjeruju!′ ′U srca nevjernika Ja }u strah uliti, pa ih vi po {ijama udarite, i udarite ih po prstima.′″/12/ ″Zato {to se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu; a onoga ko se suprotstavlja Allahu i Poslaniku Njegovu, Allah }e, zaista, stra{no kazniti.″/13/ ″Kazna vam je to, pa je iskusite, a nevjernike ~eka patnja u ognju.″/14/

Allah Uzvi{eni ovdje ih podsje}a na Svoju blagodat

koju im je dao time {to je na njih spustio san, osigurav{i ih na taj na~in od straha koji im se mogao pojaviti zato {to je neprijatelja bilo puno, a njih malo. Tako je Uzvi{eni sa njima postupio i u Bici na Uhudu. O tome Uzvi{eni kaè: ″Zatim vam je, poslije nevolje, spokojstvo ulio, san je neke od vas uhvatio, a drugi su se brinuli samo o sebi.″ (3:154) Ebu-Talha kaè: ″Ja sam bio jedan od onih koje je san uhvatio na dan Uhuda. Tada mi je vi{e puta sablja ispala iz ruke: ona mi ispadne, a ja je uzmem, pa mi ona opet ispadne, a ja je opet uzmem. A njih sam gledao kako se kre}u pod ko`nim {titovima.″ A Alija, r.a., kaè: /365/ ″Na dan Bedra samo je El-Mikdad od nas bio konjanik. Mogao si nas vidjeti kako svi spavamo, osim Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je ispod jednog drveta klanjao i plakao, sve do svanu}a.″ Zatim, u Buharijinom Sahihu se navodi: /366/ ″Na dan Bedra Allahov Poslanik, s.a.v.s., u sjenici sa Ebu-Bekrom, r.a., ~inio je dovu, pa ga je obuzeo drijeme`. Zatim se


probudio osmjehnut i rekao: ′Raduj se, Ebu-Bekre, evo Dìbrila, a na krilima mu pra{ina!′ Zatim on iza|e na vrata sjenice, citiraju}i rije~i Uzvi{enog: ′Skup }e sigurno poraèn biti, a oni }e se u bijeg dati!′″(54:45)

Zatim Uzvi{eni kaè: ″i s neba vam ki{u spustio da bi vas njome o~istio i da bi od vas {ejtanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca va{a jakim u~inio i njome korake u~vrstio.″ Alijj ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa: Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., i{ao prema Bedru, odsjeo je kod jednog pje{~anog brda, a izvori Bedra su bili izme|u njega i mu{rika. Tada muslimane sna|e neka slabost, a {ejtan im ubaci u srca smutnju i dobaci im: ″Vi tvrdite da ste {ti}enici Allaha Uzvi{enog i da je me|u vama Njegov Poslanik, a mu{rici su vam ve} ovladali izvorima, a vi ste postrani!″ Tada je Allah na njih spustio obilnu ki{u, pa su se muslimani napili i o~istili, a Allah je od njih odstranio {ejtanske spletke. Pored toga, On je tom ki{om u~inio prohodnijim pijesak, pa su i muslimani i njihove deve mogli i}i po njemu bez problema i do}i do neprijatelja. Tako je Allah u~vrstio njihova stopala na tom pijesku. Pored toga, Uzvi{eni i Silni njih je u~vrstio i unutarnjom i vanjskom hrabro{}u. Unutarnjom tako {to im je dao sabur prilikom sukoba sa neprijateljem, a vanjskom tako {to nije dozvolio da budu poraèni.

Poznato je da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prilaze}i Bedru, odsjeo kod najblièg izvora vode, pa mu je pri{ao El-Habbab ibnul-Munzir i upitao ga: ″Allahov Poslani~e, je li ti Allah odredio da odsjedne{ na ovom mjestu pa ne moè{ i}i dalje, ili si ovdje odsjeo radi rata i varke?″ On mu je odgovorio: ″Ne, na ovo sam mjesto odsjeo radi rata i varke.″ A on mu je onda rekao: ″Allahov Poslani~e, ovo nije dobar poloàj. Bolje je da nas povede{ do bunara koji je najbliì na{em neprijatelju, pa da vodu uzmemo sebi i zatrpamo bunareve. Tako }emo mi imati vodu, a oni ne}e.″ Nakon toga Allahov Poslanik, s.a.v.s., krenuo je i u~inio tako.

Zatim Uzvi{eni kaè: ″Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: ′Ja sam s vama, pa u~vrstite one koji vjeruju!′″, tj. borite se sa njima i poja~ajte im brojno stanje. Tako se ~ak kaè da su neki meleki prilazili nekim ashabima Vjerovjesnika, s.a.v.s., i govorili: ″ûo sam one ljude, tj. mu{rike, kako govore: ′Tako nam Allaha, ako ovi navale na nas, sigurno }emo biti osramo}eni!′″ Zatim su to muslimani me|usobno prepri~avali, pa im je to ulilo samopouzdanja. To navodi Ibn-Dèrir. Zatim Uzvi{eni kaè: ″U srca nevjernika Ja }u strah uliti″, tj. Ja }u ubaciti strah, poniènje i kukavi~luk u srca onih koji se suprotstavljaju Mome nare|enju i koji pori~u Moga Poslanika, ″...pa ih vi po {ijama udarite, i udarite ih po prstima″, tj. udarajte ih po glavama polove}i ih,

udarajte ih po vratovima odsijecaju}i ih, i odsijecajte im ruke i noge.344 Er-Rebi' ibn Enes kaè: ″Muslimani su na dan Bedra prepoznavali mu{rike koje su meleki ubili po ranama na njihovim vratovima i po sprènim prstima, na kojima se vidio trag vatre.″

″Zato {to se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu″; tj. zato {to im nisu poslu{ni i {to ne primjenjuju [erijat i ne vjeruju u njega. Tako su se oni izdvojili na jednu stranu, a vjernici su ostali na drugoj.

″Allah }e, zaista, stra{no kazniti″, tj. On }e prona}i i savladati onoga ko Mu se odupre i suprotstavi.

″Kazna vam je to, pa je iskusite, a nevjernike ~eka patnja u ognju.″ Tj. iskusite ovu kaznu i patnju na dunjaluku, znajte da }e nevjernici tako|er i na ahiretu biti ka`njeni u Vatri.

″O vjernici, kada se s nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo, le|a im ne okre}ite″; /15/ ...onaj ko im tada le|a okrene - osim onog koji se povu~e s namjerom da se ponovno bori ili drugoj ~eti pristupi - vratit }ese natovaren Allahovom srd`bom; prebivali{te njegovo bit }e Dèhennem, a uàsno je on boravi{te.″/16/

″

Uzvi{eni Allah, prijete}i Vatrom onome ko

pobjegne s bojnog polja, kaè: ″O vjernici, kada se s nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo″, tj. kada do|ete do njih, ″le|a im ne okre}ite″; tj. nemojte bjeàti i ostavljati svoje prijatelje.

″...onaj ko im tada le|a okrene - osim onog koji se povu~e s namjerom da se ponovno bori″, tj. osim onoga ko se povu~e da bi zavarao neprijatelja da pomisli kako on bjeì, pa da on krene za njim, a on onda napadne tog neprijatelja i ubije ga - takav nije grje{an,

″...ili drugoj ~eti pristupi″, tj. ako iz jedne ~ete prije|e u drugu, kako bi on njima a i oni njemu pomogli - to je dozvoljeno. Ova olak{ica odnosi se i na slu~aj ako borac bude u jednoj grupi, pa se priklju~i svome emiru ili glavnom komandantu.

344 Meni se čini - a Allah opet najbolje zna - da se riječima Uzvišenog: "...i udarajte i po prstima" hoće reći: Odsijecajte im prste na rukama, kako one više ne bi bile u stanju i ne bi mogle nositi sablje, te kako mušrici ne bi bili spremni za borbu i kako bi bili poraženi.


Imam Ahmed navodi da je Abdullah ibn Omer, r.a., rekao: /367/ ″Bio sam u jednoj grupi koju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao u vojni pohod, pa sam se sa nekim ljudima vratio nazad. Upitali smo se: ′[ta da radimo, pobjegli smo s bojnog polja i zasluìli Allahovu srd`bu?′ Zatim smo rekli: ′Kad bismo u{li u Medinu!′ Zatim smo preno}ili i rekli: ′Kad bismo se prijavili Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa ako bude za nas tevbe, a ako ne bude...′ Tako smo mu do{li pred sabah. On iza|e i upita: ′[ta je sa vama?′ ′Mi smo bjegunci′ - rekosmo, a on nam re~e: ′Ne, vi ste oni koji vi{e puta napadaju; ja sam va{a ~eta i ~eta svih muslimana!′ Tada smo mu pri{li i poljubili ga u ruku.″ Ovo predanje ovako navode i Ebu-Davud, Et- -Tirmizi i Ibn-Madè od Jezida ibn Ebi-Zijada, s tim {to Et-Tirmizi nakon toga kaè: Ovo predane je hasen /dobro/, a koliko je nama poznato, prenosi se samo od Ibn Ebi-Zijada. A Ibn Ebi-Hatim na kraju ovog predanja jo{ navodi: ″Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prou~io ovaj ajet: ′...ili drugoj ~eti pristupi.′″ Abdul-Melik ibn Umejr prenosi od Omera, r.a.: ″O ljudi, nemojte pogre{no shvatiti ovaj ajet, jer je on objavljen na dan Bedra. Ja sam ~eta svakom muslimanu!″ Ibn Ebi-Hatim navodi da je Ibn- Omer rekao: ″...Ovaj ajet objavljen je ta~no na dan Bedra, ni prije ni poslije.″

Bjeànje sa bojnog polja bez opravdanog razloga veliki je grijeh, jer El-Buhari i Muslim navode u svojim Sahihima od Ebu-Hurejrea, r.a.: ″Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /368/ ′Klonite se sedam stvari koje upropa{tavaju!′ Neko upita: ′Koje su to stvari, Allahov Poslani~e?′, a on odgovori: ′îniti {irk Allahu, sihr, ubiti osobu koju je Allah zabranio - izuzev one koja to zasluùje, jesti od kamate, jesti iz imetka jetima, bjeànje sa bojnog polja i objeda po{tenih i ~estitih vjernica.′″ Zato Uzvi{eni kaè: ″...vratit }e se″, tj. takav }e se vratiti ″...natovaren Allahovom srd`bom; prebi-vali{te njegovo″, tj. na Kijametskom danu njegovo mjesto boravka }e biti ″Dèhennem, a uàsno je on boravi{te″.

Neki u~enjaci smatraju da je pobje}i sa bojnog polja bilo haram samo ashabima, jer je njima dìhad bio farzi-ajn. Drugi kaù da je to bilo haram samo ensarijama, jer su oni dali prisegu na poslu{nost i pokornost i u onom {to im se svi|a, i u onom {to im se ne svi|a. A tre}i opet kaù da se to odnosi samo na u~esnike Bitke na Bedru. To se prenosi od Omera, Ibn-Omera, Ibn-Abbasa, Ebu-Hurejrea, Ebu-Se'ida, Ebu-Nadreta, oslobo|enog Ibn-Omerovog roba Nafi'a, jedne grupe tabiina i jo{ nekih. Dokaz im je to {to tada nije bilo druge naoruàne skupine muslimana osim njihove, kao {to je to i sam Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /369/ ″Allahu moj, ako ove skupine nestane, niko Te na Zemlji ne}e oboàvati!″

Me|utim, sve to ipak ne pobija stav da je bjeànje sa bojnog polja haram i ostalim borcima, a ne samo muslimanima Bedra, iako je ovaj ajet objavljen

povodom njih. Na to ukazuje i naprijed navedeni hadis od Ebu-Hurejrea, u kojem stoji da bjeànje sa bojnog polja spada u velike grijehe, a to je i stav velike ve}ine islamskih u~enjaka - a Allah opet najbolje zna.

″Njih niste ubijali vi, nego Allah; i nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio, da bi vjernike lijepom ku{njom isku{ao - Allah zaista sve ~uje i sve zna.″ /17/ ″Tako vam je to bilo, i da bi Allah lukavstva nevjernika oslabio.″/18/

Ovdje Uzvi{eni poja{njava da On stvara ljudska

djela i da ljudi Njemu trebaju zahvaliti za svako dobro koje oni urade, jer ih je On uputio na to i pomogao im da to urade. Zato Uzvi{eni kaè: ″Njih niste ubijali vi, nego Allah″; tj. vi niste svoje neprijatelje pobili svojom snagom i mo}i, jer je njih bilo puno a vas malo, nego je Allah Taj Koji vam je pomogao protiv njih. Uzvi{eni tako|er kaè: "Allah vas je pomo-gao i na Bedru kada ste bili malobrojni.″ (3: 123)

,

Zatim Uzvi{eni govori Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s., o {aci zemlje koju je on na dan Bedra zahvatio rukom i bacio je u lica nevjernika, nakon {to je iza{ao iz svoje sjenice u kojoj je skru{eno i smireno ~inio dovu. On ju je bacio prema njima i rekao: /370/ ″Izobli~ila vam se lica!″ Zatim je rekao ashabima da prate u~inak tog postupka, pa su oni to i u~inili. Allah je zrnca te pra{ine dobacio do o~iju svih mu{rika, tako da su ona dospjela do svakog od njih i omela ga. Zato Uzvi{eni kaè: ″...i nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio″, odnosno, On je bio Taj Koji je tu pra{inu dobacio do njih i omeo ih njome, a ne ti. Alijj ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa: /371/ ″Allahov Poslanik, s.a.v.s., podigao je svoje ruke - na dan Bedra - i rekao: ′Gospodaru moj, ako ova skupina bude uni{tena, niko Te poslije na Zemlji ne}e oboàvati!′ Na to mu je Dìbril rekao: ′Uzmi {aku pra{ine i baci im je u njihova lica!′ On je onda uzeo {aku pra{ine i bacio je u lica mu{rika. Pra{ina iz te {ake pogodila je svakog mu{rika u njegove o~i, nos i usta, pa su se oni okrenuli i vratili.″

To je u ovim kur'anskim ajetima - prenosi se od Urve, Mudàhida, Ikrime, Katade i jo{ nekih islamskih u~enjaka - objavljeno povodom toga {to je Vjerovjesnik, s.a.v.s., bacio pra{inu na dan Bedra, iako je on to isto uradio i na dan Bitke na Hunejnu.

Muhammed ibn Ishak prenosi od Urve ibn Ez-Zubejra, da je on rije~i Uzvi{enog:


″...da bi vjernike lijepom ku{njom isku{ao″, protuma~io: tj. da bi On vjernike upoznao sa Svojom blagodati koju im je ukazao time {to ih je pomogao protiv njihovog ne-prijatelja, iako je njih bilo malo a neprijatelja puno. Zatim, da bi im dao do znanja da pobjeda nije rezultat brojnosti, nego da ona dolazi jedino od Njega - Slavnog i Uzvi{enog - Koji nema suparnika. Zatim, da bi Ga oni na taj na~in istinski spoznali i bili Mu zahvalni na Njegovim blagodatima. Zatim Uzvi{eni kaè: Allah zaista sve ~uje i sve zna″, pa tako ~uje i sve dove i zna ko zasluùje pomo} i pobjedu. Zatim Uzvi{eni kaè:

″

″Tako vam je to bilo, i da bi Allah lukavstva nevjernika oslabio.″ Uz pobjedu koja se desila, ovo je druga radosna vijest: Uzvi{eni ovim nagovje{tava vjernicima da }e On u budu}nosti oslabiti spletke nevjernika, da }e umanjiti njihov zna~aj i da }e sve {to oni imaju propasti i biti poru{eno - hvala Allahu.

″Ako ste se molili da pobijedite - pa do{la vam je, eto, ′pobjeda′! A da se okanite, bolje bi vam bilo! I ako se ponovo vratite, Mi }emo se ponovo vratiti, i nimalo vam ne}e koristiti tabor va{, ma koliko brojan bio, jer je Allah na strani vjernika.″/19/

″

Ovdje se Uzvi{eni obra}a nevjernicima:

″Ako ste se molili da pobijedite″, tj. ako ste traìli od Allaha da vam pomogne i da presudi izme|u vas i va{ih neprijatelja - vjernika, pa eto, dogodilo se to {to ste traìli! Na dan Bedra, Ebu-Dèhl je rekao: ″Allahu moj, ko je od nas vi{e kidao rodbinske veze i donio nam ono {to ni sam ne poznaje, uni{ti ga ovog jutra!″ Na taj na~in on je molio za pobjedu, pa je objavljeno: ″Ako ste se molili da pobijedite - pa do{la vam je, eto, ′pobjeda′!″ - itd. do kraja ajeta.

Zatim Uzvi{eni kaè: ″...A da se oka-nite,″ tj. stanja u kojem se nalazite: nevjerovanja u Allaha i poricanja Njegovog Poslanika, s.a.v.s., ″bolje bi vam bilo!″, tj. i na dunjaluku i na ahiretu! A rije~i Uzvi{enog: I ako se ponovo vratite, Mi }emo se ponovo vratiti″ poput su Njegovih rije~i: ″Ako vi ponovo zapo~nete, zapo~et }emo i Mi.″ (17:8) Tj. ako se vi ponovo vratite u nevjerovanje i zabludu u kojoj ste prije bili, mi }emo vam uzvratiti sli~no onome na Bedru.

″...i nimalo vam Ne}e koristiti tabor va{, ma koliko brojan bio″, tj. kada biste sve ljude sakupili koje god moète, jer niko ne moè pobijediti onoga sa kime je Allah,

″...jer je Allah na strani vjernika″, a ta je strana skupina vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s.

″O vjernici, pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, i ne napu{tajte ga, ta vi slu{ate {ta on govori,″/20/ ″i ne budite kao oni koji govore: ′Slu{amo!′ - a ne slu{aju."/21/ ″Najgora su bi}a kod Allaha oni koji su gluhi i nijemi, koji ne}e da shva}aju ″/22/ ″Da Allah zna da od njih moè biti ikakva dobra, u~inio bi da ~uju, a da je u~inio i da ~uju, oni bi se opet okrenuli, jer oni i ina~e glave okre}u.″/23/

.

i ″

Ovdje Uzvi{eni nare|uje Svojim robovima -

vjernicima da budu pokorni Njemu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., a zabranjuje im da mu se suprotstavljaju i da se poistovje}uju sa onima koji ga ne vjeruju i koji mu nisu pokorni. Zato Uzvi{eni kaè: ″...i ne napu{tajte ga″, tj. nemojte napu{tati pokornost njemu, te izvr{avanje njegovih nare|enja i klonite se onoga {to on zabranjuje, ″...ta vi slu{ate {ta on govori″, tj. nakon {to ste spoznali ~emu vas on poziva. ″...i ne budite kao oni koji govore: ′Slu{amo!′ - a ne slu{aju.″ Jedni kaù da se ovdje misli na mu{rike, a drugi na munafike - jer oni tvrde da slu{aju i da su pokorni, {to nije istina. Moje je mi{ljenje da se ovdje radi i o mu{ricima i o munaficima, jer ni jedni ni drugi ne shva}aju ispravno, niti èle ~initi dobra djela. Zatim Uzvi{eni govori da su te vrste ljudi najgora stvorenja uop}e: ″Najgora su bi}a kod Allaha oni koji su gluh ″, pa ne ~uju istinu, ...i nijemi″, pa je ne shva}aju. Zato Uzvi{eni kaè: ″...koji ne}e da shva}aju″. Oni su najgora stvorenja, jer se sva ostala stvorenja pokoravaju Allahu u onome za {ta ih je i stvorio, a ti ljudi su stvoreni radi ibadeta, a oni su postali nevjernici. Zato ih Uzvi{eni i Silni u drugom ajetu poredi sa stokom: ″Oni su kao stoka, ~ak i gori - oni su, zaista, nemarni.″ (7:179)

Zatim Uzvi{eni kaè da oni nemaju ni ispravno razumijevanje, ni dobru namjeru:

″Da Allah zna da od njih moè biti ikakva dobra, u~inio bi da ~uju″, odnosno, dao bi da razumiju. Ovim se rije~ima ho}e re}i: U njima nema


nikakva dobra, pa Allah nije dao da oni razumiju. Jer, On zna ″...da je u~inio i da ~uju″, odnosno da razumiju, ″oni bi se opet okrenuli″, od toga namjerno i iz inada, nakon {to bi to razumjeli, ″...jer oni i ina~e glave okre}u″ od toga.

″O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraì da ~inite ono {to }e vam ` vot osigurati; i neka znate da se Allah upli}eizme|u ~ovjeka i srca njegova, i da }ete se svi pred Njim sakupiti...″ /24/

i

i

El-Buhari kaè: "odazovite se", zna~i: odgovorite,

a ″...ono {to }e vam ìvot osigurati″ zna~i: ono {to }e vas popraviti. Zatim on svojim senedom navodi od Ebu-Se'ida ibnul-Mualla, r.a.: /372/ "Dok sam jednom klanjao, Vjerovjesnik, s.a.v.s., pozvao me je. Ja mu nisam pri{ao dok nisam zavr{io namaz. Zatim sam mu do{ao, a on me upita: ′[ta te je sprije~ilo da mi do|e{? Zar Allah nije rekao: ‘O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraì da ~inite ono {to }e vam ` vot osigurati?′ Zatim je rekao: ′Sigurno }u te podu~iti najveli~anstvenijoj suri u Kur'anu prije nego {to iza|em.′ I kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., krenuo da iza|e, ja sam mu to spomenuo″ - a Muaz prenosi od jednog ashaba da je i on ovo ~uo - pa je on rekao: ″To je El-hamdu lillahi rabbil alemin i to je sedam ajeta koji se ponavljaju.″ Ovo je doslovan Buharijin citat, a o njemu i njegovim verzijama ve} je bilo govora na po~etku sure ″El-Fatiha″.

[to se ti~e Allahovih rije~i: ″...ono {to }e vam ìvot osigurati″: jedni kaù da se time misli na istinu, a drugi kaù: to je ovaj Kur'an - u njemu je spas, opstanak i ìvot. Tre}i kaù: Ljudi u islamu oìve, nakon {to u nevjerovanju budu mrtvi. A ~etvrti kaù: time se misli na rat, kojim vas je Allah uzdigao nakon {to ste bili ponièni, slabi i nemo}ni. Me|utim, sva su ova zna~enja ispravna i sli~na.

O rije~ima Uzvi{enog: ″...i neka znate da se Allah upli}e izme|u

~ovjeka i srca njegova″ Ibn-Abbas kaè: ″On spre~ava vjernika od nevjerovanja i nevjernika od vjerovanja.″ Imam Ahmed prenosi od Enesa ibn Malika, r.a.: /374/ "Vjerovjesnik, s.a.v.s., ~esto bi izgovarao: ′O Ti koji upravlja{ srcima, u~vrsti moje srce u Tvojoj vjeri!′ A mi smo ga upitali: ′Allahov Poslani~e, mi smo povjerovali u tebe i u ono {to si nam objavio, pa da li se boji{ za nas?′ On nam je na to odgovorio: ′Da. Zaista su srca izme|u dva Allahova

prsta i On ih okre}e.′″ Ovaj hadis navodi i Et-Tirmizi i kaè da je hasen /dobar/.

Imam Ahmed tako|er prenosi od Ai{e: /375/ ″Jedna od dova kojom je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ~esto molio jeste i: ′O Ti Koji prevr}e{ srca, u~vrsti moje srce u Tvojoj vjeri!′ Ja sam mu rekla: ′Allahov Poslani~e, ti puno u~i{ ovu dovu.′ A on mi je odgovorio: ′Zaista je ljudsko srce izme|u dva Allahova prsta, pa ako ho}e - On ga navede da skrene, a ako ho}e - On ga na pravi put okrene.′″345 Pored toga, imam Ahmed prenosi od Ibn-Amra da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /376/ ″Zaista su srca svih ljudi izme|u dva prsta Milostivog poput jednog srca i On ih mijenja kako On ho}e.″ Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ″Allahu moj, Ti Koji mijenja{ srca, usmjeri moje srce prema Tvojoj pokornosti!″ Ovaj hadis El-Buhari ne navodi, ali ga navode Muslim i En-Nesai od Hajve ibn [urejha el-Misrija.

″I izbjegavajte ono {to }e dovesti do smutnje koja ne}e pogoditi samo one me|u vama koji su krivi, i znajte da Allah stra{no ka`njava.″ /25/

Ovdje Uzvi{eni upozorava Svoje robove - vjernike

na belaj i isku{enje koje }e zahvatiti i lo{e i dobre, a ne samo one koji ~ine lo{a djela i grijehe. To isku{enje ne}e zaobi}i nikoga, zato {to se nije odvra}alo od grijeha. Alijj ibn Ebi-Talha kaè da je Ibn-Abbas ovaj ajet ovako protuma~io: Allah nare|uje vjernicima da ne dozvole ~injenje lo{ih djela u svojoj sredini, jer }e ih onda On sve obuhvatiti Svojom kaznom. Ovo je vrlo lijepo tuma~enje. Zato Mudàhid kaè o ovim rije~ima Uzvi{enog: ″I izbjegavajte ono {to }e dovesti do smutnje koja ne}e pogoditi samo one me|u vama koji su krivi″: ″nego i vas tako|er″.

Ovaj ajet odnosi se i na ashabe, a i na ostale vjernike. To mi{ljenje da ovo upozorenje obuhva}a i ashabe i ostale, iako je upu}eno izravno ashabima, ispravno je. Na to ukazuju i hadisi koji upozoravaju na razli~ite smutnje. Jedan od najupe~atljivijih hadisa u tom pogledu jeste hadis koji prenosi imam Ahmed od Huzejfe ibn el-Jemana, u kojem stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /377/ ″Tako mi Onoga u îjoj je ruci moja du{a, ili }ete vi nare|ivati dobro i odvra}ati od zla, ili }e vam Allah ubrzo poslati kaznu od Sebe, pa }ete Mu ~initi dove, ali vam se On ne}e odazivati.″ On od Huzejfe tako|er prenosi da je rekao:

345 To pojašnjavaju riječi Uzvišenog: "I kad oni skrenuše ustranu - Allah učini da i srca njihova ustranu skrenu."(61:5), što je odgovarajuća kazna. "Allah neće dovesti u zabludu narod koji je na pravi put uputio prije nego što im objasni čega se trebaju čuvati."(9:115)


″U vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada bi neko izgovorio odre|enu rije~, postao bi munafik. A ja sada od nekih od vas ~ujem da tu istu rije~ izgovori po ~etiri puta dok sjedi na jednom mjestu! Ili }ete vi nare|ivati i poticati na dobro a odvra}ati od zla, ili }e vas Allah sve obuhvatiti kaznom, ili }e dati da vas predvode najgori od vas, pa onda i kada va{i najbolji budu upu}ivali dove, ne}e im biti usli{ane.″ Imam Ahmed tako|er prenosi od Ummu-Seleme, Vjerovjesnikove, s.a.v.s., ène, da je rekla: ″ûla sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: /378/ ′Kada se o~evidno budu ~inili grijesi u mome ummetu, Allah }e ih sve obuhvatiti kaznom od Sebe.′ Ja sam ga tada upitala: ′Allahov Poslani~e, zar ne}e me|u njima biti dobrih ljudi?′ ′Ho}e′ - odgovori on, pa ga ja opet upitah: ′Pa {ta }e biti sa njima?′ A on mi odgovori: ′Njih }e zadesiti ono {to i ostali svijet, pa }e ih poslije zahvatiti Allahov oprost i zadovoljstvo.′″

"I sjetite se kad vas je bilo malo, kad ste na Zemlji bili potla~eni - bojali ste se da vas ljudi ne pohvataju, pa vam je On skloni{te dao i Svojom pomo}i vas pomogao i plijenom vas opskrbio da biste bili zahvalni.″/26/

Ovdje Uzvi{eni skre}e pa`nju Svojim robovima,

vjernicima na Svoje dobro~instvo i blagodati koje im je On dao: bili su malobrojni pa ih je On umnoìo, bili su potla~eni i upla{eni pa ih je On pomogao i oja~ao, bili su bijedni i siroma{ni, pa ih je On opskrbio lijepim stvarima. Zatim je traìo od njih da Mu budu zahvalni, a oni su poslu{ali sva Njegova nare|enja. Tako su oni bili u Meki malobrojni, potla~eni i nejaki. Bojali su se da ih ljudi iz raznih krajeva ne}e pohvatati. Takvo stanje im je bilo sve dok im Allah nije dozvolio da u~ine Hid`ru u Medinu, gdje im je On dao skloni{te i naklonost njezinih stanovnika. Oni su im pruìli za{titu i pomogli ih u Bici na Bedru, a i u drugim prilikama. Oni su im davali iz svojih imetaka i ìvote svoje su `rtvovali radi poslu{nosti Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s.

Kadate ibn De'ame es-Sedusi, Allah mu se smilo-vao, o rije~ima Uzvi{enog: ″...sjetite se kad vas je bilo malo, kad ste na Zemlji bili potla~en ″, rekao je: ″Mekanski Arapi su bili najbjedniji ljudi, najnesretnijeg ìvota, najgladnijih stomaka, najslabije obu~eni i u najjasnijoj zabludi. Njihovi su ìvi bili nesretni, a mrtvi u Vatru bacani. Njih je, ustvari, jelo - a oni nisu jeli. Tako mi Allaha, ne znamo da je i jedno pleme na Zemlji tada bilo u gorem stanju od njih, sve dok im Allah nije objavio islam. On je tada islamom podupro njihove predjele, dao im obilnu nafaku i u~inio ih da vladaju ostalim

ljudima. Sve {to vidite Allah je dao preko islama, pa zato zahvaljujte Allahu na Njegovim blagodatima. Va{ Gospodar daje blagodati i voli da Mu se zahvaljuje, pa On daje vi{e onima koji su Mu zahvalni.″

″O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno emanete ne proigravajte″, /27/ ″i neka znate da su bogatstva va{a i djeca va{a samo isku{enje, i da je samo u Allaha nagrada velika.″/28/

Mufesiri se razilaze u vezi povodom objave ovog

ajeta. Jedni kaù: /379/ Ovaj je ajet objavljen povodom Ebu-Lubabe ibn Abdul-Munzira. Allahov Poslanik, s.a.v.s., njega je poslao plemenu Benu-Kurejza, kako bi oni prihvatili sud Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Oni su ga upitali za savjet, pa im je on to i predloìo. Me|utim, istovremeno im je rukom pokazao ispod vrata, {to je zna~ilo da }e biti poklani. On je, zatim, shvatio da je time iznevjerio Allaha i Njegovog Poslanika, pa se zakleo da ne}e ni{ta okusiti dok ne umre ili dok mu Allah ne primi pokajanje. Oti{ao je u medinsku dàmiju i sam sebe svezao za jedan stub u njoj. Tako je proveo devet dana, sve dok od iscrpljenosti nije po~eo padati onesvije{}en. Tada je Allah objavio Svome Poslaniku da je primio njegovo pokajanje, pa mu do|o{e neki ljudi da ga obraduju tom radosnom vije{}u i po~e{e ga odvezivati od stupa. Me|utim, on se zakune da ne}e nikom osim li~no Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., dozvoliti da ga odveè. Poslanik ga, s.a.v.s., zatim odveè, a on mu kaè: ″Allahov Poslani~e, ja sam se zavjetovao da }u sav svoj imetak dati u sadaku.″ A Poslanik mu na to odgovori: ″Dovoljno ti je da tre}inu imetka da{ u sadaku.″ Ovaj hadis prenosi Abdur-Rezzak od Katade i Ez-Zuhrija.

A Ibn-Dèrir navodi od El-Mugire ibn [u'beta da je rekao: ″Ovaj je ajet objavljen povodom ubistva hazreti Osmana!!!″ On tako|er kaè da je objavljen i povodom jednog munafika, koji je dojavio Ebu- -Sufjanu: ″Muhammed ho}e da vas napadne, pa se pazite!...″ Me|utim, i sened i tekst ovog predanja upitni su. Neki opet kaù da je ovaj ajet objavljen povodom Hatiba ibn Ebi-Belte'a, kada je - u godini u kojoj je oslobo|ena Meka - napisao poruku Kurej{ijama, obavje{tavaju}i ih o namjeri Allahovog Poslanika, s.a.v.s., spram njih. Allah je to dojavio Svome Poslaniku, pa je on poslao potjeru za tom porukom i tako je uspio povratiti. Zatim je poslao po Hatiba i on je priznao ono {to je uradio... Ovaj je doga|aj dobro poznat.

i

O tome ja kaèm: ispravan stav jeste da je ovaj ajet op}enit, makar i postojalo vjerodostojno predanje da


je objavljen povodom nekon konkretnog slu~aja. Kod ve}ine islamskih u~enjaka prednost se daje op}enitosti teksta, a ne posebnosti povoda. A pronevjera obuhvata i sitne i krupne, i stalne i povremene grijehe.

O rije~ima Uzvi{enog: ″...emanete ne proigravajte,″ Alijj ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa: ″Emanet jesu poslovi koji su povjereni ljudima, tj. farzovi. Pa kada se kaè: Ne proigravajte ih, to zna~i: Ne izostavljajte ih.″ A u drugoj verziji prenosi se da je rekao: ″Nemojte varati Allaha i Njegovog Poslanika ostavljanjem njegovih sunneta i neposlu{no{}u prema njemu.″ A Es-Suddi protuma~io je ovo ovako: ″Ako ljudi iznevjere Allaha i Njegovog Poslanika, oni su time ve} iznevjerili svoje emanete.″

Zatim Uzvi{eni kaè: ″...i neka znate da su bogatstva va{a i djeca va{a samo isku{enje , tj. kada vam ih je On dao, time vas je stavio na ispit i ku{nju - da bi se vidjelo da li }ete Mu na njima biti zahvalni i prema njima postupati onako kako to On traì, ili }ete se zbog njih okrenuti od Njega. Sli~no tome, Uzvi{eni kaè:

″

″O vjernici, neka vas imanja va{a i djeca va{a ne zabave od sje}anja na Allaha. A oni koji to u~ine, bit }e izgubljeni.″ (63:9)

Zatim Uzvi{eni kaè: ″...i da je samo u Allaha nagrada velika″. Tj. ono {to }e vam On dati, Njegova nagrada i Njegov Dènnet bolji su vam od imetaka i djece, jer vam neki od njih budu i neprijatelji, a ve}ina njih vam ne}e ni{ta koristiti. A Allah Uzvi{eni svime upravlja, On posjeduje sve {to je i na dunjaluku i na ahiretu i On }e obilno nagra|ivati na Kijametskom danu. Dakle, ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., treba biti pre~a od ljubavi prema imetku i djeci. U Buharijinom Sahihu navodi se od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: /380/ ″Ko bude imao tri stvari, osjetit }e slast imana: kome Allah i Njegov Poslanik budu draì od svega drugog, ko bude volio nekoga samo radi Allaha, i kome bude draè da bude ba~en u vatru nego da se vrati nevjerovanju, nakon {to ga je Allah spasio od njega.″

″O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On }evam sposobnost rastavljanja istine od neistine darovati i preko ru`nih postupaka va{ih }e prije}i i oprostiti vam. A Allahova je dobrota neizmjerna.″/29/

j ,

″

Ibn-Ishak kaè da rije~i ″sposobnost rastav-ljanja″

zna~e: sposobnost rastavljanja istine od neistine. Ovakvo je tuma~enje rasprostranjeno i op}eprihva}eno. Kome ta sposobnost bude data, on

}e sigurno na}i izlaz iz svake situacije i zasluìti spas i pobjedu. Jer onome ko bude bogobojazan tako {to }e izvr{avati Allahova nare|enja i kloniti se Njegovih zabrana, njemu }e biti dato da spozna {ta je istina, a {ta la` i zbog toga }e on biti pomognut i spa{en i dobit }e obilnu nagradu. U tom smislu Uzvi{eni tako|er kaè: ″O vi koji vjeru ete Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On }e vam dvostruku milost Svoju darovati, i dat }e vam svjetlo pomo}u kog }ete i}i, i oprostit }e vam - jer Allah pra{ta i milostiv je. (57:28)

″I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili, ili da bi te prognali; oni su zamke pleli pa je i Allah njima zamke pleo, jer Allah to najbolje umije.″/30/

Uzvi{eni kaè:

″I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili, ili da bi te ubili, ili da bi te prognali...″ Kada su Kurej{ije odlu~ile izvr{iti jo{ ja~i pritisak na misiju Allahovog Poslanika, s.a.v.s., oni se urote protiv njega tako {to se sakupe u svojoj vije}nici i po~nu se dogovarati protiv njega. Jedan od njih predloì da Poslanika, s.a.v.s., uhvate i bace u okove, a zatim da sa~ekaju dok ne umre. Kaè se da je Iblis tada bio me|u njima, pretvoriv{i se u lik nekog starijeg ~ovjeka iz Ned`da,346 da bi im pomogao u vije}anju. Kada je on ~uo ovaj prijedlog o okovima, on, kao Allahov neprijatelj, povika: ″Ovaj prijedlog vam je nikakav!″ Zatim drugi ~ovjek predloì da protjeraju Poslanika, s.a.v.s., i da }e onda biti mirni od njega, ali Iblis i taj prijedlog odbije. I tako se de{avalo sve dok nije ustao Ebu-Dèhl - Allah ga prokleo. On je predloìo da iz svakog plemena uzmu po jednog sna`nog i sposobnog mladi}a i da im daju britke sablje, pa da onda oni zajedni~ki ubiju Poslanika, s.a.v.s. Ako bi ga na taj na~in ubili, onda bi odgovornost za njegovu prolivenu krv bila na svim plemenima i u tom slu~aju ne treba o~ekivati da bi se Ha{imije usudile boriti protiv svih ostalih Kurej{ija. Kada bi oni ~uli za to, oni bi to tako razumjeli, pa bi ostali bili na miru od Poslanika i on ih vi{e ne bi uznemiravao. Tada je Iblis - u liku starca iz Ned`da - rekao: ″Tako mi Boga, ovo je dobar prijedlog! Treba uraditi ovako kako je ovaj ~ovjek rekao, druge nam nema!″ Zatim se oni razi|u, da bi tako i uradili.

346 Još od tog vremena stanovnici Nedžda bili su poznati po mudrim stavovima i dobrim savjetima. Zato se šejtan prikazao u liku jednog od njih, kako bi obmanuo Kurejšije da im on daje dobre savjete i kako bi prihvatili njegov prijedlog.


Me|utim, tada je Dìbril do{ao Vjerovjesniku, s.a.v.s., i naredio mu da tu no} ne provede u ku}i, jer mu je Allah dozvolio da je napusti. Zatim, kada je on do{ao u Medinu, Allah mu objavljuje suru El-Enfal, kako bi ga podsjetio na tu nevolju u kojoj je bio i na blagodati koje mu je On podario: ″I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi teprognali; oni su zamke pleli, pa je i Allah njima zamke pleo, jer Allah to najbolje umije.″ Taj se dan nazivao danom mno{tva, zbog toga {to su se svi oni sloìli s tim mi{ljenjem.

A od Ibn-Ishaka prenosi se: ″Allahov Poslanik, s.a.v.s., ostao je na svom mjestu sve dok mu nije do{ao Dìbril, a.s., i rekao mu da ne no}i tu gdje je ina~e no}ivao. Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pozvao Aliju ibn Ebi- Taliba i rekao mu da on no}i u njegovoj postelji i da se pokrije njegovim zelenim ogrta~em, pa je on to i uradio. Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., iza{ao napolje, a napada~i su ve} bili pred vratima. On je nosio pregr{t pra{ine, pa je po~eo prosipati je po njihovim glavama, u~e}i:

′Ja-Sin. Tako mi Kur'ana Mudrog′ - pa sve do rije~i Uzvi{enog: ″...i na o~i im koprenu stavili - zato oni ne vide″. (36:1-9) A Allah im je u tom ~asu oduzeo mogu}nost da ga vide.

Imam Ahmed vezano za rije~i Uzvi{enog: ″I kad su ti zamke razapinjali″ prenosi od Ibn-Abbasa: ″...Zatim je Poslanik, s.a.v.s., krenuo i i{ao sve dok nije stigao u pe}inu. A mu{rici su proveli no} ~uvaju}i Aliju, jer su mislili da je tu Allahov Poslanik, s.a.v.s. I kada su osvanuli, navalili su na njega, ali su tamo na{li Aliju. Tako je Allah Uzvi{eni poni{tio njihovo spletkarenje. ′Gdje ti je tvoj prijatelj?′ - upitali su Aliju, a on im je odgovorio: ′Ne znam.′ Zatim su slijedili njegov trag i popeli se na brdo Sevr. Me|utim, tu su se zbunili i pro{li su pored same pe}ine jer je Allah dao da ne otkriju Poslanika, s.a.v.s.347 On je u toj pe}ini ostao tri no}i.″

A Muhammed ibn Ishak navodi da je Urve ibn ez-Zubejr rije~i Uzvi{enog: ″...oni su zamke pleli pa je i Allah njima zamke pleo, jer Allah to najbolje umije″, protuma~io, tj. Ja sam njima pravio Svoju ~vrstu zamku, pa sam te tako spasio od njih.

347 Ove riječi između zagrada su moje. A što se tiče ovog predanja od Ibn-Abbasa, u njemu se navodi i slučaj kada je pauk ispleo mrežu. Međutim, to od njega nije vjerodostojno preneseno.

″Kada im se rije~i Na{e kazuju, govore: ′Ve} smo ~uli! Da ho}emo, i mi bismo tako ne{to rekli; to su samo izmi{ljotine naroda drev-nih.′″/31/ ″A kad su oni rekli: Boè, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti na nas kamenje s neba kao ki{u ili nam po{alji patnjunesnosnu!′″/32/ ″Allah ih nije kaznio, jer si ti me|u njima bio; i Allah ih ne}e kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.″/33/

′

Ovdje Uzvi{eni govori o nevjerovanju Kurej{ija,

njihovom prkosu i inadu, te o njihovim la`nim tvrdnjama prilikom slu{anja Njegovih ajeta. Naime, kada bi im bili navo|eni, oni bi govorili: ″Ve} smo ~uli! Da ho}emo, i mi bismo tako ne{to rekli.″ Me|utim, ovo su bile samo njihove prazne rije~i, koje nikada nisu ostvarene. Jer, oni su vi{e puta izazivani da donesu makar jednu suru poput kur'anske, ali im to nije po{lo za rukom. Ustvari, oni su tim rije~ima zavodili i sebe i one koji su slijedili njihove laì.

Se'id ibn Dùbejr, Es-Suddi, Ibn-Dùrejd` i jo{ neki kaù da je te rije~i izgovorio Nadr ibn el-Haris - Allah ga prokleo! Naime, on je jedno vrijeme bio u Perziji, pa je tamo nau~io o doga|ajima sa njihovim kraljevima. I kada se on - Allah ga prokleo - vratio, zatekao je Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da ljudima navodi dijelove Kur'ana, jer mu je Allah ve} bio po~eo objavljivati. Pa kada bi Poslanik, s.a.v.s., oti{ao od neke grupe ljudi, Nadr bi do{ao me|u njih i pripovijedao bi im te dogodov{tine. A na kraju bi upitao: ″Tako vam Allaha, ko ljep{e pripovijeda, ja ili Muhammed?″ I kada je on zarobljen u Bici na Bedru, Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je da se drì u zatvoru dok ne bude ubijen na njegove o~i, pa je tako i ura|eno - hvala Allahu. A zarobio ga je Mikdad ibn el-Esved, r.a. Povodom Nadrovog slu~aja objavljen je ovaj ajet:348 ″Kada im se rije~i Na{e kazuju, govore: ′Ve} smo ~uli! Da ho}emo, i mi bismo tako ne{to rekli; to su samo izmi{ljotine naroda drevnih.′″ Pod izmi{ljotinama naroda drevnih misli se na njihove knjige, te da je Muhammed, s.a.v.s., do{ao do njih i iz njih crpio znanje, pa ga kasnije prenosio ljudima. Me|utim, to je o~ita la`.

348 Tako kažu i Ibn-Abbas, Ibn-Džubejr, Es-Suddi, Mudžahid i Ata'.


Zatim Uzvi{eni kaè: ″A kad su oni rekli: Boè, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti na nas kamenje s neba kao ki{u ili nam po{alji patnju nesnosnu ′″ Oni su ovako govorili zato {to su bili velike neznalice i {to su se èstoko protivili i poricali. A bolje im je bilo da su govorili: Boè, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti nas onda uputi njoj i daj nam da je slijedimo. Me|utim, oni su sami protiv sebe prvi po~eli moliti i poùrivati svoju patnju i kaznu.

′

!

Zatim Uzvi{eni kaè: ″Allah ih nije kaznio, jer si ti me|u njima bio; i Allah ih ne}e kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.″ Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa: ″Allah je ovom ummetu dao dvije stvari kao osiguranje, pa }e oni biti za{ti}eni i osigurani od èstoke kazne dokle god one budu me|u njima. Jednu je Allah ve} uzeo Sebi, a druga je ostala me|u vama.″349 Sli~no predanje navodi se i od Ebu-Musaa el-E{'arije, Katade i Ebu el-Ala'a en-Nahvija el-Mekarrija.

A Et-Tirmizi navodi od Ibn Ebi-Burde ibn Ebi- Musa, da je njegov otac rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /381/ ″Allah mi je objavio da je dvoje osiguranje mom ummetu: ′Allah ih nije kaznio, jer si ti me|u njima bio; i Allah ih ne}e kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.′ Pa kada ja odem, ostavit }u im traènje oprosta od Allaha sve do Kijametskog dana.″ Ovaj hadis potvr|uje drugi, koji navode imam Ahmed u svom Musnedu i El-Hakim u svom Mustedreku, od Ibn-Se'ida: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:/382/ ″′[ejtan je rekao: ′Tako mi Tvoje veli~ine, Gospodaru, ja }u neprestano zavoditi Tvoje robove, dokle god budu ìvi!′ A onda je Gospodar rekao: ′Tako mi Moje mo}i i veli~ine, Ja }u njima pra{tati, dokle god budu od Mene traìli oprosta!′″ Zatim El-Hakim za ovaj hadis kaè: ″Sened mu je vjerodostojan, ali ga El-Buhari i Muslim ne navode.″

″A zasluù u da ih Allah kazni kad brane drugima pristup Mesdìd-Haramu, a oni nisu njegovi ~uvari. ûvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje, ali ve}ina njih nezna.″/34/ ″Molitva njihova pored Ka´be svodi se samo na zvi`danje i pljeskanje rukama; zato kaznu iskusite jer ne vjerujete.″/35/

j

j

j

″

.

349 Zato Allah nije kaznio nevjernike Meke dok su Allahov Poslanik, s.a.v.s., i vjernici bili u njoj. Međutim, kada su oni učinili Hidžru, On ih je kaznio Bitkom na Bedru.

Ovdje Uzvi{eni kaè da oni - tj. nevjernici -

zasluùju da ih On kazni, ali ih On nije kaznio zbog bereketa boravka Poslanika, s.a.v.s., me|u njima. Me|utim, kada je on oti{ao od njih, Allah ih je kaznio na Bedru, gdje su pobijeni njihovi prvaci i zarobljeni njihovi vojnici. Zatim ih On navodi da traè oprost za grijehe koje ~ine, kao {to su {irk i smutnja. Katade, Es-Suddi i jo{ neki kaù: ″Nevjernici nisu traìli oprosta, a da jesu, ne bi bili ka`njeni.″ Ovom stavu daje prednost i Ibn-Dèrir. Da me|u njima nije bilo potla~enih vjernika koji su traìli oprosta, zadesila bi ih kazna koju je nemogu}e odvratiti. Me|utim, ona ih nije pogodila samo zbog tih vjernika. I kada su ti potla~eni vjernici iz Medine oti{li u Meku, Allah je objavio:

″A zasluù u da ih Allah kazni kad brane drugima pristup Mesdìd-Haramu, a oni nisu njegovi ~uvari.″ Zato je Allah dozvolio da se oslo-bodi Meka, {to za njih predstavlja kaznu koju im je obe}ao. Ovim rije~ima se kaè: Kako ih Allah ne}e kazniti kada oni vjernike koji se nalaze u Meki odvra}aju od âsnog hrama, od namaza u njemu i od tavafa oko Kabe, iako to oni zasluùju.

Zato Uzvi{eni kaè: ″...a oni nisu njegovi ~uvari. ûvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje″. Tj. mu{rici ne zasluùju Mesdìd-Haram, nego ga zasluùju Vjero-vjesnik, s.a.v.s., i ashabi. U tom smislu Uzvi{eni kaè: ″Mnogobo{ci nisu dostojni Allahove dàmije odràvati kad sami priznaju da su nevjernici. Djela njihova poni{titi }e se i u Vatri }e vje~no ostati. Allahove dàmije odràvaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeru u i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se, na pravom putu. (9:17,18) Pored toga, Uzvi{eni kaè: ″...ali je nevjerovanje u Allaha i odvra}anje od Njegova puta i ~asnih mjesta i izgonjenje sta-novnika njegovih iz njih jo{ ve}i grijeh kod Allaha″. (2:217)

Hafiz Ibn Merdevejh prenosi od Enesa ibn Malika,

r.a.:/383/ ″Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitan je: ′Ko su tvoji prijatelji i ~uvari?′ ′Svaki onaj ko je bogobojazan′ - odgovorio je on, a zatim je prou~io: ′ûvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje ′″ Zatim Uzvi{eni navodi kako su mu{rici postupali kod Mesdìd-Harama i kako su se odnosili prema njemu: ″Molitva njihova pored Ka´be svodi se samo na zvi`danje i pljeskanje rukama.″ Ibn-Abbas kaè: ″Kurej{ije su kruìli oko Kabe goli, zvi`de}i i pljeskaju}i rukama pri tome.″ ″El-muka'u″ zna~i zvi`danje, a ″et-tasdijetu″ pljeskanje rukama. Ikrime kaè: ″Oni su kruìli oko Kabe nalijevo.″ A Mudàhid kaè: ″Oni su to radili zato da bi omeli namaz


Vjerovjesnika, s.a.v.s." Zatim Uzvi{eni i Veli~anstveni kaè: ″...zato kaznu iskusite jer ne vjerujete″. Time se misli na pogibiju i zarobljavanje koje ih je zadesilo na Bedru. Taj stav odabire Ibn-Dèrir, iako ne navodi druge.

″Oni koji ne vjeru u tro{e imanja svoja da bi od Allahova puta odvra}ali. Oni }e ih sigurno utro{iti, zatim }e zbog toga àliti i na kraju }e pobije|eni biti. A oni koji ne budu vjerovali - u Dèhennem }e biti potjerani , /36/ ″da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i da bi nevaljale jedne na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio i u Dèhennem bacio. Oni }e doista biti izgubljeni.″/37/

j

″

j

″

Ovaj ajet objavljen je povodom Kurej{ija, ~iji su

o~evi, sinovi i bra}a poginuli na Bedru, kao {to je npr. Abdullah ibn Ebi-Rebi'a, Ikrime ibn Ebi- Dèhl i Safvan ibn Umejje. Oni su se obratili Ebu-Sufjanu ibn Harbu i onima koji su imali trgova~ku robu u karavanu koji je Ebu-Sufjan sa~uvao od muslimana i doveo ga u Meku, neposredno pred Bitku na Bedru. Oni su im rekli: ″O skupino Kurej{ija, Muhammed vam je pobio va{e najbolje i ostavio vas bez srodnika, pa nam pomozite ovim imetkom u ratu protiv njega! Mo`da }emo mu se na taj na~in osvetiti za na{e pobijene.″ Oni su to prihvatili i uradili, pa je Uzvi{eni i Veli~anstveni povodom toga objavio: ″Oni koji ne vjeru u tro{e imanja svoja″ - pa sve do Njegovih rije~i: ″Oni }e, doista, biti izgubljeni.″ Ovo se prenosi od Ibn-Abbasa i nekih tabiina.

U svakom slu~aju, ovi su ajeti op}eg karaktera iako imaju konkretan povod. Ovdje Uzvi{eni kaè da nevjernici tro{e svoja imanja kako bi odvratili od slije|enja pravog puta. Oni }e tako i dalje raditi, pa }e potro{iti svoja imanja, a onda }e biti àlosni jer im to ni{ta ne}e pomo}i. Oni èle ugasiti Allahovo svjetlo i uzdi}i svoju rije~ iznad rije~i Istine. Me|utim, Allah }e upotpuniti svjetlo Svoje, makar to ne bilo po volji nevjernicima. Zato Uzvi{eni i Veli~anstveni kaè: ″Oni }e ih sigurno utro{iti, zatim }e zbog toga àliti i na kraju }e pobije|eni biti. A oni koji ne budu vjerovali - u Dèhennem }e biti potjerani.″

Zatim, rije~i Uzvi{enog:

″...da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio″ zna~e: da bi On sretne od nesretnih odvojio i na dunjaluku i na ahiretu. U tom smislu, Uzvi{eni tako|er kaè: ″Allah ne}e vjernike s licemjerima izmije{ane ostaviti, ve} }e lo{e od dobrih odvojiti. Allah vama ne}e ono {to je skriveno otkriti.″(3:179) Pored toga, Uzvi{eni kaè: ″Zar mislite da }ete u}i u Dènnet, a da Allah ne ukaè na one od vas koji se bore i na one koji su izdr`ljivi? (3:142)

Prema tome, ovaj ajet zna~i: Mi smo vas stavili na ku{nju pomo}u nevjernika koji se bore protiv vas i kojima smo dali mogu}nost da svoja imanja tro{e i usmjere u tu svrhu, ″...da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i da bi nevaljale jedne na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio″, tj. naslagao i nagomilao ih, ″...i u Dèhennem bacio. Oni }e doista biti izgubljeni.″ Tj. takvi }e izgubiti i na dunjaluku i na ahiretu.

″Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, bit }e im opro{teno ono {to je prije bilo; a ako se ne okane - pa zna se {ta je s drevnim narodima bilo.″/38/ ″I borite se protiv njih dok smutnja ne i{~ezne i dok samo Allahova vjera ne ostane. Ako se oni okane - pa Allah dobro vidi {ta oni rade″, /39/ ″a ako le|a okrenu, znajte da je Allah va{ za{titnik, a divan je On za{titnik i divan pomaga~!″/40/

″

Uzvi{eni kaè Svome vjerovjesniku Muhammedu,

s.a.v.s.: ″Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane″, tj. ako se okane nevjero-vanja i prkosa u kojem se nalaze i ako se odazovu i prihvate islam i pokornost, ...bit }e im opro{teno ono {to je prije bilo″, tj. njihovo nevjerovanje i grijesi. U tom smislu El-Buhari u svom Sahihu navodi od Ibn-Mes'uda, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /384/ ″Onaj ko bude dobar musliman ne}e biti ka`njen za ono {to je radio u dàhilijetu, a ko bude lo{ musliman bit }e ka`njen i za ono prije i za ono poslije.″ Zatim, tako|er u Buha-rijinom Sahihu stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /385/ ″Islam dokida ono {to je bilo prije njega a tevba bri{e ono {to je bilo prije nje.″


Zatim Uzvi{eni kaè: ″...a ako se ne okane″, tj. ako ustraju u onome {to rade, ″...pa zna se {ta je s drevnim narodima bilo″, tj. zna se {ta smo uradili sa biv{im narodima: ako bi oni poricali istinu i bili ustrajni u tome, Mi bismo im ubrzali patnju i kaznu. Tako se desilo i sa Kurej{ijama na Bedru, a i sa ostalim narodima.

″I borite se protiv njih dok smutnja ne i{~ezne i dok samo Allahova vjera ne ostane ″ El-Buhari navodi od Se'ida ibn Dùbejra: /386/ ″Jednom nam je do{ao Ibn-Omer, r.a., i upitao: ′[ta misli{ o borbi protiv smutnje?′ Zatim je rekao: ′A zna{ li ti {ta je to smutnja? Muhammed, s.a.v.s., borio se protiv mu{rika i borba protiv njih je bila borba protiv smutnje, a va{a borba za vlast to nije.′″ Pored toga, od Nafi'a se prenosi da je jedan ~ovjek do{ao Ibn-Omeru i rekao mu:/387/ ″...Pa Allah kaè:

.

′

I borite se protiv njih dok smutnja ne i{~ezne.′ A Ibn-Omer je odgovorio: ′U vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dok je bilo malo muslimana, ~ovjek bi bio isku{an u svojoj vjeri, pa bi ga ubili ili uhapsili. Tako je bilo sve dok se broj muslimana nije uve}ao i dok nije nestalo smutnje...′″

Ebu-Avane prenosi od El-A'me{a, on od Ibrahima et-Timija, a on od svoga oca: ″Zu El-Betin - tj. Usama ibn Zejd - rekao je: ′Nikada se ne}u boriti protiv ~ovjeka koji izgovara: La ilahe illellah muhammedur-resulullah.′ Na to je Sa'd ibn Malik rekao: ′Tako mi Allaha, ni ja se nikada ne}u boriti protiv ~ovjeka koji izgovara: La ilahe illellah muhammedur-resulullah.′ Tada jedan ~ovjek upita: Zar Allah Uzvi{eni nije rekao:

'I borite se protiv njih dok smutnja ne i{~ezne i dok samo Allahova vjera ne ostane.′ A njih dvojica mu odgovore: ′Mi smo se ve} borili sve dok nije nestalo smutnje i dok nije ostala samo Allahova vjera.′″350 To navodi Ibn-Merdevejh. Ibn-Abbas kaè: ″To zna~i: dok mnogobo{tvo ne i{~ezne.″ Tog su stava i mnogi ashabi. A u Sahihima Buharije i Muslima potvr|eno je da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /388/ ″Nare|eno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne kaù: La ilahe illellah muhammedur- resulullah. Pa kada to kaù, za{titili su od mene svoje ìvote i imetke, osim u onome {to im je obaveza. A kona~an }e im obra~un biti kod Allaha Uzvi{enog i Veli~anstvenog.

Zatim Uzvi{eni kaè: ″Ako se oni okane″, tj. ako se oni zbog va{e borbe okane nevje-rovanja, prestanite s borbom protiv njih, makar vi i ne znali {ta oni kriju u du{ama.

350 Moje riječi: Iz prethodnih hadisa vidi se da je prava borba bila za odbranu islama, kako bi se iskreno vjerovalo samo u Jedinog Allaha, Koji nema sudruga, i kako bi se napustilo obožavanje bilo kakvih drugih božanstava, dok se ovdje radi o borbi među samim muslimanima. A ako ponovo dođe do tlačenja muslimana od nemuslimana, kao što je prije bilo, onda se ponovo treba boriti protiv njihovih tlačitelja sve dok ponovo ne iščezne mnogoboštvo i ostane samo vjera u Allaha.

″pa Allah dobro vidi {ta oni rade″. U tom smislu Uzvi{eni tako|er kaè:

″Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru.″ (9:5) Pored toga, u Buharijinom Sahihu stoji: /389/ ″Kada je Usama nadnio ma~ nad jednim ~ovjekom, on je izgovorio: La ilahe illelah, a Usama ga je usmrtio udarcem ma~a. To je ispri~ano Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa je on rekao Usami: ′Zar si ga ubio nakon {to je rekao La ilahe illelah? [ta }e{ sa tim La ilahe illelah na Kijametskom danu?′ ′Allahov Poslani~e, on je to rekao samo zato da bi se spasio′ - re~e Usama, a on re~e: ′Jesi li otvorio njegovo srce?′ Zatim je on po~eo ponavljati: ′Ko }e ti pomo}i zbog tog La ilahe illelah na Kijametskom danu?′ toliko puta, kako kaè Usama: ′...da sam poèlio da nisam primio islam prije toga dana.′″

Zatim Uzvi{eni kaè: ″...a ako le|a okrenu, znajte da je Allah va{ za{titnik, a divan je On za{titnik i divan pomaga~!″ Tj. ako vam se nastave protiviti i boriti se protiv vas, znajte da vam je Allah za{titnik i Gospodar i da vas On pomaè protiv va{ih neprijatelja. A divan li je On za{titnik i divan li je On pomaga~!″

″I znajte da od svega {to u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku, i rodbini njegovoj, i siro~adi, i siromasima, i putnicima - namjernicima, ako vjerujete u Allaha i u ono {to smo objavili robu Na{em na Dan pobjede, na dan kad su se sukobile dvije vojske - a Allah sve moè...″/41/

Mimo druge narode koji su prije bili, Allah Uzvi{eni

je samo ovom ~asnom ummetu dozvolio ratni plijen /el-ganime/. Ratnim plijenom smatra se kapital koji se uz pomo} konja i konjanika /borbom/ uzme od nevjernika. A ″fej'un″ jeste ono {to se od njih uzme bez borbe, kao npr. imetak o kojem se sa njima nagodi, ono {to ostave iza svoje smrti a nemaju nasljednika, dìzja, harad` i tome sli~no. Ovo je stav [afije i jednog broja alima iz prvih i kasnijih generacija. Za razliku od njih, drugi alimi to poistovje}uju, pa ″fej'om″ nazivaju ratni plijen i obratno.

Oni koji prave razliku izme|u ta dva termina kaù: Ajet u suri El-Ha{r: ″Plijen od stanovnika sela i gradova koji Allah Poslaniku Svome daruje pripada: Allahu i Poslaniku Njegovu i bli`njima njegovim...″ (59:7) objavljen je povodom ″fej'a″, a ovaj ajet:

,


″I znajte da od svega {to u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku...″ objavljen je povodom ratnog plijena /el-ganime/. A oni koji i ratni plijen i "fej" prepu{taju vladaru kaù: Nema proturje~nosti izme|u ovog ajeta u suri El- -Ha{r i ajeta koji govori o izdvajanju petine ni onda kada vladar smatra da je to dvoje isto, a Allah opet najbolje zna. Dakle, rije~i Uzvi{enog: ″I znajte da od svega {to u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku...″ potvr|uju da iz svega treba izdvojiti petinu, pa ~ak i iz igle i konca. Allah Uzvi{eni kaè: ″A onaj ko ne{to utaji - donijet }e na Sudnji dan to {to je utajio... (3:161) ″

″...jedna petina pripada Allahu i Poslaniku.″ Mufesiri se o ovom pitanju razilaze, a najispravnije je ono {to je rekao Ibn-Abbas, r.a.: /390/ ″Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao neku ~etu u akciju pa oni do{li sa plijenom, on bi iz njega izdvojio petinu i podijelio je me|u pet kategorija. Zatim je prou~io: ′I znajte da od svega {to u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku...′″ Rije~i da petina pripada Allahu potpadaju pod Njegove rije~i: “Allahovo je sve {to je na nebesima i {to je na Zemlji!″ (2:284), tako da je Allahov dio i dio Poslanika, s.a.v.s., jedan te isti dio. Ibrahim en-Nah'i, El-Hasan ibn Muhammed ibnu el-Hanefijje, El-Hasan el-Basri i drugi tako|er smatraju da su Allahov dio i dio Njegovog Poslanika jedan te isti dio, a to potvr|uje i hadis koji prenosi El-Bejheki sa vjerodostojnim lancem prenosilaca: ″Jedan ashab je rekao: /391/ ′Do{ao sam do Vjerovjesnika, s.a.v.s., u dolini Vadilkura i zatekao ga kako pokazuje nekog konja, pa sam ga upitao: Allahov Poslani~e, {ta kaè{ o ratnom plijenu? On mi je odgovorio: Petina od njega pripada Allahu, a ~etiri petine pripadaju voj-nicima. Ja sam opet upitao: Ima li iko da je tome pre~i od nekog drugog? A on je rekao: Nema. âk ni dijelu ratnog plijena koji izvadi{ iz svoga dèpa, ti nisi pre~i od svoga brata muslimana.″

Abdul-Melik ibn Ebi-Sulejman prenosi od Ata'a ibn Ebi-Rebbaha da je rekao: ″Dio Allaha i Poslanika, s.a.v.s., u petini jeste jedan dio i on - tj. Poslanik, s.a.v.s. - moè ga uzeti i raditi sa njim {ta god on ho}e.″ Ovo je najobuhvatniji i najop{irniji stav i po njemu Vjerovjesnik, s.a.v.s., sa dijelom koji mu je Allah odredio moè raditi {ta god ho}e i podijeliti ga kome god ho}e od svoga ummeta. Potvrda za ovaj stav ima u hadisu koji navodi imam Ahmed od el-Mikdama ibn Ma'dikerib el-Kindija. On je sjedio sa Ubadom ibn es-Samitom, Ebu ed-Derdaom i Harisom ibn Muavijom el-Kindijem, r.a., pa su se prisje}ali hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Tako je Ebu ed-Derda' rekao Ubadi: ″O Ubade, {ta je ono Allahov Poslanik, s.a.v.s., u toj i toj bici rekao o petinama ratnog plijena?" A on je odgovorio: /392/ "Allahov Poslanik, s.a.v.s., u toj je bici imamio ljudima, a ispred njega je bila jedna deva

iz ratnog plijena. Kada je predao selam, Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustao je, uzeo njenu kostrijet me|u vrhove svojih prstiju i rekao: ′Ova je deva dio va{eg ratnog plijena. Meni od njega pripada samo moj dio u petini, kao i vama, jer se i petina opet vama dijeli. Pa predajte i konac i ono {to je {iveno, i ono {to je ve}e i ono {to je manje od toga. Nemojte utajivati ratni plijen, jer oni koji to rade imat }e sramotu na dunjaluku i Vatru na ahiretu. Borite se radi Allaha protiv i bli`njih i daljnjih ljudi i ne obra}ajte pa`nju ni na ~iji prigovor u onome {to radi Allaha radite. Izvr{avajte Allahove naredbe i kad ste putnici i kod ku}a. Borite se na Allahovom putu, zaista je dìhad jedan od dènetskih ulaza. On je velika stvar i Allah njime spa{ava od brige i tuge.′″

Ovaj hadis je hasen /dobar/ i zna~ajan, a nisam na{ao u {est odabranih zbirki hadisa da ga prenose u ovoj verziji. Imam Ahmed, Ebu-Davud i En-Nesai navode njegovu sli~nu verziju od Abdullaha ibn Amra, a on od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. U njemu se navodi ovaj doga|aj sa ratnim plijenom i zabrana njegove utaje, sve do Poslanikovih rije~i: ″...jer se i petina opet vama dijeli". Ovaj hadis Ebu-Davud i En- Nesai navode i od Omera ibn Anbese.

Vjerovjesnik bi, s.a.v.s., iz ratnog plijena odabirao ne{to za sebe: roba, robinju, konja, sablju itd. To su rekli Muhammed ibn Sirin i Amir e{-[a'bi, pa je to onda ve}ina islamskih u~enjaka od njih prihvatila. Tako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., nakon Bitke na Bedru uzeo sebi iz ratnog plijena poznati ma~ ″zul-fikar″ i dio plijena koji pripada vo|i.

Ebu-Davud u svojim verzijama i En-Nesai od Jezida ibn Abdullaha navode: /393/ ″Bili smo u Mirbedu kada je do{ao neki ~ovjek nose}i komad koè. Mi smo ga pro~itali, a na njemu je pisalo: ′Od Muhammeda, Allahovog Poslanika, s.a.v.s., Benu-Zuhejru ibn Akje{u: Ako posvjedo~ite da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, ako budete klanjali namaz i davali zekat, te ako budete davali petinu ratnog plijena - dio Vjerovjesnikov, s.a.v.s., i dio koji pripada vo|i, bit }ete sigurni pod za{titom Allaha i Njegovog Poslanika.′ ′Ko ti je ovo napisao′ - upitali smo ga, a on je odgovorio: ′Allahov Poslanik, s.a.v.s.′″

Ovi su hadisi pouzdani i oni potvr|uju i oja~avaju ovaj stav - tj. da Poslanik ima pravo odabrati sebi iz petine ratnog plijena ono {to on ho}e, {to je jedna od stvari koje samo njemu, s.a.v.s., pripadaju. Drugi islamski u~enjaci kaù da petinom ratnog plijena raspolaè vladar u svrhe koje su korisne muslimanima, kao {to raspolaè i imovinom iz ″fej'a″. Na{ {ejh, imam i istaknuti u~enjak Ibn-Tejmije - Allah mu se smilovao - kaè: ″Ovo je stav Malika i ve}ine u~enjaka iz prvih generacija i to je najispravniji stav.″

Pored toga, postoje razli~ita mi{ljenja o tome {ta nakon Poslanikove, s.a.v.s., smrti sa onim dijelom petine koji je on uzimao. Jedni kaù da on pripada vladarima nakon njega. Ovaj se stav prenosi od Ebu-Bekra, Alije, Katade i jo{ nekih, a za njegovu potvrdu


navodi se jedan hadis od Poslanika, s.a.v.s. Drugi kaù da se taj dio treba utro{iti u ono {to je interes muslimana. Tre}i kaù da se on dijeli preostalim kategorijama petine: Poslanikovoj rodbini, siro~adi, siromasima i putnicima - namjernicima. Ovaj stav zastupa i Ibn-Dèrir et-Taberi. êtvrti kaù da se Vjerovjesnikov, s.a.v.s., dio i dio njegove rodbine raspore|uju siro~adi, siromasima i putnicima-namjernicima. A peti kaù da se ~itava petina dodjeljuje rodbini Poslanika, s.a.v.s.

Na kraju je usagla{en stav da se ta dva dijela - tj. Poslanikov i dio njegove rodbine - tro{e na konje i ratnu opremu u borbi na Allahovom putu. Tako se radilo za vrijeme vladavine Ebu-Bekra i Omera, r.a. El-A'me{ prenosi od Ibrahima: "Ebu-Bekr i Omer Poslanikov su, s.a.v.s., dio iz ratnog plijena usmjeravali za konje i naoruànje. Ja sam ga upitao: ′A {ta je Alija o tome rekao?′ A on mi je odgovorio: ′On je bio najve}i pobornik toga.351 A dio koji je pripadao Poslanikovoj, s.a.v.s., rodbini dijeljen je potomcima Ha{ima i Abdul-Muttaliba.′″

Zatim Uzvi{eni kaè: ″...i siro~adi″, tj. siro~adima siroma{nih muslimana, ″...i siromasima″ - to su oni kojima je potrebna pomo}, koji nemaju osnovne potrep{tine za ìvot, ″...i putnicima - namjernicima″. To su oni koji putuju ili su naumili putovati toliko daleko da se na toj razdaljini skra}uju namazi, a nemaju ono {to im je potrebno za taj put. Ovo }e biti op{irnije obra|eno kod ajeta o raznim sadakama u suri Beraet, ako Allah da - a u Njega se uzdamo i na Njega se oslanjamo.352

Zatim Uzvi{eni kaè: ″...ako vjerujete u Allaha i u ono {to smo objavili robu Na{em″, tj. uradite onako kako smo vam propisali u pogledu petine ratnog plijena, ako vjerujete u Allaha, Sudnji dan i u ono {to je On objavio Svome Poslaniku. Zato stoji u hadisu koji prenosi El-Buhari od Abdullaha Ibn-Abbasa o delegaciji Abdul - Kajsa, da im je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /394/ ″Nare|ujem vam ~etvero a zabranjujem vam ~etvero. Nare|ujem vam da vjerujete u Allaha.″ Zatim je rekao: ″A znate li {ta je vjerovanje u Allaha? To je svjedo~enje da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanje namaza, davanje zekata i davanje petine iz ratnog plijena...″ itd., do kraja hadisa. Ovdje je davanje petine iz ratnog plijena ozna~eno kao sastavni dio imana.

Mukatil ibn Hibban o rije~ima Uzvi{enog: ″...i u ono {to smo objavili robu Na{em na Dan pobjede″ kaè: tj. u pogledu podjele.353 Zatim Uzvi{eni kaè:

351 Ovo je stav velikog broja islamskih učenjaka, Allah im se smilovao. 352 Pogledaj tumačenje 60. ajeta sure Et-Tevbe. 353 Misli se na podjelu ratnog plijena prema kojoj petina pripada Allahu i Njegovom Poslaniku, a četiri petine učesnicima u borbi, što je objavljeno na Dan pobjede, tj. na Dan Bedra. A ta petina pripada

Allahu i Njegovom Poslaniku, Poslanikovoj rodbini, siročadi, siromasima i putnicima - namjernicima.

″...na Dan pobjede, na dan kad su se sukobile dvije vojske - a Allah sve moè...″ Dan pobjede jeste dan kada se odigrala Bitka na Bedru i toga dana je Allah rastavio istinu od neistine. To je bila prva bitka u kojoj je u~estvovao Allahov Poslanik, s.a.v.s., a desila se sedamnaestog dana ramazana - {to poznavaoci Poslanikovog ìvotopisa i bitaka prihvataju kao ispravan stav. Prema mi{ljenju ve}ine tada je bio petak, a Allah Uzvi{eni najbolje zna.

″...kada ste vi bili u dolini bliòj, oni u dolini daljoj, a karavana niè vas. I da ste se do-govarali o vremenu borbe, ne biste se do-govorili, ali se ona dogodila da bi Allah dao da se ispuni ono {to se moralo dogoditi, da nevjernik ostane nevjernik poslije o~igledna dokaza, i da vjernik ostane vjernik poslije o~igledna dokaza - a Allah doista sve ~uje i sve zna...″/42/

″

Govore}i o Danu pobjede, Uzvi{eni kaè:

″...kada ste vi bili u dolini bliòj , tj. kada ste vi odsjeli u dolini koja je bila blià Medini, ″...oni″, tj. i kada su mu{rici bili odsjeli ″...u dolini daljoj″, tj. daljoj od Medine prema Meki, ″...a karavan″, tj. trgova~ki karavan koji je predvodio Ebu-Sufjan ″...niè vas″, tj. u pravcu mora.

″I da ste se dogovarali″, tj. vi i mu{rici o mjestu i vremenu borbe, ″...o vremenu borbe - ne biste se dogovorili″. Muhammed ibn Ishak prenosi od Abdullaha ibn ez-Zubejra da je njegov otac o ovom ajetu rekao: ″Da ste se vi i oni i dogovorili o tome i da vam je zatim saop}eno koliko je mnogo njih a koliko malo vas, vi ne biste iza{li pred njih.″

″...ali se ona dogodila da bi Allah dao da se ispuni ono {to se moralo dogoditi″, tj. da Allah Svojom mo}i sprovede ono {to je On htio: da osnaì islam i njegove pripadnike i ponizi mnogobo{tvo i njegove sljedbenike, bez obzira na va{e mi{ljenje. To {to je èlio On Svojom je dobrotom i uradio.

U hadisu koji prenosi Ka'b ibn Malik stoji: ″Allahov Poslanik, s.a.v.s., i ashabi krenuli su da presretnu kurej{ijski karavan, ali je Allah dao da se oni sukobe sa svojim neprijateljima a da to nisu ni o~ekivali. Kada je Ebu-Sufjan spasio svoju karavan, on je poslao poruku Kurej{ijama: ′Bog je spasio na{ karavan, kapital i ljude,


pa se vratite.′ Me|utim, Ebu-Dèhl je rekao: ′Tako mi Allaha, ne}emo se vratiti dok ne do|emo do Bedra′ - a Bedr je bio jedno od mjesta na kojima su Arapi odràvali svoje sajmove - ′pa se tamo odmorimo tri dana, zakoljemo deve i dobro se najedemo i napijemo vina, a robinje }e nam pjevati! Arapi }e ~uti za nas i na{ pohod, pa }e nas se uvijek bojati!′″354

/395/ Zatim Ka'b pri~a: ″Kada se Allahov Poslanik, s.a.v.s., pribliìo Bedru, on je poslao jednu grupu u kojoj su bili Alija, Sa'd ibn Ebi Vekkas i Ez-Zubejr ibn el-Avvam, kako bi izvidjeli situaciju i donijeli mu obavijesti. Oni su uhvatili dva dje~aka koji su bili ku-rej{ijske vodono{e. Jedan je bio iz plemena Benu-Se'id ibnul - As, a drugi iz plemena Benul - Hadàd`. Oni su ih doveli Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa im je on rekao: ′Recite mi ne{to o Kurej{ijama.′ Oni mu reko{e: ′Oni su iza ovog pje{~anog brda koje vidi{ u ovoj bliòj dolini.′ Tada Allahov Poslanik, s.a.v.s., upita: ′Koliko ih je?′, a oni odgovori{e: ′Mnogo.′ ′Kako su opremljeni?′ - upita ih on, a oni odgovori{e: ′Ne znamo.′ ′Koliko deva kolju svakog dana?′ - ponovo ih on upita, a oni mu odgovore: ′Jednog dana devet, a drugog deset.′ Tada Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaè: ′Njih ima izme|u devet stotina i hiljadu.′ Nakraju on upita: ′Ko je me|u njima od njihovih velikodostojnika?′, a oni mu odgovore: ′Utbe ibn Rebi'a, [ejbe ibn Rebi'a, Ebul-Bahtari ibn Hi{am, Hakim ibn Hizam, Nevfel ibn Huvejlid, El- Haris ibn Amir ibn Nevfel, Ta'ime ibn Adijj ibn Nevfel, En-Nadr ibnú el-Haris, Zem'a ibn el-Esved, Ebu-Dèhl ibn Hi{am, Umejje ibn Halef, Nebih ibn el-Hadàd`, Munebbih ibn el- Hadàd`, Suhejl ibn Amr i Amr ibn Abdu-Vedd.′ Tada Allahov Poslanik, s.a.v.s., iza|e pred ashabe i kaè im: ′Meka vam je poslala svoje najuglednije ljude!′″ Ovaj hadis navodi Muhammed ibn Ishak od Urve ibn ez-Zubejra. A Ishak kaè: ″Ujutro su Kurej{ije nastavili svoj put. Pa kada su se pojavili i kada ih je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ugledao, on je rekao: /396/ ′Allahu moj, evo do|o{e Kurej{ije, gordi i ponosni. Oni se Tebi suprotstavljaju i pori~u Tvoga Poslanika. Allahu moj, porazi ih danas!′″

Zatim Uzvi{eni kaè: ″...da nevjernik ostane nevjernik poslije o~i-gledna dokaza, i da vjernik ostane vjernik poslije o~igledna dokaza″. Muhammed ibn Ishak kaè: tj. da ostane nevjernik onaj ko nije povjerovao nakon jasnog dokaza - nakon {to se osvjedo~io u Allahov znak i poruku, i da ostane vjernik onaj ko je povjerovao nakon tog dokaza. Ovo je dobro tuma -~enje. Zatim Uzvi{eni kaè:

″a Allah doista sve ~uje″, pa i va{e dove i skru{eno traènje pomo}i, ...i sve zna , pa i za vas i da vi zasluùjete pomo} protiv svojih neprijatelja.

″ ″

354 Pleme Benu-Zuhra poslušalo je El-Ahnesa ibn [urejka pa su se vratili i nisu učestvovali na Bedru, kao ni pleme Benu-Adijj.

″...kad ti je Allah u snu pokazao da je njih malo; a da ti je pokazao da ih je mnogo, vi biste duhom klonuli i o boju se raspravljali, ali je Allah spas ukazao. On dobro zna sva~ije misli.″/43/ ″A kad ste se sukobili, u o~ima va{im On ih je prikazao u malom broju, a vas u o~ima njihovim tako|er u malom broju, da bi Allah dao da se ispuni ono {to se moralo dogoditi - a Allahu se sve vra}a.″/44/

″

″

″

Mudàhid kaè: ″Allah mu je tada u snu pokazao

da je malo Kurej{ija. On je to prenio svojim ashabima, pa ih je to u~vrstilo.″ Uzvi{eni kaè: ″...a da ti je pokazao da ih je mnogo, vi biste duhom klonuli″, tj. vi biste ih se upla{ili i razjedinili se, ″...ali je Allah spas ukazao″, iz toga, time {to vam je pokazao da ih je malo. On dobro zna sva~ije misli″, tj. On dobro zna {ta svi misle. U tom smislu, Uzvi{eni tako|er kaè: ″On zna poglede koji kriomice u ono {to je zabranjeno gledaju, a i ono {to grudi kriju. (40:19)

Zatim Uzvi{eni kaè: ″A kad ste se sukobili, u o~ima va{im On ih je prikazao u malom broju.″ Ovo je tako|er plod dobrote Allaha Uzvi{enog prema muslimanima. On je njihove neprijatelje prikazao u njihovim o~ima u malom broju, pa su se tako usudili i okuraìli da se sukobe sa njima. Ebu-Ishak es-Subej'i prenosi od Abdullaha ibn Mes'uda, r.a.: ″Na Dan Bedra oni su u na{im o~ima izgledali tako malobrojni da sam ja rekao jednom ~ovjeku do sebe: [ta misli{, ima li ih sedamdeset? On mi je odgovorio: ′Ne, ima ih stotinu.′ I kada smo zarobili jednog od njih, upitali smo ga koliko ih je bilo, pa nam je on odgovorio: ′Bilo nas je hiljadu.′″ To navode Ibn Ebi-Hatim i Ibn-Dèrir. Zatim Uzvi{eni kaè: ...a vas u o~ima njihovim tako|er u malom broju″. Ibn Ebi-Hatim kaè da je Ikrime rekao: ″Tako je Allah potakao jedne protiv drugih.″ Sened ovog predanja je vjerodostojan.

Zatim Uzvi{eni kaè: ″...da bi Allah dao da se ispuni ono {to se moralo dogoditi″. Tj. On je obodrio obje skupine jednu protiv druge, prikazav{i ih obje u o~ima one druge malobrojnom, kako bi i jedna i druga jedva ~ekale da se sukobe sa onom drugom. Pa kada se boj razvio i kada je Allah pomogao muslimane sa hiljadu meleka koji su jedan iza drugog stizali, onda se nevjerni~koj skupini u~inilo da je muslimana duplo vi{e. O tome Uzvi{eni kaè:


″Imate pouku u dvjema vojskama koje su se sukobile: jednoj, koja se borila na Allahovuputu, i drugoj, nevjerni~koj, kojoj se ~inilo da pred sobom ima dva puta vi{e protivnika. A Allah Svojom pomo}i ~ini mo}nim onoga koga On ho}e. To je zaista, dalekovidnim pouka.″(3:13) Na ovaj se na~in mogu uskladiti ta dva ajeta, jer su ona oba istinita i ispravna - neka je Allahu hvala zbog toga.

″O vjernici, kad se s kakvom ~etom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite, da biste postigli {to èlite″, /45/ ″i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdr`ljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdr`ljivih.″/46/

Ovim Allah Uzvi{eni podu~ava Svoje robove -

vjernike pravilima u toku borbe i kako }e biti hrabri pri sukobu sa neprijateljem. Tako Uzvi{eni i Veli~anstveni kaè: ″O vjernici, kad se s kakvom ~etom sukobite, smjeli budite.″ U Sahihima Buharije i Muslima, potvr|eno je od Abdullaha ibn Ebi-Evfa, /397/ da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednog dana u kojem je imao sukob sa neprijateljem sa~ekao dok se sunce po~elo spu{tati, pa je ustao i rekao ashabima: ″O ljudi, ne prièljkujte sukob sa neprijateljem i od Allaha traìte zdravlje. Ali, kada se sukobite sa njima, onda budite izdr`ljivi i znajte da je Dènnet u sjenama sablji.″ Zatim je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: ″Allahu moj, Ti Koji objavljuje{ Knjigu, tjera{ oblake i poraàva{ skupine, porazi ih i pomozi nas protiv njih!″ A Abdur-Rezzak navodi da je Abdullah ibn Amr rekao: ″Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /398/ ′Ne prièljkujte sukob sa neprijateljem i od Allaha traìte zdravlje. Ali, kada se sukobite sa njima, onda budite ~vrsti i Allaha spominjite. Ako oni budu galamili i vikali, vi {utite.′″ U drugom hadisu stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /399/ ″Allah Uzvi{eni kaè: ′Moj rob je svaki onaj ko Me spominje u toku borbe protiv neprijatelja′″, tj. ~ak ga ni to stanje ne ometa od sje}anja na Mene, upu}ivanja dove i traènja pomo}i od Mene.

Dakle, Allah Uzvi{eni nare|uje muslimanima da budu ~vrsti i izdr`ljivi u toku borbe i sukoba sa neprijateljem, da ne bjeè i ne povla~e se pred njima, da ne strahuju od njih, da se i u tom stanju sje}aju Allaha Uzvi{enog i da Ga ne zaboravljaju, nego da od Njega traè pomo} i oslanjaju se na Njega, da Ga

mole za pobjedu protiv neprijatelja i da budu pokorni Allahu i Njegovom Poslaniku u svemu, te da se ne sva|aju me|usobno jer }e se tako razjediniti, a to moè biti uzrok njihovog neuspjeha i poraza. ″...i bez borbenog duha ostali″, tj. da ne bi ostali bez svoje snage, jedinstva i èstine napada koji ste imali. ″...i budite izdr`ljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdr`ljivih . [to se ti~e hrabrosti, izvr{avanja onog {to su Allah i Njegov Poslanik naredili i prihvatanja onog na {ta su oni upu}ivali - ashabi, r.a., tu su bili bez premca i u jednom narodu ili generaciji i prije i poslije njih. Oni su, bereketom Poslanika, s.a.v.s., koji su sticali pokorno{}u i u onom {to im je nare|ivao i u onom {to im je zabranjivao, osvojili dunjaluk i islam se uzdigao iznad svih drugih vjera, iako su oni bili malobrojni. Tako se njihova dràva pro{irila na sve strane svijeta za manje od trideset godina. Pa neka je Allah zadovoljan sa njima svima i neka im da da i oni budu zadovoljni sa Njim i neka nas pridruì njihovoj skupini - On je plemenit i On poklanja.

″

″I ne budite kao oni koji su, da se pokaù svijetu, nadmeno iz grada svoga iza{li da bi od Allahova puta odvra}ali. A Allah dobro zna ono {to oni rade.″/47/ ″I kada im je {ejtan kao lijepe njihove postupke predstavio i rekao: ′Niko vas danas ne moè pobijediti, i ja sam va{ za{titnik!′ - onda je on, kad su se dva protivni~ka tabora sukobila, natrag uzmaknuo, i rekao: ′Ja nemam ni{ta s vama, ja vidim ono {to vi ne vidite, i ja se bojim Allaha, jer Allah stra{no ka`njava′″,/48/ ″kada su licemjeri i oni ~ija su srca bolesna govorili: ′Ove je obmanula vjera njihova!′ A onaj ko se u Allaha pouzda - pa Allah je zaista Silan i Mudar.″/49/

Nakon {to je Allah naredio muslimanima da budu

odani u borbi na Njegovom putu i da Ga puno spominju, On im zabranjuje da li~e na mu{rike kada oni kre}u iz svojih ku}a da se suprotstave istini i ″...da se pokaù svijetu″, tj. oholo i nadmeno. Tako je Ebu-Dèhl, kada mu je re~eno da je karavan spa{en i da se trebaju vratiti, povikao: ″Ne, tako mi


Allaha, ne}emo se vratiti dok ne do|emo do izvora Bedra, zakoljemo deve, napijemo se vina i dok nam robinje ne otpjevaju, pa da Arapi uvijek pri~aju o na{em poloàju me|u njima!″ Me|utim, sve mu je ispalo naopako. Zato Uzvi{eni kaè: ″A Allah dobro zna ono {to oni rade.″ Tj., On dobro zna {ta su oni radili, pa ih je zbog toga èstoko kaznio.

Zatim Uzvi{eni kaè: ″I kada im je {ejtan kao lijepe njihove postupke predstavio i rekao: ″Niko vas danas ne moè pobijediti, i ja sam va{ za{titnik!″ ... itd. do kraja ajeta. Njima je {ejtan - Allah ga prokleo - uljep{ao ono {to su radili i {to su bili naumili, uvjerio ih da ih tada niko ne}e mo}i pobijediti i odstranio od njih strah od njihovih neprijatelja iz Benu-Bekra, rekav{i im: ″Ja sam va{ za{titnik!″ Naime, on se njima prikazao u liku Surake ibn Malika ibn Dà'{ema, prvaka Benu-Mudlidà i sve to onda uradio. O njemu Uzvi{eni kaè: ″On im obe}ava i primamljuje ih la`nim nadama, a ono {to im {ejtan obe}a samo je obmana.″ (4:120)

Alijj ibn Ebi-Talha kaè da je Ibn-Abbas rekao: /400/ ″Iblis je na Dan Bedra do{ao sa svojom vojskom {ejtana, nose}i svoju zastavu. Bio je u liku Surake ibn Malika ibn Dà'{em iz plemena Benu-Mudlid`. Tada je rekao mu{ricima: ′Niko vas od ljudi danas ne moè pobijediti, ja }u vas {tititi!′ I kada su se ljudi poredali u bojne redove, Allahov Poslanik, s.a.v.s., uzeo je pregr{t suhe zemlje i bacio je u lica mu{rika, pa su oni odstupili okrenuv{i svoja le|a. A Dìbril, a.s., pri{ao je Iblisu, ~ija je ruka bila u ruci jednog mu{rika. Kada ga je ugledao, Iblis istrgne svoju ruku i po~ne bjeàti zajedno sa svojom vojskom, pa ga taj ~ovjek upita: ′O Suraka, pa zar ne kaè{ da }e{ nas za{tititi?′ A on mu odgovori: ′Ja vidim ono {to vi ne vidite! Ja se bojim Allaha, a Allah èstoko ka`njava.′″ Tako je postupio kada je ugledao meleke. Dakle, "onda je on, kad su se dva protivni~ka tabora sukobila, natrag uzmaknuo, i rekao: ′Ja nemam ni{ta s vama, ja vidim ono {to vi ne vidite, i ja se bojim Allaha, jer Allah stra{no ka`njava.′″ Tako Allahov neprijatelj - Iblis uvijek postupa prema onima koji ga slu{aju i koji su mu pokorni: kada se sukobe istina i neistina, on ih na najbjedniji na~in ostavi i odrekne ih se. To kaè Katade. A ja dodajem na to: tako on uvijek postupa prema onome ko mu je pokoran, kao {to Uzvi{eni kaè: ″...sli~ni su {ejtanu kad kaè ~ovjeku: ′Budi nevjernik!′ - pa kad on postane nevjernik, on onda rekne: ′Ti se mene vi{e ne ti~e{, ja se zaista Allaha, Gospodara svjetova, bojim!′″ (59: 16) Ebu-Dèhl je tada po~eo bodriti svoje saplemenike, govore}i im: ″Nemojte da vas zapla{i to {to vas je Suraka ostavio na cjedilu, jer je on imao dogovor sa Muhammedom i njegovim ashabima.

Tako mi Lata i Uzaa, ne}emo se vratiti sve dok Muhammeda i njegove ashabe ne poveèmo uàdima! Zato ih nemojte ubijati, nego ih ìve hvatajte!″

Zatim Uzvi{eni kaè: ″...kada su licemjeri i oni ~ija su srca bolesna govorili: ′Ove je obmanula vjera njihova!′″ Alijj ibn Ebi-Talha kaè da je Ibn-Abbas o ovom ajetu rekao: ″Kada su se jedni drugima pribliìli, Allah je muslimane u o~ima mu{rika a i mu{rike u o~ima muslimana prikazao malobrojnim, pa su mu{rici rekli: ′Ove je obmanula njihova vjera!′″ Oni su to rekli zato {to su mislili da je muslimana malo, tako da su bili uvjereni da }e ih poraziti, ne sumnjaju}i ni najmanje u to. Zatim Uzvi{eni kaè: ″A onaj ko se u Allaha pouzda", tj. ko se na Njegovu veli~inu osloni, ″- pa Allah je zaista Silan″, tj. nepravda ne}e biti nanesena onome ko se Njemu prikloni; On je zaista Snaàn i Mo}an, ″i Mudar″, u svim Svojim postupcima. On sve dovodi na mjesto koje mu pripada, pa tako On pomaè onog ko zasluì pomo} a daje da izgubi onaj ko to zasluì.

″A da si samo vidio kad su meleki nevjernicima du{e uzimali i po licima ih njihovim i straga udarali: ′Iskusite patnju u ognju.′″/50/ ″To je za ono {to ste rukama svojim pripremili, jer Allah nije nepravedan prema robovima Svojim!″/51/

Uzvi{eni kaè: Da si samo vidio, Muhammede,

stanje nevjernika dok su im meleki du{e uzimali, sigurno bi ″...po licima ih njihovim i straga udarali″, i govorili im: ″Iskusite patnju u ognju″, u danu Bitke na Bedru. Iako je povod objavi ovog ajeta Bitka na Bedru, on je op}enit i odnosi se na sve nevjernike, kao i rije~i Uzvi{enog u suri El-En'am: ″A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispruìli ruke svoje prema nj ma: ′Pustite svoje du{e!′″(6:93), tj. meleki pruàju svoje ruke prema njima udaraju}i ih po nare|enju njihovog Gospodara, zato {to je njihovim du{ama te{ko, pa ne}e da izlaze iz tijela, osim pod prisilom. A to se de{ava kada im meleki najave kaznu i srd`bu od Allaha Uzvi{enog. U tom smislu u predanju od El-Berraa navodi se: ″Kada melek smrti stra{nog izgleda do|e nevjerniku na samrti, on kaè: ′O hr|ava du{o, izlazi u vatru uàrenu i vodu klju~alu i u sjenu dima ~a|avog!′ Ona se rasporedi po ~itavom tijelu, pa je onda moraju ~upati

i


iz njegovog tijela, kao {to se àra~ izvla~i iz mokre vune, pa se sa njim otkine i pokoja ìla i tetiva. Zato Uzvi{eni kaè da im meleki govore: ′Iskusite patnju u ognju.′″

Zatim Uzvi{eni kaè: ″To je za ono {to ste rukama svojim pripremili″, tj. Allah vas je kaznio ovom kaznom zbog lo{ih djela koja ste radili u ìvotu na dunjaluku, ″...jer Allah nije ne-pravedan robovima Svojim!″ Tj. on ne ~ini nepravdu ni jednom od Svojih stvorenja, nego je On potpuno pravedan i pravi~an i On ne ~ini nasilje. On je Uzvi{en, Veli~anstven, Svet, Nepogrje{iv, Neovisan i Hvaljen. Zato stoji u vjerodostojnom hadisu koji navodi Muslim - Allah mu se smilovao - od Ebu-Zerra, r.a., a on od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., /401/ da je Allah Uzvi{eni rekao: ″O robovi Moji, Ja sam Sebi zabranio nasilje a i vama sam ga u~inio zabranjenim, pa nemojte jedni drugima ~initi nasilje. O robovi Moji, Ja biljeìm sva va{a djela, pa kod koga budu dobra neka zahvaljuje Allahu, a kod koga ne budu dobra, neka nikog drugog ne kori osim sebe.″ Zato Uzvi{eni kaè:

″Tako je bilo i sa Faraonovim ljudima i onima prije njih: u Allahove dokaze nisu vjerovali, pa ih je Allah zbog grijehova njihovih kaznio - Allah je uistinu mo}an i stra{no ka`njava.″/52/

Uzvi{eni ovdje govori: Muhammede, zaista su ti

mu{rici koji pori~u ono {to je tebi objavljeno postupili kao {to su postupali nevjerni~ki narodi prije njih. Zato smo prema njima postupili onako kako smo postupili prema nevjerni~kim narodima prije njih, kao {to su bili Faraonovi sljedbenici i narodi prije njih. Oni u Allahove dokaze nisu vjerovali, ″...pa ih je Allah zbog grijehova njihovih kaznio″, tj. On ih je zbog njihovih grijeha kaznio onako kako ka`njava Silni i Mo}ni i uni{tio ih.

″Allah je uistinu mo}an i stra{no ka`njava″, tj. Njega niko ne moè pobijediti i od Njega niko ne moè pobje}i.

″...to je zato {to Allah ne}e li{iti blagostanja narod kome ga je podario - sve dok se on sam

ne promijeni - a Allah sve ~uje i sve zna.″/53/ ″Tako je bilo sa Faraonovim ljudima i onima prije njih: dokaze Gospodara svoga nisu priznavali, pa smo ih Mi, zbog grijehova njihovih, uni{tili, a Faraonove smo ljude potopili - svi su oni nevjernici bili.″/54/

Ovdje Uzvi{eni govori o tome kako je On potpuno odan i dokraja pravi~an u Svojoj vladavini, jer On ne}e li{iti blagodati koju je bilo kome podario sve dok taj ne po~ne grije{iti. U tom smislu Uzvi{eni tako|er kaè: ″Allah ne}e izmijeniti stanje jednog naroda dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah ho}e da jedan narod kazni, niko to ne moè sprije~iti; osim Njega nema mu za{titnika.″ (13: 11) Zatim Uzvi{eni kaè: ″Tako je bilo sa Faraonovim ljudima″, tj. On je tako postupio i sa Faraonovim sljedbenicima i njima sli~nim, kada su poricali Njegove dokaze: kaznio ih je zbog njihovih grijeha i oduzeo im je blagodati koje im je bio dao, kao {to su plodni vrtovi, izvori vode, usjevi, riznice, blagostanje i ostale blagodati u kojima su bili uìvali. Time im Allah nije u~inio nepravdu, nego su oni sami prema sebi bili nepravedni.

″Najgora bi}a kod Allaha jesu oni koji pori~u, oni koji ne}e da vjeru u , /55/ ″oni s kojima ti ugovore sklapa{, pa oni svaki put, ne boje}i se Allaha, kr{e ugovor svoj.″/56/ ″Ako se u borbi s njima sukobi{, tako ih razjuri da se opamete oni koji su iza njih.″/57/

j ″

″

Ovdje Uzvi{eni kaè da su od svega {to hoda po

Zemlji najgori oni koji pori~u i ne vjeruju, oni koji kr{e ugovor kada god ga sklope i koji ga raskinu kada god ga potvrde svojim zakletvama, ″...ne boje}i se Allaha″, tj. ne boje}i Ga se ni zbog jednog od svih grijeha koje ~ine.

″Ako se u borbi s njima sukobi{ , tj. ako nai|e{ na njih u toku borbe, ″...tako ih razjuri″, tj. èstoko ih kazni i nanesi im tako velike gubitke da se prestra{e svi ostali neprijatelji, bilo Arapi bilo nearapi, i da im oni budu primjer za pouku, ″...da se opamete oni koji su iza njih″, odnosno da bi se oni bojali raskinuti ugovor, jer bi se onda i njima desilo isto kao i ovima.


″îm primijeti{ od nekog plemena vjerolomstvo, i ti njemu isto tako otkaì ugovor - Allah uistinu ne voli vjerolomnike.″ /58/

Ovdje Uzvi{eni poru~uje Svome Poslaniku, s.a.v.s.: ″îm primijeti{ od nekog plemena″, s kojim ste sklopili ugovor ″...vjerolomstvo″, tj. kr{enje tog ugovora izme|u vas i njih, ″...i ti njemu isto tako otkaì ugovor″, tj. obavijesti ih da si i ti tako|er prekinuo taj ugovor, pa da budete na istom: i ti i oni }ete znati da ste me|usobno u neprijateljskom odnosu. ″Allah uistinu ne voli vjerolomnike″, tj. On ih ne voli ~ak i ako kr{e ugovor prema nevjernicima. Imam Ahmed navodi od Sulejma ibn Amira: /402/ ″Izme|u Muavije i Bizantinaca bio je ugovorom odre|en rok. On je bio krenuo prema njihovoj teritoriji, èle}i da do|e u njihovu blizinu, pa da ih napadne ~im rok istekne. Me|utim, tada jedan stariji ~ovjek koji je bio na jahalici, povika: ′Allahu ekber, Allahu ekber! Po{teno radite, a ne na prevaru! Zaista je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ′...Ako neko sklopi ugovor sa nekim ljudima, neka ga nipo{to ne raskida ili ne povla~i sve dok ne istekne rok ili dok ga oni ne prekr{e, pa da ih onda obavijesti da vi{e ni za njega ne vaì!′ Te su rije~i doprle do Muavije, pa se on vrati i ustanovi da je taj ~ovjek bio Amr ibn Anbese, r.a.″ Ovaj hadis navodi Ebu-Davud et-Tajalisi od [u'be. Pored toga, Ebu-Davud, Et-Tirmizi, En-Nesai i Ibn-Hibban u svom Sahihu navode ga razli~itim senedima, tako|er, od [u'be. A Et-Tirmizi ocjenjuje ga kao hasen sahih hadis.

″I neka nikako ne misle oni koji ne vjeruju da }e se spasiti; oni doista ne}e mo}i uma}i.″/59/ ″I protiv njih pripremite koliko god moète snage i konja za boj, da biste time zapla{ili Allahove i va{e neprijatelje, i druge osim njih - vi ih ne poznajete Allah ih zna. Sve {to na Allahovu putu potro{ite nadokna|eno }e vam biti, ne}e vam se nepravda u~initi.″/60/

,

j

″

Ovdje Uzvi{eni kaè Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s.: ″I neka nikako ne misle″, Muhammede, ″...oni koji ne vjeru u da }e se spasiti″, tj. neka ne misle oni koje jo{ nismo kaznili da Mi nemamo vlasti nad njima. Naprotiv, oni su podlo`ni Na{oj mo}i i zavise od Na{e volje, pa Nam ne mogu uma}i. U tom smislu Uzvi{eni tako|er kaè: ″Zar misle oni koji zla djela rade da }e Nama uma}i? - Lo{e prosu|uju! (29:4), odnosno lo{e pretpostavljaju.

Zatim Uzvi{eni nare|uje muslimanima da u gra-nicama svojih mogu}nosti pripreme sva sredstva za rat protiv njih: ″I protiv njih pripremite koliko god moète″, tj. sve {to god moète od ″...snage i konja za boj″. Imam Muslim navodi od Ukbe ibn Amira: /403/ ″ûo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako na minberu govori: ′I protiv njih pripremite koliko god moète snage′ - ′Zaista je snaga strjelja{tvo, zaista je snaga strjelja{tvo!′″ Ovaj hadis Muslim, Ebu-Davud i Ibn-Madè prenose od Abdullaha ibn Vehba. A imam Ahmed i autori hadiskih djela koja se zovu Sunen navode od Ukbe ibn Amira: ″Alahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /404/ ′Bavite se strjelja{tvom i jahanjem, a da se bavite strjelja{tvom bolje vam je od jahanja.′″

Imam Malik prenosi od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /405/ ″Konji su radi troga: jednom su ~ovjeku nagrada, drugom za{tita, a tre}em teret. ôvjek koji svoga konja upotrijebi na Allahovom putu, on }e mu biti nagrada. Ako ga priveè na livadi ili pa{njaku, on }e imati sevape za sve {to njegov konj pojede privezan na toj livadi ili pa{njaku. Ako konj prekine konopac i traè}i vodu ode milju - dvije, svaki njegov trag i balega bit }e ubrojani kao dobra djela njegovom vlasniku. Ako konj do|e do rijeke pa se napije iz nje, i to }e se ubrojati kao dobro djelo njegovom vlasniku, pa makar on i ne htio da ga napoji tom vodom. ôvjeku koji svoga konja koristi da bi zara|ivao i po{teno ìvio, ali ga upotrijebi i za obavezu prema Allahu, njegov konj je za{tita. A ~ovjeku koji svoga konja koristi radi ponosa, licemjerstva i nadmetanja, on }e biti teret.″ Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitan o magarcima, pa je on rekao: ″Allah mi o njima nije ni{ta objavio osim ovih sadràjnih i jedinstvenih ajeta: ″Onaj ko bude uradio koliko trun dobra - vidjet }e ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla - vidjet }e ga.″ (99:7,8) El-Buhari u svom Sahihu navodi od Urve ibn Ebil-Dà'da el-Barikija da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /406/ ″U grivama konja nalazi se veliko dobro sve do Kijametskog dana: nagrada i ratni plijen.″

Zatim, Uzvi{eni kaè: ″...da biste time zapla{ili Allahove i va{e neprijatelje″, tj. da biste tako zapla{ili nevjernike koji su i Allahovi i va{i neprijatelji, ″...i druge osim njih - vi ih ne poznajete″. Abdur-Rahman ibn Zejd ibn Eslem kaè da su to munafici, a to potvr|uju i rije~i Uzvi{enog:


″Me|u beduinima oko vas ima licemjera, a ima ih i me|u stanovnicima Medine, koji su ulicemjerstvu spretni - ti ih ne poznaje{, ali ih Mi poznajemo.″(9:101) Zatim Uzvi{eni kaè:

″

″Sve {to na Allahovu putu potro{ite nadokna|eno }e vam biti, ne}e vam se nepravda u~initi.″ Tj. koliko god potro{ite za dìhad, potpuno i kompletno }e vam biti nadokna|eno. Zato stoji u hadisu koji navodi Ebu-Davud: /407/ ″...da }e se nagrada za svaki dirhem utro{en na Allahovom putu uve}avati do sedam stotina puta″, {to je ve} navedeno kod rije~i Uzvi{enog: ″Oni koji imanja svoja tro{e na Allahovu putuli~e na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. A Allah }e onome kome ho}e dati i vi{e; Allah je neizmjerno dobar i sve zna. (2:261)

″Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu, sve ~uje i sve zna. /61/ ″A ako te htjednu prevariti - pa tebi je doista dovoljan Allah; On te podràva Svojom pomo}i i vjernicima″, /62/ ″i On je sjedinio srca njihova. Da si ti potro{io sve ono {to na Zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali je Allah sjedinio - On je zaista silan i mudar.″/63/

″

Uzvi{eni kaè: Ako se boji{ prevare nekih ljudi,

onda i ti njima otkaì ugovor. Pa ako ti se nastave suprotstavljati i boriti se protiv tebe, onda se i ti bori protiv njih. A ″Ako oni budu skloni″, tj. ako budu teìli ″...miru″, tj. primirju, ″...budi i ti sklon″, tj. onda i ti teì miru i prihvati ga od njih. Zbog toga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada su mu{rici na Hudejbiji traìli da se sklopi primirje i prestane rat izme|u njih i njega na devet godina, prihvatio to od njih iako su za to postavili odre|ene uvjete. Zatim Uzvi{eni kaè: ″...i pouzdaj se u Allaha″, tj. skopi mir sa njima i osloni se na Allaha, jer ti je On dovoljan i On }e ti pomo}i, makar oni primirjem htjeli samo varku - da oja~aju i da se spreme za rat, ″pa tebi je doista dovoljan Allah″, tj. dovoljan ti je samo On.

Zatim Uzvi{eni spominje Svoju blagodat koju je dao Poslaniku, s.a.v.s., time {to ga je pomogao vjernicima - muhadìrima i ensarijama:

″On te podràva Svojom pomo}i i vjernicima, i On je sjedinio srca njihova.″ Tj. On ih je ujedinio u vjerovanju u tebe, te u pokornosti i pomo}i tebi. A u doba dàhilijeta me|u ensarijama su vo|eni brojni ratovi, izme|u plemena Evs i Hazred`.

″Da si ti potro{io sve ono {to na Zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova″. El-Buhari i Muslim u svojim Sahihima navode /408/ da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., obra}aju}i se ensarijama zbog ratnog plijena sa Hunejna, rekao: ″O skupe ensarija, zar vas nisam na{ao zalutale pa vas je Allah preko mene uputio, i siroma{ne pa vas je Allah preko mene obogatio, i zar niste bili razjedinjeni pa vas je Allah preko mene ujedinio?″ Kada god bi on od toga ne{to upitao, oni bi odgovarali: ″Allah i Njegov Poslanik su nam pomogli.″ Zato Uzvi{eni kaè: ″ali je Allah sjedinio - On je zaista silan i mudar.″ Tj. Uzvi{eni je zaista mo}an, pa se ne}e iznevjeriti nada ni~ija ko se na Njega osloni, i On je mudar i u Svojim djelima i u propisima. Hafiz Ebul-Kasim Sulejman ibn Ahmed et-Taberani - Allah mu se smilovao - prenosi od Selmana el-Farisije da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:/409/ ″Kada musliman sretne brata muslimana pa se rukuje sa njim, njihovi grijesi spadaju sa njih kao {to li{}e spada sa sasu{enog drveta kada puhne èstok vjetar. Pored toga, njihovi grijesi se opra{taju pa makar ih bilo koliko morske pjene.″

″O vjerovjesni~e Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te slijede.″ /64/ ″O Vjerovje-sni~e, bodri vjernike na borbu! Ako vas bude dvadeset izdr`ljivih, pobijedit }ete dvije stotine; a ako vas bude stotina - pobijedit }ete hiljadu onih koji ne vjeru u zato {to su oni ljudi koji ne shvataju ″ /65/ ″Sada vam Allah daje olak{icu. On zna da ste izmoreni i - ako vas bude stotinu izdr`ljivih - pobijedit }ete dvije stotine, a ako vas bude hiljadu - pobijedit }ete Allahovom voljom dvije hiljade. A Allah je uz one koji su izdr`ljivi.″ /66/

,

j ,.

Allah, d`.{., bodri Vjerovjesnika, s.a.v.s., i vjernike

na borbu i obavje{tava ih da im je On dovoljan


pomaga~ protiv njihovog neprijatelja i ako je mnogobrojniji i spremniji, makar to bio i manji broj vjernika. Rekao je Ibn Ebi-Hatim od E{-[a´bija povodom Allahovog, d`.{., govora: ″O Vjerovjesni~e Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te slijede ″ Rekao je: ″dovoljan je Allah, d`.{., tebi i onima koji su prisutni s tobom." Zato je rekao Uzvi{eni Allah, d`.{.:

,.

j

"O, Vjerovjesni~e, bodri vjernike na borbu.″ Tj. podsti~i ih na to; zato je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bodrio ih na borbu pri njihovim redovima i susretanju, kao {to je rekao svojim ashabima na Dan Bedra, kada su se mu{rici pribliàvali u njihovoj mnogobrojnosti i gotovosti: /410/ ″Uputite se ka Dènnetu prostranom kao nebesa i Zemlja ...″

Zatim je rekao Allah, d`.{., donose}i radosnu vjest i nare|uju}i vjernicima "Ako vas bude dvadeset izdr`ljivih, pobijedit }ete dvije stotine, a ako vas bude stotina, po-bijedit }ete hiljadu onih koji ne vjeru u." Svaki pojedinac naspram deseterice; zatim je dokinuta ova naredba, a ostala je radosna vijest. Rekao je Abdulah bin El-Mubarek od Ibn-Abbasa, koji je kazao: ″Po{to je objavljeno: ′Ako vas bude dvadeset izdr`ljivih, pobijedit }ete dvije stotine.′ To je bilo nesnosno za musli-mane s obzirom da im je Allah, d`.{., naredio da ne bjeì jedan od deseterice, zatim je do{lo olak{avanje pa je rekao Uzvi{eni Allah, d`.{.: ′Sada vam Allah daje olak{icu. On zna da ste izmoreni, i ako vas bude stotinu izdr`ljivih, pobijedit }ete dvije stotine′. Rekao je: ′Olak{ao im je Allah, d`.{., odre|eni broj, a umanjio im je strpljivost onoliko koliko im je olak{ao.′″ Prenosi El-Buhari od Ibn-Abbasa da je rekao: Nakon {to je objavljen ovaj ajet, bilo je prete{ko za muslimane i smatrali su velikim da se njih dvadeset bori protiv dvije stotine i stotina protiv hiljade. Olak{ao im je Allah, d`.{., pa je dokinuo ovaj ajet drugim ajetom, pa je rekao:

′Sada vam Allah daje olak{icu, On zna da ste izmoreni...′ Zato, nije im bilo dopu{teno kada se sretnu sa dvostruko ja~im neprijateljem da se povuku; a ako bi se pred njima na{li u manjem broju, s njih spada obaveza borbe i dopu{teno im je izbje}i sukob s njima.″

″Ni jednom Vjerovjesniku nije dopu{tano dràti su`nje dok ne izvojuje pobjedu na

zemlji; vi èlite prolazna dobra ovoga svijeta, a Allah èli onaj svijet. Allah je Silan i Mudar./67/″ Da nije ranije Allahove odredbe sna{la bi vas patnja velika zbog onoga {to ste uzeli./68/ Sada jedite ono {to ste zaplijenili kao dopu{teno i lijepo i bojte se Allaha - Allah zaista pra{ta i Milostiv je.″ /69/

″ ,

″ ″

,

i

Prenosi El-Eame{ od Abdullaha bin Mesuda da je

rekao: /411/ ″Na Dan Bedra rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ′[ta kaète o ovim zarobljenicima?′ Pa je rekao Ebu-Bekr: ′O Allahov poslani~e, oni su tvoj narod i tvoja rodbina, ostavi ih u ìvotu i nastoj ih pridobiti da im Allah, d`.{., oprosti.′″

Rekao je Omer, r.a.: ″O Allahov Poslani~e: optu-ìvali su te za la` i protjerivali, izvedi ih i poubijaj ih!″ Rekao je Abdullah bin Revvaha: ″O Allahov Poslani~e, ti si u dolini punoj zapaljivog drveta, rasplamsaj u njoj veliku vatru, zatim ih baci u nju.″

Pa je {utio Alahov Poslanik, s.a.v.s., nije im ni{ta odgovorio, zatim je ustao i u{ao. Jedni su rekli: prihvatit }e prijedlog Ebu-Bekra, r.a., a drugi: prihvatit }e prijedlog Omera, r.a., a tre}i: prihvatit }e prijedlog Abdullaha bin Revvaha, r.a.

Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., iza{ao pred njih pa je rekao: ″Zaista, Allah, d`.{., razmek{ava ljudska srca dok ne budu mek{a od mlijeka, i zaista, Allah, d`.{., u~vr{}uje ljudska srca dok ne budu ~vr{}a od kamena, i zaista tvoj primjer, o Ebu-Bekre, jeste kao primjer Ibrahima, a.s., koji je rekao : ″Onaj ko bude mene slijedio - moje je vjere a onaj ko bude protiv mene ustajao, pa Ti uistinu pra{ta{ i milostiv si.″ (14:56) I zaista, tvoj primjer, o Ebu-Bekre, jeste kao primjer Isaa, a.s., koji je rekao:

″Ako ih kazni{, robovi su tvoji, a ako im oprosti{ - Silan i Mudar Ti si.″ (5:118) A zaista tvoj primjer, o Umere, jeste kao primjer Musaa, a.s., koji je rekao: ″Gospodaru na{, uni{ti bogatstva njihova i zape~ati srca njihova pa neka ne vjeruju dok ne doìve patnju nesnosnu.″ (10:88) I zaista tvoj primjer, o Omere, jeste kao primjer Nuha, a.s., koji je rekao:

"Gospodaru moj, ne ostavi na zemlji ni jednog nevjernika.″ (71:26) Vi ste moji savjetnici i niko se od njih ne}e osloboditi izuzev iskupljivanjem ili ubistvom. Rekao je Ibn-Mesud: ″O Allahov Poslani~e, osim Suhejla bin Bejdaa - zaista on spominje islam.″ Pa je u{utio Allahov Poslanik, s.a.v.s. Nisam nikada kao tada strahovao da na mene ne padne kamenje sa nebesa sve dok Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije izgovorio "osim Suhejla bin Bejdaa", pa je Uzvi{eni Allah, d`.{., objavio ajet: ″Nijednom Vjerovjesniku nije dopu{teno da dr` su`nje dok ne izvojuje pobjedu na zemlji.


Vi èlite prolazna dobra ovoga svijeta, a Allah je Silan i Mudar.″

Prenose El-Imam Ahmed, Et-Tirmizi i El-Hakim u svom ″Musterdeku″ i rekao je: ″Sened mu je sahih, ali ga ne prenose El-Buhari i Muslim.″

O rije~ima Uzvi{enog Allaha, d`.{.: ″Da nije ranije Allahove odredbe″ rekao je Alija ibn Ebi-Talha, od Ibn- -Abbasa: ″Zna~i da vam je po prethodnoj Allahovoj, d`.{., odredbi dozvoljeno uzimati ratni plijen i zarobljenike.″

″...sna{la bi vas zbog onoga {to ste uzeli od zarobljenika″ ″...velika patnja″. Rekao je Uzvi{eni Allah, d`.{.:

″...sada jedite ono {to ste zaplijenili kao dopu{teno i lijepo″. Navodi se kao dokaz za ovaj govor {to ga iznose dvije vje-rodostojne zbirke (Buharija i Muslim) do Dàbira bin Abdullaha, r.a., hadis u kojem Muhammed, a.s., kaè: /412/ ″Dozvoljen mi je ratni plijen, a nije bio dozvoljen nikome prije mene.″

Imam Ebu-Davud prenosi od Ibn-Abbasa: /413/ ″...da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., odredio otkupninu za zarobljenike poslije Bitke na Bedru u iznosu od 400...″ Kod ve}ine islamskih u~enjaka, postupak sa zarobljenicima prepu{ten je vladaru (halifi) - da on izabere {ta u~initi sa njima. Ako èli, pobit }e ih, kao {to je u~injeno sa plemenom Benu-Kurejza, ili - ako èli - otkupit }e ih uzev{i otkupninu za njih kao {to je u~injeno sa zarobljenicima na Bedru, ili osloboditi ih u zamjenu od zarobljenih muslimana, kao {to je po-stupio Allahov Poslanik, s.a.v.s., sa sluàvkom i njenom k}erkom koje su bile u zarobljeni{tvu Seleme bin El-Ekw'a tako da ih je vratio, a za njih dvije uzeo je muslimane koji su bili kod mu{rika; ili - ako èli - u~init }e ih robljem. Ovo je stanovi{te {afijske pravne {kole i jedne grupe od u~enjaka. O ovom pitanju ima i drugih razilaènja me|u imamima, poja{njenih u fikhskim knjigama.

″O Vjerovjesni~e reci su`njima koji se nalaze u

rukama va{im. Ako Allah zna da u srcima va{im ima bilo {ta dobro, dat }e vam bolje od onoga {to vam je uzeto i oprostit }e vam, a Allah pra{ta i Milostiv je ″ /70/ ″A ako htjednu da te prevare, pa - oni su i prije Allaha varali i zato ti je On omogu}io da ih pobijedi{; a Allah sve zna i Mudar je ″ /71/

,

.

.

Prenosi Muhammed od Abdullaha bin Abbasa, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao na Dan Bedra: /414/ ″Zaista sam vidio da su ljudi iz plemena Beni-Ha{im, i drugi, iza{li prisilno, a ne zbog njihove potrebe da se bore protiv nas, pa ko od vas sretne nekog od njih neka ga ne ubija, ko sretne Ebu El- Bahterija bin Hi{ama neka ga ne ubija i ko sretne El- Abbasa bin Abd El-Mutaliba neka ga ne ubija, pa, zaista je on iza{ao prisilno.″

Rekao je Ebu-Huzejfe bin Utbe: ″Da ubijamo na{e o~eve i na{e sinove i na{u bra}u i na{u rodbinu, a da ostavimo El-Abbasa. Tako mi Allaha, da sam ga sreo, udario bih ga sabljom. Ova je vijest dospjela do Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa je rekao Omeru bin El-Hattabu: ″O o~e Hafsin″, rekao je: ″Tako mi Allaha, ovo je prvi dan u kojem me je Allahov Poslanik, s.a.v.s., nazvao: o~e Hafsin.″ ″Zar da se pogubi sabljom amidì} Allahovog Poslanika, s.a.v.s.!″

Pa je rekao Omer: ″O Allahov Poslani~e, dozvoli mi da odrubim njegovu glavu. Tako mi Allaha, on je licemjeran.″

Poslije toga Ebu-Huzejfe je rekao: ″Tako mi Allaha, nisam u sigurnosti od te rije~i koju sam izgovorio i jo{ uvijek od nje strahujem od Allaha, d`.{., izuzev ako mi to Allah ne otkupi ({ehadetom) pogibijom na Allahovom putu. Poginuo je kao {ehid u Bici na El-Jemami, neka je Allah, d`.{., zadovoljan njime.″

Povodom toga Ibn-Abbas je rekao: /415/ Po{to je omrknuo, Allahov Poslanik, s.a.v.s., na Bedru, a zarobljenici su bili zatvoreni u okove, prvu no} je proveo budan pa su ga upitali njegovi ashabi: ″O Allahov Poslani~e, {ta ti je pa ne spava{!″

El-Abbasa je zarobio jedan ensarija pa je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ″ûo sam jecanje svog amidè El-Abbasa u okovima″, pustili su ga oni, nakon toga, na slobodu, a potom je zaspao Allahov Poslanik, s.a.v.s.

Prenosi Junus bin Bukejr od Ez-Zuhrija, a on od grupe koju poimenice navodi - da su rekli: /416/ ″Poslale su Kurej{ije Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u otkup njihove zarobljenike pa je svaki narod otkupio svog zarobljenika.

Abbas je rekao: ″O Allahov Poslani~e, bio sam musliman″, pa je rekao Allahov Poslananik, s.a.v.s.: ″Allah najbolje zna tvoj islam; ako je istina kao {to kaè{, Allah }e te nagraditi; a {to se ti~e vanj{tine tvoje, to je na{ domen, iskupi se za sebe i sina od tvoga brata Neufela bin El-Harisa bin Abd El-Mutaliba i Akil bin Ebi-Taliba bin Abd El-Mutaliba i tvog saveznika U'tbu bin Omera, brata od Ibn El-Harisa bin Fehra.″

Rekao je: ″Ja nemam toliko, Allahov Poslani~e?″ Rekao je: ″Gdje je imetak koji ste zakopali ti i Ummu-Fadla? Pa si joj rekao: ako me zadesi nesre}a na ovom putovanju, ovaj imetak koji si zakopao pripada mojim sinovima Fadlu, Abdulahu i Kasemu.″

Rekao je: ″Tako mi Allaha, o Allahov Poslani~e, ja, uistinu, znam da si ti Allahov Poslanik, zaista je ovo


ne{to o ~emu ne zna niko osim mene i majke Fadle, obra~unaj mi, o Allahov Poslani~e, za ono {to ste pretrpjeli od mene dvadeset oka od imetka koji imam″, pa je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ″Ne. To je stvar koju nam je Allah dao od tebe.″

Pa je otkupio sebe i dva brati}a i njegova saveznika i povodom toga Uzvi{eni Allah, d`.{., objavio je: ″O Vjerovjesni~e reci su`njima koji se nalaze u rukama va{im, ako Allah zna da u srcima va{im ima bilo {ta dobro, dat }e vam bolje od onoga {to vam je uzeto i oprostit }e vam, a Allah pra{ta i Milostiv je.″

,

El-Abbas je rekao: ″Allah mi je dao umjesto dva-deset oka u islamu dvadeset robova, kod svakog je od njih bio imetak koji su obrtali, a usto se nadam i Allahovom oprostu.″

Prenosi El-Hafiz Ebu-Bekr El-Bejheki od Enesa bin Malika da je rekao: /417/ ″Do{ao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., sa imetkom iz Bahrejna pa je rekao: ′Razbacajte ga po mom Mesdìdu!′ To je bio najve}i imetak sa kojim je do{ao Allahov Poslanik, s.a.v.s. Iza{ao je na namaz, a uop}e se nije obazirao na taj imetak. Po{to je obavio namaz, do{ao je i sjeo pored njega i nije nikog vidio, a da mu nije dao imetka. Kada mu je do{ao El-Abbas, rekao je: ′O Allahov Poslani~e, daj i meni, zaista sam ja otkupio sebe i Akila.′ Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao mu je: ′Uzmi.′

Nakupio je u svoju odje}u toliko da nije mogao ponijeti pa je rekao: ′Naredi nekom da mi ovo podigne.′ ′Ne′, odgovori on. ′Onda mi podigni ti.′ Rekao je: ′Ne.′

Odredio je jedan dio a zatim je to podigao na svoja ple}a i oti{ao, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., pratio ga je pogledom dok nije zamakao , ~ude}i se njegovoj ùdnji. Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije ustao dok nije odnesen i posljednji dirhem.″

Biljeì ga El-Buhari na vi{e mjesta u Sahihu. U govoru Uzvi{enog Allaha, d`.{.:

″A ako te htjednu prevariti, pa oni su i prije Allaha varali.″ Ako te htjednu prevariti time {to ti to pokazuju govorima, pa oni su Allaha varali i prije Bedra nevjerovanjem u Njega. فـأمآـن مــنهم ″Zato ti je On omogu}io da ih pobijedi{.″ Zna~i, da ih zarobi{ poslije Bitke na Bedru. ″A Allah sve zna i Mudar je.″ Zna i Mudar je u Svom postupku. Komentar ovog ajeta uglavnom je op}enitost. Vezano za Abbasa i druge, to je potpunije i jasnije. Allah, d`.{., najbolje zna.

″Oni koji vjeru u i iseljavaju se, i u borbi na Allahovu putu zalaù imetke svoje i ` vote svoje i oni koji daju uto~i{te i pomaù, oni jedni druge naslje|uju. A onima koji vjeruju, a koji se nisu iselili, vi ne moète, sve dok se ne ise e nasljednici biti. A ako vas zamole da im u vjeri pomognete, du`ni ste im u pomo} prite}i, protiv naroda sa kojim o nena-padanju zaklju~en ugovor imate. A Allah dobro vidi ono {to radite. /72/

ji

,

l ,

″

i

Uzvi{eni Allah, d`.{., spomenuo je vrste vjernika i

podijelio ih na: muhadìre - koji su napustili svoje domove, imetke i do{li da pomognu Allaha i njegova Poslanika i utvrde njegovu vjeru, `rtvuju}i svoje imetke i svoje ìvote pri tome; ensarije - to su muslimani od stanovnika Medine koji su dali uto~i{te njihovoj bra}i muhadìrima u svojim domovima i utje{ili ih svojim imecima i pomagali Allaha i Njegova Poslanika borbom zajedno sa njima; za njih vrijedi:

″Oni jedni druge naslje|uju.″ Zna~i: svaki je od njih pre~i jedan drugom od bilo koga. Tako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pobratio muhadìre i ensarije, svaka dvojica su bra}a, stoga su jedni druge naslje|ivali nasljedstvom prije rodbinstva, tako da je to Uzvi{eni Allah, d`.{., dokinuo naslje|em.

To je potvr|eno u Sahihul-Buhari od Ibn-Abbasa. Prenosi Imam Ahmed od Dèrir bin Abdullaha El-Bed`lija, r.a., da je rekao: ″Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /418/ ′muhadìri i ensarije naslje|uju jedni druge a pu{teni zarobljenici Kurej{ije i na slobodu pu{teni iz plemena Sekif naslje|uju jedni druge do Kijametskog dana.′″ Samo Ahmed biljeì ovo predanje.

Pohvalio je Allah, d`.{., i Njegov Poslanik muha-dìre i ensarije, ne samo na jednom nego na vi{e mjesta u Svojoj Jasnoj knjizi: (59:8,9) ″I siromasima muhadìrima, koji su iz rodnog kraja svoga protjerani, i imovine svoje li{eni, koji èle Allahovu milost i naklonost ste}i, i Allaha i Poslanika Njegova pomo}i - to su, zaista, pravi vjernici. I onima koji su Medinu za ` vljenje izabrali i domom pravde jo{ prije njih je u~inili, oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato {to im se daje, ne osje}aju i vi{e


vole njima nego sebi, mada je i njima samima potrebno.″

Najljep{e {to je re~eno u govoru Uzvi{enog Allaha, d`.{., jeste: ″I u grudima svojim nikakvu tegobu zato {to im se daje ne osje}aju″, (59:9) zna~i: ne zavide im na dobroti koju im je Allah, d`.{., dao zbog njihovog iseljenja. Spolja{nji izgled ajeta ogleda se u davanju prednosti muhadìrima nad ensarijama; ovo je stvar oko koje je ulema saglasna i u tome se ne razilaze.

Govor Uzvi{enog Allaha, d`.{.: ″A onima koji vjeruju, a koji se nisu iselili, vi ne moète, sve dok se ne isele, nasljednici biti." (8:72) Ovo je tre}a vrsta vjernika: oni koji vjeruju a koji se nisu iselili, nego su ostali u svojim oazama, njima nema udjela u ratnom plijenu, niti u njegovoj petini, osim onima koji su prisustvovali borbi.

Kao {to prenosi El-Imam Ahmed od Jezida bin el- Hasib el-Eslemija, r.a.: /419/ ″Pozovi ih u islam; ako ti se odazovu - primi ih i prestani ih uznemiravati, zatim ih pozovi na preseljenje iz njihovih domova u domove muhadìra i pou~i ih da - ako budu tako postupili - njima pripada isto {to i muhadìrima, a imaju i obaveze kao i muhadìri.

Ako odbiju i prihvate njihove domove, pou~i ih da }e biti kao muslimanski beduini, i na njih se odnosi Allahov propis koji se odnosi i na vjernike i nemaju udjela u ratnom plijenu osim da se bore zajedno sa muslimanima. Ako odbiju pozovi ih na davanje dìzje, pa ako se odazovu - primi od njih i prestani se uznemiravati. A ako odbiju, zatraì od Allaha, d`.{., za{titu i bori se protiv njih.″ Jedino Muslim biljeì ovo predanje i sa drugim dodacima.

U govoru Uzvi{enog Allaha, d`.{.: ″Ako vas zamole da im u vjeri pomognete, du`ni ste im u pomo} prite}i.″ Zna~i: beduine koji nisu izbjegavali borbu na vjerskom planu protiv njihovih neprijatelja - pomozite, zaista je vama vadìb pomo} ih i jer su oni va{a bra}a po vjeri, osim da vas narod koji ne vjeruje zamoli za pomo}. Izme|u vas i njih postoji sporazum, tj. primirje na duè staze, ne ostavljajte na cjedilu va{e {ti}enike i ne kr{ite va{e zakletve sa onima s kojima ste sklopili ugovor. Ovo je preneseno od Ibn-Abbasa, r.a.

″Nevjernici jedni druge naslje|uju. Ne postupite li tako, nastat }e smutnja na Zemlji i nered veliki.″ /73/

Po{to je Uzvi{eni Allah, d`.{., spomenuo da vjernici

naslje|uju jedni druge, prekinuto je dugotrajno prijateljstvo izme|u njih i nevjernika, u oba Sahiha

stoji predanje od Usame bin Zejda da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /420/ ″...ne naslje|uje musliman kafira (nevjernika) niti nevjernik naslje|uje muslimana.″

U Musnedu prenosi hadis Amr bin [uájb od svoga oca, a on od svog djeda da je rekao: ″Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /421/ ′Pripadnici dviju razli~itih religija ne naslje|uju jedni druge.′″ Rekao je Et-Tirmizi: da je hadis hasen sahih.

Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /422/ ″Ja sam ~ist od svakog muslimana koji je me|u mu{ricima"; zatim je rekao: ″Oni se ne vi|aju, tj. ne sastaju.″ Govor Uzvi{enog Allaha, d`.{.: ″Ne postupite li tako nastat }e smutnja na Zemlji i nered veliki,″ zna~i: ako ne napuste mu{rike, a me|usobno budu smjenjivali vjernike, nastat }e smutnja me|u ljudima, tj. dvosmislenost, mije{anjem vjernika sa nevjernicima, do}i }e do velikog i pro{irenog nereda.

″Oni koji vjeru u i ise e se, i bore se na Allahovu putu, i oni koji daju skloni{te i pomaù - oni su zbilja pravi vjernici - njih ~eka oprost i obilje plemenito.″ /74/ ″A oni koji kasnije vjernici postanu, pa se isele i u borbi zajedno s vama u~estvuju - oni su va{i. A ro|aci su, prema Allahovoj Knjizi, jedni drugima pre~i - Allah zaista sve zna.″ /75/

j l

Nakon {to je Uzvi{eni Allah, d`.{., spomenuo

tretman vjernika na ovom svijetu, nastavlja sa navo|enjem njihove osude na ahiretu, obavje{tava o njima, kao o onim sa istinskim imanom kao {to je spomenuo na samom po~etku sure: Uzvi{eni Allah, d`.{., nagradit }e ih oprostom i razrje{enjem od grijeha ako ih imaju i plemenitom opskrbom koja je mnogo lijepa, ~ista i prijatna, uvijek je ima bez prestanka; zatim je spomenuo: ko se bude drào njihovih obi~aja sa iskrenim imanom i dobrim djelom, oni su sa njima zajedno na ahiretu - kao {to je rekao Uzvi{eni Allah, d`.{.: ″Allah je zadovoljan pravim muslimanima.″ (9:100)

I rekao je Uzvi{eni Allah, d`.{.: ″Oni koji poslije njih dolaze.″ (59:10) U hadisu koji prenose El-Buhari i Muslim: /423/ ″ôvjek }e biti sa onim koga je volio.″ I u drugom hadisu /424/ ″Ko


je volio jedan narod on je sa njima. U drugom predanju: ″Proìvljen je sa njima.″

A {to se ti~e Allahovog govora: "A ro|aci su prema Allahovoj Knjizi jedni drugima pre~i″ - obuhvataju}i svu rodbinu ovaj ajet, kao {to tvrde Ibn-Abbas, Mudàhid, Íkrime, Hasan, Katade i drugi dokinuo je naslije|e prijateljstvom i bratimljenjem, kao {to su jedni druge isprva naslje|ivali. Ovaj ajet obuhvata ro|ake posebnim imenom, ko ih ne naslje|uje, navodi se kao ~vrst dokaz hadis: /425/ ″Zaista je Allah, d`.{., dao svakom njegovo pravo i nema oporuke nasljedniku. Rekli su: ′On da je bio vlasnik prava, imenovan bi bio u Allahovoj Knjizi kao zakonski nasljednik. Po{to nije tako, onda nije nasljednik. Allah najbolje zna.′″

Kraj saètog komentara sure El - Enfal.

Allahu pripada zahvala iii u uu NNNjjjeeegggaaa ssseee

pppooouuuzzzdddaaajjjeee,,, On nam je dovoljan i divan

pomaga~.

tefsir ibn kesir - el-enfal [plijen]

Documents