SEMINARSKI RAD

TAMNA MATERIJA TVAR, TAMNA ENERGIJA

www.BesplatniSeminarskiRadovi.com

http://www.besplatniseminarskiradovi.com/

Tamna tvar/Tamna energija

1.0.1 Roenje SvemiraFizika ranog Svemira nalazi se na granici astronomije i filozofije s obzirom da jo

uvijek nemamo cjelokupnu teoriju koja ujedinjuje sve fundamentalne sile koje su djelovale u trenutku Stvaranja. Zbog toga, ne postoji mogunost povezivanja promatranja ili eksperimenata fizike ranog Svemira sa naim dananjim teorijama (tj. nije mogue izgraditi drugi Svemir u laboratoriju ). Nae dananje teorije se odbacuju ili prihvaaju na temelju njihove jednostavnosti i ljepote (aesthetic ground), i snage predvianja buduih dogaaja, a ne na temelju pozivanja na eksperimentalne rezultate. Ovo je znatno drugaiji pristup znanosti u odnosu na pristup stoljeima ranije.

Dananja fizika moe objasniti veliki dio evolucije Svemira nakon Planck-ovog vremena (priblino 10-43 sekundi nakon Big Bang-a).

Planck-ovo vrijeme je najraniji trenutak u povijesti Svemira, a u kojem naa dananja fizika (misli se na nae trenutno poznavanje zakona fizike) jo uvijek radi (zakoni jo uvijek vrijede). Pored toga, to je i najkrai iznos vremena koji moemo ispitivati u laboratorijskim uvjetima sa dananjim poznavanjem fizike. Ovo vrijeme je zadano kombinacijom gravitacije, kvantne mehanike i relativnosti, dijeljenjem tipinih (karakteristinih) skala (mjera) duine ovih dogaaja sa brzinom svjetlosti.

Svaka estica e imati valnu funkciju iz kvantne mehanike, i svaka estica e ispoljavati gravitacijsku silu. Ali kada su estice dovoljno blizu tako da se valne funkcije preklapaju, znaenje gravitacije nestaje.

Iz specijalne relativnosti znamo da je brzina svjetlosti maksimalna brzina prijenosa informacija. Prema tome nemamo nikakvu informaciju za vremenske veliine manje od Planckove duine podjeljene sa brzinom svjetlosti.

Meutim, dogaaji prije ovog vremena ostaju nedefinirani za nau dananju znanost, i posebno, mi danas jo nemamo vrsto razumijevanje postanka Svemira (odnosno, to je pokrenulo Big Bang). U najboljem sluaju, moemo opisati nae napore kao ispitivanje (ispipavanje) oko rubova naeg razumijevanja sa ciljem da definiramo ono to ne razumijemo, poput slijepe osobe koja eli ispitati rubove duboke rupe, sa cijeljem da sazna njen promjer bez da pri tome pozna njenu dubinu.

1.0.2 Kozmika singularnostJedna stvar je sigurna kada postavljamo pitanja poput onog Kako je Svemir

zapoeo?, a to je da se Svemir stvarao sam (nastao je sam od sebe). Ovo nije tvrdnja o uzroku koji lei iza izvora Svemira, niti je tvrdnja posljedica nedostatka uzroka nastanka ili sudbine Svemira. Jednostavno to je tvrdnja da je Svemir bio potreban (izranjao je), da je stvarna vjerojatnost Svemira izvedena iz mnotva srednjih (posrednih) potencijalnosti (mogunosti) koje moemo nazvati kvantnim vakuumom, ija svojstva takoer ostaju iznad naeg trenutnog razumijevanja.

Istraivanja koja se bave vremenom od ovog trenutka pa do trenutka Stvaranja impliciraju (u sebi sadravaju) poetak beskonane gustoe i beskonane temperature (ukupna masa i energija Svemira sakupljena u toku volumena nula). Takvu toku nazivamo tokom kozmike singularnosti.

Prijevod sa slike:Singularnost je toka beskonane mase ili gustoe ili energije

Singularnost producira (proizvodi) paradoks beskonanih sila ukoliko se ona promatra ili pokua doivjeti (iskusiti)

Zbog toga, singularnost ima iskljuivo matematiki nain prikaza i sprijeena je mogunost njenog fizikalnog iskustva (doivljaja) prema principima kozmike cenzure (kozmikih ogranienja). U najveem broju sluajeva, kao to je to sluaj sa crnim rupama, princip priziva (doziva, prua dojam ili doivljaj, sliku) samog sebe kontrukcijom (stvaranjem) jednolikog horizonta.

1.0.3 Kvantni vakuumKozmika singularnost, koja se odnosi na Svemir u poetku vremena, je

zaklonjena (zatiena) nedostatkom bilo kakvog fizikog promatranja. Ali sljedea razina istraivanja odnosi se na izvor potencijalnih svojstava Svemira, svojstava koje su postale masa Svemira, njegova starost, njegove fizikalne konstante itd. ini se da pitanje proizlazi iz injenice da su ova svojstva imala svoj izvor u obliku fluktuacija (kolebanja) kvantnog vakuuma.

Svojstva Svemira proizala su iz niega, gdje se to nita odnosi na kvantni vakuum, a on je jedna sasvim druga vrsta niega. Ako prouimo dio praznog prostora vidimo da on nije uistinu potpuno prazan, on je ispunjen, npr. sa prostorvremenom.

Prema tome, on je ispunjen sa potencijelnim esticama, parovima jedinica virtualne (prividne) materije i anti-materije, i potencijalnim svojstvima na kvantnoj razini.

Prijevod sa slike:Kvantni vakuum se ne moe opaziti (osjetiti) ili izmjeriti direktno s obzirom da se on ini

(pokazuje) praznim, a zapravo je ispunjen sa potencijalnosti.

Unutar kvantnog vakuuma, parovi estica virtualne materije i anti-materije kontinuirano se kreiraju i nestaju, posuujui svoju masu/energiju po principu neodreenosti. One ne egzistiraju kao eniteti koje je mogue promatrati, nego se njihova egzistencija ispoljava na druge estice u odliku suptilnog (finog) pritiska (kojeg nazivamo Casimir-ov efekt).

Kreiranje parova virtualnih estica ne naruava zakon ouvanja mase/energije jer one postoje u vremenu koje je znaajno krae od Planck-ovog vremena. Postoji privremeno naruavanje zakona ouvanja mase/energije, ali ovo naruavanje se odvija unutar vremenske skale (perioda) principa neodreenosti i, zbog toga, nema utjecaja na makroskopske zakone.

Kvantni vakuum je temelj energije Svemira, najnia mogua razina. Pokuaji da se izravno doivi (promotri) vakuum samo su doveli do konfrontacije (sukoba) sa nitavnosti (prazninom), pozadinom koja se ini da je prazna. Ali, zapravo, kvantni vakuum je izvor sveukupne potencijalnosti. Na primjer, kvantni entiteti (zasebne

jedinice) imaju i valna i estina svojstva (karakteristike). Te karakteristike proizlaze upravo iz kvantnog vakuuma, valovi se valjaju (kotrljaju) po vakuumu koji se nalazi u podlozi, i ostavljaju potpis (trag) na objektima iz realnog (stvarnog) svijeta.

U tom smislu, Svemir nije ispunjen kvantnim vakuumom, bolje je kazati da je ispisan na njemu, substratu (podlozi, osnovi) sveukupnog postojanja.

U odnosu na izvor Svemira, kvantni vakuum je morao biti izvor svih zakona Prirode i svojstava koja danas promatramo. Kako su ta svojstva izbila na povrinu nije poznato do danas.

1.0.4 Planckova eraNajraniji trenutci Stvaranja su mjesto na kojem se moderna fizika raspada (vie

nema odgovora), rije raspada znai da nae teorije i zakoni nisu u mogunosti opisati ili predvidjeti ponaanje ranog Svemira. Na svakodnevni (uobiajeni) pogled na prostor i vrijeme prestaje vaiti.

Iako znamo veoma malo o Svemiru prije Planck-ovog vremena, radi se uglavnom o spekulacijama, moemo izraunati kada ovo doba prestaje i kada zapoinje doba nae fizike. Model uarenog Big Bang-a, zajedno sa idejama suvremene fizike estica, osigurava jasan okvir zapostavljanja utemeljenih pretostavki sve unatrag do Planck-ove ere. To se zbiva kada je Svemir na Planck-ovoj skali (dimenziji) svoje ekspanzije.

Prijevod sa slike:Planckova eraNaa kozmologija zapoinje kada je Svemir dostigao skalu (veliinu) na kojoj naa kvantna fizika

ima smisao (znaenje). Ove veliine se odnose na veliine za koje je kvantna fizika postavljena na Schwarzschild-ov radijus iz ope relativnosti

To se zbiva (dogaa) na oko 10-33 cm, to je mnogo manje od jezgre atoma

nakon te toke, Svemir se oslobaa u podruje normalnog 4D prostorvremena i fizike ujedinjenja (unified physics).

Vano je zapamtiti da, ne postoji izvan u odnosu na Svemir. Prema tome moemo mjeriti veliinu Svemira slino kao to mjerimo i radijus Zemlje. Ne mjerimo promjer (radijus) Zemlje tako da iskopamo rupu u njoj i zatim spustimo mjernu vrpcu, mjerenje promjera se obavlja tako to izmjerimo opseg Zemlje (npr. avionom) i podjelimo ga sa 2 (tj. C = 2 radijus).

Svemir se irio od trenutka Velikog praska, ali dok nije dosegnuo veliinu Planck-ove skale (veliine), nije postojalo niti vrijeme niti prostor. Vrijeme ostaje nedefinirano, prostor je saet (zbijen). Teorija struna tvrdi da je Svemir imao 10 dimenzija tijekom Planckove ere (doba) (zamiljamo tih dodatnih 6 dimenzija kao veoma, veoma malene hipersferne dimenzije izmeu prostore koji se nalazi izmeu elementarnih estica, 4 velike dimenzije i 6 malih dimenzija).

Tijekom Planckove ere, Svemir se najbolje moe opisati kao kvantna smjesa (pjena) sa 10 dimenzija koja sadri crne rupe dimenzije Planckove duine koje se stvaraju i ponitavaju (ukidaju) bez nekog uzroka ili posljedice. Drugim rijeima, ne pokuavajte ovu eru (doba) zamiljati u uobiajenim terminima (na uobiajen nain).

1.1 Rani Svemir

1.1.1 Unifikacija - ujedinjenjeJedan od razloga zbog kojeg je naa fizika nepotpuna tijekom Planck-ove ere je

nedostatak razumijevanja unifikacije (ujedinjenja) sila prirode tijekom ovog vremena. Pri visokim energijama i temperaturama, sile Prirode postaju simetrine. Ovo znai da sile poinju nalikovati jedna na drugu i postaju jednake po snazi, tj. ujedinjuju se.

Prijevod sa slike:Unifikacija (Ujedinjenje)Sve sile u Prirodi bi trebalo biti mogue opisati jednom jedinstvenom teorijom. Ali tek pri velikim

energijama bi se ponaanje sila trebalo kombinirati, ovo nazivamo unifikacijom

Prije toke unifikacije (ujedinjenja), sile nije mogue razlikovati i one posjeduju simetriju (one su simetrine). Nakon toke unifikacije, sile djeluju razliito i simetrija se raspada.

Primjer unifikacije je sluaj interakcije slabe i elektromagnetske sile. Pri malim energijama, fotoni i W, Z estice su nosioci elektromagnetske i slabe sile. W i Z estice

imaju veliku masu i, zbog toga, zahtijevaju mnogo energije (E=mc2). Pri visokim energijama, fotoni uzimaju sline energije kao i W i Z estice, i sile se ujedinjavaju u elektroslabu silu.

Pretpostavlja se da se sve nuklearne sile materije (jaka, slaba i elektromagnetska) ujedinjavaju pri ekstremno visokim temperaturama po principu poznatom kao Velika teorija ujedinjenja (Grand Unified Theory GUT), i ekstenzija (produetak) kvantne fizike koja koristi dosada neotkrivene odnose izmeu jake i elektroslabe sile.

Konana unifikacija (ujedinjenje) rjeava odnos izmeu kvantnih sila i gravitacije (supergravitacija).

U ranom Svemiru, fizika koja predvia ponaanje materije treba odrediti koje sile su ujedinjene i koji oblik poprimaju. Interakcije (meudjelovanja) upravo na rubu Planck-ove ere su upravljane supergravitacijom, (i prisutni su) kvantni efekti mini-crnih rupa. Nakon razdvajanja gravitacije i nuklearnih sila, prostorvrijeme Svemira je odvojeno od materije i radijacije (zraenja).

1.2 Inflacija

1.2.1 Lom simetrijeU ranom Svemiru, pritisak i temperatura sprijeavaju trajnu uspostavu

elementarnih estica. ak ni kvarkovi ni leptoni nisu mogli formirati stabilne objekte sve dok se Svemir nije ohladio do faze koja nastupa iza faze supergravitacije. Ako temeljni gradivni blokovi Prirode (elementarne estice) nisu bili permanentni (postojani, stalni) ili ako samo prostorvrijeme nije bilo permanentno to je onda ostajalo neizmjenjeno (isto)? Odgovor je simetrija.

Prijevod sa slike ispod:

Destrukcija materijeFormiranje materije u ranoj fazi Svemira je inhibirano (sprijeavano) uslijed kolizija (sudara)

fotona visoke energije.

Materija se formira kada se dva fotona sudare, ovo nazivamo produkcijom (stvaranjem) parova.

Ali, kada je gustoa energije visoka, novo stvorena materija e veoma brzo naii na sljedei foton i pri tome biti unitena.

Uobiajeno se o simetriji razmilja kao o odnosu (nekakvoj vrsti veze), ali zapravo ona ima vlastitu istovjetnost (identitet) koji je ouvan tijekom kaosa i toka ranog Svemira. Iako su virtualne estice nastajale i unitavane (nestajale), uvijek je prisutna simetrija ovih procesa. Na primjer, za svaki virtualni foton koji je stvoren takoer se formira i virtualni pozitron (anti-elektron). Prisutno je vremenski simetrino, zrcalno svojstvo (karakteristika) svake interakcije u ranom Svemiru.

Simetrija vodi prema zakonima ouvanja, a zakoni ouvanja ograniavaju mogue interakcije izmeu estica. Imaginarni procesi koji naruavaju zakone ouvanja su zabranjeni. Prema tome postojanje simetrije osigurava izvor reda ranom Svemiru.

ista simetrija je poput novia koji se vrti. Novi ima dva stanja, ali dok se vrti niti jedno stanje nije odreeno, pa ipak oba stanja egzistiraju. Novi je u stanju oba/ili. (state of both/or). Kada novi udari o tlo dolazi do raspada (loma) simetrije (ili je glava ili je pismo) i u tom procesu dolazi do oslobaanja energije (zvuk koji novi stvara kada udari o tlo).

Prijevod sa slike:

Lom simetrijePrimjer simetrije dan je razmjeajem pribora na stolu

Nije jasno koja aa ide sa kojim priborom, sve dok ne odaberemo jednu au

Jednom kada je aa odabrana simetrija se raspada i pripadanje svake ae postaje jedinstveno

Efekti raspada simetrije u ranom Svemiru bio je niz promjena faze (phase changes), slino kao u sluaju otapanja leda u vodu ili kao to se uzavrela voda prelazi u paru. Promjena faze je dramatina promjena unutranjeg rada neke tvari (materije). Kada se led topi, porast temperature razbija veze u kristalnoj raetki molekula vode, i led vie ne zadrava svoj oblik.

Promjena faze u ranom Svemiru se dogodila u toki unifikacije (ujedinjenja) sila. Razdvajanje tih sila osiguralo je ulaz energije za promjenu faze u Svemiru kao cijelini.

S obzirom na Svemir, promjena faze tijekom raspada simetrije je toka u kojoj karakteristike i svojstva Svemira prolaze kroz radikalan zaokret. Tijekom raspada supergravitacijske simetrije (supergravitatio symmetry breaking), Svemir je preao iz Planck-ove ere totalnog kaosa u eru prostornovremenske pjene (smjese). Energija koja je pri tome osloboena iskoritena je za stvaranje prostorvremena. Tijekom raspada simetrije Velike teorije ujedinjenja (GUT symmerty breaking), masa i prostorvrijeme su se razdvojili i osloboena energija (tijekom te faze) iskoritena je za stvaranje (kreiranje) estica.

Prijevod sa slike:Asimetrini SvemirProces promjena uslijed raspada simetrije u Svemiru iz simetrinog stanja u nesimetrino stanje.

Prostorvrijeme je bio sluaj simetrinog rasporeda crnih rupa i crvotoina (wormhole). Nakon raspada Velike teorije ujedinjenja, Svemir je postao asimetrina gruda (hrpa) GUT materije u uniformnom prostorvremenu.

Vano je uoiti da svaki put nakon to se dogodi raspad simetrije, prisutno sve manje reda, a vie nereda. Mariranje (kretanje) entropije u Svemiru odnosi se na zakone prirode kao i na samu materiju. Svemir u trenutku kozmike singularnosti je bio vrijeme iste (potpune) simetrije, sve sile su imale podjednaku snagu, sve estice materije su imale istu masu (nula), prostorvrijeme je bilo podjednako posvuda (premda svinuto i zavijeno). Kako su se sile razdvajale, one su gubile svoju simetriju i Svemir je postajao sve manje ureen.

1.2.2 InflacijaU modelu Velikog praska prisutna su dva vana problema vezana uz nastanak

Svemira. To su: problem plosnatosti (ravnosti) problem horizonta

Problem plosnatosti se odnosi na parametar gustoe Svemira, . Vrijednosti koje moe poprimiti kreu se u rasponu izmeu 0.01 i 5 (manje od 0.01 i galaksije se ne bi

mogle formirati, vee od 5 znailo bi da je Svemir mlai od najstarijih stijena). Mjerenjem se dolazi do vrijednosti pribline 0.2. Ova vrijednost je blizu vrijednosti jednako 1, to je zauujue jer je sa vrijednosti 1 nestabilna toka za geometriji Svemira.

Prijevod sa slike:NestabilnostU Prirodi postoji mnogo primjera ravnotenih toaka koje su nestabilne

Bilo kakva uzbuda (naruavanje ravnotee, preturbacija) ovih objekata izaziva njihovo pomicanje u stabilniju toku (poziciju)

Vrijednosti Omege malo ispod ili malo povie 1 u ranom Svemiru tijekom vremena bi dovele do brzog rasta prema vrijednostima koje su znaajno manje od 1, ili znaajno vee od 1 (slino kuglici na vrhu brda). Nakon nekoliko milijardi godina, odnosno do dananjeg dana, vrijednost Omega bi narasla, ili se smanjila, na vrijednosti koje su mnogo, mnogo manje, ili mnogo, mnogo vee od vrijednosti 1. Prema tome injenica da je izmjerena vrijednost 0.2 veoma blizu vrijednosti 1, koju oekujemo da bi trebala biti izmjerena, je premalena ukoliko znamo da Svemir mora imati vrijednost upravo jednaku 1 da bi bio stabilan. Zbog toga, problem plosnatosti se sastoji u tome da je potreban nekakav mehanizam koji bi proizvodio (stvarao) vrijednost da bude upravo jedan (odnosno kao u primjeru, da odrava olovku u poloaju ravnotee). Svemir sa vrijednosti jednakom jedan je ravan (plosnat) Svemir.

Problem horizonta se odnosi na injenicu da je Svemir izotropan. Bez obzira kako udaljene krajeve Svemira promatramo, veliine i distribucija objekata je svugdje jednaka (pogledaj Kozmoloi princip). Meutim nema nikakvog razloga zbog kojeg bi to trebali oekivati jer suprotne strane Svemira nisu kauzalno (uzrono-posljedino) povezane, bilo kakva informacija koja bi se prenosila sa jedne na drugu stranu Svemira ne bi do nje dola u ivotnom vijeku Svemira (ukoliko bi bila ograniena brzinom kretanja koja je jednaka brzini svjetlosti).

Prijevod sa slike:Problem horizontaBroj i veliina fluktuacija gustoe na obje strane neba je jednaka, a ipak je udaljenost tih dviju

strana vea od udaljenosti koju dobijemo kada pomnoimo brzinu svjetlosti sa starosti Svemira, tj. te dvije strane neba ne bi prema tome trebale imati znanje jedna o drugoj prema teoriji relativnosti.

U nekom trenutku u ranim trenucima Svemira, svi djelovi prostorvremena su bili kauzalno (uzrono-posljedino) vezani, to se trebalo dogoditi u vremenu nakon ere prostornovremenske pjene (smjese), a prije vremena u kojem se zbila termalizacija materije.

Sveukupni Svemir ima svoj izvor u Big Bang-u, ali vrijeme nije postojalo sve do nakon Planck-ove ere. Pri kraju te epohe, Svemir se ve irio i prema tome suprotne strane nisu mogle biti kauzalno povezane.

Rjeenje obaju problema, problema plosnatosti (ravnosti) i problema horizonta, pronalazimo tijekom faze Svemira koju nazivamo erom inflacije. Tijekom ere inflacije Svemir se rairio za faktor 1054, i zbog toga je na trenutni horizont kojeg vidimo samo maleni dio onog to je nekada bio ukupni Svemir koji je nastao iz Big Bang-a.

Prijevod sa slike:Normalna ekspanzija je ona u kojoj se Svemir iri brzinom manjom od brzine svjetlosti odnosno

takav da je cjelokupni Svemir unutar naeg horizonta bilo sada ili negdje u budunosti

Prijevod sa slike:InflacijaPrema kozmologiji inflacije, Svemir je proao kroz fazu promjene tijekom GUT ere (ere Velikog

ujedinjenja) i rairio se bre od brzine svjetlosti (samo prostorvrijeme se rairilo, tako da nema (nije dolo do) naruavanja specijalne relativnosti)

Rezultat ovog je to da je samo maleni dio originalnog (izvornog) Big Bang-a unutar naeg horizonta, odnosno onog to mi nazivamo Svemirom.

Uzrok ere inflacije bio je raspad simetrije u toki GUT unifikacije (Velikog ujedinjenja). U tom trenutku, prostorvrijeme i materija su se razdvojili i osloboena je izuzetno velika koliina energije. Ta energija je proizvela porast pritiska koji je djelovao ne samo na estice materije, ve i na (samo) prostorvrijeme kao takvo. Zapravo, estice su mirovale dok se prostor izmeu njih irio eksponencijalnom stopom (brzinom).

Uoite da je inflacija bila efektivno na brzini veoj od brzine svjetlosti, ali s obzirom da se ekspanzija dogaala unutar geometrije samog Svemira, a ne unutar materije kao takve, zbog toga nije dolo do naruavanja specijalne relativnosti. Nama vidljivi Svemir, odnosno dio Big Bang-a unutar naeg horizonta, zapravo je balon (mjehuri) unutar veeg Svemira. Pa ipak, ti ostali mjehurii nisu fiziki stvarni s obzirom da se oni nalaze izvan naeg horizonta. Prema njima se moemo odnositi jedino kao prema neem imaginarnom, odnosno u teoretskom smislu. Oni su izvan naeg horizonta i mi nikada neemo biti u stanju komunicirati sa tim drugim mjehuriastim Svemirima.

Prijevod sa slike:Mjehuriasti SvemiriNakon ere inflacije, na Svemir je postao samo jedan od mjehuria unutar substrata (osnove,

podloge) Big Bang-a

Pa iako ovi drugi mjerhuriasti Svemiri teoretski mogu postojati, mi nikada neemo biti u stanju promotriti ih ili sa njima komunicirati s obzirom da su izvan naeg horizonta

Uoite da ovo rjeava na problem horizonta na nain da je na dananji Svemir samo maleni dio veeg Svemira koji je nastao Big Bang-om, a koji je bio kauzalno povezan prije ere inflacije. Drugi mjehuriasti Svemiri mogu imati drugaije konstante i staze evolucije, ali na Svemir se sastoji od malenog, izotropnog isjeka (dijela) veeg Svemira koji je nastao Big Bang-om.

Inflacija takoer rjeava i problem plosnatosti (ravnosti) Svemira uslijed njegovog eksponencijalnog rasta. Zamislimo li komad jako zguvanog papira. Taj papir predstavlja

Svemir Velikog praska prije inflacije. Inflacija je poput zoom-iranja u neki veoma, veoma maleni komadi tog papira. Ukoliko bi zoom-irali na dovoljno veliku mjeru (dovoljno mnogo), papir bi nam se inio ravnim. Na Svemir mora biti upravo ravan iz tog istog razloga, on je zapravo veoma maleni dio znatno veeg Svemira koji je nastao uslijed Velikog praska.

www.BesplatniSeminarskiRadovi.com

http://www.besplatniseminarskiradovi.com/

SEMINARSKI RADTamna tvar/Tamna energija1.0.1 Roenje Svemira1.0.2 Kozmika singularnost1.0.3 Kvantni vakuum1.0.4 Planckova era1.1 Rani Svemir1.1.1 Unifikacija - ujedinjenje1.2 Inflacija1.2.1 Lom simetrije1.2.2 Inflacija