tajna misija

R

ICH

AR

D C

. H

OA

GLA

ND

I M

IKE

BA

RA

TAJNA MISIJA

Za većinu Amerikanaca ime NASA znači tehnološku nepogrešivost i poštenje.

Malo je ljudi svjesno čvrstih dokaza o postojanju tajnih bratstava koja tiho vla-

daju američkom Svemirskom agencijom, čija je politika više usklađena sa sta-

rim religijama i školama okultnih znanja nego s racionalnom znanošću koju je

ta državna agencija uspješno promovirala u svijetu već pedeset godina.

Zašto je Busheva administracija odlučila pokrenuti program koji će ljude što

prije vratiti na Mjesec? Koji su razlozi nove trke u osvajanju svemira koja se vodi

s Kinom, Rusijom i Indijom? Čudesne fotografije reproducirane u ovoj knjizi,

koje su autori dobili od nezadovoljnih zaposlenika NASA-e, dat će odgovor na

to pitanje, kao i pregršt podataka o istraživanjima Mjeseca i Marsa.

Bivši savjetnik NASA-e i savjetnik televizijske kuće CBS News Richard C. Hoa-

gland (poznat i po knjizi Monuments of Mars) i Boeingov inženjer Mike Bara

nude izvanredne dokaze o usporednoj, tajnoj povijesti američke aeronautičke

i svemirske agencije i čudesnim otkrićima koja su od svjetske javnosti tajena

desetljećima.

TAJNA MISIJASKRIVENA POVIJEST NASA-e

SKRIVENA POVIJEST

NASA-e

00,00 knISBN 978-953-14-0721-2

www.mozaik-knjiga.hr

9 7 8 9 5 3 1 4 0 7 2 1 2

TAJNA MISIJA

SKR

IVEN

A P

OV

IJES

T N

ASA

-e

RICHARD C. HOAGLAND I MIKE BARA

Slobodnozidarska zastava koju vidite na naslovnici ove knjige vlasništvo je slobodnog

zidara 32 stupnja Buzza Aldrina i poslije je ceremonijalno predstavljena u sjedištu

slobodnozidarskog reda Škotskog obreda, u Washingotnu D.C.

Tajna misija_COVER.indd 1 9.3.2010 13:10:31

Tajna misija.indd 4 22.3.2010 12:03:24

Richard C. Hoagland • Michael Bara

TAJNA mISIJA


Dark mission

The Secret History of the National Aeronautics and Space Administration

© 2007 by Richard C. Hoagland and Mike Bara

© za hrvatsko izdanje Mozaik knjiga, Zagreb, 2010.

Za nakladnika Alen Bodor

Urednica Lidija Zozoli

S engleskoga preveo Zvonko Pavić

Lektorica Saša Vagner Perić

Korektorica Daniele Weinert

Grafički urednik Ivica Jandrijević

Ilustracija na naslovnici Shutterstock

Tisak Denona d.o.o., Zagreb, ožujak 2010.

ISBN 978-953-14-0721-2

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 732025.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snima njem ili dru gačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.


Richard C. HoaglandMichael Bara

TAJNA MISIJA

Skrivena povijest Američke nacionalne administracije za

svemirska istraživanja, NASA-e


5

Sadržaj

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

Poglavlje prvoSpomenici na Marsu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24

Grad i druge anomalije na Cydoniji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29Matematička poruka? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .31Poruka Cydonije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37Fotografije prvog poglavlja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41

Poglavlje drugoHiperdimenzijska fizika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45

Pretjerana toplina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45Tajna povijest . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48Hiperprostor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52Teška ruka Olivera Heavisidea . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55Ponovno otkriće . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56Tesla, Bearden i DePalma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59Provjeriva teorija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63Kutni moment . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64Potvrda? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69Infracrvena varijabilnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70Kratkoročne varijacije u amplitudi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73Pulsari . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77Fotografije drugog poglavlja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89


Tajna misija

6

Sadržaj

Poglavlje trećeRazvoj političkih događaja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95

Program Mars Observer . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102Izvještaj instituta Brookings . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .116»Veliki plan« Johna F . Kennedyja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120Treći smjer teorija zavjere . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127Fotografija Mary Moorman . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .131Mig oka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132Fotografije trećeg poglavlja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136

Poglavlje četvrtoKristalni tornjevi Mjeseca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140

Državno sveučilište Ohio . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149Krhotina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150Toranj/Kocka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153Surveyor 6 – »Kupola u području Sinus Medii« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 158Ukert – »Los Angeles« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160Triesnecker – »Dvorac« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 164Ruska veza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169Zbirka Kena Johnstona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172Izlazak Zemlje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 193Mišljenje znanstvenika i konferencija za medije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197Da, Virginia, doista smo išli na Mjesec . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 201Zlatno runo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 203Fotografije četvrtog poglavlja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 208

Poglavlje petoZavjera se otkriva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 228

Izida, Oziris, Horus i Set . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231Kako gore, tako dolje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 232Baza tišine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 235Suprotni argumenti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 250Okultni svemirski program . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 252Rane godine: 1930-1960 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 256


Tajna misija Sadržaj

7

Raketni programi na Tehničkom fakultetu u Kaliforniji, 1930-ih . . . . . . 259Njemački raketni program . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 267Rođenje NASA-e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 273Mars Pathfinder . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 286Sustav obrednih poravnanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 293Fotografije petog poglavlja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 297

Poglavlje šestoNove slike područja Cydonia — Mars Global Surveyor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .315

Posuda s pijeskom i igre oko nje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .319Draga, smanjio sam Lice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 323Razotkrivanje »crteža iz posude s pijeskom« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 326Reakcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 328Konačna fotografija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 334Fotografije šestog poglavlja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 335

Poglavlje sedmoOko za oko . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 339

Slova s Marsa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 342Oh moj Bože! Ubili su MARCI! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 343Stakleni tuneli Barsooma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 353Oko za oko . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 355Fotografije sedmog poglavlja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 358

Poglavlje osmoPovjerenstvo za izvanzemaljce i Lice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 362

Povjerenstvo za izvanzemaljce i Lice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 365Kako iz loše slike napraviti predstavu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 371Da, Virginia, to je doista »fotografija iz posude s pijeskom« . . . . . . . . . . . 378Fotografije osmog poglavlja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 387

Poglavlje deveto2001. Odiseja na Marsu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 390

Za njih – bio je to jedan »sasvim novi Mars« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 395


Tajna misija

8

Sanjaju li geolozi vjetrom oblikovane ovce? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 410Fotografije devetog poglavlja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 418

Poglavlje desetoMars se zagrijava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 422

Rastezanje istine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 443Noć i grad . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 449Caltech . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 458Fotografije desetog poglavlja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 462

Poglavlje jedanaestoNASA u svojim pravim bojama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 466

Prave boje NASA-e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 472Duh i prilika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 482Gdje su Titani spavali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 495Znakovi i čuda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 503Fotografije jedanaestog poglavlja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41

Poglavlje dvanaestoGdje su Titani spavali... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .511

Drugi izlazak – »Dolina iznenađenja« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .514Datina glava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 520Zemlja divova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 524Ares i Orion . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 526Fotografije dvanaestog poglavlja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 530

Epilog . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 540Nekoliko »nedovršenih poslova« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 541Fotografije epiloga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 562

Bilješke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 574Zahvale . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 581O autorima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 583


Tajna misija

9

Uvod

NASA kakvu poznajemo već pola stoljeća obična je laž . Moje je ime Richard C . Hoagland i, kao što piše u kratkom biografskom sa-

žetku, bio sam doista NASA-in savjetnik u Centru za svemirske letove Goddard, u doba nakon Apollo misija, te znanstveni savjetnik novinaru i televizijskom voditelju Walteru Cronkiteu i televizijskoj kući CBS News, njihovu odjelu za po-sebne događaje . Pomagao sam CBS-u u izradi emisija o NASA-inim misijama na Mjesec i Mars, tijekom trajanja programa Apollo . Trenutačno vodim nezavisnu istraživačku skupinu, nazvanu Enterprise Mission . Cilj je te skupine ustanoviti koliko je NASA, od svega onoga što je otkrila u Sunčevu sustavu tijekom pede-set godina istraživanja, zatajila i kako je te informacije učinila nedostupnima američkom narodu .

Moj prijatelj i kolega Mike Bara i ja pokušat ćemo na sljedećih nekoliko stotina stranica učiniti nemoguće: pokušat ćemo opisati i zatim pažljivo dokumentirati sve što se događalo u NASA-i kad je riječ o tim zatajenim podacima i informa-cijama . To neće biti lak posao . Većina je Amerikanaca još sklona NASA-u gle-dati u pozitivnom svjetlu – čak i nakon nesreća koje su se dogodile Challengeru i Columbiji i nakon spoznaja o nizu drugih »nestalih« svemirskih brodova . U svijesti Amerikanaca NASA je, kad je u pitanju kredibilitet i povjerenje javnosti, u rangu Majke Tereze . Razlog tome je, uglavnom, što većina prosječnih Amerika-naca (da sad ne kažemo ništa o medijima) jednostavno ne može shvatiti zašto bi NASA, kao isključivo znanstvena ustanova, uopće lagala . NASA je, naposljetku,


Tajna misija

10

Uvod

iznjedrila naše posljednje prave heroje, astronaute . Doista, što se može skrivati u podacima o Mjesečevu kamenju, kraterima i svemirskom zračenju?

Ako smo mi u pravu – mnogo toga . Čak i nagovještaj da NASA, ili rečeno preciznije, njezino vodstvo, tijekom ci-

jeloga svog postojanja koje sada traje više od pedeset godina, provodi neki tajni plan, suočava se, u najbolju ruku, s nevjericom . Većina od gotovo osamnaest tisu-ća zaposlenih ljudi u NASA-i je, kako je pokazala i naša analiza, potpuno nevina kad su u pitanju nepodopštine nekolicine onih koje ćemo opisati .

Kako biste uopće mogli shvatiti iznimnost predmeta koji predstavljamo u ovoj knjizi, kako biste mogli u cijelosti procijeniti što je NASA potpuno svjesno, namjer-no i metodično zatajivala od američkog naroda i svijeta svih ovih godina, morate početi od burnog doba u kojem je ta agencija nastala . To se posebno tiče njezinih izvorišta u sve opasnijem geopolitičkom okružju koje je Amerikancima namet-nuto u samim počecima Drugoga svjetskog rata . Državna ustanova poznata kao NASA dio je izvršne vlasti – skupine američkih agencija koje su odgovorne isklju-čivo predsjedniku . NASA je utemeljena Zakonom o nacionalnoj aeronautici i sve-miru iz 1958 . g . »NASA je civilna agencija koja se bavi aeronautičkim i svemirskim djelatnostima pod pokroviteljstvom Sjedinjenih Država« . [naglasak je autorov] .¹

Suprotno općoj predodžbi medija i javnosti o NASA-i kao strogo civilnoj, otvo-renoj, znanstvenoj ustanovi, ta je agencija zakonski utemeljena kao odsjek koji se nalazi pod izravnim nadzorom Ministarstva obrane s posebnom zadaćom da se brine o nacionalnoj sigurnosti usred hladnog rata u kojem su se tada našle Sje-dinjene Države, natječući se s najvećim geopolitičkim suparnikom, Sovjetskim Savezom . To se jasno vidi iz izvorne NASA-ine povelje:

Članak 305 . . . (i) (Nacionalna, aeronautička i svemirska) administracija treba biti shvaćena kao obrambena agencija Sjedinjenih Država čija svrha je definira-na u Poglavlju 17, stavak 35 Zakona Sjedinjenih Država . . . . [naglasak je autorov] .

U jednom drugom članku² tog istog zakona, te rijetko raspravljane obrambene odgovornosti opisane su još očitije i još više nagrđuju javnu predodžbu o NASA-i kao strogo civilnoj, znanstvenoj agenciji:

Članak 205 . . . (d) (NASA-ine) informacije koje se zbog razloga nacionalne sigur-nosti proglase tajnama trebaju biti uključene u bilo koji izvještaj koji se izrađuje na temelju ovog članka (Zakona) . .« . [naglasak je autorov] .


Tajna misija Uvod

11

Zbog svih ovih i drugih sigurnosnih ograničenja,³ uključenih u Zakon, sve ono što Kongres, mediji i američki porezni obveznici mogu saznati o NASA-inim ak-tivnostima – a to uključuje neretuširane fotografije i podatke o tome što se doista nalazi na Mjesecu, Marsu ili bilo gdje drugdje u Sunčevu sustavu – potpuno ovisi o tome što je predsjednik Sjedinjenih Država (i/ili njegovi zakonski surogati u Ministarstvu obrane i »obavještajnoj zajednici«) već definirao kao tajni podatak . To je upravo suprotno svemu onome u što su nas uvjeravali o NASA-i, tijekom njezine cjelokupne pedesetogodišnje povijesti .

Nakon što je Agencija utemeljena, još prije negoli se tinta osušila na Zakonu kojim je formirana, (a u kojem, između ostalih detaljno opisanih ciljeva, nazva-nih »uspostava opsežnih istraživanja o potencijalnim dobrobitima koje se mogu steći, mogućnostima i problemima koji uključuju korištenje aeronautičkim i sve-mirskim aktivnostima za mirnodopske i znanstvene svrhe«) NASA je financi-rala formalnu »studiju o budućnosti« o projiciranim učincima njezinih mnogih planiranih (uključivo i tajnih) aktivnosti na američko društvo .

To istraživanje izvedeno je kao formalni ugovor između NASA-e i Instituta Brookings – dobro poznatoga trusta mozgova smještenoga u glavnom gradu Sje-dinjenih Država, Washingtonu . Studija je objavljena 1959 . i službeno je nazvana »Predložena istraživanja o implikacijama mirnodopskih svemirskih aktivnosti na ljudske djelatnosti« . 4 Rezultati tog interdisciplinarnog istraživanja službeno su predani administratoru NASA-e potkraj 1960 . g ., a Kongres ih je vidio u travnju 1961 . godine, nekoliko mjeseci nakon izbora predsjednika Kennedyja . Neobično područje kojim se taj izvještaj bavio – kojega je lako previdjeti u beskonačnoj ko-ličini statističkih i analitičkih podataka – bila je tiho naznačena procjena kako će NASA gotovo sigurno otkriti inteligentni, izvanzemaljski život .5

»Iako se bliski susret s time (izvanzemaljskim životom) neće dogoditi tijekom sljedećih dvadeset godina (osim ako je njihova tehnologija toliko naprednija od naše da im omogućuje da posjete Zemlju), objekti i predmeti koje su tijekom vre-mena te životne forme ostavile za sobom moći će se pronaći putem naših (NASA-inih) svemirskih aktivnosti na Mjesecu, Marsu ili Veneri« .

Taj mali, potiho ubačeni ulomak izvještaja Instituta Brookings čini dokumen-tirani temelj za naš slučaj i na mnogo razina otkriva kako NASA »za koju ste mi-slili da je poznajete« zapravo uopće ne postoji te da je NASA namjerno zatajivala


Tajna misija

12

Uvod

neka od svojih najvažnijih otkrića zbog razloga »nacionalne sigurnosti« . Institut Brookings službeno je potvrdio očekivanja koja kažu kako će NASA letjeti do najbližih planeta u Sunčevu sustavu i da će biti fizički u mogućnosti, prvi put u povijesti, suočiti se s »izvanzemaljcima« ravno u njihovu dvorištu .

Je li itko od skeptika znao za postojanje tih službenih dokumenata, prije no što smo ih mi objavili 1996 . g .? Kao što ćete vidjeti iz dokumentacije koju ćemo predočiti poslije u ovoj knjizi, počevši sredinom šezdesetih godina prošlog stolje-ća, niz NASA-inih letova bez ljudske posade doveo je do otkrića izvanzemaljskih objekata i predmeta – no nikad im nije palo na pamet da nam to kažu!

NASA će tim najranijim robotičkim sondama, koje je slala na Mjesec, uspjeti otkriti i potvrditi, a zatim i zatajiti, postojanje fantastičnih ostataka neke izvan-redno stare tehnološke civilizacije koja se protezala čitavim Sunčevim sustavom, točno kako je izvještaj Instituta Brookings i predvidio . Četiri godine nakon toga program Apollo zaživjet će u svojoj punoj snazi i astronauti će moći osobno po-svjedočiti i opsežno dokumentirati, s desecima tisuća vrlo kvalitetnih fotografija snimljenih iz orbite i s površine, postojanje niza izvanrednih »staklenih« objekata na Mjesecu! Posade Apollo svemirskih brodova na Zemlju će s Mjeseca donijeti


Tajna misija Uvod

13

ne samo kamenje nego i uzorke prastarih tehnologija koje su pronašli – kojima će se koristiti u vrlo tajnim projektima »inverznog inženjerstva« .

Na slici lijevo nalazi se samo jedan primjer jedne od tih prastarih, staklenih Mjesečevih ruševina koje je osobno fotografirao astronaut iz misija Apollo . Snim-ka je bila skrivena više od 30 godina u privatnom arhivu jednog od bivših NA-SA-inih zaposlenika . Kasnije u ovoj knjizi iznijet ćemo mnogo više pojedinosti o astronautskim opažanjima tih povijesnih Mjesečevih ruševina . To ćemo pot-krijepiti i sa dodatnim, necenzuriranim Apollovim fotografijama tih prostranih struktura i fotografijama predmeta koje su astronauti donijeli na Zemlju . Prezen-tirat ćemo to i analizirati do sitnih pojedinosti . Skeptik bi se sada mogao upitati, kako možemo prezentirati prave, službene NASA-ine fotografije o navedenim izvanzemaljskim ruševinama i tehnologijama ako ih je ta agencija u posljednjih četrdeset godina tako zdušno skrivala?

Odgovor na to pitanje jest da su se, dvije generacije poslije, fotografije kao što je ova koja prikazuje jednu prastaru strukturu na Mjesecu koja se proteže viso-ko iznad glave astronauta, kao i fotografije ključnih izvanzemaljskih predmeta koji su doneseni na Zemlju – počele odjednom pojavljivati na internetu, čak i na službenim NASA-inim stranicama .

Mala skupina lojalnih NASA-inih zaposlenika bila je svjedokom svih tih do-gađaja i odlučila, u interesu nacionalne sigurnosti, zatajiti ih . Neki od tih zapo-slenika su, čini se, napokon »ugledali svjetlo« – drugim riječima, shvatili su kako je ta kontinuirana varka, bez obzira kojim se legalnim ili sigurnosnim razlozima opravdavala, zapravo protuustavna . Zbog tih pravih NASA-inih junaka, prava povijest svemirskog doba može konačno ponovno i službeno početi .

Prema analizama koje smo predstavili u ovoj knjizi ustanovili smo kako je cje-lokupni NASA-in program istraživanja Mjeseca – koji je kulminirao vrlo uspješ-nim programom Apollo – od samoga početka pomno oblikovan kao program »otkrivanja izvanzemaljaca« a tome je uslijedio i program prikupljanja izvanze-maljskih predmeta .

Ponavljamo, sve je to začeto u Institutu Brookings . Danas vjerujemo kako su tim izvještajem predsjednika Kennedyja, koji je u početku mandata bio »potpu-no nezainteresiran za svemir«,6 potiho nagovorili na povijesnu odluku o »putu čovjeka na Mjesec i natrag na Zemlju, još u ovom desetljeću« što je on izjavio u


Tajna misija

14

Uvod

svibnju 1961 . g . Široko je rasprostranjeno vjerovanje, bilo tada, a i danas je, kako je upravo Kennedy pokrenuo osvajanje Mjeseca u svrhu pokazivanja nadmoći američkog društvenog sustava, kao boljeg od sovjetskog komunizma .

U govoru u Ujedinjenim narodima, održanu 20 . rujna 1963 ., predsjednik Kennedy je nenadano, nakon samo dvije godine trajanja svemirske »utrke« javno po-zvao Sovjete 7 na suradnju u »zajedničkoj američko-sovjetskoj ekspediciji na Mjesec« .

Ako je postojao »tajni plan« za Apollo, taj bi potez pokazao kako glavni cilj nije bio pobijediti Sovjetski Savez, nego potajno pronaći ostatke nevjerojatno napred-ne izvanzemaljske tehnologije koja na Mjesecu čeka već eonima . . . Amerikanci bi tada tu tehnologiju podijelili sa Sovjetima! Ono što taj nenadani Kennedyjev potez čini još zanimljivijim jest činjenica da je samo dva mjeseca nakon te izjave dane u Ujedinjenim narodima predsjednik ubijen .

Nadahnuti arhitekti kontinuirane zavjere, ljudi s Instituta Brookings i NASA-e, djelomično su isti oni ljudi za koje su nam govorili kako ih trebamo obožava-ti kao neke od vodećih pionira naše tehnološke ere . Njihova imena sinonim su američkih postignuća u znanosti o svemiru i raketnom inženjeringu . U mno-gim slučajevima, to su ljudi s tajnovitom prošlošću – Nijemci, Egipćani, Englezi i Amerikanci, ljudi koji čine samu elitu racionalnoga mišljenja i konvencionalne mudrosti . Koliko o tome danas možemo tvrditi, ti doslovno »elitni elementi« unutar same NASA-e dijele se u tri glavne skupine . Za svrhu ove knjige te ćemo skupine nazivati Čarobnjaci, Masoni i Nacisti . Zasebno ćemo se pozabaviti sva-kom od tih skupina .

Svaku od tih »sekti« čine manje poznati igrači i svaku predvodi neki od ista-knutih pojedinaca . Svaka od skupina na svoj je način obilježila naš svemirski program, u njega neizbrisivo učitavši svoje ciljeve, no tako da možemo pratiti što su zapravo radili . Svakom od tih skupina, bitno je naglasiti, prevladava neko od tajnih ili »okultnih« učenja koja se prije mogu povezati s nekom od antičkih religija i misticizmom nego s racionalnom znanošću i hladnim empirizmom koje su ti ljudi promovirali u javnosti kao prevladavajuću NASA-inu mantru .

Koristeći se komercijalno dostupnim astronomskim softverom, poput jednog od programa s čitavim nizom inačica, »Red Shift« [koji se koristi uobičajenim efemeridama (tablicama položaja planeta i drugih nebeskih tijela) NASA-inog Jet Propulsion laboratorija (JPL) kao svojom bazom podataka] – možemo ustanoviti


Tajna misija Uvod

15

obrasce ponašanja tih skupina unutar Svemirske agencije koji nas upućuju na neke doista neobjašnjive pa i egzotične činjenice: NASA je, interno, razvila neo-bičnu opsesiju prema tri »boga« i »božice« za koje znamo tisućljećima izravno iz starog Egipta – Izidi, Ozirisu i Horusu .

Ta ista tri staroegipatska božanstva ključ su razumijevanja povijesti Masona . Njihovu mitsku priču dokumentirali su brojni egiptolozi i pisci, među kojima su i Christopher Knight i Robert Lomas, autori knjige The Hiram Key (Hiramov ključ, imamo je i u hrvatskom prijevodu) . Kao što ćemo pokazati, to je ista ona mitologija koja se nalazi u samoj srži vrijednosnih sustava NASA-inih Čarobnjaka i Nacista . Taj obredni staroegipatski simbolizam, potajno prakticiran u NASA-i tijekom proteklih pet desetljeća, u javnosti se pokazuje tek ponavljanjem sličnih simbola u dizajnu amblema NASA-inih misija .

Primjerice, ako pogledate službeni simbol programa Apollo (ispod) naoružani našim uvidom u bizarnu sklonost NASA-e svemu »egipatskom«, postaje očito da oznaka »A« (za Apollo) zapravo označava Asara – što je staroegipatski naziv za Ozirisa . Uspješno dešifriranje skrivenog staroegipatskog značenja u simbolima Apolla potvrđeno je i dodatno jer je Asar/Oziris ništa drugo doli poznato zvi-ježđe koje su stari Grci nazivali Orion – koje je, naravno, prikazano i na samom amblemu, u pozadini .

Ako mislite da je takav ritualni simbolizam neka vrsta privremenoga povije-snog zastranjenja, koje se dogodilo samo u programu Apollo i tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća – razmislite ponovno . Kad je NASA nedavno birala dizajn


Tajna misija

16

Uvod

za svoj novi CEV (Crew Exploration Vehicle, poslije nazvan i Orion), svemirski brod koji će, pretpostavlja se, zamijeniti Shuttle i Amerikance ponovno odnijeti do Mjeseca, pogledajte kakve su zanimljive simbole izabrali .

Kasnije u knjizi predstavit ćemo vam dokumentiranu povijest svih tih neo-bjašnjivih »tajnih društava« unutar NASA-e i sve njihove manipulacije – ne samo ono što se tiče zaposlenika te agencije, nego i kako su utjecali na njezinu politi-ku – što, zapravo, seže od samoga početka, od uredbe Kongresa o osnivanju, sa svom tom neobjašnjivom usredotočenošću na sve staroegipatsko .

Isto tako, istražit ćemo smisao obreda koji se stalno ponavljaju i identificirati ključne osobe koje su ih potiho ustanovile . Poslije ćete više pročitati i o brojnim dokazima korupcije koja prožima sve strukture Agencije, o uzurpacijama zakona i sitničavu rivalitetu unutar same NASA-e . Jednom riječju, svemu onome što je tim iracionalnim religioznim praksama i omogućilo dugo i nesmanjeno trajanje .

Nelagodnih dokaza o tome kako NASA nije dobrohotna civilna znanstvena in-stitucija, kako nam se predstavlja, već nešto sasvim drugo, danas ima mnoštvo .

U godinama nakon ubojstva Kennedyja, kad je program Apollo postao stvar-nost, izvedeno je samo devet uspješnih letova na Mjesec . U samo šest misija uspje-lo je i slijetanje na Mjesec . Tada je s Mjeseca donesen i znatan broj predmeta, a sam program Apollo iznenadno je prekinut s misijom Apollo 17 . U našem mo-delu, iznenadan prekid američkih uspješnih svemirskih letova na Mjesec nije se dogodio zato što je to Kongres prestao financirati, nego zato što se uspjelo ostva-riti tajnu misiju programa . Ostvarenje toga tajnog plana ujedno je i glavni razlog zašto se nitko nije približio Mjesečevoj površini više od trideset godina .

Zbog svega toga nenadana je najava predsjednika George Busha, 14 . siječnja 2004 . g . u samom sjedištu agencije, o pokretanju novog NASA-ina programa koji Amerikance »treba vratiti na Mjesec do 2020« . još intrigantnija . Što to američka administracija danas, trideset godina nakon ukidanja programa Apollo, zna o stvarima koje nas čekaju na Mjesecu? Je li ta spoznaja razlog zbog kojega je Bushe-va administracija pokrenula novi program u Apollovu stilu, samo znatno ambi-ciozniji, kako je to izjavio novi upravitelj NASA-e Mike Grifin, kojega je Bush i postavio na to mjesto kako bi predvodio program povratka na Mjesec?

Je li NASA-in interes za povratak na Mjesec, u najkraćem mogućem roku ko-ji bude izvediv na temelju postojećega proračuna, zapravo potaknut činjenicom


Tajna misija Uvod

17

da će do Mjeseca stići i svemirski brodovi drugih zemalja? Zemalja koje su ne-davno, neovisno jedna o drugoj, objavile planove osvajanja Mjeseca, kao što su Kina, Indija, Japan i Rusija, pa čak i Svemirska agencija Europske Unije? Jesmo li svjedoci druge utrke u svemirskim istraživanjima? Utrke koja se neće svesti na puku propagandu, nego će to biti mnogo važnija utrka, u kojoj će sudjelovati više igrača . Utrka do znanstvenih tajni koje se nalaze u strukturama koje je Apo-llo program otkrio na Mjesecu, do tajni koje će onomu tko ih uspješno dešifrira omogućiti razvoj tehnologije putem koje će moći ostvariti potpunu prevlast nad cijelim planetom?

Samo nekoliko godina nakon početka programa Apollo na Marsu su uočene još zanimljivije ruševine . To je počelo sa snimkama i drugim podacima koje je NASA dobila sa svog prvog orbitera, automatske letjelice Mariner 9, koja je do Marsa stigla potkraj 1971 . godine . Ti prvi robotički izvještaji, koji su pokazali kako se i na Marsu nalaze neke »anomalije«, doveli su do opširnijih istraživanja pet godina kasnije, kad su prvi orbiteri i letjelice iz programa Viking došle do Marsa . Kao što smo već najavili, pojedinosti o tim izvještajima i otkrićima, za-jedno s dokumentacijom, bit će opisani kasnije u ovoj knjizi . Ono što je tu važno, i dijametralno suprotno svim vrijednostima koje su se proklamirale medijima i javnosti (transparentnost, otvorenost znanstvenih istraživanja, sloboda objavlji-vanja rezultata, itd .) – NASA je tiho i metodično skrivala najnevjerojatnija čuda koja je pronašla . Mnogi od sociologa i antropologa koji su savjetovali NASA-u (poput dr . Margaret Meade, s kojom sam imao čast raditi kasnije u planetariju Hayden u New Yorku), kao i ljudi iz Instituta Brookings, od samih su početaka službeno upozoravali NASA-u na opasnosti objavljivanja činjenice postojanja do-brohotnih izvanzemaljaca ili njihovih ruševnih ostataka te na štete koje bi mogle nastati u društveno represivnu i religijom snažno prožetu okružju koje je vladalo na Zemlji u drugoj polovici pedesetih godina prošlog stoljeća .8 Sa svim slikama koje je s Mjeseca poslao prvi Lunar Orbiter, sve je – postojanje ruševina, njihova nevjerojatna veličina, prisutnost na nekoliko planeta u Sunčevu sustavu i činje-nica da su graditelji tih objekata nestali – odjednom postalo odveć stvarno .

Postojala je snažna civilizacija koja se prostirala cijelim Sunčevim sustavom . Onda je jednostavno nestala, da bi ponovno bila otkrivena putem NASA-inih prvih primitivnih svemirskih sondi . Civilizacija koja je, kako će se ustanoviti


Tajna misija

18

Uvod

poslije, zbrisana nizom nevjerojatno velikih katastrofa koje su se događale di-ljem Sunčeva sustava .9 Najneugodnija stvar koju su ljudi iz »Brookingsa« uputili zakonodavcima, i to još prije no što su navedena fantastična otkrića bila potvr-đena, bilo je autoritativno, tankom koprenom skriveno upozorenje o tome što se može dogoditi našoj civilizaciji ako NASA-ina »ET-predviđanja« iz 1950-ih budu potvrđena .

»U antropološkim podacima nalaze se primjeri mnogih društava, sigurnih u svoje mjesto u svemiru, koja su se dezintegrirala kad su se morala suočiti s novim, njima dotad nepoznatim društvima koja se zalažu za drukčije ideje i drukčije načine življenja . Društva koja su takvo iskustvo ipak preživjela u tome su uspjela plativši cijenu promjene vlastitih vrijednosti, stajališta i ponašanja . .« . Doslovna dezintegracija društva može se dogoditi već samom spoznajom koja kaže kako »nismo sami u svemiru .10« Rasprave o posljedicama tako važna otkri-ća, koje su se vodile u Institutu Brookings, obuhvaćale su i važan problem druge razine . Što učiniti ako Agencija, u nekom trenutku u budućnosti, doista izvede takvo monumentalno otkriće koje će promijeniti svijet i potvrditi postojanje izvanzemaljaca u susjedstvu? Ili čak ako se otkriju samo neke njihove ruševine ili ostaci? U razgovorima koji su se o tome vodili u NASA-i, prije no što se po-tvrdilo postojanje bliske izvanzemaljske civilizacije, ozbiljno su se razmatrale i neke drakonske mjere:

»Istraživanja mogu pomoći u pripremi susreta s izvanzemaljcima i u prila-godbi na posljedice takva otkrića . Pitanja na koja će neki željeti znati odgovore i koja moraju biti uključena u istraživanja jesu ova: Na koji se način ta informacija i pod kojim okolnostima može objaviti ili zatajiti javnosti, i s kojim posljedica-ma? Što će biti uloga znanstvenika koji će do tog otkrića doći i drugih donositelja odluka u objavljivanju činjenice otkrića?« Nakon iskustva s političkim previ-ranjima i ushićenjem javnosti koje je izazvalo prvo spuštanje na Mjesec, Bijela kuća i NASA dramatično su izmijenile smjer američkoga svemirskog progra-ma – pod izgovorom da za to više ne postoji javni interes te da država to više ne može financirati .

NASA se brzo prestala pretvarati da će nastaviti program Apollo podizanjem stalnih baza na Mjesecu te je stalno odgađala sve rasprave i planove o letu na Mars . Umjesto toga, pod danas dokazano lažnom pretpostavkom kako se prvo


Tajna misija Uvod

19

mora razviti ekonomičan, pouzdan i više puta uporabiv sustav svemirskog tran-sporta te vrhunski svemirski istraživački laboratorij na kojem će se budući sve-mirski brodovi moći opskrbljivati – Shuttle i Svemirska postaja – NASA je tije-kom ranih sedamdesetih godina prošloga stoljeća surađivala s Bijelom kućom u donošenju niza sudbonosnih odluka koje će američke astronaute osuditi na desetljeća kruženja oko Zemlje, dok će Mjesec – sa svim svojim zapanjujućim izvanzemaljskim ruševinama i sačuvanim ostacima čudesne tehnologije – samo 350 tisuća kilometara dalje stajati potpuno zanemaren . 11

Na programu televizijske kuće Fox 15 . veljače 2001 . prikazana je snažno re-klamirana emisija naslovljena: Conspiracy Theory: Did We Land On the Moon? (Teorija zavjere: jesmo li se spustili na Mjesec?). S tom emisijom televizija Fox udarila je na najslabiju kariku u nizu četrdesetogodišnjega zatajivanja podataka – na tezu da je let ne Mjesec bio obična prijevara . Mi tvrdimo kako je ta »Mjese-čeva prijevara« pomno konstruirana kao elegantan uradak profesionalnih de-zinformatora – bio je to očajnički pokušaj skretanja pozornosti s prave zavjere o kojoj mi ovdje iznosimo dokumente, a koja se počela ozbiljno razmrsivati po-četkom 1996 . Mogu osobno potvrditi da sam prisustvovao začetku »Mjesečeve prijevare«, mnogo, mnogo prije posebne emisije televizije Fox iz 2001 . Počelo je još 1969 . u samom središtu NASA-e!

Sve se događalo tijekom nezaboravnog Apollova ljeta i epskog putovanja Neila Armstronga i Buzza Aldrina na Mjesec u čudesnom srpnju 1969 ., kad je Apollo 11 sletio na Mjesec . Bio sam, već mjesecima prije, duboko uključen u sve aspek-te emisije koju smo radili za televiziju CBS, kao službeni savjetnik za znanost u Odjelu za posebne vijesti i za glavnog dopisnika Waltera Cronkitea .

Tražio sam da me pošalju u Downey, Kalifornija, u sjedište glavnog dobav-ljača opreme za zapovjedni i servisni modul Apolla 11, tvrtku North American Rockwell . Bio sam tamo kako bih osobno nadgledao konstrukciju scenografije i pripremu specijalnih efekata koji će se koristiti u mom omiljenom projektu u okviru našeg stalnog praćenja događaja za televiziju CBS, koji smo nazvali Dan spuštanja na Mjesec – šetnja Sunčevim sustavom . Tehničari tvrtke North Ame-rican sve su to napravili za mene i televiziju CBS u golemom starom hangaru za zrakoplove . Tu je, prema mom prijedlogu, bio sagrađen minijaturni Sunčev sustav koji je Walteru Cronkiteu trebao poslužiti kao ilustracija za intervjue koje


Tajna misija

20

Uvod

će obavljati s glavnim inženjerima, voditeljima projekata i drugim »posebnim go-stima« koji su sudjelovali u izgradnji svemirskih brodova Apollo, u tvrtki North American ili su imali neko posebno znanje iz povijesti ili o svemiru – kako bi svojim komentarima naglasili povijesno značenje leta Apolla 11 .

Jedan od velikana, za kojega sam bio posebno ponosan što sam ga uspio do-vesti pred kamere kako bi razgovarao s Walterom Cronkiteom u New Yorku o događajima te povijesne noći, bio je i Robert A . Heinlein, bard američke znan-stvene fantastike . Desetljećima prije tog događaja Robert je napisao scenarij za film Destination Moon (Odredište Mjesec), jedan od prvih filmskih prikaza leta na Mjesec koji je tehnički točno prikazao ono što se sad odvijalo uživo na tele-viziji, pred milijardu ljudi diljem planeta Zemlje . Kao uspješan pisac pionirske serije priča i romana »djetinjaste« znanstvene fantastike, Heinlein je cijeloj gene-raciji budućih NASA-inih znanstvenika i inženjera prenio inženjerske koncepte na kojima se temelji realistično putovanje svemirom . Može se reći kako je Robert Heinlein, gotovo sam samcat, »nadahnuo tim« cijeloga svemirskog programa . Moram priznati, osjetio sam određeno samozadovoljstvo te noći gledajući Bo-ba Heinleina kako prolazi »Sunčevim sustavom« i predviđa, govoreći Walteru i doslovno cijelom svijetu putem satelita, kako će taj trenutak te noći 20 . srpnja 1969 . biti poznat »kao početak prave povijesti čovječanstva« .

Nakon opojnih događaja koji su se zbili u ta nezaboravna 32 sata – od slijeta-nja, jezovite, sablasnim televizijskim snimkama prikazane šetnje astronauta po površini »uživo s Mjeseca« i nekoliko sati poslije nakon što se posada malo od-morila, nakon uspješna polijetanja Eaglea, Mjesečeva modula te njegova spajanja sa zapovjednim modulom, Columbiom u orbiti oko Mjeseca – CBS je prebacio naš tim nešto niže niz ulicu, do zgrada JPL-a (Jet Propulsion Laboratory), u Pa-sadeni, gdje smo trebali pratiti ostatak leta . U JPL smo stigli odmah nakon što su se tri astronauta Apolla 11 vratili doma na Zemlju, »pljusnuvši« u južni Pacifik, tri dana poslije . Razlog za to bio je to što je NASA tijekom trajanja epskog puto-vanja Apolla 11 imala još jedan posao koji je morala istodobno odraditi – prelet broda Mariner pokraj Marsa, drugi put u povijesti te agencije . Kako je televizija CBS u Kaliforniji imala samo jednu specijalnu ekipu koja je pratila sve NASA-ine svemirske aktivnosti na Zapadnoj obali, tako je i taj posao morala odraditi naša mala skupina u Los Angelesu, koja se sastojala od producenta, dopisnika,


Tajna misija Uvod

21

nekoliko snimatelja, možda nekoliko tehničara, šminkerice i mene . Morali smo pratiti Apollo 11, koji se sad prenosio iz Von Karman auditorija u laboratoriju JPL i Mariner, drugu NASA-inu misiju na Mars bez ljudske posade .

Mariner 6 na svome krstarenju je prošao pokraj Marsa 31 . srpnja, snimajući televizijske snimke, provodeći spektralna skeniranja, izvodeći daljinska atmos-ferska mjerenja i druge zadaće . To se događalo samo deset dana nakon što je Co-lumbia napustila orbitu oko Mjeseca i krenula prema Tihom oceanu .

Naš dolazak u JPL, poslijepodne 22 . srpnja, i pripreme za taj Marinerov pre-let, bile su čudesne stvari za tada 23-godišnjeg znanstvenog savjetnika televizij-ske mreže . Bilo je to prvi put da sam »osobno« pratio svemirsku misiju uživo . Okolnosti tog mog prvog praćenja preleta nekog svemirskog broda uživo u JPL-u neizbrisivo su utisnute u moj mozak, ako ni zbog čega drugog, a ono zbog toga jer se tada dogodio i moj prvi nastup pred kamerama . Jednog jutra naš izvršni producent Bob Wussler odjednom je odlučio staviti mene pred kameru kako bih gledateljima televizije CBS objasnio pojedinosti predstojeće Marinerove misije! Kako bi itko mogao zaboraviti svoj prvi nastup na televiziji i, ni manje ni više, svoj prvi službeni komentar NASA-ine misije leta do Marsa? Života mi, ni danas se ne mogu sjetiti ni jedne riječi koju sam izrekao tog jutra . Sjećam se da sam mo-rao posuditi sportski sako i kravatu od člana ekipe kako bih izgledao pristojno u svom prvom nastupu pred televizijskim kamerama . I živo se sjećam neobična prizora koji se dogodio nekoliko dana ranije, odmah pri našem dolasku u JPL .

Vladao je kontrolirani nered . Bilo je gotovo tisuću reportera iz raznih novi-na, časopisa, televizija, tehničara, važnih osoba, a tu je bilo i najmanje pola za-poslenika JPL-a . Svi su se oni pokušavali registrirati i rezervirati mjesto u (re-lativno) malenom auditoriju Von Karman . To se ponavljalo svaki put kad bi se nešto izravno prenosilo iz JPL-a, počevši još od misije Explorera 1 što ga je tim sastavljen od vojnika i znanstvenika JPL-a smjestio u orbitu oko Zemlje jedne siječanjske noći 1958 . Tog toplog srpanjskog poslijepodneva, samo jedanaest godina poslije, činilo se kako svi sudjeluju u zbrci pokušavajući se istodobno re-gistrirati na prijemnom stolu u predvorju, namijenjenu samo novinarima, gra-beći materijal za tisak o misiji i pokušavajući osvojiti sjedalo u Auditoriju . U tom trenutku, dok sam lutao oko auditorija Von Karman nastojeći ustanoviti kamo su smjestili ekipu televizije CBS, zapazio sam nešto vrlo neobično . Čak je i mom


Tajna misija

22

Uvod

neizvježbanom oku ono što sam vidio izgledalo kao nešto čemu tamo nije mje-sto: čovjek, u trapericama i dugom svijetlom baloneru (bilo je tipično sunčano i vruće za L .A . u to doba godine – zašto bi netko u tim uvjetima nosio baloner?) . Taj čovjek, u velikom baloneru kakve su nosili kauboji u starim westernima, s tamnom kožnom torbom preko ramena, polako je i metodično stavljao »nešto« na svaki stolac auditorija Von Karman . Kako mi se približavao, odjednom sam zapazio da ga prati mnogo običnije odjeven predstavnik laboratorija JPL . On je bio bez kaputa, u bijeloj košulji s crnom kravatom . Ta druga osoba bila je, zapra-vo, ni više ni manje, nego prvi čovjek ureda za odnose s javnošću JPL-a Frank Bristow . Usred sveg tog komešanja zašto bi Bristow – ponavljam, glavni PR JPL-a, osobno pratio tog neobičnog čovjeka po auditoriju?

Tada, kao da ovo što se već dogodilo nije bilo dovoljno neobično, Bristow je počeo vući tipa u velikom baloneru van prema poprilično napučenoj sobi za novinare, koja se nalazila iza staklom odijeljena predvorja auditorija . Tamo, u uredu gdje su dopisnici svemirskog programa poput Waltera Sullivana (New York Times), Franka Pearlmana (San Francisco Chronicle), Julesa Bergmanna (ABC) i Billa Stouta (naš lokalni momak iz CBS-a) provodili najviše vremena i pisali svoje vijesti i članke nakon svake formalne konferencije za medije u Von Karmanu, Bristow je predstavio reporterima tog tipa u dugom baloneru . Zašto bi glavni čovjek zadužen za medije u JPL-u učinio tako nešto? Uskoro ću dobiti odgovor . Dok je Bristow sve pratio s odobravanjem, njegov gost je pristupio sva-kom novinaru i dao im primjerak onoga što je prije toga stavljao na sjedala . Kad sam otvorio tu omotnicu, nešto žuto i srebrnasto ispalo je na pločice na podu . Bila je to sjajna američka zastava, možda desetak centimetara duga, napravljena od aluminiziranog mylara (metalizirane plastike) . Unutra je još bilo nekoliko šapirografiranih stranica teksta, a kad sam ih počeo čitati – nisam mogao po-vjerovati svojim očima .

Datum na tim papirima bio je 22 . srpnja . 1969 . Tri astronauta s broda Apollo 11, Neil Armstrong, Buzz Aldrin i Mike Collins, od kojih su dvojica uspješno prošetala »po jebenom Mjesecu« i koji se još dva dana neće bućnuti u južni dio Tihog oceana, tada su bili tek na pola puta od Mora tišine i Zemlje, a netko tko je očito vrlo poznat u JPL-u svim pravim novinarima dijeli šapirografirane papire na kojima je pisalo kako je »NASA lažirala cijelo spuštanje Apolla 11 na Mjesec


Tajna misija Uvod

23

te da se sve što se vidjelo na televiziji dogodilo u pustinji u Nevadi!« Ako vam to nije dovoljno čudno, tu osobu je po auditoriju Von Karman pratio šef odnosa s javnošću JPL-a, osobno! Učinio sam isto ono što su učinili stariji novinari – bacio sam te dvije stranice u smeće i zakvačio sjajnu zastavicu za svoj blok . No, sjeme sumnje je posijano .

Kad se sad prisjetim svega, na temelju svega onoga što smo teškom mukom saznali o tome što se zapravo nalazi tamo gore u Sunčevu sustavu, i iskusivši na vlastitoj koži koliko daleko NASA može ići u čuvanju tajne, mogu složiti mo-zaik . To je bila službena operacija . Bristowljev posao bio je pobrinuti se da svi novinari koji su pratili NASA-u barem bace oko na papire koji su se dijelili tog poslijepodneva, zajedno sa sjajnom zastavicom koja treba poslužiti kao podsjet-nik o tome što je pisalo u pamfletu dugo nakon sama događaja . Prije ili kasnije, postotak onih koji su taj pamflet pročitali to poslijepodne u JPL-u i koji će ga u izvještajima ipak spomenuti barem kao neobičnu zanimljivost, jer im suhopar-no službeno priopćenje o misiji Apolla 11 nije bilo dovoljno, bit će sve veći . Na taj način, ta je priča postala mem (jedinica kulturne informacije, praksa ili ideja, koja se prenosi od uma do uma, verbalno ili ponavljanjem određenog čina) koji se prirodno reproducirao . Čini se da je podmetanjem tog memoranduma u JPL-u tog poslijepodneva NASA htjela potaknuti glasinu kojom će američku kulturu svjesno inficirati pričom kako je osvajanje Mjeseca prijevara!«

Je li to bio neki dugoročni »rezervni plan« koji treba poslužiti u nekom trenutku u budućnosti ukoliko se otkrije pravi razlog odlaska astronauta na Mjesec?

Fox, »poštena i uravnotežena televizijska postaja« ponovno je aktivirala taj mem tijekom 2001 . posebnom reportažom naslovljenom Jesmo li se spustili na Mjesec . Imali su za predložak, koji je samo čekao da ga netko dobro iskoristi, trideset godina staru »teoriju zavjere« savršeno upakiranu za sve one koji su ko-načno »prestali vjerovati« u NASA-u . Bilo je to službeno smišljeno »cijepljenje« koje je trebalo razviti imunitet protiv huškača koji će jednoga dana pred tim istim novinarima iznijeti niz nezgodnih službenih fotografija snimljenih tijekom ra-znih Apollo letova i koji će zapitati ključno pitanje: »Što je NASA doista našla na Mjesecu tijekom misija svemirskih brodova Apollo?!«

Čitajte dalje . . .


24

Spomenici na Marsu

Prvo poglavlje

Spomenici na Marsu

Jedna od glavnih poteškoća koju većina čitatelja ima kad su u pitanju predmeti izvanzemaljskog podrijetla je to što ta priča ne počinje na početku, onda kada su ti predmeti nastali, ili u sredini, kada su bili napušteni, već na samu kraju, kad smo ih mi pronašli . Moguće postojanje izvanzemaljskih ostataka nije bilo u svijesti većine ljudi sve do 25 . srpnja 1976 ., kad je znanstvenik NASA-ina labo-ratorija JPL, Toby Owen stavio povećalo na jednu fotografiju – broj 35A72, koju je poslala sonda Viking 1, i uzviknuo »Hej pogledajte ovo!« [Slika 1-1]

Nakon što je početno uzbuđenje splasnulo, nastalo zbog onog što je poslije postalo poznato kao »Lice na Marsu« NASA je održala konferenciju za medije na kojoj je taj objekt neupitno naglašen . Gerald Soffen, znanstvenik koji je radio na projektu Viking, obratio se okupljenim novinarima, među kojima je tada bio i Richard C . Hoagland, pokazao im fotografiju te rekao: »Zar nije zanimljivo što sve igra svjetla i sjene može napraviti? Kad smo pogledali sliku istog prostora na Marsu, napravljenu nekoliko sati kasnije, svega toga nije bilo . Bio je to tek trik, igra svjetlosti na površini« .12 Poslije je dokazano kako je posljednja rečenica te izjave bila bezočna laž . Ta neistina bila je ujedno i prva mrlja na do tad neokaljanoj re-putaciji američke nacionalne Agencije za istraživanje svemira . Premda je objava fotografije Lica već sljedećega dana dovela do velikog broja naslova u mnogim novinama diljem svijeta, nit jedan novinar, pa čak ni Richard C . Hoagland, tu priču nije shvatio ozbiljno . Svi su prihvatili službeno objašnjenje kako je kasnije


Spomenici na Marsu

25

snimljena fotografija istog područja pokazala da je bila riječ o igri svjetla i sjene, a ne o snimci stvarnog objekta sunčanoga dana na Marsu .

Ipak, čini se kako je fotografija Lica izazvala nemir u JPL laboratorijima . Mi-sija Viking sastojala se od četiri letjelice – dva landera (lander je dio svemirskog broda koji se spušta na površinu) i dva orbitera (orbiter je dio svemirskog broda koji ostaje letjeti u orbiti (tj . na putanji) oko planeta) koji su se zajedno naziva-li Viking 1 i Viking 2 . Landeri su se odvojili od orbitera i spustili na površinu planeta kako bi istraživali ima li na Marsu ičeg živog te kako bi snimili veći broj fotografija površine . Prvi Vikingov lander spustio se 20 . srpnja 1976 . godine u područje Marsa koje se zove Chryse Planitia te je od tog trenutka slao fotografiju za fotografijom s površine planeta natrag na Zemlju . Područje Cydonia bilo je odabrano kao mjesto spuštanja drugoga Vikingovoga landera, no nekoliko da-na nakon što je snimljena fotografija Lica, fotografija 35A72, počelo se ozbiljno raspravljati o promjeni mjesta spuštanja Vikinga 2 .

Cydonia (ili položaj B-1, koji se nalazi na 44,3 ° sjeverno i 10 ° zapadno) bila je odabrana kao prvo mjesto spuštanja Vikinga 2 jer je za pet do šest kilometara niža od ostale površine Marsa i zato što se nalazi na najjužnijoj točki do koje se proteže dio sjeverne polarne kape u zimskom razdoblju . Položaj B-1 imao je i tu prednost što se nalazi u istoj liniji s mjestom spuštanja landera Vikinga 1 pa je orbiter Vikinga 1 mogao primati podatke od drugoga landera dok je drugi or-biter kartografirao polove i druge dijelove Marsa, u nastavku misije . Premda se smatralo da je to mjesto gdje bi se mogla pronaći voda, Hal Masursky, vodeći znanstvenik projekta Viking, bio je zabrinut zbog geologije tog područja . Za-tražio je od Davida Scotta, koji je priredio geološke karte za misiju, da napravi i posebnu kartu rizičnosti područja B-1 . Nakon što je proučio tu kartu, Masursky je zaključio kako to »područje nije prikladno za spuštanje« . Ta analiza napravlje-na je s kartama koje su izrađene na temelju fotografija snimljenih tijekom misije Marinera 9 . No, Tomu Youngu i Jimu Martinu rekao je kako unatoč tome postoji nada; materijal koji će nanijeti vjetar koji puše na tom području prekrit će »sva zla koja smo vidjeli« . Dakle, prividni razlog za promjenu mjesta spuštanja bio je zaključak kako je Cydonia »previše stjenovita« za Vikingov lander te se nije htje-lo riskirati njegovo oštećenje . Dalje se tvrdilo kako je »sjeverna širina« Cydonije zapravo kriva za taj nepristupačan teren te da se prikladnije mjesto za spuštanje


Tajna misija

26

Spomenici na Marsu

treba potražiti dalje na jugu . Na kraju, Viking 2 spustio se u području koje se zove Utopia Planitia, što je još sjevernije i nepristupačnije od Cydonije .13 Nitko o tim promjenama tada nije previše razmišljao, no činjenica da su karakteristike novoga mjesta za spuštanje proturječile razlozima zbog kojih su odbacili Cydoniju kao mjesto spuštanja, govori o tome kako je nekom u JPL laboratorijima bilo jako stalo da se Viking spusti što dalje od Lica . Jedan NASA-in znanstvenik, koji se nije dao zadiviti neobičnim poigravanjem s izborom mjesta za spuštanje, usporedio je to kao odluku da se netko u potrazi za živim bićima na Zemlji spusti u Saharu umje-sto na neko mjesto s očito boljim klimatskim uvjetima .14 Tada je donesena jedna još čudnija odluka . Sredinom kolovoza snimljene su još dvije visokokvalitetne fotografije područja Cydonia – fotografije 70A11 i 70A13 . Dakle, znatno kasnije nego što je odlučeno kako je Cydonia neprikladna za slijetanje . Kako bi sve to učinili, žrtvovali su ograničene resurse orbitera koji su se mogli iskoristiti za foto-grafiranje nekog drugoga, pretpostavljeno prikladnijeg područja na Marsu . Jesu li to učinili zato što su na fotografiji 35A72 vidjeli nešto što ih je zainteresiralo?

Uglavnom, o Cydoniji se nije više pričalo sve do 1979 . godine kad su dvojica NASA-inih stručnjaka za fotografiju iz Centra za svemirske letove Goddard, Vin-ce Dipietro i Greg Molenaar odlučili ponovo pogledati fotografiju Lica . Ubrzo su shvatili kako se ono što se vidi na fotografiji 35A72 (označenoj jednostavno kao »glava« u bazi podataka misije Viking) ne može objasniti trikom svjetla i sjene . Nakon toga odlučili su pogledati fotografije istoga područja koje su na-pravljene s drugih orbita . Na njihovo iznenađenje, otkrili su kako su potencijal-ne fotografije Lica snimljene na sljedećim orbitalnim prolascima sonde Viking iznad tog područja – nestale . Isto tako, nisu našli ni fotografiju koja pokazuje kako se ne radi o stvarnom objektu, na koju se pozvao Gerald Soffen pet godina prije . Nakon opsežna pregledavanja arhive misije Viking pronašli su još jednu fotografiju Lica koja je bila pogrešno pohranjena, fotografiju s oznakom 70A13 . Ta je fotografija bila snimljena nakon 35 preleta i sa sunčevom svjetlošću koja je objekt obasjavala sa 17 ° višeg položaja . Nikad nisu pronašli fotografiju koja navodno potvrđuje kako je riječ o svjetlosnoj varci, a kako je sljedeći prelet išao znatno dalje od područja Cydonia i tijekom noći na Marsu, takva fotografija i nije mogla biti snimljena . Nakon što su sve to ustanovili, počeli su tražiti dalje . Premda su njihovi pokušaji objavljivanja članaka o Licu u stručnim časopisima


Tajna misija Spomenici na Marsu

27

spriječeni, Dipietro i Molenaar uspjeli su neke od svojih poboljšanih prikaza fotografije Lica predati Richardu C . Hoaglandu . On je zatražio ispis poboljšane inačice te fotografije kako bi ustanovio valjanost metode koju su koristili, a ne samu izvornu fotografiju Lica . Ono što je vidio pobudilo je njegovu znatiželju . Nakon nekoliko razgovora s dvojicom znanstvenika, Hoagland je uspio prikupiti novac za pokretanje prvog nezavisnog istraživanja Marsa, koje je provedeno pod pokroviteljstvom Istraživačkog instituta Sveučilišta u Stanfordu .

Hoaglandu je bilo jasno kako će pitanje Lica zahtijevati posebnu pozornost . Prije svega zato što se takvo istraživanje, barem koliko su članovi okupljenog tima znali, do tada nije nikad izvelo te nisu postojala pravila koja bi određivala kako »problemu Lica« treba pristupiti . Radna hipoteza im je bila kako je Lice doista objekt koji je netko napravio, a ne prirodna pojava te se zbog toga na njega ne mogu primijeniti spoznaje i iskustva geologa i znanosti o planetima . Zbog toga je Hoagland bio uvjeren kako im je potrebna skupina ljudi različitih znanja i vje-ština, kombinacija »tvrdih« i »mekih« znanosti . Taj »multidisciplinarni« pristup omogućio je izvornom timu projekta Nezavisnog istraživanja Marsa proučavanje Lica sa svih mogućih znanstvenih perspektiva te usporedbu rezultata na unapri-jed pripremljenu stručnom panelu .

Ono što su otkrili samo je produbilo misterij . Nakon pomna pregleda fotografi-ja 35A72 i 70A13 došli su odmah do nekih zaključaka . Kako Lice nije profil poput onih koje imamo na Zemlji, u stijenama, poput Starca na Planini u američkoj sa-veznoj državi New Jersey, nego više sliči objektu koji gledan izravno sliči spome-niku američkim predsjednicima na planini Rushmore, brzo su odustali od ideje »da im se priviđaju stvari« . Lice je uz to imalo i nekoliko obilježja ljudskog izgleda, kao što su obrve, očne šupljine, usta i nosna izbočina . Fotografija koje je snimlje-na u trenutku u kojem je Sunce objekt obasjavalo s veće visine, fotografija 70A13, pokazala je kako je platforma na kojoj se Lice nalazi 90 posto simetrična, unatoč ustanovljenoj pogrešci na fotografiji koja iskrivljuje sliku oko istočne »čeljusti« .

Druga fotografija potvrdila je postojanje druge »očne šupljine«, a razina na kojoj se nalaze crte lica jednako je visoka i simetrična, barem do područja »usta« . Ta je fotografija pokazala (nakon dodatnih poboljšanja koje je izveo dr . Mark Carlotto) i nešto za što se čini da je zub u ustima, dvostruko prekrižene linije na čelu i pobočne pruge na zapadnoj polovici Lica . Obje fotografije pokazale su i


Tajna misija

28

Spomenici na Marsu

neku oznaku, koju su nazvali »suza« i koja se nalazi na zapadnoj strani lica, od-mah ispod očne šupljine . Poslije, uporabom posebne (tzv . bit slice) metode obrade fotografije, Dipietro je pronašao nešto za što je tvrdio da je okrugla »zjenica« u zapadnoj očnoj šupljini . To će biti važno zapamtiti zbog kasnijih događaja jer su kritičari tog istraživanja, među njima i dr . Michael Malin iz tvrtke Malin Spa-ce Science Systems (koja je proizvela kameru za sondu Mars Global Surveyor), tvrdili da »zjenica« zapravo ne postoji te da se to ne može tvrditi jer fotografija snimljena na takvoj rezoluciji ne dopušta prikaz takva detalja . Najkontroverznija stvar na Licu bio je ipak Carlottov »zub« .

Dr . Mark Carlotto bio je član druge skupine koja se bavila istraživanjem Marsa, oformljene 1985 . godine i koju je isto tako organizirao Hoagland te koja se zvala Mars Investigation Group . On se koristio tada novim metodama obrade fotogra-fija kako bi pokušao doći do više pojedinosti negoli je to uspjelo Dipietru i Mo-lenaaru pri obradi dviju Vikingovih fotografija . Na objema originalnim Vikin-govim fotografijama (35A72 i 70A13) bilo je nekih tankih, no vidljivih struktura u ustima, za koje se činilo da predstavljaju zub [Slika . 1-2] . Jedan od najvažnijih testova kojim se trebalo utvrditi je li Lice umjetna tvorevina ili prirodna pojava, usredotočio se na taj problem . Zapravo, jako je teško zamisliti bolji dokaz kako je riječ o umjetnoj tvorevini no što je zub u ustima . To je shvatio i dr . Malin, jer se posebno potrudio kako bi dokazao da u ustima Lica nema nikakva zuba, tako što je na svoju internetsku stranicu stavio lažne fotografije »zuba« . Išao je toliko daleko da je čak namjerno krivo interpretirao argumente znanstvenika uklju-čenih u istraživanje koji su zagovarali postojanje »zuba« .15

Jedna od prvih tvrdnji koje su izazvale prijepor oko stvarnog postojanja zuba bila je tvrdnja da je tu zapravo riječ o objektu koji je nastao kao proizvod pobolj-šanja prikaza fotografije . No, vjerojatnost da se zuboliki objekt pojavi na dvjema vrlo različitim fotografijama (iako prikazuju više-manje isto područje), i to na točno istom mjestu, praktično ne postoji . To je još manje vjerojatno kad uzmete u obzir da se nigdje drugdje na fotografijama ne pojavljuju nikakvi zuboliki objekti, a sam predmet je tako zorno prikazan da jednostavno ne može biti riječ o greš-ci u snimljenim podacima . Naposljetku, fotografije su orijentirane na različite načine, kad se gleda točkasta mreža od kojih se sastoje . Usprkos tomu, Malin i drugi i dalje ustrajavaju na pogrešnoj karakterizaciji tog problema .



29

Grad i druge anomalije na Cydoniji

Hoagland je prvi shvatio kako sve te pojedinosti neće imati nikakva smisla ako se pokaže da je Lice samo osamljen objekt u prostoru . Bez obzira na to koliko sliči Licu, ako je samo, bez ikakva dokaza da je na Marsu postojala civilizacija koja je mogla napraviti takav objekt, sve to ipak može biti čudesan trik erozije tla i igre svjetla i sjene . Zato su Hoagland i članovi njegova istraživačkog tima počeli u prostoru neposredno oko Lica tražiti druge neobične objekte . Dipietro i Molenaar još su prije zabilježili postojanje skupine »piramidalnih« planina za-padno od Lica . Oni su ukazali i na jedan veliki objekt (visok čak kilometar i pol) južno od Lica koji se doimao kao pravilna četverostrana piramida velika poput planine . Hoagland je skupinu tih piramidalnih planina nazvao Grad, a veliku piramidalnu planinu nazvao je »D&M piramida« [Slika 1-3] u čast Dipietra i Molenaara . Poboljšanja koje je na fotografiji uspio načiniti Carlotto pokazala su kako je D&M peterokutni, a ne četverokuti objekt, kao što je tvrdio Dipietro, a drugi objekti u »Gradu« pokazali su čitav niz neobičnih geomorfičnih karakte-ristika . S vremenom, objekti kao što su »gradski trg« (skupina jednako razma-knutih humaka jednako okrenutih prema Licu), »tvrđava« (objekt koji se nalazi odmah izvan »grada«, trokutastog oblika s dva ravna zida) »stožac« (kupolast, okrugao humak koji oblikom i tlocrtom jako sliči zemljanim humcima u Engle-skoj, zajedno s opkopom oko njih) »hrid« (dug, gotovo savršeno ravan rub iznad platforme sagrađene uz obližnji krater) i »piramidalni krater« (tetraedarski pi-ramidalni humak nešto malo načet na rubu od kratera koji je nastao u blizini) – formiraju ono što je nazvano »kompleks Cydonije« [Slika 1-4] .

Dalja istraživanja otkrila su nove pojedinosti . Nađeni su dokazi iskapanja od-mah uz Hrid što upućuje na to da je platforma na kojoj se greben nalazi nastala od materijala koji je tu izvađen . Otkriveno je da »Stožac« na svom vrhu ima ne-što poput »ulaza«, stazu koja se proteže od podnožja do tog ulaza i poklopac u obliku gotovo pravilne piramide . Pokraj piramide D&M nalazi se nešto što se čini kao krater bez dna, a desna strana tog objekta ima malu izbočinu koja kao da je nastala od neke unutrašnje eksplozije (što bi moglo biti i posljedica onoga što je napravilo obližnji krater) . Ono što je nazvano Gradom skupina je objekata koji pokazuju stanoviti stupanj organizacije . Arhitekt Robert Fiertek napravio je


Tajna misija

30

Spomenici na Marsu

opsežnu rekonstrukciju izvornoga tlocrta .16 Do polovice 1980-ih nekoliko članova istraživačkog tima bilo je spremno znanstvenoj zajednici predstaviti svoje nalaze te na taj način potaknuti dodatne analize i izradu kvalitetnijih fotografija koje bi potvrdile vrijednost njihovih zapažanja . Dočekani su prilično hladno .

Nastojali su radove objaviti u stručnim časopisima, no ubrzo su se suočili s odbijanjem i prijekorima . Članovi istraživačkog tima poslije su saznali kako je većina njihovih radova odbijena i to prije negoli ih je itko pročitao, a kamoli znan-stvenici relevantni za temu . Potajni napori kojima je cilj bio zadobiti naklonost poznatih pripadnika znanstvene zajednice bili su nešto uspješniji . Carl Sagan po-mogao je Carlottu pri objavi nekoliko radova u časopisu koji se bavi računalnom optikom . Neobično je, no u isto vrijeme dok je pomagao Carlottu, Carl Sagan je otvoreno napao cijeli projekt sramotnim člankom punim dezinformacija u ča-sopisu Parade .17 To neće biti zadnji put da je Sagan protuslovio samomu sebi kad je u pitanju Cydonia . Pokušaji da radove znanstvenoj zajednici predstave javno, putem znanstvenih konferencija i sličnih događaja, isto su tako naišli na jak ot-por . Kad su članovi Skupine za istraživanje Marsa održali predavanje i prikazali rad 1984 . godine na konferenciji Case for Mars iznenadili su se kad su vidjeli da su njihov rad i prezentacija izbačeni iz službene konferencijske brošure, kao da tamo nikad nisu nastupili .18

Sve to Hoaglanda i članove tima nije obeshrabrilo te su nastavili s istraživa-njima . Ipak, kao što je to dokumentirao dr . Stanley V . McDaniel s Državnog sveučilišta u Sonomi u svom opsežnom McDaniel izvještaju,19 NASA-i je, čini se, bilo odbojno nešto što bi trebao biti idealan predmet istraživanja za svemirsku agenciju . Zapravo, glasno su odbili bilo kakvu raspravu o fotografiranju područ-ja Cydonia u bilo kojoj od sljedećih misija koje će ići na Mars . Osim toga, i dalje su ustrajavali u odgovorima na upite raznih kongresnika i javnosti, na tome da su nepostojeće »opovrgavajuće fotografije« dokazale kako je Lice tek iluzija . Tek nakon mnogo (17) godina upućivanja na činjenicu da te fotografije ne postoje, NASA je prekinula službeno tvrditi kako je riječ o iluziji .

Nakon što je razvio metodu fraktalne analize fotografija koja može pokazati koji je predmet na fotografijama područja Cydonia u najmanjoj korelaciji s »pri-rodnim« okružjem, dr . Carlotto je istraživanja usmjerio novim ciljevima . Na-kon početne analize, koja je obuhvatila oko 3000 četvornih kilometara prostora



31

oko Lica, Carlotto i njegov partner, Michael C . Stein, zaključili su kako su Lice i Tvrđava dva najviše »nefraktalna« objekta na tom terenu . Pod pritiskom da ta istraživanja nastave dva znanstvenika su program koji su napisali primijenili na fotografijama koje pokazuju prostor od 15 .000 četvornih kilometara oko Lica . Rezultati koje su dobili bili su u skladu s prethodnim istraživanjem . Na cijelom tom pregledanom terenu Lice je izgledalo najviše neprirodno . NASA je putem doktora Malina na to istraživanje odgovorila kako Carlotto nije izmjerio ništa osim činjenice da je Lice drukčije, a ne umjetno, te mu predložila da istom me-todom pregleda još šire područje pa će vidjeti kako Lice nije ništa neuobičajeno . Tim su odgovorom zanemarili činjenicu da je Carlotto to već učinio proširivši svoje istraživanje s 3000 četvornih kilometara na 15 .000 četvornih kilometara i time je, suprotno Malinovim tvrdnjama, neobičnost Lica još snažnije potvrđe-na . U nedostatku sredstava kojima bi istraživanje još više proširili, Carlotto je predložio da se program vrati u NASA-ino okrilje pa bi tako agencija nastavila taj posao dok se ne istraži cijela površina Marsa . NASA je na to pristojno odgo-vorila – hvala, ali ne hvala .

Sve do te točke većina postupaka NASA-e i znanstvene zajednice može se pro-matrati kao posljedica predrasuda ili nepoznavanja stvari . Nitko nije želio postati sljedeći Percival Lowell i svi su se držali podalje od svega što se tiče Marsa kako ne bi ugrozili vlastiti ugled ukoliko se pokaže da podaci nisu točni . Pripadnici šire znanstvene zajednice jednostavno su odbacivali svaku mogućnost da ih se upetlja u to istraživanje . Ono što su oni o Marsu naučili još u školi, bilo je da je to hladan, mrtav planet i da je takav već milijardama godina . Činjenica da je netko već bio gore i sagradio spomenike te otišao u nekoj dalekoj prošlosti bila je jednostavno previše za uvriježen način razmišljanja znanstvenika . Sljedeći korak u istraživanju bio je još radikalniji i to je bilo ono što je NASA-u natjeralo na aktivnu proizvodnju dezinformacija i sprečavanje objave rezultata .

Matematička poruka?

Još u ranoj fazi istraživanja područja Cydonia Hoagland je postavio tezu o široj, kontekstualnoj povezanosti raznih oblika koji su identificirani kao anomalije u


Tajna misija

32

Spomenici na Marsu

istraživanom prostoru . Sami po sebi, Lice, Tvrđava, Grad, Stožac, Hrid, Kraterska i D&M piramida bili su neuobičajeni geomorfični objekti, u suprotnosti s posto-jećim geološkim modelom područja Cydonia . Međutim, Hoagland je ustanovio i nekoliko »zanimljivih« odnosa između tih potencijalnih spomenika na zaravni Cydonia . Zapazio je, primjerice, kako su tri sjeverna ruba peterokutne piramide D&M usmjerena prema drugim ključnim objektima u kompleksu . Koristeći se fotografijama izmijenjenima ortografskom projekcijom, koje su mu ustupili ame-rička državna Geološka uprava i korporacija Rand, povukao je linije definirane tim rubovima na svim fotografijama područja Cydonia . Jedna je linija tako pro-lazila samim središtem Gradskoga trga, sljedeća linija prolazila je ravno između očnih šupljina Lica, a treća linija prolazila je kroz sam vrh Stošca . Hoagland je zapazio i nekoliko »humaka« u samu gradu i oko njega, koji su bili jednaki ve-ličinom (približno kao velika Keopsova piramida u Gizi, u Egiptu) i oblikom te koji su položajem, čini se, oblikovali savršeni jednakostranični trokut [Slika 1-5] . Važno je naglasiti razdoblje istraživanja u kojem su ta promatranja bila izvedena jer je Hoagland često bio optuživan za »kružno zaključivanje« . Riječ je o tvrdnji koja kaže kako je samo povlačio linije po fotografijama sve dok one nisu »prešle preko nečeg« te bi tada objekt koji je povezao linijom proglasio »spomenikom« . To, zapravo, nije točno . Kao što smo vidjeli, i kao što su to dobro dokumentirali Hoagland, Carlotto, Pozos, McDaniel i drugi koji su sudjelovali u istraživanju, prvo su zapažene geomorfičke anomalije, a tek je onda ustanovljeno kako njihov raspored upućuje na neku logiku . Mjerenja su napravljena kasnije, kad se počelo razmišljati o tome mogu li neobični objekti na površini Marsa imati kontekstu-alne odnose . Čak i tada, da se nisu poduzele neke predostrožnosti, metodologija je mogla biti »kružna« . Hoagland je u istraživanju prastarih ruševina na Marsu bio vrlo precizan . Koristio se samo onim metodama koje su ustanovili zemaljski arheolozi u svojim istraživanjima starih građevina .

Proučivši dobro priručnik o kontaktu s izvanzemaljcima, koji su osmislili ljudi u okviru projekta SETI (Search for Extraterrestrial Intelligence – potraga za izvanzemaljskom inteligencijom) Hoagland je shvatio kako će poruka koju su nam izvanzemaljci ostavili biti napisana više puta . Ako bi neki arhitekt htio poslati jasan matematički signal nekoj civilizaciji koja bi pronašla njegovo djelo, pobrinuo bi se da se poruka pojavi više puta, budući da bi se neki matematički



33

odnos u prirodi mogao pojaviti i slučajno te ga ne bi bilo lako razlikovati od ostalih stvari u prirodi .

Zato je u samoj biti tog procesa da će se bilo koji »značajni« matematički od-nos morati pojaviti više puta . Isto tako, Hoagland se pobrinuo da u svoj model ne uključi nijedan objekt koji već nema neko značenje za postavljeni model . Ako objekt nije bio anomalija, već je samo stajao na nekom mjestu koje je bilo važno za povlačenje linija, on bi ga odbacio . Svaki odnos koji bi se uzimao kao važan odnos, morao je taj svoj status potvrditi na temelju barem dva parametra . Dobar primjer toga je Gradski trg . Izvorno, taj je prostor smatran umjetnom tvorevinom zbog to-ga što su svi humci od kojih se sastoji bili jednako daleko od središnjega prostora . Štoviše, ta četiri humka bila su gotovo jednake veličine i opsega . Tako je činjenica da se središte gradskog trga nalazi u izravnoj liniji sa sjeverozapadnom stranicom piramide D&M bila važna samo zbog tih prethodnih zapažanja . Bez početnih geomorfičkih obilježja kasnije određen položaj na pravcu ne bi imao nikakvu važnost u Hoaglandovoj metodologiji . Ipak, i nakon toga bio je izložen dosta ve-likim kritikama NASA-inih »redukcionista« . Redukcionistička metoda nastoji izolirati svaki podatak u argumentu i razložiti ga na dijelove, bez obzira na njegov odnos prema širem kontekstu . Hoagland tvrdi kako taj izolacionistički pristup ne može biti valjan u istraživanju kao što je bilo ovo jer se mora pretpostaviti neka namjera koju je »marsijanski arhitekt« imao u vidu, kao što se to može ustanoviti u svakoj građevini spomeničkog obilježja koje imamo na Zemlji . To nije bilo prvi put da je netko bio izložen toj vrsti kritike od strane ljudi iz Svemirske agencije .

Točno u dan, tri godine nakon ubojstva predsjednika Kennedyja, 22 . stude-nog 1966 ., NASA je objavila fotografiju koju je dobila od Lunar Orbitera 2 . Na slici je bio prikazan krater Cayley B u Moru tišine na Mjesecu . Na toj fotografiji nalazili su se objekti koji su bacali iznimno dugačke sjene pa se pretpostavljalo [Slika 1-6] da su to »tornjevi« viši od dvadeset metara . Takvi objekti, ako se do-ista nalaze na Mjesecu, sigurno bi bile umjetne tvorevine jer bi eoni bombardi-ranja Mjesečeve površine meteorima svaki takav objekt već davno pretvorili u prašinu . William Blair, antropolog tvrtke Boeing, zapazio je kako su ti tornjevi u nekom kontekstualnom, geometrijskom međuodnosu jedan prema drugome . »Kad bi takav kompleks struktura fotografirali na Zemlji, prvi posao arheologa bio bi iskopati pokusne rovove te ustanoviti je li riječ o nečemu od arheološke


Tajna misija

34

Spomenici na Marsu

vrijednosti« rekao je novinama Los Angeles Times.20 Blair je imao dosta iskustva u analizi zračnih snimaka područja na jugozapadu Sjedinjenih Država za koje se željelo ustanoviti ima li pretpovijesnih ostataka . Odgovor dr . Richarda V . Short-hilla iz znanstveno-istraživačkog laboratorija tvrtke Boeing bio je brz i podsjetio je na kritike kakve su već upućivane Hoaglandu . »Mnoštvo je takvih stijena na Mjesečevoj površini . Bacite oko na bilo koje područje Mjeseca i naći ćete skupi-nu stijena koja podsjeća na nešto« . Tvrdio je kako duge sjene tih relativno niskih objekata nastaju tako što se protežu niz padinu brežuljka, te da je to ono što ih izdužuje . Analize koje su uslijedile dokazale su kako je Shorthill bio u krivu u svemu što je tvrdio .21 Objekti su doista vrlo visoki i sjene se ne protežu po padini . Neovisno o tome, geometrijski međuodnosi koje je opisao Blair utemeljeni su na pravilima geometrije tetraedra, a to će biti vrlo važna spoznaja, što ćete uvidjeti čitajući dalje ovu knjigu . Blairovo će pobijanje argumente redukcionista poslije staviti u prikladan kontekst: »Ako bi se isti aksiom primijenio na analizu podri-jetla sličnih površina na Zemlji, više od pola danas poznate aztečke i majanske arhitekture još bi se nalazilo pod šumama i raslinjem pokrivenim udolinama – za koje bi se mislilo da su nastale kao rezultat prirodnih geofizičkih procesa . Arheologija kao znanost ne bi se nikad razvila, a većina današnjih spoznaja o čovjekovoj evoluciji bila bi tajna« .

Tijekom 1988 ., Hoaglandu je prišao Erol Torun, kartograf i tumač satelitskih fo-tografija, zaposlen u Kartografskom odjelu američkog Ministarstva obrane . Torun je vjerojatno jedina osoba na planetu koja može stručno procijeniti jesu li objekti koji čine zagonetku područja Cydonia na Marsu, prirodna ili umjetna tvorevina . Nakon što je diplomirao geologiju, specijaliziravši se za geomorfologiju, proveo je više od deset godina profesionalnoga života promatrajući fotografije načinjene u svemiru poput onih koje je snimila prva sonda Viking, razlučujući što je od objekata na tim slikama prirodno, a što bi mogla biti umjetno stvorena struktura .

Nakon što je pročitao knjigu Monuments, u pismu koje je poslao Hoaglandu izražava iznenađenje što njegove početne pretpostavke nisu podržane analiza-ma . Posebno ga se dojmila geometrija i geologija velike piramide D&M . »Prilično sam dobro upućen u geomorfologiju i mogu tvrditi kako se nikakvim prirodnim utjecajem ne može objasniti nastanak te formacije«, pisao je Hoaglandu .22 Torun se pridružio istraživanjima Marsa kao skeptik; bio je relativno uvjeren kako će se



35

geomorfološka tumačenja i prvobitne kontekstualne poveznice koje je Hoagland naveo u svojim razmatranjima, pokazati kao pogreške u potrazi za odgovorima na zagonetku područja Cydonia .

No, kad je fotografije Cydonije pogledao pomnije, Torun je zaključio kako se objekt D&M može smatrati ni manje ni više nego »kamenom iz Rossete« za-gonetke Cydonia, jer je na njemu pronašao niz »značajnih« matematičkih kon-stanti izraženih u unutrašnjoj geometriji tog objekta . Pazeći da svoje predrasu-de ne projicira na rezultate mjerenja, Torun je sam odučio analizu ograničiti na tek nekoliko mogućih odnosa . Kako se pokazalo, ne samo da objekt D&M ima vlastitu geometriju, nego je pun geometrijskih ključeva koji su mu govorili kako je tu zapravo riječ o posebnoj matematičkoj poruci . Našao je brojne odnose koji su upućivali na niz matematičkih konstanti, poput e/π, v2, v3, v5, te referencije idealnih šesterokutnih i peterokutnih oblika . Našao je i geometrijske poveznice koji objekt oblika piramide D&M povezuje s drugim idealnim geometrijskim odnosima, poput Zlatnog reza (φ) i Vesica Piscis (oblika koji nastaje kao presjek dva kruga istog radijusa koji se tako preklapaju da se središte svakog od ta dva kruga nalazi na obodu onog drugog . Ime na latinskom doslovno znači »riblji mjehur«, što je ključni simbol kršćanske crkve, a tu su bile i referencije za pet platonskih geometrijskih tijela – tetraedar, kocku, oktaedar, dodekaedar i iko-saedar) . Dalje analize pokazale su kako je rekonstruirani oblik piramide D&M, kako ga je Torun predvidio prije no što je izveo mjerenja, jedini oblik koji može proizvesti takvu zbirku konstanti i omjera .23 Štoviše, te iste matematičke kon-stante pokazale su se više puta, u svim različitim metodama mjerenja, te nisu ovisne ni o jednoj vrsti zemaljskih mjerenja (primjerice, vidljive su i u radijalnoj projekciji koja se temelji na krugu od 360 °) . Kao što sam Torun kaže: »Sva je ta geometrija bezdimenzionalna – drugim riječima, nije ovisna o kulturalnim konvencijama kao što je računanje s bazom broja deset, ili mjerenjem kutova u sustavu od 360 stupnjeva . Ta će geometrija biti uporabiva u bilo kojem brojča-nom sustavu . [Slika . 1-7] .

Nakon što je primio Torunovu studiju, Hoagland je brzo shvatio kako se na-laze na rubu potencijalno važna otkrića . Ako se Torunovi brojevi mogu pronaći i na ostalim objektima kompleksa Cydonia, ako se isti kutovi i omjeri pojavljuju i između većih objekata, između već ustanovljenih potencijalnih »spomenika«


Tajna misija

36

Spomenici na Marsu

– tada će biti vrlo snažan argument valjanosti Torunova modela . Opet pazeći da mjeri odnose samo između očitih struktura, vrha Stošca i piramide D&M, ravne linije koju definira Hrid, središta Gradskoga trga, vrha tetraedarske Kraterske piramide, Hoagland je uvidio kako se mnogi omjeri, kutovi i trigonometrijske funkcije mogu primijeniti na cijelom kompleksu Cydonia [Slika 1-8] . Donekle iznenađeni vlastitim otkrićem, Hoagland i Torun shvatili su kako se u području Cydonije zapravo nalazi poruka . Problem je bio što nisu znali što im ta poruka pokušava reći . No, u samoj poruci bio je i ključ za njezino odgonetavanje . Jedan od kutova koje je Torun opisao, koji se nalazi na piramidi D&M, bio je kut od 19,5 . ° Taj se kut ponovio dva puta . Hoagland je isti kut od 19,5 ° pronašao još tri puta na širem području kompleksa Cydonia . U potrazi za značenjem tog broja zaključili su kako se on može povezati s geometrijom tetraedra . Najjednostav-nije od pet tzv . »platonskih tijela« (jer je to najosnovniji trodimenzionalni oblik koji postoji) upućivalo je na to da bi se geometrijski oblici »najnižeg reda« mogli koristiti kao temelj komunikacije tijekom dugih razdoblja .

Ako tetraedar postavimo u kuglu, tako da njegov vrh spojimo ili s njezinim sjevernim ili južnim polom, tada će tri vrha na njegovu dnu »dotaknuti« kuglu točno pod kutom od 19,5 ° u polovici kugle koja se nalazi nasuprot linijama koje se stječu u polarnom vrhu . Dodatno, vrijednost e (u formuli koja definira omjer e/π koji je učitan barem na deset mjesta širom kompleksa Cydonia) iznosi 2,718282 – što je gotovo točan omjer između površine kugle i tetraedra (2,720699) .

Cijeli taj »tetraedarski« motiv još je pojačan nakon što su ponovo pogledali izvorne fotografije područja Cydonia . Neki od manjih humaka koje je Hoagland zabilježio imali su oblik tetraedarske piramide . Kraterska piramida, koja je uklju-čena u jedno od ključnih mjerenja kuta od 19,5 ° također je jasno tetraedarskog oblika . Humci su uz to još tako razmješteni da čine nekoliko skupina jednako-straničnih trokuta, što je zapravo dvodimenzionalna baza tetraedarske piramide . Dr . Horace Carter, stručnjak za vjerojatnost i statistiku, proveo je, zajedno s dr . Stanleyjem McDanielom dodatno istraživanje humaka na području Cydonia .24 Ono što su ustanovili jest da su ti gotovo identični humci u području Cydonia raspoređeni tako da tvore tetraedarski obrazac, ali na način na koji se to u pri-rodi jednostavno ne može pojaviti slučajno . Humci tvore tetraedre na način koji priroda može ponoviti tek jednom u 200 milijuna slučajeva .



37

Poruka Cydonije

Tijekom 1989 . godine Hoagland i Torun nastavili su objavljivati rezultate istra-živanja i sabrali ih u prikladno nazvanu dokumentu The Message of Cydonia (Poruka Cydonije) .25 Poučeni žestokim osobnim napadima kojima je Hoagland bio izložen dvije godine nakon što je objavio Monuments pretpostavili su da nema smisla taj rad objaviti u stručnom tisku koji NASA nadzire . Umjesto toga odlučili su se ići ravno prema običnim ljudima te su rad objavili na svojoj web stranici na servisu CompuServe, najvećoj oglasnoj ploči na tadašnjem (uglavnom znanstvenom) internetu . U taj rad bilo je uključeno i nekoliko predviđanja koja su autori izveli iz svog istraživanja tetraedarske poruke sa Cydonije . Iznijeli su i jednu još hrabriju ideju – da se u toj tetraedarskoj matematici zapravo nalazi ništa manje nego potpuno nov model fizike . Hoagland je tada shvatio kako po-stoji čitava tradicija odbačenoga mišljenja kojim su se svojedobno bavili neki od najvećih majstora rane fizike . Među njima bio je i James Clerk Maxwell, koji je iznio ideju kako se neki problemi u elektromagnetici mogu riješiti uvođenjem vi-ših prostornih dimenzija u jednadžbe . Energije koje dolaze iz tih viših dimenzija tada bi se, putem tetraedarske geometrije, reflektirale u našem, nižem, trodimen-zionalnom svemiru . Upravo je to bio ključni uvid, zaključili su naši istraživači, koji su graditelji Cydonije pokušali s nama podijeliti .

Redukcionisti su se požurili napasti Hoaglandov i Torunov model . Kritičari su valjanost modela pokušali rušiti u dvjema bitnim točkama – jedna od njih bila je tvrdnja kako mjerenja nisu bila točna, ili, ako su točna, ne znače ono na što Hoagland i Torun upućuju .

Anonimni dopisi koji su kolali unutar NASA-e tijekom 1980-ih godina služili su se istom taktikom koja je bila primijenjena na istraživanje dr . Blaira nekoli-ko godina prije . Tvrdili su kako Torunova mjerenja nisu pouzdana zbog velikog broja pogrešaka koje se pojavljuju u fotografijama prikazanima ortogonalnom projekcijom . Često su osporavali sama mjerenja, ali se nitko od tih kritičara nije potrudio izvesti ih ponovo . Jedino je dr . Ralph Greenberg, profesor matematike na državnom Sveučilištu Washington, nedavno to učinio . Napisao je nekoliko dokumenata u kojima kritizira Hoaglandov i Torunov model, a uspio je napra-viti i pravu malu karijeru tvrdeći kako je Hoagland lagao o vlastitom doprinosu


Tajna misija

38

Spomenici na Marsu

ideji postojanja živih organizama u vodi oceana Jupiterova satelita Europa . Dr . Michael Malin iz tvrtke Malin Space Science Systems (tvrtke koja je upravljala kamerom za tada planiranu misiju Mars Observer i sadašnju misiju Mars Global Surveyor) izabrao je nešto drukčiji pristup tvrdeći kako mjerenja koja su napra-vili Hoagland i Torun zapravo nisu u cijelosti problematična .26 No, ako su brojevi točni ne mora odmah biti da imaju i neko posebno značenje .

Većina tih kritika pripada u tipičnu vrstu reakcije znanstvenika koji ne vole da im se diraju ustanovljene paradigme ili u ono što se događa kada stručnjaci u nekom području pokušaju u svojim istraživanjima primijeniti standarde iz vlastite struke na probleme s kojima nemaju iskustva . Koliko pogreška mora bi-ti velika da bi bila značajna, problem je kojeg se često krivo tumači i s kojim se (čak i danas) gombaju i iskusni matematičari . Rečeno jednostavnije, Greenberg je tvrdio – poput mnogih prije njega – da je veličina pogreške ugrađena u mje-renja kompleksa Cydonia tolika da ta mjerenja čini nekorisnima . Prema njemu, pogreške su toliko velike da omogućavaju »bilo koju« matematičku konstantu ili omjer . Greenberg je postao glavni napadač modela geometrijskih odnosa kom-pleksa Cydonia te je čak tvrdio kako su Hoagland i Torun »odabrali«27 kutove koje su pronašli, implicirajući tako da su tražili posebne odnose između objekata na Marsu prije nego što su uopće počeli s mjerenjima .

Samo da se zna, Greenberg je tvrdio i kako su često navođeni matematički i astronomski omjeri pronađeni kod piramida u Egiptu pogrešni, iako postoji tek nekoliko egiptologa koji o tome dvoje . Danas je dobro poznato kako je baza Velike piramide u Gizi kvadrat s pravim kutovima točnima i do jedne dvadese-tine stupnja . Stranice su isto tako savršeni jednakostranični trokuti usmjereni precizno prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu . Duljina svake od stranica baze iznosi 365,24 hebrejska lakta, što je jednako duljini (broju dana) solarne godine . (Lakat je antička mjera za duljinu, iznosi oko pola metra .) Stranice su nakošene pod kutom koji piramidu čini visokom ravno 232,52 lakta . Kad podijelite dva s duljinom stranice te visine dobijete broj 3,14159 (π) . Ta figura daje veličinu oboda kruga kad se pomnoži s njegovim promjerom . Površina baze piramide jednaka je obodu kružnice koja ima promjer dvostruko viši od same piramide .28 Zbog kuta pod kojim je sagrađena stranica piramide, za svakih deset stopa (stopa je trideset centimetara) uspona uz nju visina na kojoj se nalazite raste za devet stopa . Kad



39

pomnožite stvarnu visinu Velike piramide s brojem deset na devetu potenciju dobit ćete broj 91 .840 .000, što je točna razdaljina između Zemlje i Sunca, mje-rena u miljama .29 Usto, čini se da su graditelji Velike piramide znali za pomak Zemljine osi (koji iznosi 23,5 °), znali su kako točno izračunati zemljopisnu širi-nu (što varira prema tome koliko se promatrač pomakne od ekvatora) i duljinu Zemljina precesijskog ciklusa . I sve to, prema briljantnom dr . Greenbergu, tek je puka podudarnost, tek običan primjer »moći nasumičnoga« .

Greenbergovi argumenti čisti su redukcionizam . Zaboravimo na trenutak pu-ku nevjerojatnost pronalaženja dosljednih i zalihosnih matematičkih poveznica između nekoliko objekata koji su odabrani samo zbog svoje geološke neobičnosti (što Greenberg ne spominje ni u jednom od svojih argumenata), a ne zbog njiho-vih mogućih međusobnih matematičkih odnosa . Koristeći se pri mjerenju samo jasnim i očitim strukturalnim točkama na tim objektima, Greenberg je potpuno promašio bit problema – Hoaglandova su i Torunova mjerenja nominalna, što zapravo znači da su do detalja izvedena u skladu s primijenjenom metodologijom . Oni nisu rekli, »ovi brojevi nalaze se unutar raspona tolerancije«, oni su jedno-stavno rekli – to jesu brojevi . Tolerancija je nešto s čime moramo živjeti dok ne dobijemo fotografije mnogo veće finoće prikaza . Nadalje, postavljajući tezu da mjerenja reflektiraju posebnu vrstu tetraedarske geometrije – a ne samo paket »značajnih« matematičkih brojeva, kao što to tvrdi Greenberg – te činjenicu da su u svemu tome dešifrirali fiziku koju se može provjeriti, postalo je lako i jed-nostavno testirati njihov kontekstualni model nasuprot njegovu redukcionisti-čkom pogledu na stvar . Greenberg je htio brojeve izolirati od konteksta i postaviti svoje viđenje »moći nasumičnog«, umjesto da jednostavno testira ustanovljena poravnanja u širem kontekstu fizike na koju impliciraju .

Srećom, Poruka Cydonije sadrži tri predviđanja koja pružaju idealnu moguć-nost provjere . U to doba Voyager 2 približavao se Neptunu, no još nije snimio fotografije tog planeta izbliza . Na kraju svog stručnog rada Hoagland i Torun iznijeli su tri posebna predviđanja o tome što će Voyager vidjeti . Predvidjeli su oluju ili neku sličnu nepogodu na širini od tetraedarskih 19,5 ° . Na temelju da-ljih tumačenja hiperdimenzijske fizike koju su razvijali, predvidjeli su da će se ta nepogoda dogoditi na južnom dijelu planeta te da će duopolno magnetsko polje Neptuna biti usidreno na sjevernom polu . Sva ta tri predviđanja – prisjetite se,


Tajna misija

40

Fotografije prvog poglavlja

temelje se na »pogrešnim« brojevima deriviranim iz pretpostavljeno »besmi-slenih« poravnanja vjerojatnih ruševina na Marsu – ispostavila su se apsolutno točnima .

Greenberg i redukcionisti tada su rogoborili kako se »jedno predviđanje, bez obzira na čemu ono bilo utemeljeno, ne može uzeti kao dokaz bilo čega« . Ta taktika, koja tri predviđanja sažima u jedno, treba umanjiti učestalost Hoaglan-dovih i Torunovih uspjeha . Kao što je harvardski astronom Halton Arp u svojoj izvanrednoj knjizi, Seeing Red, napisao: »Cilj je te igre sva prethodna promatranja svesti na jednu hipotezu i onda tvrditi kako ne postoji drugo promatranje koje bi potvrdilo zaključke prvog« .

Jednostavno rečeno, nema govora o tome da su se Hoagland i Torun koristili »besmislenim« ili »pogrešnim« podacima kako bi izveli tri tako točna predviđa-nja o događajima na planetu kojem se ljudska rasa nikad prije nije tako približila . To što se dogodilo ne može se objasniti konvencionalnim modelima, pogotovo ne tako precizno kao što su predviđanje mehanizma oluje, područje njezina dje-lovanja i njezin odnos prema magnetnom polu planeta . Drugim riječima, jed-nostavno je nemoguće da su imali toliko sreće s uporabom standardnih modela solarnog sustava . Njihova predviđanja izvedena su isključivo na temelju modela geometrijskog poravnanja na Cydoniji . To je ne samo zvučno priznanje valjanosti obavljenih mjerenja i fizikalnog modela koji se iz njih izvodi nego i čvrst dokaz nekorektnosti metoda i motiva Greenberga i Malina (Greenberg je u jednom trenutku izazvao Hoaglanda na »sučeljavanje« o matematici Cydonije, no samo ako on u svojoj argumentaciji isključi Carterove podatke o tetraedarskim hum-cima, za koje je priznao da ih ne zna objasniti) . Oboružani pretpostavkom da su shvatili namjere graditelja Spomenika na Marsu, Hoagland i Torun posvetili su se mogućim primjenama geometrije koju su otkrili .


Tajna misija Fotografije prvog poglavlja

41

Slika 1-1: »Lice na Marsu« (fotografija sonde Viking, broj 35A72) kako se pojavila u medi-jima, 25 . srpnja 1976 . Crne točke na fotografiji podaci su koji su nestali tijekom prijenosa signala iz Marsove orbite na Zemlju . (NASA)

Slika 1.2: Lice, detalj sa fotografija sonde Viking, 35A72 (lijevo) i 70A13 (desno) . Fotografije je obradio dr . Mark Carlotto .


Tajna misija

42

Fotografije prvog poglavlja

Slika 1-3: Dva pogleda na peterostranu piramidu D&M s fotografije 35A72 sonde Viking . Na lijevoj fotografiji vidimo pogled odozgora, a na desnoj pogled u tri dimenzije . (Carlotto)

Slika 1-4: Uže područje kompleksa Cydonia, s posebno naznačenim glavnim objektima . Mozaik je sastavio R . C . Hoagland .

Slika 1-5: Preliminarna povezivanja objekata i geometrija Cydonije . (Hoagland)

Grad

Cydonia

UtvrdaLice

Kraterska piramida

Hrid

Stožac

Humci

piramida D&M

piramida D&M

GRADLICE

HRID

STOŽAC


Tajna misija Fotografije prvog poglavlja

43

Slika 1-6: »Blairovi šiljci« u području Mare Tranquillitatis (More tišine) na Mjesecu, foto-grafija LO2 – 61H3, snimljena iz Lunar Orbitera . (NASA) .

Slika 1-7: Unutrašnji geometrijski odnosi u piramidi D&M, kako ih je definirao Erol Torun 1988 . (Hoagland i Torun)

D&M interna »e/π « geometrija Cydonije na Marsu

e/π = .865

Kutovistupnjevi radijani

A = 60.0 = π/3B = 120.0 = 2π/3

C = 85.3D = 69.4 = e/√5E = 34.7F = 49.6 = e/πG = 45.1H = 55.3I = 100.4J = 19.5

TAN 40.87 N = e/π

Omjeri kutova

C/A = √2B/D = √3C/F = √3A/D = e/πC/D = e/√5A/F = e/√5H/G = e/√5C/B = √5/πD/F = π/√5

Trigonometrijske funkcije

TAN A = √3TAN B = -√3SIN A = e/πSIN B = e/πTAN F = π/eCOS E = √5/eSIN G = √5/πSIN C

TAN G = 1TAN I = -2e

TAN 40.87 N = e/π

Izvor: The Enterprise Mission, 1996.


R

ICH

AR

D C

. H

OA

GLA

ND

I M

IKE

BA

RA

TAJNA MISIJA

Za većinu Amerikanaca ime NASA znači tehnološku nepogrešivost i poštenje.

Malo je ljudi svjesno čvrstih dokaza o postojanju tajnih bratstava koja tiho vla-

daju američkom Svemirskom agencijom, čija je politika više usklađena sa sta-

rim religijama i školama okultnih znanja nego s racionalnom znanošću koju je

ta državna agencija uspješno promovirala u svijetu već pedeset godina.

Zašto je Busheva administracija odlučila pokrenuti program koji će ljude što

prije vratiti na Mjesec? Koji su razlozi nove trke u osvajanju svemira koja se vodi

s Kinom, Rusijom i Indijom? Čudesne fotografije reproducirane u ovoj knjizi,

koje su autori dobili od nezadovoljnih zaposlenika NASA-e, dat će odgovor na

to pitanje, kao i pregršt podataka o istraživanjima Mjeseca i Marsa.

Bivši savjetnik NASA-e i savjetnik televizijske kuće CBS News Richard C. Hoa-

gland (poznat i po knjizi Monuments of Mars) i Boeingov inženjer Mike Bara

nude izvanredne dokaze o usporednoj, tajnoj povijesti američke aeronautičke

i svemirske agencije i čudesnim otkrićima koja su od svjetske javnosti tajena

desetljećima.

TAJNA MISIJASKRIVENA POVIJEST NASA-e

SKRIVENA POVIJEST

NASA-e

00,00 knISBN 978-953-14-0721-2

www.mozaik-knjiga.hr

9 7 8 9 5 3 1 4 0 7 2 1 2

TAJNA MISIJA

SKR

IVEN

A P

OV

IJES

T N

ASA

-e

RICHARD C. HOAGLAND I MIKE BARA

Slobodnozidarska zastava koju vidite na naslovnici ove knjige vlasništvo je slobodnog

zidara 32 stupnja Buzza Aldrina i poslije je ceremonijalno predstavljena u sjedištu

slobodnozidarskog reda Škotskog obreda, u Washingotnu D.C.

Tajna misija_COVER.indd 1 9.3.2010 13:10:31

tajna misija

Documents