7/16/2015 Syriza i perspektive » SBPeriskop

http://www.sbperiskop.net/drustvo/world/syriza­i­perspektive 1/3

Naslovnica Društvo i politika Kultura i zabava Kolumne Kolumne II Intervju Biznis Sport

SBP Facebook profil

Pretraga

Pretraga

Registracija / Prijava

Registriraj se

Prijava

Tag Cloud

Biznis Brođani Crkva DruštvoDržava Ekologija Europa ExJugoslavija Fašizam Film Glazba

GospodarstvoHrvatska Informiranje

Internet Intervju KapitalizamKnjiževnost Kriza KulturaLikovnost Manjine MedijiMeđunarodni odnosiNacionalizam Novinari NovinarstvoObrazovanje Poezija PolitičariPolitičke stranke PolitikaPovijest PsihologijaSlavonski BrodSloboda Solidarnost Sport SvijetUmjetnost Vlada Zabava ZdravljeŽivot Znanost

SRP.

162015

Syriza i perspektive

Drukčije rečeno, i revolucija ima svoju cijenu, nažalost suviše krvavukako nas povijest podučava. Suštinske promjene okvira u kojemživimo su nužne – mnogima je to jasno – ali mnogo manje odgovorna pitanje: tko i kako će ih provesti. Syriza u svojoj zemlji, očito ne –ona je već prošlost, a njena vlast ma koliko trajala nije doli krađapovijesnog vremena.

Svojedobno sam napisao nešto u smislu da prosjak ne može ucjenjivatimilijardera, sem ako osim praznog novčanika ima neki mnogo jačiargument. Pokazalo se da Tsipras nije imao nikakav, a njegov zadnjipokušaj ucjene EU i Trojke bio je referendum. Pristajući na još teže uvjeteno prije njega, Syriza je izdala svoje birače i one koji su na referendumubirali OXI – uvjereni da sem praznoslovlja (kako se pokazalo) Tsiprasraspolaže i “oružjem” koje će moći suprotstaviti neoliberalnom koceptuštednje. Demokracija, pokazalo se, je samo zamisao puške – i to prazne –u rukama naroda. Barem je kapitalistička elita to jasno shvatila. Uostalom,povijest nas uči, da ona više drži do demokracije negoli svojih profita ne bibilo ni Hitlera, Mussolinija, Franca, Pinocheta, pa ni ove suvremene grčkerazvaline nastale na ruševinama stare antičke civilizacije koja nam je svimapoklonila demokratski model. Nikada nisam shvaćao otmičare koji ucjenjujudruštvo ili porodice otetih životima talaca, a nisu spremni ostvariti svojeprijetnje pa ulaze u besplodne pregovore (kao Syriza?) kojih je rezultatunaprijed poznat. Naravno da ne podržavam otmice, samo želim ukazati načinjenicu da, nemate li sredstava i beskompromisne spremnosti dadjelovanjem potkrijepite zahtjeve, ne ulazite u otmice, revolucije ili blefiranja– kakvo se u konačnici zbilo u grčkoj farsi.

Pišući o grčkoj situaciji, podržavao sam Syirizine zahtjeve, izražavajućiduboku skepsu u suštinske, revolucionarne promjene koje bi ova ljevičarska– a pokazalo se, populistička – grčka stranka, mogla izazvati u Grčkoj išire, služeći kao indukcioni model za evropske stranke koje su seuspoređivale sa njom. Mislim da je, poslije ove hrpe jada koju je grčka“ljevica” izvojevala pred licem cijeloga svijeta, sudbina španjolskogPodemosa na predstojećim parlamentarnim izborima sasvim izvjesna, da negovorimo o samoj Syrizi koja – ako i preživi svoj mandat bez prijevremenihizbora – odlazi u povijest kao očiti primjer kako ljevica ne treba postupati!

Koliko god mnogi ljudi osuđivali revolucionarno nasilje kao najobičniju tuču ubalkanskoj krčmi, praćenu pljačkom njenih učesnika, za sada jedina realnaopcija rušenja kapitalizma upravo ono preostaje. Za manje sklone povijesnimpoukama i filozofiji, to jednostavno može potvrditi odvijanje “tuzlansk ihdogađanja” prošle godine, kada je nasilje (to nije bilo revolucionarno, većsasvim besmisleno nasilje) jedino utjeralo strah u kostibosanskohercegovačkih elita, a čim je uspješno obuzdano – nastavile su postarom. Svakako da u principu, za sada čini se samo teorijski, ostaje naizbor i mirno provođenje revolucionarnih promjena, samo mi pokažite onoga(one) koji će ih uspješno i djelatno provesti. Svaka suvremena socijalnarevolucija, da bi se održala, mora biti globalna ili izbiti u zemlji dovoljno jakojda bi se mogla obraniti od atakiranja kapitala u svrhu njenog slamanja. Inaravno, omogućiti njeno širenje. Podsjeća li to nekoga na način širenjasovjetskog modela socijalizma, odmah treba napomenuti dvije stavri. Prvaje, da širenje ideja ne smije biti nasilno nametnuto, jer onda se ne širi idejaveć interes nasilnika. Druga stvar je ta, da se i kapitalizam širi iz svojihcentara moći u ostale zemlje, i to upravo prečesto na nasilne načine, pa –programeri bi rekli: „go to na prvu stvar“!

Razgovaram sa inteligentnim čovjekom koji je vrlo skeptičan u mogućnostpostojanja “zrna kristalizacije” oko kojega bi se okupile nezadovoljne mase,

od sbperiskop

Posljednje komentirano

ogledalce o Vuk Perišić: Ljevica seispucala: Bolji i pravedniji svijet jenemoguć

Ivan Marić o Vuk Perišić: Ljevica seispucala: Bolji i pravedniji svijet jenemoguć

dapsar o Ana Rajković: Grčka:medijski uvjetovana dva paralelnasvijeta

Lara o Stribor UzelacSchwendemann: Brodski list (1947­1992) – Trinaesti dio

Lara o Sniženje cijena i ovce

Tjedni najčitaniji

Ana Rajković: Grčka: medijskiuvjetovana dva paralelna svijeta

Po dvanesti put zasjedat ćeGradsko vijeće Slavonskog Broda:Na dnevnom redu13 točaka i hrpapodtočaka

Zagrebački atentat

Mračne ’90­e: HDZ­ova politikauništila je i spalila 2,8 milijunaknjiga

Mali pojačivač za vaše uživanje uovom danu (154)

Tjedni najkomentiraniji

Ana Rajković: Grčka: medijskiuvjetovana dva paralelna svijeta( 45 )

Zagrebački atentat ( 37 )

Po dvanesti put zasjedat ćeGradsko vijeće SlavonskogBroda: Na dnevnom redu13točaka i hrpa podtočaka ( 16 )

Gradsko vijeće SlavonskogBroda: Umjesto da manjkavoIzvješće o radu i financijskoizvješće Posavske Hrvatske nijeni stavljeno dnevni red... ( 11 )

Slavica Lemaić: GradonačelnikaDusparu treba opozvati zato štokrši i ignorira odluke Gradskogvijeća i jer prikriva istinu ostvarnom... ( 10 )

7/16/2015 Syriza i perspektive » SBPeriskop

http://www.sbperiskop.net/drustvo/world/syriza­i­perspektive 2/3

sposobne djelatno izvršiti suštinske promjene u okruženju koje je – dapreviše ne kompliciramo – slomilo Syrizu. Kaže da glad i bijeda to teškomogu biti, s obzirom da (prema njemu) nikad u svijetu nije bilo manjegladnih i bijednih. Sam sam uvjeren da on ima previše sužen vidokrug, kakogeografski tako i povijesni, i da teško razlikuje povijesno od fizikalnogvremena, kao i kompleksnost uzajamne povezanosti zbivanja u ljudskomdruštvu. No, zaista, što to u ovo vrijeme može izazvati toliko nezadovoljstvomasa da sruši sustav koji upropaštava ljude, zrak, vodu, hranu, resurse –planetu na kojoj zajedno plovimo svemirom – ne otrežnjujući se u svompijanom samozadovoljstvu? Teško je reći, mada nas primjer može potaknutina razmišljanje.

Jugoslavija je u periodu od 1945. do svoje propasti, slovila – barem nazivno– kao socijalistička, radnička zemlja, gdje njen “socijalizam” poznavateljinikako neće uspoređivati sa “realsocijalizmom” zemalja okupljenih okoSovjetskog saveza. Na koji je to način, bivša naša zajednička domovinaizvršila taj prevrat, revoluciju – prijelaz iz kapitalizma u socijalizam, bio onkakav je već u nas bio? Što je to okupilo mase oko spomenutog “zrnakristalizacije” koje je naraslo do promjene društveno političkog sistemapredratne države? Ako ćemo zrelo razmisliti, odgovor je jednostavan – ništa,ili gotovo ništa! Komunistička partija Jugoslavije bila je na državnom nivoujaka parlamentarna stranka (partija) kraljevine Jugoslavije:

“Na opštinsk im izborima u martu i avgustu 1920. partija je osvojila mnogegradove (Beograd, Zagreb, Osijek , Skoplje, Niš i dr.), a na izborima zaUstavotvornu skupštinu, novembra 1920, dobila je 59 mandata, od ukupno419 poslaničk ih mandata čime je postala treće stranka po broju poslanika uSkupštini. Gledajući po današnjim državama KPJ je svoj najbolji rezultatimala u Crnoj Gori s 38 % glasova, potom u Srbiji s 15 % dok je u Bosni iHercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji osvojila po manje od 10 % glasova. U leto1920. godine KPJ je imala preko 65.000 članova, ujedinjeni sindikati oko210.000, a ujedno je pobedila na izborima, osvojila vlast u gradu Beograduiako će joj potom kralj zabraniti formiranje gradske vlasti.”

“Zakonom o zaštiti države”, ona je 1921. otjerana u ilegalu, čime je sistemonemogućio njenu parlamentarnu borbu. Odmah se postavlja pitanje: akoste onemogućeni u javnom djelovanju a ilegala je protuzakonita, što vampreostaje? Samo dva izbora: sagnuti glavu ili je prkosno dići!

Atakom Sila Osovine na državu i njenim raspadom, KPJ organizira ustanaki javlja se kao praktički jedina obrambena snaga. Jugoslavenska vojska jekapitulirala, kralj bježi u inostranstvo, a četnici – koji prvih mjeseci izgledajukao jedna od opcija – započinju pasiviziranje, odnosno aktiviraju suradnju saokupatorom. Tako u Jugoslaviji započinje – kao dio šireg okruženja u kojemse vodi 2. svjetski rat – borba koja ima trojaki karakter:narodnooslobodilačk i rat, građansk i rat i socijalna revolucija. Da nije biloprikladnih uvjeta – “lokalnih” i globalnih (udio SSSR­a u pobjedi Saveznika)koje je Tito vješto iskoristio, teško da bi se socijalna revolucija uopće moglaprovesti. Rat bi završio kao oslobodilački i građanski, iz jednostavnograzloga što u sukob i promjene koje su tijekom njega izvršene, ljude nijenagnala socijalna situacija! A kasnija povijest je pokazala, da oni –opterećeni tabuima, predrasudama, dogmama, nacionalnim(nacionalističkim) zaslijepljenostima, neobrazovanošću masa,nepostojanjem klasne svijesti,… – na to u osnovi nisu ni bili spremni. Madase nekima učinilo, vrijeme očito još nije sazrelo.

Primjer je – iako se rezultat s višedesetljetnom odgodom pokazao kaopropali – poučan, jer ukazuje da naše “zrno kristalizacije” oko kojeg jemoguće u današnjim uvjetima okupiti ljude na djelatne suštinske promjene,ako i nije jasno predočivo, biva prisutno u latentnom i potencijalnom stanju.Koje će ono biti, pokazat će globalni politički odnosi koji mogu postatikatalizatorom sveopćih, bitnih i neophodnih društvenih promjena želi liljudski rod ostvariti san o političkoj, ekonomskoj i socijalnoj demokraciji. Tajsan nije utopija – to je povijesna težnja naše vrste, ma i ne shvaćala jevećina njenih pripadnika, jer joj počiva u kolektivnoj podsvijesti. Hoće li zrnoisklijati iz rastuće nezaposlenost na koju ih tjera kompjuterizacija irobotizacija proizvodnje s rastom proizvodnosti za neslućene faktore,rezultat kojega elite preusmjeravaju u vlastite džepove? Hoće li to bitiposljedice klimatskih promjena, kad stanovništvo uvidi da se bogati s njimanose mnogo lakše, prepuštajući golemoj većini glavni teret krize (kao i ove,bankarsko­finacijske)? Hoće li neki novi Tito, Gubec beg, Spartak , Lenin iliMarx isplutati iz mogućeg sukoba svjetskih razmjera i preusmjeriti veliki dionas novim putevima? Ja to ne znam.

Ali, znam ovo, a pitanje je dali je većina toga svjesna. Svaka promjena seplaća, jer – “nema besplatnog ručka”. Uvijek ga je netko morao platiti, madakonzumentu izgleda da se hrani badava. To ni Syriza, ni grčki narod, nitivećina naroda svijeta (uvjeren sam) još uvijek ne shvaća u potpunosti.Drukčije rečeno, i revolucija ima svoju cijenu, nažalost suviše krvavu kakonas povijest podučava. Suštinske promjene okvira u kojem živimo su nužne– mnogima je to jasno – ali mnogo manje odgovor na pitanje: tko i kako ćeih provesti. Syriza u svojoj zemlji, očito ne – ona je već prošlost, a njenavlast ma koliko trajala nije doli krađa povijesnog vremena. Osim, kao štoneki kažu, da nas je ipak taj primjer nečem podučio. Stvarno? Ne bih rekao;pred našim očima vjekovima siluju “učiteljicu života”, a da iz njenih krikovavećina baš i nije nešto spoznala. A kakva nam korist – u rasponu odsedamdesetak godina prosječnog ljudskog života – od spoznajemalobrojnih? Sem ako, umjesto biofizikalnog, živite povijesno vrijeme!

tacno

7/16/2015 Syriza i perspektive » SBPeriskop

http://www.sbperiskop.net/drustvo/world/syriza­i­perspektive 3/3

Opći uvjeti korištenja Pravila prenošenja sadržaja Zaštita privatnosti Impressum Kontakt Newsletter

Omogućeno sa WordPress i Graphene Tema

OdgovoriUkoliko želite ostaviti komentar, morate se prijaviti.