SVJETSKE SILE

Mirjana Drmić-Malić

Mirjana Drmić-Malić

RimVI.c K L I K N I!

Danijel:• Gledao sam dalje u noćnim viđenjima,

kad eno ,četvrta zvijer, strašna, užasna i neobično jaka. Imala je velike željezne zube. Proždirala je i satirala, a ono što je ostalo gazila je nogama. Razlikovala se od svih

prijašnjih zvijeri i imala je deset rogova.

Rimski carevi

Dinastija: Julijsko – Klaudijevska

August, (27 p. n. e. – 14n.e. ) -rođenje Isusa Krista Tiberije, (14 – 37. g. ) -- objavljivanje Radosne vijesti August

o Božjem kraljevstvu --smrt Isusa Krista 33.g. -na Pedesetnicu 33. g. Petar i drugi učenici dobili su čudesnu sposobnost

da na stranim jezicima razgovaraju s ljudima koji su došli u Jeruzalem proslaviti taj blagdan

-36. g. Petar krsti rimskog stotnika Kornelija Kaligula, (37 – 41. g.) Klaudije, (41 – 47.g.) počinju Pavlova misionarska putovanja..

Pedesetnica 33. g.

36. g. Petar krsti rimskog stotnika Kornelija

Godinu dana su Barnaba i Savao “poučavali prilično veliko mnoštvo u Antiohiji, te su božanskom providnošću upravo u Antiohiji učenici

prvi put nazvani kršćanima”

Neron, (54 – 68. g. ) -- 56.g. Pavao završena misionarska putovanja – 64.g. Petar širio Radosnu vijest na području Babilona -- Pavao prvi put zatočen u Rimu otprilike (59-61. g.) -- Pavao drugi put zatočen u Rimu vjerovatno između (61-64. g.)

Pavao je u Rimu pisao poslanice.

Car Neron 64. godine potaknuo progon kršćana pa su nakon njega i neki drugi rimski carevi žestoko progonili Kristove sljedbenike. U pismima koja su car Trajan i Plinije Mlađi slali jedan drugome opisano je kako su kršćani bili kažnjavani zbog toga što se nisu htjeli odreći svoje vjere.

Neron, (54 – 68. g. )

- 66. godine rimski upravitelj Judeje zaplijenio iz svete hramske riznice novac od zaostalog poreza, Židovi su se razbjesnili i digli ustanak. Pobunjenici su poubijali rimske vojnike i proglasili neovisnost Judeje. Nakon nekoliko mjeseci Cestije Gal, rimski upravitelj Sirije, krenuo je prema jugu s 30 000 vojnika kako bi ugušio ustanak. Stigao je u Jeruzalem u vrijeme židovskog vjerskog blagdana. Galova je vojska zauzela predgrađa i čak je počela potkopavati zidine hrama, u kojem su pobunjenici potražili utočište. A onda je Gal bez nekog jasnog razloga naredio svojoj vojsci da se povuku. Likujući zbog toga, Židovi su stali napadati vojsku koja je odlazila iz grada.

Četiri godine kasnije rimska vojska se vratila !

Rimski carevi Godina četiri cara : 1.Galba,( 68 – 69.g.) 2.Oton, 69. g. 3. Vitelije, 69.g. Dinastija Flavijevaca

4. Vespazijan (69 – 79.g.) i sin Tit (79 – 81.g.) Uoči Pashe 70. g. rimska vojska predvođena generalom Vespazijanom i njegovim sinom Titom sa 60 000 vojnika stigli je pred

Jeruzalem . Nakon oko pet mjeseci opsade grad je pao. Tit je naredio vojsci da poštedi hram, no jedan ga je vojnik ipak zapalio

bakljom. Oko 1 100 000 Židova i obraćenika na židovsku vjeru, su pomrli od gladi i

pošasti. 97 000 ljudi bilo je zarobljeno. Mnogi su kao robovi bili odvedeni u Rim.

Domicijan, (81 – 96.g.)

Opsada Jeruzaalema

Jeruzalem

Nakon vojnog pohoda na Judeju Tit je završio slavni Koloseum. Titov slavoluk su Rimljani podigli u spomen na osvajanje Jeruzalema.

Biblijska proročanstva koja je prorekao Isus doista su se ispunila do najsitnijih pojedinosti.

Koloseum Titov slavoluk

Pet dobrih careva, dinastija Nerva – Antoninska Nerva,(96 – 98.g.) –Ivan u zatočeništvu na Patmosu

98.g. napisao Otkrivanje poslednju knjigu BiblijeTrajan, (98 –117.g.)Hadrijan,(117 –138. g.)Antonin Pio,(138 –161.g.)Marko Aurelije,(161–180.g.) (suvladar Lucije Ver,

(161–169g.),uzurpator Avidije Kasije, 175g.)Komod,(180–193.g.)Konstancije I. Klor,(305–306.g.) (suvladar Galerije,

(305–311.g.))

Proročanstva koja su se ostvarila poslije smrti apostola

“Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrave nauke, nego će prema svojim strastima sebi nagomilati učitelje da im škaklju uši, te će odvratiti uši od istine, a okrenut će se bajkama”. (2.Timoteju 4:3,4 )

“Među vas [će] ući okrutni vukovi koji neće imati obzira prema stadu. I između vas samih dići će se ljudi koji će iznositi iskrivljena učenja da bi odvukli učenike za sobom” (Djela apostolska 20:29, 30

“Među vama [će] biti lažnih učitelja. Oni će neprimjetno uvesti razorne sljedbe (...) i zbog njih će se pogrdno govoriti o putu istine” (2. Petrova 2:1, 2).

Konstantin I. Veliki, ( 306 – 337.g.)

U prvih 280 godina povijesti kršćanstva, kršćanstvo je bilo zabranjeno od Rimskoga carstva, a kršćane su strahovito progonili. To se promijenilo nakon »obraćenja« rimskoga Cara Konstantina. Konstantin je »legalizirao« kršćanstvo Milanskim ediktom iz 313g.

Godine 325., Konstantin je sazvao Nicejski sabor, u pokušaju da ujedini kršćanstvo. Konstantin je kršćanstvo zamislio kao religiju koja bi ujedinila Rimsko carstvo, koje se u to vrijeme počinjalo dijeliti. Premda se to tada činilo pozitivnim razvojem kršćanske crkve, rezultati nipošto nisu bili pozitivni. Kao što Konstantin nije htio u potpunosti prihvatiti kršćansku vjeru nego je nastavio sa svojim poganskim vjerovanjima i praksom, tako je i kršćanska crkva koju je Konstantin promicao bila mješavina pravoga kršćanstva i rimskog poganizma.

Crkvenom saboru je održan od (20. svibanj -25.srpnja 325.g.) u gradu Niceji u Maloj Aziji (danas Iznik u Turskoj).

Car Konstantin, koji u to vrijeme još nije bio kršten, olakšavao je sudjelovanje biskupa stavljajući im kod putovanja na raspolaganje carsku poštu i nudeći im gostoprimstvo u Niceji u provinciji Bitiniji, odnosno kraj svoje rezidencije u Nikomediji.

Bilo je ukupno oko 300 biskupa na saboru.

Glavne tačke rasprave bile su:

Pitanje arijanstva Datum proslave Pashe (Uskrsa) Melecev raskol

Jedinstvo Oca i SinaKrštenje heretikaPoložaj onih koji su popustili prilikom Licinijevih progona (tzv. lapsi).

Ključno pitanje Sabora – Je li Krist pravi Bog (istobitan s Ocem)?

Božić se počeo slaviti u Rimu u 4. stoljeću (u izvorima dokazana godina 336g.).

Božić se počeo slaviti 25. prosinca. Prevladavajuće je mišljenje da se Božić počeo slaviti toga datuma zato što se toga datuma u tada još uvijek većinski poganskom Rimu slavilo rođenje boga Sunca (Nativitas Solis Invicti - Rođenje nepobjedivoga Sunca) pa je Crkva želeći potisnuti taj poganski blagdan tada počela slaviti rođenje Isusa Krista koji je Božansko Sunce s visine.

( Isus Krist je najvjerovatnije rođen u oktobru-listopadu)

ISUS KRIST povjerio je svojim sljedbenicima važan zadatak. Zapovjedio im je:

“Idite i načinite učenike od ljudi iz svih naroda.”

S vremenom se “dobra vijest o kraljevstvu” trebala propovijedati “po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima” (Mat. 24:14;28:19).

Jehova je htio da se dobra vijest propovijeda!

Propovijedanju DOBRE VIJESTI pomoglo je i uspostavljanje

“rimskog mira”, koji se na latinskom nazivao pax Romana.

Ogromno Rimsko Carstvo uspostavilo je “dobar” mir i stabilnost na području nad kojim je vladalo.

U razdoblju od otprilike 200 godina nakon Isusove smrti na Sredozemlju uglavnom nije bilo sukoba.

“Nikad prije u ljudskoj povijesti nije bilo tako dugog razdoblja sveopćeg mira i nikad više nakon toga nitko nije toliko dugo uspijevao održati mir među tolikim narodima” (The Horizon Book of Ancient Rome).

Isus je umro 33. godine. Nedugo zatim njegovi su učenici objavili vijest o Kraljevstvu po cijelom Jeruzalemu. Potom su širili dobru

vijest po Judeji i susjednoj Samariji, a u narednih 15 godina čak su slali misionare u druge dijelove Rimskog Carstva. Do 61. godine

dobra je vijest već doprla u mnoge dijelove tada poznatog svijeta.

ALI Manje od decenije poslje pada Jeruzalema (70. poslje Krista) je

budućnost kršćanstva postaje konačno vezana za helenizam.Najoštrija kritika spram naklonjenosti klasičnoj kulturi dolazi od

Tertulijana, rimskog pravnika iz trećeg stoljeća i obraćenika na kršćanstvo. On se zapitao; “Što Atena ima s Jeruzalemom? Koja je važnost platonske Akademije za Crkvu?” Tertulijan je smatrao kako Crkva mora zadržati svoj posebni identitet izbjegavajući takve svjetovne utjecaje.

Augustinov pristup je postavio temelje za stav da sve što je dobro, istinito i lijepo treba staviti u službu evanđelja. Tako je taj uzajamni odnos kršćanske teologije, liturgije i duhovnosti s grčko-latinskom kulturnom tradicijom neupitno postao jedan od najzanimljivijih i najplodnijih primjera međusobnog kulturnog obogaćivanja u intelektualnoj povijesti čovječanstva.

REZULTAT1.Kult Izide, religija egipatske majke-božice, uvedena je u

kršćanstvo tako što su Izidu zamijenili Marijom. Mnogi nazivi koji su se koristili za Izidu, poput »Kraljica Neba«, »Majka Božja« i »theotokos« (Bogorodica), pripisani su Mariji. Mariji je dana uzvišena uloga u kršćanskoj vjeri, daleko veća od one koju joj daje Biblija.

Na Efeškom saboru (431.g.) Marija proglašena Bogorodicom.2.Mitraizam je bila religija Rimskoga carstva od prvoga do petog

stoljeća nakon Krista. Mitra, bog Mitraizma, bio je »prisutan« u tijelu i krvi bika, a onima koji su ga blagovali u žrtvenom objedu davao je spasenje .

Romanizacija Gospodnje večere upotpunila je prijelaz u žrtvenu konzumaciju Isusa Krista, koja je sada poznata kao katolička Misa / Euharistija.

3) Većina Rimskih careva (i građana) bili su henoteisti.

Henoteist je osoba koja vjeruje u postojanje mnogih bogova, ali se prvenstveno usredotočuje samo na jednoga boga, ili pak smatra da je taj jedan bog nadređen drugim bogovima.

Npr. rimski bog Jupiter bio je vrhovni bog rimskoga panteona bogova. Rimski mornari često su štovali Neptuna, boga oceana. Kada je

Katolička crkva prigrlila rimski poganizam, jednostavno je zamijenila panteon bogova svecima. Kao što je rimski panteon bogova imao boga ljubavi, boga mira, boga rata, boga snage, boga mudrosti itd., jednako je i Katolička crkva imala sveca koji je bio »zadužen« za sve ove i mnoge druge kategorije. Kao što su mnogi rimski gradovi imali boga zaštitnika pojedinog grada, tako je i Katolička crkva izmislila »sveca zaštitnika« za gradove.

4) Vrhovnost rimskoga biskupa (papinstvo) nastala je uz podršku rimskih careva. Budući da je Rim bio središte vladavine Rimskim carstvom u kojemu su živjeli rimski carevi, grad Rim postao je prominentan u svim aspektima života. Konstantin i njegovi nasljednici podržali su rimskoga biskupa kao vrhovnog vladara crkve. Naravno da je za jedinstvo rimskoga carstva bilo najbolje da vlast i državna religija imaju sjedište na istome mjestu. Premda se većina drugih biskupa (i kršćana) odupiralo ideji o vrhovnosti rimskoga biskupa, rimski biskup se na kraju uzdigao do vrhovnosti zbog moći i utjecaja rimskih careva. Kada je Rimsko carstvo doživjelo slom, pape su preuzele naslov koji su prethodno imali rimski carevi – Pontificus Maximus.

395. g. rimski car Teodozije I Veliki podijelio je RIMSKO carstvo svojim sinovima, tako da je zapadni dio dobio

Flavije August Honorije, a istočni Arkadije.

Zapadno rimsko carstvo je propalo već 476. godine kada je germanski knez Odoakar, svrgnuo mladog cara Romula.

Iako je Zapadno rimsko carstvo trajalo samo 81 godinu, imalo je ukupno 12 priznatih vladara

Zadnji zapadnorimski car je bio Romul Augustul (iako je Nepot bio priznat od strane

Istočnog rimskog carstva sve do smrti 480), a kod stupanja na prijestolje 475.g. imao je, navodno, samo deset godina. S prijestolja ga je maknuo germanski knez Odoaker. Odoaker nije, umjesto Romula, postavio novog cara-sjenku kao što su to radili njegovi prethodnici, nego je poslao izaslanstvo u Konstantinopol tamošnjem caru Zenonu, poručivši mu da je jedan vladar dovoljan za oba carstva. Na kraju je službeno od Zenona dobio titulu patricija, a time i carskog upravitelja. Time se ugasilo Zapadno rimsko carstvo.

Istočno Rimsko Carstvo s političkim sustavom cezaropapizma će preživjeti sve do 1460.g. kada njegovu posljednju provinciju Moreju

zauzimaju Turci.

Rimsko carstvo je trajalo 1400 godina. Govoreći o sedam svjetskih sila, odnosno

“kraljeva”, Biblija je prorekla: ‘Sedam je kraljeva: pet ih je palo, jedan

vlada,a drugi još nije došao, ali kad dođe, ostat će kratko vrijeme’ (Otkrivenje 17:10).

Nakon pada RIMSKOG carstva na svjetsku

scenu stupa prorečena SEDMA svjetska sila.