svjedočanstvo istine

I

SVJEDO ANSTVO ISTINE

KARDINAL JOSIP BOZANIĆ

Zagreb, 2009.

kardinal_jasenovac_korice.indd 1 28.10.2009 12:04:16

ZaWebOmot.indd IZaWebOmot.indd I 5.11.2009 9:38:325.11.2009 9:38:32

II

Molitva u spomen-crkvi sv. Mihaela arkanđela u Staroj Gradiški

Okupljeni vjernici pozdravljaju svećenike u Staroj Gradiški

kardinal_jasenovac_korice.indd 2 28.10.2009 12:04:16kardinal_jasenovac_korice.indd 2 28.10.2009 12:04:16

ZaWebOmot.indd IIZaWebOmot.indd II 5.11.2009 9:38:325.11.2009 9:38:32

1

Josip Bozanić

Svjedočanstvo istineHodočašće svećenika Zagrebačke nadbiskupije

Stara Gradiška - Jasenovac - Petrinja24. rujna 2009.

ZaWeb.indd 1ZaWeb.indd 1 5.11.2009 9:22:405.11.2009 9:22:40

2

Izdaje: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb www.glas-koncila.hr

Za nakladnika: Nedjeljko Pintarić

ISBN 978-953-241-213-0

Tiskano u listopadu 2009.


3

KARDINAL JOSIP BOZANIĆnadbiskup zagrebački

SVJEDOČANSTVO

ISTINE

Hodočašće svećenika Zagrebačke nadbiskupije

Stara Gradiška - Jasenovac - Petrinja24. rujna 2009.

ZAGREB, 2009.


4


5

U Svećeničkoj godini, dana 24. rujna 2009., svećenici Zagrebačke nadbiskupije, predvođeni Kardi nalom i pomoćnim biskupima, sudjelovali su na znakovitom hodočašću.

Pohodili su Staru Gradišku, nekadašnje mjesto logora i zatvora, ali i sadašnje mjesto izgradnje nove spomen-crkve, zatim Jasenovac, župnu crk vu i spomen-područje koncentracijskog lo-gora te na kraju Petrinju, gdje su u novoj crkvi, koja je izgrađena na mjestu do temelja porušene crkve u agresiji na Hrvatsku, u svećeničkom za-jedništvu i s brojnim pukom slavili euharistiju.

U ovoj knjižici, pod zajedničkim naslovom: »Svjedočanstvo istine«, donosimo propovjedi i nagovore koje je Zagrebački nadbiskup održao na hodočasničkim postajama.


6


7

Svjedočanstvo vjerei vjernosti

STARA GRADIŠKA


8

Nagovor u spomen-crkvi sv. Mihaela arkanđela

u Staroj Gradiški

Svetopisamsko čitanje: 2 Tim 2, 8-13; 3, 10-12.


9

Svećenici su i u uzništvu bili proročki glas

1. Na početku našega hodočasničkoga puta došli smo do mjesta iznimnih stra-danja i iznimnoga svjedočenja. Uistinu je dirljivo biti pred otajstvom svećeničke žr-tve; stajati pred zbiljom i slikama koje su se na ovom mjestu urezivale u pamćenje naše subraće. Danas, ne zaboravljajući niti jednu žrtvu nepravde na ovome mjestu, posebnu pozornost usmjerujemo prema svećenicima, jer u njihovoj se žrtvi odraža-vaju i sve ostale. Znamo da su ovdje mnogi vjernici laici trpjeli zbog vjere, ali znamo i to da je vlastodršcima bilo osobito važno udariti pastire.

Izvanjski okvir ovoga zatvora ostao je u takvome stanju da nije teško u mislima biti ponesen u vrijeme kada su naša su-braća ovdje svjedočila vjeru i vjernost, od koje i mi danas živimo. Nije teško zamisliti nalogodavce i izvršitelje koji su ponižava-


10

njem nevinih htjeli okovati Božju riječ koja je bila živa u gorljivome duhu i ispaćenim tijelima zatočenika.

Nije teško zamisliti svećeničku bol i pi-tanja o smislu njihova svećeništva i pita-nja o budućnosti Crkve dok su - natjerani od nepravedne vlasti – razgrađivali crkvu, skidali ciglu zidova i osjetili kušnju, ali isto-dobno i snagu vjernosti Gospodinu, koji ih je pozvao na služenje Crkvi u prezbite-ratu. U prašini rušenja živjelo je mučite-ljima nedohvatljivo blago: Crkva, do koje nisu mogli doprijeti, istina koja je po njima naviještala da »Božja riječ nije okovana«. Svećenici su dobro znali da jedino naša ne-vjera oslabljuje snagu slobode riječi Božje.

Odvojeni od svojih vjernika i službe, ali ugrađeni u duhovni dom, onaj neruko-tvoren, koji spaja ovozemaljsko i vječno, nisu prestali biti svećenicima, prinoseći sebe kao žrtvu u Kristovoj žrtvi. Živjeli su od snage i otajstva koje progovara ovo-zemnim pozivom u Kristovo svećeništvo, da bi živjelo dovijeka, u vječnosti. U činu


11

okrutnosti i u pokušaju oduzimanja dosto-janstva, kako ljudskoga, tako i svećenič-koga, objavila se proročka snaga. Dok su moćnici ovoga svijeta mislili da oni grade budućnost i pišu važne stranice povijesti, da je usmjeruju po svojoj volji, svećenici u uzništvu bili su proročki glas i tijelo. Bili su prisiljeni na šutnju i na život u neljudskim uvjetima i tako su stvarali događaje kojima je istinski voditelj bio Duh Sveti.


12

Mučenička snaga subraće i danas obvezuje

2. Draga braćo svećenici, na ovome smo znakovitom hodočašću vođeni poti-cajima Svećeničke godine, u kojoj na izniman način progovara geslo: »Kristova vjernost – svećenikova vjernost«. Ta se vjernost ovdje dodiruje do životnoga dna. Ta se vjernost očitovala kao vjernost Bogu, Crkvi i svojemu narodu. Ta vjernost nije oslonjena u prvom redu na ljudsku snagu, sposobnosti, pripremljenost, nego ima uporište u Bogu. Ovdje se spominje-mo i onih svećenika koji iza patnje nisu vi-djeli slavu križa i u svojoj slabosti popustili pred prijetnjom tjeskobe.

Vjernost izrasta iz povjerenja, a sve-ćenička vjernost iz povjerenja u Boga da On sve, čak i najveću patnju, vodi prema dobru. Razlog da odustanemo, da odstu-pimo je strah i gubitak privlačnosti, koji nastaju iz nepovezanosti s Bogom i iz ne-


13

dosljednosti te podijeljenosti vlastitoga života. »Ako ne budemo vjerni, on vjeran ostaje.« Premda će nas zanijekati, ako ga zaniječemo; premda će razotkriti našu ži-votnu neistinu, On ostaje milosrdan. Sebe ne može zanijekati.

Danas dolazimo k Bogu s velikom zah-valnošću za vjernost naših svećenika i za njihovo zajedništvo, koje je izdržalo veli-ke kušnje, te nam s ovog mjesta s aposto-lom Pavlom ponavljaju: »Iz svih me (pro-gonstava) izbavio Gospodin!« (2 Tim 3,11) Svećeničke vjernosti nema bez Boga, bez slavlja sakramenata potpunom predanoš-ću, a osobito ne bez Euharistije i redovite svete ispovijedi. Od Euharistije živi čitava Crkva, a bez ljubavi prema njoj svećenik postaje mrtav. Naša nam subraća to danas stavljaju na srce. U trpljenju zatočeništva, na ovome i na tolikim drugim mjestima, pogled subraće bio je usmjeren ponajpri-je u vlastitu dušu i poziv, ali ništa manje u patnju bl. Alojzija Stepinca. Njegova je vjernost jačala snagu zajedništva u patnji.


14

Vjernost je postala vjerodostojnost, koja dopire do nas. Ovdje slobodno smijemo reći da smo plodovi te vjernosti. Stoga mučenička snaga subraće i nas obvezuje.


15

Na prostoru simbola zla izrasta crkva

3. I danas smo mi – svećenici i vjerni-ci – mi, Crkva, proročki narod, s jasnim po-slanjem navještaja i pokazivanja nebeske zbilje. Kao proročki narod, u povezanosti s Bogom odvagujemo svaki događaj povije-snoga gibanja. Evanđelje i otajstvo Krista na-dilazi povijest. Naši svećenici mučenici nose poruku da bez Boga povijesna događanja unose strah, a strah neslobodu. Nametnuta nesigurnost, stvarna ili izmiš ljena, promica-nje straha i ucjena koriste se kao prostori za pojavak lažnih spasitelja i osloboditelja, prosvjetitelja i vođa, kao i za pritiješnjenost malodušjem, kojega je plod još veći strah.

Ova crkva, koju i mi gradimo, vidljivi je znak svećeničke vjernosti, pokazatelj izvo-rišta snage, zajedništva vjere i crkvenosti te jedinstva u ljubavi. Iz nečovječnosti komu-nističkoga sustava i terora njegovih posluš-nika, kao izdaje vjernosti dobru, u društvo se


16

unosilo nijekanje Boga, slobode, domovine i svega što istinski oblikuje smisao življenja. Sada na prostoru simbola zla izrasta crkva, prostor ljubavi koji stvara Božje kraljevstvo. Zagledani u uzore svetih svećenika, dionika Kristove muke na najdublji način, i mi danas razmatrajmo o svome poslanju, o zahtjevima novoga vremena, u kojemu ne nedostaje nastojanja da Crkva bude ugušena u ruševi-nama i prašini nekih novih silnika, čiji zatvori imaju teže prepoznatljive zidove i tamnice.

A mi naviještamo Radosnu vijest, koja oslobađa istinom križa i Uskrsnuća, ljepotom Utjelovljenja u krilu Djevice Marije te snagom Duha Svetoga, koji sve čini novim! Duboko prožeti vjerom u uskrsnuće, s molitvom za svećeničku vjernost, strpljivost, ljubav i po-stojanost – živimo dostojno Evanđelja, kao živa prisutnost Krista u svijetu.

U mnoštvu pitanja, nesigurnosti i mije-na, slavimo Božju vjernost moleći u kratkoj doksologiji svakoga dana: »kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjeko-va. Amen.«


17

Nada im je bila zadnji oslonac

JASENOVAC


18

Homilija prigodom molitve Srednjeg časa u župnoj crkvi

Uznesenja Blažene Djevice Marije i sv. Nikole u Jasenovcu

Liturgijsko čitanje: 1 Pt 3, 14-17.


19

U Jasenovcu čovjek osjeća duboku bol

1. Biti u Jasenovcu, kao svećenik i kao kršćanin, i slušati riječi apostola Petra o davanju obrazloženja nade koja je u nama, ima svoj poseban i snažan odjek. Nalazimo se na mjestu koje nije obilježeno samo jednom stranicom povijesti u kojoj se oči-tovalo zlo, zločin i ponajprije grijeh, nego je bezbožnost s ovoga mjesta željela širiti zlo do neslućenih razmjera, produžujući ruku laži sve do naših dana.

Došli smo najprije u crkvu, u prostor koji, po nama i našoj vjeri u Isusa Krista, spaja Božju blizinu, otajstvo Isusove muke, smrti i uskrsnuća i naš zemaljski hod, u ko-jemu toliko puta ostajemo zbunjeni pred zloporabom ljudske slobode.

U Jasenovcu čovjek, otvoren istini, osje-ća duboku bol, koju je prouzročilo nasilje, nepravda i nečovječnost. Ovdje su mnogi suočeni sa spomenom na gubitak svojih


20

najbližih. Ovdje je puno toga neizrecivoga urezano duboko u dušu, ostavljajući neod-govorena ozbiljna pitanja, a u mnogima i zatrovanost mržnjom.

Ovdje smo u svećeničkome spomen--hodu, kojemu u središtu nisu zločinci i zla koja su nanijeli, nego poglavito svjedo-čanstvo vjernosti, ljubavi i žrtve; otajstvo patnje, koja, pročišćena Božjim Duhom, postaje snagom za činjenje dobra. Jer ne postoji niti jedno mjesto na zemlji na ko-jemu bi zlo bilo toliko snažno da i u njemu ne bi mogla progovoriti ljubav i mir. Mi to donosimo i time želimo prožimati mjesta koja pohađamo i na kojima se molimo. Ništa ne dopire tako duboko u zbilju svije-ta i čovjeka kao molitva. Ona, jer joj je izvo-rište i uvir u Bogu, obuhvaća sva vremena i sve prostore, dodiruje nas i zahvaća sva naša iskustva, stapajući u Božje milosrđe prošlost, sadašnjost i budućnost.


21

Potreba za čišćenjem spomena

2. Iako je s prolaženjem godina sve manje onih koji mogu svjedočiti o svojim iskustvima i strahotama Drugoga svjet-skoga rata, važno je da njihovom pomoći i svjedočanstvima u istini novi naraštaji do-biju i čuvaju primjereno razumijevanje tih događaja, sa svim grubostima i potrebom za čišćenjem spomena.

Novi naraštaji, a posebno djeca i mladi, vremenskim odmakom od stvarnih doga-đaja, imaju priliku da svojim zalaganjem osvjetljuju istinu, koja nas jedina može osloboditi od otvorenih i skrivenih suko-ba, proizišlih iz manipuliranja istinom. Kao Crkva se zdušno zalažemo da se svim isti-noljubivim sredstvima što prije istraže svi aspekti događanja prije, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata. Premda je prošlo toliko vremena, a u njemu i mnoštvo mo-gućnosti, taj trud ne samo da ni danas nije uzaludan, nego je nužno potreban. Valja se


22

potruditi oko dostupnosti svih relevantnih dokumenata i svjedočanstava, otvaranja arhiva koji imaju veze s razumijevanjem cjelokupnoga konteksta, oko primjene va-ljane znanstvene metode, koja je prožeta čežnjom za istinom i zauzetošću za dobro.

Posao koji može izgledati isključivo kao zadaća povjesničara – jer obično se kaže da se time treba baviti struka, a ostali se trebaju okrenuti budućnosti – taj posao ne tiče se samo povjesničara, nego svako-ga od nas. Znamo da puno toga, a osobito mir, ovisi o svakomu od nas: od našega hti-jenja, stavova, naših riječi i gesta, no ponaj-prije od nastojanja da budemo otvoreni u istini. Kao vjernici, moleći psalme, u ovoj smo liturgiji zazivali: »Istinom me svojom vodi i pouči me, jer ti si Bog, moj Spasitelj.« (Ps 25, 5) Tko tako moli, u dubini svoga srca ne može nijekati temeljna ljudska prava i prebrisati moralna načela.

Kada se iz osobnoga i društvenoga ozračja odstrani Bog i moralnost, oslonje-na na opće dobro i dobro drugoga, kratak


23

je put do želje za vladanjem nad drugima, do porobljavanja i iskorjenjivanja skupina ljudi, pa i čitavih naroda. Na temelju rasne ili klasne ideologije, na temelju diskrimina-cije nečijega podrijetla ili vjere, na temelju protuboštva, koje ne prihvaća istinu da su svi ljudi Božja stvorenja jednakoga dosto-janstva, ne može se graditi sreća pojedin-ca ni naroda.


24

Ovomu je mjestu potrebna istina

3. Ovdje, u Jasenovcu, osjećamo dubo-ku bol zbog svih žrtava, a posebno zbog onih koji su ovdje trpjeli i bili ubijeni od strane pripadnika hrvatskoga naroda, a još više od strane pripadnika Katoličke Crkve. Iako prepoznajemo grijeh onih koji su ne-dostojno nosili katoličko ime, Katolička Crkva nikada u tome i takvim zločinima nije sudjelovala, niti ih je podupirala. Štoviše, iako neki žele Crkvi pripisivati propust »nečinjenja«, toliko je pokazatelja kako su se predstavnici Crkve i njezini vjernici na razne načine u teška vremena protivili ne-čovječnoj ideologiji koja je bila usmjerena prema drugomu čovjeku, a osobito prema pripadnicima židovskoga i srpskoga naro-da, prema Romima, ali i političkim neisto-mišljenicima iz hrvatskoga naroda.

Imena žrtava, njihovi životi, njihov osob-ni hod kroz tamu jasenovačkog logora,


25

obvezuju nas na traženje istine. Oni vape za tom istinom, jer samo nas istina vodi prema onome od čega čovjek živi – do lju-bavi. »Zbog toga su obrana istine, njezino ponizno i uvjereno iznošenje te svjedoče-nje za nju vlastitim životom zahtjevni, ali i nezamjenjivi oblici ljubavi koja se, doista, raduje istini.« (Caritas in veritate, 1) Ovomu je mjestu, kao i stotinama drugih stratišta u Hrvatskoj, potrebna istina kojoj se ništa ne dodaje i iz koje se ništa ne izostavlja; istina koja ne će biti ušutkana novim ide-ologijama i promicana do razine novih po-niženja i zločina.

Ne smijemo zaboraviti dragocjen uzor hrabrih svjedoka, među kojima je, nedvoj-beno najuzorniji, blaženi Alojzije Stepinac. Istina o njemu prešućivana je, zatim iskriv-ljivana, da bi se – prekrivena plaštem laži – morala i još uvijek mora probijati do pameti i srdaca novih naraštaja. Žrtve u jasenovačkome logoru vape za istinom, one vape za istinom i o našemu Blaženiku. Žrtve jasenovačkog logora bit će poštova-


26

ne kada im se pristupi s poštovanjem, koje se očituje i u brizi za istinitim i cjelovitim popisom žrtava - do mjere da ne budu in-strument ničijih političkih zabluda i mani-pulacija.

Dobro znamo koliko su bile upravo žrtve jasenovačkog logora iskorištavane u svrhu stigmatiziranja hrvatskoga naroda kao ge-nocidnoga naroda i hrvatske države kao nepoželjne jedinice. Znamo da su zlopo-rabe išle do mjere opravdavanja mnogih ubijanja i zločina koji još uvijek nisu dobili svoje pravo ime; i to ne samo neposred-no nakon Drugoga svjetskog rata, nego i u sve vrijeme komunističkoga režima, kao i u pripremanju i provođenju agresije i nasilja u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini osamdesetih i devedesetih godina prošlo-ga stoljeća.

Dobronamjernomu čovjeku ne može biti jednostavno ni razumjeti, a kamoli prihvatiti tumačenje da su žrtve Bleiburga i »križnih puteva« posljedica onoga što je ustaški režim počinio u Jasenovcu.


27

Skamenjeni od čuđenja mogli smo slušati opravdavanja nasilnika u Domovinskome ratu (1991. - 1995.), koji su tolike poubijali, razorili mnoge obitelji i domove, nanijeli neizrecivu bol i protjerali s njihovih ognji-šta nevine ljude, kao da je to bilo preven-tivno djelovanje da se ne bi ponovila zvjer-stva iz ustaškoga logora u Jasenovcu. Još je nerazumljivije da se danas s političkih pozornica, bez posljedica za javno izgovo-renu laž, propagira da je Katolička Crkva uporište ustaštva.


28

Vapaj za istinom o svim žrtvama

4. Braćo i sestre, ovdje baš sve vapi za istinom i molitvom. Na ovome našem pu-tovanju, ispunjeni Božjim strahom, pro-matramo gdje se nalaze granice mržnje, razaranja čovjeka i granice okrutnosti. I ovo mjesto jasenovačkog logora je škola u kojoj se spoznaje do koje mjere ljudi mogu biti ne ljudi. Zlo nije apstraktno, ono je uvi-jek konkretno, dogodilo se na određenom mjestu i po određenim ljudima. Ovdje se ne može ostati ravnodušan prema pat-njama nanesenim žrtvama ovoga logora. Ovdje, duboko suosjećajući s nedužnim žrtvama, taj osjećaj patnje čovjeku daje pravo na molitveni krik: »Bože, oslobodi nas od zla!«

I dok ovdje s kršćanskim pijetetom mo-limo, spominjući se žrtava ustaškoga reži-ma, s ovog mjesta dižemo svoj vapaj i za istinom o žrtvama komunističkoga režima, jer, nažalost, još uvijek se u nas taji, skriva


55

Svemogući vječni Bože,Ti si čovjeka stvorio na svoju slikui podario mu besmrtnu dušu.

U svome si Sinu Isusu Kristuočitovao ljubav sve do njegove smrti na Križu.On je ušao u najdublju ljudsku tamuda bi nam darovao svjetlo vječnoga života.

Budi blizak svim žrtvama nasilja i nepravde,žrtvama nijekanja dostojanstva,koje si čovjeku ti podario.

Pokojnima podaj ljepotu svoga zajedništva,a njihovim obiteljima i svima koji su osjetili bol zbog progonstva i zemaljskoga gubitka svojih dragih podari utjehu i snagu koja nadvladava mržnju te otvara dobru i novomu životu.

Svojoj Crkvi daruj zauzetost za istinui gorljivost svjedočanstva tvoje ljubavi.

Po Gospodinu našemu Isusu Kristukoji s tobom i Duhom Svetimu tvojoj svetoj Crkvi živi i kraljujeu vijeke vjekova. Amen.

(Molitva, Spomen-područje Jasenovac, 24. rujna 2009.)


56


57

SADRŽAJ

Svjedočanstvo vjere i vjernosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7Svećenici su i u uzništvu bili proročki glas . . . . . . . . . . . 9Mučenička snaga subraće i danas obvezuje . . . . . . . . 12Na prostoru simbola zla izrasta crkva . . . . . . . . . . . . . . . 15

Nada im je bila zadnji oslonac. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17U Jasenovcu čovjek osjeća duboku bol . . . . . . . . . . . . . 19Potreba za čišćenjem spomena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21Ovomu je mjestu potrebna istina . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24Vapaj za istinom o svim žrtvama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28Uputili smo se ponizno na ovo mjesto . . . . . . . . . . . . . 31Suočavamo se s otajstvom zla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33I ovakva nas mjesta uče da zlo nema zadnju riječ . . . 36

Snaga ljubavi bezuvjetno prašta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39Oganj mržnje i zla nije ostavio ni kamena na kamenu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41Pobjedna snaga ljubavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43Govor proročke odlučnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45Ljubav je neodvojiva od istine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46Priznati istinu o sebi u ogledalu Istine koja je Bog . . . 49Svetost svećeničkog života u istini . . . . . . . . . . . . . . . . . 51Iskrena vjera održava životnu radost i snagu . . . . . . . 53

Molitva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55


58


59

Nadbiskupova učiteljska služba

1. Najsvjetliji lik Crkve Božje u Hrvata (1998.)2. Društvo po mjeri Očenaša (1999.)3. Da život imaju (2000.)4. Osobna i društvena dimenzija korizme (2001.)5. Sinoda - življenost vjere, nade i ljubavi (2002.)6. Na tragu Stepinčeve baštine i uzora (2003.)7. Hrvatska - domovina koju se voli (2004.)8. Krepost umjerenosti (2004.)9. Privlačnost Stepinčeve blizine (2005.)10. Hrvatska u Europi (2005.)11. Petre, uvijek treba oprostiti (2005.)12. Svjedočanstvo ljubavi blaženog Alojzija (2006.)13. Sinoda - Božji poziv na novi početak (2006.)14. S blaženim Alojzijem graditi evanđeosku kulturu (2007.)15. Propovijed na Blajburškom polju 13. svibnja 2007.16. Miroslav Bulešić - mučenik svete potvrde (2007.)


60

17. Spomen na poginule u Domovinskom ratu (2007.)18. Istina ne smije ostati bez glasa (2008.)19. Kao Crkva ne možemo šutjeti (2008.)20. Radosno zajedništvo Stepinčeva (2009.)21. Svjedočanstvo istine (2009.)

Istina u ljubavi (2008.)Blaženi Alojzije Stepinac - baština koja obvezuje (2008.)

Knjige možete naručiti kod nakladnika

Glas KoncilaKaptol 8, 10001 Zagreb, Hrvatska, p. p. 216

Tel.: 00385 (0)1 4874 326; faks: 4874 328http://knjizara.glas-koncila.hr

E-pošta: [email protected]

ISBN 978-953-241-213-0


III


Euharistija u župnoj crkvi sv. Lovre u PetrinjiFoto: Glas Koncila

Pohod Spomen-području Jasenovac


ZaWebOmot.indd IIIZaWebOmot.indd III 5.11.2009 9:38:335.11.2009 9:38:33

IV

„Samo je u Bogu mir, dušo moja,samo je u njemu nada moja.“

Psalam 62, 6

U molitvi za žrtve i za dar Božjega Duha, koji pro iš uje istinom, iscjeljuje ljubavlju te ulijeva nadu pravednoš u i milosr em, pohodio sam ovo spomen podru je predvode i sve eni ko hodo aš e Zagreba ke nadbiskupije u Staru Gradišku, Jasenovac i Petrinju.

Ljudska patnja i Kristova pobjeda nad grijehom i smr u obvezuju nas da živimo u svjetlu Gospodinova uskrsnu a i rastemo u ljubavi koja preobražava, kako bi posvuda cvao siguran i miran život.

U Jasenovcu, 24. rujna 2009.

Kardinal Josip Bozaninadbiskup i metropolit zagreba ki


ZaWebOmot.indd IVZaWebOmot.indd IV 5.11.2009 9:38:345.11.2009 9:38:34

svjedočanstvo istine

Documents