sveti ljudi hrvatski jezik

Download SVETI LJUDI hrvatski jezik

Post on 05-Apr-2016

234 views

Category:

Documents

4 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Kao početnu točku rada koristim “Šablonu za provjeru ispravnosti biometrijske fotografije” koja je fotografima nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju dostavilo Ministarstvo unutarnjih poslova. Slijedeći propisane upute, fotografiram portrete tražitelja azila, svjesno radeći grešku - dopuštam minimalne ekspresije lica koje pokazuju njihovu osobnost - odbijajući im oduzeti individualnost i svesti ih na arhivski podatak. Mijenjajući odnose moći propitujem ulogu medija fotografije kao političkog instrumenta za kontrolu i nadzor.

TRANSCRIPT

  • S V E T I L J U D I

  • S V E T IL J U D I

    Radovi objedinjeni pod nazivom Sveti ljudi nas-tali su kao diplomski rad pri Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, utjelovljujui ne samo fo-tografsku seriju ve i viemjeseno istraivan-je, druenje, razgovore, aktivizam i analitike tekstove koji su im prethodili u cilju postizanja drutveno relevantne, angairane i sadrajne umjetnike koncepcije. Utoliko moemo govoriti o fotografiji koja odstupa od tradicionalne forme i ulazi u multimedijalno umjetniko i istraivako djelovanje drutveno, prostorno i vremenski uvjetovano i omeeno.

    Izloba se sastoji od tri dijela: portreta 12 traitel-ja azila, video-foto montae autorovih intervenci-ja plakatima u javnom prostoru te fotografija propadanja istih.

    Sveti ljudi ili homines sacri, odnosno homo sac-er, u rimskom su pravu predstavljali prognanike ili izopenike, one koji su izgubili sva graans-ka prava odakle autoru i ideja za aluziju ko-ritenjem termina koji podcrtava razgranienje i Drugost. U kontekstu suvremenog drutva kon-trole i biopolitike, sveti ljudi se tek nazivaju dru-gim imenima, a nose iste etikete i nadgledaju se slinim mehanizmima. Imigranti i traitelji azila kojima se Konjikui bavi, samo su jedni u nizu nadgledanih i kontroliranih u krugu netranspar-entnog i sveprisutnog Panoptikona; sofisticirane disciplinske mjere nevidljice, ali jasno centrali-zirane hijerarhije moi.

    Ulaskom Hrvatske u EU, Ministarstvo unutarn-jih poslova dostavilo je fotografima ablonu za provjeru ispravnosti biometrijske fotografije simptomatinu i sugestivnu kontrolnu matricu u koju Konjikui ukalupljuje lica imigranata, nam-jerno ih igosajui antropometrijskim linijama koje u svojoj idealnoj funkciji uskrauju svaku os-obnost i ekspresiju lica, to autor u svome radu ne potuje u potpunosti, doputajui osobi ispred objektiva minimalnu koliinu individualnosti koja ima za cilj podcrtati subjekt i zaobii objekt.

    Intervencijom naizgled jo jednog ukalupljivanja i uutkivanja ablonom, Konjikui postie suprot-no - prikazanim osobama daje glas i ini ih

    vidljivima, prvo na simbolikoj razini, zatim i konk-retnim intervencijama u javnom prostoru. Naime, fotografije 12 azilanata otiskuje na plakatima dimenzija 120x100 cm (a kasnije, u sklopu 13. UrbanFestivala, i na zagrebakim jumbo plakati-ma) i lijepi na desetke lokacija, javnih povri-na Zagreba i Beograda, ime potie vidljivost i javni dijalog o bazinim demokratskim pitanjima i problemima marginalizacije i nevidljivosti. Kon-tekst u koji plakat ulazi (poput onog s ostacima pozadinskog teksta Za Hrvatsku koja misli), vrlo je sugestivan i nudi iitavanje slojeva borbe za mjesto, vidljivost, pravo i promociju raznih reklam-nih materijala, oglasa, aktivistikih poruka i sl. U navedenom semantikom kaosu Konjikuievi portretni plakati vidljivi su tek svojom recent-nou, injenicom da su zadnji u nizu, a njihova komunikacijska strategija namjerno je proie-na i ne nudi dodatne reference i tekstualna po-janjenja, izmiui uobiajenoj agresivnoj por-nografiji oglasnih materijala. Nakon nekoliko dana i tjedana autor prepoznaje novu dimenziju rada i poinje biljeiti proces mi-jenjanja i propadanja materije, ne samo uslijed atmosferilija vremenskih uvjeta i uvjeta urbanih mikrolokacija, ve i djelovanjem anonimne ljud-ske ruke koja u plakat usputno ili planski upisuje novo znaenje devastacijom, crteom, simbo-lom, potpisom, komentarom i sl. Istraivaki proces navedenim je propadanjem i sam zavrio, zaokruivi cjelinu jednog promil-janja, propitivanja, kreiranja, interveniranja i na koncu biljeenja, ali i otvorivi vrlo sloenu prob-lematiku u kojoj je ovakav umjetniki rad tek pot-icaj senzibilizaciji nekolicine ponovno Drugih (rjeih nego eih), koji u drutveno-politikoj i komunikacijskoj buci imaju volje i sluha detekti-rati bitno.

    Marija Borovikipovijesniarka umjetnosti

  • I Z J A V A O R A D UKao poetnu toku rada koristim ablonu za provjeru ispravnosti biometrijske fotografije koja je fotografima nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju dostavilo Ministarstvo unutarnjih poslova. Slijedei propisane upute, fotografiram portrete traitelja azila, svjesno radei greku - doputam minimalne ekspresije lica koje pokazuju njihovu osobnost - odbijajui im oduzeti individualnost i svesti ih na arhivski podatak. Mijenjajui odnose moi propitujem ulogu medija fotografije kao politikog instrumenta za kontrolu i nadzor.

    Izlaganjem fotografiranih lica traitelja azila u formi plakata u javnom prostoru, koji smatram mjestom na kojem su najjasnije uoljivi drutveni antagonizmi, odnosno odnosi moi, elim imi-grante barem na simbolikoj razini uiniti vidljivi-ma. Otvaram pitanje o njihovom statusu, poloa-ju te uope o imigrantskim politikama EU. Pratim i dokumentiram propadanja izloenih fotografija u javnom prostoru, gdje su portreti preputeni razliitim intervencijama koje prvenstveno poka-zuju odnos nas prema Drugima.

  • I N T E R V E N C I J EU J A V N O M P R O S T O R U

  • I N T E R V E N C I J EU J A V N O M P R O S T O R U@ URBANFESTIVAL13

  • Povodom proslave godinjice ulaska Hrvatske u Europsku uniju, na proelju Ban centra na junoj strani novo ureenog Trga Europe, gdje je svoju ekskluzivnu rezideniciju pronala Kua Europe sjedite Europske komisije u Hrvatskoj nali su se u visoko produciranoj promotivnoj kampanji protreti nasmjeenih graana EU, koji su, sudei po naglaenom multikulturalnom predznaku, trebali slaviti europske vrijednosti, toleranci-ju i intergraciju stranaca na Starom kontinentu. Razotkrivanje niza pukotina u tim pripovijestima/mitovima glavna je nit vodilja umjetnikog rada Davora Konjikuia, a progovaranje umjetnikim sredstvima o restriktivnoj migrantskoj politici tvrave Europe, rastakanju susutava socijalne zatite u naoj neoliberalnoj stvarnosti koja na mobilnost i migraciju gleda samo iz ekonomske perspektive, moe se initi logikom funkcioniran-ja umjetnikog polja doista ograniavajuim za-datkom.

    Konjikuia zanima povijest uloge fotografije u kriminalizaciji siromanih i postavke devetn-aestostoljetnog Bertillonovog antropometrijsk-og sistema kontrole i nadzora koji je i danas jedan od temeljnih sustava zatite Schengenske granice. Fizike karakteristike ljudskih lica gle-dane kolonijalnim okom antropologa poput ti-pologije i irine nosa, visine ela, razmaka meu oima, oblika glave i tipa uiju kljuni indikatori kreiranja policijskog portreta kriminalca 19. stol-jea - suvremenim (i manje vidljivim) tehnologi-jama utkani su i u ulaznicu za Obeanu zemlju Europu, biometrijsku putovnicu. Oni koji je ne posjeduju, a koji nisu pokopani u bezimenim grobovima Lampeduse, po razliitim zemljama Europe ekaju svoje dravljanstvo, prvi meu nejednakima.

    U Galeriji SC izloeni su njihovi portreti, obrublje-ni utim i crvenim (biometrijskim) linijama koje umjetnik nazivom ciklusa pretvara u aureolu, ali i aplicira tako da savreno pristaju na razno-lika lica, na taj nain simboliki ponitivi njiho-vo znaenje instrumenta kontrole i iskljuivanja. Ovakva je gesta svojevrstan obraun s Konjik-uievim primarnim medijem izraavanja, fo-tografijom. Meutim on to ne ini samo u mediju fotografije, ve iz svijesti o nunosti iskoraka iz sfere reprezentacije, kojoj fotografija nikako ne moe umai, radi iskorak na granicu umjetnikog

    polja prema aktivizmu, prema kolektivnom radu, praksama koje ele emancipirati a ne reprez-entirati subjekte, raditi s njima a ne za njih. U praksi to znai niz sastanaka s traiteljima azila i zajedniko promiljanje o tome kako umjetniki alati i naini komuniciranja mogu pomoi da se kritika migrantske politike Europske unije plasira u javnu sferu, pristajanje na gubitak kontrole i na suradniki rad s drugim aktivistima, umjetnicima i kustosima u hibridnom izvoenju rada, koji tako ve duboko zalazi u polje aktivistike akcije.

    Ipak treba imati na umu da rad i tada ostaje izmeu reprezentacije i emancipacije, obzirom da su migranti u pitanju zaista u poziciji onih koji ne mogu govoriti, jer je svaki njihov javni istup i pojavljivanje, makar i samo u vidu javno objavl-jenje fotografije na utvrdivom mjestu i vremenu, mogua prepreka i komplikacija u rjeavanju sta-tusa. Potencijal fotografije da bude (zlo)upotre-bljena kao sredstvo kontrole vraa se poput bu-meranga, upuujui nas injenicu da se politika pitanja moraju i trebaju tematizirati kroz umjet-nost (i kao njezina samokritika, kao kritika onog to umjetnost radi), ali i da umjetnost nije dovol-jna.

    Ivana Hanaek, Ana Kutlea - [BLOK]

    O B R A U NS F O T O G R A F I J O M

  • GRAD ZAGREB ODIO JE DA IZDA DOZVOLU ZA POSTAVLJANJE FOTOGRAFSKE INSTA-LACIJE

    Izjava za vrijeme performansa Trg Europe: slijepa pjega u Zagrebu /20.06.2014./: Na novostvorenom zagrebakom trgu, takozva-nom trgu Europe, danas je trebala biti postavlje-na foto-instalacija umjetnika Davora Konjikuia Trg Europe: Slijepa pjega. Portrete migranata Konjikui je uokvirio crvenim i utim linijama preuzetima iz slubene ablone za izradu fo-tografije za biometrijsku putovnicu, koju veina fotografiranih vjerojatno nikad nee posjedova-ti, s idejom da ih postavi upravo ovdje, suelice zgradi Europske komisije u Hrvatskoj. Meutim, Gradski ured za prostorno ureenje, izgradnju Grada, graditeljstva, komunalne poslove i pro-met je odbio izdati dozvolu za postavljanje, pod izlikom da je prostor predvien za gradske mani-festacije, ili pak, kako nam je reeno usmeno, da je ovo jo uvijek zona gradilita...

    Zato rad Davora Konjikuia otvara pitanja koja se tiu svih nas, a mi kao udruga koja se ve 14. godinu bavi javnim prostorom, smatramo da se tim pitanjima imamo svako pravo baviti i na ovom prostoru, upravo na ovom prostoru. Iako smo u zajednikoj odluci s umjetnikom portrete migranta izmjestili s Trga Europe i rasprili na 7 lokacija u gradskom centru, smatramo da prob-lem migrantske politike Europske unije treba iznijeti upravo ovdje. Traitelji azila ali i oni koji ga uspiju dobiti suoavaj

Recommended

View more >