sveti josip

Download Sveti Josip

Post on 03-Apr-2016

247 views

Category:

Documents

7 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Katolički nauk o nadnaravnom dostojanstvu svetoga Josipa i njegovom štovanju. Priredio: Stjepan Bakšić Zagreb, 1939.

TRANSCRIPT

  • SV. JOSIP KATOLIKO BOGOSLOVLJE O SVRHUNARAVNOM

    DOSTOJANSTVU I TOVANJU SV. JOSIPA

    PRIREDIO:

    DR STJEPAN BAKI

    ZAGREB 1939 NADBISKUPSKA TISKARA ZAQREB

  • PREDGOVOR tovanje sv. Josipa spada meu najdrae pobonosti katolikog

    i ()no je zahvatilo poseban mah naroito u posljednje doba. onu je dakako mnogo doprinijelo ivo nastojanje rimskih papa

    no od Pija IX., koji su svakom zgodom isticali velike odlike, i i i svetost sv. Josipa te poticali vjernike, da se njemu utiu lil.mi zaufanjem kao monom i snanom zagovorniku na nebu.

    I doista LI sv. Josipu trae svoj uzor i pomo pojedinci, obitelji, ulci i itava Crkva, koja sv. Josipa tuje kao svoga posebnog i limika i uvara.

    ( )vo tovanje sv. Josipa uvijek je poticalo katolike pisce i bogoslove, da na temelju sv. Pisma i crkvene predaje iznesu vrste ra/logc, na kojima se ono osniva. Tako je i u novije doba.

    11 savremenoj je bogoslovskoj literaturi u ovom pogledu osobite pohvale vrijedno djelo prof. J. Mullera S. J. : Der heilige

    ili. (Innsbruck 1937.) On je iscrpivo na temelju sv. Pisma i cnc predaje prikazao sve uzvieno znaenje, koje u Kristovu

    I 1 iljcvstvu imade sv. Josip. Sve je njegovo izlaganje logiki naj-

  • I. Povijest i pojam tovanja sv. Josipa 11 prva etiri vijeka nalazimo vrlo malo tragova veeg to-

    iii 11 iv. Josipa. N o ovdje treba razlikovati privatno tovanje i inje Josipove svetosti i njegovog uzvienog poloaja u

    i liji \ .ivu Bojem te izvanjsko i javno tovanje, koje se oituje u viiini pobonostima, svetkovinama te u podizanju crkvi i oltara

    ovu ast. Privatno je tovanje sv. Josipa staro kao i krivo, jer je posve oito, da se je s itanjem sv. Pisma, u kojem

    rie snoaj sv. Josipa prema boanskom Spasitelju i bi. ii i Mariji, nuno u duama vjernika raalo duboko potovanje

    II.I sv. Josipu. Izvanje i openito javno tovanje sv. Josipa nije id tu ah od poetka kranstva razvilo zbog vanjskih okolnosti.

    1 i l"i; je ponajprije bio taj, to je trebalo da u duu i srce duevno

    ijorcdno iskvarenog svijeta ue najprije ispravna spoznaja bo-ll I o|', Spasitelja. Isticati u tim okolnostima tovanje sv. Josipa u

    n li pogledu otealo nastojanje, da svijet u potpunoj venu i dostojanstvu zagleda lik boanskog Spasitelja i njegove

    iske majke. Drugi je razlog bio u tome, to su prvi vijekovi li i II. iv.i bili ispunjeni krvavim borbama za ast i proirenje

    imena, pa je razumljivo, da su pred oi vjernika jae isko- i ni likovi apostola i prvih muenika, nego li, uzviena do-

    lli tiha i skromna pojava sv. Josipa. N o im si je kran-C uvrstilo korjen, odmah se javlja, osobito na istoku, to-

    | os i pa. Za tu injenicu imade dokaza ve u 3. vijeku. Na nema dodue dokumenata za tovanje sv. Josipa iz prvih 1, .ili odatle se ne moe nita zakljuiti protiv tovanja sv.

    i 1 jci se pomanjkanje takovih dokumenata lahko protumai ni nemirne i burne seobe naroda. Meutim injenica, da se

    III|I I osi pa razvilo i proirilo istom nakon duljeg vremena, 111 ou/.imlje dogmatskoj vrijednosti toga tovanja. Ta. i

    l-i nii.iiu rimskog biskupa i bezgrjenom zaeu bi. Djevice niji u odmah od poetka bile potpuno i openito spoznate.

    l>o/iiij.i razvijala, a praktino prihvaanje bivalo sve dok u 19. vijeku nijesu konano sveano proglaene kao

    hi.. 1 tim Kad se kranstvo iza pustoenja seobe na-lo i oivjelo, poelo je oivljavati i tovanje sv. Josipa te I i.1, vijeka poelo donositi prelijepih plodova. Za to

    "I /.usluna dv.i velika uitelja: Rupert od Deutza Bi I M.IKIO ( f 1 1 S3).

  • Od tog vremena razvija se tovanje sv. Josipa sve vie. Za ovaj daljnji razvitak tovanja sv. Josipa imadu osobitu zaslugu Pierre d'Ailly, nadalje slavni kancelar parike univerze Gerson, sv. Bernardin sienski ("f 1444), Bernardin od Feltre ("f" 1494), Ber-nardin de Busto (f 1500), Toma Cajetano (de Vio), sv. Terezi ja od Avile, sv. Franjo Saleski, sv. Vinko Paulski i sv. Alfonzo Liguori. Kraj toga su tovanje sv. Josipa irili razni redovi, biskupi i misionari.

    Osobito je pak snaan zamah poprimilo tovanje sv. Josipa za pontifikata Pija IX. On je svetkovinu Zatite sv. Josipa proirio na cijelu Crkvu. (10. IX. 1847.) i njemu posvetio mjesec oujak (27. IV. I 8 6 J . ) .

    Za papom se poveo u irenju tovanja sv. Josipa katoliki episkopat, koji u raznim diecezanskim sinodama izdaje odredbe, u kojima potie na tovanje sv. Josipa te djelomice daje razumjeti, da u tovanju svetih prvo mjesto iza bi. Djevice Marije imade sv. Josip. Svjedoci ovog tovanja jesu i molbe (postulati) raznih biskupa, da se liturgijsko tovanje sv. Josipa pridigne na vii stupanj. to vie neki su lanovi vatikanskog sabora (preko 150 otaca) bili od koncila zatraili, da se sv. Josip sveano proglasi prvim zatitnikom i patronom sv. Crkve iza bi. Djevice Marije te da se za nj odredi najvee liturgijsko tovanje iza bi. Djevice Marije. Ova molba saborskih otaca nije rjeavana jedino zato, jer je rad koncila zbog tekih politikih prilika prekinut. No to nije uinio koncil, uinio je n biti kasnije sam papa Pijo IX. On je 8. Decembra god. 1870. sv. Josipa zbog asti i poloaja, koji je imao u boanskoj obitelji, proglasio zatitnikom itave katolike Crkve i odredio, da se njegova svetkovina stalno slavi na dan 19. oujka, podigavi je ujedno na liturgijski stupanj: duplex I. classis. Leo XIII. izdao je 1$. augusta 1889. encikliku, u kojoj izlae, ast, dostojanstvo, mo i svetost sv. Josipa, koji u tom pogledu imade u kraljevstvu nebeskom prvo mjesto iza bi. Djevice Marije. Kraj toga je izdao dva brevea, u kojima preporua vjernicima posvetu sv. Obitelji i pristup u udruenje (consociatio) sv. Familije. U prvom breveu (14. juna 1892.) naziva sv. Josipa glavom sv. Obitelji, i uzvienim svecem, koji je prema Isusu zauzimao oinsko mjesto, a u drugom f20. juna 1892.) propisuje za lanove spomenutoga udruenja molitve, u kojima nazivlje sv. Josipa presvetim zatitnikom Isusa i Marije.

    Pijo X. odobrio je (18. III. 1909.) litanije sv. Josipa, koje su unesene u liturgijske knjige. Po nalogu Benedikta XV. izdala je kongregacija Obreda (9. iV. 1919.) dekret, kojim sv. misa u ast sv. Josipu dobiva vlastitu prefaciju. Za Pija XI. opet izdala je (9. VIII. 1922.) sv. kongregacija obreda dekret, po kojem se kod obreda zadnje pomasti iza zaziva imena Isusa i bi. Djevice Marije imade spominjati i sv. Josip, na kojeg je upravljena i zasebna molitva.

    Budui da je crkveno uiteljstvo ovako snano isticalo i pro-mi< .1I0 kuli sv. Josipa, posve je jasno, da su se i vjernici sve veini

    pouzdanjem i arom obraali na sv. Josipa. Ovo se je potivanje sv. Josipa u puku pod nesumnjivim vodstvom Duha Svetoga poelo jae razvijati ve od 12. vijeka, zatim iza koncila tridentin-skog, a na poseban nain iza vatikanskog koncila. T o se tovanje proirilo ne samo prostorno, ekstenzivno, nego i intenzivno. T o jest unutarnje shvaanje i produbljivanje asti i poloaja sv. Josipa postojalo je sve dublje tako, da u duama vjernika imade sv. Josip zbog svoga snoaja prema djetetu Isusu i presv. Djevici prvo mjesto iza bi. Djevice Marije. On je dosljedno u tom pogledu u oima vjernika pred svim anelima, apostolima, sv. Ivanom Krstiteljem i svim ostalim svecima.

    N o sada nastaje pitanje, da li je ovo tovanje utemeljeno na vrelima objave Boje. Prije odgovora na ovo pitanje, izloit emo u kratko u emu stoji religiozno tovanje.

    Religiozno tovanje odnosi se na Boga i na osobe izvan njega. Kao to je tovanje uope izraz priznanja i cijene tue velir ine i asti, tako je religiozni kult i tovanje u prvom redu izraz naeg potpunog priznanja i podlonosti Bojem velianstvu kao prvom poelu i zadnjem konanom cilju svake religije.

    U drugom redu oznauje religiozno tovanje izraz priznanja, potovanja i cijene te poklonstva onim osobama, koje su s Bogom kao sreditem religije po svome dostojanstvu i svetosti najvie povezane. Prema tome dostojanstvo, ast i svetost neke osobe jesu i razlog, zato toj osobi iskazujemo religiozni kult. N o ujedno su te odlike i mjera, koja odreuje veliinu religioznog tovanja neke osobe. Upravo zato iskazujemo Bogu zbog njegvog neizmjernog velianstva tovanje, koje ne iskazujemo nikojem stvorenju. T o je t. zv. kult latrije, klanjanje. Anelima pak i svecima iskazujemo 'amo tovanje, t. zv. kult dulije. No na temelju istog naela, da se naime religiozni kult mjeri prema dostojanstvu i svetosti osobe, iskazujemo bi. Djevici Mariji t. zv. kult hyperdulije. T o je tovanje, koje je dakako ispod klanjanja, latrije, ali koje nadilazi tovanje .mela i svetaca tako visoko, kako je visoko nad sve anele i svece po svojoj asti, dostojanstvu i uzvienosti uzdignuta Marija.

    Sv. Josipu pridaje vjera puka potovanje, koje je odmah iza tovanja bi. Djevice Marije, a nadvisuje sve ostale stvorove. Treba dakle sada da se dogmatski utvrdi opravdanost ovog tovanja, l.oje bogoslovi nazivlju protodulia. U tu je svrhu potrebno poka-/.ui, kakav poloaj imade sv. Josip u djelu otkupljenja i kraljev-Itvu Bojem, eda se onda vidi sva djegova ast i dostojanstvo.

    Poloaj pak sv. Josipa u djelu otkupljenja i u kraljevstvu Bojem odreuje i otkriva njegova uska i uzviena veza, u kojoj COJi prema Spasitelju, bi. Djevici Mariji i sv. Crkvi te visoke kre-

    posti, koje su s tim snoajem povezane. I upravo za ovu vezu i visoke Josipove kreposti treba ispi-

    1 ni, (1.1 li su oslonjene i povaene iz objave. Odatle e se vidjeti, da li |i UtOVanje, koje sv. Josipu iskazuje Crkva i katoliki puk istinito,

    IM.i\il.ino i razborito.

  • II. Sv. Josip bio je s bi. Djevicom Marijom vezan pravom, istinitom enidbom

    Korjcn i temelj sve svrhunaravne asti, dostojanstva i svetosti sv, Josipa jest u prvom redu njegova enidbena veza s pre-11 lom Djevicom i Majkom Bojom.

    Da je pak ta enidba uistinu postojala i po tom, da je sv. Josip pravi mu bi. Djevice, oito je iz vrela objave Boje.

    Ta je istina ponajprije