Rođen u uglednoj obitelji. Nakon asketskog života stupio u red Augustinaca. Nakon susreta sa sv. Franjom Asiškim, ušao u

Franjevački red.

Sv. Antun Padovanski, 13. 06. spomendan

Rođen u Lisbonu, Portogal, 1195. - umro u Padovi, 13. 06. 1231.

Propovijedao Evanđelje u Italiji, boreći se protiv krivovjerja. Bio je

učitelj teologije i duhovnosti. Gajio je kontemplativni stil života.

Bog je po njegovom zagovoru učinio mnoga čudesa. Brzo nakon smrti Papa ga je proglasio svetim.

Trideset i dvije godine nakon smrti, za vrijeme prijenosa njegovih relikvija, pronađen je neraspadnut mu jezik (simbol obrane vjere),

koji se čuva u kapelici bazilike.

Njegovi posmrtni ostaci čuvaju se u bazilici u Padovi, koja je cilj mnogobrojnih hodočasnika.

Sv. Antun, poznat kao svetac svega svijeta, predstavljen je od mnogih umjetnika.

Papa Siksto V, franejvac, dao je uklesati u temelju

obeliska na trgu sv. Petra u Rimu, ovu

kratku molitvu egzorcizma, koju je, po vjerovanju, sv.

Antun dao siromašnoj ženi koja

ga je molila da je oslobdi Đavolskih

napasti. I mi je možemo moliti.

Ecce Crucem Domini!Fugite partes adversae!Vicit Leo de tribu Juda,Radix David! Alleluia!

Evo Križa Gospodnjega!Bježite sve neprijateljske sile!

Pobijedio je Lav iz Judina plemena, korijen Davidov.

Aleluja!

Isusova i svetačka čudesa, proroštva i širenje svetosti u Crkvi, “sigurni su znakovi Božanske objave... motivi su vjernosti.”

– ističe “Katekizam katoličke Crkve, 1993.

Oslobađajući ljude zemaljskih patnji, bolesti pa i smrti, Isus je pokazao mesijanske znakove. On nije došao da odstrani sva ovozemaljska zla,

nego osloboditi ljude robovanja, posebno robovanja grijehu. (Katekizam katoličke Crkve, br. 504.)

Provijedajući jednom u nekom gradu, sv. je Antun, bio gost kod jednog mještanina, koji ga je skrivećki špijunirao. Vidio je u Svečevim

rukama divno, lijepo dijete kojega je Antun grlio i ljubio, osjećajući se

uronjen u meditaciji. Dijete je bilo mali Isus.

“Kada ste vi nedostojni riječi Božje, koju vam upravljam,

obraćam se, evo, ribama, da se očituje vaša nevjera” – govorio

je jedne zgode. I ribe su se počele okupljati, priližavati

Svecu, slušale su ga pažljivo kao da su razumna bića, nisu odlazile sve dok nisu primile

njegov blagoslov.

“Zapovijedam ti u ime Isusa Krista, pravog Boga i pravog čovjeka, rođena od Djevice

Marije, kaži glasno, da te svi mogu čuti; tko je tvoj otac?”,

pitao je Svetac. Dijete je jasno izgovorilo riječi,

gledajući u svog oca: “Ovo je moj otac:”

Optužili su rodbinu umrlog dječaka da su ga ubili. Svetac je zaustavio

pogrebnu povorku, uskrisio dječaka i zapovjedio mu da keže da li je rodbina krivac njegove smrti. Uskrsli dječak je rekao da oni nisu krivci njegove smrti, te su bili oslobođeni zatvorske kazne.

Zbog prekomjernog posla Svetac se razbolio. Dok je ležao s visokom

groznicom, primijetio je da je brat bolničar jako napastovan. Uvjerio ga je da obuče njegov habit i odmah je

čudesno ozdravio.

Neki heretici su ga pozvali k sebi na objed, stavili mu otrov u tanjur, htijući ga tako ubiti. Kad je Sv. Antun sjeo za stol, blagoslovio je tanjur znakom

križa, i nastvio mirno jesti. Ništa mu se nije loše dogodilo.

Vidjeviš to, heretici su se pokajali i obratili.

Život sv. Antun obiluje

različitim drugim

čudesima, egzorcizmima, izliječenjima...

To se nastavilo i

nakon njegove smrti. I danas se, po

njegovu zagovoru, događaju

veliki znakovi vjere.

Sv. Antun daruje ljudima dvije milosti: 1. Vodi mnoge ljude k Kristu, učvršćuje vjeru, potiče na slavlje ispovijedi i

euharistije, potiče one koji su se udaljii od vjere da se povrate.

2. Uprisutnjuje u svijetu Božansko srce, potičuči na povjerenje i nadu kada su ljudi beznadni. Tako u vremenu postaje posrednik milosti u Crkvi.

Ak` čudesa tražiš, gle, Smrt i bludnja nevolje,Vrag i guba bjegaju,Zdrave bolesnici.

More lanci uzmiču,Uda, stvari propale,Mole i dobivajuMladi pa i stari.

Iščezava pogibelj,Prestaju i potrebe,Neka kaže tko to znaPa i Padovanci.

More lanci uzmiču...

Prijevod: Ivan Gavran, OFM