sufizam tj tesavvuf

5/13/2018 Sufizam tj Tesavvuf - slidepdf.com

http://slidepdf.com/reader/full/sufizam-tj-tesavvuf 1/92

TESAVVUF ILI SUFIZAM

NAUKA IHSANA

Autor

Ebu Irfan el-Bosnevi

Uvod:

Prije svega ţelio bih skrenuti paţnju čitaocima da je termin "tesavvuf" nastao kada i

termini svih ostalih grana Islamske znanosti kao što su fikh, hadis, tefsir, kelam, tarih,itd. Nekome moţe biti čudno zašto se tesavvuf nije elaborisao pisanom riječju uvrijeme ashaba i tabi'ina tj. prvih Muslimana. Ako pogledamo tarih, tj. historiju

nastanka Islamskih pojedinačnih znanosti vidjet ćemo da se svaka od njih pojavljivala

kao odgovor na izazove Islamu u potonjim stoljećima.

Princip njihova nastajanja je kao i princip po kojem su ashabi odgovarali na nastale

situacije nakon Poslanikova (sallallahu alejhi ve sellem) preseljenja na ahiret (vječnisvijet). Kada je nastala pobuna u plaćanju zekata, Ashabi (drugovi Poslanika a.s.) suodgovorili na nju ratom u cilju očuvanja integriteta Islamske drţave i prezerviranjaIslamskih postulata kakvi su im ostavljeni u emanet od Poslanika (sallallahu alejhi vesellem). Kada su u tom ratu izginuli mnogi hafizi Kur'ana oni su na to odgovorilisakupljanjem Kur'ana u jedan musaf (knjigu) da bi ga sačuvali u originalnom oblikukoji je došao preko Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem).

Time je otpočeo proces specijaliziranja očuvanja i tumačenja Kur'ana koji danasnazivamo hifz i tefsir. Kada je u vrijeme hadreti Osmanovog hilafeta naglim

proširenjem Islama u nearapskim zemljama došlo do čitanja ili učenja Kur'anadrukčijim dijalektom od originalnog Kurejšijskog dijalekta, hadreti Osman je povukao

iz opticaja sve kopije Kur'ana i dao stručnjacima da ispišu posebne gramatičke oznakeiznad i ispod originalnih slova tako da bi se sačuvalo originalno čitanje i izgovaranjeKurejšijskog dijalekta na kojem je Kur'an i objavljen. Kada je nakon nesporazuma

izmeĎu ashaba došlo do oruţanih sukoba u vrijeme hadreti Alijinog hilafeta, pojavilisu se vjerski ideološki pobunjenici (haridţije) proglašavajući ashabe nevjernicima iotpadnicima od Islama. Na to su odgovorili tabi'ini (to je generacija koja je preuzela

islam od Ashaba), od kojih je bio naš Imam Ebu Hanifa, razraĎivanjem



specijaliziranog metoda fikha i kelama, tj. islamskog prava i teologije. Isti taj imam je

udario temelje sistematizovanom procesu kategorisanja hadisa i idţtihada.

Nakon njega su radi političkih zbivanja u tadašnjoj Islamskoj drţavi nauku kelama(teologije) preuzeli Imam Ebu Mensur el-Maturidi i Imam el-Ašeri razraĎujući njene

detalje kao odgovor na razne teološke izazove s kojima su se Muslimani sučeljavaliprilikom k ontakta sa nemuslimanskim filozofijama i teologijama. Niko danas ne moţe poreći činjenicu da su ti ljudi spasili Islam svojim trudom i borbom na Allahovom putu da se očuvaju originalna ispravna Islamska naučavanja, koja su im njihovi

prethodnici ostavili u emanet. Već moţete primjetiti kako se stablo kompletnogIslamskog znanja počelo granati u svom prirodnom stremljenju ka nebeskim visinamaspoznaje Boţije volje i to na jedan ţivi konstantno evoluirajući način izrastanja stablaljudskog ţivota.

Isto tako kada se počelo govoriti o duhovnoj znanosti Islama, eksperti Tesavvufa su

počeli malo pomalo da definišu šta tesavvuf jeste a šta mu se samo od neupućenihignoramusa pripisuje. Znanost tesavvufa je, po uputi Poslanika (sallallahu alejhi ve

sellem), 'Govorite ljudima onako kako vas mogu razumjeti.', prenošena samo onimakoji su imali intelektualni i duhovni kapacitet da je razumiju. Čovjeku je korisno samoono znanje koje moţe razumjeti pa od tuda i dova Poslanikova (sallallahu alejhi vesellem), ''Gospodaru podari mi korisno znanje (ilman nafi'ah).''

Pošto se nauka tesavvufa u biti više tiče duhovnog a potom intelektualnog aspektaIslama, ona se kao i kelam razraĎivala i naučavala uglavnom meĎu učenjacima. Kada je u potonjim stoljećima materijalanog blagostanja narod postao lijen i

nezainteresovan za nauku ('ilm) to je uzrokovalo jednu atmosferu uopćenognerazumjevanja tesavvufa kao i onih koji su ga izučavali i praktikovali. Razlog toga je bio baš neinformisanost narodnih masa o detaljima te znanosti koja se ljubomornačuvala od ušiju nezasluţnih, tj. onih koji je nisu mogli razumjeti zbog nedovoljnogkapaciteta intelektualnog poimanja. Tvrditi da je Islam u svim svojim partikularijam

shvatljiva vjera svakome pojedincu je odraz nepoznavanja znanosti u bilo komaspektu jer bi to podrazumjevalo apsolutnost kod covjeka kao stvorenog i ograničenog bića. Islam ima svoje stupnjeve i domene poimanja pa je istovremeno prikladan svimljudskim kapacitetima kako intelektualnim tako i fizičkim. Mislim da je shodno ovdje

podsjetiti na Allahove riječi, 'Mi nijednu dušu (nefs) ne zaduţujemo više nego štomoţe podnijeti.' Iz ovoga i narednog ajeta sure El-Bekare se moţe jasno uvidjeti daljudi imaju kapacitete (takat), kako intelektualne tako i fizičke, te da nije svaki

kapacitet isti i shodno tome ne mogu biti ista ni Boţija očekivanja od tih pojedinačnihkapaciteta. Pa napokon čak ni mi ljudi ne očekujemo od svakoga pojedinca isto. Pa sevi dosjetite ako zdravog razuma imate.



Ako ste čitali pisana djela teologije mogli ste vidjeti da neka teološka pitanja ne moţesvako da obuhvati jer im je terminologija vrlo stručna i definicija vrlo sloţena. Značida bi običan čovjek bio vrlo zbrkan kada bi mu se bez prethodnog podrobnog vjerskogobrazovanja reklo da čita teološke knjige. To ne znači da postulati naše teologije nisurealni i argumentovani nego samo to da nije svako istog kapaciteta poimanja. Radi

istog razloga su knjige tesavvufa bile studirane samo od učenjaka te znanosti i onihkoji su provjereni i verifikovani od strane stručnjaka tesavvufa kao sposobni dastudiraju tesavvufsku znanost.

Nakon toga je nastupio proces velikih političkih turbulencija i mješanja kultura icivilizacija kada su neka od tih djela dopala ruku novopečenih Muslimana i vjerskih ignoramusa koji su počeli tumačiti tesavvuf u pogrešnoj slici i optuţivati stručnjaketesavvufa kao filozofe i inovatore. Na te optuţbe su stručnjaci tesavvufa onda moraliodgovoriti da bi sačuvali tu granu Islamske znanosti od šarlatana koji su nezasluţno

došli do tesavvufskih knjiga i pokušavali da ubace u tesavvuf ono što mu ne pripada, ai da odgovore i pokaţu stručnjacima drugih Islamskih znanosti, koji nisu bili prisni sadetaljima tesavvufske znanosti, kako tesavvuf jeste integralni dio Islamskog znanja i

prakse.

Tako je otpočeo proces općeg upoznavanja narodnih masa sa tesavvufom koji je radisvoje sloţenosti dobio pristalice i neprijatelje. Oni koji su bili nesposobni da ga kao i

teologiju potpuno shvate ili bi ga totalno nijekali ili bi ga ignorisali zadovoljavajući sesa osnovnim i neophodnim znanjem za svakog Muslimana. Oni koji su ga mogli

shvatiti su srazmjerno svom kapacitetu za sebe korist pribavili. Sve ono što običniMusliman mora znati o Islamu je zajedničko i onima u tesavvufu i onima k oji nisu u

njemu, bilo da ga ignorišu što ga ne mogu potpuno shvatiti ili su više naklonjeniizučavanju neke druge Islamske znanosti. Stoga razlike meĎu njima su u detaljima aAllah neće duţiti ljude s onim što nisu mogli činiti i shvatiti. Prema tome vjer ska

meĎusobna tolerancija je najviši stupanj moći jednog vjernika i neka svako uzučavaono za šta je nadaren i sposoban da shvati. Najgore što moţemo sebi kao Muslimaniučiniti je da se zbog nerazumjevanja onoga što neko drugi moţe shvatiti počnemomeĎusobno trviti i optuţivati. O Gospodaru naš smiluj nam se i ujedini naša srca uhajru i meĎusobnoj ljubavi. Amin!

Predgovor:

Ovo djelo sam realizovao kao skromni odgovor anonimnoj knjiţici 'SUFIZAM'

publiciranoj na internetu od strane časopisa "HILAL", tada stacioniranog u

Austriji. Ovo moje pisano djelo ni u kom slučaju nije klasični rad o tesavvufu negoradije koncizna predstava tesavvufa i njegovih protivnika u našem specifičnom



okruţenju. Mislim da je i više nego evidentno da gospoda iz " Hilala" , pri pisanju

dotične knjiţice, nisu ispunila uslove koji uvjetuju neophodnu objektivnost,kredibilitet, kompetentnost i iskrenost pristupa, pogotovo zato što se radi o negiranju

jedne takve vjerske teme č ijim pobijanjem se implicira potiskivanje na stotine miliona

Muslimana van okvira Islama. Doista, hrabrost za takav čin se ne moţe nazvatiintelektualnom odvaţnošću nego radije ignorantnom bahatošću. Naš Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao da se većina pripadnika njegovog ummeta nećeujediniti na zabludi (dalaletu). Ovdje poslije 14 stoljeća se javljaju pojedinci i grupekoji taj hadis negiraju tvrdeći da je većina najistaknutijih učenjaka Islama, a time injihovih sljedbenika i istomišljenika, zalutala do te mjere da je čak izišla iz Islama. Imena Šejhova Tesavvufa koja se nalaze na "Hilalovoj" skračenoj listi osuĎenihodvode ogromnu većinu Muslimana i njihovih vjerskih autoriteta u krivovjerstvo,ateizam i idolatriju. Mi se utičemo Allahu Svevišnjem od takvih izopačenih potvora isugestija od strane ak tivista časopisa "Hilal". (Ebu Irfan el-Bosnevi)

Tesavvuf (Sufizam)

Prije nego što pristupimo razlaganju nauke Tesavvufa, popularno poznatog kaoSufizam, od esencijalnog je značaja da jasno predočimo osnovne informacije okategorijama Islamskog Znanja. Ne poznavanje tih informacija neće uroditi ispravnimrazumjevanjem i primjenom Islamskog Znanja. Druga bitna stvar pri proučavanjuIslamskih tema je da se pri suočenju sa temom koju nisi sposoban shvatiti postaviš

kao i svi iskreni vjernici i učenjaci, a to je da kaţeš sam sebi, '' ja ovo ne mogushvatiti i nisam time ni zaduţen jer Allah nikog iznad njegove sposobnosti(kapaciteta) ne zaduţuje'' a nemoj postupiti kao umišljene neznalice i zanijekaticijelu stvar. Nije sramota reći ja ne znam ali je sramota i grijeh pretvarati se da znaš pa ono što ne moţeš shvatiti usljed intektulne ograničenosti otpočneš nijekati idiskreditirati. Najveći učenjaci bi rekli o onome što nisu znali ili nisu shvatali, ja neznam pitaj nekog drugog, pa zašto da to nama bude teško. Ja lično kada se susretnemsa tematikom koju ne mogu odmah shvatiti i obujmiti kaţem Ja Rabbi ja nisamsiguran šta ovo znači pa ako je dobro za mene da to naučim povećaj mi znanje a akonije sačuvaj me umne zbrkanosti koje mi te informacije mogu prouzrokovati. A Allah

je najbolji Znalac.

Postoje tri osnovne kategorije Šeri'atskog Znanja ('Ilm):

1-Znanje obavezno na svakog mentalno zdravog Muslimana (fard el~'ajn).

2-Znanje obavezno na zajednicu Muslimana (fard el~kifaje).



3-Znanje koje je poţeljno pojedincu i zajednici Muslimana ('ilm mendub).

1- FARD EL~'AJN (Individualna Obligatnost)

Imam Nevevi (rahmetullahi àlejh):

Postoje tri kategorije Šeri'atskog Znanja. Prva kategorija je individualno obavezno

(fard el~'ajn) znanje, bez kojeg osoba ne bi bila u stanju obavljati obavezne duţnosti,kao naprimjer obavljanje abdesta i namaza itd.

Njegov obligatni karakter je ono što su učenjaci interpretirali iz hadisa u Musnedu odEbu Ja'la el~Mevsuli, od Enesa, koji prenosi da je Poslanik (sallallahu àlejhi ve

sellem) rekao: "Tragati za znanjem ('ilm) je obligatnost (fard) svakom Muslimanu."

Ovo značenje hadisa, iako sam hadis nije sahih kategorije, je ipak tačno.

Što se tiče osnovne obligatnosti Islama, i onoga što se odnosi na principe vjerovanja

('akaid), osobi je dovoljno vjerovati u sve što je Allahov Poslanik (sallallahu àlejhi

ve sellem) donio i primiti ga sa apsolutnim ubjeĎenjem čistim od bilo kakve sumnje.Ko god to ispuni nije duţan da nauči argumente teologa. Poslanik (sallallahu àlejhi

ve sellem) nije traţio ni od koga više nego što smo napomenuli niti su to traţiličetvorica Halifa poslije njega, niti Ashabi, niti njihovi nasljednici.

Radije, priličnije je običnim Muslimanima i velikoj većini onih koji stiču ili posjedujuznanje o Šeri'atu da se ustegnu diskutovanja detalja teologije, jer se moţe stvoriti

korupcija u osnovnim vjerskim ubjeĎenjima. Bolje im je da se ograniče na gorespomenutu apsolutnu ubjeĎenost.

Naš Imam Šafi' (rahmetullahi àlejh) je išao u duţinu i širinu tvrdeći da je zabranjenose upuštati u teologiju ('ilm el~kelam). (Pojašnjenje: Njegova osuda i zabrana seodnosi na heretičku teologiju koja se razuzdala u njegovom dobu i predpostavilaracionalističke teorije Qur'anu i Sunnetu, a ne na nauku teologije ('ilm el~tevhid)

kojom su Imami Ašari i Maturidi klarifikovali i detaljno obradili doktrine vjerovanja('akaid) Sunni Islama, koja ujedno sačinjava vrlo vaţan dio Islamskih nauka.) On jeuporno naglašavao da zabranjenost racionalističke teologije, teţinu kazne koja sljedi

onima koji se upuste u nju, velićinu tog grijeha rekavši: "Osoba se ne moţe doćiAllahu sa većim grijehom osim širka kao što je (racionalistička) teologija." Njegoveostale izjave izraţavajući isto značenje su brojne i dobro poznate.

Ako neka osoba ipak ima sumnju (utjećemo se Allahu od toga) o nekim doktrinama

vjere u koje mora obligatno vjerovati, i njena sumnja se ne moţe ukloniti osim



učenjem jednog od teoloških argumenata, onda je njoj obligatna duţnost da nauči tošto će joj ukloniti dotičnu sumnju i obezbjediti ubjeĎenje u doktrinu u pitanju.

Učenjaci se razilaze u mišljenju o Qur'anskim ajetima i hadisima koji govore oAllahovim atributima (naprimjer kao Njegova 'ruka' (Qur'an 48:10), Njegove 'oči'(52:48), ili Njegova 'blizina' (50:16) u tome da li se oni trebaju diskutovati u osobitojfigurativnoj interpretaciji (te'vil) ili ne.

Neki kaţu da se oni trebaju figurativno interpretirati onako kako im dolikuje(naprimjer, interpretirati Njegovu 'ruku' kao aluziju na Njegovu svemoćnost). I ovo je prihvaćenije i većinsko stajalište Sunni teologa (el~mutekelimin).

Drigu opet kaţu da se takvim ajetima ne treba dati definitivna interpretacija, nego dase njihovo značenje ne treba uopšte diskutovati, i znanje o njima se treba ostaviti

Allahu Uzvišenom, dok se istovremeno mora vjerovati u Allahovu transcendenciju, i

da se karakteristike stvorenja Njemu ne pripisuju. Naprimjer, treba se reći mivjerujemo da

" Svemilosni se 'uspostavio' (isteva) na Prijestolju" (20:5)

ali mi ne znamo realnost značenja toga, niti šta se time htjelo, iako mi vjerujemo oAllahu Uzvišenom da

" Njemu ništa nije slično." (42:11)

i da je On daleko od toga da obitava u Svojim stvorenjima (hulul), ili od posjedovanjakarakteristika privremene, moguće egzistencije (hudus). I to je put prvih Muslimana,ili bar većine meĎu njima, i on je nabezbjedniji, jer osoba nije duţna da ulazi udiskusiju o ovome. Kada osoba vjeruje u Allahovu transcendenciju nad stvorenim

stvarima, onda nema potrebe za de batu o tome, ili poduzimanje rizika u onome štonije neophodno niti zahtijeva diskusiju.

Ali ako se pak pojavi potreba za definitivnim interpretacijama da bi se pobio neko kostvara novotarije i slično, onda učenjaci mogu pribaviti iste, i to je kako trebamo

shvatiti ono što su nam učenjaci prenijeli u ovoj oblasti. A Allah najbolje zna.

Osoba nije zaduţena da nauči kako se obavlja abdest, namaz, itd., sve dok te akcije nepostanu obligatne za nju.

Što se tiče zanimanja, braka, itd., stvari koje nisu same po sebi obligatne, Imam Dva

Harama (Dţuvejni), Gazzali, i drugi kaţu da su te stvari induvidualno obligatne zasvakog ko ih ţeli obaviti.



TakoĎe se kaţe da osoba ne treba nazivati ovo znanje "individualno obligatnim", negoradije reći, "Zabranjeno je upustiti se u ove stvari bez prethodnog upoznavanja uslova

njihove legalne validnosti". I ovaj izraz je ispravniji.

Osobi je obligatno da poznaje šta je haram i halal od hrane, pića, odjeće, itd., stvari

bez kojih ista vjerovatno neće moći ţivjeti. I isto tako tretiranje ţene ako čovjek imasuprugu.

Šafi' i kolege (rahmetullahi `alejhim) kaţu da očevi i majke moraju učiti svoju djecuonome što će im biti obligatno poslije puberteta. Staratelj mora učiti dijete o higijeni,namazu, postu, itd.; i zabranjenosti (haramu) bluda, homoseksualnosti, kraĎe,alkoholizma, potvaranja; i moralnoj odgovornosti poslije puberteta kao i šta onapodrazumjeva.

Kaţe se da je ovo obrazovanje samo preporučeno, ali ustvari ono je obligatno, kao što jasna Qur'anska osnova (spomenuta ispod) pokazuje. Isto kao što je staratelju duţnostda mudro brine o djetetovom imetku, ovo je čak i vaţnije. Preporučeno je ono što jevan spomenutog obrazovanja, kao učenje Qur'ana, Šeri'ata, etikete ponašanja, i učenjaonog što će mu biti posao za nafaku.

Argument u potporu obrazovanja djeteta je Allahova riječ,

"O vjernici, zaštitite sebe i svoje familije od vatre." (66:6)

Ali ibn Ebi Talib (radiallahu anh), Mudţahid i Qatada kaţu da to znači, "Naučite ih

onome čime se mogu spasiti vatre (Dţehennema)."

Što se tiče znanja o srcu (qalb), tj. upoznavanja sa bolestima srca kao što su zavist,gordost, i slično, Gazzali kaţe da je znanje o njihovim definicijama, uzrocima,lijekovima i tretmanu individualno obligatno (fard el~'ajn).

(To je ustvari Gazzali mislio kada je rekao da je Tesavvuf (Sufizam) individualna

obligatnost (fard el~'ajn) svakom Muslimanu. On nije htio time reći da je ulazak uTariqat i uzimanje Šejha pojedinačna obligatnost, nego da je obligatno uklanjanjeunutrašnjih mahana, što se moţe razumno postići u društvu jednog iskrenog brata.)

Drugi kaţu da ako je moralno odgovorna osoba obdarena čistim srcem bez ovihzabranjenih duševnih mahana, onda mu je to dovoljno, i ona nije zaduţena da naučikako i s čim se one liječe. Ali ako osoba nije bezbjedna i čista od tih duševnihmahana, ona mora razmisliti: ako je sposobna da ih se samostalno otarasi onda ih se

mora otarasiti, isto kao što se mora otarasiti bluda i slično bez učenja dokaza da ona tomora. Ako se pak osoba ne moţe sama otarasiti tih haram mahana osim kroz sticanje



gore spomenutog znanja, onda je to znanje njoj lično obligatno. A Allah najbolje zna

(el~Medţmu' (z108), 1.24-26).

2- FARD EL~KIFAJE (Obligatno Znanje Na Zajednicu)


Druga kategorija Šeri'atskog Znanja je ono što je obligatno na zajednicu (fardel~kifaje), tačnije rečeno postizanje onih Šeri'atskih nauka bez kojih ljudi ne mogu praktikovati religiju, kao što su memorisanje Qur'ana i hadisa, njihovih pomoćnihdisciplina, metodoloških principa. Šeri'atski Zakon, gramatika, leksikologija,gramatička deklinacija, znanje o prenosiocima hadisa, i o koncenzusu učenjaka(idţma) i o nekoncenzusu.

Što se tiče onoga što nije Šeri'atsko Znanje ali je neophodno za ovozemaljski ţivot,kao naprimjer medicina i matematika, to je takoĎe obligatnost na zajednicu (ibid.,1.26).

3-MENDUB (Preporučeno znanje)


Treća kategorija je dobrovoljna, kao što su detaljno istraţivanje osnova argumenata, ielaboracija koja je van obima koji ocrtava zajedničku obligatnost (fard el~kifaje), iliučenje običnog Muslimana o detaljima neobligatnih djela oboţavanja u svrhu njihova

obavljanja; iako tu ne spada rad učenjaka na razlučivanju obligatnog od neobligatnog,što spada pod zajedničku obligatnost u odnosu na njih. A Allah najbolje zna (ibid.,

1.27).

Ovdje je prekid prevedenog sa Engleskog iz knjige "Reliance of the Traveller"

bazirane na Šeri'atskom djelu uglednog učenjaka Ahme d Ibn Naqib el~Misri

"Umdetul Salikin" koje je preveo i obradio Šejh Nuh Ha Mim Keller.

Ovdje bih napomenuo neke od duhovnih bolesti kroz koje šejtan ima pristup a koje su

u isto vrijeme i prepreka na čovjekovom duhovnom putu prema Allahovom

zadovoljstvu. Ţelio bih navesti neka zapaţanja i savjete Imam Gazzalija (rahmetullahi`alejh) u njegovoj famoznoj Ihji vezane za ove karakterne tj. duhovne bolesti:

" Znaj, o dragi čitaoče, da je duša kao tvrĎava u koju šejtan ţeli provaliti i napravitihaos. Da bi se čovjek sačuvao šejtanova pristupa, on mora zabarikadirati sva vrata tetvrĎave. A nemoguće je da ih on zaštiti ako ne zna koja su to vrata na koja šejtan utičena čovjekovu narav i um."



1) Bijes i seksualna strast.

Bijes i seksualna strast su velika vrata na koja šejtan ima pristup čovjekovoj duši(Nefsu). Kada razum oslabi, snage šejtana ga napadnu. Kada god se čovjek naljuti,šejtan se poigrava sa njim. Kaţe se da je Iblis jednom došao Musau (àlejhi selam) irekao: "O, Musa! Allah te je odabrao kao Poslanika i mnogo govorio s tobom. Ja sam počinio grijeh i ţelim da donesem Tobu (tj. da se pokajem). Molim te da se zauzmeškod svog Gospodara da mi oprosti grijehe. Musa (àlejhi selam) reče, ”Ja ću toučiniti.”

Poslije je Musa otišao na planinu i razgovarao sa Allahom, ali je zaboravio da

napomene Iblisovu molbu. Kada je pošao nazad, Allah Sveznajući mu reče: ”Ispunisvoje obečanje (Iblisu).” Musa reče: ”O, Gospodaru! Tvoj rob Iblis traţi da mu primišpokajanje za njegove grijehe. Allah mu reče:”O, Musa! Udovoljiću tvojoj molbi. ReciIblisu da ode na kabur Adema (àlejhi selam) i da mu učini sedţdu, pa ću mu jaoprostiti.” Kada je Musa (àlejhi selam) rekao Iblisu šta treba da uradi, on serazbijesni i reče:”Šta!? Ja mu se nisam htio pokloniti dok je bio ţiv, pa kako ću mu se pokloniti sada kad je mrtav.” Ali pošto si se zauzeo kod Allaha za mene ja sam ti ipak

duţan nešto. Zapamti, da ako me se čovjek sjeti u tri situacije biti će bezbijedan odmene:

1. Kada ga obuzme bijes, treba da se sjeti da je moj ţivot u njegovom Nefsu, moje

oči su u njegovim očima i ja se krećem u njemu isto kao što mu krv cirkulišekroz tijelo.

2. Kada se čovjek pridruţi Dţihadu, treba da zna da ću mu ja doći sa mislima onjegovoj ţeni, djeci i imanju, i time ga navesti da pobjegne sa bojnog polja.

3. Čovjek ne treba da sjedi sa ţenom koju mu nije zabranjeno oţeniti, jer ću i njoja i njemu biti navoditelj na blud i poţudu.

Iz ove priče se jasno vidi, koliko je opasna ljutnja i seksualna strast.

Jedan Allahov prijatelj ja pitao Iblisa: "Reci mi k ako ti opsjedneš čovjeka?” On mureče:”Ja ga opsjednem u trenutku njegova bijesa. Jedan je mudrac pitao Šejtana, kakomu čovjek pomaţe. On reče:”Gordost čovjeka je moje oruţje, jer kad je čovjek ohol, ja se njime igram kao sa lutkom.

2) Mrţnja i pohlepa.

Druga vrata na koja Šejtan djeluje na Nefs (dušu), je mrţnja i pohlepa. Kada je čovjek pohlepan, on ne bira sredstvo da dobije to što ţeli. Poslanik (sallallahu ̀ alejhi ve

sellem) je rekao:” Vaša pohlepa za nečim, vas čini i gluhim i slijepim.” Kaţe se dak ad je Nuh (àlejhi selam) zaplovio laĎom (Arkom) uzeo je par od svih stvorenja sa



sobom po Allahovoj komandi. Obilazivsi brod, ugledao je jednog starog čovjeka, tega upita:” Šta ti radiš ovdje?” On reče:” Došao sam ovdje da ubacim strah u srcatvojih saputnika, tako da njihova srca budu samnom, a njihova tijela sa tobom.” Nuh(àlejhi selam) reče:” O neprijatelju Allahov, gubi se odavde jer si ti proklet." Ondamu Šejtan starac reče:” Ja ću uništiti ljude sa pet stvari, ali ti neću otkriti dvije odnjih.” Allah tada reče Nuhu (àlejhi selam):” Reci mu da ti ne treba govoriti o drugimstvarima nego nek ti kaţe samo o te dvije.” Nuh (àlejhi selam) mu to i reče. Šejtanmu onda reče:” To su pohlepa i mrţnja. Ja sam proklet zbog mrţnje prema Ademu, aAdem je počinio grijeh zbog pohlepe koju sam ja raspirio u njemu te sam ga timeodveo na stranputicu.

3) Pretjerano jedenje.

Druga vrata za Šejtana, je pretjerano jedenje čak i halal hrane, jer to povečavaseksualni nagon. Jednom je Šejtan došao Poslaniku Jahji (àlejhi selam) koji ga

upita:” O Iblisu, od čega si tako krupan i jak?” On mu reče:” Zbog seksualnognagona.” Jahja (àlejhi selam) ga upita:” Imam li ja išta od toga?” Šejtan mu reče:”Ponekad jedeš previše, pa te to učini teškim i nevoljnim prema obavljanju Namaza i

Zikra.” Jahja (àlejhi selam) ga upita:” Je li to jedini moj problem?” On mu reče:” Toti je jedina mana.” Jahja (àlejhi selam) mu onda reče:” Od sada više nikad neću jestitoliko da se zasitim.” Iblis mu reče:” Tako mi Allaha, ni ja više neću dati savjet

nijednom Muslimanu.”

Opasnost od prejedanja -

Jedenje do punog stomaka prouzrokuje šest negativnih pojava:

1. Strah od Allaha nestaje iz srca takve osobe.

2. Ljubaznost i dobrota prema ljudima nestaje iz srca takve osobe.

3. Takva osoba osjeća tegobu u obavljanju ibadeta Allahu Silnome.4. On se ne smekša kada čuje riječi mudrosti od nekoga. 5. Kada govori ljudima o Islamu, taj govor nema efekta na ljudska srca.

6. Mnoge bolesti se razviju u njemu.

4) Ljubav prema luksuzu.

Druga vrata za Šejtana, je ljubav prema raskošnom odjećom, kućama, i namještajem.

5) Ovisnost o ljudima.



Druga vrata za Šejtana, je ovisnost o ljudima i ţelja za njihovom naklonošću. Zbogtoga se čovjek upusti u pretvaranje i lukavstvo. Tako ta pohlepa za ljudskomnaklonošću postane njegovo boţanstvo.

6) Ţurba (srklet) i neustrajanost.

Ţurba i nepostojanost su druga vrata Šejtana.

Poslanik (sallallahu àlejhi ve sellem) je rekao:

” Ţurba dolazi od Šejtana, a smirenost i odmjerenost od Allaha."

7) Posjedovanje imanja (bogatstva) preko mjere.

Druga vrata Šejtana je posjedovanje nepotrebnog imanja. Onaj koji ima dovoljno zaopstanak ima miran ţivot, dok onaj koji ima više nego što mu treba, stalno ţudi zatime da ima više i više. Kada je Poslanik (sallallahu ̀ alejhi ve sellem) roĎen, šejtanisu bili nezadovoljni, ali im Iblis reče: ” Dajte im malo vremena. Moţda će im Allah

dati bogatstvo pa ćemo ih kroz to navesti krivim putem." Kaţe se da je Isa (Isus(àlejhi selam)) koristio kamen umjesto jastuk a. Šejtan mu je onda došao i rekao:” Tiipak imaš ţelju za luksuzom jer si uzeo kamen za jastuk.” Isa (àlejhi selam) je baciotaj kamen na njega i rekao:” Ovo ti je nagrada.” Sad mislite o čovjeku koji ima perjate jastuke za odmaranje.

8) Skrtost i strah od siromaštva.

Druga vrata Šejtana je škrtost i strah od siromaštva, jer one navode na gomilanjebogatstva i odbijanja udijeljivanja milostinje, te pohlepu prema bogatstvu. Sufjan

Tauri (rahmetullahi ̀ alejh) kaţe:”Šejtan nema efikasnijeg oruţja od straha prema

siromaštvu.”

9) Netolerancija i slijepo praćenje Mezheba.

Druga vrata Šejtana je ljubav prema vlastitom Mezhebu i netrpeljivost prema drugimkoji se ne slaţu sa njim. Ovo su razlozi rušenja bratstva vjernika, zato što je otkrivanjetuĎih nedostataka bestijalna osobina čovjeka. Oni koji prate svoj Mezheb, dţemat,grupu itd. misle da su najbolji, i zbog toga smatraju one koji nisu sa njima, u najmanjuruku manje vaţnim ili još u gorem slučaju čak osjećaju i mrţnju prema ljudima kojimisle drukčije od njih. Neki od njih smatraju da prate Ebu Bekra (rahmetullahi àlejh)

iako ga ne prate kako treba, siju laţi i prave smutnju na zemlji. Kad bi ih Ebu Bekr



(radiallahu `anhu) vidio, on bi im bio prvi neprijatelj. Drugi opet, smatraju da prate

Alija (Keramullahu vedţhu) ali ti isti ne prate njegov karakter i ponašanje. Dok je on bio Halifa, kupio je košulju za tri dinara i podrezivao svoje hlače do iznad članaka nastopalima. Danas njegovi takozvani “Pobornici” nose svilenu odjeću i jedu haramstvari. Na Sudnjem Danu, on će biti njihov prvi neprijatelj. Isto tako, oni koji vole ikaţu da prate Imame Ebu Hanifu, Šafija, Malika i Ahmeda, treba da se ispitaju kolikoto oni prate te Allahove prijatelje.

10) Loše mišljenje o Muslimanima.

Jedna od velikih vrata Šejtana je loše mišljenje o Muslimanima, jer to je povodogovaranju istih, što je opet smrtni grijeh.

Je li Šejtan jedan ili ih je više?

Šejtana ima mnogo i svi su zabavljeni navoĎenjem na raznorazne grijehe.


“ Za svakog Vjernika je zaduţeno 160 Meleka. Oni odklanjaju od njega opasnosti kojeon sam ne moţe odkloniti. 7 Meleka je zaduţeno samo za oči. Oni otklanjaju opasne stvari od očiju kao što čovjek rastjeruje muhe iz posude sa hranom. Kad bi se čovjek prepustio sam sebi čak i za treptaj oka, šejtani bi ga odnijeli.

- Boriti se protiv strasti je največi Dţihad -

Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao nekim Ashabima kada su se vratili iz

Dţihada:

"Vi ste se vratili iz malog Dţihada u veliki Dţihad.” Oni ga upitase:” O, Allahov

Poslaniče! Koji je to veliki Dţihad?” Borba protiv strasti Nefsa je veliki Dţihad.”

Ljudi se dijele na četiri vrste:

1. Prva vrsta su oni, koji su zabavljeni Allahovim Zikrom i bave se sa ovim

svijetom samo radi prijeko potrebnih stvari. Oni su meĎu onim Iskrenim. Ovajstupanj se ne moţe postiči bez dugotrajnog napora i odolijevanja privlačnimiskušenjima ovog svijeta.

2. Druga vrsta ljudi, su oni koji su zauzeti ovosvijetskim stvarima i koji čine Zikr

jezikom ali ne i svojim srcem. Oni pri padaju onim koji su upropašteni. 3. Treća vrsta ljudi, su oni koji su zauzeti i vjerom kao i ovim svijetom, ali vjera

ipak dominira nad njihovim srcem. Oni će završiti neko vrijeme u



Dţehenemskoj vatri, ali će ubrzo biti spašeni odatle, jer su ipak imali nekovjerovanje u srcu.

4. Četvrta vrsta ljudi, su oni koji su bili zuzeti vjerom i ovim svijetom, ali jeljubav za ovim svijetom bila jača u njihovom srcu. Oni će provesti duţi periodvremena u Dţehennemskoj vatri ali će napokon biti izbavljeni odatle.

Kao što vidimo samo prva vrsta ljudi je spašena i sigurna od zla. Razlog tog spasa jestalna zauzetost Allahovim Zikrom, i zadovoljstvo sa prijeko neophodnim sredstvima

za opstanak na ovom svijetu.

Imam Gazzali (rahmetullahi àlejh) kaţe da je najefikasniji način da se čovjek oslobodi svih tih loših osobina Nefsa, ustvari Zikr Hafi (Tihi Zikr u mislima), počevšisa ponavljanjem “Allah, Allah, Allah”, dok mu to ne postane navika, te će toponavljati onda u srcu i time udaljiti i očistiti negativne misli iz uma.

TakoĎe bih ţelio navesti iz Imam Gazzalijeve "Ihje" nekoliko podataka o četiri velikaImama Fikha koji su u isto vrijeme bili Sufije:

IMAM EBU HANIFA

(rahmetullahi àlejh)

On je bio veliki Imam, asketa i Bogobojaznik. On je traţio Allahovo zadovoljstvo

pomoću znanja. Ibn Mubarak (rahmetullahi àlejh) kaţe da je Imam Ebu Hanifa(rahmetullahi ̀ alejh) puno klanjao i postio. Hammad bin Sulejman (rahmetullahi

àlejh) kaţe da je Imam imao naviku klanjati po cijelu noć 30 do 40 godina, bez prekida. Jednog dana je Imam prolazio ulicom i čuo ljude kako govore o njemu, ”Ovajčovjek stalno klanja po cijelu noć.” Imam je rekao:”Sramota me je pred Allahom da

mi ljudi pripisuju nešto što ne radim." Naime, Imam je do tada provodio samo polanoći u Namazu, ali je poslije tog dogaĎaja počeo klanjati po cijelu noć. TadašnjiHalifa Jazid, je htio da ga postavi za drţavnog blagajnika, ali je Imam to odbio, te jezbog toga bio i bićevan. Drugi Halifa za njegova ţivota, po imenu Ebul Mensur mu je

jednom poslao 10,000 dirhama kao poklon ali ih on nije htio uzeti. Kad je Halifin

izaslanik došao sa novcem, Imam se pokrio ćebetom preko glave i nije htio ni progovoriti sa njim. Neko ko je bio prisutan reče:”On se tako često ponaša, ostavi mutaj novac u čošak.” Tako i bi. Poslije je Imam naredio svom sinu da poslije njegovesmrti, vrati taj novac nazad Halifi i da mu rekne:”Ovo ti je emanet koji si ostavio kodEbu Hanife.” Njegov sin je to poslije i uradio, te mu Halifa reče:”Neka se Allah

smiluje tvom ocu.” Ebu Hanifa (rahmetullahi àlejh) se vrlo ozbiljno brinuo o Ahiretui vaţnim vjerskim stvarima. On je bio jedan od najbogobojaznijih ljudi u HistorijiIslama. Često je bio zaokupljen meditacijom i govorio bi samo u neophodnim

situacijama. Njegov duhovni učitelj je bio Imam Dţafer Sadik, koji je bio potomak



Poslanika (sallallahu àlejhi ve sellem). Uprkos ogromnom znanju u oblasti fikha i

hadisa, Imam je rekao:”Da nisam proveo dvije godine učenja kod Imama DţaferaSadika (rahmetullahi àlejh), bio bih upropašten. Kada ga je neko upitao koliko je star,on reče:”Dvije godine, jer sam tek prije dvije godine sreo Imam Dţafera (rahmetullahiàlejh), i kao da sam se tada ponovo rodio.”

IMAM MALIK


Kada bi Imam htio prenijeti neki Hadis, on bi prvo uzeo abdest, iščešljao bradu,namirisao se i onda vrlo ozbiljan, on bi govorio o tom Hadisu. Kada ga je neko upitao

zašto to uvijek radi, on je rekao:”Ja time ţelim da iskaţem svoje poštovanjePoslanikovim (sallallahu àlejhi ve sellem) riječima.” Njegov duhovni učitelj takoĎe je bio Imam Dţafer Sadik (rahmetullahi àlejh), jer je on bio suvremenik Imam EbuHanife (rahmetullahi ̀ alejh).

IMAM ŠAFI


On je takoĎe bio veliki poboţnjak. On je jednu trećinu noći učio, drugu klanjao atreću spavao. Kaţe se da je Imam znao proučiti cijeli Kur‟an 60 puta u toku Ramazanai to u Namazu. Imam je rekao:” Nisam se zasitio hranom već 16 godina, jer zasićenstomak učini čovjeka teškim, pospanim i lijenim za Ibadet. Imam je rekao:”Onaj ko

kaţe da voli Ahiret ali i ovaj svijet je pravi laţov.” Omer bin Natabah (rahmetullahiàlejh) kaţe:”Ja nisam sreo bogobojaznijeg čovjeka od Imam Šafije. Jednog dana smo ja, on i Haris bin Labid sa njegovim učenikom Hafizom otišli u jednu dolinu blizu

Kabe. Taj Hafiz je imao lijep glas, te je počeo učiti Kur‟an za nas. Kad je proučioAjet:

” Ovo je dan u kome oni neće ni prozboriti, i pravdanje im neće dozvoljeno biti.” (El - Murselat 35-36),

Imam se počeo tresti toliko da se onesvijestio od straha. Abdul Qadir bin Abdul Aziz

(rahmetullahi àlejh) je bio poznati poboţnjak. Jednom je upitao Imam Šafiju:” Kojaod ove tri osobine je najbolja: Strpljivost, iskušenje ili smirenost u srcu? Imam mureče:”Smireno srce je vrlina Allahovih Poslanika, a ne moţe se postiči bez iskušenja,a strpljenje, opet, dolazi poslije iskušenja. Zar ne vidiš kako je Allah kušao Ibrahima(àlejhi selam) pa mu poslije toga dao mir u srcu? On je kušao sve Poslanike, pa ih je

tek onda nagradio sa smirenošću.” Ovo jasno govori o duhovnoj pronicljivosti ImamŠafije. Njegov duhovni učitelj je bio Fuzail bin Ajaz (rahmetullahi àlejh).



IMAM AHMED BIN HANBEL


Imam Ahmed (rahmetullahi àlejh) je takoĎe bio veliki asketa i poboţnjak. Njegov

duhovni učitelj je bio Bišar Hafi (rahmetullahi àlejh). Iako je bio veliki učenjak hadisa i fikha, ipak je traţio pomoć i obuku u Tesavvufu od Bišara Hafija koji je bio jedan od največih Šejhova toga vremena. Njegovo poštovanje se moţe vidjeti iz togada, kad bi Šejh negdje išao on bi mu vodio konja za uzde. Sve to pokazuje njegovuproduhovljenost i svestrano poznavanje Islama.

Koliko je vaţno duhovno znanje, moţe se vidjeti iz slijedečeg zapaţanja ImamGazzalija (rahmetullahi ̀ alejh) u njegovoj Ihji:

“ Večina ljudi ne razumije značenje Kur‟ana. To je tako, zato što šejtan kola u

njihovim srcima, te su nesposobni da razumiju duhovno značenje Kur‟ana."


" Da Šejtan ne rovari po srcima ljudi, oni bi vidjeli tajne nevidljivog svijeta."

Stvarno značenje Kur‟ana se odnosi na duhovni svijet. Ali (Keramullahu vedţhu) jerekao:

“ Kad bih ţelio napisati objašnjenje sure Fatihe, to bi bilo dovoljno da natovarim 70

kamila s knjigama.”

Abdullah ibn Abbas (rahmetullahi àlejh) kaţe:

" Jednom sam otišao poslije Jacije Namaza kod Alije (keramullahu vedţhu) da mi daduhovno objašnjenje sure Fatihe. Ali (keramullahu vedţhu) je počeo sa Bismillah, iobjašnjavao mi prvo značenje prvog slova “B”. On mi nije sve rekao ni o tom prvom

slovu kad se oglasio ezan za Sabah Namaz. Ali (keramullahu vedţhu) je bio okean znanja. Poslanik (sallallahu àlejhi ve sellem) je rekao:”Ja sam grad znanja a Ali jekapija tog grada.” Znanje o kojem se ovdje govori je očigledno duhovno znanje, jer

literarno značenje sure Fatihe, zna skoro svaki Musliman."

Sada ću navesti neke od glavnih loših osobina koje se moraju odstraniti, ukolikočovjek ţeli da postigne iskrenost i produhovljenost.

POHLEPA



Allah Mudri kaţe:

“Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i naveče, u ţelji danaklonost Njegovu zasluţe, i ne skidaj očiju svojih sa njih iz ţelje za sjajem u ţivotuna ovom svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Našem Zikru ostavili,koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.” (El -Kehf 28)

"O Vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A

oni koji to učine, biće izgubljeni.” (El -Munafik 9)

“ Zaokuplja vas nastojanje da što imučniji budete, sve dok grobove ne naselite. A ne

valja tako, saznaćete svakako! I još jednom, ne valja tako! Saznaćete sigurno! Nevalja tako, nek znate pouzdano, Dţehennem ćete vidjeti očigledno! Zatim ćete togadana za sladak ţivot biti pitani sigurno! (Et -Tekasur 1-8)

Pohlepa (Hirs) je korijen svih duhovnih bolesti. Radi pohlepe se vode ratovi, pljačkanje i smutnja na zemlji. Čak i nemoral je pohlepa za ţivotinjskim niskimstrastima.

Svi Arifi (Allahovi prijatelji) se slaţu da je Kibr (Gordost) temelj pokvarene naravi. AKibr je ustvari ţelja za popularnoscu. Prema tome, korijen Kibra je ustvari pohlepa.Ako čovjek posjeduje dvije doline zlata i srebra, prirodno je da će poţeljeti i treću. Štose pohlepi više udovoljava, njezina glad se povečava. Pohlepa je kao svrab, što ga višečešeš sve više svrbi. Za čovjeka koji je opsjednut pohlepom, nema mira ma gdje bio.Čovjekova pohlepa će se završiti kad doĎe u kabur (kabur). A na ovom svijetu, onajko ne bude zadovoljan sa onim što mu je Allah dodjelio, neće nikad imati mira u srcui na kraju te ţivotne trke, opet će dobiti samo ono što je predodreĎeno za njega još dok je bio u majčinom stomaku.

LIJEK:

Smanjiti potrošnju. Na taj način ćemo se obezbjediti od nepotrebnih ambicija kojezahtijevaju prekomjeran rad. Nemoj misliti na budućnost, jer to što planiraš zanekoliko godina unaprijed, moţe vrlo lako da se ne desi zbog tvoje iznenadne smrti.

BIJES

Allah Silni kaţe:

" Za one koji se klone velikih grijeha i razvrata i koji, kad ih ko rasrdi, opraštaju." (Eš -Šura 37)




" Junak nije onaj ko pobjedi u hrvanju, nego je junak onaj koji moţe kontrolisati svojunarav kada ga obuzme bijes.”

Vrlo je vaţno za čovjeka da se kontroliše kad ga bijes obuzme. Ljutnja je jedna odosobina čovjeka, ali se nikad ne smije nekontrolisano ispoljavati. Prema tome, ljutnja

se moţe ispoljiti kao i ostale čovjekove kvalitete, ali samo u okviru Šeriata.

Drugi Hadis kaţe:

" Sudija ne treba da donosi presudu u nekom sporu ako je ljut."

Što znači da bijes mnogo utiče na normalno funkcionisanje intelekta. Ovaj Hadis semoţe primjeniti na sve nas, koji se ne moţemo kontrolisati, te u bijesu i srkletu,

učinimo mnoge stvari zbog kojih se kasnije kajemo. Čovjek mora odlučno i čvrsto dase bori protiv nekontrolisanog bijesa. Kad god bijes navre u glavu, treba se učinitiistigfar (traţiti oprosta od Allaha) ili uzeti abdest hladnom vodom. Ako ni to ne

pomogne, treba se udaljiti od osobe na koju smo bijesni. Pomisli na to, da kojim

slučajem Allah Silni nas kaţnjava i ljuti se na nas za svaku grešku koju učinimo, gdjebi smo mi sad bili. Treba da znamo da je Allah Svemoćan (el-Kadir), i da smo mu mi

stalno nepokorni, pa ipak nas toleriše i daje nam vremena da se promjenimo.

LAGANJE

Laganje je jedna od velikih mana koje stoje na putu spasa. Laganje je suprotnoiskrenosti, a iskrenost je obavezna za duhovni preporod čovjeka.

LIJEK:

Prije nego išta progovoriš, razmisli prvo o tome. Usprotivi se nagonu za laganjemkoliko god moţeš. Ako nekad i slaţeš nenamjerno, traţi puno oprosta od Allaha Milostivog.

ZAVIDNOST

Allah Silni kaţe:

"Reci: Utjecem se Gospodaru svitanja, od zla onoga što On stvara, i od zla mrkle noćikada razastire tmine, i od zla smutljivca kada smutnju sije, i od zla zavidljivca kad

zavist ne krije!” (El -Felek 1-5)




"Ne zavidite jedni drugima."

"Zavist uništava dobra djela, kao što vatra uništava suho drvo."

Zavidjeti ljudima na onome što im je Allah povjerio u ovom svijetu, je jedna od

najgorih bolesti koju čovjek moţe imati. Pa valjda Allah Mudri zna šta i koliko trebada dadne svojim robovima. Oni koji zavide drugima, ustvari indirektno sumnjaju u

Allahovu pravičnost, što je opet čin nevjerovanja(Kufra). Da nas Allah Milostiviočisti i sačuva te bolesti. Amiin!

LIJEK:

Zavist se moţe liječiti time što ćemo govoriti lijepo o osobi na koju smo zavidni, pa

makar nam to bilo i teško. Prema toj osobi trebamo da budemo posebno ponizni i puni poštovanja. Na kraju krajeva, sve što ljudi posjeduju na ovom svijetu je samoiskušenje od Allaha. Moţda da mi imamo to na ćemu drugima zavidimo, naš ţivot bimogao postati haotičan i koban po naš vjećni svijet. Allah najbolje zna šta nama treba,pa od njega treba da traţimo ono što je najkorisnije za naš vjećni svijet.

ŠKRTOST

Allah Silni kaţe:

" Teško svakom podrugljivcu, koji blago gomila i prebrojava ga, i misli da će ga blago

besmrtnim učiniti! A ne valja tako! On će sigurno biti bačen u Hutameh! A znaš li ti št a je Hutameh? Vatra Allahova razbuktana, koja će do srca dopirati. Ona će iznad njih biti zatvorena, plamenim stubovima zasvoĎena.” (El -Humeza)

" Znaš li ti onoga koji onaj svijet poriče? Pa to je onaj koji grubo odbija siroče, i kojida se nahrani siromah - ne podstiče. A teško onima koji, kada molitvu obavljaju,molitvu svoju kako treba ne izvršavaju, koji se samo pretvaraju i nikome ništa ni unaruč ne daju!" (El -Maun 1-3)

Poslanik (sallallahu ̀ alejhi ve sellem) je rekao:

" Škrtac je daleko od Allaha, daleko od Dţenneta, daleko od ljudi i blizu Dţehennema.”

" Pazite se škrtosti, jer je to uništilo narode prije vas."



Ne priliči Muslimanu da bude škrt. Škrtost je ustvari posljedica prevelike ljubavi zaovosvijetskim blagodatima. A ko god ima ljubav prema ovom svijetu, taj nema

stvarne ljubavi prema Allahu.

LIJEK:

Često razmišljanje o smrti je najbolji metod ubijanja ljubavi prema ovom svijetu.

PRETVARANJE

Allah Silni kaţe:

"A teško onima koji, kad Namaz obavljaju, Namaz svoj kako treba ne izvršavaju, kojise samo pretvaraju."(El-Maun 4-6)


“ Čak i malo pretvaranja je Širk (pridruţivanje Allahu partnera)."

Pretvaranje u ibadetu je pokušaj da se stekne reputacija i ugled kod ljudi. Takvim ponašanjem čovjek pridruţuje Allahu partnera u ibadetu, koji bi trebao obavljati samo

radi Njegova zadovoljstva. Poslanik (sallallahu àlejhi ve sellem) je rekao da djelo

koje ima čak i jedan atom pretvaranja u sebi, Allah neće prihvatiti.

LIJEK:

Lijek za pretvaranje je da se čovjek odrekne ţelje za popularnošću i uvaţenošću.Pokušaj da večinu svog dobrovoljnog ibadeta obavljaš nasamo. Drţi na umu da teAllah posmatra i da zna sve tvoje tajne misli.

UMIŠLJENOST

Umišljenost je trik Nefsa koji uvijek ţeli da bude bolji i ugledniji od drugih. Allah

prezire čovjeka koji misli da je bolji od drugih, i da je bez ikakve mane. Radovati seAllahovim blagodatima, i biti svijestan da je to poklon i milost od Njega, nije

umišljenost. Ali misliti da si ti to zasluţio i zaradio, te da to nesumnjivo pripada tebi,već prelazi granicu umišljenosti. Čovjek se ne treba šepuriti sa Allahovim blagodatima, nego treba biti još zahvalniji i skromniji svom Stvoritelju. Kaţe se da jeIblis bio dostigao takav stepen u Nebeskom carstvu, da je podučavao i Melaike. Paipak je protjeran i proklet od Allaha, samo zbog toga što je mislio da je bolji odAdema (àlejhi selam). Ta njegova umišljenost ga je navela da se uzoholi i usprotivisvom Gospodaru. Ali to nije sve. Jednom je Iblis otišao Musau (àlejhi selam) i rekao



mu:” O Musa, ti pričaš sa Allahom i jedan si od Njemu bliskih, pa pomoli Mu se da

mi oprosti grijeh koji sam počinio pri stvaranju Adema (àlejhi selam). Musa (àlejhiselam) mu obeća da će to učiniti. Kada je otišao na planinu gdje je obično razgovaraosa Allahom, Musa je pitao o mnogim stvarima te je zaboravio o obećanju datomIblisu. Kad je već krenuo da se vrati nazad, Allah Sveznajući mu reče:”O Musa, zaštone ispuniš obećanje koje si dao Iblisu?” Musa se tada prisjeti, pa reče:”O Gospodaru,on traţi da mu oprostiš grijeh koji je počinio.” Allah Mudri reče:”O Musa, reci mu daode pred kabur Adema (àlejhi selam) i tamo da mu se pokloni. Ako to učini, Ja ću muoprostiti.” Kada je Musa (àlejhi selam) sišao sa planine Iblis mu opet doĎe, te gaupita šta mu je Allah odgovorio. Musa (àlejhi selam) mu reče:” Allah Silni ti kaţe daodeš pred kabur Adema (àlejhi selam) i da mu se tamo pokloniš. Ako to učiniš On ćeti oprostiti.” Iblis sav zajanpuren dreknu:”Šta! Ja mu se nisam htio pokloniti dok je bio ţiv u Dţennetu, zar sad da mu se poklonim, i to još mrtvom?” I tako je Iblisnesretnik, opet pao na istom testu. Allah Silni je znao za njegovu umišljenost, te mu je

zbog toga i naredio da se pokloni kaburu Adema (àlejhi selam). Kao što vidimo

umišljenost je vrlo opasna duhovna bolest, koja čak moţe čovjeka spriječiti upokajanju i priznavanju krivice.

LIJEK:

Znaj da sve što imaš nije tvoje, nego Allahovo. Misli o Allahovoj moći i mogućnostinestanka tih blagodati. Misli o svojim manama koje niko ne zna osim tebe i Allaha, pa ćeš uvidjeti da stvarno nemaš razloga da budeš umišljen i gord.

KIBR ILI GORDOST


" Onaj koji ima i atom kibra u svom srcu neće uči u Dţennet.”

Gordost je smatrati se superiornijim i boljim od drugih. Večina ljudi ne moţe otkriti tumanu u sebi, jer je često prikrivena. Samo Šejh Kamil moţe otkriti tu bolest svojom pronicljivošću i Allahovim nadahnućem. Opasnost kibra, je da čovjek podcjenjujesvakog oko sebe, te time osjeća i netrpeljivost prema svakom ko mu se ne pokorava.Ne trebamo zaboraviti da je gordost bila neposredni uzrok Iblisove propasti i

neposlušnosti Allahu Veličanstvenome. Allah Silni kaţe da gordost pripada samo Njemu, te da će uništiti svakog ko pokuša da djeli tu osobinu sa Njime.

LIJEK:

Čovjek će spoznati svoju ograničenost i slabost ako bude razmišljao ozbiljno oAllahovoj Veličini, Snazi i Dostojanstvu. Dubokim razmišljanjem o Allahovim



svojstvima, čovjek će spoznati svoju vlastitu manjkavost u svakom pogledu. TakoĎe je korisno da se čovjek skromno ponaša u društvu onih koje smatra sebi nedoraslim.

ZLOBA


" Nemojte biti zlobni jedni prema drugim."

Zloba je kao kiselina koja razara srce čovjeka. Obično se pojavljuje kada osoba osjećabijes ili netrpeljivost prema nekome, ali nema hrabrosti ili snage da mu se otvoreno

osveti. Mrziti nekog radi njegove mrţnje prema Allahu i Islamu, ne spada u pokuĎenuzlobu i mrţnju, jer nije lične prirode.

LIJEK:

Lijek za zlobu i mrţnju prema nekom Muslimanu, je ignorisanje njegovih mana radiAllahova zadovoljstva. TakoĎe čovjek treba odrţavati kakve bilo odnose sa tomosobom, uprkos netrpeljivosti.

LJUBAV PREMA DUNJALUKU

Allah Mudri kaţe:

“ Ţivot na ovom svijetu je samo igra i zabava, a onaj svijet je, zaista, bolji za one koji

se Allaha boje. Zašto se ne opametite?" (El -Enam 32)

“ Njih je ţivot na Zemlji bio obmanuo i oni će sami protiv sebe posvjedočiti da su bilinevjernici.” (El -Enam 130)

“ Onima koji ţele ţivot na ovom svijetu i ljepote njegove, Mi ćemo dati plodove trudanjihova i neće im se u njemu ništa prikratiti. Njih će na onom svijetu samo vatra peći;tamo neće imati nikakve nagrade za ono što su na Zemlji radili i biće uzaludno sve š to

su činili.” (Hud 15-16)

“ Onome koji ţeli ovaj svijet, Mi mu brzo dajemo što hoćemo i kome hoćemo, ali ćemomu poslije Dţehennem pripremiti, u kome će se osramoćen i odbačen peći. A onaj ko ţeli onaj svijet i trudi se da ga zasluţi, a Vjernik je, trud će mu hvale vrijedan biti.”(El-Isra 18-19)



" Uistinu! Vi ovaj prolazni svijet volite, a o onom drugom brigu ne vodite." (El-Kijama

20)

“A ovi, oni ţivot na ovom svijetu doista vole, i ništa ih se ne tiče Dan tegobni koji ihčeka.” (Ed -Dehr 27)


“ Ovaj svijet je zatvor za Vjernike a Dţennet za nevjernike.”

" Ljubav prema ovom svijetu je korijen svakog zla."

" Da ovaj svijet vrijedi u Allahovim očima koliko i krilo komarca, On ne bi daonevjernicima čak ni gutljaj vode u njemu.”

“ Šta ja imam sa ovim svijetom? Moj primjer, je kao putnik koji zastane pod nekimdrvetom, da se odmori za kratko vrijeme, pa se opet uputi cilju svome (tj. Vjećnom svijetu).”

Čovjek obuzet ljubavlju i privlačnošću ovog svijeta, jednostavno ni je sposoban da

ozbiljno razmišlja o budućem svijetu, pa prema tome se i ne priprema za njega. Zatoćemo vidjeti, da ljudi koji vole ovaj svijet, obično ne praktikuju Islam skoro nikako.Ljubav prema ovom svijetu čini čovjeka nehajnim prema Allahu i Islamu. To je jasno

iz ovog Ajeta:

“O Vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. Oni

koji to učine biće zaista izgubljeni.” (El -Munafikun 10)

Dunjaluk nije samo imanje i djeca, nego sve ono što odvrača čovjeka od sjećanja(Zikra) na Allaha. Imanje i djeca nisu zli sami po sebi, ali ako su oni uzrok

čovjekovoj nemarnosti prema Allahu, onda postaju negativni faktori. Prema tome,

čovjek treba pokloniti duţnu paţnju imanju i djeci, ali ne toliko da oni postanunjegova glavna preokupacija u ţivotu. Glavna preokupacija u ţivotu treba biti sticanjeAllahova zadovoljstva, kako za sebe tako i za druge ljude. Mi Muslimani smozaduţeni za lično produhovljavanje, ali isto tako moramo pomoći i drugima daspoznaju i zavole Allaha. Sve u svoje vrijeme. Trebamo shvatiti šta je naš glavnizadatak na ovom svijetu i sve će nam biti jasno. Allah Silni kaţe:

“ Dţinnove i ljude sam stvorio samo zato da Me oboţavaju(Spoznaju), Ja ne traţim od njih opskrbu niti ţelim da Me hrane, opskrbu daje jedino Allah , Moćni i Jaki.” (Ed - Darijat 56-58)



Abdullah bin Abbas (radiallahu `anhu) kaţe da riječ "lijabudun" znači spoznaja a nesamo formalno oboţavanje.

Opet, predmet naše ljubavi je iluzoran i kratka vijeka, kao što Allah Silni i kaţe:

“ Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti.” (Er -Rahman 26-27)

"I ne klanjaj se, pored Allaha, drugom bogu! Nema boga osim Njega! Sve će, osim Njega propasti! On će suditi, i Njemu će te se povratiti!” (El -Kasas 88)

LIJEK:

Često mislite na svoju smrt i smrt onih koje ste prije znali. To će vam otvoriti oči, dashvatite realnost iluzornosti i nepostojanosti ovog svijeta i svega što je u njemu.

Ovdje se završava prevedeni isječak iz Imam Gazzalijeve Ihje.

Da bi stekli podrobnije razumjevanje ljudskog bića (el~insan) i njegoveosobenosti meĎu ostalim Allahovim stvorenjima, oslanjanjući se na svogGospodara i uklanjajući se Njegovoj bezgraničnoj milosti i blagosti, ja ću

priloţiti još neke podatke koje sam pobrao iz raznih Islamskih tekstova i sačuvaou svojoj memoriji. Kao i svaki insan i ja sam podloţan grešci te ako navedemnešto što nije tačno onda je to zato što mi je nenamjerno promaklo oku. Svakaargumentovana ispravka je itekako dobro došla.

U Ime Allaha Svemilosnog Samilosnog

" Allahu je prava vjera jedino Islam (Pokoravanje Njegovoj volji)."(Ali Imran 19)

“ Zar oni pored Allahove ţele drugu vjeru, a Njemu se, htjeli ili ne htjeli, pokoravaju i

oni na Nebesima a i oni na Zemlji, i Njemu će se vratiti."(A li Imran 83)

“A onaj ko ţeli neku drugu vjeru osim Islama (Pokornosti Allahu), neće mu biti primljena, i on će na Ahiretu nastradati.”(Ali Imran 85)

"O Vjernici, bojte se Allaha onako kako Ga se treba bojati i umirite samo kao

Muslimani (Pokorni Allahu)." (Ali Imran 102)



Kao prvo, sva četiri Ajeta imaju jednu te istu očevidnu poruku a to je da cijeli uspijehi spas za ljude leţi u Islamu, tj, pokornosti Allahu (dţelle dţelaluhu). Dalje nam segovori da od prvog pa do zadnjeg Poslanika jedina vjera priznata kod Allaha je

uvijek bio Islam. TakoĎe je naglašeno da se sva stvorenja pokoravaju Allahu, milomili silom. Isto tako se pobija bilo kakva mogućnost poslušnosti Allahu osim kroz

Islam, te se time nepobitno negira vjerodostojnost bilo koje druge religije. Na kraju

nam se nareĎuje da ne budemo samo formalni Muslimani nego da se istinski bojimoAllaha, te da Mu se pokoravamo tijelom i dušom. Da bi nam bilo jasno šta je razlikaizmeĎu pokornosti i nepokornosti, navešću prvi primjer koji Allah navodi ljudima u

suri "Krava".

Allah Silni kaţe:

“A kada Gospodar tvoj reče Melekima:“Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!” - oni

rekoše:“Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv prolijevati? Ami Tebe veličamo i hvalimo, i kako Tebi dolikuje poštujemo.” On reče:“Ja znam ono što vi ne znate."

I pouči On Adema imenima svih stvari, a onda ih predoči Melekima i reče:“Kaţite Miimena njihova, ako istinu govorite!”

“ Hvaljen nek si Ti!” - rekoše oni - “mi znamo samo ono ćemu si nas Ti poučio; Ti siSveznajući i Mudri."

"O Ademe,” - reče On - “kaţi im ti imena njihova!” I kad im on kaza imena njihova, Allah reče:“Zar vam nisam rekao da Ja znam tajne Nebesa i Zemlje i da Ja znam ono što javno činite i ono što krijete!”

A kad rekosmo Melekima:"Poklonite se Ademu!" - oni se pokloniše, ali Iblis ne htjede,on se uzoholi i postade nevjernik." Bekara 30-34.

Kao što vidimo iz ovih Ajeta, test pokornosti je počeo stvaranjem Adema (`alejhiselam) i njegovim namjesništvom. Prvo, ţelio bih objasniti zašto su Meleki"prigovorili" Allahu Njegovu odluku da ljude učini Svojim namjesnicima na Zemlji. Naime, Melekima je bilo dato nešto znanja o budućnosti koje se nalazi na tablisudbine (levhi mahfuz), te su oni vidjeli da će ljudi činiti veliki nered na zemlji.MeĎutim, oni nisu znali da je Allah Mudri podario neke tajne kvalitete i sposobnosti

tim ljudima, kojim su oni bili omogućeni da imaju potpuniju spoznaju i pokornostAllahu. Naime, komentatori Kur‟ana kaţu da imena svih stvari, kojima je Allah

poučio Adema, su ustvari razumjevanje suštine svih tih stvari. Prema tome, treba dashvatimo da je sposobnost upoznavanja i razumijevanja suštine (haqiqah) taj tajni poklon koji izdiţe čovjeka na najviši stupanj meĎu svim Allahovim stvorenjima. Ta



tajna, k oja se nalazila u grudima čovjeka, je bila van dohvata Melekima kaointelektualnim bićima. Naime, njihov intelekt nije mogao da dokući suštinu čovjekakao dualnog stvorenja, te su vidjeli samo njegov spoljašni aspekt. I zaista čovjek jesposoban da učini najveće zlo kao i najveće dobro, i to je ono što ga čini savršenimstvorenjem. Meleki kao intelektualna bića nemaju strasti i emocije koje bi im moglepomutiti razum i navesti ih na prijestup. Oni se pokoravaju Allahu bez imalo

dvoumljenja i zastoja. Ali čovjek je stvorenje sa dualnom prirodom. Zbog toga što jeemocija i strast dio njegova bića on je podloţan grešci, dvoumljenju i nepokornosti.Znači, njegov intelekt ili razum nije potpuno neovisan u donošenju odluka. On je, unekom smislu razapet izmeĎu dvi je suprotnosti, dobra i zla, materije i duha. Njegovrazum mora da donosi odluke balansirano, kontrolišući razne suprotnosti u sebi. To jeodlika koja ga čini dostojnim i kvalifikovanim da bude Allahov namjesnik. On je u poziciji da sagleda različite aspek te neke stvari i da na osnovu istih donese

odgovarajuću odluku. Slobodna volja je data njegovu intelektu da bi mogao razumjetidobro i zlo, te samoinicijativno izabrati jedno ili drugo. Zaista je čovjek najkompleksnije i najsavršenije Allahovo stvorenje.

I tako, kada je Allah Mudri otkrio neke od sposobnosti čovjeka, Meleki su uvidjeli daoni imaju samo površno znanje o stvarima. Prema tome, za njih je bilo logično da onajko je sposobniji ima više prava da bude Allahov namjesnik. Stoga, kad im je Allah

naredio da priznaju Ademovu superiornost, time što će mu se pokloniti, oni su tospremno i učinili. To priznavanje Ademove superiornosti je bio ustvari test pokornostiza nekog drugog, a ne Meleke. Naime, u tom Ajetu se prvi put spominje Iblis, koji je

odbio da se pokloni Ademu i time postao nevjernik. Kako to da on jedini nije htio da

se pokloni Ademu? Iblis je ustvari bio jedini u Dţennetu koji nije bio Melek. On je bio Dţinn (stvorenje od bezdimne vatre). Dţinni takoĎe imaju strast i emocije, teslobodnu volju da odluče izmeĎu dobra i zla. Prije nego što je Adem (`alejhi selam)stvoren, Iblis je bio najambiciozniji stanovnik Dţenneta. Njegova kvaliteta inicijativega je vodila aktivnosti koja bi mu donijela najistaknutiju poziciju u Nebeskom poretku. Kaţe se da je on dugo vremena provodio u ibadetu te da nema mjesta gdje on

nije pao na sedţdu. I tako je on sticao znanje i stremio ka vrhu piramide, dok nije postao toliko naučevan da su čak i Meleki učili od njega. To znanje mu je probudiloponos i gordost u grudima. Naime, on jeste posjedovao znanje o mnogim stvarima ali

nije imao stvarne iskrenosti (ihlas) u oboţavanju Stvoritelja nego je svjesno ili

nesvesno činio sve za lični prestiţ. Allah, kao Znalac svega tajnog, je znao za njegovezablude i nesavršenosti te je odlučio da ga kuša sa Ademom, koji je s vana bio vrlo jednostavan. Ali ni Iblis kao ni Meleki, nije znao da je Allah nadario Adema sa tajnimsposobnostima koje su mu omogučavale da postigne savršenstvo. Kada je Allah

otkrio neke od tih Ademovih sposobnosti, Iblis je bio uzdrman do temelja i ugledao u

njemu prijetnju svom poloţaju i časti meĎu Melekima. To mu je pobudilo negativnuljubomoru na Adema, ljubomora mu je pobudila gordost a gordost mu je stvorila



duboku mrţnju prema njemu. I tako, kad je tr ebao da prihvati Allahovu odluku i

mišljenje u pogledu Ademovog namjesništva, Iblis je u mahnitoj ljubomori i gordostizaboravio da Allah bolje zna ko je sposobniji da bude Njegov namjesnik. Ta gordost i

mrţnja su ga naveli da posumnja u Allahovo absolutno znanje te je rekao: "Njega sistvorio od zemlje a mene od čiste vatre. Ja sam bolji od njega. Pa zašto da mu seonda poklonim.” Time je on postao nevjernik, jer nije vjerovao u Allahovo

Sveznanje. Kao što vidimo, njegova nepokornost se pojavila kad je izgubio kontrolunad svojim strastima i emocijama, koje su ga odvele u zabludu i umišljenost.

Čovjek, kao stvorenje dualne prirode i slobodne volje, je takoĎe podloţan uticajimastrasti koja je dio njegova bića. I sam Adem i njegova ţena Hava su, zbog uticaja strasti na njihov razum, počinili djelo nepokornosti što je prouzrokovalo njihov progon iz Dţenneta. Kao što vidimo ego ili kako je popularno identifikovan naArapskom - Nefs, je taj uzrok i korijen nepokornosti Allahu Silnome. Allah je

podučio čovjeka nauci zauzdavanja i ukročivanja Nefsa, i ta nauka se u Islamskojterminologiji naziva Tesavvuf. Tesavvuf ima za cilj usavršiti Nefs tj. ljudsku narav dostanja potpune pokornosti i plemenitosti, koja i priliči Allahovu robu. Štaviše, ta pokornost mora dostiči takav stupanj, da čovjekova slobodna volja postane ustvariinstrument Allahove volje. Allahova volja je jasno iskazana kroz Njegove odredbe,

objavljene svakom Poslaniku u odgovarajučem periodu istorije. Pošto je BoţijePoslanstvo završeno dolaskom Muhammeda (sallallahu ̀ alejhi ve sellem), Allahova volja do Sudnjeg Dana je iskazana samo Islamskim odredbama. Allah Silni to i

zvanično obznanjuje sljedećim Ajetom Qur‟ana:

"Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera." (El-Maida 3)

Ovo je ujedno bio i zadnji Ajet koji je Allah objavio poslaniku Muhammedu(sallallahu `alejhi ve sellem). Prema tome, sve prijašnje religije se zamjenjujuIslamom, a svi oni koji odbiju da prihvate Islam se smatraju nevjernicima, a

nevjernicima će vjećno boravište biti vatra Dţehennemska. Da nas Allah sačuva takvesudbine. Amin!

Kao što smo vidjeli iz svih gore navedenih podataka, naš glavni problem je Nefs (ego)i heva (strast), a jedini način riješavanja tog problema je moguć samo ispunjavanjemIslamskih odredbi. Islamska nauka koja se bavi specijalno problemom Nefsa, je

poznata kao Tesavvuf ili Sufizam. Prema tome, tvrdnja da je Tesavvuf nešto stranoIslamu, je potpuno neosnovana i znak je površnog poznavanja Islama. A to površnoznanje o Islamu je uzrok dekadencije Muslimana u cijelom svijetu. O ovoj temi bi

trebali da se konsultujemo sa onima koji su bili kompententni da podučavaju Islam.

Da čujemo šta kaţe Imam Malik (rahmetullahi `alejh) o tome:



" Onaj koji praktikuje Tesavvuf bez poznavanja Šeri'ata kvari svoju vjeru, dok onajkoji poznaje Šeri'at bez praktikovanja Tesavvufa kvari sebe. Samo onaj koji ujediniobadvoje se dokazao istinitim (tehaqqaq)." (Iqaz el~himem fi šarh el~Hikam)

Ova njegova iz java potvrĎuje da su Tabi‟ini (oni koji su ţivjeli u vrijeme Ashaba) biliupoznati sa terminologijom Tesavvufa. To je upućenom dovoljan dokaz da jeTesavvuf dio Islamske zaostavštine od Poslanika (sallallahu ̀ alejhi ve sellem) i

Ashaba. Poznato je da su Imam Ebu Hanifa i Imam Malik (rahmetullahi àlejhim)

kontaktirali neke od Ashaba, te su zbog toga svrstani meĎu Tabi‟ine.

Za one koji misle da je Tesavvuf nešto novo i da nije postojao u vrijeme Poslanika

(sallallahu àlejhi ve sellem) i Ashaba, ja bih rekao da bi im bilo bolje da podrobno

prostudiraju njihove ţivote, prije takvih izjava. Kao prvo, treba da znamo da u vrijemePoslanika (sallallahu àlejhi ve sellem) nije bilo ni medresa (vjerskih škola) niti

fakulteta na kojim se studirao Fikh (Islamsko pravo), Hadis, Tefsir i gramatikaQur‟ana, Vojna strategija, itd. Sve te nauke su bile integralni dijelovi kompletnogZnanja ('ilma) koje je Poslanik (sallallahu àlejhi ve sellem) prenio Ashabima u

različitim situacijama i vremenskim periodima. Ako pogledamo u vrijeme koje je

uslijedilo poslije smrti Poslanika (sallallahu àlejhi ve sellem), vidjećemo da su sečak i Ashabi osobito posvetili odreĎenim granama Islamskog znanja.

Naprimjer, Abdullah bin Mesud (radiallahu ànhu) je podučavao Kur‟an kao i Ubej bin Ka‟ab (radiallahu ànhu); Ebu Hurejra (radiallahu ànhu) je podučavao Hadis; EbuBekr (radiallahu ànhu) je preuzeo upravljanje drţavom, Ali (keramullahu vedţhu) je

podučavao Fikh i Tesavvuf, Salman Farsi i drugi učevniji Ashabi su otišli na svestrane u propagiranje i širenje Islama, Halid bin Velid (radiallahu ànhu) je poznat posvojoj vještini ratovanja itd. Svi oni su imali dar za nešto posebno, ali svi zajedno suprenosili potpuno Znanje koje im je Poslanik (sallallahu àlejhi ve sellem) ostavio u

emanet. Prema tome, ako su Ashabi bili specijalizovani u odreĎenim granama Islama,onda generacije poslije njih (Tabi‟ini) su sasvim normalno morali i sami da to urade, jer njihov kapacitet je bio puno manji od Ashaba. Tako smo sa generacijom Tabi‟inadobili i prve termine za specijaliste u odreĎenim granama Islamskog znanja. Oni kojisu bili stručnjaci u Tefsiru su se zvali Mufessiri, u Hadisu su to bili Muhaddisi, uIslamskom pravu Fikhu su to bila Fukaha, u Duhovnom reformisanju i Zikru su to bili

Sufije, u ratnoj vještini su to bili Mudţahedini, itd. To njihovo specijalizovanje uodreĎenim granama Islama, je ustvari mudrost i milost Allahova prema

Muslimanima. Tim specijalizovanjima je potpuno znanje prikupljeno i briţnosačuvano u različitim ustanovama do naših dana. Da se to nije desilo, najvjerovatnije bi dosta znanja bilo bespovratno izgubljeno. Pa i na samom prikupljanju Qur‟ana u jednu knjigu, radio je cijeli tim Ashaba sa vodećim Hafizima. Hadis je još boljiprimjer. Naime, nema nijednog Ashabe koji je znao sve Hadise. Šta više, jedno



vrijeme je bilo potpuno strano da se Hadisi zapisuju i prenose pismenim putem.

TakoĎe, ne treba da zaboravimo da su mnogi Hafizi Qur‟ana i poznavaoci Hadisaredovno išli u ratne pohode, gdje su često i ginuli, te time odnosili veliko znanje sa

sobom. To je glavni razlog da su Ebu Bekr i Omer (radiallahu ànhum) poveliinicijativu da se Qur‟an napiše i skupi u jednu knjigu.

Imajući u vidu sve ove činjenice, trebali bi se zahvaliti Allahu Mudrom i

Samilosnom, na tom univerzalnom planu očuvanja Savršenog Vjerozakona.

"O, Muslimani! Ono radi čega se vi razilazite i prepirete je ustvari milost Allahova prema vama.”

Poslanik (sallallahu àlejhi ve sellem) je rekao:"Razlike u mom Ummetu su milost

Allahova.” U drugom Hadisu se kaţe,”Omer bin Hattab (radiallahu ànhu) kaţe:”Čuosam Hišama bin Hakima (radiallahu ànhu) kako uči na Namazu suru El-Furkan na

način drukčiji od onog kojem je mene naučio Poslanik (sallallahu àlejhi ve sellem).Misleći da se on to poigrava sa učenjem Qur‟ana, došlo mi je da skočim na njega, alisam se jedva uzdrţao dok nije završio namaz. Onda sam ga zgrabio svom silom irekao: "Od koga si naučio tu suru?" "Od Poslanika (sallallahu ̀ alejhi ve sellem)”,reče Hišam. “Laţeš, reče Omer,” ja sam naučio tu suru direktno od Poslanika

(sallallahu àlejhi ve sellem) i on je nije tako učio.” Onda sam ga odvukao doPoslanika (sallallahu ̀ alejhi ve sellem) i rekao:"O Allahov Poslaniče! Čuo sam ovogčovjeka da uči suru El-Furkan na način drukčiji od onog kojem si me ti naučio!Poslanik (sallallahu àlejhi ve sellem) reče: ”Pusti ga Omere! - te onda reče - “Učisuru Hišame!” Hišam (radiallahu ànhu) prouči suru onako kako sam ga ja čuo.Poslanik (sallallahu àlejhi ve sellem) reče: "Tako je i meni ta sura objavljena. Onda poslanik reče: "Uči suru Omere!" Ja sam proučio suru onako kako me je Poslanik

(sallallahu àlejhi ve sellem) naučio. Poslanik (sallallahu àlejhi ve sellem) onda reče:"Tako je i meni objavljena. Qur‟an je objavljen da se uči na sedam različitih načina, pa vi učite na onaj način koji vam je najlakši.” (Buhari)

Iz ovog Hadisa je jasno da je Poslanik (sallallahu àlejhi ve sellem) učio Ashabe nanačin koji je svakom pojedincu najviše odgovarao. Isto tako on nije odobravaonetoleranciju i egocentričnost. U drugom Hadisu se kaţe da je Abdullah bin Mesud(radiallahu ànhu) čuo Ubej bin Ka‟aba (radiallahu ànhu) kako uči Qur‟an na drukčijinačin nego što je njega Poslanik (sallallahu àlejhi ve sellem) naučio. On ga je zbogtoga kritikovao pa su na kraju otišli kod Poslanika (sallallahu àlejhi ve sellem) i reklimu o čemu su se raspravljali. Poslanik (sallallahu àlejhi ve sellem) je rekao prvo

Abdullahu bin Mesudu (radiallahu ànhu) da uči Kur‟an, pa onda Ubej bin Ka‟abu(radiallahu ànhu). Onda im je rekao:” I jedan i drugi učite ispravno, jer Qur‟an jeobjavljen da se uči na sedam različitih načina, i nemojte se zbog razlika prepirati irazilaziti, jer je Allah uništio prošle narode kad su se počeli razilaziti.” Ovo nam jasno



govori da razlike u shvatanjima i razumijevanjima Islama nisu razlog za našumeĎusobnu netrpeljivost i podcjenjivanje. Pa Allah Mudri je svakog pojedicna stvorios drukčijim intelektualnim, duhovnim i fizičkim kapacitetom (tekatom) te je sasvimnormalno da će svako razumjeti stvari u skladu sa svojim kapacitetom. Ni samiAshabi se nisu u svim stvarima slagali, ali im to nije stvaralo prepreku i teškoću uzajedničkom naporu za propagiranje i širenje Islama. Prema tome, tolerancija jeveoma nuţna za cijelovitost i snagu Muslimanskog Ummeta. O, Allahu dragi! Kakomalo te tolerancije mi danas imamo meĎu sobom.

Većina Muslimana danas misli, "Ovo što ja radim i što ja mislim je jedini istinski put,svi ostali su jadnici ili zalutali ili neznalice." Allah Silni kaţe:

“ Svi se čvrsto Allahova uţeta drţite i nikako se ne razjedinjujte!” (Ali-Imran 103)

“I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kad su im već jasnidokazi došli, njih čeka patnja velika.” (Ali-Imran 105)

"I ne budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju, od onih koji su vjeru svoju

razbili i u stranke se podijelili; svaka stranka zadovoljna sa onim što ispovijeda." (Er - Rum 31-32)

“ Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam semilost ukazala. O Vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, moţda su onibolji od njih, a ni ţene drugim ţenama, moţda su one bolje od njih.” (El - Hudţurat 10-

11)

Iz ovih Ajeta jasno vidimo da Allah osuĎuje razdor i neslogu meĎu Muslimanima.Ovi ajeti nipošto ne nareĎuju jednoumlje i intelektualni totalirizam kako to neki bukvalisti zaključuju citiranjem istih, nego naprotiv kritikuju nesuraĎivanje inetolerantnost u propagiranju i praktikovanju Islama. U većini slučajeva, razdor inesloga Muslimana, je prouzrokovana netolerancijom i umišljenošću, koji su opetglavno oruţje Šejtana protiv Muslimana.

Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao:”Šejtan je izgubio svaku nadu da će gaMuslimani oboţavati, ali će zato pokušati sve da ih razjedini i zavadi.” Nesloga irazjedinjenost, je postala hronična bolest Muslimana. A zašto? Zato što su Muslimanizanemarili duhovno reformisanje i oplemenjivanje naravi te odstranjivanje tih

pokuĎenih osobina. Zašto su to zanemarili? Zbog neznanja i prevelike zaljubljenosti uovaj svijet i njegove draţi. Ljubav prema uţitcima na ovom svijetu nije zavela samoobični narod nego i većinu Hodţa (Imama), koji su se okrenuli protiv onih koji su propagirali skromnost i način ţivota koji je vodio Poslanik (sallallahu ̀ alejhi ve

sellem) i Ashabe. Naravno, da bi se “Hodţe (Imami)” osigurali od kritike i uticaja



skromnih propagatora Duhovne obnove i blagostanja, ubrzo su počeli proglašavatitakve ljude zabludjelim i inovatorima. Naravno, obični Muslimani koji su i sami ţrtvesvojih strasti, su to objeručke dočekali, te je tako propast i degeneracija Islamskesvijesti bila neminovna. Allah Silni kaţe:

“Allah neće lišiti blagostanja jedan narod, sve dok se on sam ne promjeni." (El -Enfal53)

Kad je ljudima ovaj svijet postao preči od Ahireta, Allah ih je lišio razumijevanja i blagodati Kur‟ana. To je očevidno iz nesposobnosti većine ljudi da shvate Duhovnoznačenje Kur‟anskih poruka. To je istaknuto i u ovom Hadisu:

" Kada se moji sljed benici poĎu diviti dunjalučkim blagodatima, srca će im biti lišenadostojanstva i vaţnosti Islama; kada prestanu nareĎivati dobro i zabranjivati zlo, bitiće lišeni blagodati(razumijevanja) Kur‟ana; i kada počnu podcjenjivati iomalovaţavati jedni druge, onda će izgubiti sav ugled kod Allaha.” (Tirmizi)

Većina ljudi se zadovoljava samo s vanjskim i formalnim praktikovanjem Islama.Allah Silni kaţe o nevernicima:

“Oni znaju samo za spoljašnju stranu ţivota na ovom svijetu, a prema onom svijetu suravnodušni. A zašto ne razmisle sami o sebi?" (Er -Rum 7-8)

Sve ovo nam govori da formalno praktikovanje Islama nije dovoljno da se postigneAlahovo zadovoljstvo, te da je poboţnost i predanost obavezni preduslov svakog,Allahu prihvatljivog, dobrog djela. Allah Silni kaţe:

“ Kad oni (munafici) ustaju da Namaz obave, lijeno se diţu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu.” (En-Nisa 142)

"A teško onima koji, kad Namaz obavljaju, Namaz svoj kako treba ne obavljaju, kojise samo pretvaraju..." (El-Maun 3-6)

Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao:"Islamskog znanja ima dvije vrste:

jedno je znanje na jeziku, koje nema nikakva efekta na srce čovjeka, i to znanje jeustvari uzrok Allahova nezadovoljstva; a drugo znanje, je znanje koje proţima srce iosvijetljava svijest čovjeka, i to znanje je korisno za osobu.”

Šta se hoće reći ovim Hadisom, je da Muslimani ne treba da se obrazuju samo saznanjem o formalnom praktikovanju Islama, nego da stiču i duhovno znanje kojim ćeočistiti svoje srce i prosvijetliti svoj um, u protivnom to znanje moţe biti razlogom



ispitivanja na Sudnjem Danu, jer svako će biti pitan koliko je znanja praktikovao. To potvrĎuje i prije navedena izjava Imam Malika (rahmetullahi ̀ alejh).

Sad nam je jasno da se dio Islamskog znanja koji se bavi formalnim praktikovanjem

vjere naziva Fikh ili Islamsko pravo; a dio koji se bavi duhovnim praktikovanjem

Islama se naziva Tesavvuf ili Sufizam. Iz gore navedenih Ajeta i Hadisa vidimo da jeformalno fizičko obavljanje namaza, ili bilo kojeg drugog ibadeta, ustvari uzrok

Allahove ţestoke kritike i prijetnje. Prema tome, neophodno je da se svi obrazujemo,kako u formalnom tako i u duhovnom Islamskom znanju, kao što to kaţe i ImamMalik (rahmetullahi àlejh), da bi postigli uspi jeh na ovom i vječnom svijetu.

Tesavvuf je kombinacija četiri elementa: Fiqh (vjerozakon), Tariqah (put ili metodduhovnog usavršavanja), Haqiqah (Istina) i Marifah (Spoznaja).

Poslanik (sallallahu àlejhi ve sellem) je rekao: "Šeri'ah su moje riječi (Akvali),

Tarikah su moja djela (Afaali), Haqiqah je moje duhovno stanje (Ahvali), Marifah je

moja tajna (Asrari).”

Poslanik (sallallahu àlejhi ve sellem) je rekao: "Onaj ko je spoznao sebe, spoznao je

i svog Gospodara."(men àrefa nefsehu àrefa rabbehu)

Kao prvo, većina ljudi ne zna šta je ustvari čovjek (insan) niti za šta je stvoren, a jošmanje njegove stvarne sposobnosti.

Allah Silni kaţe u Qur‟anu: “A kada Gospodar tvoj reče Melekima: >> Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti! <<- oni rekoše: >> Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv prolijevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo. << On reče:>> Ja znam ono što vi ne znate. << I pouči On Adema imenima svih stvari, a onda ih(stvari) predoči Melekima i reče: >> Kaţite Mi njihova imena, ako istinu govorite!<< Hvaljen neka Si!<< - rekoše oni -mi znamo samo ono ćemu si nas Ti poučio; Ti siSveznajući i Mudri.<< O Ademe, - reče On - >> kaţi im ti imena njihova!<< I kad imon kaza njihova imena, Allah reče: >> Zar vam nisam rekao da Ja znam tajne Nebesa

i Zemlje i da samo Ja znam ono što javno činite i ono što krijete!<< A kad rekosmo Melekima: >> Poklonite se Ademu! << - oni se pokloniše, ali Iblis ne htjede, on seuzoholi i postade nevjernik." (El-Bekara 30-34)

U komentaru ovih Ajeta, u Engleskom prevodu od Jusufa Alija, kaţe se:

“ Izgleda da Meleki, iako su sveti i čisti, i nadareni snagom od Allaha, ipak predstavljaju samo jednu stranu Stvaranja. Moţemo ih zamisliti bez strasti ili



emocija, od kojih je najplemenitija ljubav. Čovjeku je data strast (nefs) i osjećaji, koji su ga mogli uzdignuti na najviši ili srozati na najniţi stupanj. Snaga volje iliodabiranja je morala pratiti osjećaje, da bi čovjek mogao upravljati svojom ličnošću.Ta volja kada se ispravno koristi, daje čovjeku do nekog stupnja gospodarenjevlastitom sudbinom kao i nad prirodom, time ga dovodeći bliţe Boţanskoj naravi,koja ima absolutnu vlast i volju. Meleki nemaju svoje vlastite i nezavisne volje;

njihovo savršenstvo u nekim stvarima je odraz Allahova savršenstva ali to ih ipak nijemoglo dovesti do pozicije Allahova namjesništva (hilafa). Savršeni namjesnik je onajko ima moć samoinicijative, ali onaj čije samoinicijativne akcije uvijek odraţavaju potpuno volju Upravljača (Allaha). Meleki, u svojoj ograničenosti, su mogli da vide samo posljedice zloupotrebe čovjekovih strasti i osjećaja; moţda sami, bez osjećaja,oni nisu mogli da potpuno razumiju Allahovu prirodu, koja daje i zahtijeva ljubav.

Ljubav, bijavši, iznad njihovih shvatanja, je razlog što im je rečeno da oni ne znaju, i što su oni priznali ograničenost svog znanja. U isto vrijeme, Allah im je predočio

stvarne vrijednosti i sposobnosti čovjeka, te im je time objasnio superiornost čovjekanad njima. “Imena svih stvari” kojim je Allah podučio Adema (Alejhi selam),komentatori objašnjavaju kao unutrašnje (stvarne,duhovne) osobine svih stvari, aosjećaji (emocije) su dio tih stvari o kojim Meleki nisu znali ništa. OdreĎene kvalitetei osjećaji koji se nisu nalazili kod Meleka, bili su podareni čovjeku. Time je čovjek mogao da voli i da razumije ljubav, te da planira i inicira, kao što to i dolikujenamjesniku. Meleki su primili znanju te čovjekove sposobnosti. Oni su te stvari poznavali samo svana, ali su vjerovali u njih, tj. u ono što nisu vidjeli. I znali su da Allah zna i vidi sve što drugi znaju i vide, pa čak i ono što oni ţele da prikriju. Čovjek ima mnogo osobina koje su mu uroĎene, a koje on ţeli da sačuva kao tajnu samo za

sebe.”

Kao što vidimo iz ovih Ajeta, čovjek je nadaren takvim kapacitetima, da je čak superiorniji i Melekima ako te sposobnosti stavi u sluţbu Allaha Veličanstvenog. Istotako čovjek moţe te sposobnosti staviti u sluţbu Šejtana i nefsa (ega), te postati goriod ţivotinje (hajvan). Zbog tih podarenih sposobnosti, data mu je i slobodna volja

kojom se opredjeljuje ili za sluţbu svom Stvoritelju ili za sluţbu svom neprijateljuIblisu (Šejtanu).


" Poslan sam da usavršim ljudsku narav (Nefs)."

Svi ovi Ajeti i Hadisi govore o potencijalnim sposobnostima i mogućnostima čovjekada dosegne najviše duhovne visine. Kao što smo razumjeli iz gore navedenogkomentara, čovjek je superiorniji nad drugim Allahovim stvorenjima ne zbog svojih

tjelesnih osobina, nego radi sposobnosti da spozna duhovnu realnost svih stvari. Sada

moţemo razumjeti, koliko je naše duhovno znanje, te spoznaja i iskrenost, vaţnija od



pukog poznavanja Šeriatskih odredbi koje se tiču vanjskog (tjelesnog) praktikovanjaIslama. Prema tome, nema nikakve sumnje da je Tesavvuf obaveza svakogMuslimana isto kao što je to i Fikh. Ne smijemo zanemariti ni jedno a ni drugo. Uovom svijetu mi smo bića sa materijalnom i duhovnom egzistencijom. Zbog toga mimoramo odrţavati i jednu i drugu stranu našeg postojanja. Ipak, duhovna egzistencija

je vaţnija, jer mi smo na ovom svijetu samo privremeno, dok će naš boravak nadrugom, duhovnom, svijetu biti vječan. Shodno tome, mi moramo posvetiti viševremena duhovnom bogačenju i usavršavanju. Koliko god da se obogatimo iorganizujemo na ovom svijetu, ipak ćemo sve to morati jednog dana napustiti.

Cijeli Univerzum će nestati na Sudnjem Danu, što se jasno da zaključiti iz ovog Ajeta:

“ Sve će, osim Njega (Allaha), propasti!” (El -Kasas 88)

Ovdje se govori o tome da će sve stvoreno nestati (propasti), ne samo na ovoj planeti

nego i u cijelom Svemiru.

Drugi Ajet govori o ovoj planeti:

" Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti.” (Er -Rahman 26-27)

Očito je, da je sve što postoji na ovoj planeti, kao što su naprimjer tvorevine različitihcivilizacija koje su prohujale u prošlosti ove planete, nestalo, nestaje ili će nestati.Jedina realnost je Allah, Vječni, Ţivi.

Razuman čovjek, moţe lako shvatiti da je besmisleno trošiti nepotrebno vrijeme naovaj svijet i njegovo izgraĎivanje, jer je cijeli svijet osuĎen na propast. Nekome tomoţe zvučati apokaliptički, ali istina je, da je većina graĎevina na ovom svijetuizgraĎena od strane egocentričnih osoba, koje su njihovom gradnjom htjeleovjekov ječiti svoju slavu i spomen. Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je jednom

prolazio ulicama Medine i naišao kraj jedne nove graĎevine u luksuznom obliku. Kad je upitao čije je to djelo, sahabi mu rekoše da je to nova kuća jednog Medinjanina.Poslanik nije ništa prokomentarisao. Poslije dva-tri dana taj Medinjanin doĎe uDţamiju te nazva selam Poslaniku. Poslanik okrenu glavu od njega, ne odvrativši muselam. Čovjek mislivši da ga Poslanik nije čuo, ponovo glasno nazva selam aliPoslanik mu opet ne odgovori. Čovjek sav zbunjen napusti Dţamiju, te napolju upitasahabe zašto se Poslanik tako čudno ponaša. Sahabi mu rekoše da je Poslanik prijenekoliko dana upitao o njegovoj novoj raskošnoj kući. Medinjanin je shvatio razlogPoslanikova nezadovoljstva s njime, te je odmah otišao i srušio tu novu graĎevinu dotemelja. Kad je Poslanik ponovo naišao tom ulicom vidjeo je porušenu kuću, te



upitao šta se desilo. Sahabi mu rekoše da je Medinjanin zaţalio gradnju te kuće zatošto je bila uzrok Poslanikova nezadovoljstva njime.

Poslanik (sallallahu àlejhi ve sellem) reče: ”Svaka nova graĎevina je griješni teret sa svog vlasnika osim ako je stvarno neophodna.”

Poslanik je rekao:

“ Najgori način trošenja novca je u izgradnji graĎevina.”

To ne znači da ljudi ne trebaju uopšte ništa graditi i stvarati nego da ne trebaju raditiviše nego što je realno neophodno za njihov opstanak na ovom svijetu. Jedina stvar,vrijedna maksimalnog truda i borbe, je duhovno uzdignuće i priprema za sljedećisvijet koji je vjećan. Duhovno uzdignuće i priprema nije moguća bez znanja oIslamskom pravu i primjenjivanju istog, u svakodnevnom ţivotu. Totalni uspijeh na

duhovnom planu je ovisan o našem primjenjivanju Islamskog prava u praktičnomtjelesnom obliku. Nije moguće ni za jednu osobu na ovom svijetu, koja je roĎena odobjave Islama, da se duhovno uzdigne i pripremi za ţivot poslije smrti bez striktnog praćenja i praktikovanja Šeriàta (Islamskog zakona). Islamski zakon je jedina vjerakoju Allah priznaje i prihvata od vremena Poslanstva Muhammeda (sallallahu ̀ alejhi

ve sellem). To potvrĎuju i ovi Ajeti:

" Allahu je prava vjera jedino Islam." (Ali-Imran 19)

“A onaj ko ţeli neku drugu vjeru osim Islama (Pokornosti Allahu), neće mu biti

primljena, i on će na Ahiretu nastradati.”(Ali Imran 85)

Prema tome, jasno nam je da cilj i smisao ţivota, treba da bude duhovnooplemenjivanje i sticanje Allahovog zadovoljstva. A Allahovo zadovoljstvo ćemo postići samo ako se budemo striktno drţali Šeriàta, koji je Allah učinio sr edstvom I putokazom našeg reformisanja. Nemoguće je spoznati Allaha bez striktnog

praktikovanja Šeriàta, i ko god misli drukčije on je sebi uzeo Šejtana za vodića. CiljTesavvufa je da se čovjek podvrgne Šeriàtu tijelom i dušom, a to je moguće samoposlije postizanja Allahove spoznaje i duhovne perfekcije.

Kao prvo treba da znamo da je čovjek biće sa tri glavne duhovne komponente, a to su:

a) Ruh (duh koji je Allah udahnuo u čovjeka)

b) Um (razum ili svijest)

c) Nefs (narav ili ego)



Samo primjera radi, recimo uloga Ruha je da sluţi kao medium (provodnik) zainspiraciju i spoznaju Allaha Divnog. Uloga Uma je da odluči da li će iskoristiti svojuslobodnu volju da spozna Allaha i pribliţi mu se kroz Ruh samoinicijativno. Uloga

Nefsa je da stavi na raspolaganje Razumu (Umu) potrebnu ambiciju, strast i energijuza takav poduhvat. U svijesti (umu), čovjek ne zna ništa o duhovnom, tj, nevidljivomsvijetu, dok u podsvijesti (kroz ruh) on intuitivno zna da je njegovo porijeklo u tom

duhovnom svijetu iz kojeg je došao i u koji će se neminovno i vratiti. To potvrĎuje iovaj ajet:

"Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo." (156 Bekara)

Naravno, da bi čovjek mogao da uroni u svoju podsvijest, te da se prisjeti svogporijekla on mora prvo da se oslobodi dominacije i stega svog ega (nefsa). Ego ili nefs

je kao teško sidro koje veţe čovjekov duh za ovaj materijalni svijet, onemogućavajućimu duhovnu spoznaju absolutne Realnosti.

Sam Nefs ima četiri glavna stupnja, a to su:

a) Nefsi Emmare (narav naklonjena zlu)

b) Nefsi Levvame (narav koja je samokritična)

c) Nefsi Mulhime (narav koja je nadahnuta)

d) Nefsi Mutmaine (narav u miru i Allahovu zadovoljstvu)

Nefsi Emmare se spominje u ovom Ajetu:

"Ta duša (nefs emmare) je sklona zlu." (Jusuf 53)

Nefsi Levvame se spominje u ovom Ajetu:

"I kunem se dušom koja sebe kori." (El -Kijama 2)

Nefsi Mulhime se spominje u ovom Ajetu:

"Tako mi duše i Onoga koji je upotpuni, pa je nadahnu da put dobra i put zla shvati." (Eš -Šems 7 -8)

Nefsi Mutmaine se spominje u ovom Ajetu:

"A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan.” (El - Fedţr 27 -28)



Nefs (narav) kako je ovdje prikazano u ovim Ajetima ima četiri stupnja razvoja.

Prvi, i najgori je Nefs (emmare) koji sluša Šejtana i pokorava mu se u njegovim zlim

podsticajima. Taj stupanj Nefsa, odbija prihvatiti postojanje i pokornost Allahu.

Jedina ambicija u njegovom ţivotu je da udovoljava svojim strastima. Taj Nefs je

odlika nevjernika, koji će zasigurno završiti u Dţehennemu. Da nas Allah Milostivisačuva takvog Nefsa. Amin!

Drugi, stupanj Nefsa (levvame) je onaj koji često čini grijehe ali je svjestan Allahova postojanja. To ga dovodi do stanja uznemirene savjesti, te se često poslije grijehamuči i kori sam sebe. Ovaj Nefs je takoĎe u vrlo riskantnoj poziciji gdje je moguć povratak u totalnu propast. To je Nefs koji većina Muslimana ima.

Treći, i viši stupanj Nefsa (mulhime), je onaj koji ima svijesnost o Allahu, kao i o

dobru i zlu, ali ipak povremeno podlegne Šejtanovim trikovima i podsticajima, te se

poslije toga pokaje i kori sam sebe zbog slabosti. Za razliku od prethodnog Nefsa, Nefs Mulhime ne čini tako često grijehe. To je Nefs koji danas imaju takozvani"fundamentalisti" (tj. Muslimani koji klanjaju redovno pet namaza i praktikuju Sunnet

Poslanika. Naravno, u ovu kategoriju ne spadaju ljudi koji se predstavljaju kao

"fundamentalisti" iako ne prate vjerovanje i praksu Sunni Muslimana koji se nalaze u

okviru četiri priznata mehzeba (tj. Hanefi, Maliki, Šafi i Hanbeli). Sekte koje sunapustile ta četiri mezheba napustile su i bezbjednu tvrĎavu Ehli Sunneta time izlaţućikako sebe tako i druge, koji se na njih ugledaju, opakim nasrtajima Iblisovih hordi.

Četvrti, i još viši stupanj Nefsa (mutmaine) je onaj u kojem je on zadovoljan sa onim

u čemu je Allahovo zadovoljstvo, tj, sretan je i zadovoljan da sluţi i stremi ka Allahu.

To je Nefs koji će Allahovom milošću uči u Dţennet bez patnje na drugom svijetu.Takav Nefs imaju samo iskreni i poboţni Muslimani a njih je danas, na ţalost, vrlomalo. (U ovu kategoriju spadaju, izmeĎu ostalih, prekaljene sufije sa striktnim praktikovanjem Šeriata u okviru četiri priznata mehzeba.)

Pored ovih, ima još tri viša i suptilnija stupnja Nefsa koji odlikuju samo Evlije

(Allahu bliske prijatelje), te ćemo o njima govoriti nekom drugom prilikom.

Ţelio bih samo napomenuti da cilj ovoga predstavljanja osnovnih stupanja ljudskeduše nije da se neko osuĎuje na Dţehennem nego da se podstakne na borbu protiv zlau našim dušama. Allah oduvijek i zauvijek zadrţava pravo da oprosti ili kazni bilokoga neovisno o njegovim djelima i vrlinama. Mi smo Allahovi robovi odnosno

Njegovo vlasništvo i Niko nema pravo da Njemu prigovara šta će On sa Svojimposjedom raditi.



Kao što vidimo, jedini Nefs koji je siguran od patnje na vječnom svijetu je Nefsi

Mutmaine, i to je Nefs koji samo mali broj Muslimana ima. Zašto? Zato što većinaMuslimana prima vjeru olako i ne stremi ka stvarnoj iskrenosti i poboţnosti. Takviljudi imaju veliku ljubav za ovim svijetom, što im predstavlja prepreku upri bliţavanju Allahu. I tako ti ljudi cijeli ţivot provedu zaslijepljeni ovosvjetskim

čarima, ne poduzimajući čvrste korake da se vinu u duhovne sfere i time pribliţesvome Stvoritelju. Oni se zadovoljavaju sa formalnim praktikovanjem Islama, i čestodaju prioritet ovosvjetskim zauzetostima naspram Islamskih duţnosti. Mnogi čak neobavljaju ni osnovne Islamske duţnosti kao što su Namaz, Zekat, Post, ili Hadţdţ. Tosve pokazuje koliko je njihova narav (Nefs) naklonjena i pokorna Šejtanu. Kad smoveć na ovom predmetu objasnit ćemo i ulogu Šejtana.

Qur'an el~Kerim kaţe:

"Mi smo stvorili Adema od ilovaće, od blata ustajalog, a još prije smo stvorili Dţinnove od vatre uţarene. I kad Gospodar tvoj reče Melekima: >>Ja ću stvoritičovjeka od ilovaće, od blata ustajalog, i kad mu dam lik i u njega udahnem dušu, vimu se poklonite!<< Svi Meleki su mu se, zajedno poklonili, osim Iblisa; on nije htio

da se sa njima pokloni. >>O, Iblise,<< - reče On - >>zašto ti ne htjede da se pokloniš?<< >>Nije moje<< - reče - >>da se poklonim čovjeku koga si stvorio od ilovaće, od blata ustajalog.<< >>Onda izlazi iz Dţenneta<< - reče On - >>Neka si

proklet i neka se prokletstvo zadrţi na tebi do Dana Sudnjeg!<< >>Gospodarumoj<< - reče on - >>daj mi vremena do dana kada će oni (ljudi) biti oţivljeni!<<>>Daje ti se rok<< - reče On - >>do Dana već odreĎenog.<< >>Gospodarumoj<< - reče on - >>zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji porokelijepim predstaviti i potrudiću se da ih sve zavedem, osim meĎu njima Tvojih robovaiskrenih.<< >>Ove ću se istine Ja drţati<< - reče On: >>Ti nećeš imati nikakvevlasti nad robovima Mojim, osim nad onim koji te budu sljedili, od onih zalutalih.<<

Za sve njih mjesto sastanka Dţehennem će biti.”(El - Hidţr 26 -43)

Kao što vidimo Šejtani kao i njihov voĎa Iblis su pripadnici Dţinnova (stvorenja koje je Allah stvorio od bezdimne vatre). Dţinni takoĎe imaju slobodnu volju i Nefs, što jei bio jedan od razloga Iblisove nepokornosti Allahovoj naredbi pri stvaranju Adema

(`alejhi selam). Oni ţive na ovom svijetu zajedno sa nama, ali su za nas nevidljivi, jer

im je tijelo dosta suptilnije od našeg. MeĎu njima ima Vjernika i nevjernika, kao imeĎu ljudima. Iblis je najveći nevjernik i voĎa svim šejtanima. Svi su ti šejtaniIblisova vojska, koja pokušava da skrene ljude na krivi put, i time ih ponizi i obeščastipred Allahom. Oni to rade zato što im je Allah dao dozvolu da kušaju ljude i navodeih na zlo da bi se oni koji su istinski vjernici dokazali svojim vjerovanjem i

postupcima. To je sve dio ispitivanja ljudskog vjerovanja i iskrene predanosti Allahu

Silnome. Allah je isto tako obećao, da Iblis (Satana) neće imati nikakve vlasti nitimoći nad iskrenim Vjernicima.



"I potrudiću se da ih sve zavedem osim robova Tvojih iskrenih (muhlesin)." (Hidţr 40)

Sada nam je jasno koliko teţak test mi treba da proĎemo na ovom svijetu. Ne samo datrebamo da promjenimo svoju narav (Nefs), od stepena totalne egocentričnosti inepokornosti, do stepena totalne skromnosti i pokornosti, nego još moramo da seizborimo sa vanjskim neprijateljima, tj, nevjernicima meĎu Ljudima i Dţinnovima.Čovjek je dobio veliku čast i ugled od Allaha, ali je istovremeno dobio i velike

odgovornosti. Sva ozbiljnost te odgovornosti se moţe naslutiti iz ovog Ajeta:

"Mi smo Nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se oni ustegli i

pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek - a on je, zaista, prema sebi

nepravedan i lakomislen." (El-Ahzab 72)

Kao što smo vidjeli u prethodnim Ajetima, čovjek je nadaren posebnim kvalitetama,da bi mogao zauzeti mjesto Allahova namjesnika. Ali sa tim darom, on je dobio i

veliku odgovornost prema Allahu. Ako čovjek odsluţi to “Namjesništvo” onako kakoAllah ţeli, onda će taj emanet biti sačuvan. Ali, ako čovjek zloupotrebi taj emanet (tj.slobodnu volju i svijest), onda će time iznevjeriti Allahovo povjerenje i zasluţitisvaku kaznu.

Kao što vidimo, situacija je vrlo ozbiljna, jer smo mi na ovom svijetu samo radikušnje i dokazivanja odanosti Istini. Ishod našeg testa će nas staviti, ili u vjećno blaţenstvo ili u vjećnu patnju. Na nama je, da iskoristimo ovaj ţivot na zemlji za našespasenje i uspjeh. Dato nam je vrijeme, sposobnost i zadaća. Vrijeme ističe, sve brţe i brţe, a i mi smo sve bliţe i bliţe smrti. A da li smo sačuvali emanet koji nam je povjeren? To svi treba sami sebe da upitamo. Oni koji ne izvršavaju Allahove

odredbe sa iskrenošću, zasigurno su iznevjerili taj emanet. Sad je vrijeme da se svizapitamo koliko iskrenosti mi imamo u našim djelima. A iskrenost, je da sve štočinimo, činimo samo za Allahovo zadovoljstvo. Ako mi očekujemo bilo kakvo priznanje ili nagradu od ljudi, znači da nemamo iskrenost koja je neophodna zaspasenje na vjećnom svijetu. Na putu do te iskrenosti mi moramo savladati mnoge

prepreke. Prva i najveća prepreka je naš Nefs (narav). Ta promjena i reformacija Nefsa, je presudna toliko, da čak i sam Allah kaţe:

“Tako Mi nefsa (duše) i Onoga koji je stvori, pa joj put dobra i put zla shvatljivimučini. Uspjeće samo onaj ko je očisti, a biće izgubljen onaj ko je na stranputicuodvodi!” (Eš -Šems 7 -10)

Kao što vidimo, Allah Silni obećava uspjeh i spas onima koji očiste (reformišu) svoj Nefs, a neuspjeh i propast onome ko zanemari i ignoriše svoj Nefs. Naime, Nefs kojise zanemari će stalno biti provodnik kroz koji će Šejtan unositi zlo u srce i odvoditičovjeka na stranputicu. Da bi se čovjek zaštitio od Šejtanovog uticaja preko Nefsa, on



mora taj Nefs oplemeniti Allahovim Nuurom (Svjetlom). Tek kada Nefs bude sjajio

reflektujući taj Nuur, čovjek će biti siguran od Šejtanskog zla i došaptavanja.

Kako se može doseći taj Nefs sa nuurom?

Allah Milostivi kaţe:

"O Vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i naveče ga veličajte, On vasblagosilja, a i Meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo. On je prema

Vjernicima Milostiv.” (El -Ahzab 41-43)

"Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji nevjeruju - zaštitnici su šejtani i oni ih izvode iz svjetla u tmine; oni će biti st anovnici

Dţehennema, i oni će u njemu vjećno ostati.” (El -Bekara 257)

Kao što vidimo, Zikr (spominjanje, hvalenje i veličanje Allaha) je sredstvo kojim semoţemo reformisati iz mračne naravi u svijetlu i plemenitu narav. Sam Zikr je vrstanuura (svjetla). Što ga više praktikujemo, više ćemo svjetla imati.

Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) kaţe:

“Allah će na Sudnjem Danu proţiviti odreĎene grupe ljudi, u takvom stanju da će imlica blistati od Nuura (svjetla), oni će sjediti na prijestoljima od dragulja a drugi ljudi

će im zavidjeti. Ti ljudi neće biti niti Poslanici niti Šehidi.” Neko upita Poslanika(sallallahu `alejhi ve sellem) ko su ti ljudi, na šta on reče: ”To će biti ljudi, koji će

dolaziti iz različitih mjesta i familija, i sastajati se na jednom mjestu radi Allahoveljubavi i Zikra.”

Kao što vidimo nuur i čast na vjećnom svijetu su posljedica Zikra i ljubavi premaAllahu. Redovno praktikovanje Zikra je najefikasniji način sticanja ljubavi premaAllahu. Pored toga što je Allahov Zikr, sredstvo sticanja ljubavi prema Allahu kao i Njegova Nuura, istovremeno Zikr je najvaţniji i najvrijedniji ibadet. To se jasno dazaključiti iz Ajeta i Hadisa:

1.“Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim

nezahvalni nemojt e biti.” (El -Bekara 152)

2.“U stvaranju nebesa i zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja zarazumom obdarene; za one koji stojeći, sjedeći i leţeći Allaha spominju i o stvaranju Nebesa i Zemlje razmišljaju.” (Ali~Imran 190)



3."Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se glasno mole."

(El-Araf 55)

5."Allah ima najljepša imena i vi Ga prizivajte njima." (El -Araf 180)

6.“I spominji Gospodara svoga ujutro i naveče u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem i ne podiţući jako glas, i ne budi nemaran.” (El -Araf 205)

7.“Pravi vjernici su samo oni, čija se srca zatresu kada se Allah spomene, a kada im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svog oslanjaju.” (El -Enfal 2)

8."Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klanjaj i

Namaz obavljaj - da bih ti uvijek na umu bio." (Ta-Ha 14)

9."A radosnom viješću obraduj ponizne, čija srca, kada se Allah spomene, strahopoštovanje obuzme.” (El - Hadţdţ 34-35)

10.“Zaista je Allahov zikr najveći (najvaţniji).” (El -Ankebut 45)

11."Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj

milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.” (El -Ahzab 21)

12. “O, vjernici često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i naveče Ga veličajte.” (El - Ahzab 41-42)


“ Hoćete li da vam kaţem šta je najbolje dobro djelo, i šta je najbolje djelo poboţnostiu očima vašeg Gospodara. I šta je to što će vam povećati stupanj na vjećnom svijetu i šta vrijedi više nego trošenje zlata i srebra na Allahovom putu, ili učestvovanje u Dţihadu te ubijanju ili pogibiji na Allahovom putu?” Ljudi oko njega ga zamoliše daim kaţe šta je to. On im reče:” To je Allahov Zikr.” (Malik,Ahmed,Tirmizi,IbnMedţah)

“Allah kaţe, ”Ja sam prema Svome robu onakav kakva su njegova očekivanja od Mene, i Ja sam s njim kada Me se sjeti. Ako on Mene spomene u svom srcu, i Ja njega

spomenem u Svom srcu; ako on Mene spomene u skupu, i Ja njega spomenem u

boljem i plemenitijem skupu (tj, meĎu Melekima). Ako se on pribliţi Meni jedan pedalj, Ja se njemu pribliţim za jedan lakat; ako se on pribliţi Meni za jedan lakat, Ja se njemu pribliţim za cijelu ruku; ako on hoda prema Meni, Ja trčim prema njemu.”(Hadis Qudsi)



“Razlika izmeĎu osobe koja slavi Allaha, i onoga koji to ne čini, je kao razlika izmeĎu ţivoga i mrtvoga.”

" Ako osoba ima puno bogatstva i dijeli ga stalno u sadaku, a neko drugi je zauzet

Allahovim Zikrom, onaj Koji uči Zikr je bolji od dvojice.”

“ Stanovnici Dţenneta neće zaţaliti ni za čim, osim za vremenom koje su proveli naovom svijetu ne čineči Allahov Zikr.”

" Skupovi u kojima se uči Zikr Allahov su okruţeni Melekima sa svih strana, Milost Allahova i Sekina (Mir, blagoslov) se spušta na njih, i Allah Uzvišeni ih hvaliMelekima Svojim.”

“ Kada se grupa ljudi sastane na nekom mjestu da čine Zikr samo za Allahovo zadovoljstvo, Melek sa Nebesa im poviče:" O, vi ljudi, vaši grijesi su oprošteni, i zamjenjeni sevabima."

" Nijedno drugo dijelo nije toliko efikasno u zaštiti od patnje u kaburu (kaburu) kao Zikr."

“ Za svaku nečistoću ima sredstvo čiščenja. A Allahov Zikr je sredstvo čišćenjačovjekova srca i predstavlja najbolju zaštitu od patnje na vjećnom svijetu.” (Baihaki)

Jednom je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) dolazio iz Mekke nazad u Medinu, te

rekao:" Muferidun su otišli daleko ispred nas." Kad su ga drugovi upitali ko su"Mufferidun", on im reče:” To su oni ljudi koji su konstantno zaokupljeni Allahovim Zikrom.” (Muslim)

Kao što vidimo, najefikasnije sredstvo čišćenja i reformisanja Nefsa, je Allahov Zikr.

Zikra ima četiri vrste:

1) Prvi stupanj je taj od početnika. On uči Zikr jezikom ali bez koncentracije uma. I

takav Zikr je bolji od loša ili besmislena govora.

2) Drugi stupanj je bolji od prvog, a to je kad čovjek uči Zikr i ima povremenukoncentraciju u tome.



3) Treći stupanj je kad čovjek ima koncentraciju i stalno je u mislima sa Allahom. O

ovim osobama se govori u Kur‟anu: ”Pravi vjernici su samo oni čija se srca zatresu istrahom ispune kada se Allah spomene." (El~Enfal 2)

4) Četvrti stupanj je najviši. Na tom stupnju, objekat ljubavi “Allah" je dominantan na

prijestolju, u umu poboţne osobe. I više ništa ne moţe promjeniti to stanje u ljudskomumu. Na tom stupnju svijesti, osoba se utapa i zaboravlja sve osim Allaha. To stanje

svijesti se zove Fena (poništenje), tj, čovjek tada gubi svijest o svemu stvorenom pačak i o vlastitoj ličnosti. Povratak svijesti poslije tog zaborava zove se Baka

(opstojanje), tj, čovjek tada ponovo dobija svijest o sebi i drugim stvarima, alipotpuno svijestan Allaha u isto vrijeme. Razlika izmeĎu stanja prije Fene i poslijeFene je ta da: čovjek prije Fene nije mogao biti potpuno svijestan Allaha i svijeta u

kojem obitava, dok poslije Fene on je nadaren istovremenom svijesnošću o Allahu i

svemu ostalom. I tek tada čovjek postaje potpuno zadovoljan Allahom, a i Allah

njime. To je stepen "Evlija Mukarrebun" (Allahovih najbliţih prijatelja) i taj stepen sezove Insanul Kamil (Potpuni,savršeni čovjek). Na tom stepenu čovjek postaje stvarniAllahov namjesnik.

Zikr se moţe činiti na dva načina:

a) Džehri Zikr (Glasni Zikr jezikom)

b) Hafi Zikr (Tihi Zikr u sebi)

Na kraju se praktikuje:

c) Murakaba (Meditacija, duboko razmišljanje o Allahu)

Učiti Zikr naglas je dozvoljeno ovim Hadisom:

“ Uči Zikr toliko da te ljudi mogu smatrati ludim.” (Ahmed)

Učiti Zikr u sebi je nareĎeno u Kur‟anu i Hadisu. Kur‟an:

"I spominji Go spodara svoga ujutro i naveče u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem i

ne podiţući jako glas, i ne budi nemaran.” (El -Araf 205)

Hadis:

“ Ajša (Radiallahu anha) kaţe da je Zikr Hafi, kojeg ne čuju čak ni Meleki pisari,vrijedniji sedamdeset puta od onog koje g oni čuju.”




“ Spominjite Allaha savršenim Zikrom.” Kad ga neko upita koji je to Zikr, on reče:”To je Hafi Zikr (Zikr u sebi).”

Murakaba ili duboko razmišljanje o Allahovim svojstvima i Njegovu stvaranju jetakoĎe preporučeno i pohvaljeno u Kur‟anu i Hadisu.

Kur’an:

“U stvaranju Nebesa i Zemlje, i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja zarazumom obdarene. Za one koji i stojeći, i sjedeći, i leţeći Allaha spominju, i ostvaranju Nebesa i Zemlje razmisljaju." (Ali-Imran 190-191)

Hadis:


“ Propast je za čovjeka koji, iako pročita (gore navedeni) Ajet, ne razmišlja o Allahovu stvaranju.”

Amir bin Abd Kajs kaţe:

“ Čuo sam ne od jednog, dvojice ili trojice Ashaba, nego od mnogih da, Nuur (svjetlo)

i sjaj leţi u meditaciji i razmišljanju.”

Ebu Hurejra (radiallahu ̀ anhu) kaţe:”Poslanik (sallallahu ̀ alejhi ve sellem) je rekao:

" Meditacija i razmišljanje za kratko vrijeme, je bolje od 60 godina ibadeta."

To sad ne znači da se smije zanemariti drugi ibadet kao Farz, Sunnet itd., nego se timenaglašava superiornost razmišljanja i meditiranja nad običnim dobrovoljnimibadetom. Imam Gazzali (rahmetullahi `alejh) kaţe da je meditacija superiornija

Zikru, jer meditacija i razmišljanje o Allahu i Njegovu stvaranju je Zikr u osnovi, ali povrh toga uključuje dvije dodatne stvari: prva je, spoznaja Allaha, za koju se kaţe da je meditacija ključ. Druga je, ljubav prema Allahu, koja se raĎa iz dubokograzmišljanju Njemu.

Kao što vidimo iz ovih Ajeta i Hadisa, Zikr i Murakaba su vaţna sredstva spoznajeAllaha i sticanja Njegova zadovoljstva.



Sada bih ţelio da objasnim raznolikost Tarikata u svijetu. Svi punovaţni (Sahih)Tarikati vode lančano do Poslanika (sallallahu àlejhi ve sellem), te oni koji to ne

mogu dokumentovati nisu ni vjerodostojni. Bilo je nekoliko Ashaba koji su imali

pravo na obučavanje i reformisanje drugih u duhovnoj oblasti Islama, ali do danas jesačuvana linija (Silsila) Nakšibendije koja se veţe za Poslanika (sallallahu ̀ alejhi ve

sellem) kroz Ebu Bekra i Alija (radiallahu ànhum), a Kadirija, Čištija,Suhreverdija itd, se veţu za Poslanika (sallallahu àlejhi ve sellem) kroz Alija(keramullah vedţhehu).

Nakšibendi Tariqah je dobio ime po svom velikom Šejhu obnovitelju MuhammedBahaiddin Nakšibendu (rahmetullahi àlejh), (ţivio i umro 1389g. u centralnoj Aziji),čiji Tariqah se proširio na zapad do Amerike a na istok do Australije. Nakšibendi su poznati kao vrlo striktni u pogledu Šeriata, izbjegavajući sve što je sumnjivo.

Kadiri Tariqah je dobio ime po svom velikom Šejhu i obnovitelju, Abdul~Kadir Dţilaniju (rahmetullahi àlejh), (rodio se 1079 u Dţilanu (Iran), a umro 1165 uBagdadu), čiji Tariqah se raširio po cijelom svijetu. Šejh je bio vrhunskog znanja oŠeriàtu i duhovnim disciplinama. Famozan po svojim velikim kerametima i samilosti.

Čišti Tariqah je dobio ime po svom velikom Šejhu i obnovitelju Mu‟inuddin Čišti(rahmetullahi àlejh), čiji Tariqah se moţe naći u većini zemalja svijeta a pogotovo uIndijskom podkontinentu. Šejh je poznat po ekstazama i preplavljujućom ljubavlju.

Suhraverdi Tariqah je dobio ime po svom velikom Šejhu Šahabuddin Suhreverdiju(rahmetullahi ̀ alejh), čiji Tariqah se uglavnom praktikuje u centralnoj Aziji i Indiji.

Šejh je poznat po dubokom marifetu I vrlo pozitivnom uticaju na vladajuću klasusvoga vremena.

Pored ova četiri najpoznatija tarikata ima jos dosta onih koji manje ili vise potiču odnjih. MeĎu njima su Šazilijski, Rufajijski, Bedevijski itd. Pored ovih postoji još jedantarikat koji ima donekle unikatan pravac po tome što mu je lider Šejh Muhjiddin IbnÀrabi (rahmetullahi ̀ alejh). Trenutno sam uposlen realizacijom njegove kraće biografije i pravca misli. Njegova ličnost zahtijeva obimniji prostor kojeg ovdjenemam imajući u vidu obim ostalih neophodnih informacija o Tesavufu.

Sva četiri glavna Tarikata se slaţu da je cilj i svrha Tarikata da se postigneHakkal~Jakin (Istinito ubijeĎenje, vjerovanje), s kojim se onda čovjek moţe potpunoposvetiti pozivanju Allahu u odgovarajućem stanju koje je preduslovljeno ovimAjetom Kur‟ana:

" Reci:>>Ovo je moj put, i ja vas pozivam Allahu sa Istinskim znanjem (basirah), ja i

svaki onaj koji me slijedi. Slavljen neka je Allah i ja nisam idolopoklonik." (Jusuf 108)



Neophodnost tog Istinskog ubjeĎenja (Jakina) je izraţena i ovim ajetom:

"O, vi koji vjerujete! Vjerujte u Allaha i u Poslanika Njegova, i u Knjigu koju On

Svom Poslaniku objavljuje..." (En-Nisa 136)

Kao što vidimo Allah Silni se obraća ljudima koji već vjeruju, te im nareĎuje da pojačaju to vjerovanje do stepena absolutnog ubjeĎenja bez ikakve sumnje i kolebanjaneovisno o situaciji u kojoj se osoba nalazi.

Jednom je Dţibril (àlejhi selam) došao kod Poslanika (sallallahu àlejhi ve sellem) i pitao ga šta je Islam, Iman i Ihsan. Za Ihsan je Poslanik (sallallahu ̀ alejhi ve

sellem) rekao da je to Vjerovanje takvog stupnja, u kojem čovjek oboţava Allaha kaoda ga vidi pred sobom (tj. sa Istinskim srčanim ubjeĎenjem). To znači da Allah nije

zadovoljan samo sa formalnim vjerovanjem (Ìlmul~Jakin), nego ţeli od nas IstinskoubjeĎenje(Hakkal~Jakin) bez ikakve sumnje, a opet to Istinsko ubjeĎenje nije

moguće postići bez našeg prolaska kroz proces duhovnog oplemenjivanja u Tarikatu.Kešfijat, ili po našem vizije oktkrovenja, koje Allah pokazuje Saliku (osobi koja ide

putem duhovnog uzdignuća) su neophodne za viziju Allahove Jednoće (VahdetulŠuhud). Ta vizija Allahove Jednoće je stepen na kome je svijest osobe prevladana dote mjere da ona više nije svjesna ni same sebe a kamoli nekog drugog mimo Allaha.

To se u Sufijskoj terminologiji naziva Fena fi Allah (poništenje svijesti u Allahovojviziji). Kada već govorimo o Fena fi Allah, vaţno je napomenuti da se cijeli procesduhovnog uzdignuća dešava u svijesti derviša a ne na fizičkom tj.egzistencijalnom planu. Prema tome, sve ideje o utapanju i sjedinjavanju derviša sa Allahovim bićemsu ustvari samo vizuelne a ne egzistencijalne prirode. Vjerovati drukčije je kufr i širk, jer Allahovo Biće je van svake relacije i uporeĎivanja sa Njegovim stvorenjima.Derviši koji su obuzeti takvim vjerovanjem imaju ispriku sve dok su pod utiacejmduhovne ekstaze, jer u tom stanju oni ne podlijeţu odgovornosti kao razumne osobe.Naravno, sve te vizije ujedinjavan ja su samo sredstva totalnog poništenja ljudskesvijesti u Allahovoj viziji. Allahova vizija u tom procesu Fene je samo djelo Allahove

kreativne moći. Ono što derviš vidi kao Allahovo Biće je samo stvorena vizija a nerealna slika Allahova Bića. Šahi Nakšibend (rahmetullahi ̀ alejh) je rekao najvišuistinu ma'rifeta ovim riječima, "Sve što se vidi ili čuje kroz Kešf (viziju) je drugo nego Allah, te se treba negirati kelimom la ilaha illallah." Ebu Bekr (radiallahu

ànhu) je rekao da najviša duhovna spoznaja je to da čovjek shvati, da je nemoguće zastvorenje da potpuno spozna Allahovo Biće, jer je Njegovo Biće van svake definicijeili zamisli. Allahovo Biće nema limita ili granice, dok sve drugo mimo Allaha imagranicu i limit. Prema tome, nemoguće je za nešto ograničeno da potpuno spozna bezgranično, jer bi to uvjetovalo jednakost ili superiornost u kvalitetama. Da bi čovjek mogao potpuno spoznati Allahovo Biće, on bi morao imati bar iste ili superiornijekvalitete Allahovom Biću, a to je apsolutno nemoguće, jer u realnosti postoji i moţe postojati samo jedno Apsolutno Biće a to je Allah. Najviša spoznaja Tevhida je da je



Allah jedino Apsolutno Biće, te da sve mimo Njega ima uslovnu i o Njemu potpunoovisnu egzistenciju. Ova istina je u viziji otkrivena dervišu na izlasku iz Fene u Baqu. Baqa je stanje svijesti u kojoj se nalazi Kamil Insan, tj, Šejh Kamil. Na ovom

stupnju svijesti čovjek postaje ponovo svjestan lične egzistencije kao i egzistencijedrugih Allahovih stvorenja. Naravno, on je sada konstantno svjestan Allahove

prisutnosti sa istovremenom svjesnošću stvari oko njega, što nije bio slučaj prije Fene.Tek na ovom stupnju svjesti čovjek ima pravi Ihlas koji su imali Ashabi i ne mora dapopravlja svoj nijet prije svakog dobrog djela. Na ovom stupnju njegov sami opstanak

svjedoči Allahovo jedinstvo (tevhid) i absolutnu vlast u Svemiru. Svaki dah i pokrettakve osobe je vrhunski zikr neovisno o njegovoj vanjskoj aktivnosti. To je vrstaosobe koja se spominje u hadisu Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem):

" Pravi (iskreni) vjernik je onaj čija pojava te podsjeti na Allaha."

Prema tome:

*****************************************************************************************************************

Tariqah je put duhovnog usavršavanja (evolucije), kojim čovjek putuje od najnižeg stepena Imana (`Ilmel~Jakin), do najvišeg stupnja ubjeĎenja (Hakkal~Jakin). Tariqah je put povratka zbilje svom Izvoru.

******************************************************************************************************************

Šeri'ah je odredio u šta čovjek mora vjerovati, a Tariqah je put ili metod kojim se to

vjerovanje dovodi do savršenstva. Sve druge stvari koje se dešavaju tokom tog procesa, kao što su naprimjer Kešf (duhovno otkrovenje), Kerameti (nadnaravnemoći) i drugi popratni simptomi, nemaju ama baš nikakve vrijednosti ako čovjek radinjih izgubi iz vida cilj svog izgaranja i borbe. A cilj i ţelja svih vjernika, treba da budeAllah i Njegovo zadovoljstvo. Sve te stvari su samo Allahova iskušenja zazaljubljenog derviša, da bi ga On kušao u njegovoj iskrenosti i odanosti. Jer iskren(muhlis) je samo onaj koji sve što radi, čini to samo radi Allaha, a ne radi bilo kakvihnagrada i nadnaravnih moći. Naravno, te nadnaravne stvari (keramete i kešfijat) Allah

ujedno koristi i za ohrabrenje umornih putnika na duhovnom putu (Tarikatu).

Ispod se nalazi opis aktivnosti oboţavanja (ibadeta) koji moţe posluţiti svakomiskrenom učeniku da otpočne svoje duhovno putovanje prije nego što naĎeistinskog Šejha Tesavvufa. Ovaj metod, koji sam bazirao na hadisima iuobičajenim praksama kojim se sluţi većina Šejhova, nije obligatne (fard) ilineophodne (vadţib) kategorije, te je do same osobe hoće li to obavljati ili ne.



ZIKR ZA POČETNIKE

Poslije Sabaha i Ikindije namaza ili u bilo koje drugo slobodno vrijeme a bar dva puta

dnevno proučiti slijedeće:

100x SUBHANALLAHI VEL HAMDULILLAHI VE LA ILAHE ILLALLAHU

VALLAHU EKBER VE LA HAVLE VE LA KUVVETE ILLA

BILLAHIL~ÀLIJJIL~ÀZIM.

100x ALLAHUMME SALLI ÀLA SEJJIDINA MUHAMMED, VE ÀLA ALISEJJIDINA MUHAMMED, VE SELLIM VE BARIK.

100x ESTAGFIRULLAHI VE ETUBU ILEJH.

Poslije Sabah Namaza pohvalno je proučiti suru Ja-sin.

Ako se ne zna učiti arapski moţe se ponoviti ono što se zna napamet od Qur‟ana.

Poslije izlaska sunca klanjati Išrak namaz od bar dva rekata.

Poslije podne Namaza proučiti suru Feth.

Poslije ikindije Namaza proučiti suru Nebe.

Poslije akšam Namaza proučiti suru Vaki'ah, te odklanjati bar 4 rekata nafile.

Poslije jacije Namaza proučiti sure Mulk i Sedţda. Poslije toga traţiti od Allaha

oprost grijeha bar 70 puta. To se moţe učiniti izgovarajuči riječ Estagfirullah (Allahu

oprosti mi).

Kada osoba postane regularna u gore navedenom ibadetu treba obavezno primiti

Tarikat od Šejha el~Mukemmila (onoga koji duhovno usavršava). Nije preporučenoda osoba povećava Zikr bez dozvole i uputstva Šejha tarikata. Štaviše, neregulisanoobavljanje Zikra u većem broju moţe prouzrokovati neţeljene mentalne posljedice. (Uvezi informisanja o primanja Tarikata, obratite se autoru ove knjige.)

Vrlo vaţna stvar za početnika je da ustraje u sticanju znanja o Šeriatu, kao i druţenjusa onima koji će mu pomoći u spoznaji Allaha Veličanstvenog. Isto tako treba daizbjegava društvo onih koji su zaokupljeni ovim svijetom preko granica, jer će ga onizatrovati svojom bolešću.



Isto tako početnik treba da zna da je mjerilo njegova uspijeha i bliskosti sa Allahom,

ustvari njegova dosljednost Sunnetu Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem). On ne

treba da misli o nadnaravnim moćima i čudesnim pojavama, kao nečem vaţnom, negoda ih smatra Allahovim iskušenjima za sve one koji tvrde da ţele samo Njegovozadovoljstvo. Povodom ovog, ţelio bih navesti zgodu o jednom Allahovom prijatelju

po imenu Ebu Jazid Bistami (rahmetullahi `alejh). Naime, neki ljudi su mu rekli:

“Ti činiš mnoga čuda. Ti moţeš da hodaš na površini vode.”

On im reče:

“To nije čudo. Pa grančice mogu ploviti po rijeci.”

Ljudi mu rekoše:

“Ali ti moţeš letjeti po vazduhu.”

On im odgovori:

“To nije čudo. Pa i sičušni insekti mogu letjeti po vazduhu.”

Ljudi opet rekoše:

“ Zaista je veliko čudo da za jednu noć ti stigneš u Mekku.”

On im reče:

“To isto nije čudo. Čarobnjaci takoĎe mogu prevaliti i veću daljinu u jednoj noći.”

Ljudi rekoše:

“Pa šta je onda čudo?”

On im reče:

“

Čudo je to, da ti u srcu ne bude niko osim Allaha i da budeš ustrajan u NjegovuŠeriatu.”

Nikad ne pomisli da si savršen i da sve znaš, jer ovaj ţivot je učenje od početka dokraja. Ne dopusti umišljenosti da te prevari pa da završiš prezren i odbačen kao Iblis.Budi prema svakom pravedan i ne vrijeĎaj nikoga, čak ni kad imaš pravo na to, jer bijes i mrţnja pogane srce i dušu.



Ovdje se završava moje vlastito pisanje (Ebu Irfan el~Bosnevi). Ispod su prevodi Islamskih autoriteta (učenjaka).

TESAVVUF (SUFIZAM)

Šejh Muhammed Emin el~Kurdi (rahmetullahi àlejh):

Tesavvuf je znanje kroz koje osoba poznaje stanja ljudske duše, pohvalna i pokudna,te kako da je (dušu) očisti od pokudnog i oplemeni postizanjem pohvalnog, i kroz k ojeosoba putuje i ide ka Allahu Uzvišenom, bjeţeći k Njemu. Njegovi plodovi su razvojsrca, znanje o Allahu kroz direktno iskustvo i ekstazu, spas na sljedećem svijetu(ahiretu), trijumf postizanjem Allahova zadovoljstva (rida), postizanje vječne sreće, teiluminacija i čiščenje srca tako da se u njemu realizuju plemenite stvari, otkriju

nadnaravna stanja, i osoba vidi ono prema čemu su drugi slijepi (Tenvir el~qulub fimu'amela 'Allam el~Gujub (y74) 406).


Put Tesavvufa je baziran na pet principa: posjedovanje bogobojaznosti (taqva) usamoći i javnosti, ţivljenje po Sunnetu u riječi i djelu, indiferentnost prema ugledu ineugledu u očima drugih, zadovoljstvo sa Allahom u oskudici i dobrobiti, i okretanje

Allahu u sreći i nesreći. TakoĎe ima pet principa tretmana bolesti duše (nefsa):olakšavanjem stomaka umanjivanjem hrane i pića, uticanjem Allahu od

nepredviĎenog kada se obruši, napuštanjem situacije koja uključuje ono čega se osoba plaši da će ostati ţrtva, konstantno traţenje Allahova oprosta i blagodati našemPoslaniku (sallallahu àlejhi ve sellem) sa potpunom koncentracijom, i druţenje saonim ko upućuje (vodi) osobu Allahu (el~Maqasid fi bajan ma jadţibu ma'rietuhu minel~din (y106), 83-84, 87)

Šejh Ahmed Zerruq (rahmetullahi àlejh):

Ima skoro dvije hiljade definisanih, opisanih i objašnjenih aspekta Tesavvufa, i svi susvodljivi na iskrenost u okretanju Allahu Uzvišenom, od čega oni predstavljaju samo

naličja, a Allah najbolje zna. Neophodni uslov iskrenog okretanja Allahu je da to bude ono što Allah prihvata, i da to bude posredstvom onog što On prihvata. Sad, onočemu nedostaje neophodni uslov ne moţa postojati,

"I On ne prihvata nevjerovanje (kufr) od Svoji robova." (39:7)

stoga osoba mora realizovati istinsko vjerovanje (iman),



"I ako vi pokaţete zahvalnost, On će to prihvatiti od vas." (39:7)

što opet podrazumjeva praktikovanje Islama. Prema tome nema Tesavvufa (Sufizma)osim kroz razumjevanje Šeri'ata, jer Allahova vanjska pravila su jedino poznata kroz

to (Šeri'at), i nema razumjevanja Šeri'ata bez Tesavvufa, jer su djela bez iskrenosti

bezvrijedna, kao što je izraţeno riječima Imam Malika (rahmetullahi ̀ alejh):

" Onaj koji praktikuje Tesavvuf bez poznavanja Šeri'ata kvari svoju vjeru,

dok onaj koji poznaje Šeri'at bez praktikovanja Tesavvufa kvari sebe.

Samo onaj koji ujedini obadvoje se dokazao istinitim (tehaqqaq)."

(Iqaz el~himem fi šarh el~Hikam (y54), 5-6)

Što se tiče značenja izraza 'dokazao istinitim', njegovi Šejhovi kaţu da Tesavvuf nijefiksnost na osobiti vid ibadeta, nego radije na spajanje srca s Uzvišenim Allahom, čijaiskrenost traţi od osobe da kada god nečemu Šeri'at daje prednost u datoj situaciji, onato i učini. Radi toga mi nalazimo da su Sufije sluţile Islam u širokom spektrumunjihovih kapaciteta. Mnogi od najpoznatijih Islamskih učenjaka su takoĎe imalivisoko obrazovanje u Tesavvufu, meĎu kojima su Imam Muhammed Emin IbnAbidin, Šejh el~Islam Zekerijja Ensari, Muhammed Ebul Mevahib, Šejh IbrahimBedţuri, Muhammed Sa'id Burhani, Abd el~Vekil Durubi, Imam Gazzali,

Muhammed Hamid, Imam Ebu Hanifa, Šejh Muhammed Hašimi, Imam Ibn Hadţer Hejsemi, Ibn Adţiba, Ibn Ata'Illah, Imam 'Izz ibn Abd el~Selam, autor ovog

Šeriatskog djela Ahmed Ibn Naqib el~Misri, Muhammed Abdullah Dţurdani,Muhammed Emin Kurdi, Imam Malik, Abd el~Re'uf Munevi, Zejn el~Din Mallibari,

Jusuf Nabahani, Abd el~Gani Nabulsi, Halil Nehlevi, Imam Nevevi, Abd el~Vehhab

Ša'rani, Imam Taqi el~Din Subki, Dţelal el~Din Sujjuti, Hakim Tirmizi i drugi(rahmetullahi `alejhim edţmein).

MeĎu Sufijama koji su pomogli Islam sabljom kao i sa perom, prema B. G.Martinovom Muslimanska Bratstva u Devetnaestom Vijeku Afrike (y86), su i takvi

ljudi kao Nakšibendi Šejh Šamil Dagistani, koji je vodio dugi rat sa Rusima uKokuzima tokom devetnaestog stoljeća; Sejjid Muhammed Abdullah el~Somali, Šejhu Salihijskom tarikatu koji je predvodio Muslimane protiv Britanske i Italijanske

vojske u Somaliji od 1899 do 1920 godine; Qadiri Šejh Osman ibn Fodi, koji je vodiodţihad u Sjevernoj Nigeriji od 1804 do 1808 godine da uspostavi Šeri'atski Zakon u Nigeriji; Qadiri Šejh Abdul~Qadir el~Dţeza'iri, koji je predvodio Alţirce protivFrancuza od 1832 do 1847; Derqavi faqir el~Hadţdţ Muhammed el~Ahreš, koji se borio protiv Francuza u Egiptu 1799; Tidţani Šejh el~Hadţdţ Omer Tal, koji je

predvodio Islamski Dţihad u Gvineji, Senegalu i Maliju od 1852 do 1864; Qadiri Šejh



Ma' el~'Ajnejn el~Qalqami, koji je pomogao komandovanju Muslimaskom otporu

Francuzima u sjevernoj Mauritaniji i juţnom Maroku od 1905 do 1909.

MeĎu Sufijama koji su svojim misionarskim naporom Islamizirali cijele regione su

takvi ljudi kao osnivač Sanusijja tarikata, Muhammed 'Ali Sanusi, čiji napori i dţihadod 1807 do 1859 su konsolidirali Islam kao religiju ljudi od Libijske Pustinje do pod-Saharske Afrike; Šazili Šejh Muhammed Ma'ruf i Qadiri Šejh Uvejs el~Beravi, čijinapori su proširili Islam zapadno i u nutrašnjost od Istočne Afričke Obale; i stotineanonimnih Nakšibendijskih Šejhova koji su podučavali i čuvali Islam meĎu narodimakoji se sada nalaze u juţnom Sovjetskom Savezu i koji se još uvijek sluţe Islamuprkos represiji Sovjetske vlade. Jasno je iz primjera ovih i sličnih ljudi da spojenostsrca s Allahom, što predstavlja glavnu naglasku Tesavvufa, ni u kom slučaju ne ometaduhovne djelatnosti bilo koje vrste, nego radije pribavlja istinsku osnovu za iste. A

samo Allah daje uspijeh.

Abd el~Vehhab Ša'rani (rahmetullahi `alejh):

Put Sufija je izgraĎen na Qur'anu i Sunni, i baziran na ţivljenju shodno moralu poslanika (enbija) i čistih (esfija). On se ne moţe kritikovati osim ako krši izričitustavku iz Qur'ana, Sunne ili učenjačkog koncenzusa (idţme). Ako se taj put ne proturiječi jednom od ovih, onda najviše što osoba moţe o tome reći je da je torazumjevanje podareno Muslimanu, pa ko god ţeli neka po tome radi a ko ne ţelineka se istoga kloni, bilo od djela ili od razumjevanja. Stoga ne postoji izgovor zaosuĎivanje Sufi puta osim vlastitog omalovaţavanja drugih Muslimana, ili pukoginterpretiranja njihovog ponašanja radi intelektualnog razmetanja, što je Šeri'atomzabranjeno.

Ko god paţljivo istraţi grane znanja Allahovih ljudi (evlija) ustanovit će da nijednaod njih nije van Šeri'atskog okvira. Kako će i biti kada je Šeri'at taj koji ih povezuje saAllahom u svakom momentu. Naprotiv, razlog sumn janja osobe neupućene u Sufi put, koji predstavlja srţ i dušu Šeri'ata, je zapravo u površinskom poznavanju tj.nedovoljnom poznavanju Šeri'ata. Povodom ovoga je Šejh Dţunejd (rahmetullahi'alejh) rekao: "Ovo naše znanje je izgraĎeno od Qur'ana i Sunne," kao odgovor onima

u njegovom ili bilo kojem drugom vremenu koji zamišljaju da je Tesavvuf van okviraQur'ana i Sunne.

Allahovi ljudi (evlije) jednoglasno zaključuju da niko nije kompetentan da podučavana Allahovom Putu osim onoga ko posjeduje obuhvatnu eks pertizu Šeri'ata, kopoznaje njegova eksplicitna i implicitna pravila, koja od njih su generalne a koja

specifične primjenjljivosti, koja od njih zamjenjuju a koja su zamjenjena. On takoĎemora imati detaljno razujevanje Arapskog, biti upoznat sa figurativnim oblicima i



sličnostima, itd. Prema tome svaki istinski Sufi je učenjak Šeri'ata, iako obratno nijeneophodno tačno.

Da zaključimo, niko ne poriče stanja Sufija osim onoga ko je ignoramus o istim.Qušejri kaţe, "Nijedna era Islamskog perioda nije imala istinskog Šejha ove znanosti,

a da mu se vodeći učenjaci tog vremena nisu obraćali, u poniznosti traţeći blagodat(berekat) u njegovom društvu. Da Sufi Šejhovi nisu imali superiornost i odabranost,stvar bi bila suprotne direkcije (Tj. Sufije bi se tako ponašale prema učenjacimaformalnog Šeri'atskog znanja)." (el~Tebaqat el~kubra el~musemme bi Levaqihel~envar fi tebaqat el~ahjar (y124), 1.4)

ŠEJHOVI TESAVVUFA

Ahmed Zerruq (rahmetullahi `alejh):

Ima pet uslova ili kvalifikacija Šejha Tesavvufa kojem se učenik (murid) moţeprepustiti:

1-Jako vjersko znanje;

2-Istinsko iskustvo Boţanskog;

3-Uzvišenu svrhu i volju;

4-Plemenitu narav;

5-Proţimajući uvid.

Osoba sa svih pet osobina ispod ne moţe biti Šejh Tesavvufa:

1-Ignorantnost u vjeri;

2-Ugroţavanje časti Muslimana;

3-Upuštanje u ono što ga se ne tiče;

4-Kapriciranje u svemu;

5-Bezobzirno loše ponašanje.

Ako nema Šejha koji je istinski vodić (muršid), ili ima, ali mu nedostaje jedan od petuslova, onda se učenik treba osloniti na one od tih pet uslova koje je taj Šejh usavršio,i odnositi se prema njemu kao bratu (što znači šejh i učenik će se meĎusobno



savjetovati) u vezi resta. (Kitab qavanin hukm el~išraq ila kaffe el~Sufijja fi dţami'el~afaq (z121), 119).

U narednim stranicama ćemo pojasniti osnovne Sufi doktrine koje naizgled nudeneukim kritičarima i pakosnim klavetnicima materijala za osudu Sufizma i

Sufija.

RAZLOG ZA UZIMANJE ŠEJHA I TARIQATA

Šejh Muhammed Hašimi (rahmetullahi `alejh):

Što se tiče situacije kada je tariqat "samo zbog svog berekata"i Šejhu manjkaju nekiuslovi kompletnog Šejha (muršid el~kamil), ili kada učenik (murid) traţi nekolikociljeva od jednom, ili je učenikov naum suprotan duhovnoj volji Šejha, ili se potrebnovrijeme oduţilo, ili je učenik rastavljen od Šejha bilo Šejhovom smrću ili ţivotnim

okolnostima a još nije dovršio svoje putovanje (duhovno) prema Allahu ili dostigaosvoj cilj na tom putovanju - onda je obavezno za njega da naĎe i pridruţi se Šejhu kojimoţe dovršiti njegovo putovanje (suluk) i prenijeti mu ono što je traţio od puta(tariqah), jer njemu nije dozvoljeno da ostane privrţen jednom Šejhu cijeli svoj ţivotako će mu to pribaviti da umre u ignoranciji o svom Gospodaru, tvrdeći da je to svrha puta (tariqata). To nipošto nije svrha tariqata. Svrha tariqata je da se dosegne cilj, a

tariqat koji ne dovede do cilja postane sredstvo bez svrhe. Put je načinjen da bi senjegovim koračanjem došlo do cilja, a ne da bi se njime putovalo samo radi putovanja, pa čak kad će to ostaviti osobu u stanju nepoznavanja svog Gospodara. Pravi učenik (murid) je onaj ko se dobrovoljno prepusti ţivom Šejhu (muršidu) koji mu je vodić uperiodu njegova putovanja prema Allahu Uzvišenom tako da ga Šejh moţe provestikroz stadije putovanja dok mu Šejh ne bude mogao reći, "Evo tebe, a evo i tvog

Gospodara"( Prev: što znači kada ga dovede do stupnja da upozna Gospodaradirektnim iskustvom i osposobi da ima samostalan odnos s Njim). (el~Hall el~sedid li

ma esteškelehu el~murid (y46), 7)

Gornje riječi Muhammeda Hašimija o prepuštanju učenika svom Šejhu se odnosenaravno na prepuštanje i pokoravanje u onome što je dozvoljeno (halal) i nipošto uonome što je zabranjeno (haram) i suprotno Islamskim vjerovanjima, jer ionakoistinski Šejh neće kršiti Šeri'at a kamoli traţiti od učenika da čini ili vjeruje ono što jeprotivno Islamskom Zakonu.

Imam 'Izz ibn Abd' el~Selam (rahmetullahi `alejh):

Šeri'at je vaga na kojoj se mjere ljudi i dobit od gubitka razlučuje. Onaj ko je teţak natoj vagi je od Allahovih prijatelja (evlija), meĎu kojima postoji razlika u stepenovima.

A onaj ko je na toj Šeri'atskoj vagi lahak je od upropaštenih ljudi, meĎu kojima takoĎe



postoje razlike u stepenovima. Ako neko vidi osobu koja moţe letjeti kroz vazduh,hodati na vodi, ili informisati o neviĎenom, ali se suprostavlja Šeri'atu činećizabranjena djela bez opravdavajućih okolnosti, ili zanemaruje obligatna djela bezvalidna razloga, onda čovjek moţe znati da je to šejtan (vrag) koga je Allah tu postavio kao iskušenje neznalicama. Nije pretjerano reći da je takva osoba sredstvo

kojim Allah vodi prkosnike u zabludu, jer Dedţdţal (Antihrist) će proţivljavati mrtvei umrtljivati ţive, a sve kao smutnju i iskušenje kojim će zavesti one koji će bitizavedeni. (el~Imam el~'Izz ibn Abd el~Selam ve eseruhu fi el~fiqh el~Islami (y38),

1.137)

PRIČA O HIDRU I MUSAU (MOJSIJU)

Ponekad se vodi diskusija o tome da li priča o Hidru i Musau (àlejhimu selam)dokazuje da su odreĎene iznimke u Šeri'atu moguće. U stvari, Qur'anski ajeti koji otome govore ne daju nikakve osnove tak vom zaključivanju, iz dva razloga. Prvi je dasam kontekst priče leţi u vremenu poslanika Muse (àlejhi selam), a ne u vremenu poslanika Muhammeda (sallallahu ̀ alejhi ve sellem), čiji Šeri'at je drukčiji od Šeri'ata bilo kojeg prijašnjeg poslanika time što je finalan, nepromjenljiv i nezamjenljiv. Drugi

razlog je to što je Hidr, po mišljenju većine učenjaka, bio i sam Allahov poslanik i

njegova djela su bila po Objavi (vahj), što poništava bilo kakvo poreĎenje Hidrovogizuzeća iz Musaovog Šeri'ata i neke osobe u našem vremenu, jer nije se rodio nijedan poslanik nakon poslanstva Muhammeda (sallalahu ̀ alejhi ve sellem). Moţe se zapitatizašto Allah uopšte spominje tu priču u Qur'anu, ako je izuzeće Hidra iz MusaovogŠeri'ata bila ograničeno samo na vrijeme poslanika Muse (àlejhi selam). Odgovor je

da ta priča sadrţi mudrost i pouku ljudima, kao naprimjer da se specifična izvrsnost nemoţe naći kod superironije stvari ili čovjeka dok se ista moţe naći kod inferiornijeg, jer Musa (àlejhi selam) je bio vjerovjesnički poslanik (resul) dok je Hidr (àlejhiselam) bio samo poslanik (nebi); da postoje tajne povjerene odreĎenim Allahovim

robovima koje nije svaki pripadnik Ummeta duţan da poznaje; da osoba treba naučitimudrost gdje god moţe; i da bez obzira koliko osoba zna, nikada ne treba tvrditi daposjeduje znanje ( prev: da zna sve što ljudsko biće moţe znati). A samo Allah sve

zna.

TESAVVUF I ORTODOKSNOST

Šejh Abd el~Qahir Bagdadi (rahmetullahi àlejh):



Knjiga Tarih el~Sufijja (Historija Sufijja) od Ebu Abd el~Rahman Sulemija, sadrţi biografije od skoro hiljadu Šejhova Tesavvufa, od kojih nijedan nije pripadaoheretičkim sektama i svi su bili Sunniti, s iznimkom od trojice: Ebu Hilman odDamaskusa, koji se pretvarao da pripada Sufijama ali je ustvari vjerovao u inkarnaciju(hulul); Husejn ibn Mensur el~Halladţ, čiji slučaj ostaje problematičan, iako Ibn 'Ata,Ibn Hafif i Ebul Qasim el~Nasrabadi potvrĎuju njegovu ispravnost; i el~Qannad,kojeg su Sufijje optuţile i pobile kao Mu'tazilita, jer dobri ne prihvataju loše. (Usulel~din (y23), 315-16)

U KOM SMISLU JE FILOZOFIJA ZABRANJENA

Svako ko je ozbiljno studirao "filozofiju" mora priznati da je taj termin pripisivanveoma širokim raznim procedurama i stilovima misli tokom svoje duge historije, i dapostoji malo substancijalne saglasnosti meĎu filozofima o tome šta filozofija jeste ilitreba biti. Šta su Imam Nevevi (rahmetullahi 'alejh) i drugi Islamski učenjaci imali naumu kada su govorili o zabranjenosti filozofije se ne odnosi na napor logičnekritičnosti metodoloških nauka koje su viĎene osobito u ovom stoljeću, nego nakosmološke teorije i ljudske pokušaje da, neovisno o Qur'anu i Sunni, riješiultimativna pitanja o čovjeku, Bogu, ţivotu poslije smrti, itd. Svako mišljenje koje seprotivi jasnim Islamsk im doktrinama na kojim postoji učenjački koncenzus (idţma) predstavlja nevjerstvo (kufr), i zabranjeno je to učiti ili podučavati, osim radiobjašnjavanja da je to zabranjeno (haram). A Allah najbolje zna.

JEDINSTVO S BOGOM (ITTIHAD) U SUFIJSKOM ŢARGONU

Kad god se spomene jedinstvo i kaţe "on je on," to je samo figurativni produţetak i poetsko pravo, saglasno s upotrebom Sufija i poeta, koji koriste metaforička sredstvada povećaju utisak njihovih riječi na razumjevanje slušaoca, kao kad poet kaţe, "Jasam moj voljeni i moj voljeni je ja," što je metafora poete, koji ustvari ne misli da jeon doista postao neko drugi, nego da je samo toliko absorbiran u paţnji na voljenog damu se čini da je postao jedno s njim. Tako se trebaju shvatiti riječi Ebu Jazida(rahmetullahi 'alejh), "Ja sam se otarasio mog ega kao što se zmija otarasi (pohabane)koţe, i gle ja sam bio On," što znači da ko god se otarasi prohtijeva, kaprica i privrţenosti duše (nefs), njegova paţnja će biti zabavljena samo s Allahom

Uzvišenim, i kada ništa ne ulazi u srce roba osim Allahove Veličanstvenosti i Divote ion se u njoj potpuno utopi, on kao da "postane On", a ne da stvarno jeste On. Postoji

bitna razlika govoru "kao da je On" i "on jeste On", iako fraza "kao da je On" moţebiti nekad zamjenjena frazom "on je On," kao što poete nekad kaţu, "Kao da samvoljeni," a nekad kaţu "Ja sam moj voljeni."

A ovo moţe dovesti do "greške u koracima", jer osoba koja nije dobro potkovana uracionalnom znanju moţda neće biti u stanju razlučiti izmeĎu jednog i drugog smisla,



te osmatrajući vlastitu perfekciju, ukrašenu zasljepljujućom odorom Istine, pomisli daona je On, rekavši, "Ja sam Istina," dok je ona ustvari napravila grešku kao Kršćanikoji su to isto vidjeli u Isau (Isusu) `alejhi selam) i rekli da je on Boţanstvo. Zbog tograzloga, osoba griješi gledajući u ogledalo koje reflektira obojeni lik i misli da je tajlik ustvari lik ogledala i boja da je boja samog ogledala, dok to nikad ne moţe bitiistina, jer ogledalo je samo po sebi bezbojno, i njegova priroda je da reflektuje

obojene likove na taj način da napravi one koji osmatraju puka naličja da pomisle dasu ona naličja samog ogledala, isto kao dijete, kada ugleda nekog u ogledalu, moţepomisliti da je osoba ustvari u ogledalu. Tako isto, srce samo po sebi nema forme ili

konfiguracije, i njegova struktura je samo da se uravna s intelektualnim utiscimafigura, formi i realnosti, tako kad god nešto uĎe u njega kao da je ujedinjeno s njim.Kada neko ko ne zna za vinske čaše ili vino ugleda čašu vina, on bi lahko mogao previdjeti razliku izmeĎu čaše i vina, i nekad kazati da nema vina, a nekad opet danema čaše.

Riječi, "Ja sam Istina" mogu značiti ili isto što poet misli kada kaţe, "Ja sam mojvoljeni, i moj voljeni je ja," ili je govornik načinio grešku kao Kršćani vjerujući u jedinstvo boţanstva i čovječanstva. Ako je tačno da je on to rekao, onda Ebu Jazidovaizjava, "Slava meni, kako veliko je moje stanje" je ili sišla sa njegovih usana kaocitiranje Allahova ajeta, kao što, ako bi čuo i ponovio,

" Nema boga osim Mene, pa oboţavajte Me." (Qur'an 20:14)

bilo interpretirano kao citat-ili je on time svjedočio punoću unutarnje čistote koju jeugledao u sebi, i opisao čistotu svoje duše rekavši "Slava neka meni," vidjevši svojuveličinu naspram stanja resto čovječanstva, i rekavši "Kako je veliko moje stanje,"dok je bio svjestan svoje čistote i veličine stanja naspram ostalih ljudi. On nijealudirao tim poreĎenjem na Allahovu čistotu i veličinu, a sama izjava je došla u stanjuduhovne intoksikacije (šethat) i obhrvanosti ekstazom, pošto trezvenost obavezujeSufiju da se ustegne zavodljivog i dvosmislenog riječnika, dok u stanju opijenosti(ekstazi) on nije mogao kontrolisati svoj govor i emocije. Ako bi osoba krenula dalje i

iza ove dvije interpretacije ka faktičnom "ujedinjenju s Bogom," to bi bio čisti apsurd,I osoba ne treba poštovati nečiji rang da prihvati ono što je apsurd. Osoba treba daznade ljude po tome što su govorili istinu, a ne da znaju istinu na osnovu govora

odreĎenih ljudi (el~Maqsad el~asna šarh esma' Allah el~husna (y40), 146-50)

MeĎu neuslugama Islamu uraĎenim od Zapadnjačkih učenjaka nemuslimana jenjihovo neumorno insistiranje da Sufi termin wusul ("doputovati") bude preveden kao

ittihad ("ujedinjenje") s rezultatom da su njihovi prevodi Sufi tekstova ispunjeni

govorom o "ujedinjavanju s Bogom," time se uspostavivši kao tradicionalno iautoritativno meĎu njima, dok je to ustvari samo obmanjujuća koncepcija od koje suse autoriteti Sufizma svakog doba mukotrpno trudili da ograde sebe, svoje metode i



učenike. Stoga moţda je prikladno da zaključimo ovu sekciju sa dva aforizma velikogŠazilijskog Šejha Ibn Ata' Illah Iskenderije, koji kaţe:

"Tvoje dostizanje Allaha je tvoje dostizanje znanja o Njemu, a za nešto drugo mimotoga, naš Gospodar je preuzvišen da bi nešto bilo spojeno s Njim ili da bi On biospojen s nečim";

i kaţe,

"Potvrda odabranosti (evlijaluka) ne zahtijeva negaciju ljudske prirode. Odabranost je

samo kao izlazak sunca: ono se pojavljuje na horizontu bez stapanja i ujedinjavanja s

njim. Nekad On uzme to od tebe i vrati te tvojim vlastitim ograničenjima. Jer sunčevasvjetlost nije od tebe tebi. Ona samo osvjetli tebe." (el~Hikam el~'Ata'ijja veel~munadţat el~ilahijja (y56), 59, 66, aforizmi 213 i 249) (Da vidite klasični primjer Sufijskog metaforičnog (poetskog) izraţavanja pročitajte neke od njihovih biografskihzabiljeţja.)

Ovdje je prekid prevedenog sa Engleskog iz knjige "Reliance of the Traveller"

bazirane na Šeri'atskom djelu uglednog učen jaka Ahmed Ibn Naqib el~Misri

"Umdetul Salikin" koje je preveo i obradio Šejh Nuh Ha Mim Keller.

Povodom ovog, primitivnim vehhabijskim mozgovima, neshvatljivog predmeta navestću nekoliko relevantnih hadisa o nadnaravnim osobenostima Poslanika, njegovih

ashaba i evlija (poboţnjaka) što će donekle pojasniti specijalne privilegije koje oniuţivaju kod Gospodara Vasione.


" Vidio sam Allaha u Njegovoj najljepšoj formi (suret, vizija). On mi je rekao, „O Muhammede! O čemu se uzvišene melaike (anĎeli) raspravljaju?‟ Ja rekoh, „Janemam znanja o tome.‟ Allah Uzvišeni onda stavi Svoj dlan na moja prsa. Tada samosjetio prijatnu hladnoću kako proţima moje srce, te mi se otkri cijeli Univerzum. Ja

rekoh, „Oni se raspravljaju o stvarima koje uzdiţu, stvarima koje potiru grijehe,

nagradama za korake napravljene na putu do dţamije...." (Tirmizi, Hadis Qudsiel~Ahzar, Fadail-e-‟Amal)

" Poravnajte svoje safove (redove) i stanite blizu jedan drugog, jer ja vas vidim i sa

mo jih leĎa." (Buhari)

" Moje oči (fizičke) spavaju ali moje srce (duhovne oči) je budno."



" Da se vrag (šejtan) ne kreće po srcu potomaka Ademovih, oni bi vidjeli Nebeskocarstvo (duhovni svijet)."(Ihja ulum-id-din v.3 p.9)

" Kada je Adem (àlejhi selam) počinio grijeh u Raju (dţennetu) zbog kojeg je spuštenna Zemlju, on je provodio cijelo vrijeme u plačući, jecajući i moleći. Napokon je pogledao prema Nebu i rekao, "O Allahu! Oprosti mi u ime Muhammeda (sallallahu

àlejhi ve sellem)." „Ko je Muhammed?‟ došao je odgovor preko Boţanske objave. Adem odgovori, "Kada Si me stvorio, ugledao sam na na Tvom prijestolju (aršu)ispisano „La ilahe ill Allah Muhammedur Resulullah‟, tj, nema boga osim Allaha i

Muhammed je Alahov Poslanik, i od tada sam ubjeĎen da nijedno stvorenje nije

superiornije Muhammedu (sallallahu àlejhi ve sellem), čije ime se nalazi zajedno saTvojim." Allah mu je onda objavio, "O Ademe! On će biti zadnji od svih Poslanika, itvoj potomak. Da on nije bio stvoren, ni ti ne bi bio stvoren." (Fadail-e-‟ Amal)

" Ja sam onaj koga Allah voli, i to nije hvalisanje. Na Sudnjem Danu ja ću biti vlasnik barjaka slave i hvale pod koji će stati Adem i svi ostali Poslanici, i to nije hvala. Ja ćubiti najugledniji u Allahovim očima od cijelog čovječanstva, i to nije hvala." (Tirmizi)

Kao što vidimo, naš Poslanik Muhammed (sallallahu àlejhi ve sellem) je Allahu

najdraţe i najbliţe stvorenje. On je superiorniji svakom drugom stvorenju, bio toPoslanik ili Melek (anĎel), kako u autoritetu tako i u bliskosti Uzvišenom Allahu. On

je, takoĎe, vesilah (posrednik, medium) cijelom čovječanstvu uključujući i Poslanike,na Sudnjem Danu. Allah Svemoćni mu je podario od Sebe sposobnost da budesvjestan svega što postoji u univerzumu, te da to moţe ćuti i vidjeti kako se u gornjem

hadisu navodi u vezi najviših melaika. Ova sposobnost ga ne čini Boţanskomosobom, nego samo obilno počašćenom u Allahovim očima. On vidi i čuje kako izaleĎa tako i sprijeda, što znači da njegov vid i sluh nije samo fizičke, nego i duhovne

prirode, kako to gornji hadis Buharije jasno obznanjuje. Slične počasti su podarenečak i poboţnima meĎu njegovim sljedbenicima, kao što to donji hadis jasno dokazuje:

"Omer ibn Hattab (radiallahu anh) je odredio čovjeka po imenu Sarija kaokomandanta Islamske armije koja je otišla u rat protiv tadašnje Perzije. Poslijenekoliko sedmica, Omer je bio na miberu u Poslanikovoj dţamiji u Medini obavljajućihutbu dţume namaza, kada, iznenada povika na sav glas:

"O Sarija! Pazi na brdo!"

poslije nekoliko dana je došao kurir od te armije u Medini da donese poruku od komandanta Sarije, te rekao halifi Omeru:

"O voĎo vjernika! Mi smo se nedavno sukobili sa neprijateljskom armijom i kad sunas skoro potukli, mi smo začuli tvoj povik iz nevidljivog kako nam poručuje:



"O Sarija! Pazi na brdo!"

Čuvši tvoj poziv, mi smo se povukli prema brdu tako zadobivši prednost nad nadirućim neprijateljima, koje smo poslije toga potukli." (Bejheki, „el - Hadis‟ od Fazlul Kerima)

Kao što vidimo, Omer, koji je bio jedan od najortodoksnijih ashaba, je rekao nešto štodokazuje da je on vidio situaciju u kojoj se nalazila njegova armija hiljadu kilometara

od Medine gdje je on drţao hutbu. I ne samo to, nego je još i intervenisao upozorivšiSariju i njegovu armiju na neprijatelje koji su im dolazili sa leĎa iza brda. Omer (radiallahu 'anh) nije bio ni poslanik a ni melek (anĎel), nego vrlo poboţan vjernik iAllahov prijatelj (evlija). Ovaj dogaĎaj, prenesen u gornjem hadisu, je jasan dokaz daAllah Milostivi osposobi svoje prijatelje da vide bez fizičkih očiju i da čuju bezfizičkog sluha. Evidentirano je dosta drugih nadnaravnih sposobnosti koje Allah podari Svojim prijateljima (evlijama), da bi ih počastio i iskoristio za dobrobit ostalihvjernika. Svaka epoha, tj, generacija, ima odreĎen broj evlija koji su zaduţeni zaduhovnu obnovu i potporu Muslimanskog Ummeta. To je potvrĎeno i slijedećimhadisom od Alije (keramullahu vedţheh): Naime, kada su neki njegovi pobornicitraţili da on proklete narod Sirije, koji je tada bio protiv Alije, on je rekao:

"Ne, čuo sam Poslanika (sallallahu àlejhi ve sellem) kad je rekao: "U mom Ummetuće biti Abdali (dopunjujuće evlije) u Siriji i bit će ih četrdeset. Kada god neki od njihumre, Allah će ga zamjeniti sa nekim drugim evlijom. Kiša će padati na njihov račun,i pobjeda nad neprijateljima će biti zbog njih, i kazna će biti odbijena od stanovnikaSirije samo zbog njih." ('el~Hadis' od Fazlul Kerima)

Stoga, evlije kaţu da konstantno postoji cijela hijerarhija Allahovih prijatelja, i takoće biti sve do nestanka Muslimana sa ovog svijeta pred Sudnji Dan. Ta hijerarhija je

kao piramida sa centralnim stubom, koji je manifestovan u najsuperiornijem

Allahovom prijatelju (el-Kutb) kao njihovom lideru. Prema tome, vaţno je da znamoda svako vrijeme ima svoje evlije i da je naša duţnost da ih traţimo kao što je Musa(àlejhi selam) traţio Hidra (àlejhi selam) u potrazi za znanjem koje sam nijeposjedovao.

Svaki vjernik treba da shvati da njegov uspijeh leţi u pokornosti Allahu. Pokornost

Allahu uključuje i neke druge indirektne pokornosti koje se odnose na one koji imaju poseban autoritet i poloţaj kod Allaha Veličanstvenog. Allah Mudri kaţe:

"O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i onim koji imaju

autoritet meĎu vama.” (En-Nisa 59)



"Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku biće u društvu Vjerovjesnika (Nebijja), Pravednika (Siddiqina), Šehida i poboţnih, kojima je Allah milost Svoju darovao. A

kako će oni divni drugovi biti!" (En-Nisa 69)


“ Pokoravajte se svom voĎi pa makar bio i crni rob (tj. nema veze kakva porijekla ječovjek, vaţno je da je Allah zadovoljan njime)."

Iz ovoga se vidi da je pokornost Poslanikovim predstavnicima ustvari vadţib (skorofarz) u stvarima koje su Šeri'atom dozvoljene.


" Pazite se mojih Ashaba. Ko god voli njih, voli mene. Ko god omalovaţava njih,

omalovaţava mene. Ko god vrijeĎa njih, vrijeĎa mene. A ko vrijeĎa mene vrijeĎa i Allaha, a ko vrijeĎa Allaha, neka zna da će mu Allah sigurno doći glave.”

Ovaj hadis nam govori o tome koliko je vaţno da poštujemo i slušamo one koji sudragi Allahu i Njegovu Poslaniku. Ashabi Kiram su bili direktni učenici Poslanika

(sallallahu àlejhi ve sellem), ali bez ikakve sumnje ovaj hadis uključuje sve one kojisu bliski Allahu i Negovu Poslaniku, pa makar i ne bili Poslanikovi suvremenici.

Poslanik (sallallahu àlejhi ve sellem) je rekao da su Vjerski Učenjaci (Ulema)njegovi nasljednici, zato što Poslanici ne ostavljaju u nasljedstvo ništa osim Vjerskogznanja. U ovu grupu Uleme spadaju samo oni koji imaju svestrano Islamsko znanje.Oni koji posjeduju samo vanjsko znanje Islama ne spadaju u potpune nasljednike

Poslanika (sallallahu àlejhi ve sellem). Islam je reiligija duše i tijela. Prema tome,

oni koji poznaju vjeru samo sa tijelesnog aspekta nisu potpuni predstavnici Poslanika

(sallallahu àlejhi ve sellem). Da bi nam bilo jasno ko su to stvarni nasljednici

Poslanika (sallallahu ̀ alejhi ve sellem), navešću sljedeći hadis:


“ Islamskog znanja ima dvije vrste: jedno je znanje na jeziku (u memoriji), koje nema

nikakva efekta na srce čovjeka, i to znanje je ustvari uzrok Allahova nezadovoljstva; adrugo znanje, je (duhovno) znan je koje proţima srce i osvijetljava svijest čovjeka, i to znanje je korisno za osobu.”

Pošto se danas svaki svršeni Hodţa naziva alimom (Učenjakom) mogli bi se zabunitipa pomisliti da je on taj nasljednik Poslanika kako se navodi u prethodnom hadisu.



Da bi nam bila jasna razlika izmeĎu Učenjaka, o kojem gore navedeni hadis govori, iučenjaka koji se danas školuju po raznoraznim fakultetima, počujmo i ovaj hadis:

“ Uskoro će se pojaviti ljudi koji će učiti Kur‟an ali im on neće dopirati dalje od grla,te će čitajući ga izlijetati iz Islama kao što strijela izlijeće iz luka.” Kad je neko od prisutnih upitao kako će prepoznati te ljude, Poslanik (sallallahu àlejhi ve sellem)reče: ”Oni će se redovno brijati."

Ovaj hadis po mišljenju Muhaddisa se odnosi na haridţije, danas poznate kaotekfirijske vehabije, jer su oni jedini brijali glave kao simbol svoje pripadnosti

vehabijskom pokretu. Ipak te vehabije tvrde kako su ljudi od tesavvufa ili sufizma

skrenuli s pravog puta te ih proglašavaju apostatima i idolopoklonicima. A to što ne briju glave danas je usljed predstavljanja vehabijskih naučavanja bilo zakočeno odstrane istinskih sunni učenjaka pa se danas njihova naučavanja obnavljaju u neo-

vehabijskim pokretima kao što je selefizam, militarizam, nemezhebizam itd . A

Poslanik (sallallahu àlejhi ve sellem) je rekao i ovo:

" Za svoje sljedbenike se bojim pokvarene Uleme."

Ovaj drugi hadis se odnosi na one koji predpostavljaju ovosvjetski ţivot vječnom i zamalo ovosvjetskih beneficija tumače Islam modernim pristupima da bi se ulizali

nemuslimanima i orijentalistima. I kad takvi ''učenjaci'' predvode današnjeMuslimane, tumačeči im Kur'an samo sa materijalnog aspekta, pa nije ni čudo da seMuslimani bave materijalnim usavršavanjem do te mjere da nemaju vremena ni za petobaveznih Namaza. Jasno je da su oni predstavnici šejtana a ne Poslanika (sallallahu

àlejhi ve sellem), jer drvo se po plodu poznaje. Ovdje bih napomenuo da ima dosta

naših hodţa i visoko obrazovanih Islamskih radnika koji priznaju vaţnost tesavvufaiak o sami nisu direktno zabavljeni njegovim izučavanjem. Od njih se moţe i treba primiti znanje o fikhu, hadisu, teologiji itd. ovisno u čemu su se isti specijalizirali.

Kako vidimo, neophodno je da naĎemo istinske predstavnike Poslanika (sallallahu

àlejhi ve sellem), te da im se pokorimo s ciljem sticanja Allahova zadovoljstva.

Svaki vid poslušnosti, poštovanja i ljubavi prema Poslanikovim predstavnicima(Evlijama) je put Alllahova zadovoljstva. Naravno, naše paţnje su vrijedni samo oni

koji su izvor Nuura i nadahnuća, jer su samo oni ti koji nas poslije Poslanikova preseljenja na Ahiret, mogu svojim znanjem i savjetima pribliţiti Allahu, tj, poučitinas i pomoći nas da postanemo jedni od onih Allahu bliskih robova (evlija).

Allah Silni kaţe:



"I oni koji u Allaha i Njegove Poslanike budu vjerovali imaće u Gospodara svoga stepen Pravednika (Siddikun) i Mučenika (Šehida) i dobiće nagradu kao i oni i svjetlokao i oni." (El-Hadid 19)

Jusuf Ali (rahmetullahi 'alejh) u svom komentaru Engleskog prijevoda Kur‟ana kaţe:

” Pravednici (Siddiqun) i Mučenici (Šehidi) su dva najviša stupnja u duhovnojhijerarhiji odmah poslije Allahovih Poslanika. Vjernici koji su dostigli takav stupanj

nisu samo poboţni zbog svojih dobrih djela, nego su i sami Allahovom milošću postali izvor svijetla i upute."

Naravno to ne znači da ti ljudi posjeduju svjetlo sami od sebe nego da su kaosvjetionici kroz koje se manifestira Allahovo svjetlo i uputa. Poslanik (sallallahu

`alejhi ve sellem) je rekao da su Allahovi bliski robovi oni, koji svojom pojavom

podstaknu čovjeka da se sjeti Allaha i Ahireta.

Iz svega navedenog, trebalo bi nam biti jasno, da u cilju pribliţavanja Allahu, čovjek mora traţiti pomoć i uputu od onih, koji su već postali bliski Allahu (Evlije). Pa čak iu ovom svijetu ako čovjek ţeli postati blizak sa nekom osobom, prirodno je da će seupoznati preko njegovog prijatelja, a to je pogotovo tačno ako se radi o vladarudrţave. A Allah je Vladar cijelog Svemira.

Što se tiče oboţavanja Allaha iz ljubavi kao što to čine iskreni derviši ono je savimprirodna reakcija na ljubav koja dolazi od Allaha u njihova srca. Stvoritelju mili kako

ljudi iskrivljuju ono što je tako čisto i nevino. Pa zar ima plemenitije i ljepše osobinekoju djele Stvoritelj i stvorenje. Allah je izvor apsolutne ljubavi i to je potvrĎenonjegovim atributom el~Vedud (Onaj koji Voli), a insan je relativna i ograničenamanifestacija te ljubavi. Allah el~Vedud kaţe u Hadis Qudsiju, "Bio sam skrivenoblago te htjedoh da budem otkriven i tako stvorih stvoreno." Postoji apsolutni

koncenzus učenjaka da je Allah apsolutno neovisan od svojih stvorenja i sam sebidovoljan. Pa ipak Voljeni Allah u ovom Svetom Hadisu nedvojbeno iskazuje volju da

voli (da stvara) i bude voljen (otkriven) što nipošto ne narušava koncept njegoveneovisnosti nego naprotiv odraţava ljepotu njegove apsolutne prirode. Tvrdnja daSufije nemaju straha od Allaha je toliko besmislena da je začuĎujuće kako normalaninsan moţe donijeti takav zaključak. Pa strah i briga od Allahova nezadovoljstva s

njima je bio prvi motiv koji ih je gonio da obavljaju ekstra dobrovoljni ibadet i usteţuse čak i onog dozvoljenog što obični Muslimani ne moraju. Strah koji oni osjećajunije instinktivni strah od bola kaţnjavanja nego strahopoštovanje usljed svjedočenja i proţivljavanja Allahove Svemoći (kuvvah) i Veličanstvenosti (dţelal). A sam Allahkaţe u Qur'anu da su pravi vjernici preplavljeni ljubavlju prema Njemu (Bekara 165) ida pravi vjernici (evlije) ne treba ničeg da se boje niti da se ţaloste (Junus 62). Štadrugo da reflektuje njihovo čisto ogledalo srca kada im Allah najviše manifestuje



Svoju Ljubav? Taj osjećaj niko ne razumije dok ga ne obuzme a kad ga obuzme ondaizgubi osjećaj i paţnju prema okolini jer kome da paţnju i srce poklanja kad se unjemu el~Vedud ogleda. Ja Rabbi podari nam strapoštovanje prema Tebi i obuzminaša srca Svojom ljubavlju. Amin!

Što se tiče osamljivanja u dţunglama, tekijama, kućama itd. ono je neophodno ikorisno samo do realizacije i poliširanja srca kada će ono biti sposobno da reflektuje i

shvata Allahove moć i atribute manifestovane u stvaranju (stvorenim stvarima). Za tajstupanj čistote nije potrebno provoditi duţi period vrermena u osami. Pod nadzoromistinskog Šejha to se moţe bezbjedno i relativno brzo postići. Islam je vjerasavršenstva i univerzalnosti. A njena univerzalnost i savršenstvo se ogleda uzajedništvu i ko-operaciji njenih jedinki tj. Muslimana. Što se tiče pasivnosti koja sezapaţala kod nekih Sufija u prošlosti ona je takoĎe privremene prirode i nema za

svrhu podsticanje lijenosti nego poboljšanje skoncentrisanosti na primarni ibadet.Osoba koja provodi cijelo vrijeme u namazu i ibadetu se ne moţe nikako nazvatilijenčinom jer oni koji danas rade i po 12 sahata na vrlo teškom poslu kada su naodmoru ne mogu smoći snage da klanjaju ni obavezne (fard) namaze. Jasno je gdje sekrije lijenost i negativnost.

Što se tiče prakse prošenja kojoj su neki derviši bili izvrgnuti ona je imala specifičnusvrhu a to je poništavanje njihove taštine i usvajanje skromnosti i poniznosti, jer su te

dvije karakterne osobine preduslov za duhovni napredak. Doista je sumničenje dervišas ovakvim negativnim osobinama djelo zavidnika i pakosnika koji sami nemaju

duhovnosti pa mrze one koji to imaju. Da im se Allah smiluje I prosvjetli im razum da

uvide svoje lične mahane i da se klonu klevetanja onih koji se trude da iste otklone izsvoje naravi.

Sada bih ţelio navesti nekoliko predanja o zgodama iz ţivota poznatih poboţnjaka(Evlija) da im Allah podari Svoje zadovoljstvo.

UVEJSIL QARANI


Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao Aliju i Omeru (radiallahu `anhum) da

će poslije njegova preseljenja na bolji svijet u Medinu doći jedan Allahov prijatelj.

Uvejsel je imao lepru, pa se pomolio Allahu, te ga je On izliječio. Od sveg tijela leprase zadrţala samo kao jedan kruţić veličine dinara. Poslanik (sallallahu ̀ alejhi ve

sellem) ga je opisao u detalje, te rekao:”Kad ga ugledate, traţite od njega da se pomoliAllahu za vas, jer Allah zasigurno odgovara na njegove dove."



Neko je ponudio Qaraniju nekoliko dinara. On je to odbio i rekao da on ima dvije

pare. Čovjek mu reče, ”Pa šta ti misliš koliko će ti to crkavice potrajati?” On muodgovori:”Zajamči mi da ću ja poţivjeti toliko vremena i ja ću prihvatiti tvoj poklon.”Čovjek je zašutio, nemoćan da mu prigovori na tu istinu.

Qarani je odbijao da se susreće sa ljudima jer je znao da je Sudnji Dan blizu i da on nemoţe trošiti svoje vrijeme na nepotreban razgovor.

Qarani je rekao:

" Onaj ko uzme Allaha za prijatelja, ne prijateljuje sa Njegovim stvorenjima."

“ Zapamti, noć je za ibadet a ne za spavanje."

“ Moraš biti tako uţivljen u svoj namaz, da ako bi te neko probio kopljem u tom

trenutku, ti ne bi smio osjetiti nikakav bol.”

“ Ko se luksuzno oblači, jede raskošnu hranu i ima bogate prijatelje, on je bliţi Dţehennemu nego njegova ţila kucavica.”

Neko je rekao Qaraniju da jedan derviš sjedi zamotan ćefinima u kaburu i stalno plače. On reče:”Reci mu da su kabur i ćefini veo izmeĎu njega i Allaha, te da mu je to

postala prepreka na duhovnom uzdignuću.” Kada je derviš čuo za tu njegovu poruku,zamisli se, te iznenada vrisnu i izdahnu na mjestu. Njegovo srce nije moglo izdrţatiAllahovu iznenadnu viziju.

HASAN BASRI


Hasan Basri (rahmetullahi àlejh) je imao komšiju po imenu Simeon, koji je oboţavaovatru. Jednog dana je Simeon pao na postelju teško bolestan. Hasan (rahmetullahiàlejh) čuvši za to, odluči da ga posjeti i ponudi mu da primi Islam prije smrti. Simeonpristade, ali pod uslovom da mu Hasan napiše potvrdu da ga Allah neće kazniti za svešto je činio u svom ţivotu kao nevjernik. Hasan (rahmetullahi àlejh) pristade i napisamu potvrdu o tome. Simeon oporuči rodbini da ga sahrane sa tim papirom u ruci.Malo poslije on ispusti dušu te se sve i uradi kako je ţelio. Hasan (rahmetullahi àlejh)se vratio kući, razmišljajući o tom svom postupku. Te noći on je vidio Simeona u snukako blista kao svijeća, odjeven u svilenu odjeću i sa krunom na glavi. Hodao jenasmiješen u Dţennetskoj bašči. Hasan ga upita:"Kako si Simeone?" On muodgovori:"Zašto pitaš kad vidiš i sam kako sam? Allah je prihvatio tvoju potvrdu iobasuo me neopisivim blagodatima. Evo ti ova potvrda jer meni više ne treba." Kad se



Hasan (rahmetullahi `alejh) probudio iz sna, ugleda taj papir u svojoj ruci te

zaplaka:"O Gospodaru! Ja znam da je to sve radi Tvoje velike milosti. Zar neko moţeda izgubi sa tobom? Ti si primio Sebi čovjeka koji je bio nevjernik 70 godina samoradi jedne izjave, pa kako ćeš odbiti čovjeka koji je vjernik 70 godina?"

HABIB ADŢMI


Habib je bio veleposjednik i zelenaš. Ţivio je u Basri. Jednog dana je otišao kod jednog od svojih duţnika da pokupi dug. Čovjek nije bio kod kuće, te mu je njegovaţena rekla, ”Ja nemam ništa da ti dam osim ovčijeg vrata.” Habib reče, ”I to je nešto.”On uze taj vrat od ţene te ga odnese kući i reče supruzi da ga skuha za ručak. Kad je bilo skuhano u tom se prosjak pojavi na vratima traţeči milostinju. Habib je odbio damu da bilo šta. Kad je prosjak očajnički zatraţio da mu šta bilo udijele, ţena se vrati ukuhinju da mu dadne malo mesa koje je skuhala muţu. Kad je otvorila poklopacvidjela je da se sve pretvorilo u crnu krvavu masu. Šokirana, ona se brzo vrati doHabiba te ga dovede u kuhinju da vidi hranu. Ona mu reče,” Vidi šta nam se dogodilozbog tvoga uzimanja kamate i odbijanja prosjaka. Šta će biti sa nama na drugomsvijetu kad nam se ovakve stvari dešavaju ovdje."

Vidjevši šta se dogodilo Habib se duboko potrese te reče, ”Ţeno, kajem se za sve štosam uradio."

Slijedećeg dana kad je pošao da posjeti svoje mušterije, prolazio je ulicom kraj djecekoja kad ga ugledaše rekoše,” Bjeţite od Habiba zelenaša, dok vas nije dataklanjegova prašina pa da postanete prokleti kao i on.”

To je uvrijedilo Habiba koji je poslije toga otišao kod Hasana Basrija (rahmetullahi`alejh). Hasan mu je rekao nekoliko riječi koje su mu presjekle srce. Tu se on iskreno pokajao za svoj način ţivota. Kad se vračao kući, ugleda na putu jednog od svojihduţnika koji poĎe bjeţati da se ne susretne sa njim. Habib mu viknu, ”Do sada si ti bjeţao od mene a od sada ću ja bjeţati od tebe.” Djeca koja su ga ranije tog danaruţila na ulici rekoše, ”Evo Habiba pokajnika. Bjeţite da ne bi naša prašina pala nanjega jer smo mi griješnici pred Allahom.” Habib plačno izusti, ”Moj Allahu! Zbogmog pokajanja Ti si promjenio srca ljudi da me sad kite vrlinama.” On tada viknu,”Ko god hoće nešto od Habiba neka doĎe i uzme to.”

Malo poslije ljudi se okupiše oko njegove kuće te im on pod jeli svu svoju imovinu, i

na kraju ostade bez ičega. Poslije jedan čovjek doĎe te mu on dade i ţenin hidţab, jer je on poslije toga nije mislio ni izvoditi van kuće. Drugom on dade svoju košulju teostade samo u hlačama. Poslije toga se osamio u šatoru na obali Eufrata, provodeći



vrijeme u ibadetu. Svake noći Hasan Basri bi ga podučavao vjeri, ali kad i uprkosvelikom trudu nije mogao ispravno recitovati Kur‟an on mu je nadio ime Adţmi (tj.onaj koji ne govori arapski).

Poslije nekog vremena njegovo stanje se pogoršalo te je bio na ivici gladovanja.

Njegova ţena mu je stalno traţila novac za osnovne potrebe. On bi se tada uputio usvoj šator da ibadeti. Kad bi se naveče vratio kući ţena bi ga pitala, ”Gdje si ti to radiocijeli dan kad ništa ne nosiš kući?” Habib joj reče, ”Onaj za koga ja radim je tolikodareţljiv da me je sramota da ga pitam za plaću. Kad vrijeme doĎe on će mi platiti, jer on kaţe da svaki deset dana plaća radnike.”

I tako je Habib svaki dan odlazio na obalu rijeke da ibadeti. Kad je došao deseti danon se dao u brigu, ”Šta da kaţem mojoj ţeni večeras? Gdje da naĎem novac zahranu?” U isto vrijeme Allah Silni je poslao svoje sluge sa tovarom hrane i vrečicom punom dinara. Ljubazan mladić je to uručio njegovoj ţeni te rekao, ”Reci muţu dapoveča trud (ibadet) i mi ćemo njemu povečati plaću.”

Kad je došao kući Habib osjeti s vana miris friška somuna. Na vratima ga ţena svaradosna dočeka i reče, ”Kako divnog poslodavca imaš! Vidi šta ti je sve poslao po jednom mladiću. I još ti je poručio da ako ti povečaš trud i on će tebi povečati platu.”

Habib je bio van sebe od sreće, te reče, ”Ja sam radio za Njega samo deset dana i vidišta mi je dao. Ako se više potrudim ko zna šta će mi još dati.” Od tad je Habibpotpuno napustio ovaj svijet i dao se na ibadet Allahu.

Jedan od Habibovih stihova glasi, ”Gospodaru Boţe, daj da umrem u radosti što imamGospodara kao što si Ti.”

Jednog dana neka stara ţena doĎe kod Habiba te briznu u plač zavapivši, ”Ja imamsina koji je davno otišao od mene. Ne mogu više da trpim našu razdvojenost. Molimte pomoli se Allahu da mi ga vrati, moţda će Allah primiti dovu od tebe."

Habib joj reče, ”Imaš li išta para sa sobom?” “Imam dva dirhema,” reče ţena. “Podajih u milostinju siromasima,” reče Habib, te prouči dovu Allahu za njenog sina. Kad je

završio reče ţeni, ”Idi kući tvoj sin se vratio.”

Kad je ţena stigla kući ugleda sina pred vratima. Sva srećna zgrabi ga za ruku i povede do Habiba. Ugledavši ih Habib upita, ”Šta se desilo?” Staričin sin reče, ”Biosam u Kermanu (gradu daleko odatle) kad me je učitelj poslao da kupim malo mesa na pijaci. Baš kad sam se vračao nazad neki vjetar me podiţe u zrak. Začuo sam glas,”Vjetre nosi ga njegovoj kući, zbog Habibove dove i dva dirhema sadake.”



RABIJA ADEVIJA

(rahmetullahi àlejha)

Rabija (rahmetullahi àlejha) je roĎena u vrlo siromašnoj familiji, te poslije smrti

njenih roditelja prodana u roblje. U noći kada se rodila, nije bilo ničega u kući njenihroditelja. Njena majka je rekla ocu da donese malo ulja iz k omšiluka da bar upalelampu. Za Rabiju nije bilo čak ni krpe u koju bi se zamotala. Pošto je njen otac bio pod zakletvom da neće ni od koga ništa traţiti, on samo iziĎe napolje i poslije nekogvremena se vrati u kuću rekavši da komšija nije kod kuće. Rabijina mati zaplaka od

nagomilanog bola i neimaštine, a njen otac se skupi u čošku ojaĎen. Poslije malovremena on zaspa, te usni Poslanika (sallallahu àlejhi ve sellem) koji mu reče:

“Ne ţalosti se. Dijete koji ti se rodilo, će biti kraljica meĎu ţenama, i bit će šefadţija(zauzimati se) za 70,000 mojih sljedbenika. Sutra otiĎi do Isa'a Zadana (Guvernera Basre), te mu napiši na papir: "Ti svaku noć učiš 100 salavata a petkom naveče učiš 400. Prosla noć je bila Petak, a ti si zaboravio svojih 400 salavata. Sada umjesto toga

podaj ovom čovjeku 400 dinara zauzvrat."

Rabijin otac se probudio i zaplakao. Odmah je napisao šta mu je Poslanik (sallallahu

àlejhi ve sellem) rekao, te to poslao Guverneru. Guverner je bio vrlo radostan kada je

primio poruku od Poslanika (sallallahu àlejhi ve sellem), jer je znao da je to što jenapisano istina. Odmah je dao 2000 dinara siromasima, a 400 dinara poslao

Rabijinom ocu napisavši mu: `Volio bih da te vidim, ali ja ne mislim da je ispravno datakav čovjek treba da posjeti mene. Radije bih ja došao i potro svoju bradu od tvojdovratak. Ali ipak bih te zamolio da me obavjestiš ako ti nešto zatreba u budućnosti.”

Poslije nekoliko godina Rabijini roditelji su umrli, njene sestre nestale a ona sama je

prodana od strane jednog pokvarenjaka u roblje. Njezin vlasnik ju je tjerao na teţak rad. Jednog dana je išla putem kad ju je neki stranac napao. Ona se dade u bijeg, aliubrzo pade te iščaši ruku. Ona zavapi:”O moj Gospodaru, ja sam stranac, osiročena bez oca i majke, nemoćan suţanj i slomljene ruke. Opet, za sve to ja Ti se ne ţalim, isve što ja ţelim je Tvoje zadovoljstvo, da znam da li si Ti zadovoljan samnom ili ne."Tada je začula glas:”Ne ţalosti se. U budućnosti ćeš biti počašćena toliko da će ti iMeleki na Nebu zavidjeti.”

I tako se Rabija vratila kući svom vlasniku, danju posteči a noću klanjajući. Jednenoći, njen vlasnik ju je ugledao kroz prozor kako na sedţdi uči dovu:

"O Allahu, Ti znaš da je ţelja moga srca da Te oboţavam i da je svjetlo mojih očijuda Te sluţim. Kad bih mogla, ja se ne bih odmarala ni jedan sat od Tvog oboţavanja;ali Ti si me stavio u ovakve okolnosti da budem u vlasti Tvoga stvorenja.”



Vlasnik je vidio Nuur iznad njene glave koji je obasjavao cijelu kuću. To ga je preplašilo, te je cijelu noć razmišljao o tome. Kad je jutro osvanulo, on joj reče da jeslobodna i da moţe da ide gdje god hoće. Rabija je otišla u pustinju i provela cijeliţivot u sluţenju Allahu Svemoćnome.

Rabijine dove:

"O Allahu, sve što si mi predodredio od ovosvijetskih dobara, podaj Svojim

neprijateljima, a ono što si namjenio za mene od Ahiretskih dobara, podaj Svojim prijateljima; jer Ti si meni dovoljan."

"O Allahu, ako Te ja oboţavam zbog straha od Dţehennema, spali me u njemu. AkoTe ja oboţavam zbog Dţenneta, Ti mi ga onda ne daj. Ali ako Te ja oboţavam radiTebe samog, onda mi ne uskrati Tvoju vječnu Ljepotu.”

“O Allahu, Ti si predmet mojih čeţnji i ovog i onog svijeta. To je do mene, a Ti sad čini šta voliš.”

IMAM DŢAFAR ES~SADIQ


Dţafer (rahmetullahi `alejh) je jednom bio pozvan kod Halife. Kad je došao prednjega Halifa mu je ponudio zlatnike kao izraz poštovanja. Imam je odbio i rekao daako ga on zaista voli, neka ga ne zove više u posjet, jer mu to ometa ibadet. Halifa mu

to i obeća.

Neko ga je upitao:"Ko je bolji, "Zahvalan bogataš ili zadovoljan siromah?” Dţafer (rahmetullahi ̀ alejh) odgovori:”Siromašan derviš koji je u stanju zadovoljstva sasvojom nafakom je superiorniji, zato što je bogataš stalno preokupiran mislima osvojoj imovini dok je derviš preokupiran mislima o Allahu." Stvarni Zikr ponistava

svaku misao o ovom svijetu.

Dţafer (rahmetullahi ̀ alejh) je rekao:

"Na Sudnjem Danu nećete biti pitani o svom bogastvu i ugledu, ili svom porijeklu i poziciji u društvu, nego o svojim naporima za duhovnim uzdignućem i ibadetu.”

" Allaha se ne moţe spoznati, sve dok ga ne budemo ţelili kao što riba ţudi za vodomdok je na suhom, ili dok ga ne budemo prizivali sa iskrenošću kao što ga prizivaudavljenik u zadnjim trenutcima ţivota.”



" Grijeh je biti ponosan na svoj ibadet."

"On je Allahov izabranik i voljenik ko se iskreno pokaje kad god zgriješi."

" Tajna mi je otkrivena kad sam postao kao lud u ljubavi prema Allahu."

“ Stanovnik Dţenneta je onaj ko ponizno preda sav svoj ibadet pred Allahova stopala,

a stanovnik Dţehennema je onaj ko se uzda na sebe i ko je rob svojoj strasti (Nefsu)."

IBRAHIM BIN EDHEM


Ibrahim (rahmetullahi `alejh) je bio kralj Balkha. Jedne noći on je spavao na svom

kraljevskom krevetu kad je začuo škripu po krovu. On povika:”Ko je to?” “Prijatelj,”

glas odgovori, ”Izgubio sam kamilu pa je traţim po krovu.” Ibrahim reče:”Hej budalo,zar po krovu da traţiš kamilu?” “O nemarniče,” glas odgovori, ”Zar ti da traţiš Allaha

u svilenoj odjeći i zlatnom krevetu?”

Te riječi ga pogodiše pravo u srce. Buktinja se raplamsa u njegovim grudima, te nijemogao više ni da spava. Od tada je provodio dan i noć zamišljen i tuţan. Mislio je štada radi sa sobom. Jedan dan je otišao u lov da se malo razonodi. Na jednom mjestu se

iznenada jelen pojavi pred njim te reče:”O Ibrahime, zar si zato stvoren?” Tada mu jesijevnilo pred očima, te je sjahao sa konja i obukavši odjeću čobana, uputio se udţunglu u osamu sa Allahom Svevišnjim.

Ibrahim je rekao:

" Znanje bez imana je bezvrijedno."

"Vi znate ko vam je Gospodar, ali Ga ipak ne slušate."

"Vi studirate vjerske knjige, ali se ne trudite da praktikujete ono što je u njima."

“Vi uţivate Allahove blagodati, ali ste Mu opet nezahvalni."

“Vi se ne ponašate shodno tome da izbjegnete Dţehennem i uĎete u Dţennet.”

"Vi znate da vam je Šejtan neprijatelj ali ga ipak ne uzimate za takvog."

"Vi znate da vam smrt neumitno dolazi, ali se još uvijek ne pripremate za nju."



“Vi ispraćate svoje roditelje do kabura, ali ne izvlačite pouku iz toga kao da ćete vivječno zivjeti.”

"Vi znate da imate mnogo mana, ali se ipak bavite tuĎim.”

Jednom je Ibrahim prelazio brodićem preko rijeke, kad je iznenada velika olujazahvatila to mjesto. Ljudi na brodu su prestrašeno povikali da će se podaviti. Ibrahimtada izvadi iz dţepa Qur‟an i reče:”Ako brod potone ova Knjiga će biti izgubljena. Alito se ne moţe dogoditi.” Odmah potom svi su začuli Boţanski Glas:“Mi nećemodozvoliti da ovaj brod potone!"

Jednog dana Ibrahim je sjedio na obali rijeke kad ga neko od prisutnih upita:"Šta si poostigao napuštanjem svog Kraljevstva?" On baci svoju iglu u rijeku i onda narediribi da je donese nazad. Malo zatim pojavi se hiljade riba sa zlatnim iglama u ustima.

On je to odbio i rekao da ţeli svoju običnu iglu. Onda se jedna mala riba pojavi sa

njegovom iglom u ustima. Ibrahim onda reče tom čovjeku:”Ovo je najmanja blagodatkojom me je Allah nadario za to moje Kraljevstvo."

BAJAZID BISTAMI


Jednom dok je bio dijete, čitao je Qur‟an i naišao na ajet, ”Sluţi svoje roditelje i svogGospodara.” Odmah je otišao svojoj majci i pokazavši joj ajet rekao:”Pošto za menenije moguće da u isto vrijeme sluţim dvoje, ili mi ti daj dozvolu od Allaha da sluţim

samo tebe ili me osbodi da samo sluţim Njega.” Majka mu reče:”Ja te oslobaĎamduţnosti prema meni i posvečujem te samo Allahu." Poslije toga on se posvetio

duhovnom usavršavanju pod nadzorom od ukupno 117 Šejhova tokom svog ţivotnogobučavanja.

Jednom dok je bio pod nadzorom Imam Dţafera Sadiqa (rahmetullahi `alejh), on mu je rekao da mu dohvati neku kjigu sa police. On ga upita gje je ta polica, na šta muImam reče:”Ti si samnom nekoliko godina i još uvijek neznaš gdje je polica saknjigama.” Bajazid mu odgovori:”Sve ove godine u tvojoj sluţbi ja nisam nikad digao pogled sa poda.” Imam je bio puno zadovoljan njegovim ponašanjem te mu jerekao:”Ti si dovoljno uznapredovao ovdje, pa se sad vrati kući u Bistam i tamo ćeš postiči duhovno savršenstvo.”

Bajazid je rekao:"Onaj ko nema slasti u ibadetu, posveti se ovom dunjaluku. Ali onajko je okusio slast Allahova Zikra savjetuje dervišima da se klonu ljudi. Društvo ljudiučini čovjeka zaboravnim prema Gospodaru.”



Jednom je Bajazid u duhovnoj ekstazi uzviknuo, ”Pogledajte moju Veličanstvenost iSvetost!” Kad je došao sebi, njegovi učenici su ga pitali zašto je izgovorio takveBogohulne riječi. On im reče:”Ako ja opet kaţem tako nešto, isjecite me sabljom.”Malo poslije toga Bajazid je ponovo zapao u ekstazu, te ponovi iste riječi. Učenici ponjegovoj komandi krenuše svojim sabljama na njega, ali čudesno njihove sablje seokrenuše na njih same. Kad god bi oni odstupili od njega zadobili bi kontrolu nadsabljama. A kod god bi krenuli da ga ubiju sablje bi se same okrenule protiv njih. Kad je Bajazid ponovo došao sebi, oni mu rekoše šta se desilo. Bajazid reče:”Šta sad jadniBajazid da uradi.”

Jednog dana derviš je u ekstazi molečivo vapio, ”Gospodaru pogledaj na mene!”Bajazid ga prekinu,” Kakve su ti kvalifikacije da bi te On pogledao?” Derviš muodgovori:”Kad me On pogleda, sve će se kvalitete pojaviti u meni.” Bajazid je biovrlo zadovoljan sa njegovim odgovorom.

Bajazid je rekao:

“ Ja sam Njegov rob; šta onda znači moja volja pred Njegovom?"

“ Drţao sam vjerska predavanja za punih 40 godina. Niko se nije popravio od mojih

savjeta, ali kad je On htjeo, oni su se duhovno uzdigli bez mog savjetovanja."

"Koga Allah voli, On mu pošalje patnju."

“ Bolje od poboţnog djela je društvo poboţnog čovjeka, a gore od loša djela je društvološeg čovjeka.”

" Nikad se ne uzdaj u svoj trud, nego na Njegovu milost."

“ Smatraj svoj ţivotni vijek kao samo danas i ništa više."

“ Ljubav prema Allahu je ta koja te učini da zaboraviš i ovaj a i drugi svijet.”

"Post oslobaĎa oblake milosti (misli se privlači Allahovu milost u velikimkoličinama.)”

" Napusti svoju strast (Nefs); to je put prema Allahu. Ko god je izgubio sebe (svijest) u

Allahu (tj. Njegovoj Viziji), vidjet će da je On sve (tj. jedina stvarna Egzistencija)."

Jedan poboţnjak je usnio Bajazida poslije njegove smrti, te ga upitao, ”Bajazide, kakosi prosao sa Munkirom i Nekirom u kaburu?” On mu odgovori:”Pitali su me ko mi je



Gospodar. Ja sam im rekao da idu i pitaju Allaha, jer ako me Allah ne prizna kao

Svoga roba, šta će mi onda vrijediti da ja to tvrdim za sebe.”

Kad ga je neko upitao:"Šta je to Tesavvuf?" On je rekao:"To je da se odreknešluksuza i komforta, i da izgaraš na Allahovom Putu."

SIRRI SAQTI


Sirri Saqti je 40 godina obijao da okusi med iako je svakog dana njegov Nefs ţudio zanjim.

Često bi se pogledao u ogledalu strahujuči da bi mu lice moglo pocrniti od grijeha.

Savjetovao bi ljude da je mladost najbolje vrijeme za ibadet, i da se maknu od bogatihkomšija i hodţa koji su prodavali svoje znanje za pare.

Naglašavao je da onaj ko spozna Allaha bjeţi od dunjaluka. Druţenje sa dunjalukomuništava duhovnost.

On je rekao, "Allahov Zikr i preziranje dunjaluka - to je Put Duhovnosti. Prema tome,

ţivi u ovom svijetu da bi stekao drugi vječni svijet. Znaj da Allahov zaljubljenk nikadne trči za dunjalukom.”

Kad bi derviši dolazili Saqtiju da se moli Allahu da im podari znanje, on bi traţio odAllaha da im podari takvo znanje poslije kojeg im neće trebati nikakvo drugo znanje,tako da više ne moraju dolaziti kod njega i uznemiravati ga u njegovom Zikru.

Jednog dana Saqti je drţao vjersko predavanje, kada je tuda naišao Guverner oblastisa svojom pompom i pratnjom. Baš u tom trenutku Saqti je rekao, ”Od svih stvorenja,najplemenitije je čovjek, pa ipak i pored takve časti od Allaha on čini tolike grijehe.”Guverner se vratio nazad u palatu, te proveo cijelu noć razmišljajući o Saqtijevimriječima, strahujući od obračuna pred Allahom. Ujutro, bacivši sa sebe raskošnuodjeću i zamotavši se u ćebe kao i svi siromašni derviši, on se pojavi pred Saqtijem

traţeći od njega da ga posavjetuje kako da naĎe put do Allaha. Saqti mu je rekao daimaju dva puta. Jedan je da radi šta i svi obični Muslimani, a drugi krači je da napustisav dunjaluk i da se posveti samo ibadetu, te da ne traţi ni od koga ništa, niti da uzimai od koga išta. Šta mu god treba nek traţi samo od Allaha. Čuvši ovo, Guverner seuputi u dţunglu. Nakon nekog vremena, njegova mati doĎe plačući i optuţujućiSaqtija da su njegove riječi natjerale njenog sina u divljinu. Saqti joj je rekao da se ne brine jer će se on opet pojaviti poslije nekog vremena. Kad je opet prošlo neko



vrijeme, bivši Guverner a sad derviš, iznenada se pojavi kod Saqtijeve tekije. Saqti je poslao po njegovu mater, ţenu i dijete. Kad su ga oni vidjeli u kakvom je stanju počeše svi uglas plakati i traţiti da se vrati kući. On je to odbio i htjeo ponovo da pobjegne u dţunglu. Napokon ga je njegova ţena umolila da uzme bar svog sina sasobom. Guverner je bacio sa sina finu odjeću i zamotao ga u ćebe, ali kad ga je matiugledala u tom stanju ona ga zgrabi sebi i vrati se kući ostavivši muţa da se vrati udţunglu. Nekoliko dana poslije, neko je rekao Saqtiju da taj guverner umire i da ţelida razgovara sa njim. Prolazeći kraj lokalnog groblja Saqti ugleda guvernera kako leţina zemlji. Odmah mu je prišao i sjedajući kraj njega stavio mu glavu u svoje krilo.Guverner mu reče, "Malo si zakasnio," te izgovorivši Ime 'Allah', ispusti svoju blaţenu dušu. Saqti se malo poslije vračao u selo da bi donio za njega ćefine i ostaleukopne stvari, kad ugleda nekoliko ljudi kako trče prema groblju sa ćefinima urukama. Kad ih upita kuda će sa tim oni mu rekoše: ”Čuli smo Boţanski Glas kakonam govori da treba da poţurimo na groblje jer se tamo sprema Dţenaza za Njegovog

miljenika koji je upravo preselio na Ahiret.

JAHJA BIN MUAZ RAZI


Jednom mu je brat napisao u pismu, ”Traţio sam tri stvari od Gospodara. Već mi jepoklonio dvije a to su: Nastanio sam se u Mekki i dobio sam na poklon robinju

sluţavku. Ona mi priprema vodu za abdest. Još jednu ţelju imam, a to je da sesusretnem sa tobom.” Razi mu je odvratio, ”Čovjek mora sam postati produhovljen i

čist, tako da bez obzira gdje da se nalazi, to mjesto postane sveto kao Mekka; a što setiče sluţavke, onaj ko treba da sluţi druge nema pravo na vlastitog slugu. A što se tičetvoje treće ţelje, da si ti provodio vrijeme u Allahovom zikru ja ti nikad ne bi pao

napamet. To je zato što si ti nemaran u Zikru da sam ti ja pao napamet. Misli naAllaha cijelo vrijeme i poništi ljubav prema djeci, braći i sestrama. Kada se sretneš saAllahom nećeš tada imati nikakve ţelje da se sretneš samnom."

Razi je rekao:

“ Ovaj ţivot je kao san a drugi ţivot je stvarnost. Ako čovjek plače tokom sna smijaće

se u javi. Isto tako, onaj ko plače u ovom svijetu smijaće se u vječnome.”

" Smrt je kao most koji spaja zaljubljenika sa voljenim Gospodarom."

" Kad bi se smrt prodavala na pijaci Allahovi zaljubljenici ne bi ništa drugo kupovali."

" Manje se druţi sa ljudima ovog svijeta a više se druţi sa Allahom.”



" Ovaj svijet je mjesto ibadeta."

“ Trenutak čeţnje za Allahom je bolji nego cijeli svijet.”

" Dunjaluk je Šejtanov dućan, čuvaj ga se; to je njegovo šerbe pa ga nikad ne kušaj!”

“ Ko god puno jede postane ţrtva svoje strasti (Nefsa). U praznom stomaku seugnijezdi Allahova milost i Njegovo svjetlo.”

“ Čuvaj se sofre bogataša!”

" Derviševo srce se smiri samo na četiri mjesta i nigdje više:

- u osami, u dţamiji, na groblju i u dţungli.”

“ Najveća prepreka za derviša početnika je miješanje sa robovima ovog svijeta.”

“ Tajna uspijeha na Duhovnom Putu je potpuno oslananje na Allaha i uklanjanje bilo

kakvog oč ekivanja od ovog svijeta."

“Budi zadovoljan sa Allahom i On će biti zadovoljan tobom.”

"Allah Divni kaţe svom zaljubljeniku, ”Ne ţali se na Mene; zar ti nije dosta da ovaj ivječni svijet pripadaju Meni a da Ja pripadam tebi?”

U skupljanju dunjaluka čovjek se ponizuje i gubi čast, a u skupljanju velikih sevaba uAllahovom Zikru on zadobija čast. Ţelja za dunjalukom zaklanja Allahovo Lice

(spoznaju).

DŢUNEJD BAGDADI


Kad je neko upitao Dţunejdovog Šejha moţe li učenik prestici ucitelja u duhovnosti,on mu reče:”Moj učenik Dţunejd se uzdigao na veći stepen duhovnosti nego ja.”

Punih 40 godina Dţunejd je cijelu noć provodio u ibadetu. Tad mu se pojavi malo ponosa u srcu misleći da je već postigao savršenstvo. U isti trenutak začuo jeBoţanski Glas, ”Došlo je vrijeme da te proglasim nevjernikom.” Dţunejd zavapi,”Gospodaru! Šta je moj grijeh?” Glas mu odgovori, ”Zar moţe biti veći grijeh od togada tvoje “Ja” (Ego) još uvijek ţivi u tebi?” Dţunejd se ponizan skunji i reče, ”Zaonoga ko se ne izgubi u Allahu, sva njegova dobra djela su grijesi."



Poslije toga Dţunejd se dao u iscrpljujuće duhovne vjeţbe. Mnogi su bili ljubomornina njega te su nagovorili Halifu da mu pošalje najljepšu robinju da ga iskuša njome. Itako je ona otišla do Dţunejda i tamo počela da ga zavodi. Dţunejd je digao oči ipogledao je pa ih onda opet spustio. Robinja se nije dala lako pokolebati te jenastavila sa udvaračkim trikovima. Napokon, Dţunejd diţe pogled i puhnu na nju.Robinja od toga pade namjestu mrtva. Halifa koji je pratio sa udaljenosti šta se dogadadoviknu Dţunejdu:”Kako si mogao ubiti takvu ljepotu ovog svijeta?” Dţunejd muodgovori:”A kako si ti kome je Allah dao u duţnost da vodi brigu o nama, mogao darizikuješ 40 godina mog ibadeta?”

Dţunejd je rekao:

" Ja 20 godina govorim samo o formalnom Sufizmu jer sam upozoren da ne otkrivam

duhovne tajne u javnosti. Ja izgubim osjećaj svih čula kad me obuzme strahpoštovanje prema Allahu, ali se oporavim kad mi On pokaţe Svoju ljepotu.”

" Jed nog dana u teškoj bolesti on se poţali, ”O Gospodaru! Izliječi me od ove bolesti.” Boţanski Glas mu odgovori, ”Ako si nezadovoljan sa bolešću koju smo ti poslali,onda napolje iz našeg dvora.”

“ Kad bi izmeĎu mene i Allaha bila vatrena rijeka, u mojoj čeţnji za Njim, ja bih

skočio u nju samo da bi se sastali."

“ Tvoje srce je Njegova kuća pa ne puštaj onda nikog drugog unutra.”

" Sve dok ne prodeš kroz dolinu vlastitog poništenja (Fena) nećeš se domoći vječnosti(Baqa).”

“ Nemarnost prema Allahovom Zikru je bolnija od Dţehennema.”

" Kad Allah nekog voli da mu društvo Svojih Prijatelja (Evlija)."

" Razmišljaj o ajetima Qur‟ana jer to vodi duhovnom prosvijetljenju."

“Najveći meĎu ljudima je onaj ko svoju volju zamijeni Allahovom voljom i ko je zadovoljan Njegovim od reĎenjem.”

"Tri stvari su velovi izmeĎu tebe i Allaha: Nefs (Strast), dunjaluk i stvorenja (ljudi).”

Jedan dan Dţunejdov učenik se nešto pobusao sobom, ali kad ga je Dţunejd potjerao,on pobjeţe u dţamiju. Dţunejd je došao za njim u dţamiju i kad ga je učenik ugledao

pao je od straha na pod i rasjekao glavu. Krv koja mu je iscurila iz rane je napravila na



podu oblik Imena Allah. Dţunejd ga ukori, ”Tebi ne pristaje da pokazuješ svojuduhovnost takvim čudima. I djeca kod nas mogu tako nešto da naprave. Nijedozvoljeno da se zadovoljiš samo Zikrom i meditiranjem (Murakabom), nego treba dase poništiš u Njemu i tek onda imaš pravo da se smatraš produhovljenom osobom.Kad je učenik čuo njegove riječi shvatio je realnost duhovnosti ali mu je to biloprejako te je izdahnuo na tom istom mjestu.

Jednog dana Dţunejd je pošao u dţunglu sa jednim učenikom. Od velike vručineučeniku je počeo krvariti nos, te reče, ”Kakva strašna vručina!” Dţunejd ga ukori,”Šta?! Zar se ţališ na Allahovo davanje? Odlazi iz mog društva!"

Na samrtnoj postelji, Dţunejd je traţio od prisutnih da mu operu ruke i stopala. Tada je počeo da plače i cvili. Prisutni su ga upitali zašto plače kad je cijeli ţivot proveo uibadetu. On im je rekao:”Nikad u ţivotu se nisam osjećao siromašnijim nego sada.”Onda je počeo učiti Qur‟an, i rekao učenicima da nema boljeg druga i tješitelja odQur‟ana.

Rekao je:"Ovog trenutka ibadet mog cijelog ţivota lebdi u zraku, dok jaki vjetar pušesa svih strana. Ja ne znam da li će mi ovaj vjetar donijeti sastanak ili vječni rastanak saAllahom. Isto tako vidim sirat preko Dţehennema koji vodi u Dţennet. Vidim iVelikog Sudca na tronu kao i Meleka smrti. Ne znam kakva će mi biti presuda nitigdje će me odvesti.” Ponovo je počeo da uči Qur‟an kad su mu učenici rekli da ponovi

Allahovo Ime. Dţunejd im je rekao da to nije zaboravio, i poče učiti tesbih na prste.Kad je došao do kaţiprsta desne ruke i rekao Er -Rahmanu-l-Rahim (Samilosni)

zatvorio je oči i izdahnuo.

Kad su ga gasulili i htjeli da mu pokvase oči vodom začuli su Boţanski Glas, ”Nekvasite vodom oči Naseg prijatelja! One su zatvorene u ekstazi i otvoriće se kad budu blagoslovljene Našom vizijom. Nemojte pokušavati da mu otvorite ruku jer jezatvorena dok je njome brojao Naše Ime. Ona će se otvoriti kad joj Mi naredimo.” Utom trenutku bijeli golub doleti na njegov tabut i poče govoriti kao čovjek, ”Moja perja su zakačena za ovaj tabut kukama ljubavi. Ako ga odmah ne odnesete ja ću gaodnijeti na Nebo.”

Neki poboţnjak je usnio Dţunejda poslije njegove smrti te ga upitao, ”Kako te jeAllah primio?" On mu je odgovorio:"Allah mi je oprostio zbog Svoje milosti a nezbog mog ibadeta."

MENSUR EL-HALADŢDŢ




Fariduddin Attar (rahmetullahi ̀ alejh) počinje biografiju Mensura ovim riječima,”Kakva šteta da je jedan tako veliki Allahov prijatelj bio tako malo shvaćen od stranenjegovih suvremenika. Ljudi mogu da poštuju drvo kad iz njega doĎe glas Enel Haqq(Ja sam Istina), ali se daju u ogovaranje i osuĎivanje kada se tako nešto čuje izljudskog bića. Treba da se zna, da kad god se takve riječi čuju iz usta derviša uekstazi, to su riječi Allaha Istinitog a ne njihove. Allah slavi i veliča Sebe kroz njihov jezik. U trenutku ekstaze Sufi je potpuno nesvjestan svoje ličnosti i svojeg “ ja” paonda do izraţaja i otkrovenja dolazi Boţansko Ja (Ene). Tako je i kroz usta Mensura,

Allah otkrivao Sebe kad je rekao, "Enel Haqq (Ja sam Istina)". Drugi Allahov

poboţnjak koji je bio Mensurov drug je govorio iste stvari dok je bio u ekstazi, ali suga ljudi ostavili jer su ga smatrali ludim. Mensura su pogubili jer je navodno bio pri

zdravoj pameti kad je izgovarao takve riječi.

Mensur je došao u Tustar kad mu je bilo 16 godina te je ostao tu dvije god ine. Poslije

toga je otišao u Doharku gdje je proveo nešto više od godine u društvu Šejha Omera bin Osmana Mekkija (rahmetullahi àlejh). Tu se i oţenio kčerkom Jakuba El-Aqta(rahmetullahi àlejh). Poslije toga je otišao u Bagdad gdje je proveo neko vrijeme sa

Dţunejdom (rahmetullahi àlejh). Poslije toga je otišao u Hidţaz gdje je sreo još nekeSufije te se sa njima ponovo vratio u Bagdad kod Dţunejda (rahmetullahi àlejh).Tada je postavio neko pitanje Dţunejdu zbog čega ga je on ţustro ukorio i rekao,”Jednog dana ti ćeš ocrveniti komad drveta (tj. da će biti izmasakriran). Na to muMensur reče, ”Kad se to desi ti ćeš morati skinuti sa sebe Sufi odjeću i obući sudsku.”To se stvarno i dogodilo nekoliko godina poslije tog njihovog dijaloga. Zna se da kad

je Halifa traţio od Šejhova da potpišu smrtnu presudu za Mensura svi su oklijevali,

dok na kraju poslije nekoliko neuspjelih pokušaja Dţunejd nije skinuo Sufijsku odjećui obukao sudijsku te potpisao presudu. Pri tom je rekao, ”Po onom što ja znam oduhovnim stvarima on govori istinu, ali po onome što zahtijeva Islamsko pravo ja gaosuĎujem.” Iako je Dţunejd i sam imao slična duhovna iskustva kao i Mensur, ipak jega morao osuditi zbog opasnosti po obične ljude koji nisu razumjeli u kakvom stanjuse nalaze oni koji izgovaraju takve riječi krivovjerstva. U isto vrijeme to je bilaopomena svim šarlatanima koji su zbog ovozemaljske koristi kopirali ponašanje iriječi velikih poboţnjaka.

I tako kad je Dţunejd odbio da odgovori na Mensurovo pitanje, on se uputi sa svojom

ţenom u Tustar pomalo razočaran. Tu je ostao godinu dana. Ljudi su ga puno poštivaliu tom mjestu. Mensur je često kritikovao takozvane učenjake koji su glumili poboţnjake. Naravno, to je doprinijelo njegovom lošem glasu meĎu tom bratijom koja je zauzimala vaţna birokratska mjesta u vladajućem sloju. Poslije nekog vremena svemu se to smučilo, te je otpočeo putovanje po svijetu. U to vrijeme je napisao inekoliko veoma nadahnjujućih djela. Poslije povratka iz Kine i Indije već je toliko biozahvaćen duhovnim otkrovenjima da ga skoro niko nije mogao razumjeti o ćemu on



to priča. Gdje god bi došao ljudi bi ga ismijavali i maltretirali. U takvom stanju on je proveo 20 godina noseći jednu te isti dţubbu. Jednog dana su mu ljudi na silu svuklitu dţubbu i dali mu drugu. Na njihovo zaprepaštenje našli su da je u njoj škorpionnapravio gnijezdo. Kad su htjeli da ga ubiju, Mensur je rekao da ga ostave na miru ida ga prebace u novu dţubbu jer se sprijateljio s njime za vrijeme dugih putovanja.

Jednom je otišao na Hadţdţ sa pratnjom od hiljadu ljudi. Tamo je stajao na jednommjestu bosonog i gologlav za cijelu godinu ne pomaknuvši se nikud. Zbog toga je postao kost i koţa. Koţa mu je popucala na mnogim mjestima. Tu se on molio,”Gospodaru! Ti si vodić onih koji se kreću kroz dolinu pustoši. Ako sam ja nevjernik onda mi povećaj nevjersto.” Kad bi ga većina ljudi napustila on bi molio,”Gospodaru! Ja znam samo Tebe i oboţavam samo Tebe, i zahvalan sam Ti zablagodati kojima si me obasuo. Toliko je Tvojih blagodati da Ti se ne mogu dovoljno

zahvaliti sa ovim jednim jezikom, pa se Ti onda zahvali sam Sebi u moje ime."

( Autor: Iz ovih molitvi moţemo se začuditi njegovim riječima. Prvo on kaţe da ako jenevjernik da mu Allah poveća nevjersto. Zbog njegovog poništenja svijesti u Allahovoj

viziji on je izustio Enel Haqq (Ja sam Istina), što je bio razlog da ga neznalice nazovunevjernikom, i u tom smislu on je traţio ustvari da mu Allah podari Svoje savršenijeotkrovenje. Imam Rabbani (kuddise sirruh) je objasnio da je Mensur ustvari rekao,

"Ja ne postojim samo Allah (Istina, Haqq) postoji". Ovo moţe i danas biti zbunjujućevećini ljudi, jer nemaju nikakva uvida u ovakvim suptilnim duhovnim iskustvima. Ipak tu nema nikakva razloga za ljude da se zgraţavaju na njegove riječi, jer jedanmomenat takve ekstaze je bolji nego ibadet svih ljudi i dţinna zajedno. Malo je onih

koji Allahu iskreno čine ibadet, a Allahu ne znači ama baš ništa ibadet onih kojima jeu srcu svašta a najmanje On. TakoĎe, čovjek se moţe upitati na ćemu se to Mensur

toliko zahvaljivao Allahu, kad je bio bez ičega i stajao godinu dana na jednom mjestu, što je od njegova tijela napravilo skeleton. On se zahvaljivao na duhovnimblagodatima, a ne na ovozemaljskim koje su većini takozvanih učenjaka veoma dragei srcu prirasle. )

Kad su ga ljudi posjetili njegove prve noći u zatvoru, nisu ga našli u njegovoj čeliji.Druge noći kad su ga posjetili našli su njega ali je zatvor nestao. Treće noći su gazatekli kako sjedi u zatvoru. Kad su ga upitali šta se to desilo prethodnih noći, on im

reče:”Prve noći ja sam otišao Allahu u goste, druge noći Allah je došao kod mene, avečeras ja sam ovdje da bi se Allahov ovozemaljski zakon proveo nadamnom (tj. da bi se smrtna presuda izvršila nad njim zbog njegovih riječi).

Mensur je običavao da svaki dan poslije obaveznih namaza otklanja još hiljadu rekatadobrovoljnog namaza. Ljudi bi ga podrugljivo pitali, ”Kad si ti sam Haqq (Bog) komese onda klanjaš toliko?” On im odgovori:"Ja znam svoju vrijednost vrlo dobro."



U to vrijeme u zatvoru sa Mensurom je bilo oko tri stotine zatvorenika. Mensur ih je

upitao jedne noći da li ţele da budu slobodni i kad su oni rekli da ţele, on mahnurukom i sve brave na vratima se otvoriše. Kad su bjeţali neki su ga pozvali da i on idesa njima ali im je on rekao, ”Ja imam tajni posao sa svojim Gospodarem, koji će seobjelodaniti kada me razapnu. Ja sam Allahov zatvorenik, i ja moram iskazati

poštovanje Njegovom zakonu."

Slijedeće jutro, ljudi su našli prazan zatvor i Mensura unutra. Kad su ga upitali šta sedesilo sa zatvorenicima on im je sve ispričao. Oni su ga pitali zašto je on ostao uzatvoru, te im on odgovori, ”Allah je ljut na mene, pa me je kaznio, i zato sam ja

ovdje."

Kad je halifa saznao šta se desilo naredio je da ga odmah smaknu, jer se b ojao da

Mensur nebi još nešto slično uradio. Prije nego što su ga stavili na razapnuće, dali sumu tri stotine bićevanja. Svaki put kad bi ga udarili glas bi se začuo, ”O Mensure, Jase ne bojim. Izdrţi svu kaznu."

Tada se okupilo oko sto hiljada ljudi da prisustvuje njegovu smaknuću. Mensur jepogledao po okupljenoj rulji i rekao, "Haqq, Haqq, Enel Haqq (Istina, Istina, Ja

sam Istina)."

U tom kritičnom trenutku jedan derviš ga je upitao šta je ljubav. Mensur mu je rekaoda će to spoznati danas, sutra i prekosutra. Tog dana je bio razapet i iskasapljen.

Drugog dana su spalili njegovo tijelo a treći dan su rasuli njegov pepeo. To je bionjegov odgovor dervišu, tj. istinska ljubav je to, da ne ţališ ţrtvovati ništa pa čak nisvoj ţivot za Allahovu ljubav.

Dok su ga vodili prema vješalu on se smiješio. Kad su ga upitali za razlog on reče,”Ovo je vrijeme za radost jer se Ja vračam kući.” Mensur je poljubio stepenice koje suvodile do razapnuća i okrenuo se prema Ka‟bi rekavši, ”Ti si mi dao ono što samtraţio od Tebe.”

Šibli ga je upitao šta je Tesavvuf. Mensur mu je rekao, ”Ovo što vidiš sada jeTesavvuf(tj. ţrtvovanje svega za Istinu). To je najniţi stupanj Tesavvufa.” Šibli gaupita, ”A šta je najviši stupanj?” Mensur mu reče, ”Ti si nesposoban da to pratiš."

Kad su Mensura razapinjali, njegov sluga ga je upitao šta mu je zadnja zapovijed.Mensur mu reče, ”Nikad ne udovoljavaj svom Nefsu (Strasti), jer ako budeš, to će tenavesti na sva ruţna djela.” Njegov sin ga je pitao za zadnji savjet. On mu reče,”Cijeli svijet trči za lijepim ţivotom, a ti traţi Boţanski ţivot. To je bolje. Akozadobiješ od toga bar jedan atom, to će biti superiornije ibadetu ljudi i Melekazajedno.”



Tada su ga po halifinom nareĎenju zasuli kamenicama sa svih strana. On je samočutio ne dajući glasa od sebe, ali kad ga je Šibli primoran pogodio samo strukomcvijeća, on vrisnu. Kad su ga upitali za razlog on reče, ”Ovi ljudi što me udarajukamenicama su neznalice pa mi je svejedno, ali Šibli zna za sve pa njemu ne mogu daočutim.”

Poslije k ad su mu odsjekli dlanove, on nasmijao. Kad su ga upitali šta mu je smijesno,on reče, ”Oni mi odsjekoše tjelesne ruke, ali sa duhovnim ja se drţim za stopalaGospodara Uzvišenog i tu oni ne mogu ništa da učine.” Kad su mu odsjekli i stopalaon reče, ”Oni ne mogu odsjeći moja duhovna stopala s kojima i sada mogu prijećirastojanje od oba svijeta.” Onda je Mensur potrljao lice svojim krvavim patrljcimaruku i rekao, ”Danas sam radostan jer je šehidski puder na mom licu.” Poslije toga sumu izvadili oči i odsjekli jezik. Prije nego što su mu odsjekli jezik on je rekao, ”OGospodaru ja sam Ti zahvalan što si me ojačao i učinio ustrajnim do kraja. Volio bihda tu blagodat podariš i mojim krvnicima.” Kad su ljudi to čuli ponovo su ga zasulikamenicama. On reče, ”Prijateljstvo sa Jedinim izdvaja te od drugih i čini teneuobičajenim.” Poslije toga su mu odsjekli i glavu. U trenutku kad su mu odsjecaliglavu on se zasmija trijumfalno i njegova duša se vrati Allahu. (Inna lillahi ve inna

ilejhi radţiun). Poslije toga svi odsječeni dijelovi tjela počeše vikati, ”Enel Haqq (Ja

sam Istina)”. Kad je halifa bio obavješten o tome, naredio je da se njegovo tijelo spali.Kad je i to uraĎeno, onda je njegov pepeo počeo uzvikivati, "Enel Haqq (Ja samIstina).” Oni su onda bacili pepeo i posmrtne ostatke u rijeku Dajla, ali se pepeo

skupio na površini u obliku riječi “Enel Haqq“. Tada se rijeka uskomešala i počela pjeniti te nadolaziti ubrzano. Mensurov sluga je uzeo njegovu dţubbu i bacio na vodu,

jer mu je to Mensur rekao da uradi, u protivnom rijeka bi poplavila cijeli Bagdad.Tako se voda zaustavljena njegovom dţubbom i smirila. Poslije toga su pokupilinjegov pepeo i posmrtne ostatke te ih sahranili u zemlju.

Na dan njegova smaknuća, jedan poboţnjak je sjeo ispod njegova vješala da proučineke dove kad je začuo Boţanski glas, ”Mi smo povjerili Mensuru jednu od Našihtajni. On ju je otkrio drugima, te je zbog toga bio kaţnjen.”

EBUL HASAN HIRQANI


Bilo je uobičajeno za Bajazida Bistamija (rahmetullahi `alejh) da svake godine obiĎegrobove nekih šehida i evlija. Kad bi prolazio kroz jednu provinciju po imenu Hirqan,duboko bi udahnuo kao da je mirisao predivnu ruţu. Kad su ga pitali za razlog, on jerekao da će se tu poslije nekog vremena roditi jedan Allahov miljenik po imenu Ebul

Hasan, te da će biti duhovno savršeniji od njega.



Poslije nekoliko godina Ebul Hasan se stvarno rodio u toj provinciji. Kad je napunio

20 godina starosti, svaki dan poslije Jacije bi odlazio na kabur Bajazida i učio, ”OGospodaru! Podari mi bar trun milosti koju Si podario Bajazidu.” Poslije 12 godinaovakve prakse začuo je glas iz kabura, ”O Ebul Hasane! Sva moja duhovnost je tvoj poklon meni.” Ebul Hasan reče, ”O gospodine, pa ja sam roĎen 39 godina poslijetvoje smrti. Kako sam ja onda mogao tebi nešto pokloniti?” Glas opet reče, ”Ja samimao zapreku u mom duhovnom razvitku koju nikako nisam mogao otkloniti. Molio

sam Allaha da mi pomogne, te mi je On rekao, ”Slijedeći put kad budeš prolazio krozHirqan ugledat ćeš stub svjetla, pomoli se tada za svoj problem ispred tog stuba.”Kada sam ponovo išao kroz tu provinciju ugledao sam stub svjetla, koji se protezao odneba do zemlje. Tad sam se pomolio i moj problem je bio uklonjen.”

Kad se Ebul Hasan vratio kući, zapazio je da je dobio divan poklon. Naime, mogao je

da za 24 sata prouči cijeli Qur‟an, iako ga do tada nije znao ni čitati.

Jednog dana Ebul Hasan je počeo kopati neku rupu kraj kuće, kad se iz nje pojavisrebro. On je pokri i poĎe kopati na drugom mjestu, kad ono zlato poĎe navirati iz nje.On pokri i to mjesto te poĎe kopati na drugom, kad ono dijamanti navriše iz zemlje.On pokri i to mjesto i reče, ”O Gospodaru! Pa kad bi mi ponudio blago i ovog idrugog svijeta, ja ga ne bih zamijenio za Tvoju viziju."

Jednom je neki evlija došao kod njega u goste, i tako dok su sjedili, on učini Keramet(Čudo koje Allah napravi kroz Evliju) izvukavši ribu iz posudice sa vodom, koja senalazila ispred Ebul Hasana. Ebul Hasan pruţi ruku u razbuktalu peć te izvadi iz njeţivu ribu. Njegov gost sav zagrijan reče, ”Hajde da skočimo u vatru pa da vidimo koće izići ţiv. Hasan mu odgovori, ”Nećemo se igrati čudesima. Hajde da mi skočimo uokean nepostojanja pa da vidimo ko će izići napolje ogrnut dţubbom Boţanskogopstojanja (t j. hajde da poništimo svoju samosvijest u svijesti o Allahu Jedinom).Gost onda ušuti shvativši da je nedorastao Ebul Hasanovom stupnju.

Prije odlaska s karavanom neke Hadţije su mu došle i pitali šta da rade ako ih na putupresretnu hajduci. Ebul Hasan im reče, ”Prisjetite se mene.” Kad su na nekom mjestute Hadţije bile napadnute od hajduka, svi su bili opljačkani osim jednog koji se sjetiou tom trenutku Ebul Hasana. Kad se on sjetio Ebul Hasana on se pojavio pred njim i

nestao sa svim njegovim stvarima. Kad su na povratku ljudi došli kod Ebul Hasana,upitali su ga, "Kako to da su naše stvari ukradene iako smo se molili Allahu, a ovaj

jedan što se sjetio tebe ostao je spašen?” Ebul Hasan im reče, ”Vi ljudi molite Allaha samo jezikom, dok ja molim Allaha srcem. Pa ako se ti sjetiš mene u neprilici, ja ćuse moliti Allahu za tebe, te će ti onda biti odgovoreno. A ako se vi budete molili samosvojim jezikom bez srca punog ţara, od vaših molbi neće biti nikakva efekta.”



Ebul Hasan je rekao jednom učeniku, ”Za svijet Bajazid je mrtav, ali za mene, on je

itekako ţiv i zna sve šta ja radim.”

Jedan od Hasanovih učenika je ţelio da studira Hadis, ali je morao da ide u drugu provinciju, zato što u njegovoj nije bilo kompententnih učitelja Hadisa. Kad jeobavijestio E bul Hasana o tome, on mu reče, ”Ja ću te podučiti Hadisu jer sam ih janaučio direktno od Poslanika (sallallahu ̀ alejhi ve sellem).” Učenik je sumnjao unjegove riječi, ali kad je te noći zaspao, usnio je Poslanika (sallallahu ̀ alejhi ve

sellem) koji mu je rekao da Ebul Hasan govori istinu. Kada je učenik počeo učitiHadise od Hasana, on bi mu često rekao da je dotični Hadis pogrešno prenesen.Učenik ga je upitao od kud on to zna, na što mu je Hasan rekao da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) cijelo vrijeme prisutan na njihovim lekcijama i da kad

god bi neispravan Hadis bio pročitan, on bi se namrštio. Po tome je Ebul Hasan znaoda taj Hadis nije ispravno prenešen.

Jednom je poznati evlija Ebu Said došao da posjeti Ebul Hasana. U sred njihovarazgovora, Ebul Hasan preplavljen ekstazom, zagrli Ebu Saida. Ebu Said je vrativši sekući, proveo cijelu noć u meditačiji i ekstatičnim eksplozijama duhovnih vizija.Ujutro je otišao ponovo kod Ebul Hasana i rekao mu da uzme nazad duhovnu energijukoju mu je prenio zagrlivši ga prethodnog dana, jer on nije dorastao tom naponu. EbulHasan ga je opet zagrlio, te mu se stanje ponovo ustabililo.

Šejh Ibn Sina (rahmetullahi `alejh) je došao iz daleka da posjeti Ebul Hasana. Kada je pokucao na vrata, njegova ţena iziĎe. On je upitao za Hasana ali njegova ţena ganazva nevjernikom, te mu grubo odbrusi da mu je bolje da nema ništa sa njim. Nakraju mu je rekla da je otišao u šumu da donese drva. Ebu Sina sav zbunjen pomisli,”Izgleda da sam uzalud prevalio sav ovaj put, jer se ne bi reklo da je on tako veliki

evlija kad mu je ţena ovakva.” Ipak je odlučio da ga potraţi, kad je već prešao toliki put. I tako, dok je išao kroz šumu zapazi na jednom mjestu kako divlje ţivotinjeskupljaju suhe grane na hrpu. Nedaleko odatle Ebul Hasan je sjedio na jednom panju

sa lavom kraj sebe. Kad su ţivotinje skupile dovoljno drva, velika zmija se omota istegnu oko naramka kao konopac. Ebul Hasan tada ustade i dade znak lavu koji

dohvati naramak sa velikim čeljustima, te se uputiše kući. Ebu Sina je sve to

posmatrao iz prikrajka te kad su mu se pribliţili, on izaĎe iza drveta ne usudivši se da

mu priĎe zbog lava. Nazvao je selam, te rekao, ”Jesi li ti Ebul Hasan?” Ebul Hasanmu reče, ”Jesam, ne boj se lava.” Usput ga je pitao kako to da je on kadar potčinitilava a njegova ţena ga naziva nevjernikom. Ebul Hasan mu reče, ”Kad ja ne bihmogao saburiti sa takvom nevaljalicom ni ovaj lav ne bi mogao mene sluţiti.” Narednu noć su proveli u razgovoru o duhovnim stvarima. Ujutro, Ebul Hasan jepopravljao zid svoje kuće i u radu čekić mu je ispao iz ruke na pod. Prije nego što jeEbu Sina mogao da mu ga podigne, čekić sam od sebe poleti kroz vazduh i vrati se u



Hasanovu ruku. Ebu Sina se tad uvjerio da je Ebul Hasan jedan od najvećih evlija nazemlji.

Jedan od daija (ljudi koji pozivaju u Allahovu vjeru) je traţio od Ebul Hasana da muda savjet. Ebul Hasan mu reče, ”Svim sredstvima pozivaj ljude Allahu, ali ih nikad ne

zovi sebi.” Kad je vidio čuĎenje na njegovu licu, Ebul Hasan mu objasni, "Ako siljubomoran kad neko poziva Allahu bolje i efikasnije od tebe, onda ti ne pozivaš ljudeAllahu nego sebi, jer u protivnom zašto da budeš onda ljubomoran ako neko ima višeuspjeha od tebe?!"

Jednog dana, neki ekstatični derviš, je došao hodajući po vazduhu, te spustivši seispred Ebul Hasana rekao, "Ja sam “Dţunejd“ i "Šibli" ovog dana!” Ebul Hasančuvši te riječi i sam zapade u ekstazu te udarajući zaneseno stopalom po tlu reče, ”Jasam “Bog" ovog dana i "Poslanik" ovog dana!"

(Ova njegova izjava ne znači da je on stvarno Bog ili Poslanik nego da je njegovaekstaza i mekamet (duhovni stepen) superiorniji tom dervišu kao što su Allah i Poslanik superiorniji Dţunejdu i Šibliju. Ovakav način izraţavanja je čest kod dervišau stanju nekontrolisane ekstaze (Dţezbe), te se ne smije bukvalno vjerovati.)

(Fariduddin Attar kaţe da je Mensur Haladţ preminuo na ovom stupnju ekstaze.)

Jednom je Ebul Hasan začuo Boţanski Glas, ”O Ebul Hasan! Ti si Naš i Mi smotvoji.” Ebul Hasan reče, ”O Gospodaru! Ti si moj Gospodar, a ja sam Tvoj ponizni

rob."

Ebul Hasan je rekao:

" Kad sam zaboravio sebe vidio sam svuda samo Istinu (Haqq) i ništa drugo."

“ Kad sam transceditirao (prevazišao) moj ego, voda me nije mogla utopiti niti vatra sprţiti. Poslije toga sam proveo tri mjeseca i četiri dana bez ikakva jela i preţivio svaiskušenja.”

“ Traţi Allahovo zadovoljstvo, jer ono prevazilazi strahote Dţehennema i ljepote Dţenneta.”

“ Velovi su ti koji skrivaju prošlost, sadašnjost i budućnost. Kad se oni uklone čovjek moţe vidjeti sve odjednom."

“ Tr ideset godina nisam zaspao po noći.”



“ Svi moji učenici će biti spašeni u času smrti mojim zauzimanjem kod Allaha.”

“ Volio bih da me pozovu na Sudnjem Danu da odgovaram za grijehe svih stvorenja,

tako da se svako spasi uţasne patnje."

“ Mnogi kruţe oko Ka‟be, drugi opet oko Nebesa, ali svaka čast onome ko kruţi oko Allahova Jedinstva (tj. onome ko u viziji osvjedoći Allahovo Jedinstvo ili Tevhid).”

" Ima i takvih Allahovih miljenika, da kad pozovu Allaha Njegovim Imenom, sve ptice

u vazduhu i sve ţivotinje u dţungli zašute, Meleki na Nebu se zatresu, a cijeliuniverzum zasja svjetlošću.”

“ Neki Allahovi prijatelji čak i na ovom svijetu mogu da čitaju Knjigu sudbine na Nebu.”

" Najbolja stvar je bolno srce koje boluje za Allahom."

" Ko god leti za dunjalukom postane mu rob, a ko god bjeţi od njega dunjaluk njemurobuje.”

“ Ako u nekoj zajednici čovjek postane blizak Allahu, onda zbog njega jednog Allahoprosti cijeloj zajednici grijehe.”

“ Pravi Derviš nikad ne ţudi ni za ovim a ni za drugim svijetom."

" Samo oni koji imaju najviše ciljeve (aspiracije) mogu da spoznaju Allaha."

"Sufi ne treba svjetlost sunca i mjeseca da bi vidio, jer on hoda sa Allahovim Svjetlom

koje je Sveprisutno i Neuporedivo."

“ Hrana i piće Sufija je Allahov Zikr i razgovor o Njemu."

"Allah zaista postaje svjetlo u oku Svog prijatelja."

"

Svakih sto godina savršena duša se rodi na ovom svijetu."

“ Najveći veo izmeĎu čovjeka i Allaha je Nefs (strast).”

“ Društvo evlija je Allahov veliki poklon i poţeljna praksa.”

"Allah se spozna kad se tvo je „Ja‟ izgubi."



“ Što više sluţiš svog Duhovnog Učitelja (Muršida) više ćeš napredovati na duhovnom planu.”

“ Čovjek će vidjeti Allaha na drugom svijetu Boţanskim očima.”

" Najbolja titula za Evliju je „Allahov rob‟."

" Prije nego što ti doĎe smrtni čas moraš učiniti tri napora:

1) U ljubavi za Allahom plači toliko da ti i krv poĎe liti niz lice.

2) Boj se Allaha toliko da ti urin postane crven od krvi.

1) Provedi toliko neispavanih noći da ti se tijelo svo sasuši.

Ja ne kaţem da vi ne treba da praktikujete duhovne vjeţbe, ali treba da vam je stalnona umu da niste vi ti koji činite sve to nego ste samo instrument u Njegovim rukama.

Neko ga je upitao da li se boji smrti. On odgovori: "Mrtav čovjek se ne boji smrti.”

Ebul Hasan je obećao Muhammedu bin Hasanu da će biti kraj njegove postelje kadbude umirao. Ali po sudbini Ebul Hasan umrije prije njega. Ali kad je Muhammed

umirao ugledao je Hasana pored sebe kako ga tješi i smiruje, te je ispustio dušu bezikakva bola.

EBU BEKR ŠIBLI


Šibli je studirao Šeri'ah punih 30 godina, i nakon toga u njemu je buknula ţelja zaspoznajom Allaha. U početku svog razvitka je zbog slobodnjačkog mišljenja, imao problema sa fanatičnim bukvalistima. Mnoge njegove izjave su se slagale sa izjavamaMensura Haladţa.

Kad je odlučio da se ozbiljno potrudi oko Allahove spoznaje, jedan njegov prijatelj ga

je uputio na Dţunejda Bagdadija. I tako, prišavši Dţunejdu, on reče, ”Čuo sam da posjeduješ dragulj (tj. dragulj Allahove spoznaje). Ako misliš da ti ga mogu platiti,onda mi ga ljubazno prodaj, a ako misliš da ne mogu, onda mi ga pokloni.” Dţunejdmu odgovori, ”To je preskupo za tebe, a ako ti ga poklonim nećeš ga znati cijeniti.Prema tome moraćeš se malo potruditi da ga zasluţiš. Prvo ćeš morati poništiti svusvoju egocentričnost, te se onda utopiti u okean svijesti o Jedinstvu (Fena). Poslije



toga će ti Gospodar otvoriti vrata sabura i iščekivanja. Ako ustraješ u ovimiskušenjima, onda će ti Gospodar pokloniti taj dragulj.”

Šibli je izrazio svoju spremnost za ta iskušenja, te ga je Dţunejd poslao na pijacu,gdje je cijelu godinu prodavao sumpor. Poslije toga mu je rekao da ide i prosi od vrata

do vrata, cijelu slijedeću godinu. Šibli je nekako proveo prvu godinu na pijaci prodajuci sumpor, ali kad je počeo prositi ljudi bi ga odbijali i grdili. Dţunejd mu jetada rekao da primi znanju kakav ugled ima meĎu ljudima, kad mu čak ne daju nikoru kruha, te da ne treba da gaji u sebi nikakve nade o ugledu i časti zbog svojegznanja i ibadeta. Poslije godine prošenja, nareĎeno mu je da ode u mjesto bivšeg boravka, te da traţi oprosta od svakog kome je nanio štetu na bilo koji način. Kad je ito završio, poslat je da ponovo prosi cijelu godinu dana. Ako bi mu neko nešto i dao,to bi Dţunejd podjelio drugim dervišima, tako da je Šibli često morao da provodi daneu postu. Kad je i ta godina prošla Dţunejd mu je dozvolio da bude u njegovom prisustvu, te da sluţi njegove goste kad mu doĎu u posjetu. U tome je proveo jednugodinu i onda ga je Dţunejd upitao kako se osjeća poslije svih ti godina iskušenja.Šibli mu je rekao da se osjeća kao najbezvrijednije stvorenje na svijetu. Dţunejd mu je tada rekao, ”Tvoje vjerovanje je tek sada potpuno!”

U prvim etapama duhovnog razvitka, Šibli je ţelio napuniti usta šećerom onome ko biizgovorio Allahovo Ime. Kadaa se ekstatični napon povećao, nudio bi zlatnik svakomko bi pred njim ţelio ponoviti Allahovo Ime. Poslije nekog vremena je počeo nosatiisukanu sablju, te kad bi mu neko spomenuo Allahovo Ime, on bi navalio da ga ubije.

Kad su ga ljudi u pitali zbog čega takva drastična promjena, on je rekao, ”Prvo sammislio da su ljudi izgovarali Allahovo Ime sa ozbiljnošću i ţeljom za produhovljenjem, ali sam kasnije uvidjeo da su oni to činili samo formalno i redaradi.”

Jednog dana Šibli je trčao ulicama sa buktinjom u ruci. Kad su ga ljudi upitali šta ćemu vatra, on im odgovori, ”Idem da zapalim Ka‟bu.” Slijedećeg dana u istom stanjuŠibli je trčao ulicama Bagdada, te kad je upitan za razlog on reče, ”Idem da zapalimDţennet, tako da ljudi ne mogu voliti Allaha radi njegovih ljepota (tj. Allah treba da

se voli bez ikakvog interesa, pa čak ni zbog Dţenneta).”

Nestašna djeca bi često jurila za Šiblijem i gaĎali ga kamenicama. Jednog dana su gatoliko izudarali da je prokrvario, te se od njegove krvi koja je iscurila na tlo ispisalo

Allahovo Ime.

Da ne bi zaspao po noći često bi u oči stavio soli. Kad su ga upitali za razlog on jerekao, ”Gospodar me je upitao kako mogu da spavam kad je moj Voljeni (Allah)

budan."



Jednog dana Šibli se toliko češao da je napravio rane po tijelu. Kad ga je Dţunejdupitao za razlog, on reče, ”Danas mi je otkrivena istina pa ne mogu da izdrţim tuagoniju, te je zato češanjem pokušavam ublaţiti.”

Jednog dana Šibli je ponavljao Ime "Allah" ispred okupljenih derviša. Jedan derviš

ustade te reče, ”Zašto ne ponoviš Kelimu “ LA (Nema) ILAHE (Boga) ILL ALLAH (Osim Allaha)“. Šibli reče, ”Šta ako ja umrem prije nego što izgovorim zadnji dioKelime i izgovorim samo prvi dio LA ILAHE (tj, nema Boga))?!” Šiblijeve riječi su pogodile srce derviša, koji u naletu straha prema Allahu pade na mjestu mrtav.

Rodbina tog derviša je otišla i ţalila se Halifi na Šiblija, tvrdeći da je on svojimriječima ubio tog derviša. Šibliju je nareĎeno da doĎe u sud pred Halifu. Kad ga jeHalifa upitao šta ima da kaţe u svoju odbranu, Šibli koji je u tom trenutku bio uekstazi reče, ”Ţivot tog derviša je bio na vatri i on je izgarao u velikoj ţudnji da sesretne sa Allahom lice u lice. Njegovo srce je bilo potpuno odvojeno od ovog svijeta.

Njegova duša se topila u čeţnji za Allahom. Kad je čuo moje riječi, njegova čeţnja jedosegla vrhunac, te je u kratkom bljesku ugledao svog Gospodara. Jačina vizije je bila previše za njegovo srce, te je pao mrtav predajući svoju dušu Voljenom Allahu."

Halifa je naredio da ga odmah izvedu napolje, jer se bojao da ako čuje još jednu riječiz Šiblijevih usta da će i sam skončati od straha.

Šibli je rekao, ”Kad prolazim ulicom na svakom čelu vidim riječ „Vjernik‟ ili„nevjernik‟.

Jednog dana Šibli je uletio ne kucavši u Dţunejdovu kuću. U to vrijeme Dţunejdovaţena je češljala kosu, te kad je ugledala Šiblija poletjela je da stavi hidţab na glavu.Dţunejd joj je rekao da se ne brine, jer čovjek u ekstazi ne gleda čak ni u Nebeskel jepote a kamoli u ţenu. Kasnije kad je Šiblijeva ekstaza popuštala on joj reče da sepremjesti u drugu prostoriju.

Jednog dana Šibli je uzeo abdest i krenuo u Dţamiju, kad začu Boţanski Glas, ”Zar seusuĎuješ sa takvim abdestom da staneš pred Nas u Dţamiji?” Šibli se okrenu nazadkući. Odmah potom začu ponovo Glas, ”Gdje ćeš ti to otići napuštajući Našu Kuču(Dţamiju)?” Šibli vrisnu zbog nedoumice u kojoj se našao. Boţanski Glas mu opetreče, ”Zar se usuĎuješ tako da Nas vrijeĎaš svojom reakcijom?” Šibli ušuti i sjede

nepomičan, kad ga Glas ponovo presječe, ”Šta znači to tvoje strpljivo sjedenje uzadovoljstvu?” Šibli briznu u plač i zavapi, ”Ja traţim Tvoju milost i Tvoju zaštitu.”

Šibli je rekao da je najveća mudrost cijeniti ovaj ţivot i provesti ga na Allahovom

Putu.

Šibli je rekao:



" Zaboraviti svijet u Allahovom sjećanju je stvarna poboţnost.”

" Jedan dah u ekstazi je bolji od sevaba svih ljudi zajedno."

“ Za produhovljenu osobu, čak i jedan momenat zaborava Allaha, je najvećenevjerstvo.”

“ Onaj koji odrţi govor (Bajan) tek radi rutine i oni koji ga saslušaju u takvom istom stanju, nemaju nikakve koristi od njega nego još i izgube time."

“ Dobićete mir kad ne budete govorili ni o ćemu osim o Allahu.”

“ Najveći gubitak koji osoba moţe da iskusi, je da ostane uskračena Allahove vizije.”

Jedan derviš je ponavljao „Allah, Allah„ ispred Šiblija, te mu ovaj reče, ”Dokle ćeš da ponavljaš Njegovo Ime? Zar ne čuješ da ti se on svaki put odaziva, ”O Moj robe evoMe, evo Me!” Dervis mu reče, ”Ja Ga i zovem zato što čujem Njegov odziv.” Šiblimu reče, ”Ako je tako, onda imaš pravo da ga dozivaš."

Kad su ljudi došli da se pomole za njega na samrtnoj postelji, on im reče, ”Zaista ječudno da mrtvi (tj. oni čije srce nije iskusilo Allahovo otkrovenje) dolaze da se mole

kraj tabuta ţivog (tj. njega).”

Kad su ga ljudi savjetovali da ponovi Kelimu - „Nema boga osim Allaha „, on imreče, ”Ja ne vidim nikakva drugog boga, pa koga da onda negiram?” Ljudi su mu reklida Hadis tako upućuje, na šta on odgovori, ”Znajte da Sultan (Kralj) Ljubavi ne primamito (tj. ako si proveo ţivot u nehajnosti prema toj Kelimi, zar misliš da ćešizgovarajući je na smrtnoj postelji bez iskrenosti nadoknaditi za sve propušteno?). Štaviše, začuĎujuće je da mrtvi treba da savjetuju ţivog.”

IBRAHIM HAVAS


Jednog dana Hidr (Alejhi selam) je došao kod Havasa, sa ţeljom da posjedi malo sanjime. Havas je odbio da ga primi u društvo jer mu je to odvračalo paţnju od Allaha.Havas mu je rekao, "Meni je ON dovoljan i ja ne ţelim ničije društvo do Njegovo, bioto Melek ili čovjek."

Jedne noći u dţungli, Havas opazi lava kako mu prilazi, te se malo uznemiri. U istomtrenutku začu Boţanski glas, ”Zašto si uznemiren? Mi smo odredili 700 meleka da testalno čuvaju.”



Havas je rekao, ”Neko mi je kazao da u Rumu ima jedan starac Kršćanin, koji jeneprestano u osami i molitvama. Ja sam otišao da ga posjetim. Kad sam prišaonjegovom prozoru, on izviri napolje i reče, ”Ja nisam Kršćanin, nego straţar nadpsetom(tj. njegovim Nefsom). O Ibrahime što si došao ovdje?” Poslušaj moj savjet.Prestani traţiti ljude. Traţi svoju ličnost i pazi se svog Nefsa, jer svakog dana Nefsmjenja svoj oblik 360 puta da bi te prevario svojim trikovima.”

AHMED HAZRUJA


Ahmed je jednom pričao:

“ Dugo vremena sam uskračivao uţitke mom Nefsu (strasti). Jednog dana se grupa izmog mjesta spremila da ide u rat (Dţihad). Iznenada se u meni probudila velika ţeljada im se pridruţim. Moj Nefs mi je napomenuo mnoge Ajete Kur‟ana i Hadise onagradama za Šehide i mudţahide. Bio sam zaprepašten. `Moj Nefs nije uvijek ovako spreman da me posluša,‟ rekao sam, `Moţda je ovakav zato što stalno postim, pa velida će moţda u dţihadu dobiti više hrane.” Zato ja rekoh, ”Ja neću prestati postiti čak ni u dţihadu!”

“ Slaţem se,“ odgovori moj Nefs.

`Moţda je moj Nefs takav zato što po cijelu noć ne spavam, pa misli da će na putuimati više sna.‟ Ja onda rekoh, ”Drţat ću te budna do zore!”

“ Slaţem se,“ opet reče Nefs.

Još više sam se začudio njegovom reakcijom. Pomislio sam da je moj Nefs moţdaumoran od osame, pa ţeli da se malo porazgovori sa drugim ljudima, te me zatohuška da idem u dţihad. Ja rekoh, ”Gdje god da budem neću sjediti u društvu!”

“ Slaţem se,“ reče opet moj Nefs.

Nemoćan da otkrijem skriveni motiv mog Nefsa, pomolih se Allahu da mi otkrije

istinu. U tom trenutku Nefs progovori, ”Svakog dana ti mene ubijaš po stotinu puta,time što mi uskračuješ moje ţelje. Ako odeš u rat ja ću biti ubijen samo jednom, te ću poslije toga moći da uţivam sve što ţelim i još ću dobiti titulu velikog junaka iŠehida!”

" Slava neka je Allahu , koji je stvorio Nefs munafikom u ovom svijetu a i u drugom. Ja

sam mislio da ti ţeliš da se pokoriš Allahu , ali ti si samo gledao svoj interes i ćeif.”



Poslije toga sam poduplao moje napore protiv Nefsa."

Jedne noći lopov se ušunjao u Ahmedovu kuću. Kad nije ništa našao, poĎe napolje.Ahmed ga zovnu iz prikrajka, ”O mladiću, dohvati vode iz bunara te uzmi abdest iklanjaj namaz. Kad nešto doĎe u moju kuću ja ću ti to dati, tako da se ne vratiš odavde

praznih ruku.”

Mladić učini što mu je Ahmed rekao. Kad je dan osvanuo, jedan bogataš donese stodinara, kao poklon Ahmedu. Ahmed je pruţi mladiću, te reče, ”Uzmi ovo kao nagraduza tvoj namaz.” Mladić se sav zatrese i zaplaka, te reče, ”Ja sam pogriješio put. Sluţiosam svog Gospodara samo jednu noć pa me je On ovoliko nagradio.” Pokajavši se,mladić odbi novac, te postade Ahmedov odani učenik.

ŠEJH MUHJIDDIN IBN ÀRABI


Šejh Ibn Àrabi se rodio u Španiji 560-te poslije Hidţre. Kad mu je bilo 38 godinauputi se na Istok. On je napisao mnoga djela vjerskog karaktera. Za jedno od njih je

rekao, ”Da nisam napisao Futuhat (Otkrovenja) bio bih spaljen duhovnom vatrom.”TakoĎe je rekao da mu je svaka riječ tog djela bila diktirana natprirodnim putem.

Svaki dan neki čovjek bi ga deset puta napadao i maltretirao. Kad je taj čovjek umroIbn Àrabi je klanjao njegovu Dţenazu, te sjeo kraj Ka‟be odbijajući da jede ili pijesve do noći. Kad su ga upitali za razlog on je rekao:

“ Zakleo sam se da neću ni jesti ni piti sve dok mu Allah ne oprosti. Morao sam proučiti za njega 70,000 puta " LA ILAHE ILLALLAH ", i tek tada mu je Allah

oprostio."

Kaţe se u najpopularnijoj legendi da je jednom Ibn Àrabi rekao skupu hodţa, ”Vaš bog je ispod mojih stopala!” Čuvši to ljudi su skočili na njega. Kako se prenosi, to je bio razlog njegove pogibije. Istinitost i mudrost njegovih riječi se pokazala poslijenekoliko godina kada je tlo ispod tog mjesta bilo prekopano. Naime, tačno ispodmjesta gdje je on tada stojao našli su velike količine zlata. On je ustvari htio reći

ljudima da oni robuju zlatu (parama), te im je zbog tog robovanja zlato postalo prečeod Allaha i Njegovih odredbi. Ako ljudi krše Allahove odredbe radi para i dunjaluka,

onda oni te stvari predpostavljaju Allahu, što u biti predstavlja indirektan širk (oboţavanje nekog drugog uz Allaha). A danas je ljudima sve preče od Allahovih odredbi. Koliko samo ljudi ne obavlja prvu duţnost (namaz), radi trke za parama i

dunjalukom. Sve ovo je pouka za ljude koji imaju razum. A Allah je Neovisan i

Visoko od onoga što mu oni pridruţuju.



IMAMI RABBANI AHMED SIRHINDI


Imam Rabbani je potomak Omera ibn Hattaba (radiallahu `anhu), roĎen 971g. po

Hidţri u gradu Sirhind, Indija. Od malih nogu je pokazivao plemeniti karakter inatprosječnu inteligenciju. Šejh Ahmed (rahmetullahi ̀ alejh) je roĎen na Indijskom potkontinentu u vrijeme kada je Islam skoro potpuno nestao u praksi običnog naroda.

I ono malo ljudi koji su praktikovali Islam su bili zbunjeni i upleteni u raznorazne

bezvrijedne vjerske novotarije. Nije slučajno da ga je Allah poslao u takvu sredinu i utom historijskom razdoblju. Njegova misija je bila slična misiji Poslanika, koji su

uvijek dolazili ljudima na ivici totalne duhovne propasti. Indijom je tada vlada KraljEkber, poznat po svojoj okrutnosti i podleţnosti Hinduističkoj kulturi. On je ukinuomnoge Islamske odredbe i ubacio neislamske obrede time stvarajući svoju sopstvenu

religiju. Ko god se usudio da mu se suprotstavi bio je javno pogubljen za opomenu

drugima. Kada je odrastao Imam Rabbani je upoznao Šejh Baqibillah, koji je podučavao Naqšibendi Tariqah u Delhiju. Šejh Baqibillah je odmah prepoznaoogroman kapacitet u mladom učenjaku iz Sirhinda, te je traţio od njega da ostaneneko vrijeme sa njim u Delhiju. Imam Rabbani je pristao, te je za kratko vrijeme

dostigao takve duhovne visine da je sam Šejh Baqibillah rekao svojim učenicima,"Idite Šejh Ahmedu, jer meni ne priliči da imam učenike dok je on ţiv." I zaista, ŠejhAhmed je bio naspram drugih Šejhova kao što je sunce naspram zvijezda. Njegovamisija je bila da obnovi Islam i predstavi Tesavvuf u okviru striktnog Šeriata. Naime,Tesavvuf je kao duša Islama, te ako je u zdravom i jakom stanju, onda će i Islam biti

jak i obratno. Tokom stoljeća mješanja Muslimana sa nemuslimanima, oštrarazgraničenja postepeno nestaju, što opet prouzrokuje napuštanje Islamskih praksi ukorist neislamskih i paganskih običaja. Ljudi su skloni ţivotu krda, te ako njihovi predvodnici poĎu krivim putem oni ih prate ne misleći svojim glavama o mogućim posljedicama. Jednom kad se odreĎeni običaj uvrijeţi u narod, teško ga je iskorjeniti.Osoba koja se usudi da ustane protiv loših i Šeriatom nedozvoljenih običaja, je sličnaAllahovom Poslaniku. Najvjerovatnije je, da će se svi okrenuti protiv nje, te jeneophodno da bude čvrsta i nepokolebljiva. Imam Rabbani je bio takva osoba i jošmnogo bolja. On je, uprkos totalne korupcije meĎu vladajućim i vjerskim krugovima,doveo do nezapamćene obnove Islama, te je poznat kao el~Mudţeddid Elfi Sani

(Obnovitelj Prvog Milenijuma). Njegov glavni doprinos je bio u čiščenju Tesavvufaod stranih i loših novotarija, kao i od pogrešnih razumjevanja ekstatičnih vizija, koje

su vaţan dio duhovnog reformisanja i uzdignuća. Zbog njegove misije, on je često biou raskoraku sa vlastima kao i neprosvjetljenom ulemom i nepečenim sufijima. Njegovo razumjevanje i duhovnost je bila daleko veća od dotadašnjih normi, te mu jezbog toga čak bio negiran evlijaluk i Fena od onih koji nisu voljeli njegovu striktnudosljednost fikhu i akidi Imama Ehli Sunneh. Ipak, Allahovom voljom se na kraju



pokazalo da mu tada nije bilo ravna u duhovnom iskustvu i spoznaji apsolutne Istine.

Njegov pokret obnove je bljesnuo cijelim Islamskim svijetom, reformišući milioneMuslimana. Islamski ummet mu se ne moţe nikad oduţiti za njegov doprinos širenjuistinskog Islamskog duha. Neka ga Allah Milostivi nagradi u ime svih Muslimana.Amin!

Relevantni materijal o delikatnim doktrinama: 'Šeri'ah i Sufizam'

Epilog:

Poslije svega ovoga preporučujem vam od Allaha istinu i strpljivost. Istina je saučenjacima koji posjeduju autoritet u potpunom Šeri'atu, formalnom i duhovnom, a strpljivost je neophodna da se ta istina spozna kroz izučavanje i praktikovanje

naučenog. A sve to opet s jednim ciljem, a to je iskrenost (ihlas), o kojoj ovisi spaskako na ovom tako i na vječnom svijetu. Znanje ('ilm) dolazi prvo pa onda praktikovanje ('amal) pa na kraju se u srce slegne iskrenost (ihlas). Ova tri faktora

predstavljaju Islamski Šeri'at a onaj ko to obuhvati svojim životom zaslužuje tituluistinskog insana i Muslimana (el~Insan el~Kamil). Nadam se da je ovo dovoljno

jasno i jednostavno, pa neka se onda utrkuju bogobojazni ka Allahovom

zadovoljstvu.

Ebu Irfan el~Bosnevi

19 Zul Kaddah 1418 h.

http://mektubat.htm/



sufizam tj tesavvuf

Documents