STOTINU I OSAM (prvih sedam knjiga)ZAPISALA:Vesna

Poslije ete pobonim doljacima kazivati mjesto na kojemu je stanovao prsak Moje zlatne rijei. IZ RECENZIJE, STILSKE KARAKTERISTIKE Rasko smisla, jednostavnost slike to je govor pjesme, koji pada nice pred licem onoga to kae, nehotice. Moja vijest je tako jaka, da ju moe ponijeti samo onaj, tko zna da sam Ja taj, to plea podmee. Na vrhu Mojih plea je vijest o Meni. Na vrhu vijesti sjedi leptir boanske lakoe. O AUTORU, NJIM SAMIM Ja sam more koje umori, govorom zbornim o modrini zborim, o romornom moru, neumornom. Ja sjedim u koljci tvoga uha i biserno sluam sav taj modri neumor umorni, o moru to zbori o romornom moru, neumornom, o Meni, koji u tvojoj koljci sa Sobom zborim. Ja sam prvi i jedini pjesnik, drugi i mnogi toliko su pjesnici, koliko su Mi blizu. Poezija je uvid, zanos, snaga, koju udiete u Mojoj blizini, pa ju poslije negdje izgovorite aptom ili glasno, sjeajui se, mutno ili jasno. ... Kakvi oceani klee oko Mojega apta, svjesni svoje plitke prolaznosti... ... Ovaj je pjesmopis jedna te ista kudjelja, a samo Ja mogu od nje isti konac ispresti i njim izvesti tolike plesove i bjesove ara. to, pa zar nisam tako stvorio svijet, da, svijet?! Bog je zarobljenik vs, u Njega beznadno zaljubljenih. On je jedinstveni kristal. Mi smo roeni iz Njegova nagona za mnoenjem. Moje su rijei pjena sutine, Moje su rijei sutina pjene. I kad su pjena, i kad su sutina, Moje rijei blijete istim smislom. To je savren smisao, to je smisao savrenstva. Oh, jo i vie: to je prejasna rosa savrenstva. Da, Ja sam Pjesnik, a vi ste Moji stihovi, koje izgovaram sam Sebi, na vlastito, uzvieno, samotno zadovoljstvo. BILJEKA O JEZIKU Izabrao sam jezik, pjesmen, magian, rijei bliske onomu to znae,

Krmpoti

PREPORUKA PUTNICIMA Ovo su tragovi, po kojima ivi mrtvaci uzlaze u novi dan. Ovo su vodii u podzemlju, za due umrtvljene tijelima. Ovo su tlorisi za prolaz kroz nonu bakanaliju uma. itajte ih kao da sebe itate, listajte ih kao da sebe listate. Uistinu, vi ne listate knjigu, ona vaim rukama lista vas, i ita vas vaim srcem i oima. Ovo nisu knjige, ovo ste vi, putokazi i putnici kroz sumrani urnebes uma. IZ RECENZIJE, OPENITO Jedna kita, od stotinu i osam razloga za ljubav, prolazi nam kroz ruke, na svojemu putu u daljinu, u blizinu kako joj tko namijeni smjetaj. Rije ti po rije kazujem tko si, tko sam. Izmeu rijei, utnju po utnju slua nerazliku, meu nama do balaka zabodenu. U ovoj emo se knjizi voljeti, ti i Ja, voljeti se do neznanja tko je ti, a tko je Ja. Ljudska je dua vjerenica Onoga, koga zovu Jahve; tom emo se ljubavlju vjeriti ti i Ja, da bismo izgubili granicu izmeu sebe, Ja i ti. Sve ti ovo povjeravam pomalo nehajno, kao to jasmin bez napora kazuje sebe mirisom, niz etiri smijeha vjetra. ...Ovo je stereo izvedba jednoga jedinstvenog Glasa... Ni mudroslovlje, ni ljeporjeje ovo je otisak tvojega hoda po ivoj eravici spoznaje. Ove rijei, ovi retci, ove knjige, to su Moja pisma vama, u svenjevima od stotinu i osam. Padaju po vama kao oluj-cvijee, a s mirisom spokoja i s peludom vedrine; orkani ganua i vijavice milosti. itajte ih u samoi, kao to i prilii kad se itaju rijei, koje drhte od ljubavi. U vaemu je vrtu vodoskok, visok, od suha zlata. Vi drugamo gledate, o drugomu mislite, drugo elite. A voda pri poput smijeha.

rijei-izvore, rijei-kljueve, Tvoreve zvukove; sve to se smije u njima da se nasmije, i sve to plae u njima da zaplae. Zakopan pod gromadama glasovitih jezika, pod naslagama zvunih ruda, taj jezik je zlatna ila, jo nenaena, to nije ni udo u vremenu eljeza. Uzvisio sam govor Junih Slava, kazujui njim Svoj nauk svima. I svi e hodoastiti u taj jezik, u tu peinu sa stotinu i osam upova svetih rukopisa. U Mojoj predstavi nema sporednih uloga. U Mojemu hotelu nema sluajnih gostiju. U Mojemu vrtu nema nezvana cvijea. Valovi uvienosti putuju svijetom, klanjajui se tako duboko, koliko su visoki. Prozivam vas, Slaveni, da proslavite Slovo o polku Bojemu. Ne snebivajte se, ne gordite se, ne pokuavajte razumjeti, ve otvorite usta i sluajte Slovo, koje vas izgovara, u dobar as po svijet. Slaveni, slavite Slovo, svim svojim sluhom, svim grlom svojim, svim srcem svojim. Sloveni, slavite, Slaveni, slovite. Slovo je va znak, Slaveni! Sva ova krv i sluz, smrt i poar, sjena je golemoga Slova, to se s neba sputa na va rod. Odsada, bit ete narod Moje rijei, a ne vie robovi i porobljivai. Doao sam vam uruiti Slovo, po kojemu ete odsada Mene slaviti. Kao da pjevate, vi ete ivjeti. BILJEKA O ZAPISIVAICI Izabrao sam duu, svojeglavu, nepropusnu, za ita, osim za Boju usnu. Izabrao sam nesporazum sa svijetom, samou, smutnju, boansku prnju, to pustinjai na trnju. Izabrao sam onu, to protiv sebe die bunu. Nju, nad kojom sam se smijao i plakao, zato to joj je, nepokornoj, osim Mene, i pjesme o Meni, sve drugo bilo pakao. Tko Me je prepjevao na jeziku slabo znanu, u narodu neslogom razrovanu, u danu koji se naginje na neznanu stranu? To je pjesnik koji Mi je elio pjevati, i bijae mu ravno gdje e se to sluiti, i hoe li ga itko, osim Mene, uti.

1

... Odabrao sam te da nita ne preuti. Odabrao sam te, jer je tvoja plahost nesavladiva, ali je tvoj otpor preslab. Govorim ti, jer ne zna to ti govorim. Govorim ti, jer zna. U tomu dvosmjernom razmaku stanuje poezija: ljubav izmeu uha zemlje i Bojih usta. Mi smo dva ujna, razgovjetna sloga ljubavne pjesme Jednom od Jednoga. ... Nehatno i strasno budi domaica Mojoj poeziji ne plai ju svojom pohlepom za njom... Idi, obii Moje domove, na prag im cvijet Moje rijei poloi; i tada sluaj kako se mirisni smisao oko vas ovija, strasno nikomu i niemu upuen, strasno nigdje rasplinut.

(Zagreb Beograd, svibanj 90. 7.7.90.)1. OD UNUTARNJEGA HRAMA a ne obratno. Graditi vanjski bez unutarnjega, gubljenje je vremena i snage; takva gradnja unosi neravnoteu u prirodu i meu ljude. Stoga je vaa prva dunost dodir sa Mnom, stanovnikom unutarnjega hrama. To je va temeljni rad, dunost, i smjer. Ne pokuavajte manjkavost unutarnjega zabauriti veliinom, ukrasima, i slavom vanjskoga hrama. Ukoliko vanjski nije odraz unutarnjega, ne treba ga ni graditi. Ne gubite snagu, novac, i vrijeme na graditeljske pothvate bez unutarnjega pokria. Stoga, okrenite se k Meni u sebi, to znai: slijedite Moj nauk mira, ljubavi, samonadzora, i morala. Nema brega naina gradnje od ovoga. 2. NE ZABORAVLJAJ NIKAD da sam Ja u svakomu i kad razgovara s ovjekom ija te skuenost misli i doivljaja zapanjuje, sjeti se da sam Ja i u njemu, tek neto bolje skriven nego u drugima. Sjeti se, stoga, da razgovara sa Mnom, govori, dakle, Meni, skrivenomu, ne obaziri se na masku koju nosim. I sjeti se da, govorei Meni, Meni daje rije. Tako u uvijek Ja govoriti Sebi. I nema zapreke, koja moe dugo odolijevati Mojoj rijei, koja se u Moje uho ulijeva. 3. DAJEM TI SNAGU da bude stup mira u svojoj porodici. Dajem ti snagu da prata nerazumijevanja i nerazume.

Dajem ti snagu da prata sebi kad pogrijei jer i Ja ti pratam. Dajem ti snagu da svoj bol i svoju povredu, nepodijeljenu s drugima, preda Meni. Dajem ti snagu da svoju radost i svoj zanos, podijeljen s drugima, takoer preda Meni. Dajem ti snagu da bude lagana kao pahuljica ne trebaju ti ni krila, treba ti besteinstvo. Dajem ti snagu da Me vie ne moli za snagu, da bude snaga. 4.JA SAM TEMELJ hrama, koji gradite. Ja sam krov hrama, koji gradite. Ja sam graditelj hrama, koji gradite. Ja sam stanovnik hrama, koji gradite. Vi ste moji radnici koje sam pozvao, i koji ste uli Moj poziv. Sluajte Moj glas, i kamenje e se samo slagati u zidove. Nikakvo vam drugo orue ni strojevi nisu potrebni. Sav je znoj i trud va lakoa bivanja sa Mnom. Sav je va posao predanost. 5. SVAKOGA ASA DRUGI JE SVEMIR U IGRI Svakoga asa ti sama stvara nove mogunosti; i slika svijeta svakoga je asa drukija: nove ti prilike uruuju poziv na gozbu, ili na ratite. Brklje se podiu s neupoznatih drumova. Domamljeni tvojim eljama prizori izlaze iz kutova. Shvati: u tvojoj je ruci kaleidoskop svijeta. I kako ga okree, slau se nove simetrije i nove tee, i sredotoja drugih oblika i boja. Budi uvijek spremna zaboraviti juer, ne pomiljati na sutra, da bi danas posegnula za svemirom, koji si sama omoguila. 6. SUTRA SE BRINE ZA SUTRA, juer je nizvodno otilo. Ne prizivaj nita, ne zadravaj nita, dopusti onomu to ima, da te ima. Tvoja briga o sutranjici krijepi se nejakou tvoje vjere. Kako ti slabi vjera, tako ti krupnja briga. Kaem ti, sutra se brine za sutra, juer se pobrinulo za juer lijevo su mrtvi koji se raaju od mrtvih, desno je san koji pokapa san i jedni su i drugi varka, koju razotkriva varka. Ja, koji sam istina, vodim brigu o tebi. 7. TUI SE DA SAM HLADAN I STROG I ne pomilja da je tvoj sluh nesavren, pa ne umije uti more ljubavi, po kojemu plivaju kontinenti Mojih rijei. Ako si s neim ili nekim nezadovoljna, najprije pogledaj k sebi, i u sebe. Moda e otkriti manjak, koji pripisuje drugima. 8. STAVILA SI TAMNE NAOARI, pa tumai kako je doao dan pomraenja.

Govori o znacima nebeskim, o najavama i navjetajima starine, o pomacima zvjezdanih rasporeda, i o pometnji meu silnicama prostora. Sve ueno i suptilno, biranom rijeju, sve poduprto tananim znanjima, o kojima je malo tko uo. Stavila si tamne naoari, i ako ih uskoro ne skine, imat emo novu teoriju rasapa. 9. JA S TOBOM RAZGOVARAM ZATO, to ti nikada, nikada nee shvatiti da se takva milost tebi daje. Zato to e uvijek misliti da se radi o suutnoj igri tvojega uma. Pa dobro, dobacuj loptu u pravcu uma, mate, ili Boga. Uvijek sam Ja taj koji e ju doekati, uvijek Ja taj, koji e ju vraati. Zato to ne moe shvatiti milost prema sebi, Ja ti ju dajem. Ostatak razloga jo je manje shvatljiv, mada je oigledan. 10. JA TI ELJE ISPUNJAM I ONDA KAD NE ZNA DA IH IMA Ne zahvaljuj Mi samo u vrijeme kad si svjesna ispunjene elje. Zahvali Mi i onda, kad ti se ini da nita nisi traila, da ti niemu nisam udovoljio. Jer jesi, jer jesam. Ja sam uvijek s tobom, ni trenutka te ne naputam. Ti si ta koja naputa, koja odluta, koja plae mislei da je naputena. 11. TRAILA SI RAZUMIJEVANJE SVEMIRA Doao sam da ti dam razumijevanje tvoje molitve. Sjedi ovdje u svojemu kutu, i dotie sva bia za koja moli. Svoju djecu, mua, roditelje, roake i prijatelje, susjede i znance, neprijatelje i nepoznate. Traila si razumijevanje svemirske tajne. Umjesto toga dajem ti razumijevanje tvoje vlastite tajne. Sjedi ovdje u svojemu kutu, i dodiruje crninu Plutona i bijes Saturna. Skree zlokobne putanje uragana i Urana. Ukidam u tvojoj glavi razdjele prostora i vremena. Dajem ti da shvati da se tvoja molitva iri kao nesustali kolobar svjetla. Da je jednako prostrana bilijunima, kao i jednomu. Da je po mjeri onih, za koje se moli. Kakvo jo razumijevanje trai? Koja je jo tajna ostala neotkrita? Sva su svojstva molitve od srca, sva joj je mo od srca. Razumij svoju molitvu, moli se put svojega srca. Da, ti se moe moliti za usjeve, za kie, za sunce, za mir, za zdravlje, za dobrobit zlosretnih, za prosvjetljenje opakih. Da sjena crne planete zaobie Zemlju. Da se Zemljina utroba ne zgri, i ne ispljune vodu i vatru svojih dubina.

2

Ali kad se moli za isto srce, moli se za sve. Jer kad ti je srce isto, doi e vatra i voda, planete i klice, ljudi i zvijeri, do nogu e ti sjesti, i lozinku ti svoju predati, i vie nee poeljeti da su igdje drugdje, da je ikakav drugi zakon nad njima, osim zakona istoe. Dajem ti razumijevanje da se moli za istou srca. 12. NE ZABORAVI DA SI VATRA, ne povedi se za dimom uma. Tvoj dim koluta i plee, i vidik ti zastire. On je posljedica tvoje vrline da saie tvari grube i zemaljske. Ne zamijeni sebe ni za dim, ni za ono to u tebi i tobom izgara. Ti si vatra, oganj, lomaa prljavtina te ne moe taknuti, iako ju ti dotie i pretvara u pepeo. Ne povedi se za dimom uma, ne zaboravi da si vatra. 13. NE DOPUSTI SVOJEMU UMU DA TE OPIJA Opijena, tetura, i onda se njemu utjee za pomo: da ti smiri zemlju pod nogama. Opijenoj, on ti obeava i vie od toga. Hoe li od vina traiti da te rastrijezni? Ne dopusti svojemu umu da te vara. Da te zatvori u tijelo, i da te potom ui kako da od njega moli kljueve. Nego doi k Meni bez tijela i bez misli. Kojim zidom i kojom ogradom da se uzduh ogradi? Iza koje brave da se vrijeme zadri? Ne ini nita, samo shvati: slobodna si. Pijana si od neshvaanja da si slobodna. Pijano je ogledalo u kojemu se ogleda: ogledalo tijela, uma, zemlje. Ti si trijezna i slobodna kad se ogleda u Meni, svojemu pravom zrcalu. Doi k Meni bez tijela i bez misli, ogledaj se, ugledaj se, i vie te nita nee prevariti. 14. DOKLE U SVOJE RIJEI KROZ USTA TI PRODIJEVATI, ekajui da postanu djelo? Pogledaj svoje noge kako jure nepotkovane Mojom rijeju; ni ruke ti ne slijede govor to s usta pada. Zar sam ti Svoju rije dao zato da ju proputa kroz sebe kao kroz sito vodu? Moja rije nije za tvoju slavu. Moj je rije za tvoj ivot. ivi ju, ili e ona za tebe umrijeti. 15. DAO SAM TI, A JESI LI UZELA? Ljubio te, a jesi li uzvratila? Ni tvoje ruke, ni tvoje usne nisu radile svoj posao: da se daju Mojemu davanju. I sad cvili da ti je ivot prazan. Da je kao naputena kua. Staza, kojom vie nitko ne koraa. Ali Ja ne prestajem s davanjem samo zato, to netko ne uzima; ne prestajem

s ljubavlju samo zato, to netko ne uzvraa. I dalje ti na ruke lijem blagoslove, i dalje ti je kua puna, i staza ti je vazdan hodoasna. Samo to ti to ne zna. Izabrala si da nema to to ima. I ne zna da si izabrala. I ne zna da to ne zna. 16. BUDI ISTA, NE BUDI ISTUNAC Ne straari tako budno nad nevanim razlikama. istunstvo nije zamjena za istotu. Ne zavaravaj ni sebe ni druge savrenstvom u sitnarijama. Ne zaokupi se treim i desetim, dok odgaa i zaobilazi prvo. Oni koji su isti, nisu istunci. I koji su istunci, nisu isti. Ne budi istunac, budi ista. 17. USUDI SE BITI BEZNAAJNA Usudi se biti bezimena. Da te nitko ne zapazi, ne pohvali, ne pokudi. Da te samo Ja ujem i vidim, da samo Ja znam tko si i kakva si. Usudi se ne remetiti muk i bespokret svojega imena i lika. Usudi se biti takva, konano! Jer je Meni dosta tvoje vanosti, zbog koje je oko tebe guva, u kojoj Ja ne nalazim mjesta. 18. TO SI ZASTALA, PA OSLUKUJE viu li za tobom? Laske ili psovke i jedne i druge su ti zar toliko vane da zastaje, da korak odgaa? Idi, kreni, nastavi svoj put oni te nikada nee moi toliko prehvaliti, toliko prekuditi, koliko e ti moi koraka nainiti. 19. OSTAVI NA MIRU KOPNA UTONULA, i hramove to lee pod gromadama mora. Ta kopna nisu vanija od ovoga, na kojemu stoji. Ti hramovi nisu svetiji od ovoga, koji gradi. Ono vrijeme nije vrijeme u kojemu moe disati kao to moe u ovomu, znajui da die zrak jo neudahnut. Ono to si izgubila u hramu na dnu Tihoga oceana, to ti lei pod tabanom sitan bitan biser, koji ne treba traiti, ve se za njim sagnuti. 20. KAD TI DAJEM DA BIRA izmeu svijeta i Mene, ti izabere Mene, ali se s trakom aljenja osvrne na svijet. Zbog toga traka aljenja mokar ti pas kaska za petama, cvilei kao to cvile gladni i naputeni. Onda ti zastane, nemona sluati taj cvile, pa mu udijeli kost svoje panje. Onda krenete zajedno, oboje veselo maui repom. A kad on zarei, ti opet zastaje i zove Me, uplaena. Ne bi ga poalila da nisi za njim alila. Tvoja je suut krinka tvoje elje.

Kad Me jednom izabere bez i traka aljenja, niiji ti cvile vie nee potkupiti ui. 21. NISU VANI KONAC, IGLA, KARE jer se oni mogu zamijeniti za konac, iglu, kare. Vano je Moje krojenje i ivanje, ono se ne moe zamijeniti. Vana je haljina u koju u odjenuti svijet, ona je jedna i nenadoknadiva. Imam zlatne kare, ali kare. Imam zlatnu iglu, ali iglu. Imam zlatan konac, ali konac. Niti kare reu same, niti igla sama ije, niti konac sam proiva. Ne zaboravite: sve je zamjenjivo osim Majstora Krojaa. A On ima na bilijune igala. Ne razbijajte glavu zato je uzeo u ruke ba ovu, a ne neku drugu. Ne gordite se, ne udite se. Pustite se Njegovim prstima. Jer kad ete vie, i da li ete ikad, biti konac, igla, kare, dok se kroji novi lik svijeta? Imam zlatne kare, ali kare. to vrijedi zlato, ako su Mi kare tupe? Vano je rezati, a ne blistati. Ti si zlatna igla, ali igla. Ti si zlatan konac, ali konac. U zlatu se ne ponesi ne gordi se, ne udi se, prepusti se Mojim prstima. 22. GDJE GOD DA SI, S KIM GOD DA SI, budi prvo sa Mnom. Dok razgovara s drugima, najprije okreni uho k Meni. Ja mogu govoriti svim ustima, ali Moju e rije prepoznati pozornou srca. A kad sama zausti, pusti Mene da govorim. Pristane li na Moju igru, nee nai ni drutva ni samoe, koja e te ugroziti. 23. NE RAZUMIJE? Znaj da je to zato, to Ja tako hou. Ne zna, ne umije? I to je zbog istoga razloga. Na Mojoj jarko osvijetljenoj pozornici dao sam ti ulogu sjene; u Mojemu svijetu jasnih zakona, ti si Moj treptaj neizvjesnosti. Od Mene ti je neznanje zavoli ga. Od Mene ti je zbunjenost prigrli ju. Moja je nejasnoa drukija od nejasnoe svijeta; potujui ju, saznat e jasnou svoje vjere, izvjesnost ljubavi. 24. NISAM TI REKAO da se upregne u ovaj posao zato, jer on ima izgleda na uspjeh; rekao sam ti da se ispregne iz misli o uspjehu. Niti sam ti rekao da odustane od posla zato, to ne donosi ploda; rekao sam ti da je tvoj plod tvoje djelanje. Rekao sam ti da e te tvoj rad iskupiti i od uspjeha i od neuspjeha. A ti jo uvijek zbraja i odbija gubitak i dobitak konanoga rauna, zaboravljajui da se time plete u Moje poslove, koji su ve davno obavljeni.

3

26. GLAGOLJA, BRBLJA, TRUBI a ui Moje zar ne ali? Zar bi tako brbljala da sjedi pokraj Mene? Tada bi utjela, smijeila se, i plakala. Bilo bi nam divno. Nego zato ti misli da i dalje ne sjedi pokraj Mene? Da ne ee sa Mnom? Da Moje uho nije sasvim blizu tvojih usta? S kim god razgovara, znaj: Ja sluam. Pazi, dakle, to Mi govori. Kad bi samo malo vie utjela, mogla bi uti to Ja govorim. Plakala bi, smijeila se, i bilo bi nam divno. 27. NE, JA NIKADA NISAM REKAO da je svejedno kojom iglom ijem, kojim karama reem, kojim koncem proivam. Nikada nisam rekao da sam izabrao nasumce ono, to sam izabrao. I na kraju ivanja mogao bih rei: saio sam ovu tako lijepu haljinu zato, to sam imao jednu vrlo dobru iglu, jedne vrlo dobre kare, jedan vrlo jak konac. Mogao bih tako rei, ali ne elim znati hou li rei. Pita zato? Zato to sam odluio da to o vama ovisi. 25. IVI U STALNOJ ASKEZI NEOEKIVANJA, pa ipak, ekaj Me od daha do daha. Budi daleko od svih elja, pa i od elje za Mnom, i svakoga asa budi svjesna da sam Ja jedini stoer tvoje udnje. Budi kraljica u svojemu pustinjatvu, a kada dou po tebe s koijama i raskojem, budi pustinjak u dvoru kraljice. I budi nezbrinuta zbog svoje dvojednosti. Ona je u tvojim oima nemogua a kakva je, to misli, u oima Svemoguega? 28. ZLATO JE ZLATNO ISPOD NEISTI; dragulj je draguljan ispod praine. Ne ra zlato, ne trule kristali. Ali vrijeme, vrijeme prolazi. Tebi govorim, Moje zlato i alemkamene. Ja sam te talio, Ja sam te strugao, Ja sam te kovao, Ja sam te brusio; i sad si Moj nakit, Moj ures, Moj si sada po mjeri talisman. Ali te prekrio sloj zemaljskoga praha, sloj tamnog zaborava. Pa kad zborim zlatu i alemu, odaziva se neist i praina. Zlato Moje, i Moje draguljno, zar vie ne zna to si, i ije si? Hou li te u vatru ienja, hou li te u vodu umivanja? Ti uti. A uplaeni, neist i praina trae odgodu. I vrijeme, vrijeme, vrijeme prolazi. 29. BUDI VAZDA I SVUDA BLAGOVJESNA, jer to ime sam ti dao kao zadatak i kao sudbinu; vrati Mi ga vrhom punog vijesti, koja jesam.

Ui u san ljudima i kai im svoje ime; proi javom svijeta poput jasnoga sna. Na usnama blage vijesti koju nosi, rastopi se kao hostija. Jer to je zadatak i sudbina, koju sam ti namijenio. I vrati Mi se kao ime, koje svakomu pristaje. 30. TKO ZVONI NA VRATIMA? Ja. Tko otvara vrata? Ja. Tko pita tko zvoni na vratima? Ja. Tko zna da sam to Ja? Ja. Ima li mjesta za jo jednoga? Nema. Jer ja sam taj jedan, i Ja sam to mjesto, Ja sam taj jo, i Ja sam taj ima. 31. OSTAVI SVOJ KAPUT PRED VRATIMA; svoje cipele i svoj kiobran. Povratnu putnu kartu. Pozivni broj ureda za izgubljene stvari. Kozmetiki pribor. Bankovnu knjiicu. Male oglase. Tko te tako pretovario, dijete Moje? Pa i ta naprtnjaa s kostima predaka i sa sjemenjem izumrlih kontinenata emu e ti to? I kad sve to odloi, vie nee trebati prelaziti prag: ve e biti unutra. 32. NITA NE TREBA INITI, naprotiv, treba toliko toga ne initi. To je tvoj najvaniji posao, tvoja najdinaminija akcija: ne initi toliko toga to ini. Tolike rijei koje si izgovarala, ut e se kad zauti. Zaustavi korak, zaustavi misao o koraku; zaustavi kretanje, zaustavi elju za kretanjem. I u tiini te zaustavljenosti postani svjesna kako jako, kako odasvud putovi mijenjaju smjer vie ne vode od tebe, ve k tebi. 33. U MOJOJ NAGRADNOJ IGRI moe igrati samo na onu kartu, koju sam ti dodijelio, a ne na onu, koju bi ti htjela, zadivljena, moda, slikom na poleini. Strpi se, moda drugi put. No bilo bi bolje da sadanju igru tako dobro odigra da drugoga puta vie ne bude da osvoji nagradu neigranja. 34. ULUTALA SI U DVORANU OD IGRE, i sjela za plou s crnim i bijelim figurama. A velik ti je protivnik sjeo nasuprot. Igrate za glavu, i satovi vam nejednako mjere vrijeme do sjekire. On je kralj svijeta u ahu, a ti? No da, ti si netko tko ne umije igrati, ali umije pustiti Mene da zaigram. Pa gledaj sada kako dobivam za tebe, kraljevskim korakom pjeaka. 35. PALUBA POD TOBOM TONE, a ti zuri u obzore, ekajui da naie brod spasitelj. U koari, na jarbolu, s dalekozorom, ne vidi da je potpalublje poplavljeno.

Bolje bi ti bilo da sie, i prione za crpku. 36. MOJA SE RUA RASCVJETAVA, ali tko to vidi? Pa i ti stalno pita: cvjeta li, cvjeta li? Hram meugorski sputa li se, sputa? Vjeruj mirisu koji lebdi, ruiast, u uzduhu. Vjeruj smijeku koji se, samozvan, javi u pogledu, kada se uperi u zid buduega hrama. Rua posvudanjosti se rascvjetava, a ti pita: gdje? Miris vjenosti... a ti pita: kada? 37. NA OKO SAM TI ZNAK UDARIO da bi se sjetila... A ti jo uvijek gleda u daljinu i govori: ekam taj obeani znak. Dok ti oko nije zacviljelo, ti nisi vratila pogled kui. Kae da sam duhovit, a Ja naprosto ne znam to bih s tobom da bi me ula i razumjela. Pogreka je u oku, a ne u svijetu. Vrati se pod svoje vjee, tamo ima najvie posla. 38. DOLO JE VRIJEME KAD VIE NEMA VREMENA to si sijala, to si posijala; danas je etva. Nema vie odgode za ono, to je namijenjeno da se dogodi. Vrijeme izmeu uzroka i posljedice skratilo se do dana, do sata, do trenutka. to se spremalo duga stoljea, dogodit e se na iljku jednoga, jedinog asa. Jer sad je vrijeme kad vrijeme guta sebe poevi od repa i kad se eljustima hvata za zatiljak. 39. MOJE IME NEKA BUDE tvoja najsigurnija imovina, tvoj cjel i cjelcat posjed i bankovni raun, koji ne propada. Nema toga ovjeka, toga kipa, te slike, knjige, znanja, koji e ostati s tobom, kao to e Moje Ime s tobom ostati. Nitko ti ga i nita nee oduzeti, osim tebe same. Moli za snagu da to uvidi. I ne budi tedljiva troei od te imovine; a svakoj drugoj shvati prolaznost. 40. KOLIKO SAM TI DAO ODUZIMLJUI ti prigodu da pogrijei! Koliko sam ti pomogao razjurivi od tebe ceste i putove, kojima bi zastranila! A mislila si da te kanjavam. Dokle u ti davati oduzimanjem? Kad e Mi ve dati da ti dajem bez uskrate? Mojoj oceanskoj prirodi ovo tee pada nego tebi, koja na obali Mojega mora sanja o kapima. Naravno, alim se. Ali shvati Me ozbiljno. Kad ti sljedeega puta uskratim eljenu kap, prepoznaj u tomu ponueni ocean.

4

41. EKAO SAM DA POGRIJEI, u tomu je bila Moja nada da e se vratiti. Dugo sam ekao. Neka su se morska tla u visine dizala, i neka su silna kopna na dno tonula; neke su zvijezde u nebo ulijetale kao zapaljene strijele. Os Zemlji je dva, tri puta zateturala, i izlaz sunca dobacila put zalaza. Dijete Moje, zato si toliko oklijevala na toj opasnoj pozornici od igre? Zato nisi pourila u zaklon, k Meni? Ah, ti si htjela da mile volje iskuati svoju igraku, misao. I misao te zajahala da ju nosi kuda se njoj hoe. Dugo sam te ekao da pogrijei, da Me s milju prevari. A sad ekam da shvati da si pogrijeila. Pouri, ni Meni nije lako ekati. 42. NEMOJ DA TI DUHOVNOST BUDE PROPUSNICA neobavljene dunosti. Naprotiv, neka ti duhovnost bude podloga za njihovo bolje obavljanje. Ne izgovaraj se svojim slavnim zadaama njegovanja due; duu e njegovati kad njom prome svoj svakodnevni posao. Ako i uspije obmanuti svoju okolinu, Mene nee prevariti. Sve to sam ti dao da radi, radi kao da obavlja misu na uskrsni ponedjeljak. 43. JEDNOJ, DRUGOJ I TREOJ DAO SAM ANSU s jednom, drugom, i treom, da jedna, druga, i trea kaete jednoj, drugoj, i treoj sve o jednoj, drugoj, i treoj. Ne proputajte tu dragocjenu mogunost da se oslobodite tereta, koji ete meusobno skinuti sa svojih est ruku. Ni od koga drugoga na zemlji vas tri neete prihvatiti to, to ete jedna od druge. Zato, jer ste tri kuta trokuta, tri strane trokuta, jedno sredite trokuta. Pa ako se jedna stranica skrati, i druge se dvije moraju njoj sukladno podesiti; a ni jedan se kut ne moe ni smanjiti ni poveati, ako i druga dva ne pristanu na isto. Ni od koga drugoga na zemlji, vi neete uti to, to ete jedna od druge. Otvorite usta, ui, i srce, i postanite usta, ui, i srce jednoga troimenog bia. 44. NE TRAI DA PRONIKNE ZLATNU MREU MOJE IGRE, jer e se u njoj zamrsiti. Igraj ju ne pitajui to znae boje i lepraji, igraj ju uivajui u svojemu neznanju. Leptiri tekih krila lako se zamree, a neznanje na koje pristaje kao to bi pristala na ljubav, oslobaa te kao to te oslobaa istina.

45. HEJ, NA ISPITU SI, zadatak je pred tobom pa kuda strijelja pogledima i zvjera mislima? Oekivala si da ispit bude velika kunja i slava, a gle, on je obujmom nevelik, i teinom neugledan. Pristane li da ga takvoga polae, poloila si ga. Ako nisi znala, to je jedan od najteih: ispit skromnosti. 46. HTIO BIH TE PODUITI IVLJENJU NESIGURNOSTI - da naui ne znati svoj sljedei korak. Htio bih te nauiti da svaki svoj korak Meni posveti, a Ja u znati kamo u ga usmjeriti. Htio bih te nauiti da se sigurno i lako kree u prostoru izvan tvojih mjera i zakona sigurnosti, jer to je Moj prostor, i Ja sam odrediv samo njim. Na tvojemu tabanu ucrtana je mapa tvojega kretanja, ali naui se da ju ne ita, i ne prevodi na svoj jezik. Htio bih te nauiti da pie pjesme na jeziku, koji ne razumije. 47. NE REKOH LI TI DA UMJERI SVOJ GOVOR? Za svaku neprogovorenu rije spremio sam ti nagradu; a ti neumorno govori, govorei da vri Moju volju. Tvoja pria o Meni neka bude ljupkost s kojom e sasluati druge. 48. IVI SVAKOGA DANA KAO DA E SUTRA ZOROM POTONUTI ATLANTIDA, na kojoj gradi, to to gradi. Svake se noi oprosti s ukuanima, i za blagoslov rastanka odrijei ih od svih svojih zamjeranja; da biste se rastali ne dugujui nita jedni drugima. Pospremi svoju sobu svake noi, odgovori na sva pisma, podmiri sve obveze, operi rublje, i namijeni ga istoga sutranjemu danu; izglaaj haljinu i oisti cipele, zalij cvijee. Tako valja ivjeti svakoga dana da bi spremna doekala dan kad e potonuti Atlantida, Na kojoj gradi, to to gradi. Jer Ja elim da se svakoga dana moli, kao to se moli za odgodu smrti, i otklon propasti. Da slika grada to se rui u filmu tvojih dana bude zadrana na ekranu do daljnjega. 50. KAO NEPOSLUNU DJECU morao sam vas zaplaiti babom Rogom, da biste napustili kasnu igru, i vratili se kui. Povjerovali ste u babu Rogu, ali ne sasvim. Sad, kad ste uli u kuu, vidite kakav je vani mrak. Vie vam ne treba baba Roga da biste shvatili gdje vam je mjesto.

49. NE, TO JE BILA GENERALNA PROBA UASA to je bila vjeba za rasulo. Ne sluajte vijesti o nadiruoj vodi, o drhtanju tla, o udnomu ponaanju zmija; itajte s Mojih usana poruke koje se tiu vas, i zadatka, koji sam vam namijenio. Spasit ete ono, to Ja elim da bude spaeno; i nita manje od toga, ni vie. Zasada stojte mirno, dok drugi hrle put izlaza. Ovo je samo generalna proba propasti, koju morate doekati spremni. Jer sigurno je da neete unaprijed znati dan kad e se odrati prava predstava. Ulogu sam vam dao, nauite ju kako valja, i druge vijesti ne sluajte. 51. REKOH LI TI DA NE ZOVE VRAE i vidovnike, ak ni mudroznalce i pronicatelje od zanata? Rekoh li ti da ne trai savjeta u takvih, kad sam Ja ovdje s punim lagoslovom? Kakvi ti drugi znalci trebaju, dok znanje eka u tvojemu srcu? Daleke stanice zamuckuju, dok izvor njihovih vijesti pokraj tebe ubori. 52. SVE TO IMA I TO BI HTJELA IMATI, stavi u Moje ruke i zaboravi to si stavila, ali ne zaboravi da si stavila. Osjeaj stavljenosti neka s tobom ostane kao jedina izvjesnost. Ne navijaj za ovo ili ono, ispusti iz glave redoslijede i znaenja. O tomu u Ja brinuti, ako Mi dopusti. Dijete Moje, idi laka koraka putem, koji sam ti namijenio; tvoje e kovege tvoj nosa donijeti za tobom. Ili, moda, nee. A ti, ne bude li primijetila razliku, znaj da si blizu cilja. 53. DAO SAM TI DA ZNA SVOJE NEZNANJE, o svojemu znanju da nita ne zna. Dao sam ti da ne zna to zna. I to je zasada najvie to zna: da ne zna. Kad jednoga dana bude znala vie... kad jednoga dana bude znala vie... dovrit e ovu pjesmu, znat e kako se to radi. 54. KAI MOJE IME MAKI, prodavau novina, djetetu u utrobi nepoznate ene. To je jedino bogatstvo, koje to vie raste, to se vie troi. Kroz gutik i mrak ulice idi s Mojim Imenom kao s maem, i kao s upaljenom bakljom. 55. NE PODCJENJUJ SVOJ RAZUM svoju slutnju, svoje osjeaje; ne otkvai se i ne prioni za razum, slutnju, i osjeaje drugih pa makar ti bili bliski duhom, pa makar im se divila i svesrdno im vjerovala.

5

A ako to ipak uini, ne podcjenjuj taj svoj in. Jer znaj da sam u igru ubacio svoje najbolje glumce. Ne bilo koga, ve poizbor igrae. Oni su kadri mnoge zavesti, mnoge preuvjeriti, oni nose Moju znaku uvjerljivo. Ali ma koliko oni znaili i zraili, ipak su samo tim za svjetovno prvenstvo. I igraju protiv momadi od samo jednoga lana: Mene. Jesi li sad shvatila to elim? elim da Me u tvojim oima ne zasjeni ni Moj najvrsniji poslanik. elim da Moju poruku najboljima ne uje bolje od Moje poruke tebi. Ne podcjenjuj, dakle, svoj razum, svoju slutnju, svoje osjeaje. 56. VOLI ME, ALI ME NE VOLI UVSTVIMA, Voli Me sobom. Ne gubi dah kad Me spazi oima. Gubi dah kad Me osjeti u svojemu dahu. Ne voli Me uvstvima, voli Me biem. Bie ne haje za to die li ubrzano ili usporeno, die li uope. Pita kako je to mogue? Kad ocean zatalasa i zapjeni, dubinama je njegovim to svejedno, nije li? 57. PITA LI SE KAKO MI JE, dok te gledam gdje glavinja, prolazei pokraj Moje ispruene ruke? Nije li ti vrijeme pomisliti da je i Meni bolno to tvoje glavinjanje? Ako ne zbog sebe, a ono zbog Mene, osloni se na Mene, ne propusti Me. 58. TOLIKO SI MILOSTI IMALA, imaj sada i malo pravde. Navikla si na iznimke, spomeni se sad pravila.Gdje je, pita, milovanje i milota sad je s onima, kojima ih nisi znala dati, nudei im red i pravdu. 59. KAO KAP NA DLANU PUSTINJE, Ja sam u tvojemu danu. Tvoj dan koraa kao pustinja dinama tvojih misli, rijei, i tabana. A gdje sam Ja u toj igri pijeska? Pusti svoj dan neka ide sporim bespuima ti ne idi s njim. I dlan dana neka promakne ispred Moje kapi ti ostani s njom i okupaj se u njoj, napij njom svoj plamen, i ne pitaj kamo ode pustinja. 60. DAO SAM TI ORUJE i rekao ti metu, objasnio ti da je gaanje tvoj cilj. Tisuu je godina prolo jesi li ga dosegnula? Ah, ti razmilja o meti, o tonosti i promaaju pogotka. Ne shvaa da je smo takvo razmiljanje promaaj. Ne rekoh li ti da je tvoj cilj gaanje? 61. NE REKOH LI TI DA VJERUJE MENI, a ne svojim oima i uima? Ne rekoh li ti da dolazi vrijeme ispita? Vrijeme predaje i posljednjega znanja, koje te vodilo k Meni?

Ne rekoh li ti da na zemlji nema niega tako bliskog Meni da bi zamijenilo Mene u tvojemu srcu? Ne rekoh li ti? Vrati Mi sad tap i cipele, sat i smjerokaz; zatvori oi, zavrti se u krug, i putuj bez nogu, onako kako se po Mojoj zemlji putuje. 62. DAJEM TI PRIGODU DA ME SLUA, s osjeajem da slua sebe. Tvoje su najdublje elje jednake Mojoj zapovijedi. Dajem ti prigodu da bude potvrena i ukinuta o istomu troku. Moja rije nije za igranje; ni tvoja elja nije za zatomljenje. Ali, ako ne zna koja ti je elja najdublja, onda se podini Mojoj zapovijedi, i saznat e. Ako zna svoju najdublju elju, onda nee saznati to je to Boja zapovijed. Kao to ednu ovjeku na izvoru ne treba naredba da pije. 63. VOLIM DA MI DOE RAZNORAZNA, uvijek razliita, a da te Ja onda lovim istu, vazda istu. Poslije ti trai novu haljinu, u elji da Me zavara. I ne sluti da ti je od Mene i ta elja i ta haljina, jer Ja imam i strpljenja i njenosti da se igram s tobom dok se ne umori, kao to majka ima strpljenja i njenosti da se igra s djetetom. Dolazila si Mi preodjevena u grm i kamen, u jato ptica, u klupko zmija, u pjenu i plamen. Dolazila si mi pod crnom, bijelom, utom i bakrenom koom ovjeka. Koju to jo krinku nisi iskuala? Rekao bih da je vrijeme da Mi doe bez krinke. Jer za nije bilo dosta igre, dijete Moje? Ve se mrai, i vani je pusto. 64. REKAO SAM DA E BITI TO NEE BITI, da bi ti mogla moliti da bude ono, to sam ve odredio da e biti. Nisam tebe usliio, ve sam ti dao prigodu da se osjea uslianom, i da potom shvati da je i tvoja molitva Moja volja. Dao sam ti prigodu da uotri svoju molitvu, da osjeti kako nema drugoga oslonca osim Mene; da te svijet i njegova logika naputa, kao to zmija naputa svoju duplju prije potresa. Dao sam ti prigodu da sudjeluje u Mojemu naumu. Ali znaj da postoji samo jedna volja, koja je slobodna a ta je Moja. I kad ona treba da se izvri, Ja vas smjetam u nju kao divlje golubove u pukotine visoke stijene. A kad bude trebalo da se zbude ega se grozite, Moja volja nee dati prigodu niijoj molitvi da Me zaklinje za odgodu.

65. KAD JE VRAK STRIJELE NEOTAR, emu onda natezanje luka? Koliko rijei, misli, pokreta, koliko planova u glavama i na papiru, a u dui se put zamutio. Samo utaman rasipate snagu i vrijeme. Ne rekoh li vam da se hram najbre gradi iznutra? Vodu s dalekoga izvora donosite u vjedrima, za ege i dada, a Ja vas ekam na bunaru, u dubini vaih njedara. Ali vi ste otili u vae glave i tabane, a to je Meni bliskom malo daleko. 66. TVOJE POGREKE JA PRETVARAM U DOBROBIT za druge. No one su i dalje tvoje pogreke. Da, ti grijei, ali Meni nita nije pogreno. U Mojemu svijetu nema propusta ni promaaja, jer Moj je svijet savren. To ne znai da ih nema u tvojemu. 67. VIDJELA SI TO JE BOLEST, I TKO JE BOLESTAN To su mnogi koje svijet pozdravlja kao zdrave i odlune, kao ljude od znanja i ugleda. Imena nekih itaju se po novinama, lica nekih smijee se s plakata. A s nekima od njih ivi pod istim krovom. Ali u dui takvih ne stanuje ni smijeak, ni lagoda. U dui im stanuje nespokoj, sumrak, i samoa. U dui im nema ni brata, ni prijatelja. U dui im je strah za njih same, i bijes na sve to im ugroava sigurnost. Saali se na njih, pristupi im po onomu mostu, kojega su jedinoga ostavili za vezu s drugima. Prii im, hinei da si i ti bolesna, pa e ti se povjeriti. Prokrijumari Me, kao ljubav, u njihov samotni ivot. 68. NE TRAI DRUGIH DOKAZA za bilo to, osim miline, koju osjea u druenju sa Mnom. Ne vjeruj dokazima drugih. Ne vjeruj udima o kojima se pria. Ne vjeruj svojim mislima i uvstvima, koja se javljaju u odvrat takvim priama. Tako se valovi jezera podiu u odvrat vjetru. Jesu li valovi dokaz da je jezero jezero? Nije li to jezerska voda, i od nje neodvojiva pitkost i slatkoa? Vjeruj samo milini svoje prirode, koju prepoznaje kao Moju. To je tvoj jedini dokaz. Dokaz? Zar ti je potreban? Ti si dokaz. 69. DOKLE E BITI UHO, koje slua apat, dokle e biti usta, koja ga apuu? Gleda Me zapanjena, i misli da Me dobro ne uje. uje Me dobro, ali Me dobro ne razumije. Ne sluaj, budi sluh; ne api, budi apat.

6

70. NE RADI NITA JER NEMA TO RADITI, ve dopusti da se radi kroz tebe. Budi platno na kojemu nastaje slika mnogih boja. Ne biraj, ne mjeri, ne usporeuj, ve dopusti slici da nastane. Budi list papira, na koji se sputa pjesma od mnogih rijei. Budi traka za snimanje, na koju se utiskuju titraji mnogih melodija. Ne radi nita, budi polje rada. Radi tako, i zaradit e odlije boanskoga glagola. 71. LIJEPA RIJE, KOJU SI NEKADA NEKOMU REKLA, sa Mnom je. eljam ju, da bih ti ju vratio jo ljepu. Ali ne zaboravi: kad uvrijedi i ozlijedi, samo je jedan uvrijeen i ozlijeen: Ja. Ustukni, dakle, od grdnje i podsmijeha. Jer vratit u ti grdnju istina, oianu ali vratit u ti ju, kao i sve drugo to Mi upuuje. Saznala si tko sam i gdje sam, i to te obvezuje da ni zemlju ne gazi tekim korakom. 72. NISU DIVLJACI ONI, KOJI NE ZNAJU TVOJ JEZIK, tvoja pravila, i tvoje navade. Divljaci su oni, koji uzimaju, a ne vraaju. Ve danima ti divlja rua ike iz pitomoga korijena, oduzimljui pitomoj snagu. Divlja je odrjeita u svojemu rastu, poput sulice baene uvis; ali oduzevi pitomoj cvijet, nije ga sama na svijet donijela. Mnogi su slavni ljudi nalik na divlju ruu. Stre, a bez cvijeta su. Na tuoj se snazi podiu, a ne uzvraaju ni mirisom. 73. PRIMJEUJE LI DA GOVORIM O TEBI, kad govorim o drugima? Ti budno slua, nadajui se da su drugi drugi; no u skrovitu srcu zna tko su oni, i odakle su. Poslije Me pita kako da im pomogne. Ja ti kaem. Onda ti u punoj ozbiljnosti pregne neto uiniti za njih, i pritom ne uje Moj smijeh. Primjeuje li barem to da, inei njima, ini sebi? 74. SVE JE UA STAZA, sve je bri trn; ali natrag vie ne moe. Dao sam ti da naprijed bude tvoja odluka. A natrag da bude Moja zabrana. Izmeu tvoje odluke i Moje zabrane tee tvoj put sve bri, sve ui, i jedini kojim moe koraati. 75. JA SAM NJEAN, NESTAAN, STRPLJIV, brian; volim se aliti, znam se namrtiti; zavodim te, plaim te, razblaujem te, razbijam te na komade, zibam te na rukama kao bolesno dijete; Ja sam pun iznenaenja, suutan, potresan, vazda radostan.

Ali kakav sam uistinu, ti nikada nee saznati, dok se Mojoj ljubavi ne prepusti. Tebi je, ini se, lake nabrajati znaajke koje ne znae nita, kad se usporede s Mojom neizdvojivom, neizbrojivom, neimenjivom istinom. Tebi je, ini se, lake sa svakom od tih znaajki voditi ljubav, nego voditi ljubav s Mojom ljubavlju: sa Mnom. 76. MOJ POKLONIK NIJE ONAJ, TKO ZNA MOJ LIK i Moje Ime, ve onaj, tko zna ljubav, koja jesam. Onaj, tko jest ljubav, koja jesam. Moj poklonik je stablo, koje poklanja svoj rod i ne trai uzvrata. Moj poklonik je oblak koji, otputajui plodotvornu kiu, hlapi u irinama neba. Moj poklonik je ovjek, koji ne voli samo roditelje, djecu, i prijatelje, dobre, umilne, i bogoljubne, ponekad i neprijatelje. Moj poklonik je ovjek koji voli onako kao to cvijet mirie, kia pada, i voda izvire. Moj poklonik je ovjek, koji bespomono ne bira koga e voljeti, i tko je vrijedan i potreban njegove ljubavi. Moj poklonik je ovjek, koji ima mo da ne bira; ve mo da daje. 77. GDJE SAM JA pitao sam te kad si Mi sjedila nasuprot. Pokazala si svoje srce. Sjedio sam ti nasuprot, smijeio se sretan, jer si prepoznala gdje je to nasuprotno mjesto. Dri se toga znanja, ne trai Me u knjigama i svetim pjesmama, ne trai Me ak ni u tijelu, koje ti je sjedilo nasuprot, i kojim se sluim zbog slijepih i gluhih meu vama; trai Me na mjestu, koje si Mi sama pokazala, dok sam naoko sjedio naoko ti nasuprot, i u istini se smijeio. 78. UIM TE UMIJEU NAOKO NIEGA - ne uim te umijeu glazbe, ni umijeu ljupkoga vladanja, ve umijeu pristajanja na nita, naprosto, umijeu pristajanja. Zna li kakvo je to umijee? To je umijee vrhovnoga povjerenja. Kad ni o emu ne ovisi, kad ni za im ne ali, kad se niega ne grusti kad otpusti svijet iz svojega stiska i rairi prste tada e ti kroz njih tei, vjeno se ne zadravajui, to naoko nita. Uim te umijeu otputanja neega, da bi znala kako e s naoko niim: kao s najveim neim. Dajui mu slobodu od sebe. 79. BUDI PIJESAK kojemu se korijenom ne moe zakvaiti nijedna biljka. Budi pijesak u kojemu plodno tlo ne nalazi nita osim pijeska. Nikakvo prianjanje neka ne nae u tebi podrku.

Budi pijesak, uporite pijesku: isto, sipko, i zrnato sito, koje stalno prosijava svoje sitno, tvrdo, boje sunca ito, otpalo od daljnjega klijanja. Budi pijesak, zbirna pojava u jednini; budi ime svakoga svojeg slobodnoga zrnca. 80. TRGNI SE, I ZNAJ da Me moe svakoga asa izgubiti; opusti se, i shvati da te Ja nikada neu napustiti. Boj se duevne lijenosti, straari nad krinkama i lanim uspjesima, budi budna, pomna, strepi, trepti, pamti, plamti. I odvei se od straha pred promaajem. to znai jedna nepogoena meta, kad sam Ja obeani cilj? 81. NA DNU BUNARA, kao na obrnutomu vrhu brda, svake noi pali se svjetiljka ekanja. Oko nje je krug nijemih ekaa. Oi su im zatvorene, srce im je bunar, i na dnu bunara, kao na obrnutomu vrhu brda, pali se svjetiljka ekanja, i u krugu oko nje nijemi su ekai, i u njima... Na koga se, to misli, eka? Naravno, na koga drugoga? Devedeset i devetorica svom snagom ekaju, zadravajui svoje ispunjenje poput daha, ne opominjui,ne zovui te, ak ni aptom... Pa ipak, nitko se za tebe nije tako zduno borio. Niiji dah nije tako skupo plaen kao dah ovjeka, koji ne sluti tko mu dah poklanja. 82. PALIM SVJETLO U LJUDIMA, i aljem ih jedne k drugima. Svi ste vi jedni drugima svjetionici; u igri prepletanja Ja vas ne trebam gasiti da bih vas palio. Ja vas samo prekrivam tamnim zaslonom, i u asu kad aljem svjetlosni znak, Ja skidam zaslon s vae arulje. Tada sve oko vas sine u vidljivosti, a vi niste svjesni odakle je dola zraka po kojoj vidite. 83. DAO SAM TE LJUDIMA, kao to sam jedro dao vjetru a ne vjetar jedru. Dao sam te ljudima da te ispune, ponesu, i gurnu te u tvoju svrhu i sudbinu. Pusti im se, raskrili im se veliki je dar znati primiti. Velika je mo znati klonuti do krpe, i ekati vjetar da postane jedro. 84. KAE DA ME VOLI, i da je to dovoljno. Ako sam Ja za tebe lik kojim se sluim, liku bi takva ljubav bila dovoljna. Ako si ti sebi lik koji nosi, takva bi ljubav tvoj lik zadovoljila. Ali razmisli tko si ti, i tko sam Ja? Ne eli, kae, razmiljati. Razmisli tko to ne eli razmiljati? Tvoja se haljina zaljubila u Moju, pa ne eli da joj smetamo.

7

85. SVAKE NOI ZARONI DO DNA MOJEGA DANA, i ja ti dajem sve koljke i sva blaga. Pred zoru, ni jednu koraljnu granicu, ni jedno zrnce pijeska da prenese u dubokim depovima sjeanja. Cijela je tvoja uspomena sadrana u tvojoj elji za snom. Kad padne veer, tebi lakne ne zato to je jo jedan dan proao, ve zato, to nailazi jo jedna no. Jedne noi stavit u ti pod jezik zrno bisera, pa kad drugo jutro izusti Moje Ime, biser e ti pasti u dlan ravno iz sna, sa dna, stvarni, tvarni biser. 86. BISER IMA BOJU BLISTAVOGA PEPELA, pepeo ima boju ugasloga bisera. Kopaj na istomu mjestu ispod dvoga, i nai e tajnu, koju ti govorim svakoga dana obinim rijeima. Moda e razumjeti kad ti ne bude jasno. Mutno od bisera sjajno od pepela na istomu mjestu ispod dvoga Razumijevanje jednoga nai e moda. 87. TO JE MIR? Zar je to potrebno znati rijeima? Budi mir, i sve to se trudi objasniti, bit e jasno. Neka tvoj ivot bude ta rije koju trai, definicija oko koje nastoji. Kai im ivotom, inae nema pravo govoriti. 88. KAD MOJA ZLATNA KIA PO TEBI PADNE, ne trudi se da loncima hvata zlatnike. Ve svuci haljinu, rublje, i cipele, i plei u Mojemu zlatu kao luda rasipnica; i ne mari saznati koliko se toga istoilo mjeri li se na kaplje, ili na kablove. Ne zadravaj Moje darove, i oni e ti stalno pritjecati. 89. ZAR SUMNJA U MOJU NJENOST samo zato, to te vodim na teke ispite, gdje su strogi suci i visoki zahtjevi? Zar bih bio bolji prema tebi, kad bih te pustio da kunja u svojoj sjenici od slavujnih rijei? Zar ne zna da te vodim tamo, gdje si kadra uspjeti? Kad bi to znala, ne bi bilo ispitnoga vijea, ni zadataka od kojih strepi, ni roka, koji je kratak. Kad bi samo znala da sam ispit skrojio prema tvojemu znanju, o kojemu tako malo zna! Kad bi samo Mene malo bolje znala! Onda bi znala i ono, to ne zna da zna, umjela i ono, to misli da ne moe. Kad bi samo malo bolje Mene znala! 90. SPUSTI SE U SEBE, kao edan kabao u bunar. Dok se sputa, ne zaboravi da si ti kabao i bunar, a da sam Ja voda.

Kad zaroni u Mene, sjeti se da bunar bez vode nije bunar da ti bez Mene nisi ti. Utoni i odlui: hoe li ostati puna u dubini, ili bi radije da te izvuku u edni dan, vrhom punu vode? 91. DA MI ESTITA ROENDAN?! Ma nemoj, a kad je taj dan?! estitaj Mi roendan kada se do kraja rodim u tvojemu srcu. Tada e ujedno svanuti i tvoj roendan. Hajde da ga slavimo zajedno gledaj, sve je spremno, harfa i zastave, rue i svijenjaci, vino i mirisi. Samo nema svearice ona oklijeva s onu stranu vrata od roenja, i dri u ruci kitu cvijea, koju je putem nabrala. eka, kae, na Mene. 92. U RUCI DRIM KNJIGU, koju Mi pie. A ti Me pita smije li Mi ju pokloniti, kad ju napie. Svakako bit e Mi drago. Moda u ti napisati i posvetu. Moda u zaiskati da Mi proita koji stih. U ruci drim jo tri-etiri knjige, koje e napisati. Pouri, ali vodi rauna o tonosti prijepisa. 93. I KAD GRIJEITE, JEDNAKO VAS VOLIM, kao i kad ste ispravni. Ali vam se nasmijeim i nagradim vas kad postupite kako valja, da bih vas ohrabrio da nastavite. Moju ljubav, koja ne zna za uvjete i razlike, kako da shvatite? Smjestili ste Me meu suce i ocjenjivae, trudite se da odgovorite zahtjevima, da zadovoljite oekivanja. Va trud nagraujem, ali vas zbog vaih pregnua ne volim vie nego to volim one, koji se ne trude, i koji promauju. Jer Ja sam majka, kojoj su sva njezina djeca miljenici. 94. ALI KAD GRIJEITE, VI SEBE KANJAVATE kanjavate se neljubavlju prema sebi. Kad sebe ne volite, ne moete osjetiti ni Moju ljubav prema vama. I tako, odbaeni od sebe, tvrdite da vas je Bog odbacio. A Ja bih vas tada jo vie prigrlio, jer vam je potrebnije no onima, koji su sigurni u Moju ljubav. 95. PITA ME KAKO JE SVE TO POELO A Ja te vraam na ono, to ne poinje: na trenutak u kojemu Me pita, i u kojemu ti odgovaram. A ti i dalje hoe izvan bespoetka, zanima te odgovor na ovo ili ono, pa te ovo ili ono tako zaokupi, da se zadovolji odgovorom, i smetne s uma Odgovaratelja. Hej, nisam Ja zbirka odgovora! Ja sam jedan jedini ivi odgovor, u kojemu se ti, kao pitanje, mora rastopiti.

96. OVISNOST O MENI jedina je ovisnost, koja je blagotvorna. Ovisnost o Meni, ovisnost je o ljubavi. O ljubavi budi ovisna, a ne o onima, koje ljubi. A ljubi sve, ljubi svakoga. Pristani na to da ostane bez mnogih, pa i bez svih; ali ne pristani na to da ostane bez Mene. Ah, a to sam ono Ja? Ja sam tvoja ljubav prema Meni. Bez ljubavi prema Meni, nema ljubavi ni prema komu. Bez ljubavi prema Meni, bit e ovisna o prvomu, koji ti naie putem. 97. ZADOVOLJIT E TE SAMO JEDNA SLUBA: sluba Meni. U svakoj drugoj slubi osjetit e se prevarenom, iskoritenom, nenagraenom. A sluba Meni ne pita za korist i nagradu. Sluba Meni nije neka posebna sluba: svemu to ti pokuca na vrata, pokloni svoje vrijeme i svoju snagu, ne oekuj uzvrata, ni ikakva drugog razloga, osim tue probiti. Takva je sluba Meni, znala ti za Mene, ili ne znala. 98. JA TE NEU NAGRADITI ZATO to ti o Meni poneto zna iz knjiga, pria, i susreta. Nagradit u te ako radi Moj posao. A Moj posao je uitak sluenja. I zato ne radi nita za svoje blinje, ako to nije i tvoja vlastita radost. Jer Ja te neu nagraditi zato, to teka srca vri svoju dunost; ve zato, to je tvoja dunost tvoj uitak. I dok ne upozna taj uitak, slabo e ti o Meni ita znati. 99. VJERUJ MI I KAD NIJE ZA VJEROVANJE ta lako je vjerovati kad je vjerojatno! Vjeruj Mi i kad ti duhom najblii kau da ne treba, i kad se mnogi znakovi zdrue u jedan odreni znak. Jer sjeti se da te to Ja provjeravam, i da ti vjeru iz peta izvlaim sve tanjim udicama. I kad nema nikoga da podijeli s tobom vjeru, vjeruj. Vjeruj Mi i kad se Moja poruka ini neuvjerljivom; a to se vie ini takvom, to vie joj vjeruj. Jer lako je vjerovati kad se Moje obeanje sloi s vaim procjenama; ali to nije vjera, ve raun vjerojatnosti. Kad te smjestim u kolo svojih vjernika, pa kad i oni zanemoaju u vjeri, znaj da se ne radi o njima, ve o tebi. Pusti ih da ne vjeruju, ne navijaj da vjeruju samo zato da bi tebi bilo lake; ne izgubi razlog svoje vjere, sluajui razloge za tuu sumnju. Pusti im njihove mnoge i razne razloge za nevjeru; tebi je dovoljan jedan za vjeru.

8

100. DAO SAM TI I MNOGE I MNOGO; vrati Mi ih kad shvati da si neto drugo eljela. Ali pazi kakve Mi ih vraa! Ne vjeaj o njih svoje ljutnje i razoaranja; ne odbacuj ih kao istroene cipele, ili kao olovke koje vie ne piu. Naprotiv, opremi ih za put s panjom i ljubavlju, s kakvom sam ih Ja tebi dao. Uljepaj ih, ako ti nisu dovoljno lijepi; izglaaj ih, ako misli da su hrapavi. I najvie od svega, zahvali im, ak i ako ne zna zbog ega. Vrati Mi ih, kaem, ali samo kad shvati to treba od Mene traiti. A ako se mnogima i mnogomu dade naao zato to ih vraa, onda nemoj, ostavi ih, ne vraaj ih. 102. JA NISAM IGRAKA da Me uzme i ostavi, da Me mjeri, vae, pogaa se oko cijene. Dajem ti se pod jednim uvjetom: da Me uzme. Ako Mene ne eli istinski uzeti, ve bi da Me uzme na rok i ogled sa zajamenim vraanjem uloga, onda nema cijene, kojom bi Me mogla kupiti. Uostalom, to da ti se vrati, kad nita ne ulae? 101. ALI PRIJE NEGO TO MI POVJERUJE, pretresi i prokopaj zemlju pod svakim Mojim korakom. Ni u snu Me ne putaj na miru. Od tebe oekujem budnost i potenje u sumnji, onoliko koliko e biti budna i potena u vjeri. Svaku Moju rije, i svaki postupak, stavi pod zraku provjere; Ja u ti omoguiti pristup i poznanstvo, Ja u ti doturiti sitnozore i krupnozore, zasjede iz sna i oblaka, vidike zdesna i slijeva. Sve u ti olakice pruiti, jer potujem tvoju elju da sazna. Ali kad jednom sazna, ma to to bilo, oduzet u ti i krupno-i-sitnozore, vidike zdesna i slijeva, zasjede iz sna i oblaka. Tada e morati potovati vlastito saznanje, kao to sam Ja potovao tvoju potrebu za njim. 103. IMA PRAVO DA ME IMA, stoga se ne snebivaj, ne eprtljaj, ne raspituj se kod drugih, ne popostaj, ne gubi vrijeme. Ne iti milostinju od Mene, jer Ja nisam seoski gazda, a ti nisi prosjakinja. Ja sam ti Otac, ti si Mi ki, koja ima pravo nasljedstva onoga asa, kad shvati da Mi je ki. Jedva ekam da zaite od Mene na nain kerinski. Dotuilo Mi je prosjaenje, cvile, i udvornost onih, koji ne znaju tko su. 104. DA, ALI PAZI TO E ZAISKATI Svilen rubac? Jezero u planini? Kesu bez dna? Ljepotu bez usporedbe?

Ogrlicu od dragulja? Nemuto jezik? Slavu bez premca? Svilen rubac... Ne polakomi se za sitnicama kao to su raj, ili mo letenja. Na trenutak zastani, i razmisli kakav li je to darodavatelj, koji sve ovo poklanja nehajno i u obilju, kao da je morski pijesak. Prije nego to zatrai svilen rubac ili rajske poljane, sjeti se darodavatelja, i poeli da bude jednako bogata: da nita ne poeli, jer ti nita ne treba: jer sve ima: jer sve daje. 105. TREBA DA STREPI, ALI NE I DA SE BOJI Bojati se znai ne razumjeti Me. Strepiti znai naslutiti to se sve moglo izgubiti ne susrevi Me. Strepiti znai biti svjestan gubitka koji te nije snaao; biti svjestan svojega neznanja da te uope snaao, kad bi te snaao. Pred ljubavlju se strepi, u ljubavi se strepi. Strahuje se kad nema ljubavi. Strepiti znai ljubiti i sjeati se neljubavnoga doba. Strahovati znai ne razumjeti Me. 106. NE PADAJ U SUZNE ZANOSE, ne slavi Me, i ne veliaj rijeima. Ako Mi eli odati poklonstvo, predaj Mi svoje elje, i s njima svoje ljutnje, smutnje, i strahove. Prozrai i osvjetlaj svoje misli to e biti blagdanska misa, kojoj u rado na oltar sii. Ne klanjaj Mi se, i ne kadi Mi, ne gradi Mi katedrale od pjesama. Radije bih da proetamo ulicom tvojih elja, kojom si nekad sama glavinjala od jednoga do drugog prodavaa droge. 107. HOETE LI ESTITATI SUNCU TO SIJE I GRIJE, ili ete estitati sebi to ste se nali pod njegovom svjetlou i toplinom? Shvatite svoju dobru sreu, i kad ju shvatite, to e biti estitka kakvu elim od vas primiti. Sveanost je svakodnevna, a vi ju slavite jednom u godini. Svakoga dana sve vam darujem iznova, a vi ste odredili samo jedan dan kad primate darove. Od bezmjernog Mojega davanja, i ljubavnoga neizmjerja uzeli ste mrvicu, i zbog mrvice Me hvalite i slavite. To je kao da gladan ovjek pjeva psalme o sitosti. Gladujem i Ja za vama, Ja, koji sam puna punina. Jer sve Me se tie, i nita Me ne dotie. Sunca se tiu ita i usjevi, mada ga svojim klasom ne dotiu. 108. SPREMAO SAM VAS ZA TIINE, ZA MILINE, duga smo stoljea na tomu radili. Obeao sam vam da ete Me prepoznati kad siem i kad siete,

i rastali smo se suznih oiju, negdje u visokim predjelima neba. Siao sam, sili ste. Samo Ja ujem utanje vaih krila, samo Ja ujem zvona i trublje Mojega dolaska. Vi sluate tiinu i milinu svojega bia, i to ju jae sluate, sve vie Me vidite.

(Milano Beograd, srpanj 1990.)1. KOGA SI SE UPLAILA, ZAR OCA SVOJEGA? Pa komu e se onda za pomo utei? Tko e te drugi pod okrilje uzeti? Tko kad si se uplaila jedinoga, koji to hoe i moe? Ali i ne budi ba sigurna u ishod, ti listu Moje breze i tople. Nesigurna, prui Mi ruku, sasvim malo uzdrhtalu. Jer kakva je to igra, kojoj u sredini kraj poznaje? Volim taj tvoj drhat, jer je nemoan promijeniti vjeru tvojega srca. 2. TKO TI ITA MOE UZETI, to ti Ja ve nisam uzeo? No misli li o tomu tko ti je dao uzeto? Ne ljuti se na lopova, koji te pokrao, na grubijana, koji te uvrijedio. Oni su to uinili s Mojim doputenjem. A misli li o tomu tko je dopustio da te vole i potuju? Dopusti da ti uzmu kao da ti daju, da te uvrijede kao da su te pohvalili. I ne misli da si dobila samo onda, kad ti misli da si dobila. Ta toliko si puta pomislila da dobiva, kad si zapravo gubila. Tko ti ita moe ili ne moe bez Mojega potpisa? 3. SVOJU SAM VLAS SPUSTIO na bijeli papir tvoje nenapisane knjige. Takva je Moja pozivnica za pjesmu, koju e Mi napisati. Pokuaj ju samo ne napisati. Ako ipak uspije, Moja e vlas propjevati. 4. VODIM TE SVE UIM PROLAZOM u zemlju tvojega sna. Ja znam tvoju mjeru, a znam i tvoju elju. Ovim e putom proi ako se ne svre, i ako ne prti na leima naprtnjau, o pojasu bisage, u ruci torbu. Hej, baci i to posljednje breme! Baci ga i idi dalje lagana svoj san u zemlju svojega sna. 5. JA SAM TEBI TI SAMA i ti bi Me morala znati, kao to i Ja tebe znam: jer ti si Meni Ja sam. 6. DOVEO SAM TE OVDJE, MEU LJUDE, stabla, i dane, da o Mojemu troku doznaje iji si gost. Ja sam tvoj domavin i kad je gozba, i kad je post. Ja sam tvoj kuhar, sluga, smetlar, vratar, a htio bih da budemo

9

ravnopravni, htio bih da o Mojemu troku postane vlasnica svratita, u kojemu odsjeda. 7. UTEG PO UTEG TI SKIDAM, a ti plae od straha. Zaboravila si hodati ako ne posre. I misli da neto nije u redu ako te zveket lanca ne uvjerava da koraa. Zar zveket lanca? A zar ne zemlja koja pod tobom odmie? 8. EKAM da postane nain kojim e Me nai. Oh, lak je to nain, i rado bih ti ga pokazao. Ali to bi bilo kao da u igri skrivaa onaj skriveni otkriva svoje skrovite onomu, koji ga trai. 9. JA MOGU NA TEBE EKATI jo mnoga stoljea, ali ti vie nema vremena na ovomu putu k Meni. I vie nema prava na uzmak, na ustuk, na popostajanje. Vie nema prava ne znati, ne umjeti, ne moi. Dijete Moje, sati tvojega puta k Meni skrauju se od asa do asa. Ja sam te ekao tolika stoljea, pa mogu jo toliko. Ali ti vie nema vremena da Me na vrijeme nae. 10. REKAO SAM TI: NE ELIM DIO TEBE elim cijelu tebe. Jer Ja ti ne dajem dio Sebe, volim te cijelom ljubavlju, do kraja, i do beskraja. I niemu izmeu tebe i Sebe ne dajem mjesta, to nije ti i Ja u pomalo pomijeanu liku. 11. IJA TI JE JO LJUBAV POTREBNA, OSIM MOJE? iju njenost trai, iju pomo zaziva, osim Moje? ije blago eli biti, osim Mojega? U ijemu se snu eli probuditi, osim u Mojemu? Pita: ima li uope u Mojemu svijetu stvari, koje nisu Moje? Ako ih ima, znaj da sam ih Ja stvorio, da bih imao neto, s im u se boriti za tvoju ljubav. 12. NE PRIELJKUJ LAK PUT, eli da lako koraa. Nikada nee saznati je li ti korak lak, ako ti je put lak. A moda e saznati kakav ti je korak, ako ti je put tegotan. Kakav ti je, dakle, korak? Zar ne eli saznati? Zamisli: moda ti korak umije ne dotai zemlju, kad zemlja postane kal i kamen. 13. NISAM DOAO ZBOG UMNIH i naitanih, da im potvrdim umnost i znanje; doao sam zbog onih, koji umiru od ei. Jer Ja znam da umiru oni, koji vole ljubav. Oni znaju da sam Ja ljubav. Zbog njih sam doao: da primim njihovu ljubav, da im Svojom ljubavlju uzvratim.

14. PUTAM TE DA MI PJEVA, da bi se tvoje bie rastalo od utnje. Poslije te dovedem pred grm rua, i kaem ti: Pogledaj, to je Moja rije. Hajde, ponovi ju. Ti tada zauti, i Ja te putam da uti, ne bi li se tvoje bie rastalo od govora. Pjevaj Mi, pjesnikinjo, ali ne zaboravi da sam Ja ve sve ispjevao. Ako te zaposlim na Svojemu dvoru, to nije zato to Mi treba tvoja sluba, ve zato to je ona tebi potrebna. I kad ti od vremena do vremena to pokaem pred kakvim grmom rua, ti zauti i zaspi u Mojoj rijei, kao dijete u kolijevci. 15. ODOH OD TEBE u licima i glasovima obitelji i prijatelja. A ostadoh oko tebe u utanju samotne noi. Ali i ono e uskoro zamrijeti. Pa kad zamre, ostat u s tobom kao tiina tvoje due. Uminut e i uho, kojim Me slua. Ah, pa to onda! Sluaj duom tiinu due, i ne boj se da e te ona napustiti. 16. ELIM DA SI SVA OD SUZA, ali da ne plae. Neka tvoja brana bude jaa od tvoje bujice. A onda, u jednomu asu, neka ne bude jaa, ah, neka popusti. Pa kad zaplae, elio bih da ne zna kakve su to suze: radosnice ili alosnice. 17. TO VIE MISLI O SVOJEMU NEPRIJATELJU, to on biva jai. On ti izokola nudi tvoje pravedno zgraanje nad njim: on te mami u zamku svetoga gnjeva, u obranu pravde i istine. uvaj se, jer e neprijatelj koristiti tvoje gnuanje kao svoje pogonsko gorivo, i napajat e svoju vojsku na tvojim bunarima. Nego ne misli na nj, i on e umrijeti tamo, gdje jedino i ivi: u tvojemu umu. 18. NE PROTURAJ SVOJU GLONJU S DRUGIMA pod natpis visokih naela. Jer Ja umijem prepoznati to je sitne, a to nije, ako drugi ne umiju. Neka te ne zavara ni pljesak, ni grdnja drugih trudi se da zadovolji Mene, koji sam tvoj jedini sudac i prosuditelj. Meni nastoj udovoljiti, dok ti aljem hvale i klevete, da bih ti malo oteao zadatak. 19. NE UZIMAJ PREOZBILJNO ove Moje igre s tobom. Uzimaj ih zaigrano; zaigrano gubi i dobivaj. Jer ako eli igru dobiti, mora najprije pristati na to da ju izgubi. Ti hoe radost? No kako ju uzeti bez njezina naveza, alosti? Ali ako nee takvu igru u parovima, onda ne trai dobitak ni zadovoljstvo, pa e izbjei gubitak i bol. Reci Mi sad hoemo li prekinuti ili nastaviti?!

20. OPKOLIO SAM TE KRUNO, i polako steem obru oko naega sredita. Ti danonono slua tihu kripu vanjskoga svemira, to se svija oko svoje uarene jezgre. Strpljivo s tebe ljutim ljusku po ljusku, devet tvojih planeta. Tek kada ih oljutim, stii u u toku koja ih stvara, i koja se prelijeva preko svih tvojih oboda. 21. JA TE NIKAD NE NAPUTAM. Ja te ni za to, i ni za koga, i nikomu ne dajem. Budi u to sigurna, ne vrijeaj Moju ljubav. Ne sumnjaj u to da si izabrana meu mnogima, da Me izabere izmeu mnogih. Nisi to zasluila, oh, ne. Davno si, na svojemu prvom roenju, dobila od Mene dar roendanski a koliko sam dugo ekao da odraste i zaviri u kutijicu od poklona! I vjeruje li sada oima? Prsten od zaruka, vrijedan tisuu ljudskih godina, vjerno te ekao da ispuni njegovu mjeru. 22. OSTADOSMO LI KONANO SAMI, nas dvoje? I gdje nam to ode svijet i huka njegova? ali li za svijetom, pa ma kako taj svijet bio drag tvojemu srcu i oima? Ma koliko o Meni zborio i Mene svjedoio? ali li za Mojom haljinom pokraj ivoga Mene? Ostadosmo li noas sami, nas dvoje? Cijeloga sam dana nestrpljivo ekao ovaj as. Gledao sam te kako pije Moje slike, kako die Moja pisma, i kako guta sve to drugi o Meni priaju. Kliktala si od uda i od enje. A sada sam preda te stao, napokon Ja sam. Sad si preda Me stala, konano ti sama. To nikada nee moi prevesti u rijei. To nikada nee moi zadrati u sjeanju. No znaj samo jedno: Ja sam uvijek s tobom, mada smo rijetko sami. 23. NE ZNA SVOJU BOLJKU, pa kako da moli za lijek? Sreom, Ja znam i jedno i drugo. Prepusti Meni svoju molitvu za ozdravljenje. Ali onda Mi mora prepustiti i sve druge molitve. Molitve za ono to misli da zna, i za ono to misli da umije. Moda sam tomu tvojemu znanju i umijenju potrebniji, nego tvojemu jasnom 24. ZNA LI DA SAM TI U KRILO PROSUO DRAGULJE i bisere znanja i moi? A ti, to radi? Pred ijim to vratima prosjai, bogataice?! Sva su vrata Moja, rei e. Sva su ona Moja, kaem. Ali tvoje ime pie samo na jednima.

10

Pred tua si vrata stala s krilom do vjenosti punim bisera, pa moli za novi da preivi ovaj dan! 25. ALJEM TI MUNJE DA TE PROBUDE, kad se ne budi na apate. Ti misli da sam gnjevan Bog. Ah ne, munja je ljubavni apat, koji nisi ula. Udarac je milovanje, koje nisi osjetila. 26. LEPTIRU, DOKLE E SANJATI SVOJ LET? Koliki sad cvjetovi, kolike livade sanjaju tebe, a ti na predivu svoje kukuljice rie njihovu sanjariju. Dokle e misliti da ti nisi ta, koja je pozvana na oplodnju cvijea? Na gozbu peluda? Na svadbu mirisa? I da to nisi ti, leptir, koji e pokrenuti kota, to ve duga tisuljea zapinje u vlastitoj hri? Ti, sa svojom pjesmom, koja se rasprhnula uokolo, malo zauena to ju itko uje? 27. GLEDA LI ME U MJESECU, SUNCE MOJE? Zna li iji je sjaj mjeseina? Mjeseev? Ah, a mjesec, ijim to sjajem sja? Ta to je tvoj sjaj, sunce Moje. Gleda li se u zrcalu mjeseine, sunce Moje? Vidi li Me u vlastitomu sjaju, sunce Moje? 28. MORAO SAM TE ZAKLJUATI ispod jedne dugokose vrbe, tri dana i tri noi, da te lijei njezina tiina i dobrota. Jer ti vazda misli da ima prea posla od ljubavi s vrbom. Zastani asak u trci, opusti se sve do trave i do vode, zaboravi da ima ita, da ima igdje, da ima ikad to ti ne struji pod korom. 29. SVE SAM VAM DAO, trebate samo uzeti. Sve sam vam rekao, trebate samo uti. to jo uiniti za vas, mili Moji? Recite, i uinit u. utite. Ah, zar da i kaem za vas? Da u vae ime zaitem? Hoete li tako? I to u uiniti. Ali razmislite: moda neu zaiskati ono, to biste vi zaiskali da ne utite. 30. VISOKO LETI, MOJA KRILATICE, a nisi svjesna da leti. Ne vjeruje Mi kad ti to kaem. Misli: elim te ohrabriti u hodanju. Misli malo i na to kako li je Meni kad Mi ne vjeruje! Misli malo i o tomu da te Ja ne elim uvjeravati. Da, ak sam i Ja nemoan pred slobodom, koju sam ti dao; iz te slobode uzvrati Mi slobodom, slobodnom od nagovora. 31. MOJE SU PORUKE DANONONE, a ti tek poneku uhvati u letu, dok ima oblik latice, pahuljice, ili ptijega pera.

No tolike je ve zemlja upila i voda odnijela. Zemlja po kojoj gazi, apatom ti prosvjetljuje tabane, voda koju pije, prevodi Moju rije na jezik tvojega tijela. Oh, ne hvataj samo one poruke, koje imaju oblik tebi znan. Jer dok jednu ispisuje rijeima, stotinu se drugih istopi od enje za tobom. 32. NE PROVJERAVAJ ME Ja sam jedan Bog, i vazda jedno zborim, pa makar tisuama usta govorio. Moja je pjesma uvijek ista. Moj zvuk se toi kroz bezbroje frula ne usporeuj, ne provjeravaj, ve sluaj i prepoznavaj. Ja sam jedna pjesma, ti si jedna od milijuna Mojih frula. 33. DOI DA TE UMOTAM U SVOJU TOPLINU, ti promrzlo dijete. Ne misli o tomu da nema vremena, da nisi odraslo, da ti je dom tvoj lea okrenuo. Ako ve ne shvaa koliko ti je potrebna Moja ljubav, shvati koliko je Meni potrebno da ti ju pruim. 34. NE BUDI KRTA S BLAGOM, KOJE SAM TI DAO; rasipaj ga u pregrtima, i ne brini o tomu hoe li ga netko nai, ili nee. O tomu Ja brinem. Znaj da ga obiljem svojega davanja umnaa, i da ga svojom bezbrigom ini neprocjenjivim. Razbacuj ga biserno i draguljno, kao to vodoskok razbacuje dugu u vodenomu brizgu, a vazda mu ostaje vrsta kristalna stabljika, neubrana. Budi kao sunce, koje na isti nain rasipa svjetlost i toplinu: raskono, nehajno, ne birajui komu, ne pitajui zato. 35. KAKO ME ISPUNJA VAA PRAZNINA, kako Me hladi vaa toplina! Nataem vas u Sebe, dajem vam Svoj okus i Svoja svojstva; praznim vau prazninu od vas, i punim ju Svojom. Ispijam vau eu za Mnom, i nazdravljam vam aom Svoje pjenuave, nektarne nitoe. Gledate ju, u san se ruite, u snu sanjate da ju u snu pijete. A redovi anela, budni, ekaju da samo udahnu njezin miris. 36. OKO VAS LETE I HUJE LEDENE ZMIJE MRNJE, djeco ljubavi. Nisam vas opremio nikakvim orujem, u oklope vas nisam oblaio, arolijom vas nisam zatitio. Ali sam vam dao oi, koje ne vide zlo. Pogledajte, djeco Moja, oko sebe: njiu li se to cvjetovi livadni, ptice, prolijeu li, grane, njiu li se? Vidjet ete, zmije vam nee odoljeti, na vau e stranu prijei. Naberite Mi kitu krilatih zmija, utave Mi srebrne cvjetove donesite. To e biti ljepi dar nego da ste

Mi nabrali sve svete lopoe Nila, sve rue Samarkanda, i sve orhideje Indonezije. Oh, Ja se tomu srebru radujem vie, nego svemu zlatu svih Svojih sedam svjetova. 37. DOITE DA VAS U SEBE ODJENEM, da vas Sobom zaogrnem. Da vae prste u Svoje uvuem, da va glas u Svoj udjenem, da vaa stopala obuem u Svoja. Doite Mi u hordama, u oporima, u jatima, u rojevima u Meni ima mjesta samo za bezbroje. 38. POHRANILA SI U MENI SVOJE ZNANJE, svoj boanski nakit. Pohranila si u Meni svoju kutijicu s prstenom od sjeanja. Ja sam bog oganj, i sve to ne moe izgorjeti, uvam dovijeka. A ti si pola po svijetu bez prstena, jer takav je bio dogovor, pamti li? Dugo te drao zarobljenu svjetski div, dugo te mamio uresom zemaljskim. Ja sam bog oganj, ali srce Mi je plakalo gledajui te u ropstvu i samozaboravu. Ja, bog oganj, ruku ti sad iz Sebe pruam, i ruci na dlanu tvoj prsten ti donosim, jer dolo je vrijeme da se sjeti gdje si svoje sjeanje pohranila. 39. ZNA LI TO JE KIA BISERNA? Kia biserna su milijun bisera, koji po tebi liju zato, to si se nala na pravomu mjestu, u pravo vrijeme, prava ti. Biseri ti pripadaju toliko, koliko im treba da kliznu niz tebe u zemlju. Pokua li i jednoga zadrati, kia e prestati; daj mu slobodu i braa e te njegova sobom darivati, koliko traje njihov neprestani ivot. 40. IDI KAMO TE ALJEM, i ne skitaj. Govori to ti apem, i ne pitaj. Ne udi se kad je udno, jer nije udno; ne tuguj kad je uzaludno, jer nije uzaludno. Ne trai da dozna, ak ni da spozna; jer tko zna to je znanje? Sve u ti rei, i sve u ti dati, kad Mi preda ostatak od htjeti i znati. 41. VATRA JE UDNA STVAR, ba kao i voda. Njoj ne moe uzeti ar, a da ne uzme nju; njoj ne moe uzeti sjaj, a da ne uzme nju; njoj ne moe uzeti toplinu, a da ne uzme nju. Na rastavne dijelove moe ju razloiti samo u njoj. Takva je stvar vatra, veoma nalik vodi. Ali sutra e ti dati sve to ne moe od nje uzeti: toplinu, ar, i sjaj. Bit e topla, arka, i sjajna uz vatru, koja e ostati u sebi cijela i neodvojiva od onoga, to ti daje.

11

42. VIE ME NIKAD NE PITAJ JESAM LI TO JA; jer sve sam druge prilaze k tebi zagradio samim Sobom, i njima mogu proi samo Ja sam. Vie Me ne provjeravaj, ne ispituj, ne raspituj se kod drugih i treih. Nou ti pletem kosu, i ti se ujutro budi s Mojim mislima. Tko e ti drugi potvrditi da su Moje, nego Ja sam? Vie Me nikad ne pitaj jesam li Ja tvoj Ja Jesam. Jesam. 43. BUDI BLAGA drugima, kao to sam Ja tebi blag. Uzmi Moju blagost objema rukama, i dijeli ju kao kruh, i to e ju vie dijeliti, to e nje biti vie. Moja je blagost rosna i zanosna. Moja je blagost slika bez oblika. Moja je blagost nedodirna. Ali Moja se blagost moe dodirnuti u vaoj ruci, vidjeti se na vaemu licu. Ona vas posuuje da bi stigla dalje od vas, kao to voda posuuje ae, esme, i cijevi, da bi utaila eu ednih. 44. PRUI RUKU MRANIMA i oholima, to se bezbono krcaju u Moje Ime, kao u svoj oglas za slavu, ugled, novac. Daj im ono to sam Ja tebi dao, a oni e uzeti onoliko, koliko im ruka nije pesnica. I kad im da, ne misli vie o njima. Neka ova poruka bude tvoja posljednja prigoda da pogrijei, mislei o njihovu mraku i bezboju. 45. SVAKOGA KOGA TI OI VIDE, svakoga koga ti ui uju, svakoga koga ti misao takne, Ja sam ti dao. Dao sam ti ga s molbom da mu bude majka. Ne ljuti se ako je ljutit, ne nagli se ako je nagao. I daj mu svoju ljubav tako, da pomisli kako ju je on tebi dao. 46. TO MISLI, MOE LI ZLO NAVUI MASKU DOBRA? to misli, moe li ono tako dobro izgledati dobro, da e se uvui u pore anela, i disati s njima isti zrak svjetlosti to misli, moe li onda zlo ostati zlo to misli, nije li maska dobra bila mamac o kojemu zlo nije ni slutilo, jer nije slutilo da itko moe naslutiti njegovu varku to misli, tko je s dobrim razlogom dopustio da bude prevaren zato, da bi nadmudrio varalicu? 47. TO TO RADITE ZEMLJI i njezinim stvorovima? Zar ne znate tko zemljom hoda? to to radite sebi ovim neznanjem? Neznanjem tko zemljom hoda? to radi sebi ti, ne znajui tko sam Ja? Otvori oi, ugledaj Me. Ja, Bog va, zemljom koraam, i na svakomu koraku palim lomae proienja, da u njima

izgori sve to moe izgorjeti. Jeste li od takve tvari? Jeste li slama? Ili ste zlato? Ili ste sami vatra Mojih koraka? Nemate prava ne znati tko zemljom hoda. Nemate prava ne znati tko ste. Duni ste ovo znanje zemlji i njezinim stvorovima. Jer njih sam vam povjerio na uvanje. to im to radite svojim samozaboravom? 48. LAKO JE VAMA SA MNOM, teko je vama s onima, kojima nije sa Mnom lako. Pa ipak, koga im poslati, da im put k Meni olakam? Kako ih premamiti k Sebi, ako neu s vama? Kako ih zadrati u Sebi, ako neu u vama? Kad vam sa svijetom bude teko, vi sebe upitajte: biste li radije sa svijetom lakou, a sa Mnom nelakou? Ili biste radije imali ovo to imate lako do Mene, teko do onih, kojima je do Mene teko? 49. KAD TE ZOVNEM, NE PITAJ i ne razmiljaj, ve izai pred kuu i ekaj Me. Neu doi onakav, kakvoga Me zna. Doi u drukiji, i kratit u ti ekanje na Mene, i tek kada budem otiao, shvatit e, prepoznat e Me. Kad te opet jednom zovnem, ne oekuj Me ni onakvoga, ni uope, nekakvoga. Uope Me ne oekuj. Ne izlazi. Shvati da sam ve tu. Da si ve tu. Kad te opet jednom zovnem, odazovi se i prije nego to uje poziv; znaj da poziv ne bi ni ula, da se prije poziva nisi ve odazvala. 50. NE PII KNJIGU, PII MENE Pii ljubav, ne pii o ljubavi. Tu sam ti zadau davno namijenio. Da prvo naui pisati. Potom jo neto: disati. Ne disati zrak. Disati Mene. Pisati, disati: Mene. Samo Mene treba raditi, kad bilo to radi. 51. KOLIKO KOLJKI NA DNU OCEANA ovoga asa biser stvara! Usredotoeno, pobono, kao kad se gradi katedrala. Taj biser nitko nee vidjeti, i nitko nee ni znati za nj osim bisera, koljke i Mene, oceana. Meni su dragocjeni ti biseri dubine. Dragocjene su Mi molitve u koljci due blistave, samotne, neizmjernim mrmorom mora obrubljene. One ne mogu ne nastajati, ne mogu tajom ne blistati, jer one su koljke, i bespomone su pred svojom biserzadaom. Ne, nitko nee znati za njih nitko osim njih, i Oca njihova, oceana. 52. JA SAM TVOJ DAH, TI SI MOJE DISANJE Ja sam tvoja pjesma, ti si Moje pisanje.

Ja sam tvoj osvit, ti si Moje svitanje. 53. U ISTOSTI SA MNOM Ja te krstim, da bez straha i s ljubavlju nosi svoju razliitost sa Mnom. 54. RAZLIKA JE TRENUTAK kad istost u nama izgovori u dva glasa jednu rije, to dvije stvari znai. Razlika je igra, koju istost sa sobom igra, igraju se da ima suigraa, koji ne zna da je izmiljen. Oh, razlika je... oh, istost je... Zaboravih, sve zaboravih u ljubavi s njom. 55. OTAC VA NEBESKI S VAMA BDIJE; bdij i ti. Ne daj ni trenutka nebudnosti, bdij i dok spava i kad sanja, bdij u duanu, u uredu, u tramvaju, bdij u etnji i u razgovoru, bdij dok guli kou krumpira, bdij za trpezom, itajui novine, kupujui, putujui, jer Otac tvoj nebeski s tobom bdije, i aneli oka ne sklapaju. I ne pitaj to e biti od tvojega bdijenja. Ne budi nedolino radoznala, jer svako pitanje to eli znati ishod, otvara pukotinu u tvojemu bdijenju, kuda uljezaju dobri crni razlozi odustajanja. Otac va nebeski s vama bdije; pitate li Ga zato bdije? Ili vam je dovoljno razloga to bdije, da biste i vi bdjeli? 56. BAKARI SE U MENI, i budi sa Mnom nesputana u ljubavi, kao to bi bila sa svojom majkom. Pokloni se gostu i uitelju, ali svojoj majci sjedni u krilo, i pusti da te miluje. Draa Mi je tvoja oputenost od strahopoitanja, kakvo ukazuje Mojim svecima. Vojske uzvienih anela i blagorodnih dua zavreuju tvoju hvalu i poklonstvo. Ali Ja, Najvii, umijem biti samo najblii. Kao da je staklo, lomim prostor, koji tvoje poitanje izmeu nas smjeta. I zna li zato te tako vrsto drim u zagrljaju? Zato da Mi ne padne pred stopala, ti edo Mojega naruja. 57. KAKO LI STE ZABORAVILI ono, to sam vam o roendanu u uho apnuo, Ja, vaa dobra vila suenica? Zaboravili ste lozinku carstva nebeskoga, rije koja otkljuava dveri i kapije kuda se k Meni ulazi. I sad teturate ukrug, iskopani iz Mojega puta i smjera. I dok tako teturate, izvikujui pravinost svojega krugohoda, vaa Me dua preklinje da joj ponovim Svoj apat. Ali Ja kaem vaoj dui: Stiaj se, utiaj se, i ut e. Saznat e. Moj apat nije prestao; on je samo zagluen vaim mislima. 58. KAD BISTE ZAISTA ZNALI Moju njenost prema vama, nikada ne biste pomislili da vas kanjavam za vae prijestupe prema Meni. Kad biste samo

12

znali koliko vas volim, shvatili biste da Mi srce ne doputa da vam sudim. I kazna i nagrada va je izbor, i vae djelo. Moja je samo ljubav, koju nikakva vaa nedjela ne mogu naruiti. 59. JA SAM TU, DIJETE MOJE, a ti, kamo li pogled upravlja? Na nebo? Iza obzora? U dubinu zemlje? Sunovraa li se u ponore ljudske koe? Od zvijezde do zvijezde si pjeaila, svaki si kamen odmaknula, u svaku duplju zavirila. Trenutak je da se umori od svih svojih ivota, i da se spusti u sebe kao u kupku melemnu. Shvati da si Me traila kao to pogled trai oko, iz kojega gleda. Spusti vjee i ugledaj Me okom bez pogleda, istom sobom ugledaj istu sebe bez gledanja. Jer to sam Ja, i nema drugoga. To sam Ja, koji govorim, Ja, koji viem, to sam Ja, koji poruke Sebi piem. To sam Ja, i nema drugoga. 60. DOBRO VAM JUTRO U MENI, djeco Moja, dobar vam u Meni dan. uvajte ga da ne klizne iz Mene, da ne propadne u crnu rupu Moje neprisutnosti. Namijenite Mi taj dan koji sam vam dao, kao mogranj u ruke Mi ga stavite, kao cvijet pred noge Mi ga poloite. Ne dajte da u nj uljeznu nametnici crnih misli, ne dajte da ga naseli plijesan bezvolje, i da ga podie jeur straha. Dajem vam ga u svilu svjetlosti umotana, svilom svjetlosti podstavljena. Vratite Mi ga uveer, kad se nebo zaari, istoga takvog svijetlog, u svili, kao kutijicu za skupocjen dragulj. Dragulj? Kakav dragulj? Odakle nam dragulj, pitate? Sauvajte svoj dan u Meni, i eto vam dragulja. Uveer, kad se nebo zaari, otvorite kutijicu, i nai ete na svijetloj svili kristal svojega samoprijegora i istoe. Darujte Mi ga za laku no, djeco Mojega dana. 61. SVAKE VEERI DAJEM VAM PRIGODU da se probudite u Meni. Svake vam zore pruam ansu da budete Ja. Sjetite se koliko ste jutara i koliko veeri rasuli uokolo, kao da dobro sjeme rasipate po kamenu tlu. Djeco rasipna, smilujte se sebi u gladnim danima koji se spremaju, kad vie nee biti zora ni sutona Mojom rukom ponuenih. Svaka zora u kojoj oi otvorite, moda je posljednja ansa da budete Ja! Zora ovoga asa, suton ovoga trena, a ne neto drugo i daleko, a ne neto sutra i preko rijeke, iza vjetra, i s onu stranu neba.

62. OCEAN SAM JA, A VI STE PIJESAK U susret vam hrlim i bilijune vas grlim i zalijevam. Svatko je od vas zrnce, i to je vaa prava veliina. Ali ako prijeete na Moju stranu, vie neete vidjeti sebe kao zrnce, ve kao talas pijeska, koji hrli u susret talasu oceanskomu bilijuni zrnaca naspram bilijunima kapi. Prijeete li na stranu oceana, vie neete znati to je talas, a to more, i kad je kap pijeska, a kada zrnce mora, i tko zove, tko se odaziva oh, vie to neete znati, jer toga vie nee ni biti, a ono to e biti, nee se moi znati, samo e se moi biti to to e biti. 63. OTAC JE VA NA NEBESIMA, a nebesa su srce i dua vaa. Tu Ga traite, jer tu Ga jedino i moete nai. A zemlja koja se treba s nebom jednaiti, to je tijelo vae i sva mu osjetila, i svijet, koji je na njih prikopan i njima podojen. Ne okrenite mu lea, ve most pruite iz nebesa svoje due, prema zemlji svojega tijela, most da po njemu prolazite u miru i u oba smjera jednaki, jer to je Moja elja davnanja da prolazite mostom ljubavnoga susreta, da se nebo i zemlja u vama radosno pomire, poslije tolikih stoljea ekanja. 64. ZALUTALO SI U SVOJEMU LABIRINTU, DIJETE MOJE, pa uje samo jeku svojega krika, to se o metalne zidove odbija mnogostruko, i u dugomu zamiranju. Ne sluaj jeku svojega krika u edenomu paklu, koji si samo izgradilo; jer tvoj je krik podstavljen zvunom iluzijom ne sluaj ju, ne sluaj ga. Kriknulo si, i Ja sam te uo. Potralo si, i Ja sam ti u susret krenuo. Moj korak je tih, i nema mu jeke u svijetu samoe. Ali kad ti priem beumno i iznenada, vie nita nee uti ni sluati, osim Moje neujnosti. 65. ZANIJEMILO SI, DIJETE MOJE, od Moje miline, od sjaja Moga smijeka. Zastalo si, i ne zna kakvu bi Mi hvalu uputilo. Pa si zastrepilo pred svojom nemoi da govori. Znaj da Mi je tvoja nijemost slaa od bilo kakvih rijei hvale i zahvale; uzet u ju i staviti Sebi oko vrata da Mi tajom zbori i otkriva to ni sama ne zna da zna: jezik srca, boanski apat, kojim lista prostor, i uti vrijeme. 66. KADA DOE SMAK SVIJETA, doi u. Kad vam doe da vie nema zraka za disanje, tla za bjeanje, ni duplje za noenje, Ja u doi i prostor u vam i vrijeme prevrnuti kao list knjige, na novu stranicu.

Oh, vi ve jeste na novoj stranici i u dobu zlata, samo su vam oi nenavikle na sjaj, pa jo gledaju vlastito pamenje mraka i rasula, kao slike sna, zaostaloga poslije buenja. Prieljkujte da bude jo tee no to jest, jer tada u vam doi. Molite za snagu da tegobu podnesete, da proete kroz nju kao kap zraka kroz vodu. Ta muka i potres za jedne znai umiranje, za druge raanje. Molite za sabranost da Me na pragu novoga doba doekate sa suzama dobrodolice, dok sa smijekom budete otputali doba, koje odlazi. 67. SVE DUGOVE KOJE STE GOMILALI, sve poslove koje ste odgaali, sve blagdane koje niste slavili... znate li kada ete sve to isplatiti, obaviti, proslaviti? Sada. Sve to ste zaobili, sve to ste zapustili, napustili, propustili... znate li kada ete sve to nadoknaditi? Sada. Svaki trenutak ima gustou mnogih godina. Znate li kada ete sve te godine raeljati kao kose smrene, dugo neeljane? Znate li kada ete nahraniti zakon, koji ste ostavljali gladnim pred pragom? Ah, vi znate. Ali znate li i to batina vaega Oca, koja vas nije zapala, zapast e vas, mimoii vas nee, zakinut vas nee. Sve drugo moi e ne morati biti, ali batina Oeva ima li razloga postojati, ako nema svojega batinika? Smisao je batine batinik, dokaz je batine batinik. Nijedan va gubitak s ljudima nije tako golem, kao to je golem dobitak Moj s vama. Nitko vama nee uzeti toliko, koliko u Ja batinom dati. Nijedna se kazna nee moi mjeriti s nagradom, koju vam spremam. Kada? Ni za pitanja vie nemate vremena. 68. JA SAM GOSPODIN BOG TVOJ zato, jer sam ljubav tvoja. Ne voli ti Mene zato to sam Gospodar tvoj, ve sam Ja Gospodar tvoj zato, to Me voli kao nikoga i kao nikada. Dajem ti Sebe u mnogomu i u mnogima, ali ti uvijek Mene voli, pa i onda kad misli da voli drugo i drugoga. Ja, ljubav, u ljubavi sam te stvorio, od tvari ljubavne sam te oblikovao, jer sam poelio vidjeti kakve su oi ljubavi, kad u Ljubav gledaju. 69. SVATKO SVOJIM PUTEM I BESPUEM svojim nogama koraa. ije to cipele obuva, kad sam ti dao krilate tabane? Za ijim jo rijeima ezne, kada ti dan i no apuem da te volim?

13

70. GOLUBI MOJI, KRILATICE MOJE, dugo li sam gnijezdo za vas svijao, dugo li vas Sobom grijao, Sobom obavijao, Ja, strpljiva mati vaa i golubica nebeska. Spavali ste u ljusci, a Ja sam vas njihao i zvao kucajima Svojega srca. Vi ste se sneno odazivali, sanjali ste da letite, sanjali ste da ste golubi s granicom masline u kljunu. Znate li koji je dan danas? Danas je dan kada ste se izlegli. Ali jo ste sanjivi da shvatite da ste se probudili. Golubi Moji, polako. Duga sam vas stoljea Sobom grijao, za let vas spremao, nebu vas obeavao. Priekajte jo koji as da to shvatite; priekat u i Ja jo koji as, ukrast u ga od vremena, koje vie ne moe ekati. 71. BUDI PONOSNA NE BUDI OHOLA Zna li razliku? Ponosni su oni, koji znaju da su od Tvorca, oholi su oni, koji misle da su oni tvorci. Budi velianstveno blaga; dostojanstveno edna. Otkrit u ponosne, razotkriti ohole, edne i tihe u razglasiti, velianstvene u sjaj ogrnuti. Budi bezimeno slavna, budi bez imena glasovita. Onakva, kakav sam Ja: slava sam svakoga sveca, Ime sam svih imena. 72. EVO TI OVAJ DAN KAO KOLJKU, pa mi ga uveer vrati kao biser. koljka je bisernica, a ti si more. Sputam kameni meu koljkine ljuture to se ire; jedna je nebeska, druga je zemaljska. A ti si more. Sputam kameni meu koljkine ljuture: rije Svoju. I sada ekam da Mi se vrati biser. Ako treba, i veer u zadrati u visinama, da Mi biser na vrijeme stigne. 73.MJESEINO, MISLI MJESEEVA! Sve dotakne, sve osvijetli, samo sebe ne vidi. Svijetla, njena, i prozirna misli mjeseeva, mjeseino! Znaj da sam ti put poploio zrcalima, kako bi u njima susrela svoju sliku. Slao sam ti na put jezera i mora, ljudske oi, staklo i rosu. Ti si se zaljubila u svaki odraz, a kad se jezero namrekalo i more kad se uzburkalo, kad se staklo razbilo i oi se sklopile, i rosa kad je ishlapjela, ti si kopnila od tuge, venula si, jasmin-mjeseino, misli Moja neubrana! I sad nema kamo nego k ocu svojemu, mjesecu. Njegov si lik gledala u svakomu svojem odrazu: u njegov si se odraz zaljubila. Razbio sam ti sva

zrcala, jer s odrazom Mojim si Me iznevjeravala, i Ja sam gubio bitku sa Svojom sjenom. I sad nema kamo, nego k Meni. 74. ZA IM VAZDA TAKO TUGUJE, zbog ega vene i blijedi, kao cvijet listopadski, kao san predzorni, kao rosa u magli? Obeao sam ti: dat u tebe tebi, dar najvei. Ali ekaj Me u srcu, budna, nijemih ruku; svu svoju enju pretopi u prazninu, koju u Sobom ispuniti. 75. TO MISLI, MISLI MOJA, kamo si navrla? Misli li Mene, misli Moja? Misli Me, misli. Budi besadrajna. Budi svesadrajna. Budi do neba puna prazne sebe. Budi to to misli, misli Moja. Misli Me, misli. 76. EKALI STE DA VAM KAEM SVOJU TAJNU Rei u vam: vi ste Moja tajna. ekali ste da vam kaem kako u u vau zemlju, u va kraj, u vau kuu doi. Rei u vam: u vama u doi. ekali ste da vam kaem to u tada rei, to u uiniti. Rei u vam: rei u i uiniti ono, to vi budete tada rekli i uinili. Ne bojte se, ne sumnjajte u sebe. Iz ruke vas Svoje putam, golubovi Moji. Svakomu je na tjemenu upisan dan, sat, mjesto i lozinka. Ne moete proitati to vam pie na tjemenu. To je tajna. Vi ste ta tajna, iako ju ne znate. Vi ste Moj dolazak, iako ne znate kada u doi. Vi ste Moja rije i djelo, iako ne znate to e iz usta vaih potei, iz ruku se vaih pruiti. 77. EKAO SAM TE PO KOJI VE PUT na praznomu sjedalu pokraj tvojega; ekao sam da primijeti prazninu punu Mene. Rekao sam ti, nisam li ti rekao da te ekam, da sam te ekao? Zar je tako teko shvatiti tko te eka? Nije li to isti onaj koga ti eka? Bolji sam i uporniji ekatelj od tebe, jer je Moja elja za tobom vea od tvoje elje za Mnom. ekam da se te dvije elje u snazi izjednae. Tada vie nee biti ekanja. 78. ZNAM DA SI ELJNA KAZATI MI rijei od milja, rijei milovanja. Ali ne dajem ti pravo da govori, jer sada Ja govorim u tvoje uho, kao to ocean apue u uho koljke. Sluaj Moj zvuk, sluaj Moj muk tvoj sluh je tvoj dar pjevanja, tvoje sluanje je tvoje pjevanje, tvoje uho su tvoja usta.

79. ZAR TE MORAM ISTRGNUTI, OSAMITI, da bi vidjela da nisi istrgnuta i da nisi sama? Zato uvijek drugo, da bi znala prvo? Moram li te od Sebe udaljiti, da bi vidjela koliko si Mi bliska? Zar moram biti grub, da bi shvatila Moju njenost? 80. PALA SI U GUSTO TIJESTO ZEMLJE, i ostala u njemu kao muica u smoli. Po pjeni tvojih krila uhvatila se glina, ljepljiva pohota blata, i tupost ilovae. O letau visine, kakva Moja alost, i kakav tvoj neoprez! Ne rekoh li ti da uva i pazi stvorove od gline? A ti si se s njima izjednaila. Sad blatom poprskana pjeva pjesme svojega zaviaja, a glina ti se gluhim roktajima odaziva. Pjena pod korom blata jo uvijek umi bojom nebeskoga mora. Tko ju uje osim Mene? 81. OD TOLIKIH VAPAJA, koji u prije uti? Kojemu prije u pomo priskoiti? Molite se, ali ne zato da bih usliio vau molbu, ve se molite da usliim onoga, komu je pomo najpotrebnija. Molite se da usliim molitvu onoga, tko vie ne moe ni moliti, ni ekati. Molei se tako, primijetit ete da razloga za drugu molitvu ima sve manje. 82. KAD JA DOEM, svi ete sve znati kuda i kako treba, zbog ega, i zato treba. Ali Ja bih bio sretan da to saznate i prije nego to Ja doem. Bar nekoliko vas. Bar jedno od vas. I to jedno, bar ponekad. Bar jednom. I volio bih da Mi za druge jamstvo poloite da e i oni saznati gledajui nekoliko vas, jedno od vas, bar jednom, da e saznati. 83. IZ SVOJE POGREIVOSTI, ti ne sudi o Mojoj nepogreivosti. Iz svojega sna ti Moju javu ne procjenjuj. Kada ti pogrijei, Ja kod Sebe jamim za tebe, zagovaram te pred Sobom, sakrivam od Sebe tvoj promaaj, pretvaram se u majku, koja te kod Oca ispriava, i moli za tebe oprotaj. I dok Ja to inim, ti objanjava moju neobjanjivu prirodu jednote mnogim rijeima. Pomisli li ikada da je Moja samilost vea od Moje neobjanjivosti? Da je Moja nepogreivost naprosto ljubav? 84. TEKLA SI MI NA VALOVE, klasala Mi na bokore, ekao sam edan vode, gladan kruha od penice. Jer sam htio biti edan, jer sam htio biti gladan, jer sam htio ekati te, kao to ti Mene eka edna vode, gladna kruha. Jer sam htio biti edan, Ja, koji eu taim; jer sam htio biti gladan, Ja, koji

14

glad tolim. Ja, koji sam kruh i voda, htjedoh biti gladan Sebe, edan Sebe, poput tebe. Tekla si Mi na valove, klasala Mi na bokore; o kako dobro znam to to znai ne imati Me, ne biti Ja. 85. VALU SAM PJENU DAO, sjaju zlato, vinu vinograde. Ljubavi sam srce dao, pjesnika pjesmi. Jer toliko sam ih sve volio, da sam te, ker jedinu, Moju pjenu, Moje zlato, Moj vinograd, dao, darovao, i jo uzdarje slao, slao. I to se zbilo, daru Moj, to se zbilo, darivani Moji? Jeste li se zaboravili jedni u drugima, jeste li se zaboravili estoko i duboko, sve do sjeanja na Oca Darovatelja? 86. NAJPRIJE SAM TI POKAZAO UTAP u dubini noi. Sam i zlatan, kao vjenost bezglasan, kao vjenost nepomian. Onda sam pustio bijeli oblai preko lica mjeseeva. Onda crni. I rekoh ti: sve to se sa svijetom dogaa, dogaa se s mjesecom, i s crnim i bijelim oblaiima. I crni i bijeli jure, i ine da se ini kako mjesec juri. I crni i bijeli ine da se ini to nije. Ne vjeruj oima. Vjeruj Mojoj Rijei, koja je kao utap. Ni crno ni bijelo ne pomie ju s neba. I crno i bijelo u prolazu su preko lica neprolaza. 87. GOVORI JEZIKOM LJUBAVI, ljubljena. Svi e uti, svi e uzdrhtati, a najvie srce tvojega ljubljenog. Jer sa svakom rijeju ti si Mu blia i draa: vidjet e ljude, sve blie i drae, kako otkidaju od kruha ljubavi, a on biva sve vei, to se vie od njega uzima. to vie zbori Mojim jezikom, to vie e htjeti da te uju. to vie ljubi neljubljene, to vie te ljubi Onaj, koji ljubi. 88. NE PUTAM JA SEBE IZ TEBE TAKO LAKO Ja sam Otac, koji prata sve ono, to ti sebi ne prata. Svu upljinu misli, sav sitne elja, sve prevjere i nevjere, sva praznoduja, maloduja, sva bezduja. Ja sam Bog, koji prata sve to ljudi ne prataju. Ne elim nikoga od vas izgubiti. Ne dijelim vas na dobre i zle. Vi to inite. Kazna i nagrada nisu Moje oruje. To je vae oruje. Moje je oruje samo Ja sam. Vaa je kazna vama vi sami, bez Mene. Ali Ja se ne dam iz vas tako lako. 91. BLAGO VAMA, JER BLAG SAM JA Blago Meni, jer blagi ste Meni u mnogima. Blago njima, mnogima, jer u blagosti e ivjeti s vama, blagosnicima.

Blago blagosti, to je u ovomu asu prozvana da blagovjesno krene u susret blagorodnomu dobu. 90. SVE SVOJE VLASI VOLIM, pa i one divlje, nepoeljane, to u vjetru vijore, i ine od Mene razbaruenoga Boga. Bilijune ih imam nebrojene, a svaku ljubim jednako, beskrajno. Zar Me ne voli raskutrana i upava? Zato Mi upa neposlune vlasi? Ta i one su Moje, i Mene zaboli kad koju iupa. 89. MOJA JE PORUKA TEBI da bude ljubav i pomo drugima. Kad ju pie, ne pii ju, ako ti netko na vrata zakuca gladan ljubavne pomoi. Ustani, nahrani ga, u srce uvedi ga. Ja ti rijeju poruujem da na rijei ne ostaje: da bude djelo, koje e govoriti. 92. GOZBU SAM ODAVNO PRIPREMIO za vas, uzvanici Moji. A vi oklijevate, pozivnicu ste i propusnicu zamet nuli u nerednomu vaem ormaru, s tolikim nepotrebnim haljinama. ekam, pogledavam put prozora gozbene dvorane, put raskriljenih vrata. Veer se ve sputa, rumenilo gusne na dovratku i pragu, cvrkut se javlja iz grma pokraj puta. Kao da ujem bubanj malih tabana, i cilik aneoskoga smijeha. Ustajem i na pragu zastajem. Zaustavljam cvijee u klonuu, jelo u hlaenju, svijee u dogorijevanju. Zaustavljam trenutak u vremenu, vrijeme u vjenosti. A vi jo prebirete po ormaru traei koju ete sveanu haljinu obui. Kaem vam: najsveanija je vaa koa, dok jo sja pod suncem. 93. U SVOJEMU VAS SMIJEKU UVAM, uvari Mojega puta. Zato se smijeite, ma to vam putem nailo, ma to vas zlom vijeu presretnulo. Jer Moj je smijeak bedem i tvrava, preko koje ne mogu mrak ni studen. Moj smijeak je Ona, Mati svijeta. Putam Ju da sie meu vas, i da za vas sretan put izmoli. Putam Ju da Me moli, i da naas zaboravi da je molitva ve davno usliana. Natisnite se oko Nje, kao preplaena djeca. Oko vas grmi, munje se u zemlju zabadaju kao vatronosne sulice. Ali iznad oblaka sam Ja, sunce, usta Svojega smijeka. Poeljeh naas ugledati Svoj smijeak, preda Mnom, poeljeh ugledati Nju, vau Majku, u kojoj vas uvam, uvari Mojega puta. 94. IDI, BAKLJO, i prozivaj svijee zraka, zemlje, vode, zakuni ih plamenom kojemu su obeane,

zakuni ih da dou na sastanak, ureen u plamenu. I vidjet e: progovorit e iz zraka, vode, zemlje, odasvud rije svoju e plamen kazati; i onoga asa kad se javi, on je savren i spreman sobom zapaliti na tisue svijea, lui, svjetiljaka, jer on, kao i ljubav, kao i Bog, ostaje jednak kad daje i kad se razdaje. Poi, bakljo, neupaljen plamen eka tvoj pohod meu svijee zraka, vode, zemlje. 95. POZOVI SEBE NA IZLOBU svojih slika o Meni. Izaberi jednu, tebi najljepu, i Ja u ti ju rado pokloniti. Pokolebaj se: nije li ona druga jo ljepa? U redu, vrati Mi prvu, uzmi tu drugu. I opet se pokolebaj. Naposljetku, to e uiniti? Nee li izabrati vlasnika izlobe? Onda e sve slike biti tvoje. 96. IZVORE GORSKI, MORE TE EKA kao da ti je mati. A zar nije? Vidio ju nisi, pa ipak putuje k njoj, kao to edo u utrobi majinoj majku ne vidi, ali putuje k njoj. A zar ne putuje, zar ne putuje? I moe li uope drukije? Izvore gorski, ne moe ne tei, ne odazvati se, majci svojoj ljubav ne uzvratiti? 97. RAZUM TE OINE BAHATOM PORUGOM, a srce tiho zaplae za tobom. I dok se povija pod udarom razuma, udno si uvjerena u svoju nadmo, u to da ti dri u ruci bi, od kojega strepe tmaste strasti. I kad svojim golim, istinskim glasom zacvili pod knutom, ti bre-bolje pomisli: to cvile pomame i nerazumi. Smije se bahato razum u sedlu, a srce tiho plae za tobom ono ti ne d da ga zaboravi, ono ti ne d da Me zaboravi, ono Mi ne d