stif king

Sicphen King, jedan od najpopularnijih pisaca svijeta,

Rodio se 1947. u Portlandu, Maine, a kolovao se na

university ofMaine u Oronou. U slavu je uzletio ć

n.ikon pojave svog prvog romana, Carrie, a potom su

nlijcdili i Vidovitost (The Shining) i Misery, na temelju

ojih su napravljeni vrlo uspjeni filmovi. Stephen King

l.iis ivi sa svojom enom, romansijerkom Tabithom

King, i troje djece u Bangoru, Maine.

D 1 0 P RV I

SINZACIONALNOGA

KRIJSKOG TRILEKA

STEPHENA

KINGA

r/ilrsci koraka zelenim linoleumom do Velike Itknliir nii kojoj se kuha mozak… Ima li ista r/iviit odtog koračanja u susret smrti i električnoj stolici?

Ima.

ln MI /ločini koje su počinili Ijudi osuđeni da sc proeću Zelenom miljom.

rM l|ii(li izgorjelo u poaru kojim se elio prikriti zločin…

1 dvije mrtve djevojčice…

/vjfi ski silovane i zvjerski ubijene.

li, iza dviju mrtvih djevojčica…

lVii 1111 iv.i okajohna Coffeyja, kao slutnjajeze koja tek dolazi.

/LENA MILJA

l 1 l 11 E N K I N G

ZKLENAMILJA

I) 1 0 P R V I

DVJE MRTVE DJEVOJĆICE

l R I; V E 0

l 1< 1 I) R A G R A 0 S

iili

/ ? >. K I; B , 1996

Nasm originto; Stephen K’mg

The Green Mile

(Part 1: The Two Dead Ciris)

Copyright (r) Stephen Kng, 1996

Urednik Davor Uskokovi(

Gricko ucdmca: Andrea Knapić

Korektorica: Branka Savic

Recenenti: Mladen Jankovic Mario Vrbančić

Za izdvaco: mr. Zlatko Knezović

Iilavac: SysPrint d.o.o. Zagreb, Vurovčice 38 Tel.: (0) 340 401, 340 402

ISBN 953-604140-5

CIP Katalogizacija u publikacii

Nacionalna i sveučilisna biblioteka, Zagreb

UDK 820 (73)-31 =862

KING, Stephen

Zelena milja / Stephen King ; preveo Predrag Raos. - Zagreb : SysPrint, 1996. - sv.; 21 ?? Prijevoddjela: The Creen Mile ISBN 953-6041-40-5 (cjelina)

Dio 1 : Dvije mrtve djevojfice. 1996. - 94 str. ISBN 953-6041-41-3

Kompjuterski slog:“SysPrint - Zagreb

Tisak i uve:>Kratis - Zagreb

aklada:2000 primjeraka

Pismo kao predgovor

27. listopada 1995.

Dragi moj vjerni tioče,

ivot je ćudljiva rabota. Priča koja počinje ovom knjiicom, postoji u torn obliku zahvaljujući usputiio|opasci nekog trgovca nekretninama kojeg nikad nisam

111 upoznao. Dogodilo se to prije godinu dana, na Long ll.nitlu. Ralph Vicinanza, moj dugogodinjiprijatelj i iislovni znanac (kojemuje glavni posao u ivotu bio proil.ivinje vanjskih prava zaobjavljivanje knjiga i priča), npi.ivo je ondje bio unajmio kuću. Stručnjak za nekret-11111, koji jepritom posredovao, zamijetio je kako kuća i/lda kao daje izila iz priče Charlesa Dickensa”.

li je opaska Ralphu jo bila u pameti kad je pozdravio ?? prvog kućnog gosta, britanskog izdavačaMalcolma l ikvrdsa. Onjuje njemu i ponovio, pa se tako načeo raz,;nvor o Dickensu. Edwardsjespomenuo kakoje Dickens niiiogc svoje romane objavio u nastavcima, priloene i iipisima iliizdvojeno, kao chapbook (ja ne znam odakle

PREDGOVOR

dolazi ta riječ,” koja označava knjigu manju od ii’MiiiMl no koja mi se oduvijek sviđala zbog dojmaprisnosti i prijaznosti to ga je stvarala). Neki su od tih romana, dodao je Edvvards, bili doista inapisani i redigirani u stalnoj utrci ] s tiskarskim strojem; Charles Dickens je očito bio jedini ‘knjievnik koji se nije plasio rokova.

Dickensovi romani u nastavcima bili su strahovito popularni; tako zapravo popularni da je jedan odnjih u Baltimoreu izazvao tragediju. Velika se hrpa Dickensovih ;

oboavatelja sjatila na gatu, u očekivanju engleskoga broda s primjercima zadnjeg nastavka Maeprodavaonice rijetkosti (The Old Curiosity Shop}. Priča veli da je nekoliko | potencijalnih čitateljamasa gurnula u vodu, gdje su se i utopili. :

Ne vjerujem da su ni Malcolm ni Ralph eljeli da se netko utopi, ali ih je svakako zanimalo sto bi sedogodilo kad bi netko danas ponovno pokuao krenuti s romanom u nastavcima. Nijedan u torntrenutkujos nije bio svjestan . činjenice da se to jer nema doista ničeg novog pod Suncem) većdogodilo u barem dvije zgode. torn Wolfe je , prvu verziju svojega romana Krije tastine {Bonfire ofthe ” Vanities} objavio u nastavcima u časopisu RolUng Stone, a ‘. Michael McDowell Amulet / Themulet; Pozlačene igle I ‘ Gilded Needles; Utvare I The Elemental i scenarij Kukčev sok I ;

Beetlejuice) svoj je roman pod naslovom Tropska poast ‘ (Blackwater) objavio u brosiranim

nastavcima. Taj roman ‘,

Webster njezino porijeklo ‘avodi iz riječi chapman, galantar, pokucarac; toje dakle “pucka” knjigakoja se prodaje s ostalim drangulija-. ma. (Op.pr.) .

priča strave i uasa o junjačkoj obitelji s neugodnim n.isljcdnim svoj’stvom pretvaranja u aligatore -nije bio l.i najbolje McDowelovo djelo, ali je ipak Avon Booksu liiskrbio lijep uspjeh.

Naa su dva prijatelja potom počela spekulirati to bi ,r dogodilo kad bi kakav pisac pucke proze danasi’kuao objaviti roman u brosurama - malim depnjacinii koji bi se u Britaniji mogli prodavati za funtu-dvije, ili ? erici za tri dolara (gdje se večina broiranih knjiga lnKlije a 6,99 do 7,99 dolara). Netkobi, recimo Stephen KIII, mogao na zanimljiv način početi taj eksperiment, irkio je Malcolm, i onda jerazgovor skrenuo na druge

irilll.

K.ilph je na tu zamisao bio već pomalo i zaboravio, kad

1111 ona najednom vratila, ujesen 995., po povratku s l imkfurtskog sajma knjiga, svojevrsnogtrgovačkog speki.ikli dje je, za strane agente poput Ralpha, svaki dan iiK’. Tu mije idejuobjavljivanja u nastavcimasvečićima i.‘nii) s mnogim drugim, od kojih sam većinu automatski“llK’io.

Idrja o svečićima, međutim, nije bila među njima; za i.i/likii od intervievva za japanski Playboy iturneje po l’.ilinkim republikama (s pokrićem svih troskova), ova mi ii n niati upalila arku iskru. Jane mislim da sam suvreiiriii Dickens - ako takav i postoji, onda bi to moda bili lnliii Irving iliSaiman Rushdie - ali sam oduvijek volio iin ispričane u epizodama. To je format na koji sam ??????naiao u The Saturday Evening Postu, i on mi je bio i.i. ulavnom zato to bi na kraju svakog nastavka

IX

PREDGOVOR

čitatelj postajao sudionik skoro jednak piscu - ???? tobom je bio čitav tjedan da se pokua dovinuti nakojui će se stranu izviti zmija. Osim toga mi se činilo da čovjek| takve priče i čita i doivljava mnogointenzivnije, zato to su razdijeljene na obroke. Ne moes je naprosto progutati, sve ako to i eli (a akoje priča dobra, čovjek čini bas to).

Od svegaje, međutim, bilo najbolje to smo ih u nasoj kući počesto čitali na glas -jedne večeri mojbrat David, pa druge ja, pa bi onda treće na red dola mama, pa onda opet brat. Bila je to rijetka zgodada u pisanom djelu uivamo kao u filmovima na koje smo zajedno ili i televizijskim serijama(Rawhide, Bonanza, Route 66) koje smo zajedno gledali; bili su to obiteljski događaji. Prolo je,međutim, mnogo godina dok sam otkrio da su u Dickensovim romanima obitelji njegova doba uivalena vrlo sličan način, samo sto su se njihove muke uz ognjite, a zbog moguće sudbine Pipa, Olivera iDavida Copperfielda nastavljale godinama a ne tek po nekoliko mjeseci (jer su i najdui Postovserijali rijetko kada bili dui od osam nastavaka).

U toj je zamisli bilo i jo neto to mi se sviđalo, nekakva privlačnost za koju slutim da je potpunoocijeniti moe tek pisac trilera i jezivih priča: u priči koja se objavljuje u nastavcima, pisac predčitateljem stječe prednost koju inače ne bi imao: jednostavnije rečeno, vjerni tioče, ti ne moe odjuritinaprijed i vidjeti kako je sve ispalo na kraju.

|n se sjec’am kako sam jednom, kad mi je bilo moda ilvinirst godina, uao u dnevnu sobu i ugledaomajku u n)r/inoj omiljenoj stolici za Ijuljanje, kako gviri u kraj ro paperbacka Agathe Christie, iakojoj je prst bio na

iv.inom popritu, negdje oko pedesete stranice.Ja sam

r /K.UO, pa samo joj to i rekao (bilo mi je, ne zaboi.ivin, dvanaest godina, a to je ivotno doba kaddječaci piiiiiiju po prvi put maglovito shvaćati da znaju ba sve), ir i/razio mnijenje da ako čitamokraj napetog romana, l’ii|c nego smo do njega doli na prirodan način, postul’.iino isto kao kad bismoiz Oreo keksa pojeli ono bijelo i/ Mfdine, a ostatak bacili. Ona se nasmijala onim svojim “ilsnimsmijehom lienim svake nelagode i odgovorila ‘l.i ii moda i jest tako, ali da se ona gdjekad naprostone inii?c othrvati napasti. Poputanje pred napaću bilo je inn §to sam mogao razumjeti; opsijedale suone, i to u

411 innoj mjeri, i mene, unatoč tome to mi je bilo samo

Ivinicst godina. Ali je ovdje, u najmanju ruku, za tu n.ir.ist postojao i zabavan lijek. Sve dok se uknjiarama nr poj.ivi i zadnja epizoda, nitko neće znati kako zavrava

‘rlriiii milja… to moda ne isključuje ni mene.

l.iko to nikako nije mogao znati, Ralph Vicinanza je tu ‘..iinis;io o romanu u nastavcima spomenuoujednom, to

nune tiče, u psiholokom smislu savrenu trenutku. Ja

..iiti sr ba poigravao s idejom za priču na temu na koju

.,1111, slutim, morao doći prije ili kasnije: riječje o elekim’noj stolici. Ta me “Stara Iskrilica” (“OldSparky”) i.r. inirala jo od mog prvog filma sjamesom Cagneyjem, ‘.i sim ga vidio, a prve priče ozatvorskom Odjelu za

11111 to sam ih pročitao (u knjizi pod naslovom Dvadeset

PREDGOVOR T

ti’suć godina u Sing Singu / Twenty Thousand Years in Smgt Sing, iz pera zatvorskog ravnateljaLevvisa E. Lawesa) raH palile su onu mračniju stranu moje mate. Kako to, pitao sam se, izgleda kadprolazi tih posljednjih četrdeset jard do električne stolice, u spoznaji da će tu i umrijeti? 1 kako to,napokon, izgleda kad si čovjek koji vezuje’ osuđenika… ili okreće sklopku? to takav posao čovjekuoduzima? Ili, jos jezivije: to mu dodaje?

Posljednjih sam dvadeset-trideset godina te osnovne ideje iskuavao, uvijek samo preliminarno, namnotvu različitih predloaka. Napisao sam jednu uspjenu dugu priču (Rita Hayworth i iskupljenje uShawshanku) kod koje se ;

radnja odvija u zatvoru, pa sam zaključio daje to za mene prava stvar, samo ako mi dođe prava ideja.L njoj mi se mnogo toga sviđalo, no najvie od svega pripovjedačev u ,;

biti decentan glas; nepretenciozan, iskren, moda pomalo začuđen, bio je to pripovjedač sličnijiStephenu Kingu od \ ijednog prije njega. 1 tako sam se prihvatio posla, ali i oprezno i stalnozastajkujući. Najveći sam dio drugog , poglavlja napisao kad me kia zadrala u Fenway Parku!

Kad me je Ralph nazvao, ja sam već ispunio biljenicu \ navrljanim stranicama Zelene milje, i shvatioda pravim ;

roman ba u trenutku kad sam već trebao raspremati stol t za redigiranje već napisane knjige (Očaj /Desperation - ‘:

koju će, vjerni tioče, ugledati uskoro). U fazi u kojoj sam se nasao u Milji, preda mnom su se otvaraladva uobičaje- ;

na puta: ili da je odloim (i vjerojatno je se vie nikad ne ;

prihvatim), ili da gurnem ustranu sve drugo i krenem u ‘ potjeru.

K.ilph mi je predloio trec’u moguc’nost, priču koju bih .ipis.io onako kako. se i čita - to jest unastavcima. A inriii se svidio i onaj element visinske akrobatike u tome:

.<l.i c.nc posao, ako se ne uspije probiti, najednom će vir.iiiili otprilike milijun čitatelja ednih tvojekrvi. To iuikii nc zna bolje od mene, osim moda moje tajnice, lli.iii l:ugley; ona svakog tjedna primatucete Ijutitih ??..11?.1, koji trae sljedec’u knjigu ciklusa Mračna kula l.ii|>l|riija, pokloniciRolandovi; jo moda godinu dana, i .icni če čekanju, obećavam, doc’i kraj). U jednom je od n)ili liopliani medo sav u lancima, uz poruku napisanu n.iliicpljenim novinskim naslovima: OBJAVISMJESTA

1 II DI;ĆU KNJICU 0 MRČNO KULl ILIJE MEDI ODZVONIn objcsio sam je u svojoj radnoj sobida me podsjec’a

.ili na moju veliku odgovornost tako i na to kako je iirki.isno kad je Ijudima stvarno - bar malo - stalodo ivirvina tvoje mate.

No bilo kako bilo, Zelenu sam milju odlučio objaviti u

111/11 hroiranih knjiica, u maniri devetnaestog stoljec’a, l.i sr nadam da će mi, vjerni tioče, pisati a)kako ti se

vKlrla priča i b) kako ti se sviđa taj rijetko rabljen no priln’n) abavan način isporuke. A on jenedvojbeno enerv, 1/1 i.io i samo pisanje priče, iako je ono u ovom trenutku linliie kiovite večeri

listopada 995.) jo sve prije nego .niiivo, čak i kad je riječ samo o fazi prvopisa, i dok me l” i lcdekrajnjeg rezultata muče zaostale dvoj’be. To, dutim, ba i jest jedan od izvora uzbuđenja u čitavoj i<i|priči - u ovom trenutku ja vozim kroz gustu maglu s .isom do daske.

t

,!.

ZELENAMlLA |

i

Ipak bih, vie od svega, volio reći: Ako u čitanju bude$i uivao bar upola koliko ja u pisanju, onda smoobojic jako dobro prosli. Dakle, uivaj… No zato to ne pročitati

i na glas, s prijatelj’em ili prijateljicom? Ako nita drugo, |

‘i

time će bar skatiti vrij’eme do pojave novog nastavka ?? 1 tvom kiosku ili u tvojoj knjiari.

U međuvremenu pripazite na sebe, i budite si dobri.

STEPHEN KING

ZELENA MILJA

dio prvi

DVUE MRTVE DJEVO]ĆICE

1

Dogodilo se to 932., kad je dravna kaznionica jo bili na Cold Mountainu. A tu je, dakako, bila ielektrina stolica.

/.lvorcnici su na njen račun pravili viceve, onako kako ili l|inli tivijek prave o nečemu čega se plase,no od čega “ ?? pobjeći. Zvali su je Stara Iskrilica ili Velika Miil.iri. Sipali su tosove na računračuna za struju i o iiiinr k.iko će te jeseni upravitelj Moores na Dan zahvaln’r.ii 11.1 njoj pripravitivečeru jer mu je ena Melinda l”ilrsn.i, pa ne moe kuhati.

li onima koji su na tu stolicu i stvarno morali sjesti, liiioi sc iz te situacije gubio glavom bez obzira.Za svo|i H .iin boravka u Cold Mountainu predsjedao nad -. lmukset osam pogubljenja (to j’e jedinibroj kod kojeg . mk.id nisam zabunio; pamtit ću ga i na samrtnoj ]i’r,icl|i), i vjerujem daje većini tihIjudi istina o tome to

1111 c /biva doprla do svijesti tek kad su im glenjeve ...iknv.ili za debele hrastove noge StareIskrilice. Tad bi im

ZELENAMlLJA

najednom nadola spoznaja (vidjelo bi se kako im raste ‘ očima, kao svojevrstan hladni očaj) da su imvlastite noge zavrile karijeru. Kroz njih je jo tekla krv, misic’i su jo bili jaki, ali je s njima ipak bilogotovo; nikad vie neće propjeačiti jo$ jednu ladanjsku milju niti zaplesati s djevojkom pri stavljanjuambara pod krov. Klijenti Stare Iskrilice do spoznaje su o vlastitoj smrti dolazili od glenjeva navie.A kad bi bili gotovi sa svojim rasplinutim i vec’inom nepovezanim zadnjim riječima, na glavu bi imse spustila svilena crna vrec’a. Ona je navodno tu bila zbog njih, no ja;

sam oduvijek vjerovao da je ona tu zapravo zbog nas, da

im ne bismo vidjeli onujezivu plimu u očima, plimu toje ;

dolazila sa spoznajom da će umrijeti svinutih koljena.

U Cold Mountainu nije bilo Odjela za smrt, bioje samo blok E, odvojen od ostala četiri i otprilikečetiri puta manji, sagrađen od opeke a ne od drva, i s uasnim krovom od golog metala koji bi naIjetnom suncu blistao ”’ poput deliričnog oka. Unutra je bilo est c’elija, po tri sa !:

svake strane irokog sredinjeg prolaza, i svaka je bila ;

skoro dvaput vec’a od c’elija u ostala četiri bloka. 1 sve su bile jednkrevetne, to je za jedan zatvorbio prekrasan :

smjetaj (napose tridesetih godina), no njihovi bi ;

stanovnici rado svoje ćelije zamijenili za ćelije u bilo I kojem od preostala četiri bloka. Vjerujte mina riječ, zaista \ bi ih zamijenili. ;

Za vrijeme svih onih godina to sam ih proveo kao ef ‘ tog bloka, nijednom nije bilo zauzeto svih estc’elija - .1 zahvaljujem Bogu i na sitnim milostima. Četiri je bio mak- ;

simum, i u njima su bili pomijesani bijelci i crnci (u Cold ‘;

(1) Dvie mtve djevojčice

M.‘IIIIIIIII među ivim mrtvacima nije bilo segregacije), i

1.1 )r lnl.i upravo parcela pakla.Jedanje od stanovnika bila

1 “11,1, l!everly McCall. Bila je crna kao as pik, i lijepa kao Hiiirli koji nikad nisi imao petljepočiniti. Izdralaje est iiliii.i inueva premlac’ivanja, ali njegovo aranje nije im il.i iodnijeti ni jedandan. Iste večeri kad je otkrila da i. iii, pričekala je na nesretnog Lestera McCalla, kojeg

u niiovi pajdai (a vjerojatno i njegova krajnje kratkoi,iin,i l|ibavnica) znali pod imenom Rezač,stojec’i navrhu

1. |iriiK.i to su vodile do stana nad njegovom brijačni-

in l’iićekala je da napola skine kutu, i onda mu prosuii iirvinna crijeva po dvobojnim cipelama.Pritom se i”,lnil.i bajednom od njegovih britvi. Uvečer, dva dana i.iilr mo je trebala sjesti na StaruIskrilicu, pozvala me p 11 .voiii celiju i rekla dajuje u snu posjetio njezin afrič-

11 iliilmvni otac. On joj je rekao da odbaci svoje ropsko “m i ninrc pod slobodnim imenomMatuomi. Tako je i -. ii|f/.in zahtjev, da joj u smrtnoj presudi ime pročii In k.m Beverly Matuomi.Pretpostavljam da joj njezin iiiiliiivin oiac nije dao nikakvo osobno ime, ili ga bar ona

ii|i /nil.i izmisliti. Ja sam rekao da, moe, nema proble… ,vr ic godine odsluene na dunosti opanjagusaka, .iiiilr si me da osuđeniku ne smij’em nikad uskratiti

irii.i iiMin onoga to apsolutno moram. U slučaju Beverly ? iiiiiiiin to nije doista nita mijenjalo nastvari. Sutradan

n. nki iri popodne nazvao guverner, i promijenio joj ..inlii 11 doivotni zatvor u enskoj kaznionici uGrassy illrviii - među djeve bez eve, kako smo ih onda zvali. i lnn v.nn, kad je Bev prila momdeurnom stolu, bilo “i |r ili.io to joj je obla guza otila lijevo a ne desno.

ZELENAMIL]A

Otprilike trideset pet godina kasnije - moralo bi biti bar toliko - ugledao sam to ime u novinama, :

stranici s nekrolozima, i to pod slikom crne dame ispije lica i s oblakom sijede kose i naočalama sumjetnim di guljima u kutovima. Bila je to Beverly. Posljednjih je des godina ivota provela naslobodi, pisalo je u nekrologu skoro je sama samcata uspjela spasiti malograds knjinicu u RainesFallsu. Osim toga je učila dje vjeronauku, i u toj je selendri bila silno obljubljei KNJ1N1ČARKAUMRLA OD SRČANOG NAPADA, glasio naslov, a ispod toga je sitnijim slovima pisalo, skoro k

da se netko naknadno sjetio dodatijo neto: Provelapn dva decenija u zatvoru zbog umorstva. Samo suoči, sirok blistave iza očala s umjetnim kamenjem u uglovin ostale iste. Bile su to oči ene koja se, čakni u sedam set i nekoj, ukoliko bi se ukazala Ijuta potreba, ne bi li la izvući sigurnosnu britvicu iznjezine plave teglice s ( zinfekcijskim sredstvom. Ubojice se prepoznaju, čak i a zavrse kao stareknjiničarke u pospanim gradićima. Ili bar moe prepoznati čovjek koji je, poput mene, prov tolikovremena skrbeći se za ubojice. Samo sam se ji nom zgodom upitao o pravoj naravi svog posla. 1 to,IT lim, i jest razlog zbog kojeg piem sve ovo.

iroki je prolaz, to je tekao sreditem bloka E, 1 pokriven linoleumom u boji izmučenih starih limuna,su tako ono, to su u drugim zatvorima zvali Posljednjc u Cold Mountainu zvali Zelenom miljom. Onaje, re bih, tekla ezdeset dugih koraka od j’uga prema sjeve mjereno od vrha do dna. Na dnu je biladisciplinska so Na vrhu se prolaz granao. Skretanje je ulijevo znai

(1) Dvije mrtve fevojčice

iiii .iko se tako moglo nazvati sve ono sto se zbivalo

11 niurin ispečenom vjebalitu, no mnogi su to tako

ili, i innogi su tako preivjeli godinama, bez vidljivih

iili |ii)l|cdica. Lopovi i palikuc’e i seksualni delinkventi,

i iiK’.ijnći svoj’e sitne priče i ećući svoje sitne etnje i

H,I|.I|II(I svoje sitne poslove.

.liri.inje udesno, međutim - to je bilo neto sasvim

iiiiii Nijprije biste usli u moju sobu (u kojoj je sag

mln hio zelen; stalno sam ga mislio promijeniti, pa iii.ilo d.i stignem), i onda proli ispred mojegastola, .. iriiin |c s lijeve strane stajala američka, a s desne .lii.ii.i /.ustava. Na drugom su kraju biladvoja vrata. l ilni MI vodila u mali WC kojim smo se sluili ja i čuvari iinl l (,i gdjekad čak iupravitelj Moores); druga su se

iiiiil.i 1 svojevrsnu upu. Tu biste zavrsavali nakon to

1.1.11 |iif<ili Zelenu milju.

nil sn to mala vrata - ja bih, u prolazu, morao r”i”iii livu, ajohn Coffeyje čak morao sjesti i proklianl’niom biste izali na malo odmorite, pa se niz tri ?? stepenice spustili na pod od dasaka. Bila je toi.ir’lni prostorija bez grijanja i s metalnim krovom, iin nilik onima u bloku kojemu je bila prigrađena.

iini t lnla tako hladna da biste vidjeli vlastitu sapu, a

ini ln lilo zaguljivo vruće. Pri pogubljenju Elmera i iihril, - ini mi se da je to bilo u srpnju ili

kolovozu

11111 oncsvijestila su nam se devetorica svjedoka.

. li|rvr strane te upe je - ponovno - bio ivot. Alat i-,> (,ill|iić;in u ormariće isprekriane lancima, kaodaje n” 11 k.n.binima a ne lopatama i pijucima), metrana

ZELENAMlLJA

roba, vreće sjemena za proljetnu sadnju u zatvorsk vrtovima, kutije s toaletnim papirom, palete suvezar sirovim tanjurima za zatvorsku keramicarsku radioni” pa čak i vreće vapna za označavanjecrta na bejzbolsko., ragbijskom igralitu - koja su bila na mjestu zvane|

Pasnjak, a u Cold Mountainu jesenska su se popodne .

eljno ičekivala.

A desno - ponovno - smrt. Stara Iskrilica glavoi. bradom, gdje stoji na drvenoj platformi ujugoistočnc kutu spremista, s debelim hrastoviin nogama, sirok. hrastovim osloncima za ruke koji suupili uasnuti zn’ već desetaka Ijudi za posljednjih minuta njihova ivota,;

metalnom kapom, koja bi obično obijesno visila s naslon poput kakve robotske kapice s tufnicom izstripa o Bud Rogersu. Iz nje je tekao kabel i prolazio kroz gumo. obloenu rupu na zidu od bloketa tose dizao iza stoli Pokraj nje, s jedne strane, bila je pocinčana kanta. K biste pogledali u nju, vidjelibiste krug od spuve, izrez . tako da točno prilijee metalnoj kapi. Prije pogubljenj1 nju bi natopilirasolom, da lake provede istosmjernu str ju to je tekla kroz icu i spuvu sve do osuđenikov

mozga. ;

…. …

Goilinn 1932. bila je godina Johna Coffeyja. l’iinkosti bi se mogle naći po novinama, koje se |n<ćuvaju za svakoga kome je do njihova listanja

‘,i l(ii(li s vie energije no to je ima u ovom vrlo i iitn tircu Sto u staračkom domu u Georgiji odrezuje

4.l|r komadiće ivota. Bila je to vruća jesen, toga se

r .111. vi lo vruća, zapravo. Listopad skoro kao i kolovoz,

4ii.viirlcva je ena Melinda bila u bolnici u Indianoli

|”? .vDJil napada. Te samjeseni doivio najgoru upalu

”.ii.ii’iiili putova u ivotu, ne tako gadnu da bi mene

i|‘i,ml, 11 bolnicu, no zatotako gadnuda mije, svaki put

1 lli pustio vodu, bilo da umrem. Bila je to jesen “. liiii,, prosijedog sitnog Francuza s miem,onogkoji i…t.i‘“ui 1 Ijeto i s kalemom izvodio čudesa. Ali je to poi. i|i’” l>il jesen u kojoj je johnCoffey stigao u blok E,

urii na smrt zbog ubojstva i silovanja blizanki

in iirink.

ZELENAMILJA 5

U svakoj je smjeni u bloku bilo četiri do pet straa no mnogi su od njih tu bili sezonci. Dean Stanton,Ha Tervvilliger i Brutus Howell (Ijudi su ga zvali “Brutalni”, to je bio samo tos, jer on, svojkrupnoći svojoj usprk bez Ijute volje ne bi zlo ucinio ni muhi), svi su danas i pokojni, a pokojan je i????? VVetmore, koji je bio rfoi brutalan… a da i ne spominjemo koliko glup. Perc doista nije bilomjesto u bloku E, gdj’e je runa narav l beskorisna a gdjekad i opasna, ali je on bio guvernen svojta,pa je tako ostao.

1 ba je on uveo Coffeyja u blok, uz navodno tra cionalni povik:

“Mrtvac hoda! Vidi mrtvaca kako hoda!”

Bez obzira na listopad, vrijeme je bilo vruće 1 stoeri pakla. Otvorila su se vrata dvorita za setnjipustila povodanj blistavoga svjetla, kao i najkrupnijeg č jeka to sam ga vidio u ivotu, izuzmemo liponekog t to ga viđamo na televiziji dolje u “klupskoj sobi” u t domu za već skrenule slinavce ukojem sam zavrio. rukama je imao lance, a njima mu je bila sapeta i ( bačva od grudi; na glenjevimaje imao negve, izm( kojih se vukao lanac i zveketao - dok je prolazio lim ski zelenim prolazomizmeđu ćelija - prtao poput novčića to se kotrljaju niza stepenice. S jedne mu strane bio ?????VVetmore, a s druge kočati mali H Terwilliger; izgledali su kao djeca koja vode uhvaćei medvjeda.Uz Coffeyjaje čak i Brutus Howell izgledao 1 dijete, a Brutalni je imao preko sto osamdeset pet u visa bilo je tu, bome, i irine; bio je to ragbijski branič koj

(1) Dvije mrtve djevojSice

.ij’loliio igrao za Louisiana State University, dok nije (i..|i.ii 11.1 ispitima, pa se vratio kući uplanine..

l.ilm ?????? ?? bio crnac, poput većine njih koj’i su ..<li m.ilo odsjesti u bloku E, pred smrt u kriluStare i-ili.r. i iinao je čitava dvjesto i tri centimetra. Ali nije …..i” lin krhak poput onih koarkaa naTV-u - bio je ‘l 11 |ilcima i debeo u prsima, isprepletenim miićima

i uiii Miicrovima. Strpali su ga u najveću odjeću sto su i iiiirli iiići na skladitu, no suvratci su muhlača ipak .i ili 11.1 polovici nabreklih i izbrazdanih listova. Kouija

i i lnl.i iizdrljena ispod prsa, a rukavi prestajali negdje

? i”iill,ikik-ama. Kapu je drao u golemoj aci, to je

ii.il.o hilo bolje; da ju je nasadio na tu mahagonijsku ….i il l.ive, sličila bi onoj to je nosi verglaevmaj-

iii iiio to je bila plava a ne crvena. Činilo se da bi ii. ‘iii w ga sapinjali mogao raskinuti lako kaovrpce na i. -i.iinin liru, ali kad biste mu pogledali u lice, shvatili i.ii. ili wv učiniti nita takva. To licenij’e bilo tupo - !i” |i ???? mislio ba tako, pa nije dugo potrajalo i već g |i |iiu’ri) /.vati matun - negoizgubljeno. Stalno se ogle.1:.ri Lin da eli razabrati gdjeje to on. A moda čak i | i on. Prva mi je misaobila da izgleda kao crni iiii nkon to ga je Dalila obrijala da postane (iiiiil. Uo jezina vjerolomnaručica, i oduzela mu svu

.inii i.ost.

Mi iv.n lioda!” zatrubio je ?????, vukući tog medvjeda .1 .nv)rk.i za lisičine, kao da stvarno vjerujeda bi ga

”r 111 iikrenuti da on to ne čini po vlastitoj volji. ?????

ZELENAMILJA

nije rekao nita, ali se vidjelo da mu je neugć “Mrtvac…” |

ir

“Sad bi već bilo dosta toga”, rekoh. Ja sam W1 buduc’oj Coffeyjevoj ćeliji; sjedio sam mu nakrevetu. 2( sam, naravno, da dolazi, i bio sam tu da ga pozdrav

preuzmem ga, ali sve dokle ga nisam ugledao, nisam i; pojma da je toliki. ????? mi je uputi pogledkoji je g

rio svi mi znamo da si supčina (svi osim, dakako,

.’-,

tupavog krupnjaka, koji je znao samo silovati i ub. djevojčice), ali nije rekao nista.

Sva su trojica zastala pred vratima ćelije, koja su i

jala otvorena na svojim tračnicama. ????? me upit f “Sefe, sigurni ste da elite ostati s njim?” i j’a sampot

no kimnuo glavom. Nisam ba često u glasu Harr

Tervvilligera opaao nervozu - za pobune prije est f sedam godina bio je stalno uza me i nikad se nijepoko’

bao, čak ni kad su počelekruiti glasine da neki od n

imaju pitolje - ali je sada zazvučio ba nervozno. 1

“Reci, veliki dečko, hoćes li mi praviti probleme?” u;

tao sam, dok sam sjedio tako na krevetu trudeći se da glas ne zazvuči i dranje ne izgleda onakobijedno ka’ sam se osjećao - ona mokraćna upala, koju sam već L spomenuo, nije jo bila tako gadnakao na kraju, ali re kad vam velim, dan bas nije bio suncem obasjan.

Coffey je polako odmahnuo glavom - jednom lijev jednom desno, paje vratio u strogi centar. Kad sume njgove oči jednom pronale, vie me nisu isputale. ;

( Dcije mrlve djevajeice

HH \c 11 ruci drao podlonicu s Coffeyjevirn formuiiKil

liil nii lo”, rekao sam ???????. “Stavi mu u ruku.”

‘ir |r ll,nry i učinio. Veliki ihje muto dohvatio poput

“??

iiil In 10 donesi, veliki dečko”, rekao sam, i Coffey

F ? i iiiiiiio, struući lancima i zveckajuc’i. Da bi uopće ?? ? i’fliiu, morao je pognuti glavu.

lirt .nn ga pogledom od pete do glave i obratno,

‘imiiiiu /,io da shvatim daje njegova visina činjenica a

r .(in’ki v.irka. Bilaje stvarna: dvjesto i tri centimetra. tiiiii ii 11111 zapisali kao sto trideset, alimislim daje to ii ,iiii(i ???????; sigurnoje imao najmanje sto pedeset,

.1,1 r.ik i sto i ezdeset kila. Ispod rubrike rezervirane ““11|? i osobene znakove, pedantnimje velikimslovi-

> ii,i|ii,iniin rukom Magnussona, starog zatvorenika ..’ii.liij,ik.i u prijemnom, bila istaknuta jednariječ:

1 rllllll

r.‘iliK.Ki sam pogled. Coffey se malo pomakao u ‘iii. i id sam ugledao ??????? kako stoji s drugestrane ’iml ls|)rd Delacroixove c’elije - kad je stigao Coffey, ” ) lnn idini stanovnik bloka E. Del jebio slabaan, ri’.n l.iv nuikarac s licem knjigovođe koji zna da c’e mu

?|” nlkiiti pronevjeru. Njegov muje pripitomljeni mis

i lii 11,1 llincnu.

liiv Wetmore je stajao naslonjen na dovratak ćelije In | ii|r.ivo postala CofTeyjeva. Iz ručno jeizrađenih “ii.i i/vidio toljagu od američkog oraha, pa zalupkao

27

Z E L E N A M 1 L J A ,’,………………………………………………………………..”………………._

po dlanu kao igračkom kojom bi se rado posluio

najednom i iznenada, nisam vie mogao podnijeti i’

bude tu. Moda je to bilo zbog godinjem dobu

‘? mjerene vruc’ine, moda je to bilo zbog mokraćne

f, koja mi je zagrijavala prepone i zbog koje me flan.

donje rublje svrbjelo upravo nepodnosljivo, moda bilo zato to sam shvatio da mi je drava na poguMjposlala crnca samo pol dlake dalekog od idiota, i da P sasvim očito jedva čeka da ga prije toga maloručno o

di. Vjerojatno je to bilo zbog svega toga. No sto bie

4 bilo, na trenutak sam se prestao obazirati na njegove;

tičke veze.

“?????”, rekao sam. “U stacionaru upravo imaju ve selidbu.” i

“Za taj je dio zaduen Bill Dodge…”

“To mi je poznato”, odgovorio sam mu. “Idi pomoći.”

“To nije moj posao”, rekaoje ?????. “Moj posaoje veliki blesotup.” “Blesotup” je bilo Percyjevoaljivo i za sve krupne Ijude - kombinacija od blesavac i tupov. Velike naprosto nije podnosio. Onnije bio mrav, ?0| ??????? Terwilligera, ali je bio nizak. Mali pjetlić, od ot’ koji vole započinjatikavgu, napose kad su svi aduti na hovoj strani. Ijako tat na svoju kosu. Od koje nije nika mogaopodalje zadrati ruke. }

“Taj je posao gotov”, rekao sam ja. “Idi u stacionar.

‘,

Napućio je donju usnu. Bill Dodge i njegovi premi;

tali su sanduke i hrpe plahti, čak i krevete; čitav se st

(1) Dvie mrtve devojeice

?? “?? 11 novu baraku na zapadnom kraju zatvora. i( (i.i, di/.anje tekih tereta. ????? Wetmore nije“fi” iiiinii uil|fl;i ni ujednom.

tiiH ili i.imo i previe”, rekaoje.

nil. nli i.imo pa izigravaj efa”, rekao sam i podigao |. Viili s.un ako se ????? trznuo, ali me je uredno

”(“iii.ii ko guverner zapovjedi upravitelju Mooresu i ii il.lr IIOU zato to sam isao uz krivu dlaku,koga će iui Mi.ir. i.iviti na moje mjesto? ???????? Zvuči kao vic. B iur l.i, ?????, to ti radio ili neradio, samo mi se

tfiiiik innkni odatle.”

‘1.1 iiriuii.ik sam pomislio da će se zatvrdoglaviti, pa F tiiiii liti frke, dok nam tu Coffey stoji svovrijeme, ” iirii /austavljeni sat na svijetu. A onda je ????? i.. v4| irndrek natrag u korice ručne izrade- prokle” In lparija - i ukočenim korakom otisao hod.it.m Nr sjec’am se koji je straar taj dan sjedio za‘IHHI Ir/iirnog - bio Je to, pretpostavjam, jedan od t-“i.i”mk,i ~ ali se ??????? zacijelo nije dopaonjegov “ilrl |ri ic u prolazu progunđao: “Skidaj taj cer s tog .“iii.i uNjuvanog lica dok ti ga ja nisamskinuo.” “iilnlilii |L zveckanje ključeva, trenutni bljesak vreloga ‘“i” 11 lvorita za etnju, i onda??????? Wetmorea već “r lnl”. l)r privremeno. Delacroixov je mi trčkakao sit-“i 1 i.nitiizu s ramenana rame, trzajući nitastim brkovi-

‘.,11110 mir, gospodine Jingles”, rekao je Delacroix, i

“r iiin |c stao na lijevom ramenu bas kao da gaje razu-

“i” liitli jako miran i jako tih.” U Delacroixovu je zapi-

29

ZELNAMlLJA

jevanju, svojstvenom njegovoj mijesanoj indijansl -crnačko-bijeloj rasi, ono mir zazvučalo nekakoegzoti i inozemno - kao mi’r’ih,

“Idi pa lezi, Del” rekao sam kratko. “Daj se m odmori. To nisu tvoja posla.”

Učinio je kako sam mu rekao. On je silovao djevojč i potom je ubio, pa joj poslije bacio tijelo krajnajan kuće u kojojje ivjela, natopio katranskim uljem i zapa nadajući se, na nekakav smućeni način,da c’e tako uni i trag svog zočina. Vatra se, međutim, proirila i na sa zgradu, pa je izginulo jos sesteroIjudi, od toga dv djece. Bio je to jedini zločin to se u njemu mogao na( sad je on opet bio samočovjek blagoga ponaanj zabrinuta lica, ćelava tjemena i s dgom kosom to m rasipala preko stranjestrane ovratnika koulje. Jos m pa će i on sjesti na Staru Iskrilicu, i ona će se pobrinuti njegov kraj…no tko bio da bio čovjek koji je počinio strahotu, on se već odavno izgubio, i sad je leao krevetu iputao svog malog drukana da mu trči po a ma. To je, na neki način, i bilo ono najgore; Stara Iskrinikad nije spaljivala ono to je bilo u njima, a ni dn koje im danas ubrizgavaju nec’e uspavati to zlo.isprani svoj stan, pa skace na nekog drugog, i osta nam da ubijamo ijuture koje zapravo i tako vie nisui

Vratio sam svoje zanimanje na orijasa.

“Ako velim ?????? da ti skine lance, hoće li dobar?”

(1} D viie mrtve djevojS’tCe

<ii jr knnnuo glavom. Bilo je to slično maločasnjem ,t<mliiv.t4u: dolje, gore, natrag u centar. Gledalesu me

.ieim (‘iidit oči. U njimaje bila nekakva smirenost, ali iiiiiivi ? kakvu bih se mogao pouzdati, Dozvaosam ii4iiy|.i )iisiom, i on je dosao i otključao lance. Sad vie “? “i.i/iv.10 strah, čak ni dokje klecaokraj Coffeyjevih …?? llik na debla, da mu otkljuca negve, i to je poma-

.iisiifo i mene. ??????? bio nervozan zbog ??????, i

t.lin ..m sc u njegov osjećaj. Uzdao sm se u osjećaj .i v)ili salnih judi u bloku E, s iznimkom ???????.

|,( iiii.n jcdan mai pripremljeni govor koji drim svim ,.ll.”>,>, ali sam u Coffeyjevu slucaju zastao,jer je i.ellii) i;ko abnormalno, i ne samo zbog tjelesne

Flll-lllf

lnil s ????? odmaknuo (Coffeyje za citavog obreda ?-tii”.v.ina ostao nepokretan, smiren poputbelgijsko” iii|.>), podigao sam pogled na svog novog pitomca, iiiil,n |);ilcem po podlonici, i rekao:

Vrliki dečko, imas ti jezik?”

|i., ospodine, gazda, imam”, odgovorio je on. Glas

”” ” dubk, tihi bruj. Podsjetio me na netom

”? raktorski motor. U njemu nije bilo stvarnog i.iii.‘ko atezanja - rekao je do a ne dahh - ali je u ..iiiiovoru bila izvjesna junjacka konstrukcija, no .i .n npazio tek kasnije. Kao daje dosao suga, ali mu.11) .vtno pripodao. Glas nije odavao nepismenjaka, ali “i Unovina čovjeka. U govoru, kao i u tolikotoga, bio je .m,i /ionetka. Ali su me od svega najvie brinule nje-ZELENAMILJA

gove oči - u njima je bila nekakva smirena odsutt1

kao da je otplovio nekamo daleko, daleko.

,’ “Zoves se John Coffey.” ”

,

“Da, gospodine, gazda, ko i piće, samo s’ dru’

pie.”’ ‘

r

“Znao bi se, dakle, potpisati? Čita i pie?”

“Samo ime, gazda”, odgovorio je on smireno. (, ..”’

Uzdahnuo sam, pa mu odrao skrac’enu verziju ..

govora. Već sam zaključio da s njim neće biti problenr ”1 pritom i pogodio i pogrijesio. .

“Ja se zovem Paul Edgecombe”, rekoh. “Ja sam u bl E stra… bog i batina. Ako ti zbog nečegzatrebam, ;

zna koga treba potraiti. Ako mene nema, pitaj o:

drugog - on se zove ????? Terwilliger. Ili trai gospo

Stantona ili gospodina Hovvella.Jesi li me shvatio?”

| Coffey je kimnuo glavom.

“Samo nemoj očekivati da ćes dobiti to to eli pV nego sto i mi zaključimo da ti je to potrebno - ovoi*

hotel. Prati me?”

On je ponovno zakimao glavom.

“Ovo je miran kutak, veliki dečko - za razliku

E

ostatka zatvora. Tu ste samo ti i Delacroix. Nećete radi

\

uglavnom ćete samo sjediti. Imat će tako prilike jo je’

nom razmisliti o svemu.” Većini je to bilo i previe vre

‘ Coffey se cita kao i coffee, kava. (Op.pr.)

(1) D vije mr tve d} evoj ic e

n li 111 iiisun i rekao. “Ponekad, ako je sve u redu, pusm l ilio, Voli radio?”

i In |r imnuo glavom, ali nekako u dvojbi, kao da ba

i ii.in sto to uopće jest. Kasnije sam otkrio da je to

.lin i istina; Coffeyje prepoznavao stvari kad bi na

i “imvno naiao, ali bi ih u međuvremenu zaboravljao. ‘n.i.iii ]c likove iz Ne Nedjejke, ali je oposljednjem

ri.itlii nnao tek najmaglovitija sjećanja.

Alii s bude znao ponaati, na vrijeme će dobivati

1.11? mUl nec’e ni vidjeti samicu tamo na kraju hodni’ iiin misiti platneni kaputić koji se kopčaotraga. “n i popodneva pripadaju dva sata na etalitu, od ?? iln (st, osim subotom kad ostatakzatvorskog i “…iiiiiv.i ira svoje utakmice ragbija. Nedjeljom popoir iiiii/ primati posjete, ako imanekoga tko te eli , |i In lni li, Coffey?”

i In |r iidmahnuo glavom.

ti /ivr due, gazda”, odgovorioje.

n ilnl)ro, onda tvoj branitelj.”

Mrliin da mu zadnji put vidio leđa”, odgovorio je

,,il.

l.ili i ga na posudbu. Tu u brda ne bi znao nac’i

i’,i/l|ivo sam ga pogledao da vidim je li to on pokuai l’i n.ilo duhovit, no čini se d nije bilo tako. Azapra.. iir..iiii ni očekivao da će biti imalo drukčije. albe nisu i’iii /.i l|ilc poputjohna Cofeyja, bar nejo tada; imali

ZELENAMILA (

bi svojih pet minuta na sudu, a onda bi svijet na njih V:

boravio, sve dok jednog dana u novinama ne bi ugle poalicu, koja veli da je oko ponoći neki tipprimio s.’ dozu struje. Ali čovjeka sa enom, djecom ili prijateljl kojima se mogao nadati nedjeljompopodne, bilo mnogo lakse disciplinirati, ako bi se slutilo da bi s C moglo biti problema. Ovdje tonije bio slučaj, i to je ‘ dobro. Zato sto je bio tako prokleto velik. ]

Ja sam se malo promekoljio na krevetu, pa zaklju da bih se, kad bih ustao, u donjim dijelovima molosjec’ao malo bolje, pa sam tako i učinio. On se uvaavanjem odmaknuo od mene, i prekriio ruke na p

ma.

“Ovdje ti, veliki dečko, moe biti i lijepo i runo ovisi samo o tebi. Ja ti ovdje moram reći da samo o t;

ovisi koliko će nam svima biti lijepo, jer se na kraju ‘ svodi na isto. Prema tebi ćemo se ponaatiupravo ona

kako zasluuje. Ima li pitanja?” [

“Ostavljate li noc’u svjetlo?” smjestaje upitao, kao ‘

je samo čekao na priliku.

Zamirkao sam. Pridolice u blok E postavile su mi mnoga pitanja - jednom čak i kolike mi ena imasise

ali ovo ba nikada.

Coffey se smjekao mrvicu nelagodno, kao da zna c’u ga smatrati zveknutim, no on naprosto nijemogao upitati.

“Zato to se nekad malo bojim mraka”, rekao je. A sam na novom mjestu.”

f 1) D vi je mrtve djevojice

tiitslrlo sam ga - čistu njegovu veličinu - i osjetio ‘t finii tirnutim. Znaju oni čovjeka i dirnuti, znate;ato

n ili nr vnlite u onoj crnoj minuti kad kuju svoje uase u Etiiil4i| kovačnici.

ti., ivclje je prilično svijetlo kroz čitavu noć”, odgoi .111 “Od devet uveče do pet ujutro na Milji gori, i,nl).i.” A onda sam shvatio da on sigurno nema i.”|iiin n tnu ja to govorim -jer taj ne bi znao razliku

..Fiii /rliie milje i mississippijskog mulja - pa sam ga

jiiin ” <i e koridor.”

in |r kimnuo, vidno olaksan.Ja ba nisam siguran da i- “iin i o je to koridor, ali je zato vidiodvjestovatne

4nl|i |iil njihovim ičanim kapama.

l iiil siin učinio nesto to jo nikad nisam učinio

aii.irniku - pruio sam mu ruku. Čaknidanasne znam ??? .n o učinio. Moda zato to me upitao za svjeti <M \r /bog toga ????? Terwilliger zamirkao, to vam

”.II i i ?.???? mije uhvatio ruku začuđujuće njeno, i

iii in ]r skoro nestala u njegovoj, i to je bilo sve. “”.iiin >,im jos jednog noćnog leptira u svojubočicu s

niiiii llili smo gotovi.

ifiiui s.m iz c’elije. ??????? povukao vrata po tračniii i /.iključao obje brave. CofTey je jo trenutak-dva

1111 ii. ni]cstu, kao da ne znato sada, a ondaje sjeo na .i. klpio orijaske ruke među koljenima, papognuo In I.IH d,i tuguje ili se moli. Ondaje rekao neto čudno “|iin udnim, skoro junjačkim glasom.Čuo sam to “Hfiin .isno, i mada u torn trenutku ba nisam znao ????” ? nne to je učinio - sto zapravo ine morate

35

ZELENAMlLJA

znati da biste čovjeka hranili i timarili do časa kad ? vratiti svoje dugove - od toga me jo i danasprobija

“To je bilo jače od mene, gazda”, rekao je. “Polc sam se povući, ali je već bilo prekasno.”

3

i V i l s ???????? mogao imati problema”, rekao je | ll,iny dok smo se hodnikom vraćali u moju sobu.| liriii Stanton, u neku ruku moja druga zamjena - i. 1111 /ipravo i nismo imali, ali bi tu situaciju????? tViiiiiiir njeio dokveli britva - sadje sjedio za mojim iiii.tiiin siolom i aurirao dosjee, na kojiposaoja nikad .ii”.iin lopijevao. Kad smo uli, on je jedva i podigao ?..?1”1. no je jagodicom kaiprstagurnuo svoje sitne “41” ilr i ponovno zaronio u papirologiju.

‘ iiin gologuzcem imam problema jo od prvog .111.1 ickio sam pa oprezno odmaknuo hlače odprepona

1 iminii sc. “Jesi čuo to je vikao kad je doveo onog iilii nipavca?”

no bih i da nisam htio”, odgovorio je ?????. “Zna

.l= 4,1111 1)10 tU.”

l.i s.iin bio na zahodu, i čuo sam ga sasvim dobro”,

1 l,in |r Drnn. Privukao je list papira, stavio ga na svjetlo .!? niliin da je na njemu, osim natipkanogteksta, jo i

1

ZELENAMILJA J

.

kruni trag alice za kavu, pa ga bacio u kosaru za srneć<( “‘Mrtvac hoda’. Sigurno je to pročitao ukojem od svoji, obljubljenih magazina.” ”

r

to je vjerojatno bila istina. ????? Wetmore je b’ strastveni čitatelj rgosyja, Staga i Men’s Adventurea.Čir1 se da je u svakom broju bila bar po jedna priča iz zatvor

i ????? ih je čitao s pohlepom istraivača. Kao da ,’

pokuSavao otkriti odgovor na pitanje kako da se ponaa, vjerovao da c’e ga naći u tim magazinima.On je stigao b kad smo obavili Anthonyja Raya, inače najamnog uboji< - i on zapravo jo nikad nijesudjelovao u pogubljenj’ iako je na jednom bio svjedok, ali iz komore s pre’

dačem. ‘.

“On poznaje Ijude”, rekao je ?????. “A ima i vez’ Pozvat će te na odgovornost zato to si ga potjer-odavde, a j’o vie zato to si očekivao da c’e on za svoj. paću neto i raditi.”

“Ja to nisam ni očekivao”, odgovorio sam, baS kao

i

i nisam… ali sam se bar nadao. Bill Dodges nije bio c, onih koji bi te pustili da se samo motaS okoloi bavi ;

teskim fizičkim gledanjem. “Zasad me najvie zanima o’ veliki. Hoc’emo li s njim imati problema?”

??????? odlučno odmahnuo glavom.

“Na suđenju je u okrugu Trapingus bio miran kao bul ca”, odgovorioje Dean. Skinuo je svoje sitnenaočale b ‘

okvira i počeo ih trljati o kaputić. “Naravno da je na njei*” ‘

bilo vie lanaca nego ih je Scrooge vidio na Marleyje

f 1) D vi j e mr tve d e vojči c e

liitiu, ili bi ih poslao krampusu, samo da se malo ritnuo. Miil sc igram riječima, sinko.’”

/n.im”, odgovorio sam, iako nisam znao. Naprosto ii ni.iin htio dati da bude pametniji od mene.

lis jc velik, ha?” rekao je Dean.

????”, suglasio sam se. “Čudovino velik.”

Mn/ln c’emo Staru Iskrilicu morati prepraviti u Super i’r. 1111 i, ila mu moemo ispec’i prdu.”

Nisi.i ti ne brini za Staru Iskrilicu”, odgovorio sam miir.riio. “1 veći su na njoj postajali manji.”

lir.in sc stisnuo za nos, na mjesto gdje su mu naočale .iiMlr p.ir Ijutitih crvenih mrlja, pa kimnuoglavom.

|rsi”, rekaoje. “Ima tu istine, zaista.”

A 1,1 s,nn upitao:

iii li itko od vas otkud se stvorio kad se pojavio u… ihiiin |e l’ to bio Tefton?”

|”,i”, odgovorio je Dean. “Tefton, dolje u okrugu t,]niiis. to je bilo prije nego se pojavio i učinio tosto i niiiiiii, 0, čini se, ne zna bas nitko. Rekao bih da se |iiir.ii klatarao. Ako te ba jako zanima,mogao bi to iil| 11 |ii) novinama u zatvorskoj knjinici. Nju vjerojatno iFlr ir sljedec’i tjedan.” irokose nasmijeio. “lako će

nl.i itiiii.ni sluati kako tvoj mali Ijubljeni iznad tebe

im|r i skiila ti sve po spisku.”

, inr’riiru igra rijecima. Scroogeje lakomac, a Marley njeovpokoj. .n.i iviin rijesima. Oba su lika izBozične pjesme (Christmas Carol) i đ.,11 iiiirina, a dickensje na engleskom krampus, vrag. (Op.pr.)

ZELENAMILJA

“Moda malo privirim”, odgovorio sam, i onda *

popodne to i učinio.

.s

Zatvorska je knjinica bila u dnu zgrade koja je tret! postati automehaničarska radionica - ili je bartakav . plan. Netko će time natrpati depove, eto to sam j tome mislio, no Velikaje kriza bila u punomzamahu,! sam svoje miljenje zadrao za sebe - ba kao to trebao zadrati i jezik za zubima glede???????, ali si č jek ponekad naprosto ne moe staviti katanac. Čoyj”

njegova usta, u vec’ini slučajeva, uvale u nevolje veće 1

” onih u koje bi ga pimpač ikad mogao uvaliti. A ta

automehaničarska radionica i tako nikad nije dogodila s proljeća se zatvor preselio ezdeset milja nizcestu, ?[ do Brightona. Opet poslovi ispod tezge. Opet lova u ne, ji dep. S čim ja nemam nita. ,5

Uprava se preselila u novu zgradu na istočnoj st\ dvorita; stacionar su preselili (a kojem je toseoskom b vanu uopc’e palo na pamet da stacionar smjesti na ki samo je jos jedan od ivotnihmisterija); u knjinici jej bilo nesto knjiga - iako se ba ne bi moglo reći da ih * ikad bilo puno - i bilaje skoro prazna. Stara je zgra bila vruća kutija od preklopljenih dasaka, i kao stisnu ramenimablokova A i B. Na nju su se naslanjale njiho kupaonice, paje čitava zgradastalno plivala u onom n,određenom smradu pisaline, koji je vjerojatno bio jedi valjani razlog za selidbu. Knjinica je imalaoblik slova Li

nije bila mnogo vec’a od moje sobe. Pogledom sa”

‘

potraio ventilator, no svi su već bili nestali. Unutra je bl,

najmanje četrdeset stupnjeva, i čim sam sjeo, osjetio sa’…………………………………………………………………………………………………i

f 1) D vije mrtve devofice

Mn 1111 vrućina kucka u preponama. Kao ub s granulo-

iii /n,im da je to apsurdno, uzmemo li u obzir o kojoj ” >fgi|i ječ, ali mi na um dolazi samo tausporedba. A

1 lnli iistio vodu, i neposredno poslije toga, bivalo bi

1 l”, nogo gore, a čas prije nego to sam doao,

iin .1111 ba to.

i |r, napokon, osimmenebiosamojojedangost- …ii.ni(,ivi stari robija siobodnjak Gibbons, utonuo udri..n 11 iin. s romanom s Divljeg zapada u krilu i s kapom “i’iliiin na oči. Nije ga mučila vrućina,kao sto ga nisu

-i.ii 111 iwvici, teski udarci i povremene psovke iz star.>i.ii,i 11.1 katu (gdje je zacijeo bio bar zapet stupnjeva

li)i, ,1 u čemu će ????? Wetmore, nadao sam se, znati

iiv,iu Nisam ga zagnjavio nija, nego sam zaobiao kut ‘ t”i,in ilo kraće stranice L-a, gdje su stajalenovine. .iiiiil sim da su moda otile skupa s ventilatorima, .”tilir, vemu to je Dean rekao. To se,međutim, nije .l”t!.i”lil, i čiavuje priču o blizankama Detterick bilo priiifi. liko pronaći; bila je tovijest za naslovnu stranicu sve “(iniiiku izvrenja zločina u srpnju, pa do suđenja kon.i”i lnliiva ipočetkom rujna.

iil / sam aboravio i na vrućinu i lupu na katu i hri??’ lnkinje staroga Gibbonsa. Pomisao na te dvijem”), devetogodinje djevojčice - na njihove paperw( tvcc pokrivene plavom kosicom i o?aravajućismiii lili/inkinja Bobbsey - povezana s CofFeyjevim glow,uiiin inrakom, bilaje neugodna, ali se nijedala odag”ii ‘. nl)/.irom na njegovu velicinu, lako je bilo zamisliti i

l i )r pojco, poput diva i bajke. No ono to imje doista

4

Z E L

učinio bilo e jo gore, i imao Je vrake sreće to ga l linčovali na licu mjesta, na obali rijeke. 7b, misim,uvjetom da čekanje na etnju Zelenom miljom i krilo Stare Iskrih’ce smatrate srećom. “

… J

K.ll ‘amuk bio je na Jugu svrgnut jo sedamdeset dna prije svih ovih događanja, da vie nikad ne in.inekraijem, alije tih godina četvrtog decenija

“ii irlicfa opet malo ivnuo. Nije vise bilo pamučnih piiiiiii, ,ili je zato u junom dijelu nase drave bilonliMi ili pedeset naprednih farmi pamuka. Vlasnikje i.lr il i>)ih bio i Klas Detterick. Po mjerilimaosamsto ctcr, on bi bio samo jednu prečku iznad zagovnane

iilr ,ili sc po mjerilima tridesetih smatrao imućniin, “i” (fn |c rnčune u duc’anu uglavnom plaćaogotovinom i

1?? in iiirseca, i to je mogao pogledati u oči predsjed<” luiik kad bi se slučajno sreli na iici.Njegova je r ? 11.1 l.ii ini bila čista i udobna. Osim pamu-ka, bila su tu

1 li4 ilv.i .1: kokoi i nekoliko krava. Imaoje enu i troje

| llnw.irda, koji je imao dvanaest godina ili tu

4”gilii, i dvijc blizanke, Coru i Kathe.

Iriliir iDple lipanjske noc’i te godine, djevojčice su nii.nilr i dobile - doputenje da prespavaju na

ZELENAMILJA

mreicom zagrađenoj bočnoj verandi, koja :’, čitavom duinom kuće. to je za njih bio s neba d , ihjepoljubila za aku noćmrvicu prije devet, kad;

nestalo i zadnje svjetlo. 1 tad ih je obje vidjela pt, put, prije nego su se nale u lijesovima, nako.pogrebnik popravio onu najgoru tetu.

U to su doba judi na selu rano odlazili u post “čim bi se smračilo pod stolom”, kako je to govorit,mama - i spavai krepko. to su zacijelo činili i;

Marjorie i Howie Detterick te noći kad s bian; otete. Klausa bi skoro sigurno probudio Bowser, obiveliki stari, ne ba čistokrvni skotski ovcar, da je slučajem zalajao, ali se to nije dogodilo. Niti te noSikad vise.

Klaus se digao već u prvi osvit dana da pomuze k Veranda je bila s druge strane kuće, nasuprot

onkojoj je bila tala, i Klaus nije ni pomislio da poged je s djevojčicama. Ni to to mu se Bowser nijeprid nije bio razlog za uzbunu. Taj se pas prema kravama lićima odnosio s uvienim prezirom, pa bi sezato, ak ne bi zazvali - i to energično - skrivao u svojoj ta

iza stale sve dok posao s njima ne bi bio obavljen. ) Marjorie se spustila u prizemlje moda petnaest i

nuta nakon sto je njezin mu u predvorju navukao ciz*’ i zabazao prema tali. Stavila je vodu za kavu, apotoB slaninu na tavu. Kombinacija tih mirisa privuklaje Howie iz njegove sobe pod strehom, ali ne idjevojčice s verand Zato je poslala Howieja da ih dozove, dokje ona razbij jaja na mast od slanine.Klaus će sigurno poeljeti d

{1) D vij e m tv e djevojce

||k(“i|(in ndinnh poslije doručka, dođu po svjea jaja. ?? (iii 11 kuci Detterickovih tog jutra nitko nijetHflntVtin llowie sevratio sverande, blijed kao kreda, i ???? ln maločas snenim i podbulim - no sadirom

5*“IH|ei’t411111.

Hiii. ili”, rekao je.

Uilmic jv izila na verandu, isprva vie Ijuta nego ‘piniii Kisnije je rekla, ako je ita pretpostavila, onda? ? iilu ..iino to da su se djevojčice odlucile proetati i . nii.‘iii |ii.irnjem svjetlu nabrati cvijeća. Ili toili poiniti t”ii liui utokljunsku ludoriju. Jedan pogled, i smjesi< ji >liv.iiil.i zatoje Howie problijedio.

vilmil.i jc Klausu da dođe - vrisnul, zapravo - i Hi” |r i loao, dotrčavi kao da su mu svi vrazi za peta-

in 11 iitlnim cipelama bijelim od napol napunjene iliii r s mlijekom to ju je prosuo po nogama. Onoto i iiirio na verandi pretvorilo bi u hladetinu i noge …|lii,iliii|cg roditelja. Deke u koje su sedjevojčice trebale inni.ii knd senoćotegnei zahladibile su bačene u kut. i ?1 .i , nireicom bila suičupana iz gornjeg stoera, i sad

M )II),IIK) visila na okviru. A na daskama kako verande, ” i rpenica iza obogaljenih vrata s mreicom,bile su lii/.ine kapi krvi.

?.? ]orie je stala preklinjati mua da ne ide sam u pot|i 11 /.i djevojčicama, no ako je ba odlučio, da sasobom m vodi i sina, ali je mogla utedjeti sve te riječi. On je .l’..liviio sačmaricu to je stajala upredvorju visoko iznad .l”liv.iti dječjih ručica, i pruio Howieju floberticu to ju i i iivio za njegovrođendan u srpnju. 1 onda su i poli, i

ZELENAMlLJA

nijedan od njih nije obratio ni najmanju panju koja je vriStala i jecala i ejela znati sto će ft’li naete nabandu beskućnika ili hrpu zlih crnčina M*’

s farme u Laducu. Ali ja mislim da su muki, znate, ‘’,

u pravu. Krv vise nije bila tekuc’a, ali je tek postala !,

va, i jo je bila blia pravoj crvenoj negoi WM kakva postaje kad se dobro osusi. Otrnica se nije “F7’la tako davno. Klaus je zacijelo zakljucio da za “?* modajo ima nade, paje elio iskoristi i adnju

Nijedan od njih kao tragač nije vrijedio ni s.yjf - bili su sakupljači, a ne lovci, Ij’udi koji bi u sezoni‘ sumu na rakuna i jelena ne zato sto im se to ba t? lo, nego zato to se to od njih očekivalo. A dvorite.’

kuc’e bila razmljevena krpica blata na kojoj su se ?

-

tali tragovi u besmisenoj zbrci. Obili su i talu, i t’

smjesta shvatili zato Bowser, segrt za ujedanje no , stor za lajanje, nije digao uzbunu. Pas je leao ihlkućici, a napol izvan nj’e, svog doma izgrađena od F preostalih od gradnje stale (a na kojoj j’e, iznad‘ Ijenog otvora s prednje strane, bila čak i pločica na je uredno, velikim slovima, bila ispisana rijec ”vidio sam to na fotografiji u novinama), a njuska mu. zakrenuta skoro sve do sije. Da bi se takovelikoj ‘? učinilo tako neto, počniteljje morao biti čovjek ii[ snage, rekao je kasnije tuitelj porotiJohna “?<???( se zagedao dugo i značajno u glomazno ???11 je sjedio za stoiom obrane, oborenapogleda i iil’ ov novcati kombinezon, nalik na dječju partiklu i .??’ za dravne novce, i koji je već sampo sebi izgledao prokletstvo. Kraj psa su Kaus i Howie pronali ?*

(1) Dvie mrtve djevojite

“?(???, u ni vezane kobasice. Teorija je - i to, ne dvoj’ “lii /drava - glasila da se Coffey najprijeumilio psu itim, i (l.i je onda, kad se Bowser prihvatio i zadnje ““i, ispruio ruke i prebio mu ijujednim silnim

>r)iii /ipeća.

l”.i i.le je bio sjeverni panjak Detterickovih, na

\fw 1,4 dan nec’e pasti nijedna krava. Bio je promočen !ftiii(iiin rosorn, i kroza nj je, presijecajućiga dijagonal?’< pniti.i sjeverozapadu i jasan kao dan, bio izgaen trag !)11>|1|?.1 lioda.

? i u svom skoro histeričnom stanju, Klaus Detterick ‘ ” | vi ‘.is oklijevao da pođe njime. Razlog tomenije bio .ili iid ćovjeka ili Ijudi koji su mu oteli kćeri; bioje to “Hali <l.i ne krene otmičarevimdolaznim tragom… da i iipravo suprotnim smjerom u trenutku kad su

.ril.t illučivale sekunde.

fliiwic je tu dilemu razrijeio tako sto je ičupao

“ti< 11 /ute pamučne tkanine s grma to je rastao na ‘-iiiii i nbu okućnice. Taj su isti komadić tkaninepokaza” iir.i kad je sjedio u ogradi za svjedoke, i on se ras?(1.|? incpoznavi u njemu komadić gaćicaod pidame “jr iM’ri Kathe. Dvadesetak metara dalje, objesen o

4l’,iifiii prst grma borovnice, pronali su i komadić izbliFi(|i Ir /clcne tkanine koji je odgovaraospavaćici tojuje

1 “i .1 im.ila na sebi u trenutku kad je poljubila mamu i tatu

.ltH IIOC.

..l sn Detterickovi, otac i sin, krenuli trčećim kora-

“111 inikama pruenim pred sebe, kao to to čine voj-

ii i KI, izloeni estokoj paljbi, prelaze osporavano

ZELENA MILA …………………………………………

……………………………….. ,

zemljite. Ako se čudim ičemu to se dogodilo .

onda se čudim tome da dječak, koji je ????

ocem (počesto izloen opasnosti da sasvim HMPTi

ni u jednom trenutku posrnuo i utjerao Klausu metak u leđa.

Njihova je kuća imala teefon - to je iM’M”tr jo jedan znak da Detterickovima ide dobro, ili no, u takatastrofalna vremena - pa je ?? centrale navala sve susjede koi su imali teefon,

j.

ispriča za katastrofu koja se na njih obrusila kao a vedra neba, znajući da c’e svaki poziv izazvati“Kj8 kolobara, kao kad u mirnu baru hitro bacamo T.

A onda je i po zadnji put podigla slualicu, i ‘ML

?

riječi koje su u torn ranom telefonskom sustavu ‘. doba bile skoro zastitni znak, ili je barem tako WJugu; | “Halo, centrala, jeste li na liniji?” .

Centrala je bila, ali na trenutak nije moga ‘invi’ riječi; valjana je ena bila sva ivan sebe. Na koncu fcnekako uspjela izustiti:

“Da, gospođo, gospođo Detterick, naravno da ‘ o blagi mileni Isuse sveti, ba se molim da s vasim lma sve bude u redu i…” |

“Da, hvala vam”, odgovorila je Marjorie. “Ali Gospodinu da se strpi koliko vam treba da me uredomglavnog serifa u Teftonu, moe?”

Glavni erif okruga Trapingus bio je staro iiMnl

nosom koji je izmodelirao viski, trbuSinom naik na –––––––– –-f

(1) D Vt je mtve djevojeice

kuinii|f i lavom pokrivenom sijedom kosom finom ?? “(.i /,i ienje lula. Poznavao sam ga dobro; onje utult Miiiini.iinu bio vec’ mnogo puta da “svoje dečke”, ”” il | /.vao, isprati u velika vedra nebesa.Svjedod i”g>((il|4i|,i sjedili su u istim onim preklopnim stolicama ! “liiiii u i sami ponekad bili, nasprovodima ii crkvelin ‘i’n,iiii ili farmerskim tombolama (mi smo zapravo .4|f ? lo doba, posuđivaliod Mistične loe br. 44), i “i |>nt k.d bi erif Homer Cribus u nju sjeo, ja sam <)i”n vrli.Ki na suhokvrcanje koje c’e najaviti lom. Toga

-“m l.u.1 bojao i nadao mu se, i jedno i drugo istodob…. .”|i |r 10 bio dan koji nikad nije dosao.Nedugo potom

iiinlo je to biti najvie jedno Ijeto nakon otmice iiuikovih djevojčica - on je u svom uredu doivio

-if.uii nipadaj, i to, po svemu sudeći, ba kad je evio .il.iui.icstogodinju crnkinju, izvjesnu DaphneShurtleff. ” i’inr sr poslije puno pričalo, s obzirom nato da se stal-

>., iinilinirao sa enom i est sinova, napose kad bi doslo

lnti,i i/l)ora - bili su to dani kad je, ako si se elio za .in kdidirati, vrijedila uzrečica: “Budite baptistil ne innliir 11. isti”. Ali Ijudi vole licemjere, znate - jer u “iin.i vnlc svoje gore list, a uvijekje takolijepo kad nekog .il.iir sputenih hlača i dignuta pimpača, a to nisi ti.

M, osim to je bio licemjer, Cribus je bio i nespo.liin, ]edan od onih koji se stalno daju fotografiratikako iii.>/r iačku neke dame nakon to je netko drugi - primjin r /iinjenik erifa Rob McGee - riskiraotorn ključne ir.i li se popne na drvo i skine gospodaricu Mica Macu.

McGee je buncanje Marjorie Detterick sluao f dvije minute, a onda je prekinuo s četiri-pet ??? brzih ikratkih, kao kad uvjebani boksač frca n lice sitne ubode, udarce koji su tako sitni i tako B krv brizga iprije udarca. Kad mu je ona na njih ? ria, on je rekao: ‘?

“Nazvat ću Boboa Marchanta. On ima pse. Vi aU gdje jeste, milostiva Detterick. Ako se vas čovjelvrate, recite im neka ostanu i oni. Bar pokuajte.

A njezin su čovjek i njezin mali u međuvretnen trag otmičara, i to tri milje na sjeverozapad, ali kadj|izisao na otvoreno polje i borovu sumu, napokon| izgubili. Oni su bili farmeri, a ne lovci, kako samjrekao, i sad su već nali da su krenuli a pravo(| jerkom. Usput su nali uti komadić koji je odgoKatheinim gac’icama, pa jos komadić Corine spav Oba su predmeta bila natopljena krvlju, i vie se ni1 ni Howie nisu urili kao na početku; do tada se u njj vruće nade zacijelo vec’ bila ucijedila izvjesnahladri vjesnost, probijajuc’i se prema dolje, onako kako to hladna voda, tonuc’i jer je tea.

Uletjeli su u umu, u potrazi za tragovima, pa ki nisu nali, uletjeli na drugom mjestu, podjednakorezultata, pa na trećem, Ovaj su put nali lepezu zapljusnutu po iglicama američkog bora. Prevalili su rliko koraka u smjeru na koji ih je uputio nalaz, pa poceli proces nasumičnog lutanja. Sad je već bilo i( sati, i oni su za sobom već začuli povike jiidi i lave | Rob McCee je uspio sloiti zbrda-zdolaskupljenu pol

fl Dviie mrtve ‘je vf))iic e

i” n ” utmsio onolvko vremena koliko bi erifu Cribusu “h”tf il ipije svoju prvu konjakom zaslađenualicu tr” <” s.n i četvrt oni su već uspjel stići do Klausa i t.n liricricka, koji su očajnički posrćućiobilazili rub !” i.kDio su se Ijudi ponovno pokrenuli, s Boboovim (iimi n.> ‘lu. McGee je pustioKlausa i Howieja da ((iih .. iijitna - jer se ne bi vratili sve da im je to i nji il>, he obzira koliko seuasavali ishoda, i McGee ” (u i)lo uvidio - ali ihje ipak natjerao da isprazne (“< !? su ucinili i ostali,ekao e McGee, tako je si(””””() l iin pritom nije rekao (ni on niti itko drugi) da ii ifUmkovi bilijedinikojeje zamolio i da mu predaju .j ii,il)oje. Napoia osamućeni i s samojednom eljom, i “|.1|”|1?>?stignu na kraj tog runog sna, pa da je s njim (“iiv”. niii su to i ucinili. Kad je Rob McGee nagovorio‘<fiifiiikove da isprazne puske i predaju mu naboje, fnii),iiii(> je time Johnu Coffeyju spasio tajnegov bijed”i iiiidiinjcstak ivota.

‘.> s ih, lajući i cvileći, provukii kro dvije milje boro-

- ginili<!, stano na istoj neravnoj sjeveroapadnoj stai…l.i su stigli na mb rijeke Trapinus, rijeke natome it>|i ti iroke i spore, a koja je tekla na jugoistok kroz

44., imovita brda u kojima su obitelji zvane Cray, iiiiliiirtc i Dup!isseyjos same izađivale svoemandoline i (‘i j)luenju pocesto same ispljuvavale vastite trule ..l”.. i duboku abit gdje su Ijudi bilispremni nedjljoni i >i|iitro igrati zmijama, a u nedjeju uveče lijegati u i>iri)>m zagrljaju s vlastitimkćerima. Poznate su mi te “<lni<(i; većina je njih znala povremeno poslati Iskrilici IMU zalogajcić. Sduge stane rijeke, članovi su potjere

1

ZELENAMILJA

vidjeli odsjaj lipanjskoga sunca od čeičnih M’.

ka Great Southerna. Otprilike milju nw

zdesna, rijeku je prelazio drveni reetkasti iiri

s

prema leitima ugljena West Greena. 11 i Tu su pronasli siroku ugaenu čistinu u travi i 7

grmlju, čistinu tako krvavu da su mnogi iiiDltl natrag u sumu i oprostiti se od doručka. Na toj su ‘čistini pronali i ostatak Corine spavaćice, i .SRW| sve do tada drao divljenja dostojno, sad je ih;’privio se uz oca i skoro se onesvijestio. “

1 ba je tu naeđu psima Boboa Marchanta po j’j ni put tog dana doslo do nesuglasice. Bilo ih je isvemu est: dva baseta, dva krvosljednika, i jj mjesanaca, sličnih terijerima, koje junjaci jrfiffl1rakunarima. Rakunari su eljeli poći na ?? Trapingusom uzvodno; ostatak je elio poći u smjeru, najugoistok. Psi su se sasvim zaplei ‘., makar novine o torn dijelu priče nisu rekle nita, ii zamislitiuasne psovke sto su iz Boboovih usta

po njima dok se rkama - nedvojbeno (ESZS’

‘

dijelom svoje osobe - trudio da ih ponovno VPff

red. U ivotu sam upoznao popriican broj psetara, i ‘ i mi iskustvo govori da su oni, uzeti kao klasa,!||)’

vjerni svojemu tipu. .’

Bobo im je skratio uicu i utjerao ih u čopor,

pred nosom povukao poderanu spavaćicu Core nT v;

kao da ih eli podsjetiti na to to rade vani u dan ’;,

temperatura u podne vrti oko trideset pet u hladu, i,’ Ijute muice krue već u oblacima nad glavamaHffi

1) Dvije mrtve djevojice

rifir K.iknnari su njunuli jo jednom, odlučili glasati ? ““I’(I. ,1 onda su svi krenuli nizvodno, bučeći i

hatimfei’i knliko ih grlo nosi.

finirklo je svega deset minuta kad su Ijudi ponovno mli hvitivi da čuju i neto drugo osim pasa. Bilo je(ii| /ivijanje negoli lajanje, zvuk sto ga nikad nije i”i”iiii iu|edan pas, čak ni u krajnostima agonije.Bio je ri “ik k.ikav nitko od njih nikad nije čuo ni od koga, ali

fiviili smjesta, i to svi redom, da potječe od čovjeka. ti 111 irkli, ijaimvjerujem. Imislimda bihgaisampremii.n k.io takvog. Vjerujem da sam i sam čuo kako Ijudi ” vnUc, na putu prema električnojstolici. Ne bas .iisi mnogi se zakopcaju do grla i kreću ili tiho ili

<.i|iii i se, kao da idu na otmjeni piknik - ali neki da.

itiii’nn su to oni koji vjeruju u stvarno postojanje pakla, i

iii(ii il.i ih on čeka na kraju Zelene milje.

lliho je psima ponovno skratio uzice. Psi su bili tt4i|‘in|mi, i on nije kanio ostati bez njih zbog togpsilin),ii,i koji je tamo dolje zavijao i brbljetao. Ostali su “iiioviio nabili puke i uz kljocaj ihzatvorili. To im je .i”i(.nje svima utjeralo led u kosti, svima su se od njega “fini]ili pazusi, i svima jeznoj potekao niz leđa poput “iiilr kdnice. Kad se Ijudi tako smrznu, onda nastaviti iiin>ii samo uzvođu, i tako ihje zamjenik McGee i poveo. “11 |r iziao ispred njih i ustro zakoračao (iako se moguHiilni da se u torn trenutku nije tako i osećao) prema “kii|nni joha to su izbijale iz ume desno, dok suse ostali iiri vozno valjali otprilike pet koraka iza njega. Zastao e

Z EE N A M 1 L A i

samo jednom, i to da dade znak najkrupnijem 4H - Samu Hollisu - da ostane uz Klausa ????

S druge je strane joha ponovno bila istinH proteala do sume desno. Slijeva je bila duga, NB nariječne obale. 1 svi su stali na mjestu, kao OB mom. Vjerujem da bi svi oni dali mnogo toga lBizbrisati sliku to im se ukazala pred očima, i alH neće zaboraviti nikada - bila je to prava nofl|l gola igotovo zaparena na suncu, mora to lei JH strane avjesa i namjetaja dobrog i normalnog iH crkvenihvečera, etnji po ladanjskirn stazama, po)|H rada, Ijubavnih poljubaca u krevetu. U svakom (l postojilubanja, a ja vanri velini da lubanja postoji i tH jem ivotu. 1 tog su je dana i ugledali, ti Ijudi - ll onosto se ponekad ceri iza smijeska, |1

Na obai rijeke, u izblijedjelu, krviju umrljanoia ničkom kombinezonu, sjedio je najkrupniji covjek ifje itko od njih vidio u ivotu - bio je to John CttH Njegova goema stopaia, raskrebečenih prstiju, bilflgola. Na glavi mu je bila izblijedjela crvena marama, C na rupce to ih seoske ene nose u crkvi. Okonjega s”l crnom oblaku, kruile musice. U svakoj mu je ruci ll smotano tijelo gole djevojčice. Njihovaplava kosifl| nekoć kovrčava i svijetla kao vakna svilenice, sad je ?| slijepljena uz glavu i ibrazdanacrvenim. Čovjek koji ih] drao sjedio je i tulio u nebo poput poludjela teletl Tamni su mu se smeđiobrai presijavali od suza, a čita mu se lice izobličilo u čudovini grč kajanja. Disao je n mahove, prsasu mu se dizaia napinjući mu uzice kon

ij

?.- (1) D v i j e m ? t v e d} e v o’! i c e

…………………………………………………………….

‘i ?? i nnl.i b, u jos jednom od tih urlika, iz sebe , ?? iii| gnkmi udisaj zraka. U novinana smo toiko ‘IIM rli <li “ubojica nije pokazao znakove kajanja”, / ” M”il|r iii|r bio slučaj. To toje učinio, upravoje ras/ ???? lli. (ofTeyja… ali c’e on preivjeti. Djevoj’čice

? ‘i’ ile rasporene na mnogo fundamentalniji

‘ a”m

fmi w il.i itko ne zna koliko su stajali tako, i gledali mjl. 1?)]| ?? zavijao i gledao preko velike mirneploče

=( 11 vl.ik s druge strane, vlak to je jurio tračnicama mit irikistom mostu to je prelazio preko vode. ”IH(I” ” l su ga tako gledali jedan sat ili čitavu vječnost, i f(l ,( vlnk nije ni pomakao, činilo se dajurina mjes<? (“ipin djvteta to histerično lupa nogama, i sunce nije

1? /,i oblak, i prizor im se nije izbrisao pred očima… ) pntl njima, stvaran kao ugriz psa. Crnac seIjuljao …)iii(nl natrag; Cora i Kathe Ijuljale su se s njim kao lutke

1111 iii’in orijaa. Krvlju zamrljani miići na njegovim g..li4in, olim rukama napinjali su se i oputali,napinjali

“(iii.iili. napinjali i opustali.

ln ir skamenjenu sliku razbio Klaus Detterick. Zaurlao i li.u 10 se na čudovite koje muje silovao iubilo kc’eri…1111 llollis j’e znao to mu je posao, pa ga je pokuao i

l’.iviii, “ii nije uspio. Od Klausaje bio visi petnaest ceniiinrt,>id, i tei bar trideset kila, ali se Klausnjegova zagri(.i|.i n.iprosto otresao. Klaus je poletio preko brisanog i’iiriora to gaje dijelio odCoffeyja, i uputio mu uglavu,

11 Irti, silovit udarac nogom. Njegova radna cipela, sa ‘.i|)ri’enim mlijekom koje se na vrućini već iskiselilo,

Z E L E

pogodilaje Coffeyja ravno u lijevu sljepoočicu, kao da je nije ni osjetio. On je samo sjedio ET7‘1jući i Ijuljajući se i zureći preko rijeke; prema .),;.; <! ja to sebi zamiljam, mogao je biti i slika iz fflpentakostalne propovijedi, vjerni sljedbenik udi za zemljom Goen… ako vec’ ne za leevima.

Bila su potrebna ravno četvorica da fflT farmera skinu sjohna Coffeyja, a prije nego to lu? napokon iuspjelo, on mu je uputio jo tko zna *’ potenih udaraca. No Coffey kao da za sve to nije T kao da mujebilo sve svejedno; onje samo ? dati preko rijeke i jadikovati. to se pak tiče ? njega se, kad su ganapokon otkinuli, ostavila sva ?’ - kao daje kroz golemoga crnca tekla nekakva vanizirajuc’a struja

Oa samjo sklon električnim ??” ma, no to ćete mi morati oprostiti), i kad je 75 kontakt s tim izvoromenergije napokon bio je omlitavio kao čovjek odbačen od visokonaponske il Klečaoje rairenihkoljena na obali rijeke, lica 1! dlanove, ijecao. Howie mu se pridruio, i sad su se :.J pritisnuti čelomo čelo.

Dvojica su ostala paziti na njih, dok su ostali, T’ puke, napravili krug oko crnca koji se Ijuljao i ??kao dajo nije shvatio da tu, osim njega, imajo ‘

McGee je iskoračio, trenutak se premijestao s .r.i nogu, pa čučnu. ?

“Gospodine”, rekaoje tihim glasom, i Coffeyje ..i” ta umukao. McCee mu se zagledao u oči ??1

plača. A iz njih je ipak i dalje teklo. kao da [.??

6 ?

(1) Dvije mtve dfevojice

iw” iiivio odvrnutu pipu. Te su oči plakale, a ipak su tiilt nrk.ikn nedodirnute… daleke i spokojne. Zamene su H tiilf n.ijćudnije oči to sam ih ugledao u ivotu, a i Mi,f |r |)omislio upravo tako. “Kao očiivotinje kojajo Himl iii|r vidjela čovjeka”, rekao je, neposredno pred itni)r. icporteru Hammersmithu.

i,4s|)odine, da li me čujete?” upitao je McGee.

i illi je polako zakimao glavom. A ipak su mu ruke !”(liilr ovijene oko tih neopisivih lutkica, kojimasu brade ||? iuiiisnute na prsa tako da im se lica nisu bas jasno il)rl.i. ito je bila jedna od malobrojnihmilosti koj’e je ““i( n.is.io shodnim udijeliti taj dan.

lin.ite li kakvo ime?” upitaoje McGee.

‘liihn Coffey”, rekao je on promuklim i suzama ii’ciiim glasom. “Coffey kao piće, samo to sedrukčije

in..”

MiCice je kimnuo glavom, pa pokazao palcem na .iliirkli dep na prsima Coffeyjeva kombinezona. Mi.rr]ii se učinilo da bi se tu mogao kriti pitolj - iako . “virkn Coffeyjeve veličine ne bi trebao nikakavpistolj da n.i|i.ivi veliku tetu, samo kad bi odlučio da krene. “to to ii.is tuJohn Coffey? Moda pljucu?Pitolj?”

“Nc, gospodine”, odgovorioje Coffey onim promuklim il,r,iim, a one čudne oči - preplavljene suzamai patničke

11,1 povrini, a daleke i sablasno smirene ispod toga, kao il.i |c istinski John Coffey negdje drugdje,gdje gleda u nrki drugi krajolik, gdje ubijene djevojčice ne znače nita /l čega bi trebalo razbijatiglavu - ni u jednom

-t?,

Z E L E N AM 1 L ?

t.

trenutku nisu sie sa zamjenika McGeeja. “To

nesto za ručak da pojedem.” ‘

‘

“0, mislim, nesto za ručak, velis?” upitao je i” Coffey je kimnuo glavom i rekao da gospodine, “? izociju teklo, a iz nosnica mu se cijedile bale. takvi kao ti dolaze do necega za ručak, Johne “*

Prisiljavao se da ostane miran, iako je sad IAj mogao i nanjuiti, ba kao sto je vec’ vidio i muhe ate iprebiru vlana mjesta na njima. Od svega je ‘,’ bila kosa, rekao je kasnije… no toga nije bilo niti u.”novinskom članku; smatralo se odvec’ jezivim za F obitel’i. Ne, to sam doznao od reportera koji je ‘taj članak, od gospodina Hammersmitha. Potrao kasnije, zato to je kasnijejohn Coffey postao u iMTmoja opsesija. McGee je rekao Hammersmithu da il plava kosa vie nije bila plava. Bilaje kestenjava.Iz il tekla krv i slijevala im se niz obraze kao da je riječ o T boji, i nisi trebao biti doktor da shvatisda su te silne T1 tine iupile te lomne lubanje jednu o drugu. ?<?’ plakale. Moda ih je elio uutkati. Akosu H5 imale sreće, to se dogodilo prije silovanja. ?

Pri pogledu na to, misliti bas nije bilo lako, čak ni ” je riječ o čovjeku tako odlučnom da obavi svojposao ” to je to bio zamjenik McGee. A nevaljalo lgffT moze dovesti do pogreke, moda čak i doHAJiHf McGee je duboko uzdahnuo i umirio se. lli to pokuao. .{

“Mislim, gospodine, ba se tocno ne sjećam, bio ‘ ako laem”, rekao je Coffey glasom koji se guio od1’

(1) Dne mrtve djevojice

“N |? in, inislim, neto za ručak, sendviči, mislim, i malo

lllri “

N>nln lih i sam pogledao, a tebi je svejedno”, rekao je i.f- “li se sad nemoj micatijohne CofFeyju. Nečini iiili. |rr je u tebe upereno toliko puaka da c’e, ako ?? iiulr prstom, nestati od pojasa navie.”

i iillr se zagledao preko rijeke i nije se ni pomakao Hil r Mi(;ee oprezno posegnuo u dep na prsimatih hii i izvukao neto umotano u stare novine i

?”?,||> svitkom mesarskoga lika. McGee je prekinuo ““ii i i.i/motao papir, iako je bio priličnosiguran da će

4111 li.i 10 to je Coffey rekao, neto za ručak. Bio je to

iilv “(1 slanine i rajčice s hladetinastim pokrovom. A iiii |r 111 i kiseli, umotan u komadićenigmatske stranice,

1..I |iihn Coffeyvie nikad neće moći razrijeiti. Ali koba-

ii 1 iiii bilo. Kobasice je iz Coffeyjeva ručka već pojeo

H.iw.ri.

M( dee je predao ručak preko ramenajednom od okurllriiili Ijudi, ni jednog trenutka ne skidajući očis i u((ryja. Dokje tako čučao, bio mu je i preblizu a da bi (iiihlio da mu pozornost odluta makar i natrenutak. Hn’ik, koji su ponovno amotali i poteno uvezali, n.i|“ikonje zavrio kod Boboa Marchanta,koji gaje stavio

11 ,v>i)ii naprtnjaču, gdje je drao hranu za pse (a ne bi me f.ii’ililo daje tu bilo i nekoliko varalica zaribe). On se na .iiiniju nije pojavio kao dokazni materijal - pravdaje u i4iii clijelu svijeta brza, ali nebas bra od propadanja

rinlviča sa slaninom i rajčicom - iako se njegove lniDrafijejesu.

ZELENAMILJA

“to se tu dogodilojohne Coffeyju?” upitaoje R svojim tihim, iskrenim glasom. “Hoće li mi to kaz

1 sad je Coffey McGeeju i ostalima rekao skol ono to je rekao i meni; bile su to također i zadnji to ihje tuitelj rekao poroti na Coffeyjevu suđenj je bilo jače od mene”, rekao je John Coffey, doK narucjudrao gole, umorene, silovane djevojčicfe obraze su mu ponovno potekle suze. “Pokusao sa povuc’i,ali je vec’ bilo prekasno.”

“Mali, uhićen si zbog umorstva”, rekao je Mc< onda mu pljunuo u lice. ‘

Porota je zasjedala četrdeset pet minuta. Taman ] je potrebno da se pojede nesto za ručak. Ali sepitain

li za to imali eluca.

…5

VliTijem da vam je jasno da sve to nisam otkrio za s.mo jedno listopadsko popodne u uskoropokojnoj zatvorskoj knjinici, izjedne hrpe starih novina

lii?iiih u dva sanduka narandi Pomona, ali sam ipak tniin sasvim dovoljno da mi te večeri bude jakoteko i.|i,iii. Kad je moja ena ustala u dva u noc’i i zatekla me t.ii sjedim u kuhinji, pijem surutku ipuim doma

inni.inog Buglera, upitala me je to to nije u redu, i ja iiinii ]()j slagao, kao to sam to učinio samonekoliko puta .i i’n.ivog naeg braka. Rekao sam da sam imao jo jedan ?|1?|| s ???????? Wetmoreom.Taj sukob, dakako, nije bio niiiiljcii, no on nije bio ni razlog zbog kojeg me je tako t,r,iiii /atekla gdjesjedim u kuhinji. Njega sam obično ninicv.io ostaviti u uredu.

‘Dbro, zaboravi na trulu jabuku i vrati se u krevet”, Hi |? ona. “Ja imam neto to će ti pomoći da zaspi,i i”f,. moe uzeti koliko te volja.”

ZELINA MILJA _____ -

“vuči priva&io, ali mislim da ??? je “ odgovorio sam. “Neto ini ba nije u redu s ‘l!

dom, a ne bih to elio prenijeti na tebe.” “

Ona je zadigla obrvu,

“Vodoprivreda, ha”, rekla je. “Ma da ti to nisi ’ krivom curom so si je pokupio na uglu zadnji iKtRougeu.“Ja nikad nisam bio u Baton Rougeu, a l!

nikad nisam ni taknuo, i to smo oboje znali. 1

“To je samo obična stara upala mokrac’nih lr” rekao sam. “Moja je mama govorila da to decki , kadpike na buri.” {

“Tvoja bi mama, kad bi prosula sol, čitav dan M

4

u kći”, odgovorila je moja ena. “Doktor Sadler…” 1.

“Ne, gospodine”, rekao samja i digao rku. “On !’ propisao sulfanilamide, i onda bih do kraja tjedna itpo svim kutovima svog ureda. Pustit ću da me “1??

mislim da nam je u međuvremenu najbolje ne izlaziti’

teren. .

‘

Poljubila me u čelo tik iznad lij’eve obrve, od .

me vijek proli srsi… Sto jejanice jako dobro znala.

j

“Siroto moje malo. Kao da ti nije bio dosta i taj :sU ????? Wetmore. Dođi u krevet §to prije.” ‘,

Sto sam i učinio, ali sam prije toga izisao na T verandu da se ispraznim (prije čega sam vlanim ?utvrdio odakle vjetar puse - na to to su nam ?? rekli dok smo bili man rijetko se oglusujemo, pa ma ??1? da bilo glpo). Pisanje na otvorenom jedna je od radost”,

(1) Dvije nrtve djevojiice

??)|? ivota na kojujo pjesnici nisu nadoli, ali mi M ff ifii iiij pričinjalo nikakvo zadovoljstvo; voda to

1 t”te”il<4 i/ inene palila je i pekla kao mlaz zapaljene eft” ln i|>.ik sam pomislio kako je taj danpopodne bilo it Hiliii ???, ? znoo sam da je prije dva-tri dana bilo i ?( . 11 incni se budila nada da sestvar moda pocela (((vl|,i(i Nikad nada nije bila slabije utemeljena. Nitko Hti ni,l 111 je rekao dabuba koja se tu zavuče, u topinu i l”ii /n.i nzeti dan-dva odmora dok se ponovno nejavi tflil, i jčana.Da sam to znao, zacijelo bih se inenaliii ? |ii< bih se vie iznenadio da sam doznao da c’e za .”..“il.i|Kinaest-dvadeset godina postojati pilule koje ti i ii|i.ili i/bijaju iz sistema u rekordnom roku… 1makar ti “) il pilula moda i bilo malo slabo u elucu, one te ?? kad ne tjeraju na povraćanje kaosulfanilamidne inliilr iloktora Sadlera. Ali tada, godine 932., čovjeku je rijalo samo da čeka, ipokuava se ne obazirati na taj “(n ,i| da tije netko u pipu ulio naftu pa prinio sibicu.

lKvio sam posao, vratio se u spavaću sobu, i napotiiii nsnio. Sanjao sam djevojcice bojaljivasmijeka i s livl|>i u kosi.

f “

Sutradan me na stolu čekala ruičasta ceduljf kojom sam zamoljen da sto prije svratim u uHupravitelja. Znao sam o čemuje riječ - u ovoj igri postojala nepisana, no ipak vrlo vana pravil, a)B

sam ih se jučer na trenutak prestao pridravati - zb( toga sam to odlagao to je moguće due. Slično kajlodlazak liječniku zbog vodoprivrednih problema. Uvijql sam smatrao da pretjeruju oni koji misle das takvir stvarima treba to prije svriti. f

No bilo kako bilo, ipak nisam smjesta pohrlio u ured| upraviteja Mooresa. Umjesto toga sam skinuovunen kaputić uniforine, prebacio ga preko naslona stolice i ukijucio ventilator u kutu - biojetojosjedan opako vrutf| dan. Potom sam sjeo i pregledao noc’ni izvjetaj Brutusa| Howella. U njemunije bilo nikakva raloga za uzbunu. 1 Nakon preiizimanja smjene Deacroix je kratko vrijeme plakao -$to je noc’u vec’inom i činio, i to, uvjeren sam, vie nad sobom nego nad Ijudima to ih je ive ispekao -

(1) Dvie mrtve djevojSice

ninli je iz kutije od cigara, u kojoj je spavao, izvadio (>i”|il]na Jinglesa, svojega misa. To ga jeumirilo, pa je mil.ik noc’i prospavao kao bebica. Gospodininglesjuje m)v|riojatnije proveo naDelacroixovu trbuhu, repa niiiii.iiiu preko apa, ne trepnuvi okom. Bilo je to kao da |f Iti /.aključiodaje Delacroixu potreban anđeo čuvar, ali

1111 svojoj mudrosti odredio da za takvog takora, kao to f i.i| na prijatelj, ubojica iz Louisiane,dobar moe biti iiiiin mis. Naravno da u izvjesću Brutainoga nije bilo ba w ii), ali sam i sam proaodovoljno noćnih straa da bih

111?0 ispuniti sve praznine među recima. Bila je tu i kratt.i /ibiljeka o Coffeyju: “Leao budan,uglavnom miran, iii)la je malo plakao. Pokusao sam s njim stupiti u raziivor, ali sam odustao kad mije Coffey odgovorio samo (iikim gunđanjem. Moda Paul i ????? budu imali vie

11?((‘.”

“Pokuao stupiti u razgovor” je zapravo bio srni dio n.iUga posla. Tada jos to nisam znao, ali danas,kad ilrlam u prolost s motrilita jedne čudne starosti (ja iiuslim da svaka starost izgleda cudno Ijudimakojije podiosc), danas shvaćam da je to bilo tako, kao i zato to iiiKla nisam vidio -jerje to biloprekrupno, i ključno za n. posao kao disanje za na ivot. Nije bilo vano jesu li > tim “pokuajima dastupe u razgovor” uspjeni sezonci, .ili je to zato bilo od vitalne vanosti i za mene i za ??????? iHrutalnog i Deana… i to je svakako bio jedan od razloga bog kojih je ????? Wetmore bio takvakatastrofa. .itvorenici su ga mrzili, mrzili su ga straari… svi smo ga mrzili osim, vjerojatno, njegovepolitičke veze, samog ?????? i moda (ali samo moda) njegove majke. Onje bio

poput doze bijelog arsenika posutog po 1’?1?! čini mi se da mi je od samog početka bilo jasno <Ftelu pise katastrofa. On je bio nesreća koja samo .’ se dogodi. to se tiče nas ostalih, mi bismo se ??.pomisao da smo nii najkorisniji ne kao čuvari ??. nego kao njihovi psihijatri - dio bi se mene i FTT’pomisli posprdno nasmijao - no ipak smo znali ‘ započinje razgovor… a bez razgovora, Ijudi wStarom tskrilicom, stjecali su runu naviku rt

uma. ‘f

Na dnu izvjec’a Brutalnog pribiljeio sam da , bao razgovarati sjohnom Coffeyjem - ili bar Mffi paodmah preao na pisamce Curtisa Andersona, upraviteljeva pomoćnika. Biljeka je govorila da\

Anderson, vrlo brzo očekuje DP nalog za “7 Delacroisa (Anderson je to napisao krivo; ime muje +vo bilo Eduard Delacroix). DP je bila kratica za .? pogubljenja, i sudec’i po pisamcu, Curtis je izdobro . vijestenih izvora doznao da bi se mali Francuz ??; proetati pred samu Noć vjetica - 27.listopada je njegova procjena, a njegove su procjene uvijek bile [ informirane. Ali smo prije togamogli očekivati iK. stanovnika, momka zvanog William Wharton. “On je .”, sto ti voiiS zvati‘problematičnim djetetom’”, napisao f Curtis svojim lijevo nagnutim i pomalo enskastim ??? som.“Lud i divlji, i na to ponosan. Proteklih je ???? godinu dana lunjao posvuda po dravi, i napokonodlučio na krupan zalogaj. U oruanoj ubio troje Ijudi, .?J toga jednu trudnicu, i četvrtog u bijegu. ???pozornika. Falii su jo samo redovnica i slijepac.” Na i

(1) D vije m r tve djevojce

“?” in.ilo nasmijesio. “Wharton ima 9 godina, pri vrhu “? ( l podlaktice utetovirano ??? the Kid.Povremeno rt ” innrti puknuti po nosu, to ti jmcim, an pritom btfi “pu’/.an. Njemuje sve svejedno.” Toje zadnje mis”(> pulcrtao dvaput, pa dovrsio: “A osim toga, moda ” li (r i Podnio je lbu, a činjenicajest da Je jo ma-1 <li klinac, koji pise albe, i koji će tu vjerojatno osta—

i ,IIKI neko vrijenie. 0, kako sve to krasno zvuči, “)rili>.>in Je dan postao topliji no ikad, i vie nisam“rK. odlagati posjet upravitelju Mooresu.

/.( godina sto sam ih proveo kao čuvar u Cold M”t”i!.inu, radio smo pod tri upravitelja; HalMooresje

m1i njima bio posljednji i najbolji. Uvelike. skren,

ivirn, lien čak i rudimentarne duhovitosti Curtisa iona, ali opremljen s taman toliko političke so l”li<ije potrebno da sauva posao za tih mračnih godi’” i s dovoljno moralnog integriteta da ga ta igra ne ‘.u<dc. On se nec’e uspeti daje od onog to je sada, ai on l.i” d. je time sasvim zadovoljan. Tada jemogao imati l”<Uset osam ? pedeset devet godina, a lice mu je bito

liilko izbrazdano kao u psa svetog Huberta, i Bobo Mtihant bi se uz njega zacijelo osjećao kao kodkuće. li.io je sijedu kosu, i ruke su mu se tresle od nekakve pai.l/.e, ali je inače bio jak. Prije godinukada, kad je na tv<iritu za etnju na nj poletio zavorenik sa nekakvom l’.ninom izdjeljnom iz daske odsanduka, Moores se me

11 pomakao, nego je uhvatio to pseto za zglavak, i zavrinui mu ga tako da se začulo lomjenje kostijukao da suho

ZELENAMLJA

granje gori na vrućoj vatri. Ta nitarija, koja ‘ls zaboravila na sve svoje pritube, palaje na f i vriStec’ipočela dozivati majku. “Ja ti nisam odgovorio mu je Moores svojim kultiviranim ‘m

glasom, “ali da jesam, zadigao bih suknju i “Mrt stegana koj’a su te rodila.” i

1

Kad sam uao u njegovu sobu, on je već riff jati, no ja sam mu mahnuo da sjedne. Sjeo +”. sučelice, sdruge strane stola, i počeo ga pitati za :

samo to se u naem dijelu svijeta radi na drukčiji , “Kako tvoja Ijepotica?” eto kako sam ga upitao, <

Melinda ima samo sedamnaest a ne ezdeset dva ili < set tri Ijeta. Moja je briga bila iskrena - bila jeto

koju sam i sam mogao zavoljeti i njome se oeniti, ”

se linije naih ivota preklopile - ali mi nije bilo W’

da ga malo skrenem s glavnog pitanja. .;;’

Onje duboko uzdahnuo.

“Nije dobro, Paul. Nije joj uopc’e dobro.” j;

“Opet glavobolje?” ‘},

“Ovog tjedna samo jedna, ali dosad najgora ‘

d

prekjučer ju je bacila na leđa skoro čitav dan. A -tt neto slabi i desna ruka…” Podigaoje desnu ruku,iMj” staračkim pjegama. Obojica smo je gledali kako (. iznad podloska na stolu, a onda ju je opetspustio. flF”

‘

je jasno da bi dao sve na svijetu da mi ne mora reći to mi je rekao, a ja bih isto bio dao skoro sve nasvijetu Ft

nisam morao čuti. Melindine su glavobolje počele u h’ ‘

Ijeće, i svo je Ijeto njezin doktor stalno govorio da su ‘

(1) Dvije mrtve djvočice

wl|ifiir zbog ivčane preriapetosti”, vjerojatno uzroko““n iisom zbog toga to se Halu bliila mirovina.Iflin.i |r nevolja bila u tome to ni on ni ona nisu mogli fl’Ki da se on penzionira, a meni je ena reklada je ljiriii bolest mladih a ne starih; kad ene koje od nje (iif 111? ? godine Melinde Moores, oneobično slabe, a M ).u,i|ii. 1 onda ta slabost u riikama. Meni to uopc’e nije iillril.ilo kao ivčananapetost; izgledalo mije kao prokle) iini/dana kap.

Doktor Haverstrom joj savjetuje da ode u bolnicu u Hiili,ini)li”, rekao je Moores. “Da napravi nekepretrage. Niiilnski snimakglavetojemislio. Itkoznatojo. Na iiui sr uplaila.” Zastao je, pa dodao: “A dati velim i<iiiin, i ja sam se.”

“D., ali se potrudi da to i učini”, rekoh. “Nemoj čekati. Un sr otkrije da je to neto to se vidi narendgenu, mi’d.i je to i neSto to se dade popraviti.”

“1”?”, suglasio se on, i tada, samo na trenutak-samo inl.i, u torn dijelu razgovora, čega se jasnosjećam - nai “ii >( pogledi sreli i spojili. Među nama je postojalo to

i.ivieno golo razumijevanje, tako da riječi nisu ni bile lniicbne. Mogla je to biti modana kap, da. Amogao je lnii i rak koji joj raste u mozgu, i ako je tako, anse da bi

111 lijcčnici u Indianoli mogli ita učiniti bile su skoro nikikve. Sve se to, ne zaboravite, zbivalogodine 1932., l..nl si čak i u slučaju nečeg tako jednostavnog kao to je i” npala mokraćnih putovamogao birati između dvoje:

iill.nilamid i povraćanje, ili uti i trpi i čekaj da prođe.

“Hvala ti na brizi, Paul. A sad o ??????? Wetmoreu.”

.ZELENAMlLJA ‘

Ja sam zastenjao i stavio ruku na oci. 2

“Jutros su me nazvali iz glavnoga grada drave”, je upravnik mirnin} glasom, “1 to jako Ijutito, tr liti.Paul, guvernerje tako oenjen da ga skoro i iMnr’), shvaćas sto elim reći. A njegova ena ima bratajedino dijete. 1 to je dijete ????? Wetmore. ??????? nazvao tatu, a tata je nazvao njegovu tetku. ??

opisati i ostatak?” <

“Ne”, odgovorio sam. “??????? zakmeCao. Kao ‘

na tuibaba kad javlja učitelju da je vidjela Jacka i Jill \ se cmaču u garderobi.” <

“Tako je”, suglasio se Moores. “To bi otprilike SS

“Znas li to se dogodilo između ??????? i “T37 kad su ga doveli?” upitao sam. “??????? s njegovimtim orahovim pendrekom?”

“Da, ali…” ;

“1 na kako ga ponekad vuce preko reetki, čisto : mu vrag ne da mira. On je zao, i glup, i ne znamdokle ga jo moći podnositi. Eto, to je istina.” {

Poznavali smo se već pet godina. To za Ijude koji .. dobro slau moe biti poprilično vrijeme, naposeako njihov posao spada i pretvaranje ivota u smrt. r, hoću reći daje njemu bilo jasno sto sam mislio

reći. Ne f” (fu pokupiti krpice; ne dok se oko zatvorskih zidina ?? depresija poput opasnog zločinca,takvog kakvog je, razliku od naih pitomaca, nemoguće staviti pod ključ. ” boiji su Ijudi od menezavrili na cesti ili u kriminalu. sam imao srec’e, i to mi je bilo jasno - djeca su mi ??

tl) Dvije mrtve djevčice

iii.ili a hipoteka, taj mramorni blok od sio kila, skinut i |r s vrata jos prije dvije godine. Ali čovjekmorajesti, a |?| i inu mora i ena. A osim toga, kćeri smo i zetu slali po lv.ikset dolara kad god bismoto sebi mogli priutiti (a “‘rkad i kad ne bismo, ako bi Janeina pisma zazvučala liirrbno očajno). On jebio učitelj bez posla, i ako on tih H’nlina nije zasluio titulu čovjeka u očajnom poloaju, “inli je tariječ sasvim izgubila značenje. 1 onda ne, čovl” k ne odlazi s posla sa stalnom plaćom kakavje moj…bar iir hladne glave, hoću reći. Ali moja glava tejeseni nije bila lil.ulna. Temperatura vani nije uopćepripadala torn liiilinjem dobu, a upala to mi se irila tijelom jo mi je j.nr zavrnula termostat. A kad sečovjek nađe u takvoj

.ii.iciji, mislim, ponekad mu aka poleti i vlastitom il)om. A ako ovjeka s vezom, kakav je ?????VVetman, i.ispalim jednom, onda ga slobodno mogu i nastaviti ml.ititi, jer mi nema povratka.

“Izdrijo malo”, rekao je Moores tiho. “Zato sam te i p/.vao, da ti to velim. Iz dobro obavijetenihizvora - nrko me, hoću rec’i, jutros nazvao - doznao sam da je ????? podnio molbu za Briar, i da ćemu biti udovoljeno,”

“Briar”, rekao sam, Bio je to Briar Ridge, jedna od lvije dravne bolnice. “to taj mali izvodi? Ide naturneju |io dravnim institucijama?”

“Administrativni posao. Bolja plac’a, i usred vruc’eg lana prevrće papire a ne posteljinu.” skrivljenose nace—

110. “Zna to, Paul, moda si ga se već i mogao rijeiti da .i nisi stavio u komoru sa sklopkom, skupa sVan ?????, k;id se Poglavica proetao Miljom.”

71

ZELENA MILJA …………………………..

Na trenutak je to to je izgovorio ‘HiP čudno, da nisam imao ni najblaeg pojma na to ‘, Ili moda tonisam elio shvatiti. ,

.F

“A gdje sam ga drugo mogao staviti?” iirfTČ “Isuse, on jedva da i zna zasto je ovdje! A l aktivni dioekipe za pogubljenja…” Nisam dovrio. ni mogao. Mogućnosti su zajeba bile bezbrojne. .

“Svejedno, bilo bi ti dobro da ga za Delacroixa ?

van. , , Mislim, ako ga se eli rijesiti.”

Mislim, ako ga se eli rijesiti.”

Pogledao sam ga ovjeene čeljusti. Napokon -+] ipak uspio vratiti na njoj primjereno mjesto, pa sam‘, mogao progovoriti.

“to to govori? Da bi elio sve pratiti iz llil osjeti kako se frajeru kuha mozak?” ,’

Mooresje slegnuo ramenima. Njegove oči, tako , kad je govorio o svojoj eni, sad kao da su bile od 7?na.

“Delacroixu će se skuhati mozak pa bio ‘????

ekipi ili ne”, rekao je. “Ispravno?”

“Da, ali bi on mogao zajebati. Zapravo, Hal, iB

i’gurno da hoće. I to ispred tridesetak svjedoka… >?)?’

i sve od Louisiane…” ,

“Ti i Brutus Howell pobrinut ćete se da ne ? odgovorio je Moores. “No ako to i učini, to mu ?? dosje,i tu onda i ostaje, i to dugo nakon sto mu iMlT,”’ sve veze s dravnom vladom. Shvatio?”

(1 } Dvijc mrtve djevojice

1 irsam. Od toga mi je bila muka i bojao sam se, ali lin hvatio.

“Moda poeli ostati zbog Coffeyja, ali ako budemo inirtli sreće, sve to eli dobit će već s Delacroixom.Ti se

iiiin pobrini da kod njega bude vani.”

K.mio sam ??????? ponovno staviti u komoru sa sklopiin, pa potom dolje u tunel, da sa sačmaricomprati koli-

ii kij;i će odvesti Delacroixa do furgona za meso, parki”i““K preko puta zatvora, ali sam sve teplanove bacio (irlMi ramena ne udostojivi ih nijednog pogleda. Kimnuo

,11 ylavom. Bio sam dovoljno pametan da shvatim da se iiiitam u rizik, ali bas me briga. Ako seuspijem otarasiti i’rnvja VVetmorea, onda sam vragu zavrnuo nos. On bi iiiio sudjelovati upogubljenju, pričvrstiti mu kapu i n<l.i pogledati kroz reetku i reći Van Hayu da prebaci slDpku; takobi mogao gledati kako mali Francuzjasi na iiiiii>]i koju je on, ????? Wetmore, pustio iz boce. Paneka ili>l>ie to svoje gnusno malo drakavo zadovoljstvo, koje “111 pričinja to od dravesankcionirano umorstvo. A loiom neka produi za Briar Ridge, gdje će imati vlastitu

.iilii i ventilator da je hladi. A ako mu njegova tetka

,)(leći ibori lie funkcije, i ako bude morao otkrivati l.ko se sljaka u torn starom grubom suncemispečenom ..vijeu, u kojem svi losi momci nisu uvijek zakljucani ia irsetaka i gdje ti ponekad znajuoprati glavu, utoliko bolje /.i njega.

“U redu”, rekao sam i ustao. “Za Delacroixa ću ga M.iviti u prve redove. A u međuvremenu, pokusatću da linde mir.”

ZELENAMlLA ‘;

…………………………………….,,…”,..”,….””.””.,,..””.”.,”,,,,,,,,,

“Bra”, odgovorio je on pa ” sam ustao.

rečeno, kako onaj tvoj probem?” Diskretno mi je

.

prstom ?? prepone. ,

t

“Čini se mato bolje.”

“Odlično.” tspratio ?? do vrata. “Usput iiii”

s Coffeyjem? Hoće li s njim biti problema?”

“MisKm da nec’e”, odgovorio sam. “Do sada nran kao mrtvi pijetao. On je tako čudan - ima ofl - anje inače tih. AH c’emo ga ipak drati i Nemaj brige.” r

“Poznato ti je, dakako, sto je učinio?” ?,

“Naravno.” ?

Do tada me je već bio ispratio do vanjskog ‘ ureda, gdjeje sjedila stara gospođica Hannah i iiirtsvom Underwooodu kako e to, po svemu sudeći, jo od kraja zadnjeg ledenog doba. Bio sam sretanodlazim. Sve u svemu, činilo mi se da sam se \? izvukao. bilo je krasno znati da ipak imam sansu’nadivim ??????. ;

“Poai Melindi čitavu koaru pozdrava”, rekao +lp” nernoj si kupiti jo jedan sanduk briga. Vjerojatnoće ? [ kraju otkriti da je to ipak samo migrena.” ,

“Nadajo se”, rekaoje, a ispod bolesnih očiju, MiI:’ mu se nasmijeile. Ta e kombinacija bila skoroH’nM

to se pak mene tiče, vratio sam se u blok E ‘ otpočnem jo jedan da. Bio je tu papirologije koju trebalopročitati i napisati, bilo je tu podova koje je ’

(1 Dvijc titve djevojice

M” oprati, bilo je obroka koj’e je trebalo podijeliti, rasliiiirl; dunosti za sljedeći tjedan koje jetrebalo napral, k;io i stotina detalja za koje se trebalo pobrinuti. Ali |e ii.iivie ipak bilo čekanja - uzatvoru je toga uvijek u

1/“1?1??, toliko da se to nikad ne da do kraja obaviti.Jer iill.ilo je čekati da se Eduard Delacroixprosec’e Zelenom iuliom, čekati da stigne William Wharton sa svojom izviIfiKiin usnom iistetoviranim Billy the Kidom i, vise od a, čekati da ????? Wetmore nestane iz mojega ivota.

\

t

?

Delacroixov je mi bio jedan od Bojih i’r Prije tog Ijeta u bloku E nikad nisam vidio i’i ga, kao sto ganikad nisam vidio ni poslije te ‘

D

kadje Delacroix napustio nae drutvojedne vruće i ‘

Ijavinom ispunjene listopadske noći - napustio na 1’

i tako neopisiv, da se jedva mogu natjerati da ga se l’[j

Delacroix je tvrdio da je on izdresirao misa, koji je il\ ivot među nama kao Steamboat Willy, ali jamislim t zapravo bilo obratno. Dean Stanton je bio sličnoga i jenja, ba kao i Brutalni. Obojica su bilideurni one i’;

kad se miS prvi put pojavio i, kako je to Brutalni T*, “Ovaj je mali već dobio prvo poluvrijeme, idvaput 1’.

pametniji od onog mjeanca koji misli da mu je gazda.”

|. Dean i ja smo bili u mom uredu, i prolazili ,

4

arhivsku kutiju a lanjsku godinu, spremajuc’i se iMJi4’:

anketna pisma svjedocima pet pogubljenja, kao i ?? anketujo estero njih to su se protezala sve do1929…’,.

biti smo eljeli doznati samo jedno: Jeste li ?(????|

{) Dvije mrtve djevojce

Hliiiun? Znam da to zvuči groteskno, ali je to bilo vano C!l”ii|r Oni su, budući da su porezniobveznici, bili nae Hiin ijc, i to vrlo posebne. Čovjek koji se ovdje pojavlju( 11 IIIOĆ da vidinekoga kako umire, za to zacijelo ima liinrliiih, estokih razloga, i posebnu potrebu za tim, i in |cpogubljenje primjerena kazna, onda tu potrebu ifli.i adovoljiti. Njih je mučila noćna mora. Cilj jeriigiibljenja da pokae kako je s tim gotovo. Moda ono iiikii ćak i djeluje. Ponekad.

“llej!” uzviknuo mi je Brutalni pred vratima, gdje je |isln/.ivao pisac’i stol na kraju hodnika. “Hej,vas dvojica! M ‘nc se otale!”

Dean i ja pogledali smo se s identičnim izrazom ii/lmnjenosti, i pomislili da se ili neto dogodiloonom liulijancu iz Oklahome (zvao se Arlen Bitterbuck, ali smo K.i svi zvali Poglavica… ili, kad jeriječ o ??????? lciwilligeru, Poglavica Kozji Sir, zato to je, prema ll,irryjevoj tvrdnji, Bitterbuckzaudarao ba po njemu), ili l>,ik momku kojeg smo zvali Predsjednik. Ali je onda llnitalni prasnuo usmijeh, pa smo pourili izvidjeti to se logodilo. Smijeh j’e u bloku E zvučao neprimjereno skoro ..10 iu crkvi.

Stari Tu-Tu, robijas slobodnjak koji je u to doba vozio kolica s hranom, ba je proao sa svojimblaenim koliciina punim blaga Bojega, i Brutalni se opskrbio za dugu noc’ - tri sendviča, dvije slatkesode, i dvije male mesne pite. A bilo je tu i malo salate od krumpira koju je Tu-Tu nedvojbenomaznuo iz zatvorske kuhinje, koja bi za nj trebala biti zabranjena zona. Brutalni je pred sobom imao

77

ZELENAMILJA “

rastvoren radni dnevnik, i za divno čudo, u l|.

bio nasrao. Ali je, molim, tek počeo. \

‘

“Sto?” upitao je Dean. “Sto je bilo?” ‘;,

“Dravna je blagajna opet razrijesila kesu i r ipak zaposlila jos jednog murjaka”, rekao je dalje sesmijući. “Vidi tamo.”

On j’e pokazao prstom, a mi ugledali mia. R prasnuo u smijeh, i Dean mi se pridruio. Zaista moglisuzdrati, zato to je taj mi izgledao .. straar koji svakih četvrt sata pravi obilazak: W sic’usan, Ijutitstraar koji provjerava da nitko ne . va pobjeći ili se ubiti. Malo bi zakaskao prema Zelenom miljom,pa okrenuo glavu lijevo-desno, T, nadzire ćelije. A onda bi ponovno poletio MiJ’l njenica da smočuli kako oba nasa tadanja “rf7T usprkos svoj toj vici i smijehu, glasno hrču, ‘if6 situaciju činila jossmjenijom.

Bio je to savreno običan smeđi roi, zanemarimo 1 virenje u c’elije. U jednu je ili dvije čak i uao,“]??!? se gipko između resetki, na čemu bi mu, u to ne ihilffclj pozavidjeli mnogi nai pitomci, sadanjii proli. Samo -iT bi zatvorenici, naravno, to uvijek eljeli učiniti iz čelije

ne u nju.

‘,* Mi$ nije uao ni u jednu nastanjenu ćeliju, nego +lnM!

u prazne. I na koncu je doao skoro do mj’esta na koj’ero * smo bili mi. Stalno sam očekivao da će seokrenuti, ali i nije. Prema nama nije pokazivao ba nikakav strah. i

?

……………………. ./l) Dri)e mrtvc đjevolii

f nsa nije normalno da tako prilazi Ijudima”, rekao |i In pmaio nervozno. “Moda je bijesan.”

, se blagi boe”, rekao je Butalni ustima puniin ml”i..i od usoljene govedine. “Veliki stručnjak zae”t”vr Miolog. Vidi i mu pjenu na ustima, miooe?”

Nr vidim mu usta uopće”, odgovorioje Dean, i to nas niirrao da ponovno prasnemo u smijeh. Ni ja mu.im vidio usta, ali sam zato vidio tamne kapljice nje’vli .ćiju, i te mi nisu izgledale nimalo ni ludo nibijes”” 1/lcdale su zainteresirano i inteligentno, Poslao sam it već mnoge Ijude Ijude s navodnobesmrtnom

fii’.iii - koji su izgledali mnogo gluplje od tog misa.

/.TOigoijio je Zeienom miljom sve do metar od stola

l4inog… koji nije bio nista posebno, kao to moda ””lite, nego onakav pisac’i stoi za kakvim sjedepfesori ” ..krunoj srednjoj koli, 1 tu je onda stao, i smotao rep ” capica otmjeno kao stara dama kadnamijeta suknju.

II lil ..ko

Ll hipu sam se prestao smijati, i osjetio studea kroz

n.vo tijelo, sve do kostiju. Volio bih da mogu reći da ne /n.im zato sam se tako osjećao nitko ne voliizvaliti “rsto to c’e ga učiniti smijenim - ali naravn da sam /???, i misiim, ako mogu reći istinu oostalom, onda vaj. mogu i o ovom. Na trenutak sam zamislio da sam ja taj ni, da nipoto nisam cuvarnego samo josjedan osuđeni /ločinactu na Zelenoj milji, zatočen na smrt osuđen, koji ipak uspijevahrabro pogledati u taj pisac’i stol koji mu se /acijelo čini visok miljama kao sto će nama nedvojbenoednog dana igedati Boje sudačko pijestolje), i orijae

1 silnoga glasa i u modrim kaputićima to sjede iza njega.

79

ZELENAMILJA

Orijase koji u pripadnike njegove vrste pucaju iz i” ca, mlate ih metlama ili im postavljaju stupice, /koje im lome kičme kad oprezno zapuu preko ‘j TOR da gricnu sir na bakrenom tanjuric’u.

Kraj stola deurnog nije bilo metle, ali je l kanta na kotačima s perilicom za pod, koja je jo$ ?

cjedilu; malo prije nego to sam sjeo s Deanom * ‘t vati izvjetaje, na meni je bio red da operem ,’

linoleum i est c’elija. Vidio sam da Dean kani RliT perilicu i zamahnuti. Ja sam mu dotakao zapećetrenutku kad su njegovi prsti dotakli vitk drvenu ‘

“Daj ga pusti”, rekoh. ‘T

‘

On je slegnuo ramenima i povukao ruku. Neto l

govorilo da njegova eja da ga pljesne nije bila nita ;

od moje.

Brutalni je odlomio kut svog sendviča od iMt1 govedine i pruio ga preko stola, njeno ga dreći ii’…1prstima. Mi je podigao oči i pogledao ga s jo ivljim nimanjem, kao da točno zna to je to. Vjerojatnoje i ‘.’ vidio sam kako mu brci trepere dok mu se nosić frnji.

‘ “Jao, Brutalni, ne!” uskliknuo je Dean, pa me ,

dao. “Daj, ne daj mu da to radi, Paul! Ako tu ?“1?? jo bude i hranio, onda moemo odmah postaviti N”tepih za sve to ide na četiri noge.”

a.

“Hoću samo vidjeti sto će učiniti”, odgovorio ;[‘ Brutalni. “Mislim, u interesu znanosti.” Potom me ;pogledao - ja sam bio ef, pa čak i u takvim sitnim li tanjima s rutine. Malo sann razmislio pa slegnuoliiMi!! o” ” ””””””–—………..

(1) D vije mTt ve djevojice

11,1, kako da to ionako nije vano, pa učinio ovako ili niko. Ali je istina da je i mene nekako zanimaloto će niili učiniti.

Pa, mislim, onje taj komadić- naravno - pojeo. Sve .r to, napokon, zbivalo u doba Depresije. Ali ci’nna koji |r on to učinio sve nas je fascinirao. Pribliio se komadiću Mndviča, onjusio ga sa svih strana,

a onda sjeo ipred iili’ga, kao pas kad izvodi majstoriju, zgrabio ga, pa inknuo kruh da dođe do mesa.Učinio je to promisljeno i /nalački, poput čovjeka koji se laća slasnog goveđeg iitlreska na večeri usvom omiljenom restoranu.Jo nikad sam vidio ivotinju da tako jede, čak ni kad je riječ o dobrotreniranom kućnom psu. 1 dokle god je jeo, njegov logled ni ujednom trenutku nije siao s nas.

“ll’ pametan mis il’ gladan vrag”, rekao je novi glas. lio je to Bitterbuck. Bio se probudio i sad jestajao uz i etke svoje ćelije, i na sebi je imao samo sportske gaćice ovjesena tura. Između drugog itrećeg zgloba prstiju desne ruke virila mu je cigareta to ju je sam smotao, a na pleća - nekoćvjerojatno miićava, no koja su se sad već počela mekati - padala mu je eljeznosiva kosa spletena udvije kecke.

“Zna kakvu indijansku mudrost o mievima, Poglavico?” upitao je Brutalni, gledajući mia kako jede.Mi smo svi bili kao zarobljeni urednoću s kojom je on u capicama drao komadić usoljene govedine,pri čemu ga je povremeno okretao i pogledavao, kao da mu se divi i u njemu uiva.

ZELENAMILJA ? ……………………………..–––––-””””””““lll

“Jokac”, odgovorio je Bitterbuck. “Znah ratnika, imao rukavice mija koa, ali ja ne vjeruju.” Potom semijao, kao da je sve to vic, i odmaknuo se od f” Ponovno je legao i onda smo začuli kripu kreveta.

To kao da je miu bilo znak za pokret. Dovrio .’?| sto je drao u capama, onjuio to je ostalo Sfvi. kruh ukoji se upio uti senf), a onda nas opet M4f kao da nam eli zapamtiti lica za slučaj da se imi sretnemo.A onda se okrenuo i pohitao otkud je i V ovaj put nije zastao da pregleda ćelije. Njegova me ‘Vpodsjetila na Bijelog Zeca u A?ici u Zemlji Čudesa, pa :i nasmijeio. Nije zastao u vratimadisciplinske sobe, nestao ispod njih. Ta je prostorija imala meke zidove, je bila namijenjena Ijudimapomalo omekala mozga. smo uglavnom drali pribor za pospremanje i 7 kad nam prostorija nijetrebala za svoju namjensku -?? kao i nekoliko knjiga (većinom su to bili ‘+liiBM ClarenceaMulforda, ali je u jednoj - koju smo ??? samo u posebnim prigodama - bila obilno lmn , priča u kojojsu Popaj, Pluton pa čak i Pero dero, W ;

trepet hamburgera, naizmjence taflali Olivu). Tu je umjetničkog pribora, pa i olovaka u boji koje jeHTT kasnije znao lijepo upotrijebiti. Ali tada onjo nije bio problem; ovo je bilo prije njega, nezaboravite. U plinskoj je sobi bila i koulja koju nitko nije rado Ti na sebe - bijela, od dvostrukoproivena platna, i sa ? , metima i drukerima i kopčama to su tekli niz leđa. -.’” smo mi znali kakopatent zatvaračem smiriti ? lematično dijete u toj kouljici-stezuljici. Oni ba V često postajali nasilni,nasi izgubljeni dečki, ali kad ?

f 1) Dvie mrtve dfevojce

to dogodilo, mili brate, onda se ne čeka da se situacija popravi sama od sebe.

Brutalni je posegnuo u ladicu iznad otvora za noge i izvadio veliku, u kou uvezanu knjigu, kojoj su sena omotu kočila zlatotisna slova POSJETITELJI. Ta je knjiga inače stajala u ladici iz mjeseca umjesec. Kad bi /.atvorenik dobio posjetu - ukoliko to ne bi bio advokat ili svećenik - onda bi odlaziou sobu kraj blagovaonice, koja je tu bila posebno za tu svrhu. U zabavite, kako smo je zvali. Ne znamzato.

“Za pet ran’ Bojih, to ti je sad samo palo na pamet?” upitao je Dean Stanton i zapiljio se preko vrhanaočala kad je Brutalni otvorio knjigu i ceremonijalno zalistao kroz protekle godine posjetiteljaIjudima danas već pokojim.

“Postupam po pravilu broj 9”,odgovorioje Brutalni i pronasao aktualnu stranicu. Dohvatio je olovku iliznuo )oj vrsak - bila je to runa navika od koje ga nismo mogli odučiti - i pripremio se za pisanje. Apravilo 19 je glasi-jednostavno: “Svaki posjetitelj bloka E mora pokazati utu propusnicu Uprave, ibez iznimke se upisati.”

“Taj nije pri sebi”, rekao mi je Dean.

“Nije nam pokazao propusnicu, no ovaj ću mu put progledati kroz prste”, rekao je Brutalni. Za srećuje jo ednom liznuo vrak tintane olovke, pa upisao 9.49 ujutro

11 rubriku sa zaglavljem VRIJEME DOLASKA.

“Mislim, zato ne, veliki glavonje sigurno u slučaju mia doputaju iznimku”, rekao sam ja.

ZELENA MILJA

“Naravno da da”, suglasio se Brutalni. “Nema i’ ;. Okrenuo se i pogledao na zidni sat iza stola, pa u i

VRIJEME ODLASKA uredno upisao 10.01. Vec’i između ta dva stupca imao je zaglavlje IME la

Nakon trenutka dubokog razmisljanja - ?????

, …… .5

skupi svoje ogranicene pravopisne snage, jer sam “

da je zamisao vec’ imao u glavi - Brutus {?7!!

paljivo ispisao STEAMBOAT WILLY (Parobrodar lJi

' je u to doba vec’ina judi Mickey Mousea zvala ba -1

Bilo je to zbog onog prvog govornog crtića, kad je > tao očima i vrtio guzicom i povlačio uzicusirene u ?.”

larskoj kuc’ici parobroda. ,’,

1 “Evo”, rekao je Brutalni, zalupio knjigu i vratio ‘

ladicu. “Sve gotovo i zakopčano.” ,

* Ja sam se nasmijao, no Dean, koji je i protiv w'.

morao biti ozbiljan čak i kad bi shvatio da je riječ o ‘/[i

‘

samo se mrtio i Ijutito trljao naočale.

__ “Mogli biste imati problema ako to netko vidi.” H

je pa dodao: “Neki krivi netko.” Ponovnoje zastao, pa ‘?,, kratkovidno osvrnuo, skoro kao da očekujeda će ‘/‘Hl kako su zidovima izrasle ui, i tek tada zavrio: ”’

poput ??????? Poljubi-Me-U-Cuzicu-Pa-Idi-U-Raj 3?

morea.” ’”

“Ma”, odgovorio je Brutalni. “Ako ????? Wetmore 1B sa svojim tankim nogama sjedne za ovaj stol,isti F|

dajem ostavku.”

……………………………. ….……….”

“Nec’e ni morati”, rekao je Dean. “Ako ????? kae pravu riječ pravom uhu, znogirat će te to si pravioviceve s knjigom posjetitelja. A ????? to moe. Ti znas da moe.”

Brutalni ga je prostrijelio pogledom, ali nij’e rekao nita. Računao sam da c’e jo noćas izbrisati to toje upisao. A ako to ne učini on, hoc’u ja.

Sljedeće noći, nakon sto smo u blok D odveli najprije Bitterbucka pa potom Predsjednika, gdje su seistusirali nakon to su zaključali obične zatvorenike, Brutalni me upitao ne bismo li trebali potraitiSteamboat Willyja u disciplinskoj sobi.

“Mislim da bismo morali”, odgovorio sam. Prole smo se noći torn miu ba do srca nasmijali, ali samznao, nađemo li ga Brutalni i ja u disciplinskoj sobi - napose ako otkrijemo da si j’e izgodao gnijezdou tapeciranom zidu - da mu smrt ne gine. Bolje ubiti izviđača, bez obzira koliko bio abavan, nego damoramo ivjeti s hodočasnicima. ne moram vam to ni kazati, nitko se od nas ba nije puno skanjivaoumorstva maloga misa. Drava nasje, napokon, i plaćala da ubijamo takorčine.

Ali naeg Steamboat Willyja - kasnije poznatog pod imenom gospodin Jingles - te noći nismo pronali,niti ugnijedena u mekim zidovima, niti iza skupljenih drangulija to smo ih izvukli u hodnik. Bilo jetoga puno, mnogo vie no to sam se nadao, zato sto se već dugo nismo morali posluiti disciplinskomsobom. To će se s dolaskom Williama Whartona promijeniti, ali naravno da mi to u torn trenutku josnismo znali. Sretnici.

Z E i E N ? MlLJA JB

“Kamo je otisao?” uptao jc Brutalni napokon, N|H iju velikim plavim rupcem. “Niti rupe, niti

pukotnjH je ovo, ali…” Pokaao je prstom a ispust na podu. N|l reetke, kroz koju se mi mogaoprovući, bila je fma JIB na mreica kroz koju ne bi prosla ni muha. “Kakoje iH Kako je iziao?” l

“Nemam pojma”, odgovorio sam. “H

“Ali on je aist doao, ar ne? Hoću reči, vidjel ga sva trojica. .?

“Da, tu ispod vrata. Morao se malo stisnuti, ali ??

“Bogo”, rekao je Brutalni - rijec je zazvučala čudnoB kad ju je izrekla takva Ijudina. “Dobro e to se irobijal ne mogu tako smanjiti, Sto ti veli?” 1

“Bas tako”, odgovorio sam i zadnji put preetio pogledom po platnenim zidovima, u potrazi za rupom,pukotinom, bilo im. Ali nije bilo ničega. “Daj, idemo.”

Steamboat Willy se ponovno pokazao tri noći kasnije, kad je za stolom deurnog sjedio ?????Tenvilliger. U smjeni je bio i ?????, i on je poletio za misem čitavom Zeenom miljom, maućiperilicom kojom se svojedobno elio posluiti i Dean. Godavacje lako izbjegavao ???????, pa kliznuokroz pukotinu pod vratima disciplinske sobe, kao pobjednik koji je napustio bojite. Psujuči koiko gagrlo nosi, ????? ?? otklučao vrata, pa sad i on izvukao sva ona sranja. Biloje to istodobno i smijesnoijezivo, rekao je ?????. ????? se kleo da će uhvatiti tog prokletog mia i otkinuti mu poganu glavu, alise to, dakako, nije dogodi-

(1) Dn’)t mrtve djevojdce

I”. Oznojen i račupan, s kouljom Sto muje virila iz hlaca <i<Jore, pola se sata kasnije vratio do stoladeurnog, pa “tro kosu s očiju i rekao ??????? (kojije za sve te halabuke samo spokojno sjedio i čitao)da će na dno vrata staviti i/.olacijsku traku; to će, izjavioje, zauvijek rijesiti probiem tetočinja.

“Kako god ti velis, ?????”, rekaoje ????? i okrenuo list sapunice koju je upravo čitao. Pomislio jekako c’e ????? aboraviti zatvoriti pukotinu na dnu vrata, i u torn je pogledu bio u pravu.

8

‘f.

Ukasnu zimu, dugo nakon to su se odigrali ti događaji, jedne noći kad smo bili samo nas dvojica blokE privremeno bez stanovnika i svi ostali čuvarfi privremeno na drugim dunostima, Brutalni je doaodo ’ mene. Percyjeveć bio produio za Briar Ridge. ?

u

“Dođi amo”, rekao je Brutalni čudnim, stisnutim glasom, koji me natjerao da na nj skrenem otarpogled. ,;, Upravo sam doao iz hladne i bljuzgave noći, i otresao , ramena kaputa spremajući ga seobjesiti.

“Neto nije u redu?” upitao sam. .11

“Ne”, odgovorio je, “ali sam otkrio gdje je odsjeo :

‘

gospodin Jingles. Hoc’u rec’i, kad je prvi put doao, prije f nego to gaje preuzeo Delacroix. Hoc’epogledati?” ,!

Naravno da sam htio. Krenuo sam za njim Zelenom milj’om sve do disciplinske sobe. Sve stvari kojesmo drali unutra sad su bile na hodniku; Brutalni je očito iskoristio |1 zatije u prometu muterija danapravi veliko spremanje. ;-

f 1) D vi je mr tve djevojiice

Vrata su bila otvorena, i unutra sam ugledao nau kantu s perilicom. Pod, koji je bio u istoj nijansibolesnog limuna kao i Zelena milja, susio se u prugama. Nasred poda su stajale preklopne Ijestve,koje smo obično drali u skladitu, onom koje je bilo i zadnja postaja svih na smrt osuđenih iz naedrave. Pri vrhu Ijestava bilo je malo proirenje, izbačeno prema natrag, podloga radniku za torbu salatom ili ličiocu za kanticu iz koje grabi boju. Na njoj je bila ručna svjetiljka. Brutalni mi ju je dao.

“Penji se gore. Ti si nii od mene, pa ćes se morati popeti skoro do vrha, ali ja te drim za noge.”

“Dolje sam kakljiv”, odgovorio sam i krenuo gore. “Napose oko koljena.”

“Pripazit ću.”

“Odlično”, odgovorio sam, “jerje slomljeni kuk prevelika cijena za otkriće porijekla nekakvog mia.”

“Ha?”

“Nije vano.” Glava mi je sad vec’ bila pod ičanim kavezom zatićene arulje na sredini stropa, iosjetio sam kako se Ijestve pod mojom teinom pomalo mekolje. Vani je jaukao zimski vjetar. “Samo

me čvrsto dri.”

“Drim te, nita se ne boj.” Čvrsto me uhvatio za listove, i ja sam se uspeo jo jednu stepenicu. Sad mije tj’eme bilo jo niti stopu daleko od stropa, pa sam vidio paučinu tojuje isplelo nekoliko poduzetnihpauka u spojnicama krovnih greda. Zakruio sam svjetlom, ali nisam vidio nita vrijedno opasnostitolikog uspinjanja.

ZELENAMlLJA !

“Ne”, rekao j’e Brutalni. “Cledas predaleko, Pau Pogledaj lijevo, gdje se spajaju te dvije grede. Vidiih? N jednoj su nekakve mrlje.”

“Vidim.” ‘

“Osvijetli spoj.”

To sam i učinio, pa gotovo smjesta opazio to na ii me je uputio. Grede su bile spojene s pola tucetadrveiHl kinova, no jedane nestao, paje ostala crna, kriina rup velika kao četvrt dolara, Pogledao samje, pa onda pretoi ramena dobacio Brutanom sumnjičav poled. ‘

“To je bio mali miić”, rekao sam, “no tako maen? Stari, ne bih bas rekao.”

“Ali bas je tu otiSao”, rekao je Brutalni. “Siguran sam milijun posto.”

“Nije mijasno kakoje to moguće.”

“Nagni se bie - nita se ne boj, ja te drim - i njusni malo.”

Učinio sam kako mi je rekao, nakon sto sam lijevom rukom potraio drugu gredu i, kad mi je touspjelo, odmah sam se osjetio bolje. Vani je vjetar jo jednom zapuhno; iz rupice mi je u lice briznuozrak. Onjusio sam ostar dah zimske noći na graničnomjugu… ali ijo nesto.

Miris metvice.

Ne dajte da se gospod’mu Jlaglesu neto dogod, cuo sam Delacroixa kako govori glasom koji nijemogao ostati miran. Čuo sam taj glas, a osjećao sam i toplinu gospodina Jingiesa kad mi ga JeFrancuz predavao, tog naprosto

(1) D vi je mrtve devoice

mia, nedvojbeno bistrijeg od većine pripadnika njegove vrste, no ipak mia i samo mia. Ne dajte onomtorn da mu neta napravi, rekao je Deacroix, i ja sam mu to i obećao, kao to im uvijek obećam nakraju, kad setnja Zelenom miljom vie nije mit ili hipoteza nego nesto sto stvarno moraju učiniti.PoSaljite to pisino mom bratu kojeg nisam vidio već dvadeset godina? Obećavam. Izmolite petnaestzdravomarija za moju duu? Obećavam. Dajte mi da umrem pod svoj’im dusevnim imenom i pobrinitese da mi ono bude i na nadgrobnom spomeniku? Obečavam. Tako ih dobijete da krenu i da pritombudu dobri, tako ih u punom devnom zdravlju dovedete do stolice sto stoji na kraju Zelene milje. Ja,

naravno, nisam inogao odrati sva ta obećanja, an sam ono zadano Delacroixu ipak ispunio. to se paktiče samoga Francuza, njegaje sve to vraki kotalo.Jerje onaj zi Delacroixu neto napravio, i tonapravio gadno. 0, ja dobro znam to je on učinio, to da, ali ba nitko ne zasluuje ono to se dogodiloEduardu Delacroixu kadje Staroj Iskrilici pao u strastven zagrljaj.

Miris metvice.

1 jos nesto. Neto duboko u toj rupi.

Desnom sam rukom izvadio pero iz depa na prsiina, dok sam se lijevom i dalje drao za gredu, i nijeme vie nimalo brinulo sto me Brutalni nehotice kaklje po osjetljivim koljenima.Jednom sam rukomodvrnuo kapicu nalivpera, u rupu gurnuo vrak pa izvukao neto. Bio je to sićuni iverak, obojensvijetlouto, i tada sam ponovno začuo Delacroixov glas, ovaj put tako jasno kao da se u toj

Z E L E N AM 1 L J A

sobi krije njegov duh - u toj sobi u kojoj je Williaia| VVharton proveo toliko vremena. ;’

Hej, Ijudi} rekao je ovaj put njegov glas - nasmijan. zapanjen glas čovjeka koji je zaboravio, pamakar i samsS nakratko, gdje se nalazi i sto ga čeka. Dođite vidjeti to sv znagospodiningles ?

“Isuse”, proaptao sam. Osjetio sam kako je neto it,l| mene istjeralo zrak. ?

“Naao si jo jedan, ha?” upitao je Brutalni. “Ja samJ vec’ naao tri-četiri.” ”

Siao sam i obasjao njegov veliki, isprueni dlan. Ne ? njemu je bilo razbacano nekoliko ivera, kaomikado za ? kuc’ne patuljke. Dva su bila uta, slična onom koji sam | nasao. Jedan je bio zelen, a drugicrven. Nisu bili prebo.|i jani nego je boa u njih bila utrljana; bila je to boja vo$,J i tanih krajonaCrayola. !

1 “0, cekajte”, rekao sam tihim, drhtavim glasom, “o, ;

Ijudi. b su komadići onog kalema, ha? Ali zato? Zato tu | gore?” ‘.

“Kad sam bio mali onda nisam bio velik kao sada” ‘! rekao je Brutalni. “To to sam narastao, narastaosam’ ‘ između petnaeste i sedamnaeste. Do tada sam bio goljav A kad sam prvi put poao u kolu,osjećao sam se male-y nim kao… mislim, takoreći malen kao taj mi. 1 na smrt . sam se uplaio. 1 znato sam učinio?”

Odmahnuo sam glavom. Vani je vjetar opet zapuhnuo. U kutovima sto su ih tvorili ronici, paučina sezatresla na , paperjastom propuhu, poput trule čipke. Nikad se jo$ ?

f 1) D vi je mrtve devoice

nisam naao na mjestu tako otvoreno proetom atmosferom opsjednutosti, i ba mi je u torn trenutku, doksmo stajali tako i gledali iscijepane ostatke kalema koji je izazvao tolike nevolje, glava počelaspoznavati ono to mi je srce shvaćalo jo od trenutka kad se John Coffey prosetao Zelenom miljom: ja

taj posao neću moći jos dugo obavIjati. Bez obzira na krizu, ja vie nec’u moći gledati Ijude kako krozmoju sobu odlaze u smrt; Jo samo jedan - mogao bi biti onaj previse.

“Zamolio sam mamu da mi da svoju maramicu”, rekao j’e Brutalni. “I tako, kad god bih osjetio kolikosam mali, i kad bi mi dolo da se rasplačem, mogao sam je kriom izvući iz depa, onjuiti je, i odmah bimi bilo lake.”

“Hoc’e reći - to? - da je mi odgrizao komadic’e arenog kalema da ga sjećaju na Delacroixa? Da jemis…”

Podigao sam pogled. Na trenutak mi se učinilo da mu u očima vidim suze, ali mislim da sam se utome vjerojatno prevario.

“Ne velim nista, Paul. Ali sam ih naao gore, i osjetio metvicu, ba kao i ti - zna i sam. Ni ja vie nisamza ovaj posao. Ja ga vie ne elim raditi. Nek otpratim jo jednog u tu stolicu, pa sam gotov i ja. Uponedjeljak se javljam za premjetaj u malodobnički. Ako ga dobijem prije sljedeće muterije, sve uredu. Ako ne, dajem ostavku i vraćam se na farmu.”

“A to si to, osim kamenja, na njoj ikad uzgojio?”

“Nije vano.”

ZELENA MILJA R

“Znam da nije”, odgovorio sam. “I mislim da ću ga ijlf zatraiti.” :j

Pogledao me je paljivo, kao da se eli uvjeriti da eJ to samo ne zezam, pa kimnuo glavom kao da je togotov| stvar. Vjetar je ponovno zapuhnuo, ovaj put toliko jak d su ronici zakripali i slegli se, i obojicasmo se nemirno ‘ oglednuli po tapeciranim zidovima. U trenutku mi se ‘ učinilo da čujemo WilliamaVVhartona - ne Billy the Kida, ‘f jerje on za nas bio “Divlji Bill” od prvoga dana u bloku-”/

,y

kako vriti i smije se, i govori nam kako ćemo biti vraki y sretni da ga se rijeimo, i govori nam kakoga nikad neće mo zaboraviti. U čemu je bio sasvim u pravu. ;jf

to se pak tiče onog oko čega smo se Brutalni i ja su ‘flL glasili tog dana u disciplinskoj sobi, na krajuse dogodilo f ba tako. Dogodilo skoro kao da smo nad tim sitnim 17f. komadićima drveta poloilisvečanu zakletvu. Ni on ni ja nismo vie nikad sudjelovali u pogubljenju. John Coffeyje bio zadnji.

Nastavitćese

Senjslci triler nastavlja se za N dana

D 1 0 D R U G 1

MI NA MILJI

Cold Mountain je oduvijek bio dom dua izmučenih

ivotom. Neke od njih ive iza reetaka i čekaju na

najteu kaznu. Druge pak eću tamnim prolazima, i s

uasnom strasću čuvaju zatvorenike. No spas ponekad

dolazi s najneočekivanije strane…

Nastavitcese

Pretplata

Stovani čitatelji! ‘,

Ukoliko elite da idući nastavci (2.-6.)

uzbudljivoga serijskog trilera Zelena milja

stiu direktno u Vas dom (uz 30% niu cijenu), .1

dovoljno je da nas nazovete na brojeve telefona:

(01)340401,340402. 1

Nagrade }

Desetero čitatelja nagradit c’emo

besplatnom pretplatom,

a najsretnijeg očekuje

tajanstvena super-nagrada.