SVEUČILIŠTE U MOSTARU

FAKULTET PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKIH I ODGOJNIH ZNANOSTI

Drevne civilizacije jugozapadne Azije

Mentor: dr.sc.

Student: Marijana Sinanović

Mostar, svibanj 2012.

Sadržaj

Uvod.......................................................................................................................................................2

1. Sumersko carstvo.......................................................................................................................4

1.1. Razdoblje Džemdet Nasr....................................................................................................5

1.2. Razdoblje ranih dinastija....................................................................................................6

1.3. Razdoblje Fara i I. dinastije iz Ura.....................................................................................6

1.4. Akadsko razdoblje..............................................................................................................7

1.5. Novosumersko razdoblje....................................................................................................7

2. Babilonsko carstvo.........................................................................................................................8

2.1. Starobabilonsko razdoblje...................................................................................................9

2.2. Srednjobabilonsko razdoblje...............................................................................................9

2.3. Kasnobabilonsko carstvo..................................................................................................10

2.4. Babilonija pod Perzijancima i Grcima..............................................................................10

3. Asirsko carstvo.............................................................................................................................11

3.1. Staro i srednje asirsko carstvo...........................................................................................12

3.2. Asirsko carstvo u prvom tisućljeću...................................................................................12

4. Ostala manja carstva i narodi........................................................................................................13

4.1. Huritsko – mitansko carstvo.............................................................................................14

4.2. Hetitsko carstvo................................................................................................................14

4.3. Ugarit................................................................................................................................14

4.4. Stari Izrael, Feničani i Aramejci.......................................................................................15

5. Religija starih naroda jugozapadne Azije.....................................................................................15

Zaključak..............................................................................................................................................16

Literatura..............................................................................................................................................17

2

Uvod

Područje jugozapadne Azije to jest Mezopotamije je područje iz kojeg su potekle

prve civilizacije svijeta. Mezopotamija obuhvaća aluvijalnu ravnicu između rijeka

Tigrisa i Eufrata, u Iraku i Siriji. Međutim, smatra se da izraz također potpuno obuhvaća

riječne ravnice, te okolna nizinska područja čije granice čine Arapsku pustinju na

zapadu i jugu, Perzijski zaljev prema jugu, te planine Zagros i Kavkaz prema sjeveru.

Mnoge stare civilizacije su se tu razvile, kao npr. sumerska, akadska, babilonska,

asirska itd. Početci pismenosti vežu se upravo uz ovo područje. Kulturni, ekonomski i

politički dosezi stanovnika Mezopotamije utjecali su na razvoj mnogih drugih naroda

poput Egipćana, Grka, Feničana i Perzijanaca. Zbog svega ovoga, Mezopotamija je

poznata kao kolijevka civilizacije.

Za staru prednjoazijsku povijest i kulturu, ne samo u njihovim počecima, odlučni

su brojni valovi useljavanja i s njima nadošla razdoblja vladavine raznih naroda koji su

privučeni bogastvom Plodnog polumjeseca tamo prodirali iz rubnih područja.

Seminarski rad je podijeljen na pet zasebnih dijelova, to jest posebno su obrađeni

Sumersko, Babilonsko i Asirsko carstvo, nekoliko manjih carstava na tom području te

religija stanovnika drevnih civilizacija jugozapadne Azije.

Slika br. 1. Mezopotamija

Izvor: http://poster.4teachers.org/worksheet/view.php?id=86863&page=3

3

1. Sumersko carstvo

Slika br. 2. Sumersko carstvo

Izvor: http://www.freedomtek.org/nevidljivi/pali_andjeli.php

1.1. Razdoblje Džemdet Nasr

Prvi val doseljavanja u južnu Mezopotamiju, koji se ne da vremenski odrediti,

bio je val Sumerana, naroda s aglutinativnim jezikom, koji ne možemo pobliže

klasificirati. Doba cvjetanja kulture Sumerana može se pratiti već u najranijem

razdoblju njihove vladavine. Najveće dohovno dostignuće tih ranih stanovnika

Mezopotamije bilo je pronalazak pisma, koje je urezano u glinene pločice nalikovalo

apstraktnim crtežima predmeta, ali je ubrzo postalo još apstraktnije i naposljetku se

razvilo u glinasto pismo. Najtipičnija nalazišta takvih pločica su Ur, Uruk i Eridu.

Daljnje nalazište takvih pločica s jednim ranim oblikom klinastog pisma je brežuljak

Džemet Nasr, sjeverno od Kiša, po kojem je razdoblje dobilo ime.

4

Druga tipična značajka staroazijske kulture je valjkasti pečatnik. Izumljen je

otprilike istodobno s pismom i najprije je služio sličnim tehničkim svrhama pri

upravljanju. Riječ je o valjkastim kamenovima u koje su se urezivale slike a kasnije i

zapisi, u negativu. Takvi valjci služili su za pečačenje posuda, kovčega, a katkada su ih

prevlačili i po svježim glinenim pločicama, najčešće s ugovorima, pa je otisak služio

umjesto potpisa.(Skupina autora, 2005.)

Treće značajno dostignuće te zajednice, koja je živjela u teokratskom

centralistički upravljanom državnom uređenju bilo je oblikovanje monumentalnih

arhitektonskih sklopova za koje danas znamo zahvaljujući iskapanjima u Uruku,

glavnom gradu Sumerana. Arhitektonski oblici sakralnih građevina, zasnovanih u

predsumeransko doba, potencirani su do monumentalnosti. U likovnoj umjetnosti

središnje mjesto je zauzimala figura vladara. Njega su prikazivali kao voskovođu, lovca,

sudionika u gradnji hramova, čuvara stada božice Innane.( Manojlović, 1923.)

1.2. Razdoblje ranih dinastija

Od početka trećeg tisućljeća prije nove ere primjećuju se pojave nazadovanja u

arhitekturi i likovnoj umjetnosti, koje svjedoče o nekoj vrsti promjena u životu

Sumerana. Razlog tomu leži u naseljavanju, odnosno preseljavanju Semita. Otada do

početka drugog tisučljeća prije nove ere oba su naroda, Sumerani i Semiti, određivali

sliku povijesti i kulture u Mezopotamiji.

U Listi sumerskih kraljeva, povijesnom dijelu s početka drugog tisučljeća prije

nove ere, poimenice se navode dinastije što su slijedile jedna za drugom, i vladari iz tih

dinastija. Dvadeset i drugi vladar 1. Dinastije iz Kiša, Mebaragezije prvi je vladar

opisan u povijesti. Njegov sin Aka izvojevao je, kao što govori čuveni spjev o

Gilgamešu, bitku s junakom Gilgamešom, kraljem Uruka. Tu se prvi put spominju

borbe gradova-država. Na temelju toga pokušala se stvoriti predodžba o obliku

vladavine tog razdoblja. Kasnije će se tijekom drugog vala doseljavanja težište politike i

sukoba premjestiti više na sjever, što će pokazati položaj novog u povijesti istaknutog

grada Kiša. (Skupina autora, 2005.)

5

1.3. Razdoblje Fara i I. dinastije iz Ura

Na temelju datiranja pomoću paleografski mlađeg oblika zapisa na kipovima

vjernika i karakterističnog stila izdvajamo razdoblje Fara, nazvano po jestu Fara, gdje

su pronađeni brojni zapisi iz tog razdoblja. Nakon tog razdoblja, veliko značenje ima

grad Ur na jugu zemlje. U narednom razdoblju, razdoblju Prve dinastije iz Ura (oko

2500 pr. nove ere) najvažnija uloga pripala je gradu-državi Lagašu. Na kraju te epohe

ističu se dvije važne ličnosti: Urukagina od Ladeša i Lugalzagezi od Ume. Dok je prvi

reformama htio restaurirati sumerski život i tako se potvrdio kao vladar jednog doba što

prestaje, dotle je drugi Llugalzagezi, uzurpator na prijestolju, izraziti prestavnik nove

epohe. (Skupina autora, 2005.)

1.4. Akadsko razdoblje

Novo razdoblje nastalo je tek sa slavnim akadskim vladarom Sargonom, s njim

se prvi put u povijesti pojavljuje jedan semitski vladar. On i njegova tri nasljednika

izgradili su prvu pravu veliku državu Akad. Saragon je nakon zauzimanja vlasti u Kišu

osnovao novi glavni grad Akad koji do danas nije otkopan, no pretpostavlja se da se

nalazio u sjevernom dijelu Babilonije. Saragon je izgradio državu koja se protezala od

Perzijskog zaljeva do Sredozemnog mora. Svi njegovi nasljednici morali su nanovo

osvajati carstvo, jer su neprestalno izbijali ustanci.

U akadskom razdoblju desile su se mnoge promjene. Dotad neosporiva prevlast

hrama sada je zamijenila prevlast vladara. Tako u to vrijeme prvi put susrećemo

privatno vlasništvo zemljišta, koje je dotada bilo vlasništvo hrama. Uloga kralja se

također promijenila, zbog sve većeg utjecaja identificira se s božanstvima. Vladajući

jezik u zemlji bio je semitski akadski. U akadskom razdoblju položen je temeljac

mezopotamijske umjetnosti sve do kasnobabilonskog carstva. Akadsku državu razorili

su Gutejci, koji su oko stotinu godina vladali sjevernom Mezopotamijom. (Skupina

autora, 2005.)

6

1.5. Novosumersko razdoblje

Još prije kraja vladavine Gutejaca, na jugu gradske države Lagaša poraslo je

značenje jednog kraljevskog roda s istaknutim prestavnikom Gudeom. Pod njegovom

vlašću nalazili su se prostrani dijelovi Sumera, koje je iskorištavao kako bi restaurirao

sumerski način života. Stoga se novosumerskim naziva razdoblje koje počinje i prestaje

s prvom dinastijom iz Babilona. Sumerski je ponovo postao glavnim jezikom, a stari

sustav gradova-država dobio je prijašnje značenje. Ništa se nije promijenilo ni kada je

dinastiju iz Lagaša zamijenila 3. dinastija iz Ura ( oko 2100. p.n.e.). vladari su i dalje

bili apsolutistički i vladali su državom također pomoću središnje uprave. Njihovu

propast uzrokovalo je pojačano doseljavanje Semita, ovog puta Kanaanaca iz Sirije.

Riječ je o plemenu Amuru (Amorićanima) koji se spominju u tekstovima u akadskom

razdoblju. Iako se najveće dostignuće novosumerskog razdoblja sastojalo u očuvanju

novosumerskih duhovnih dostignuća, ipak se ovdje susrećemo s novom vrstom teksta

Urnamuovim zakonikom, čiji je nasljednik Hamurabijev zakonik. (Skupina autora,

2005.)

7

2. Babilonsko carstvo

Slika br. 3. Babilonsko carstvo

Izvor: http://www.mojnet.com/korisnik/slika/babilonsko-carstvo/324119

2.1. Starobabilonsko razdoblje

Prijelaz prema pravoj semitskoj kulturi zbio se za vlasti dinastije iz Larse, tako

da čitavo razdoblje koje počinje s dinastijom Larse naziva se starobabilonsko razdoblje.

Starobabilonska država svoj vrhunac doživila je za vrijeme Hamurabija. Njegovo je

carstvo bilo veliko skoro isto kao i područje države 3. dinastije iz Ura. Njegovo

najslavnije djelo jest zbirka zakona poznata pod nazivom Hamurabijev zakonik. Te

zakone poznajemo iz glinenih pločica s jedne kamene stele koja je iskopana u Suzi. U

uvodu i pogovoru hvali se Hamurabi kako je zaštitnik svog naroda i mirotvorac. U

tekstu zakona, po kojem se kazne odmjeravaju prema načelu oko za oko, očituje se

stavzapadnosemitskih nomada, koji su tada imali bitnu ulogu u oblikovanju slike

Mezopotamije. (Skupina autora, 2005.)

8

2.2. Srednjobabilonsko razdoblje

Pod vlasti Samsuilunom nasljednikom Hamurabijevim dolazi do prevrtanja u

starobabilonskom carstvu. U Babiloniju 1532. pr.n.e. ili nešto kasnije došli na vlast

Kasiti, koji su pripadali jednom planinskom narodu s istoka; pošto je hetitski kralj

Muršiliš I. u besprijekornom pobjedonosnom pohodu prodro od Male Azije do Babilona

i razorio grad, Kasiti su to iskoristili. Novi osvajački narod potpuno se uklopio s

babilonskom kulturom. Babilon postaje nosiocom tradicije i kulturnim uzorom. Elam

ponovno dovodi do pada babilonske dinastije. Šutruknahuntr I. osvaja i pljačka brojne

kulturnopovijesne predmete, te se ubrzo nakon toga uspostavlja 2.isinska dinastija.

Najznačajniji vladar te dinastije je Nabukadnezaru I.

2.3. Kasnobabilonsko carstvo

Smrtni udarac asirskom carstvu zadali su saveznici Medijci i Babilonci. Iz

pepela što su ga ostavili nemiri i ratovi s Asirijom, u Babiloniji se izdiže nova dinastija

čiji je rodozačetnik Nabopolasar. Kaldejac koji je okrunjen kraljem Babilonije nakon

podbjede nad Asirijom kod Nipura i Babilona, 626. prije nove ere.

Kad je Nabopolasar potisnuo asriske snage sve do gornjeg toka Eufrata, Egipat

se zabrinuo i poslao pomoć Asiriji. Istvremeno, Medijci, koji su se nalazili na području

zapadnog Irana i sada se širili prema Anatoliji, sklapaju savez s Babilonijom. Godine

610. prije nove ere. Babilonci uz pomoć Medijaca osvajaju Haran i potiskuju Asirce i

Egipćane na područje Sirije. Odlučujuća je bila bitka kod Karkemiša, 605. pr. nove ere

u kojoj s babilonske strane sudjeluju Nabopolasar i njegov sin i nasljednik

Nabukodonozor II., koji i odnosi konačnu pobjedu nad Egipćanima. Odmah nakon

bitke, na vijest da mu je otac umro, vraća se u Babilon i ondje biva okrunjen.

Poveo je više pohoda zapadno od Eufrata, u Siriju i protiv Jude. Neke su od tih

zemalja bile pokorene, a neke su plačale danak. Ipak, Nabukodonozor je bio i graditelj i

zaštitinik kulture, što mu je i omogućeno mirom na granicama. U Babilonu je izgradio

novu palaču uz obalu Eufrata, obnovio zidine grada, te izgradio most kako bi povezao

9

dijelove grada na suprotnim obalama. Hramski zigurat u potpunosti je obnovljen, kao i

obližnji Mardukov hram. (Skupins autora, 2005.)

2.4. Babilonija pod Perzijancima i Grcima

Perzijski kralj Kir Veliki odlučio je očuvati značajke domaće babilonske kulture,

te se nije miješao u nutarnje prilike dokle god su Babilonci bili podložni. Za kralja

Darija I. Babilonija plača dvostruki porez u odnosu na sve druge provincije carstva.

Jedini ozbiljni pokušaj pobune bio je u doba Kserksa I. 5. stoljeće prije nove ere, koji

šalje snažnu vojsku, uništava Babilon i razara Mardukov hram. Za svojih osvajanja

Aleksandar Veliki bira Babilon kao svoju prijestolnicu, a ondje i umire.

10

3. Asirsko carstvo

Slika br. 4. Asirsko carstvo

Izvor: http://bs.wikipedia.org/wiki/Asirija

3.1. Staro i srednje asirsko carstvo

Veliki suparnik Babilonije, Asirija, prvi put je dobila povijesno značenje

početkom drugog tisućljeća prije nove ere. Kronologija čitave Mezopotamije uređena je

u povijesnoj znanosti prema kronologiji Asirije, a čitava kronologija Bliskog istoka,

uključujući Anatoliju, Siriju i Palestinu, te drevni Egipat prema kronologiji

Mezopotamije. Razlog je tome precizan datum što ga imamo za asirsku povijest,

zahvaljujući tamošnjem astronomskim promatranjima. Taj datum je jutro 15. lipnja 763.

Prije nove ere kad je došlo do pomrčine sunca. Ovaj je događaj zabilježen u asirskim

dokumentima koji slijede relativnu kronologiju. Uz pomoć toga datuma, moglo se

utvrditi apsolutne datume i ostalih događaja asirske povijesti za cijelo 1. tisućljeće

pr.n.e. Izvore za relativnu kronologiju predstavljaju popisi eponima i Popis asirskih

kraljeva.

Poznati vladari starog i srednjeg Asirskog carstva su: Sargon, Puzurasur, zatim

semit Šimšiadad I... (http://www.aina.org/articles/asirija.htm, 9.5.2012)

11

3.2. Asirsko carstvo u prvom tisućljeću

Povijest jugozapadne Azije u prvoj polovini prvog tisućljeća u osnovi je povijest

asirskog carstva koje je svoju volju nametalo susjednim državama. Kultura

sjevernoasirskih malih kneževina pokazuje u doba svojeg cvata na početku prvog

tisućljeća prije nove ere mješavinu huritskog, hetitskog, sirijskog i aramejskog stila u

svim područjima života.

Ovo razdoblje predstavlja jedan od vrhunaca asirskog carstva. Prvi od kraljeva

ovog razdoblja bio je Ašurnasirpal II. koji je svoju prijestolnicu premjestio u grad

Kalah, iako je Ašur ostao gradom kulta, te je doveo Asiriju do dotad neviđene moći i

bogatstva. Poveo je tri pohoda prema istoku, odakle je doveo stanovništvo kao roblje u

Kalah. Poveo je također više pohoda prema sjeveru i sjeveroistoku, gdje je osvojio

zemlje Urartu i Nairu, gdje je proveo opsežne administrativne mjere koje su mu

osigurale stalne prihode kroz cijelo kraljevanje. Kroz čitavo vrijeme svoje vlasti ratovao

je i na zapadu, gdje su Asirci stigli i do Sredozemnog mora. U ovom je razdoblju

započela podjela carstva na provincije s upraviteljem na čelu, iz kojih je redovito morao

stizati porez. Šalmanasar III. nastavio je vojne pohode. Na zapadu se suočio sa

sjevernijim protuasirskim savezom oko Karkemiša s kojim se lako obračunao i

utemeljio ondje asirsku upravu, dok je veće borbe vodio sa savezom oko Damaska.

Ustrajnim asirskim pohodima savez je uništen, a Šalmanasar stiže sve do brda Karmel.

Na sjeveru se sukobio s kraljevstvom Urartu, odakle je u Asiriju dopremio veliki plijen.

Poput svoga oca, izgrađivao je Kalah, a uz taj grad izgradio je i utvrdu Šalmanasar koji

je bio najveća vojna konstrukcija u zapadnoj Aziji. Obnovio je zidine Ašura i tamošnje

hramove, a gradio je i u Ninivi.

12

4. Ostala manja carstva i narodi

4.1. Huritsko – mitansko carstvo

Huriti narod još za vrijeme akadske dinastije stvorio je sjedište svoje vladavine u

području istočno od Tigrisa, u dolini rijeke Habura. U 16. st. prije nove ere indo-arijski

vladajući sloj Mitani potisnuli su Hurite i zahvaljujući ratničkoj nadarenosti mitansko

ratničko plemstvo osniva državu Hanigalbat, koja se protezala od Ašura do Alalaha u

Siriji i na jug do Kirkuka. Najznačajniji vladar carstva Hanigalbat bio je Šaušatar.

Bitnu ulogu igralo je mitsko carstvo kao posrednik između

babilonskih duhovnih dostignuća i Male Azije.

4.2. Hetitsko carstvo

Prije uspona hetitske države u drugom tisućljeću prije nove ere u Maloj Aziji

traje epoha koja se vremenski poklapa s akadskom državom u Mezopotamiji. Početkom

starohetitskog carstva krajem 17. Početkom 16. stoljeća prije nove ere, prvi put čujemo

o Hatuši kao o glavnom gradu Hetita. Prvi poznati vladar bio je Labarna- Hatušil. Svi

tekstovi koji su poznati pisani su klinastim pismom preuzetim iz Babilonije. Za hetitsko

carstvo bitna je u povijesti poznata bitka između egipatskog faraona Ramzesa II. I

hetitskog vladara Muvatalija. (Skupina autora, 2005.)

4.3. Ugarit

O Siriji, oko koje je tijekom povijesti Starog istoka često dolazilo do sukoba,

najviše doznajemo iz iskopina Ugarita, tipičnog levantskog gradakakvi se i danas mogu

naći na sirijskom obalnom području. Doba ugaritdkog kraljevstva mora da je bilo u

drugoj polovini drugog tisućljeća prije nove ere. U kraljevskom dvoru, koji po načinu

gradnje nalikuje kretskim građevinama pronađeni su arhivi koji, složeni po jezicima

(akadski, hetitski, huritski) pružaju svjedočanstvo o razgranatim trgovačkim putevima

13

carstva Ugarita. Ali najveće značenje nalaza u Ugaritu ipak su dokazi o alfabetskom

pismu.( http://povijestokultnog.blogspot.com/p/stare-civilizacije.html, 9.5.2012.)

4.4. Stari Izrael, Feničani i Aramejci

Razdoblje slabosti asirskog carstva, koje se poklapalo s razdobljem smanjene

vanjskopolitičke aktivnosti Egipta na izmaku drugog tisućljeća prije nove ere, u Siriji i

Palestini je pogodovalo trima narodima: Izraelcima, Feničanima i Aramejcima.

Povijest Izraelaca dobrim je dijelom sadržana u Starom Zavjetu, Feničani su

dobili ime po ljubičastoj boji koju su proizvodili, a Aramejci su jedan od semitskih

naroda, koji je obitavao Mezopotamiju, to jest područje današnjeg Iraka, Sirije, Irana i

dijela Turske. Kroz drevnu povijest u više su navrata imali svoju državu, dok se nisu

stopili s okolnim narodima. (Skupina autora, 2005.)

14

5. Religija starih naroda jugozapadne Azije

Religija Mezopotamaca javlja se kod Sumerana i razvijaju je drugi narodi

Mezopotamije, kao takva održala se i antičkom dobu. Stari narodi jugozapadne Azije

štuju antropomorfna božanstva. Imaju ozakonjen kult, hijerarhiju svećenika i druge

kultne službenike. Tome prethode primitivni oblici religije i kulta s totemizmom,

animizmom, magijom i sličnim elementima. Obožavaju nebeska tijela kao što su sunce

ili mjesec itd. Obožavaju zemlju, vodu, javlja se kult mrtvih i vjerovanje u demone.

Vladarima daju nadnaravne osobine. Imaju božanstva prvog i drugog reda.

(http://znanost.geek.hr/clanak/misterij-sumerana/, 9.5.2012.)

Prema znanstvenoj rekonstrukciji mita, sumerski svećenici smatrali su da su iz

prvobitnog mora, čiji je gospodar bila božica Namu, nastali Nebo i Zemlja u obliku

velike planine. Namu je stvorila boga Ana, gospodara Neba, i Ki, gospodaricu Zemlje.

Njihov je sin bio Enlil, bog zraka koji je razdvojio Nebo od Zemlje. Zemlja je bila

zamišljena kao ploča koja pliva na vodi, a Nebo kao čvrsti svod. Kako je sve bilo u

potpunom mraku, Enlil je stvorio mjesec, zvijezde i sunce, te boga Nanu, koji je stvorio

Utua, boga sunca. Enlil i njegova majka Ki stvorili su uz pomoć Enkija, boga slatke

vode biljni i životinjski svijet na zemlji. Čovjek je bio smatran djelom više božanstava.

Trijadu vrhovnih bogova činili su bogovi An (nebo) – Enlil (zemlja) – Ea (voda). Svaki

Mezopotamski grad imao je svoga osobnog boga zaštitnika kojemu je u gradu bio

izgrađen stepenasti hram u obliku kule sa svetištem na vrhu - zigurat.

Mezopotamski mitovi i legende su bile važan činitelj mezopotamske religije i

bili su zapisani sumeranskim klinastim pismom. Jedan od najstarijih je ujedno i

najstarije sačuvano književno djelo na svijetu - Ep o Gilgamešu. Neki od glavnih

bogova starih naroda su bili: Sin-bog mjeseca, Šamaš- bog sunca, a neka božanstva su

bila povezana s planetama kao npr. Enki s Merkurom, Ištar ili Inanna s Venerom, Enlil

ili Marduk s Jupiterom. ( Manojlović, 1923.)

15

Zaključak

Povoljan geografski položaj na kojem su se pojavile prve civilizacije imao je

veliku ulogu u shvaćanju čovjeka toga vremena. Klima, prirodna bogastva, dvije rijeke

Tigris i Eufrat učinili su to područje plodnim i pogodnim za nastanjivanje i život ljudi,

stvaranje prvih oblika društva: gradova, država i religije to jest kolijevke civilizacije.

Stara povijest jugozapadne Azije je od početka nosila pečat snažnih vladarskih

ličnosti, koji su svojom sposobnošću utjecali na tok događanja u prošlosti. Vladare je

podupirala vjera u njihova božanstva, u čije su ime izvršavali svoja djela. Na tom se

području pojavljuje i prvi oblik pisma – klinasto pismo.

U konceptu kraljevstva nalazili su se različiti aspekti organiziranog i poslušnog

društva, a najznačajniji među njima bio je potreba za pravdom. Od kralja se zahtjevala

pravednost i javno proglašenje i zagovaranje zakona, jer je društvo drevnih civilizacija

živjelo i ravnalo se prema zakonima.

16

Literatura

Manojlović, G., 1923.: Povijest starog Orijenta, Matica hrvatska, Zagreb.

Skupina autora, 2005.: Povijest svijeta I. dio, Slobodna Dalmacija, Split.

http://www.aina.org/articles/asirija.htm, (9.5.2012)

http://povijestokultnog.blogspot.com/p/stare-civilizacije.html, (9.5.2012.)

http://znanost.geek.hr/clanak/misterij-sumerana/, (9.5.2012.)

17