srijeda - znanje.hr · 1 1. srijeda macon, georgia d etektivka lena adams trznula se od bola dok je...

1

1.

S R I J E D AM A C O N , G E O R G I A

Detektivka Lena Adams trznula se od bola dok je svlačila majicu. Iz džepa je izvadila policijsku značku, ručnu svjetiljku i dodatni

spremnik za Glock pa ih sve bacila na komodu. Sat na mobitelu pokazivao je već gotovo ponoć. Lena se izvukla iz kreveta prije osamnaest sati i jedino što je sada željela bilo je vratiti se natrag u krevet. Premda to u posljednje vrijeme nije često činila. Prote-kla četiri dana gotovo svaki budni trenutak protratila je sjedeći za stolom u konferencijskoj sobi, odgovarajući na pitanja na koja je odgovarala dan ranije, i dan prije toga, probijajući se kroz uobičaje-na sranja proizišla iz činjenice da svoje postupke moraš opravdavati Unutarnjoj kontroli.

»Tko je vodio raciju u kući?«»Na temelju koje dojave ste postupali?«»Što ste očekivali da ćete ondje pronaći?«Istražiteljica iz Odjela za unutarnju kontrolu u maconskoj poli-

ciji odisala je nepopustljivom, beživotnom osobnošću karakteristič-nom za nekoga tko je profesionalni činovnik. Svakoga dana ta bi se žena pojavila odjevena u crnu suknju i bijelu bluzu, uvijek istoga stila, odjeću prikladniju za dočekivanje gostiju u jednome od restorana

Skriveno_Final HIT.indd 1 07/07/2016 10:04

Karin Slaughter

2

iz lanca Olive Garden. Kimala je često, mrštila se još češće dok je zapisivala bilješke. Kada Lena ne bi brzo odgovorila, provjeravala je radi li magnetofon kako bi bila sigurna da snima nastalu tišinu.

Lena je bila uvjerena da su pitanja zamišljena tako da izazovu provalu gnjeva. Prvoga dana bila je tako otupjela da je samo iskreno odgovarala nadajući se da će sve to uskoro završiti. Drugoga i trećeg dana bila je manje susretljiva, a razina razdražljivosti povećavala joj se svakom proteklom minutom. Danas je napokon planula, a činilo se da je upravo to žena i čekala.

»Što misliš da sam očekivala da ću pronaći, ti bijedna gaduro?«Da Lena barem nije pronašla to što je pronašla. Kad bi barem

mogla uzeti žilet i izrezati te slike iz mozga. Proganjale su je. Svaki put kad bi trepnula, pojavile bi joj se pred očima poput kakvoga starog filma. Ispunjavale su je neprestanom, neumoljivom tugom.

Lena počne trljati oči, ali onda se predomisli. Šest je dana prošlo otkad je svoj tim povela na raciju, ali tijelo joj je i dalje bilo hodajući podsjetnik na ono što se dogodilo. Modrica koja joj se protezala preko nosa i ispod lijevoga oka je požutjela. Tri šava, koji-ma joj je zašivena posjeklina na glavi, svrbjela su je kao da ima osip.

A bilo je i ozljeda koje nitko nije mogao vidjeti — natučena trtica. Bolna leđa i koljena. Mučnina u želucu svaki put kad bi pomislila na ono što je pronašla u napuštenoj kući u šumi.

Četiri trupla. Jedan muškarac još u bolnici. I drugi koji nikada više neće nositi značku. A da i ne spominje užasno sjećanje koje će vjerojatno sa sobom ponijeti u grob.

Oči joj se napune suzama. Ugrizla se za usnu boreći se protiv poriva da dopusti tuzi da iziđe iz nje. Iscrpljena je. Tjedan je bio težak. Kvragu, posljednja tri tjedna bila su teška. Ali sada je gotovo. Sve je to gotovo. Lena je na sigurnom. Zadržat će posao. Istraži-teljica ekipe za cinkanje šmugnula je natrag u svoju rupu. Lena je napokon kod kuće gdje je nitko ne može prodorno promatrati, ispitivati i podbadati. Nisu to bili samo ovi iz Unutarnje kontrole — svi su željeli znati kakva je bila racija, što je Lena pronašla u tome mračnom, vlažnom podrumu.


SKRIVENO

3

A Lena nije željela ništa drugo, osim zaboraviti na sve to. Zacvrkuće joj mobitel. Lena izdahne tako da su joj se pluća

sasvim ispraznila. Mobitel ponovno zacvrkuće. Uzme ga u ruke. Dobila je poruku.

VICKERY: Si dobro? Lena se zagleda u slova na zaslonu. Paul Vickery, njezin partner. Počne pisati odgovor. Držala je palac iznad tipkovnice. Tutnjava motocikla koja je dopirala iz daljine proparala je zrak. Umjesto da otipka odgovor, Lena pritisne tipku za isključivanje

i ugasi mobitel. Odloži ga na komodu pokraj značke. Zaglušujuća rika Harleyjeva motora vibrirala joj je u ušima

dok je Jared turirao kako bi se uspeo na vrh njihova strmog prilaza. Lena je čekala prateći poznate zvukove — gašenje motora, metalno stenjanje nogara, tešku lupu čizama dok joj je suprug ulazio u kuću pa odložio kacigu i ključeve na kuhinjski stol, iako ga je milijun puta zamolila da to ne čini. Zastao je na trenutak, vjerojatno da provjeri poštu, a onda nastavio prema njihovoj spavaćoj sobi.

Lena je leđima ostala okrenuta vratima dok je odbrojavala Jaredove korake po dugačkome hodniku. Korak mu je zvučao nesi-gurno, neodlučno. Vjerojatno se nadao da Lena spava.

Jared se zaustavi na vratima. Očito je čekao da se Lena okrene. Kada to nije učinila, on je upita: »Tek si stigla?«

»Ostala sam dulje da dovršim posao.« To nije bila potpuna neistina. Nadala se da će Jared već spavati. »Baš sam namjeravala otići pod tuš.«

»U redu.«Lena nije otišla u kupaonicu. Umjesto toga, okrenula se prema

njemu. Jaredu je pogled pobjegao na njezin grudnjak, ali ga je brzo

ponovno podignuo. Bio je odjeven u uniformu, a kosa mu je od kacige bila raščupana na tjemenu. I on je radio kao policajac u maconskoj policiji — motociklist, jedan čin niže od Lene i dvanaest godina mlađi od nje. Nijedno od toga dvoga prije joj nije smetalo,


Karin Slaughter

4

ali u posljednje je vrijeme svaki, pa i najmanji djelić njihovih života bio nekakva provokacija.

Naslonio se na dovratak i upitao: »Kako je prošlo?«»Dopustili su mi da se vratim na posao.«»To je dobro, zar ne?«Odvrtjela je u sebi njegove riječi pokušavajući odgonetnuti

ton kojim ih je izgovorio. »Zašto ne bi bilo?«Jared nije odgovorio. Uslijedila je dugačka, nelagodna tišina

koju je on prekinuo upitavši: »Hoćeš piće?«Lena nije mogla sakriti iznenađenje. »Sad valjda možeš, ne?« Nakrivio je glavu i natjerao se na

ukočen osmijeh. Bio je samo nekoliko centimetara viši od Lene, ali zbog mišićave, sportske građe činio se većim.

Inače. Jared pročisti grlo kako bi joj dao do znanja da čeka. Ona kimne. »Dobro.« Jared ode iz sobe, ali njegova potreba

ostane ondje — okružujući je, gotovo je gušeći. Bilo mu je potrebno da se Lena slomi. Da se osloni na njega. Da mu pokaže da je ono što se dogodilo utjecalo na nju, da ju je promijenilo na neki opipljiv način.

Nikako nije shvaćao da je to što se nije predala jedino što joj pomaže da se potpuno ne raspadne.

Lena izvadi pidžamu iz komode. Čula je kako se Jared kreće po kuhinji. Otvorio je vrata zamrzivača, prekapao po njemu tražeći šaku leda. Lena zatvori oči. Zanjihala se. Čekala je da kockice udare u čašu. Slina joj je navrla na usta od iščekivanja.

Stisne čeljust. Prisili se da otvori oči. Previše želi to piće. Kada se Jared vrati, odložit će čašu, priče-

kati nekoliko minuta, dokazati samoj sebi da može bez toga. Dokazati njemu da joj piće nije potrebno. Ruke su je boljele dok je otkopčavala traperice. Onoga dana

kad se racija dogodila, tako je čvrsto stiskala sačmaricu da joj se


SKRIVENO

5

činilo da će joj prsti zauvijek ostati zgrčeni. Nije bila sigurna zašto je i dalje sve boli. Sada bi joj već trebalo biti bolje, ali njezino se tijelo držalo za bol. Za otrov koji ju je izjedao iznutra.

»Dakle«, Jared se vratio. Ovoga je puta ušao u sobu. Hodajući prema njoj, točio je votku; iz velike se boce čulo klokotanje dok je tekućina pljuskala u čašu. »Sutra se vraćaš na dužnost?«

»Odmah ujutro.«Pružio joj je čašu. »Nisi dobila slobodno?«Lena uzme piće i otpije polovicu u jednom gutljaju. »Znači, isto kao…« Jared nije dovršio rečenicu. Nije morao.

Umjesto toga, zagledao se kroz prozor. U tamnome staklu vidio se njegov odraz. »Kladim se da ćeš zbog ovoga ostati bez čina, da više nećeš biti narednica.«

Onda odmahne glavom, ali reče: »Možda.«On ju je promatrao — čekajući. Trebajući. Lena upita: »Što govore u postaji?«Jared ode do ormara. »Da imaš čelična muda.« Utipkao je šifru

na sefu za pištolj. Lena mu je promatrala zatiljak. Nezaštićena koža ispod ruba kacige bila je crvena od sunca. Sigurno je znao da ga pro-matra, ali samo je skinuo futrolu za pištolj s pojasa i stavio svoj pištolj pokraj njezina. Blizu njezina. Nije želio ni da im se pištolji dotaknu.

Lena upita: »Smeta li ti to?«Zatvorio je vrata sefa i ponovno utipkao šifru. »Zašto bi mi

smetalo?«Lena nije izgovorila te riječi, ali vrištale su joj u glavi: Zato

što misle da sam čvršća od tebe. Zato što je tvoja žena ubijala neke vrlo loše tipove dok si se ti vozikao na motoru i zaposlenim majkama naplaćivao kazne za nepropisno parkiranje.

Jared reče: »Ponosan sam na tebe.« Obratio joj se svojim razumnim glasom, onim koji bi u Leni budio želju da ga šakom udari u lice. »Trebali bi ti dati medalju za ono što si učinila.«

On uopće ne zna što je učinila. Zna samo najvažnije stvari, pojedinosti koje je Lena smjela podijeliti s onima koji su bili izvan zatvorenih vrata.


Karin Slaughter

6

Ponovila je pitanje: »Smeta li ti to?«Šutio je sekundu predugo. »Smeta mi to što si mogla poginuti.«I dalje joj nije odgovorio na pitanje. Lena mu je proučavala

lice. Koža mu je bila svježa, bez bora. Upoznala je Jareda kada je imao dvadeset jednu godinu, i u pet i po godina koje su otada proš-le, nekako je počeo izgledati mlađe, kao da kod njega godine idu unatrag. Ili možda Lena brže stari. Toliko toga se promijenilo od tih prvih dana. Na početku je uvijek znala što on misli. Naravno, otada mu je dala dovoljno žbuke da izgradi zid oko sebe.

Jared počne otkopčavati košulju. »Mislim da ću sad sastaviti ove ormare.«

Ona se iznenađeno nasmije. »Stvarno?« Kuhinja je tri mje-seca u rasulu, uglavnom zato što bi Jared svakoga vikenda pronašao novi razlog da ne radi na njoj.

Spustio je košulju na pod. »Barem će IKEA znati da sam ja i dalje muškarac u kući.«

Sada kada je to izgovorio, Lena nije znala što da na to kaže. »Znaš da nije tako.« Čak je i njoj to zvučalo neuvjerljivo. »Jed-nostavno nije.«

»Stvarno?«Lena nije odgovorila. »Dobro.« Jaredu zazvoni mobitel. Izvuče ga iz džepa, pogleda

tko zove i odbije poziv. »To te cura zove?« Leni se nije svidio zvuk vlastita glasa.

Šala nije bila smiješna. Oboje su to znali. Prekapao je po košari s prljavim rubljem i pronašao traperice

i jednu od svojih majica.»Skoro će ponoć.« Lena pogleda na sat pokraj noćnog orma-

rića. »Prošla je ponoć.«»Nisam pospan.« Brzo se odjenuo i stavio mobitel u stražnji

džep hlača. »Neću dizati buku.«»Treba ti mobitel da sastaviš kuhinjske ormariće?«»Slaba mu je baterija.«


SKRIVENO

7

»Jarede—«»Neće mi dugo trebati da ih sastavim.« Ponovno se nasmiješi

onim umjetnim osmijehom. »To je najmanje što mogu učiniti, zar ne?«

Lena mu uzvrati osmijehom i podigne čašu kao da nazdravlja. On ostane stajati. »Trebala bi otići pod tuš prije nego što se

srušiš.«Ona kimne, ali nije uspjela skrenuti pogled s majice pri-

lijepljene za njegova prsa, pod kojom su mu se ocrtavali trbušni mišići. Votka ju je ugodno zagrijala. Tijelo joj se napokon počelo opuštati. Nešto u načinu na koji je Jared stajao u njoj je probudilo stare uspomene. Lena si je dopustila da u mislima odluta do onoga mjesta u koje si obično nije dopuštala otići — do grada u kojemu je živjela prije nego što se preselila u Macon s Jaredom, grada u kojemu je napravila prve policijske korake.

U okrugu Grant Jaredov otac naučio je Lenu svemu što danas zna o policijskome poslu. Dobro, gotovo svemu. Lena je imala osjećaj da bi trikovi koje je naučila nakon smrti ravnatelja policije Jeffreyja Tollivera toga čovjeka itekako razbjesnili. Koliko god puta prešao granicu, Jeffrey bi svakako oštro napao Lenu svaki put kada bi je uhvatio kako pleše blizu nje.

»Lee?« upita Jared. Imao je Jeffreyjeve oči, i dok je čekao da mu odgovori, nakrivio je glavu baš kao što je i on to činio.

Lena popije piće do kraja premda joj se već vrtjelo u glavi. »Volim te.«

Sada je došao red na Jareda da se iznenađeno nasmije. Ona upita: »Nećeš reći da i ti mene voliš?«»Želiš li da to kažem?«Lena ne odgovori. On rezignirano uzdahne i priđe joj. Bila je odjevena samo u

grudnjak i gaćice, ali poljubio ju je u čelo kao što ljubi svoju sestru. »Nemoj zaspati pod tušem.«

Lena ga je gledala kako odlazi. U posljednje vrijeme često je nosio tu istu prljavu majicu. Na leđima i ramenima bilo je kapljica


Karin Slaughter

8

žute boje koje su mu kapnule kada je prije tri tjedna počeo preure-đivati gostinjsku sobu.

Lena mu je rekla da ne boji zidove, da pričeka još nekoliko tjedana — ne zato što je imao deset drugih projekata po kući koje je najprije trebalo dovršiti, nego zato što to donosi nesreću.

Jared je nikada nije slušao. Naravno, ni ona nikada nije slušala njega. Lena ponese bocu votke sa sobom u kupaonicu. Odloži

praznu čašu na vodokotlić i otpije ravno iz boce zabacivši glavu. To vjerojatno baš nije bilo mudro s obzirom na to da je, čim je ušla u kuću, popila tablete protiv bolova, ali u ovom trenutku Lena se nije osjećala pretjerano pametno. Željela je da nastupi amnezija. Željela je da joj tablete i alkohol sve izbrišu iz glave — ono što se dogodilo prije racije, tijekom racije i nakon nje. Željela je da sve to nestane tako da može leći i pred sobom vidjeti tamu, a ne nijemi, treperavi film koji ju je proganjao posljednjih šest dana.

Vratila je bocu na vodokotlić. Prsti su joj se činili nekako teški dok je podizala kosu. Zagledala se u svoj odraz u zrcalu. Imala je velike tamne podočnjake, i to ne samo zbog modrice oko očiju. Prstima pritisne staklo. Na licu su joj se počele vidjeti stvari koje je izgubila.

Broj leševa koje je ostavila za sobom. Lena spusti pogled. I ne primijetivši, prislonila je dlan na ravan

trbuh. Još do prije devet dana, na njemu se vidjelo malo ispupčenje. Hlače su joj postale tijesne. Grudi su je boljele. Jared je nije mogao prestati dodirivati. Lena se znala probuditi i vidjeti da joj drži ruku na trbuhu, kao da svojata ono što je stvorio. Život koji je usadio u nju.

Ali naravno da taj život nije ostao u njoj. Njegova ruka nije mogla zaustaviti parajuće bolove koji su trgnuli Lenu iz duboka sna. Njegove riječi nisu je mogle utješiti dok je iz nje tekla krv. U kupaonici. U bolnici. Na putu kući. Ta crvena plima za sobom je ostavila samo smrt.

I svaki put kad bi prošla pokraj te jebene gostinjske sobe, s onim kričavim žutim zidovima, obuzela bi je takva hladna mržnja prema njemu da bi zadrhtala od bijesa.


SKRIVENO

9

Lena se zagleda u strop. Na trenutak zadrži dah, a onda izdah-ne kao da šapće neku mračnu tajnu. Danas je sve pogađa. Gubitak, tuga. Votka i tablete ne pomažu. Nikada neće dovoljno pomoći.

Potražila je čep boce, ali nije ga pronašla. Otvorila je vrata. Spavaća soba bila je prazna. Jaredova odjeća ležala je na podu, upravo na onome mjestu gdje ju je skinuo. Lena podigne njegovu košulju. Osjetila je miris ispušnih plinova s ceste, znoj i masnoću od cjelodnevne vožnje na motociklu. U stražnjemu džepu hlača još mu je bio novčanik. Izvadila ga je i stavila na noćni ormarić koji je stajao uz krevet. Prednji džepovi bili su puni. Šaka sitniša. Mala limena kutija s balzamom od pčelinjega voska, da mu usne ne ispucaju na vjetru. Nekoliko dvadesetica, vozačka dozvola i tri kreditne kartice, omotani zelenom gumicom. Vrećica od baršuna u kojoj je držao vjenčani prsten.

Gurne prst u vrećicu i izvuče zlatni prsten. Jared ga je prestao nositi na posao nakon što je jedan od njegovih prijatelja izgubio ravnotežu na motociklu i pao. Vjenčani prsten zapeo mu je za zglob prsta i poderao mu kožu kao čarapu. Nakon toga, Lena je natjerala Jareda da obeća kako neće nositi prsten dok vozi. Crna vrećica bila je kompromis. Rekla mu je da ostavi prsten kod kuće, ali njezin suprug bio je romantičan — mnogo romantičniji od svih žena koje je Lena u životu upoznala — i nije mu se svidjela pomisao da bude bez prstena.

Pretpostavljala je da ga sada nosi sa sobom iz navike. Lena vrati prsten u vrećicu i otvori Jaredov novčanik. Darovala

mu ga je u prvoj godini veze, a on ga je još uvijek nosio, unatoč tomu što prije nije upotrebljavao novčanik. Zapravo mu je služio samo kao prijenosni album s fotografijama. Lena je prelazila preko mnogih fotografija koje je Jared snimio u proteklih pet godina: Lena ispred njihove kuće onoga dana kada su u nju uselili, Lena na njegovu motociklu, Jared i Lena u Disney Worldu, utakmica Bravesa, doigravanje Jugoistočne konferencije, državno prvenstvo u Arizoni.

Zastala je na fotografiji s njihova vjenčanja, slikanoj u kabi-netu suca u zgradi Atlantskoga suda. Lena je bila u sredini. Pokraj


Karin Slaughter

10

nje je s jedne strane stajao njezin ujak Hank, a s druge Jared. Pokraj Jareda su stajali njegova majka, očuh, sestra, baka, djed, dvoje rođa-ka i učiteljica iz osnovne škole koja je još uvijek ostala u kontaktu s njim.

Svi su bili sređeni osim Lene koja je odjenula mornarskoplavi kostim u kojemu je običavala ići na posao. Kosa joj je bila raspu-štena, smeđi uvojci padali su joj preko ramena. Našminkao ju je transseksualac koji je radio u robnoj kući Macy’s na Lenoxovu trgu i koji nije prestajao govoriti o njezinu tenu. Barem je jedna žena cijenila Lenu toga dana. Kiseo izraz lica Jaredove majke objašnjavao je zašto mladoženja nije ustrajao na službenijoj ceremoniji. Ovoga trenutka, negdje u Alabami, Darnell Long moli se da joj se sin opa-meti i razvede od kuje s kojom se oženio.

Lena se ponekad pitala drži li se Jareda samo kako bi njoj napakostila.

Prijeđe na sljedeću sliku i koljena joj zaklecaju. Lena sjedne na krevet. Mnogo je puta vidjela tu fotografiju, samo ne u Jaredovu

novčaniku. Fotografija je iz kutije za cipele koju je Lena držala u ormaru. Na njoj je bila njezina sestra blizanka, Sibyl. Lena osjeti žalac ljubomore, a onda se nasmije. Jared je očito mislio da je na fotografiji Lena. Nije upoznao Sibyl. Bila je mrtva već deset godina kada je Jared ušao u Lenin život. Dlanom je pokrila usta kada se smijeh pretvorio u jecaj. Kad je Lena saznala da je trudna, prva joj je na pamet pala Sibyl. Dok je podizala slušalicu da nazove sestru, u njoj je nakratko zaiskrila sreća.

A onda ju je osjećaj gubitka udario u prsa tako da je ostala bez daha.

Lena se oprezno obriše ispod očiju dok je zurila u fotografiju. Bilo joj je jasno zašto ju je Jared izabrao. Sibyl je sjedila na pro-stirci u parku. Usta su joj bila otvorena, glava zabačena. Smijala se iz sveg srca — takvu vrstu sreće Lena je rijetko pokazivala. Jasno su se vidjeli geni njihove bake, Amerikanke meksičkog podrijetla. Sibylina put bila je brončana od sunca. Kovrčava smeđa kosa bila


SKRIVENO

11

joj je raspuštena, kao i Lenina kosa danas. Premda Sibyl nije imala pramenove kao Lena, i svakako nije imala onih nekoliko sijedih vlasi.

Kako bi Sibyl sada izgledala? To si je pitanje Lena često postavljala svih ovih godina. Pretpostavljala je da je to nešto što se svi blizanci pitaju kada jedan od njih premine. Sibyl nije imala Lenine grube crte i oštre rubove. Na njezinu se licu uvijek vidjela neka mekoća, otvorenost koja je pozivala ljude, a nije ih odbijala. Samo bi ih budala zamijenila jednu za drugu.

»Lee?«Pogledala je Jareda kao da je savršeno uobičajeno da sjedi u

donjem rublju i plače nad njegovim novčanikom. On je ponovno stajao na dovratku, na samom ulazu u prostoriju.

Lena upita: »Tko te to zvao? Na mobitel.«»Broj je bio skriven.« Provukao je palčeve kroz pojas s alatom

i naslonio se na dovratak. »Jesi dobro?«»Pa… ovaj…« Glas joj zapne u grlu. »Umorna sam.«Lena posljednji put pogleda Sibyl pa zatvori novčanik. Suze

joj poteku niz lice. Stisnula je čeljust pokušavajući suzbiti osjećaje. Ma što učinila, oni su neprestano nadirali stežući joj grlo i prsa.

»Lee?« Još nije ušao u sobu. Lena odmahne glavom pokušavajući ga snagom volje natjerati

da ode. Nije ga mogla pogledati, nije mogla dopustiti da je vidi takvu. Znala je da čeka upravo to, da se slomi. Očekuje to.

Želi to. Ali onda se nešto prelomilo u njoj. Iz nje provali još jedan

jecaj — dubok, pun tuge. Lena se više nije mogla opirati, nije ga više mogla odguravati. Nije prisilila Jareda da joj priđe. Brzo je prešla preko sobe, zagrlila ga i naslonila glavu o njegova prsa.

»Lena—«Poljubila ga je. Rukama ga je dodirnula po licu, vratu. Jared

se isprva opirao, ali on je dvadesetšestogodišnjak koji je prošli tje-dan proveo spavajući na kauču. Leni nije dugo trebalo da dobije


Karin Slaughter

12

reakciju. Žuljavim rukama prelazio je po njezinim golim leđima. Privukao ju je bliže, poljubio snažnije.

A onda mu se cijelo tijelo trznulo. Usta joj je poprskala krv. Pucanj je začula tek nekoliko sekunda poslije. Nakon što je Jared pogođen. Nakon što se srušio na nju. Bio je pretežak. Lena je posrnula i pala na pod, a Jared se

srušio na nju, prikovao je za tlo. Nije se mogla pomaknuti. Pokušala ga je gurnuti, ali začuo se još jedan pucanj. Tijelo mu se zgrčilo, podignulo nekoliko centimetara, pa ponovno palo na nju.

Lena začuje prodorni jauk. Dopirao je iz njezinih usta. Nekako se uspjela osloboditi Jaredova tijela pa ga je zgrabila za majicu i odvukla od linije na kojoj se pucalo. Uspjela ga je odvući metar-dva, a onda mu se pojas za alat zapleo u sag.

»Ne-ne-ne«, Lena promuca pa prekrije usta rukama kako bi samu sebe utišala. Naslonila se leđima na zid boreći se protiv vala histerije. Votka i tablete osvetile su joj se. Povraćalo joj se. Željela je vrisnuti. Trebalo joj je da vrisne.

Ali nije mogla. Jared se nije micao. Zvuk pištolja još joj je odzvanjao u ušima.

Pucanj iz sačmarice. Sačma se razletjela, zabivši mu se u leđa, glavu. Jarkocrveni krvavi krugovi širili su se osušenom žutom bojom na njegovoj majici. Odvijač zataknut za pojas za alat zabio mu se u bok. Ispod njegova tijela skupljalo se još krvi. Stavila je ruku na njegovu nogu, osjetila vretenasti mišić lista.

»Jarede?« šapne. »Jarede?«Nije otvorio oči. Krv mu je u mjehurićima navirala na usta.

Ruke su mu se toliko tresle da je prstima udarao o pod. Vidjela je bijeli trag na mjestu gdje je nosio vjenčani prsten, premda joj je obećao da neće.

Lena pruži ruku prema njegovoj pa je pomakne. Koraci. Napadač se kreće po hodniku. Polako. Sustavno. Nosi čizme.


SKRIVENO

13

Čula je odjek drvene pete koja udara o goli parket, a zatim mekši dodir prednjega dijela čizme.

Jedan korak. Još jedan. Tišina. Napadač razvuče zastor za tuš u kupaonici u hodniku. Lena pogledom preleti preko spavaće sobe: pištolji su zaklju-

čani u sefu. Njezin mobitel je na drugoj strani sobe. Nemaju fiksnu liniju. Prozor je previše izložen. Kupaonica je opasna.

Jaredov mobitel. Rukom mu prođe uz nogu, pretraži džepove. Prazan. Prazan.

Svi su bili prazni. Koraci se nastave odjekujući hodnikom kao da pucketaju

grančice. A onda — ništa. Zaustavio se ispred prve sobe. Dva radna stola. Kutije s doku-

mentima iz starih slučajeva. Jared je vrata ormara uvijek ostavljao otvorenima. Napadač je vidio ormar iz hodnika.

Pročistio je grlo i pljunuo na pod. Htio je da Lena zna da dolazi.Naslonila se leđima na zid, prisilila se da ustane. Neće sjediti

dok bude umirala. Stajat će boreći se za svoj život, za suprugov život.

Koraci se ponovno zaustave. Napadač je provjeravao sljedeću sobu. Kričavožuti zidovi. Vrata ormara položena na kozlić za pilje-nje drva, da bi Jared na njima mogao naslikati balone. Iz hodnika su se vidjeli tanki potezi olovkom — rukom rađene skice balona. Vidjela se i unutrašnjost praznoga ormara.

Napadač je nastavio prolaziti hodnikom. Leni je zadrhtala ruka kada ju je spustila na Jareda. Čekić na

njegovu pojasu već je napola ispao iz metalnog utora. Gurnula ga je prstima da sasvim ispadne. Uhvatila ga je za držak. Bio je topao, gotovo vruć.


Karin Slaughter

14

Jared uz treptanje kapaka otvori oči. Promatrao je Lenu kako ustaje i ponovno se leđima naslanja na zid. Pogled mu je bio neka-ko staklen. Bol. Jaka bol. To ju je pokosilo. Usne su mu se pomica-le. Lena stavi prst na svoje usne želeći mu reći da bude tiho, da se pravi mrtav kako ga ne bi ponovno upucali.

Koraci su zastali ispred vrata sobe, možda metar i po od njih. Muškarčeva sjena pala je na sobu, premda je on ostao pred vratima, i pola Jaredova tijela našlo se u tami.

Lena okrene čekić tako da je klin bio okrenut prema van. Čula je repetiranje sačmarice. Zvuk je imao očekivano djelovanje. Morala se ukopati u koljenima da se ne sruši na pod.

Napadač zastane. Sjena mu se malo zaljulja, ali nije se dalje proširila sobom.

Lena se ukoči i počne odbrojavati sekunde. Jedna, dvije, tri. Muškarac nije ušao. Samo je stajao.

Pokušala se staviti u napadačeve cipele, shvatiti kako razmišlja. Dvoje policajaca. Oboje s pištoljima koje nisu upotrijebili. Jedan je na podu. Druga se nije pomaknula, nije uzvratila paljbu, nije vrisnula, ni iskočila kroz prozor, niti ga napala.

Lena je naprezala uši u tišini dok su oboje čekali. Naposljetku, napadač je napravio još jedan korak naprijed —

mali, nesiguran. Pa još jedan. Vrh cijevi sačmarice prvo je što je Lena vidjela. Otpiljena cijev. Metal je bio grubo obrađen, nedavno prerezan. Uslijedila je stanka, lagano namještanje dok se napadač pomicao ustranu. Lena primijeti da mu je dlan kojim je podržavao cijev istetoviran. Na koži između palca i kažiprsta bila je nacrtana crna lubanja s prekriženim kostima.

Posljednji, oprezan korak. Lena objema rukama uhvati čekić, zamahne njime i zabije ga

napadaču u lice. Klin čekića zabode mu se očnu duplju. Začula je lom kosti

kada je naoštreni čelik pronašao put do njegove lubanje. Sačmarica je opalila napravivši rupu u zidu. Lena pokuša izvući čekić da mu


SKRIVENO

15

zada još jedan udarac, ali klin mu se zaglavio u glavi. Muškarac je teturao i pokušao se osloniti o vrata. Uhvatio ju je za zapešće. Krv mu se slijevala iz oka, tekla mu u usta, niz vrat.

Tada je Lena ugledala drugoga muškarca. Trčao je niz hodnik, s pištoljem Smith & Wesson u ruci. Lena trzne čekić koristeći se njime kao ručkom kojom je povukla napadača i postavila ga ispred sebe, da joj posluži kao štit. Jedan za drugim, ispaljena su tri metka; svaki je završio u tijelu Lenina napadača. Lena ga snažno gurne u drugog napadača. Obojica posrnu. Smith & Wesson se odskliže po podu.

Lena podigne sačmaricu. Povuče okidač, ali se zaglavio. Poku-šala ga je otkočiti dok se drugi napadač pridizao. Bacio se na nju okrznuvši prstima cijev sačmarice prije nego što je pao na jedno koljeno.

Jared ga uhvati za gležanj. Čvrsto ga je držao, a ruka mu se tresla od napora. Muškarac zamahne šakom prema Jaredovoj slje-poočnici.

Lena okrene sačmaricu, uhvati je za cijev i zamahne njome kao palicom prema muškarčevoj glavi. Krv i zubi razletjeli su se posvuda. Srušio se na pod.

»Jarede!« Lena vrisne i spusti se pokraj njega. »Jarede!«On zastenje. Krv mu je curila iz usta. Pogled mu je bio prazan,

nije vidio. »U redu je«, Lena reče. »U redu je.«On zakašlje. Tijelo mu se zatrese, a onda ga uhvati snažni

napadaj.»Jarede!« Lena vrisne. »Jarede!« Vid joj se zamutio kada su

joj se oči ispunile suzama. Rukama mu je obuhvatila lice. »Pogledaj me«, preklinjala je. »Samo me pogledaj.«

Pokret. Vidjela ga je krajičkom oka. Drugi muškarac milio je prema krevetu pokušavajući dohvatiti pištolj. Polovica tijela bila mu je paralizirana. Vukao se na jednoj ruci — ranjeni žohar koji za sobom ostavlja krvavi trag. Leni srce prestane kucati. Nešto se promijenilo. Zrak je drugačiji. Zemlja se prestala okretati. Pogledala


Karin Slaughter

16

je supruga. Jaredovo tijelo potpuno je omlohavilo. Kapci su mu bili gotovo sasvim spušteni, vidio se samo mali prorez. Dotaknula ga je po licu, po ustima. Ruka joj se toliko tresla da su joj vrhovi prstiju lupkali o njegovu kožu.

Sibyl. Jeffrey. Dijete. Njihovo dijete.Lena ustane. Kretala se poput stroja. Čekić je još bio zabijen

u lice prvoga muškarca. Lena mu nogom stane na čelo, objema rukama čvrsto uhvati držak i nekako izvuče čekić.

Žohar je još puzao prema krevetu. Napredovao je polagano. Leni se nije žurilo, čekala je da dođe nekoliko centimetara od pišto-lja i tada ga je koljenom udarila u leđa. Osjetila je kako mu rebra pucaju pod njezinom punom težinom.

Razbijeni zubi poletjeli su mu iz usta kao grumeni vlažnoga pijeska.

Lena podigne čekić iznad glave. Kada je njime udarila muškar-ca po kralježnici, začuo se lom. Zaurlao je, ruke su mu se ispružile ustranu, ritnuo se i pao Leni pod noge. Lena se nije micala, ostala je usredotočena, tijela ukočena od bijesa. Podignula je čekić visoko iznad glave i naciljala muškarčev zatiljak, ali onda je, najedanput, sve stalo.

Čekić se nije htio pomaknuti. Zapeo je u zraku. Lena pogleda iza sebe. Ondje je stajao treći čovjek. Visok,

vretenaste građe i snažnih ruku koje su Lenu spriječile da zada smrtonosni udarac.

Bila je previše zaprepaštena da bi reagirala. Poznaje tog čovjeka. Točno zna tko je on.

Bio je odjeven kao motociklist — marama oko glave, s kožna-toga pojasa visio je lanac. Stavio je prst na usne, onako kao što je maloprije Lena stavila prst na Jaredove usne. U očima mu je bilo upozorenje, a ispod njega vidjela je iskreni strah.

Lena polako dođe k sebi. Najprije joj se vratio sluh — hrapavi zvuk vlastita otežanog disanja. Onda je osjetila parajuće bolove u


SKRIVENO

17

napetim mišićima, sprženu kožu na dlanovima, od onoga kada je uhvatila sačmaricu. Jedak vonj smrti ispunio joj je nosnice. A malo ispod toga, uhvatila je dašak otvorene ceste, poznati miris ispušnih plinova, goriva i znoja koji je Jared svake noći donosio sa sobom kući.

Jared. Leđa njegove majice bila su natopljena, zalijepljena mu za

kožu. Žute točkice sasušene boje nestale su. Sada su bile crne, baš kao i njegova kosa — potamnjela od krvi.

Lenino tijelo je omlohavjelo. Sva je borba iscurila iz nje. Spu-stila je čekić, pustila ga da padne na pod.

Zvuk sirena proparao je zrak. Dvije, tri, više nego što ih je mogla izbrojiti.

Odnekud izvana začuo se neki hrapavi glas. »Stari, gdje si?« Zvuk sirena postajao je glasniji. Bliži.

Will Trent još jedanput pogleda Lenu pa ode iz sobe.


srijeda - znanje.hr · 1 1. srijeda macon, georgia d etektivka lena adams trznula se od bola dok je...

Documents