srijeda - · pdf file1 1. srijeda macon, georgia d etektivka lena adams trznula se od bola dok...

Click here to load reader

Post on 10-Sep-2019

0 views

Category:

Documents

0 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

  • 1

    1.

    S R I J E D A M A C O N , G E O R G I A

    Detektivka Lena Adams trznula se od bola dok je svlačila majicu. Iz džepa je izvadila policijsku značku, ručnu svjetiljku i dodatni spremnik za Glock pa ih sve bacila na komodu. Sat na mobitelu pokazivao je već gotovo ponoć. Lena se izvukla iz kreveta prije osamnaest sati i jedino što je sada željela bilo je vratiti se natrag u krevet. Premda to u posljednje vrijeme nije često činila. Prote- kla četiri dana gotovo svaki budni trenutak protratila je sjedeći za stolom u konferencijskoj sobi, odgovarajući na pitanja na koja je odgovarala dan ranije, i dan prije toga, probijajući se kroz uobičaje- na sranja proizišla iz činjenice da svoje postupke moraš opravdavati Unutarnjoj kontroli.

    »Tko je vodio raciju u kući?« »Na temelju koje dojave ste postupali?« »Što ste očekivali da ćete ondje pronaći?« Istražiteljica iz Odjela za unutarnju kontrolu u maconskoj poli-

    ciji odisala je nepopustljivom, beživotnom osobnošću karakteristič- nom za nekoga tko je profesionalni činovnik. Svakoga dana ta bi se žena pojavila odjevena u crnu suknju i bijelu bluzu, uvijek istoga stila, odjeću prikladniju za dočekivanje gostiju u jednome od restorana

    Skriveno_Final HIT.indd 1 07/07/2016 10:04

  • Karin Slaughter

    2

    iz lanca Olive Garden. Kimala je često, mrštila se još češće dok je zapisivala bilješke. Kada Lena ne bi brzo odgovorila, provjeravala je radi li magnetofon kako bi bila sigurna da snima nastalu tišinu.

    Lena je bila uvjerena da su pitanja zamišljena tako da izazovu provalu gnjeva. Prvoga dana bila je tako otupjela da je samo iskreno odgovarala nadajući se da će sve to uskoro završiti. Drugoga i trećeg dana bila je manje susretljiva, a razina razdražljivosti povećavala joj se svakom proteklom minutom. Danas je napokon planula, a činilo se da je upravo to žena i čekala.

    »Što misliš da sam očekivala da ću pronaći, ti bijedna gaduro?« Da Lena barem nije pronašla to što je pronašla. Kad bi barem

    mogla uzeti žilet i izrezati te slike iz mozga. Proganjale su je. Svaki put kad bi trepnula, pojavile bi joj se pred očima poput kakvoga starog filma. Ispunjavale su je neprestanom, neumoljivom tugom.

    Lena počne trljati oči, ali onda se predomisli. Šest je dana prošlo otkad je svoj tim povela na raciju, ali tijelo joj je i dalje bilo hodajući podsjetnik na ono što se dogodilo. Modrica koja joj se protezala preko nosa i ispod lijevoga oka je požutjela. Tri šava, koji- ma joj je zašivena posjeklina na glavi, svrbjela su je kao da ima osip.

    A bilo je i ozljeda koje nitko nije mogao vidjeti — natučena trtica. Bolna leđa i koljena. Mučnina u želucu svaki put kad bi pomislila na ono što je pronašla u napuštenoj kući u šumi.

    Četiri trupla. Jedan muškarac još u bolnici. I drugi koji nikada više neće nositi značku. A da i ne spominje užasno sjećanje koje će vjerojatno sa sobom ponijeti u grob.

    Oči joj se napune suzama. Ugrizla se za usnu boreći se protiv poriva da dopusti tuzi da iziđe iz nje. Iscrpljena je. Tjedan je bio težak. Kvragu, posljednja tri tjedna bila su teška. Ali sada je gotovo. Sve je to gotovo. Lena je na sigurnom. Zadržat će posao. Istraži- teljica ekipe za cinkanje šmugnula je natrag u svoju rupu. Lena je napokon kod kuće gdje je nitko ne može prodorno promatrati, ispitivati i podbadati. Nisu to bili samo ovi iz Unutarnje kontrole — svi su željeli znati kakva je bila racija, što je Lena pronašla u tome mračnom, vlažnom podrumu.

    Skriveno_Final HIT.indd 2 07/07/2016 10:04

  • SKRIVENO

    3

    A Lena nije željela ništa drugo, osim zaboraviti na sve to. Zacvrkuće joj mobitel. Lena izdahne tako da su joj se pluća

    sasvim ispraznila. Mobitel ponovno zacvrkuće. Uzme ga u ruke. Dobila je poruku.

    VICKERY: Si dobro? Lena se zagleda u slova na zaslonu. Paul Vickery, njezin partner. Počne pisati odgovor. Držala je palac iznad tipkovnice. Tutnjava motocikla koja je dopirala iz daljine proparala je zrak. Umjesto da otipka odgovor, Lena pritisne tipku za isključivanje

    i ugasi mobitel. Odloži ga na komodu pokraj značke. Zaglušujuća rika Harleyjeva motora vibrirala joj je u ušima

    dok je Jared turirao kako bi se uspeo na vrh njihova strmog prilaza. Lena je čekala prateći poznate zvukove — gašenje motora, metalno stenjanje nogara, tešku lupu čizama dok joj je suprug ulazio u kuću pa odložio kacigu i ključeve na kuhinjski stol, iako ga je milijun puta zamolila da to ne čini. Zastao je na trenutak, vjerojatno da provjeri poštu, a onda nastavio prema njihovoj spavaćoj sobi.

    Lena je leđima ostala okrenuta vratima dok je odbrojavala Jaredove korake po dugačkome hodniku. Korak mu je zvučao nesi- gurno, neodlučno. Vjerojatno se nadao da Lena spava.

    Jared se zaustavi na vratima. Očito je čekao da se Lena okrene. Kada to nije učinila, on je upita: »Tek si stigla?«

    »Ostala sam dulje da dovršim posao.« To nije bila potpuna neistina. Nadala se da će Jared već spavati. »Baš sam namjeravala otići pod tuš.«

    »U redu.« Lena nije otišla u kupaonicu. Umjesto toga, okrenula se prema

    njemu. Jaredu je pogled pobjegao na njezin grudnjak, ali ga je brzo

    ponovno podignuo. Bio je odjeven u uniformu, a kosa mu je od kacige bila raščupana na tjemenu. I on je radio kao policajac u maconskoj policiji — motociklist, jedan čin niže od Lene i dvanaest godina mlađi od nje. Nijedno od toga dvoga prije joj nije smetalo,

    Skriveno_Final HIT.indd 3 07/07/2016 10:04

  • Karin Slaughter

    4

    ali u posljednje je vrijeme svaki, pa i najmanji djelić njihovih života bio nekakva provokacija.

    Naslonio se na dovratak i upitao: »Kako je prošlo?« »Dopustili su mi da se vratim na posao.« »To je dobro, zar ne?« Odvrtjela je u sebi njegove riječi pokušavajući odgonetnuti

    ton kojim ih je izgovorio. »Zašto ne bi bilo?« Jared nije odgovorio. Uslijedila je dugačka, nelagodna tišina

    koju je on prekinuo upitavši: »Hoćeš piće?« Lena nije mogla sakriti iznenađenje. »Sad valjda možeš, ne?« Nakrivio je glavu i natjerao se na

    ukočen osmijeh. Bio je samo nekoliko centimetara viši od Lene, ali zbog mišićave, sportske građe činio se većim.

    Inače. Jared pročisti grlo kako bi joj dao do znanja da čeka. Ona kimne. »Dobro.« Jared ode iz sobe, ali njegova potreba

    ostane ondje — okružujući je, gotovo je gušeći. Bilo mu je potrebno da se Lena slomi. Da se osloni na njega. Da mu pokaže da je ono što se dogodilo utjecalo na nju, da ju je promijenilo na neki opipljiv način.

    Nikako nije shvaćao da je to što se nije predala jedino što joj pomaže da se potpuno ne raspadne.

    Lena izvadi pidžamu iz komode. Čula je kako se Jared kreće po kuhinji. Otvorio je vrata zamrzivača, prekapao po njemu tražeći šaku leda. Lena zatvori oči. Zanjihala se. Čekala je da kockice udare u čašu. Slina joj je navrla na usta od iščekivanja.

    Stisne čeljust. Prisili se da otvori oči. Previše želi to piće. Kada se Jared vrati, odložit će čašu, priče-

    kati nekoliko minuta, dokazati samoj sebi da može bez toga. Dokazati njemu da joj piće nije potrebno. Ruke su je boljele dok je otkopčavala traperice. Onoga dana

    kad se racija dogodila, tako je čvrsto stiskala sačmaricu da joj se

    Skriveno_Final HIT.indd 4 07/07/2016 10:04

  • SKRIVENO

    5

    činilo da će joj prsti zauvijek ostati zgrčeni. Nije bila sigurna zašto je i dalje sve boli. Sada bi joj već trebalo biti bolje, ali njezino se tijelo držalo za bol. Za otrov koji ju je izjedao iznutra.

    »Dakle«, Jared se vratio. Ovoga je puta ušao u sobu. Hodajući prema njoj, točio je votku; iz velike se boce čulo klokotanje dok je tekućina pljuskala u čašu. »Sutra se vraćaš na dužnost?«

    »Odmah ujutro.« Pružio joj je čašu. »Nisi dobila slobodno?« Lena uzme piće i otpije polovicu u jednom gutljaju. »Znači, isto kao…« Jared nije dovršio rečenicu. Nije morao.

    Umjesto toga, zagledao se kroz prozor. U tamnome staklu vidio se njegov odraz. »Kladim se da ćeš zbog ovoga ostati bez čina, da više nećeš biti narednica.«

    Onda odmahne glavom, ali reče: »Možda.« On ju je promatrao — čekajući. Trebajući. Lena upita: »Što govore u postaji?« Jared ode do ormara. »Da imaš čelična muda.« Utipkao je šifru

    na sefu za pištolj. Lena mu je promatrala zatiljak. Nezaštićena koža ispod ruba kacige bila je crvena od sunca. Sigurno je znao da ga pro- matra, ali samo je skinuo futrolu za pištolj s pojasa i stavio svoj pištolj pokraj njezina. Blizu njezina. Nije želio ni da im se pištolji dotaknu.

    Lena upita: »Smeta li ti to?« Zatvorio je vrata sefa i ponovno utipkao šifru. »Zašto bi mi

    smetalo?« Lena nije izgovorila te riječi, ali vrištale su joj u glavi: Zato

    što misle da sam čvršća od tebe. Zato što je tvoja žena ubijala neke vrlo loše tipove dok si se ti vozikao na motoru i zaposlenim majkama naplaćivao kazne za nepropisno parkiranje.

    Jared reče: »Ponosan sam na tebe.« Obratio joj se svojim razumnim glasom, onim koji bi u Leni budio želju da ga šakom udari u lice. »Trebali bi ti dati medalju za ono što si učinila.«

    On uopće ne zna što je učinila. Zna samo najvažnije stvari, pojedinosti koje je Lena smjela podijeliti s onima koji su bili izvan zatvorenih vrata.

    Skriveno_Final HIT.indd 5 07/07/2016 10:

View more