Srednjovjekovne utvrde i kateli na obroncima Ivanice mr. sc. Kreimir Regan Leksikografski zavod Miroslav Krlea Pregledni rad Saetak U XIII. stoljeu pristupilo se gradnji obrambenog sustava Hrvatsko-Ugarske Kraljevine. U sklopu toga obrambenog projekta u sredinjoj su Hrvatskoj, odnosno na prostoru sjeverozapadnih dijelova Kraljevine Slavonije, sagraene srednjovjekovne utvrde na obroncima umberakog i Samoborskog gorja, Medvednici, Ivanici i uz tokove rijeka Sutle i Kupe. Za vrijeme osmanlijskih ratova njima su se pridruili i brojni kateli. Nakon gubitka vojne uloge potkraj XVII. i poetkom XVIII. st., veliki broj utvrda je naputen, dok su kateli pretvoreni u dvorce. U ovom smo se radu pozabavili onima sagraenima na obroncima Ivanice. Na njezinim junim padinama sagraeni su Loborgrad, Gradina kraj Lobora, Otrcgrad, Belecgrad, utvrda idovina, Milengrad, Gradie, Gotalovec i Grebengrad, a na sjevernim padinama Lepoglava, Gradie kraj Margeana, Ivanec i Bela.

1

Na Ivanici, najveoj i najvioj planini Hrvatskog zagorja, ljudska je ruka podigla brojne utvrde po njezinim junim i sjevernim padinama. Prve utvrde sagraene su, poput Gradine kraj Lobora, ve u prapovijesti, a veina njih, izuzev Bele i moda Grebena, tijekom procesa fortificiranja itave Hrvatsko - Ugarske Kraljevine koj je kralj Bela IV. poduzeo nakon provale Tatara na srednjovjekovni prostor Hrvatsko - Ugarske Kraljevine godine 1242.1 Tako su na junim obroncima sagraeni Loborgrad, Gradina kraj Lobora, Otrcgrad, Belecgrad, utvrda idovina, Milengrad, Gradie, Gotalovca i Grebengrad, a na sjevernim obroncima Lepoglava, Cukovec i Bela. Promjenom doktrine ratovanja tijekom osmanskih ratova u XV. i XVI. st., te utvrde postaju nedostatne za obranu vlastelinstava i pripadajueg stanovnitva, pa njihovi gospodari grade na krajnjim izdancima Ivanice nove fortifikacije - katele. Tako su ispod sjevernih padina Ivanice sagraeni kateli Podbela (Bela I) i Ivanec. Prestankom osmanlijske opasnosti u XVII. st. srednjovjekovne utvrde na vrletima visokih planina se naputaju, stari se kateli pretvaraju u dvorce, a na samim breuljkastim izdancima Ivanice grade se nove vlastelinske rezidencije. Prema svojemu izgledu, utvrde i katele na Ivanici moemo podijeliti u nekoliko skupina. U prvu skupinu spadaju utvrena gradia - Gradina kraj Lobora i Gradie iznad Podruta, utvrena zemljanim i kamenim bedemima elipsoidnog tlocrta koji opasuju itave glavice brda na kojima lee, a naseljene najvjerojatnije jo od prapovijesnog doba. U drugu skupinu spadaju utvrde s brani-kulom. Tu skupinu moemo podijeliti na dvije podskupine. U prvu podskupinu svakako spadaju utvrde vitekog reda Ivanovaca, Bela i Cukovec, a moda i utvrda idovina. Tu podskupinu karakteriziraju samostojee brani-kule smjetene unutar dvorita opasanog obrambenim zidovima.2 U drugu podskupinu spadaju utvrde Otrcgrad, Gotalovec i moda Lepoglava ije brani-kule ne stoje samostalno, ve su sastavnim dijelom obrambenog zida utvrde. U treu skupinu spadaju utvrde koje nemaju brani-kule Loborgrad, Belecgrad i Milengrad. Njihovo osnovno obiljeje jest da su stambenoreprezentativni i gospodarski sadraji smjeteni unutar snanih obrambenih zidova na koje se naslanjaju. U etvrtu skupinu spadaju utvrde sa snanom sredinjom utvrdom1

GVOZDANOVI, 1971., str. 5. 6. => Tijekom XIII. i XIV. st. gradi se obrambeni sustav Kraljevine Slavonije. U sklopu toga procesa sagraene su brojne utvrde na umberakom gorju, Samoborskom gorju, Medvednici, Ivanici, Moslavakom gorju, Bilogori, Papuku, Krndiji, Poekoj gori i uz tokove rijeka Sutle, Kupe, Drave i Save. 2 DOBRONI, 1984., str. 114.; TOMII, 1998., str. 169.178.; FILIPEC, 1999.2000., str. 353.361.

2

ili donjonom, okruenom s nekoliko prstena obrambenih zidova. Unutar donjona nalazi se stambeno-reprezentativni sklop utvrde, dok je sakralni i gospodarski sadraj smjeten, kao i donjon, unutar prvog prstena obrambenih zidova. Od svih utvrda na Ivanici jedino Grebengrad spada u tu skupinu. U petu skupinu spadaju kateli. Za razliku od prethodne etiri skupine graene u srednjem vijeku i na visokim gorskim kosama Ivanice, ove se fortifikacijske graevine grade u samome podnoju planine, na njezinim krajnjim obroncima. U tu skupinu spadaju kateli Podbela i Ivanec. Za razliku od svojih visinskih prethodnika, kateli nisu bili naputeni, ve su pregraeni u dvorove. Prema vremenu nastanka, gradnju utvrda i katela na Ivanici dijelimo u pet etapa.3 U prvoj etapi grade se gradita, naseljena jo od prapovijesti. U drugoj etapi (XII. stoljee) grade se kraljevske utvrde kao sjedita upanija na mjestima ranijih slavenskih utvrenja (Grebengrad) te utvrde vitekog reda Ivanovca (Bela, Cukovec, a moda i utvrda idovina). U treoj etapi (druga polovica XIII. i XIV. stoljee) gradnju utvrda umjesto kralja preuzimaju feudalci. Te su utvrde sjedita njihovih obitelji, ali i simbol njihovoga vlasnitva na odreenom podruju (Loborgrad, Otrcgrad, Belecgrad, Milengrad, Gotalovec i Lepoglava) U etvrtoj etapi (druga pol. XV. i XVI. stoljee) pojedine se srednjovjekovne utvrde proiruju nadogradnjom suvremenih fortifikacijskih elemenata (bastioni, velike baterijske kule) prilagoenih borbi s vatrenim orujem (Loborgrad, Belecgrad, Milengrad). Uz moderniziranje postojeih srednjovjekovnih utvrda u toj se etapi grade i kateli (Podbela i Ivanec), dok se pojedine utvrde zbog nepovoljnih stratekih uvjeta naputaju (utvrda idovina). U petoj etapi (od kraja XVII. stoljea) srednjovjekovne se utvrde naputaju, a kateli preureuju u dvorce (Gotalovec, Podbela i Ivanec). Bela - Pusta Bela Ruevine srednjovjekovne utvrde Bele nalaze se na sjevernim obroncima Ivanice, na 320 metara apsolutne visine, neposredno iznad Belskog dola, prijevoja koji kroz gorski masiv Ivanice spaja dananje naselje Belu na sjevernoj strani Ivanice i naselje Podrute na junoj strani Ivanice.4 Svojim poloajem Bela je titila tu znaajnu prometnu komunikaciju kroz istoni dio gorskog masiva Ivanice,3 4

BUDAK, 1994., str. 122.123. KUKULJEVI-SAKCINSKI, 1886., str. 46.; URI, 1981., str. 50.; REGISTAR, 1990., str. 89., REGISTAR, 1997., 98.

3

a koja je ugarske zemlje preko Varadina, Ivanice i Hrvatskog zagorja povezivala s ostalim dijelovima Kraljevine Slavonije i dalje prema moru. Sama utvrda sagraena je na glavici s triju strana strmog brda. Pristup utvrdi mogu je jedino sa sjeverne strane. Na sredini sjevernog obrambenog zida nalazi se mjesto gdje je nekada stajao ulaz u utvrdu koja ima oblik gotovo pravilnog trapeza. Sjeverni obrambeni zid dugaak je priblino 32 metra, istoni obrambeni zid 37 metara, juni obrambeni zid priblino 39 metara i zapadni obrambeni zid priblino 36 metara. Gotovo u sredini utvrde nalazi se ostatak krune graevine ije je ostatke Dobroni povezala s okruglom brani-kulom, a za ije postojanje znamo iz opisa utvrde iz godine 1606.5 Od drugih graevina unutar utvrde danas na povrini nisu vidljivi ostaci. Vanjski obrambeni zidovi na pojedinim su mjestima ouvani gotovo u izvornoj visini, osim na junoj strani gdje se sredinji dio obrambenog zida uruio niz padinu. Iako se utvrda Bela prvi put spominje godine 1275. u imenu opata Margarita, poglavara Bele (frater Margarita preceptor de Bela), njezina je povijest puno starija. Sagradili su je vitezovi vitekoga reda sv. Ivana Jeruzalemskoga (ivanovaca) najvjerojatnije potkraj XII. ili u po. XIII. st. kao sjedite svog velikog zemljinog posjeda na sjevernim obroncima Ivanice i u dolini rijeke Bednje, kasnije BelskoIvanekog vlastelinstva.6 Od XIII. st. pa sve do godine 1434. Bela je u posjedu Ivanovaca, uz krai prekid po. XIV. st., kada je njome zavladao Henrik III (II) Gisingovac, slavonski ban (130109). Nakon ivanovaca, gospodari Bele bili su vranski prior i ban Matko Talovac (143445), grofovi Celjski (144556), ban Ivan Vitovec (145768), hrv.-ug. kralj Matija Korvin (146890), Ivani Korvin (1490oko 1500) i obitelj Pethe de Gerse (oko 15001730), za ije je vladavine Bela bila konano naputena.7 Iako je Bela bila godine 1481. stradala u poaru, ona je bila obnovljena i naseljena sve do godine 1653. kada se spominje kao ruevina (dirutum castrum).8 Nakon naputanja srednjovjekovne utvrde narod je te ruevine prozvao Pustom Belom. Podbela (Bela I)5 6

DOBRONI, 1984., str. 101. DOBRONI, 1984., str. 17. - Ivanovci se prvi put spominju u okolici Ivanice godine 1201. 7 LASZOWSKI, 1903./1904., str. 1. 12.; BELOEVI, 1926., str. 100101.; SZABO, 1920., str. 85 86.; OTARI, 1987., str. 80.; DOBRONI, 1984., str. 1920.; OBAD - ITAROCI, 1991., str. 38.; KRA, 1997., str. 5861.; MATIJEVI - SOKOL, 1997., str. 2324. 8 DOBRONI, 1984., str. 99.; KRA, 1996., str. 37.

4

Katel Podbela ili Bela I. danas je dvorac, prvotno sagraen kao katel. Smjeten je na zaravanku niskog oblog breuljka, na apsolutnoj visini od 200 m. Dvorac je svojim arhitektonskim podrijetlom kasnorenesansni katel sagraen kao pravokutna utvrda s etiri manje okrugle kule na uglovima s trokatnom pravokutnom ulaznom brani-kulom na sredini zapadnog obrambenog zida. Unutar obrambenih zidova katela smjetena je velika jednokatna stambena zgrada, oslonjena zapadnim proeljem na brani-kulu. itavi je katel okruen plitkim obrambenim jarkom. Nekada se u katel ulazilo preko pominog mosta. Sredinji dio katela danas je dobro ouvan, dok su se obrambene kule polovino uruile. Na sjeverozapadnu okruglu kulu naslanja se visoko prizemna pravokutna graevina, koja je premostila obrambeni jarak s dva luka. Obrambeni jarak danas je djelomino zatrpan. Katel Podbelu ili Belu I. sagradila je obitelj Pethe de Gersa najvjerojatnije potkraj XVI. st. ili poetkom XVII. st. Katel se prvi put spominje god. 1606. (KRA, 1996., str. 44.). U njihovome posjedu Podbela je ostala sve do godine 1730., kada je katel preuzela Dvorska komora Habsburke Monarhije, koja je prvotno poklonila Podbelu obitelji Palffy, a ve 1740. prodala Podbelu grofu Ladislavu Erddyu. Obitelj Erddy sagradila je u neposrednoj blizini katela u XVIII. st. barokni dvorac Belu II. sa dvije okrugle kule na vanjskome proelju. Taj je dvorac zajedno s katelom inio veliki stambeno - gospodarski kompleks toga dijela Belsko - Ivanekog vlastelinstva. U posjedu Erddyevih Podbela je ostala sve do 1817. kada je nakon duge sudske tube bila vraena potomcima obitelji Pethe de Gerse - obiteljima Josipovi, Lovini i Baraba. God. 1858. barun Ivan Oegovi otkupio je od njih katel i dvorac. U posjedu obitelji Oegovi katel je ostao sve do godine 1946. kada je nacionaliziran, a dvorac do 1953.9

Gradie kraj Margeana U neposrednoj blizini Bele, na brdu Cukovec, priblino 1.5 km zapadno od sela Margean nalaze se ostaci srednjovjekovne utvrde koje narod ovih krajeva zove9

SZABO, 1920., str. 86.; OBAD - ITAROCI, 1991., str. 40.

5

Gradie.10 Iako povijesni izvori ute o imenu i porijeklu ovog zdanja, u narodu je ostala predaja da se tu nekada nalazio razvalina klotra negda Templarah ili erlenih Fratrov.11 Prema izgledu, utvrdu je najvjerojatnije sagradio red sv. Ivana Jeruzalemskoga (ivanovaca) najvjerojatnije potkraj XII. ili u po. XIII. st., kada i utvrdu Belu.12 Iako svojim geografskim smjetajem ne pripada obroncima Ivanice ve Varadinsko - toplikome gorju s druge strane rijeke Bednje, u povijesnoteritorijalnome smislu usko je vezana uz veliki posjed reda sv. Ivana Jeruzalemskog, iz kojeg je kasnije nastalo svjetovno Belsko - Ivaneko vlastelinstvo. U vojnome smislu utvrda je imala izvrstan strateki poloaj jer je kontrolirala prolaz izmeu ivanekog i belsko dijela doline rijeke Bednje, koja upravo u podnoju ove utvrde ulazi u klanac kojeg tvori krajnji sjeverni obronak Ivanice te krajnji juni ogranak Varadinsko - toplikog gorja. Ostaci utvrde nalaze se na zapadnome vrhu brda Cukovec, iznad korita rijeke Bednje, na 325 m apsolutne visine. Taj je vrh ustvari vrlo uska i dugaka zaravan, prekrivena gustom vegetacijom, omeena ostacima obrambenih zidova, okruena s triju strana strmim padinama, osim na istonoj strani s koje je pristup utvrdi najlaki. Ulaz u utvrdu najvjerojatnije se nalazio upravo na toj strani. Obrambeni zidovi utvrde zatvaraju gotovo pravilan, ali izuzetno izduen pravokutnik dugaak priblino 190 m, a irok u sredinjem dijelu (maksimalna irina utvrde) priblino 28 m. Zapadni i istoni obrambeni zid utvrde su zaobljeni. Utvrda je podijeljena u dva dijela. Na istonoj strani nalazi se vanjska utvrda, dugaka priblino 70 m, koja se svojim zapadnim dijelom naslanja na unutranju utvrdu, od koje je odvojena obrambenim jarkom. Preavi taj jarak ulazi se u sredinju utvrdu, u ijem se zapadnome, najviem dijelu utvrde nalaze ostaci brani-kule iroke i dugake priblino 10 m, mjestimino visoke i do 2 m. Ivanec Katel u Ivancu nalazio se u samome sreditu dananjeg naselja, neposredno uz upnu crkvu. Katel je bio sagraen na mjestu gdje je nekada stajala kriarska

10

KUKULJEVI - SAKCINSKI, 1886., str. 46.; IMEK, 1997., str. 20.; REGISTAR, 1997., str. 120 121. 11 DOBRONI, 1984., str. 102.; URI/FELETAR, 1991., str. 48. 12 DOBRONI, 1984., str. 2021..; TOMII, 1998., str. 174., 178.

6

kapela sv. Ivana Krstitelja, po kojemu je naselje dobilo ime. 13 On je prvotno bio obrambena graevina poligonalnog tlocrta utvrena s tri obrambene kule. Poligonalan tlocrt katela daje nam naslutit da su vanjski obrambeni zidovi katela pratili gabarite starije zemljano-drvene utvrde, koja je mogla biti sagraena oko kriarske kapele potkraj XV. ili poetkom XVI. st. za zatitu stanovnitva od osmanskih pljakakih prepada.14 Najstariji dio katela bila je velika trokatna brani-kula, kasnije uklopljena u sredinji dio sjevernog obrambenog zida. Sjeverozapadni ugao katela titila je poligonalna kula, a sjeveroistoni ugao polukruna kula. Ulaz u katel nalazio se izmeu te kule i brani-kule. itava je graevina bila okruena obrambenim jarkom. Prestankom osmanlijske opasnosti po. XVIII. st., katel se za posljednjih lanova obitelji Pethe de Gerse i obitelji Erddy preureuje u dvorac ija su se tri stambena krila naslonila na sjeverne, zapadne i june dijelove obrambenih zidova. S unutranje strane dvorac je bio otvoren hodnicima s arkadama. Posljednju obnovu dvorca proveli su lanovi obitelji Kukuljevi - Sakcinski koji su zatrpali obrambene jarke, otvorili novi ulaz u dvorac na zapadnome zidu, poruili poligonalnu obrambenu kulu na sjeverozapadnome zidu te na njezinome mjestu sagradili prvotno dvokatni, kasnije jednokatni aneks s terasom ograenoj ukrasnim krunitem. Utvrdu ili katel u Ivancu sagradila je obitelj Pethe de Gersa najvjerojatnije u prvoj polovici XVI. st. oko stare kriarske kapele sv. Ivana Krstitelja, kao glavno sjedite obitelji te velikog vlastelinstva. Katel se prvi put spominje godine 1558. U vlasnitvu te obitelji katel je bio sve do 1730. kada ga je preuzela Dvorska komora Habsburke Monarhije, a nakon 1740. obitelj Erddy. Katel je godine 1817. bio vraen potomcima obitelji Pethe de Gerse, koji su ga godine 1818. prodali barunu Adamu Peharniku-Hotkowichu i Antunu Kukuljeviu Sakcinskomu. God. 1867. obitelj Kukuljevi Sakcinski otkupila je katel i posjed od nasljednika baruna Peharnik-Hotkowicha. God. 1943. katel je bio zapaljen, a njegovi ostaci, zajedno s imovinom obitelji Kukuljevi-Sakcinski nacionalizirani godine 1946. Njegovi posljednji ostaci uklonjeni su godine 1959.1513 14

KRA, 1996., str. 35.; KRA, 1997., str. 65. BALOG, 1996., str. 5463. - Kapela se nalazila u dvoritu katela, a poruena je tek godine 1674. U Hrvatskome zagorju i okolici Krievaca postoji nekoliko lokaliteta gdje su crkve bile zbog osmanskih pljakakih prepada tijekom XV. i XVI. st. opasane drvenim palisadama (npr. utvrda oko upne crkve u Bednji) i obrambenim jarkom, a kasnije i vrstim obrambenim bedemom (npr. zid cinktora oko crkve sv. Vuka nad Klenovnikom na kojemu su ouvane pukarnice). Prestankom osmanske opasnosti ti su obrambeni zidovi bili tijekom XVII. i XVIII. st. uklopljeni u cinktore. 15 SZABO, 1919., str. 5657.; SZABO, 1920., str. 85.; OBAD - ITAROCI, 1991., str. 90.; KRA, 1994., str. 3544.; ABAN, 1994., str. 4552.; KUEN, 1994., str. 5359.; KRA, 1996., str. 3849.; KRA, 1997., str. 6569.

7

Lepoglava Srednjovjekovna utvrda u Lepoglavi bila je sagraena na osamljenome brdu Gorici u bednjanskoj dolini, na 320 m apsolutne visine, iznad dananjeg naselja Lepoglave, a kraj kapele sv. Ivana na Gorici.16 Utvrda je bila sagraena na izvrsnom stratekom poloaju s kojeg je kontrolirala zapadni ulaz u dolinu rijeke Bednje. Analizirajui ve prije navedeni crte Lepoglave moemo zakljuiti da se utvrda dijelila na dva dijela, odnosno na unutarnju i vanjsku utvrdu. Od vanjske utvrde na crteu je prikazan mali fragment njezinog junog obrambenog zida, dok su od unutranje utvrde prikazani ostaci nieg zapadnog i vieg junog obrambenog zida kako se naslanjaju jedan na drugog pod pravim kutom. U prizemlju sredinjeg dijela junog zida nalaze se vrata. S obzirom da se ti ostaci nalaze na najvioj toci brda, moemo pretpostaviti da oni pripadaju brani-kuli. Zapadno od nje prikazana je kapela sv. Ivana koja se svojom junom stranom naslonila na kulu. Lepoglava se prvi put spominje kao utvrda u darovnici hrvatsko - ugarskog kralja Sigismunda iz godine 1399. kojom je Hermanu II. Celjskom poklonio itavo Zagorje. Iako su brojni povjesniari i drugi istraivai povijesti Lepoglave smatrali da su Celjski ve idue godine poruili utvrdu, a od njezina graevinskog materijala sagraditi pavlinski samostan u njezinome podnoju, lepoglavska se utvrda spominje kao itava graevina jo 1405. i 1435.17 Utvrda je najvjerojatnije stradala, kao i nedovreni samostan u njezinom podnoju, tijekom osmanskog pljakakog pohoda godine 1479. Samostan je godine 1492. obnovio Ivani Korvin utvrdivi ga obrambenim zidom.18 Mogue je da su prigodom te obnove srednjovjekovni majstori kao graevinski materijal koristili kamen iz lepoglavske utvrde. Na crteu Lepoglave iz godine 1492. jasno se prikazuje utvreni samostan i ruevina lepoglavske utvrde na brdu iznad njega.19 Loborgrad - Pusti Lobor

16 17

REGISTAR, 1997., str. 116. LASZOWSKI, 1912., str. 328.; SZABO, 1919., str. 2252.; MARKOVI, 1986., str. 205206.; ADAMEK, 1989., str. 45.; VAB, 1989., str. 626.; BALOG, 1992., str. 56.; TEAK, 1995., str. 34. ; BALOG, 1996., str. 54. 18 BALOG, 1994.(a), str. 71.; BALOG, Z., 1994.(b), str. 173174. 19 RISEK, 2003., str. 17.

8

Ostaci Loborgrada nalaze se oko 3 km sjeverno od naselja Lobora, na vrhu omanjeg, ali iz doline Krapine pogledima zaklonjenog brda, na 520 m apsolutne visine.20 Svojim poloajem Loborgrad je titio kolni prijelaz kroz zapadni dio gorskog masiva Ivanice. Gotovo svojom itavom povrinom zauzima glavicu s triju strana strmog brda. Pristup gradu mogu je jedino sa sjeverne strane, po razvodnici jedne od junih gorskih kosa Ivanice, od koje je Loborgrad odvojen obrambenim jarkom. Preavi jarak ulazi se u vanjsku utvrdu, od koje su se ouvali tek neznatni ostaci obrambenih zidova uz jarak. Unutranja utvrda sagraena je na samome vrhu brda te sastojala od dvokatne pravokutne graevine stambene namjene (18 x 7 m), dodatno zatiene velikom polukrunom baterijskom kulom. Taj je dio Loborgada bio sve do 1990-ih godina najbolje ouvana cjelina utvrde, ali se pod pritiskom vremena znatno uruila. Loborgrad se prvi put spominje godine 1244. kao posjed, a godine 1259. kao utvrda koju je hrvatsko - ugarska kraljica Marija oduzela plemiu Puchnu, sinu Urbana, i poklonila varadinskom upanu Mihajlu. Poetkom XIV. st. kao vlasnik utvrde spominje se Thomas Niger. Godine 1399. Loborgrad je, zajedno s Zagorskom upanijom, dobila obitelj Celjski. Nakon Celjskih utvrdom su gospodarili Katarina Brankovi (od 1456), ban Ivan Vitovac i sinovi Ivan, Juraj i Vilim (od 1457), Jakob Szkely (od priblino 1489.), Ivani Korvina (od 1494.), Franjo Berislavi (od 1504.), Ivan IV. Bnffy (od 1517) i obitelji Keglevi (od 1525. 1905.) koja ga je napustila potkraj XVI. ili poetkom XVII. st. preselivi se u novi dvorac u Loboru.21

Gradina kraj Lobora Ostaci utvrde nalaze se u neposrednoj blizini Lobora, na zaravanku s triju strana strmog brda, na 383 m apsolutne visine.22 Gradina je sagraena na krajnjem rubu strme june padine Ivanice, od koje je odvojena velikim zemljanim bedemom.20 21

URI, 1982., str. 59.; REGISTAR, 1997., str. 74. LASZOWSKI, 1905., str. 634. 635.; SZABO, 1914., str. 112.; SZABO, 1920., str. 77.; OTARI, 1987., str. 82.; OBAD - ITAROCI, 1991., str. 136. 22 REGISTAR, 1997., str. 74.

9

Sastoji se od dva djela - unutranje utvrde zatiene velikim zemljanim bedemom iji ostaci zatvaraju prostor elipsoidnog oblika (110 m x 80 m), te vanjske utvrde koja se svojom zapadnom stranom naslonila na unutranju utvrdu. Sjeveroistonu stranu vanjske utvrde takoer titi zemljani bedem, a istonu i junu stranu strme padine. Ulaz u utvrdu najvjerojatnije se nalazio na spoju zemljanih bedema unutranje i vanjske utvrde na sjevernoj strani Gradine. Arheoloka istraivanja koja su proveli godine 1998. i 2002. Arheoloki zavod Filozofskog fakulteta u suradnji s Konzervatorskim odjelom Uprave za zatitu kulturne batine pri Ministarstvu kulture otkrila su da je prva utvrda na Gradini bila sagraena u ranom bronanom dobu, a obnovljena najvjerojatnije u IV. st. pr. Kr. kada su loborskim krajem zagospodarili Kelti. Stara je utvrda u vojnome smislu bila naputena najvjerojatnije za vladavine Rimljana u I. st., a ponovno stavljena u funkciju u kasnoj antici. Tada je na vrhu zemljanih prapovijesnih bedema sagraen zidani obrambeni zid. ini se da je ta kasnoantika utvrda stradala tijekom seobe naroda poetkom VII. st. irenje hrvatske drave na podruje meurijeja u XI. st. pratila je i graevinska aktivnost, tako da je u gotovo sredinjem dijelu Gradine podignuta predromanika crkva s grobljem. Nakon gradnje Loborgrada i Otrca u neposrednoj blizini Lobora, Gradina gubi vojnu ulogu, a na temeljima stare crkve gradi se nova crkva u gotskom stilu (XIV. - XV. st.). Zbog sve estih upada osmanskih postrojbi na loborske podruje tijekom XVI. st. Gradina se utvruje palisadama podignutima na vanjskome licu prapovijesnog i antikog zemljanog bedema te slui kao pribjeite okolnome stanovnitvu. Nakon prestanka osmanske opasnosti u XVII. st., Gradina gubi obrambenu, a zadrava sakralnu ulogu koja je bila vezana uz svetite Majke Boje Gorske.23

Otrcgrad Ostaci utvrde nalaze se priblino 2 km sjeveroistono od naselja Lobora, na vrhu visokog i strmog brda, na 746 m apsolutne visine.24 Utvrdi se moe pristupiti samo sa sjeverozapadne strane. Dijeli se na unutranju i vanjsku utvrdu. Unutranja utvrda u osnovi je jajolikog tlocrta, dugaka priblino 30, a iroka priblino 22 m. U23 24

JURICA/FILIPEC, 2002., str. 4. 37. URI, 1981., str. 57.; REGISTAR, 1997., str. 75.

10

njezinome sjevernome dijelu nalaze se ostaci krune, a u junome dijelu ostaci kvadratne brani-kule. Izmeu njih nalazio se stambeni dio utvrde (palaa), od koje su danas sauvani tek neznatni ostaci. Sa sjeverozapadne i zapadne strane unutranju je utvrdu u punoj duini (priblino 53 m) titila vanjska utvrda, od koje je najbolje ouvana ulazna pravokutna kula s nekoliko strijelnica te sjeverozapadni obrambeni zid. Brdo pod imenom Otrc prvi se put spominje godine 1258., a istoimena utvrda tek godine 1330. kada njome gospodari Petar Gisingovac zvan Herceg.25 U rukama Gisingovaca Otrcgrad ostaje sve do 1339. godine kada je njihove posjede u ime kralja Karla I. Roberta Anuvinca osvojio ban Mikac Mihaljevi (VAB, 1998., str. 687.). U kraljevskim je rukama Otrcgrad sve do godine 1399. kada ga hrvatskougarski kralj Sigismund, zajedno sa Zagorskom upanijom, poklanja obitelj Celjski. Nakon Celjskih i Katarine Brankovi, utvrdom su gospodarili Vitovci (od 1457), Jakob Szkely (od priblino 1489.), Ivani Korvina (od 1494.), Beatrica Frankapan (od 1504.), Juraj Brandenburki iz kue Hohenzollern (od 1509.), Ljudevit Pakraki (od 1513.) i Mirko Brada (od 1519.).26 Od godine 1555. Otrcgradom gospodare kao suvlasnici obitelji Pakraki i Brada, da bi ime se kasnije pridruili putem raznih enidbenih veza i obitelji Kastelanovi, Bojnii, Herii, Kereenji i Keglevi, koja ga je napustila u prvoj polovici XVII. st.27

Belecgrad Ostaci utvrde nalaze se priblino 3.5 km sjeverno od dananjeg mjesta Belca, na zaravanku s triju strana strmog brda, na apsolutnoj visini od 540 m. 28 Utvrda je u tlocrtu nepravilan trapez dugaak priblino 60, a irok 21 m. U sjevernome dijelu utvrde nalaze se ostaci dvokatne palae. Izmeu nje i junog obrambenog zida nalaze25 26

LASZOWSKI, 1912., str. 328.; SZABO, 1914., str. 113.; MILETI, 1999., str. 137. PINTEROVI, 1989., str. 249. 27 LASZOWSKI, 1912., str. 330. 332.; SZABO, 1912., str. 113. 114.; OTARI, 1987., str. 82.28

URI, 1982., str. 57.; REGISTAR, 1997., str. 65.

11

se ostaci gospodarskih graevina, koji se stranjom stranom naslanjaju na zapadni i istoni obrambeni zid. U utvrdu se ulazilo kroz vrata smjetenim na sredini junog obrambenog zida. Razvojem i jaanjem vatrenog oruja tijekom druge polovine XV. i XVI. st., Belecgrad se dodatno utvruje gradnjom velikog polukrunog bastiona na junoj strani, ispred kojeg je sagraen polukruni zid sa zadaom da nivelira i uvrsti prilazni put u utvrdu. U toj nadogradnji ojaan je i zapadni obrambeni zid utvrde. Belecgrad se prvi put spominje godine 1334. kada iz gospodstva Fridrika Celjskog prelazi u posjed Petra Gisinga. Obitelj Gisinig gospodarila je Belecgradom sve do godine 1339., kada je postao kraljevskim posjedom. Nakon kralja, utvrdom je vladala obitelj Celjski (od 1399.), Katarine Brankovi (od 1456) obitelj Vitovec (od 1457.), Jakob Szkely (od priblino 1489.), Ivani Korvina (od 1494.), Beatrica Frankapan (od 1504.), Juraj Brandenburki iz kue Hohenzollern (od 1509.), obitelj Gyulay (nakon 1514.), obitelj Turczy (od 1567.), Sigismund Keglevi (od 1634.), Tomo i Aleksandar Mikuli Brokunoveki (od 1635.), kraljevska blagajna Habsburke Monarhije (od 1657.), Juraj II. iunior Erddy (od 1657.), Elizabeta Keglevi ro. Erddy (od 1674.), Ana Barbara Auersperg (prije 1706), Adam Benedikt Rattkay (od 1706.) i Franjo Matai (od 1720.). Za vladavine Rattkaya ili Mataia Beleka je utvrda naputena, a sreditem posjeda postaje oblinji dvorac u Selnici.29

idovina Ostaci utvrde idovine nalaze se priblino 4 km sjeverozapadno od naselja Belca, na 692 m apsolutne visine. Gotovo svojom itavom povrinom zauzima glavicu s triju strana strmog brda. Pristup gradu mogu je jedino sa zapadne strane, po razvodnici jedne od ju. gorskih kosa Ivanice, od koje je idovina odvojena obrambenim jarkom. Preavi jarak ulazi se na dugaki (priblino 43 m) i uski29

LASZOWSKI, 1914., str. 33.36.; SZABO, 1914., str. 115. 116.; SZABO, 1920., 78. 79.; OTARI, 1987., str. 82.; OBAD - ITAROCI, 1991., str. 236. 239.; GULIN, 1995., str. 47., 59., 111.; MILETI, 1996.1997., str. 135. 139.; RADAU, 1998., str. 58.59.; OKOVI, 2002., str. 353.

12

zaravanak, u ijem se sredinjem, najuem dijelu nalaze ostaci velike pravokutne brani-kula (11 x 9 m). S obzirom na konfiguraciju terena zapadno i istono od kule, ini se da su ti dijelovi utvrde bili zatvoreni palisadama.30 idovina se prvi put spominje godine 1587. kada hrv. ug. kralj i rim.- njem. car Rudolf II. poklanja taj posjed obitelji Bedekovi Komorski. U razdiobi posjeda obitelji izmeu troje brae Ljudevita, Nikole i Stjepana - posjed idovina pripao je Ljudevitu, osnivau idovnjake grane obitelji Bedekovi Komorski.31 U vrijeme kada je Ljudevit Bedekovi Komorski dobio idovnjaki posjed, utvrda je bila naputena. Kao posljednji vlasnik idovine spominje se Zabavnik, koji je dao sruiti zidove utvrde.32

Zajezda - Milengrad Ostaci utvrde nalaze se 2 km sjeverozapadno od naselja Zajezde, na 430 m apsolutne visine, na vrhu s triju strane strme kamene stijene koja je prirodnim usjekom s istone strane te obrambenom grabom sa zapadne strane odvojena od masiva Ivanice.33 Utvrda je u tlocrtu nepravilan pravokutnik, dugaak priblino 35, a irok 29 m. U nju se ulazi preko duboke prirodne provalije kroz danas dobro ouvana vrata smjetena u istonome obrambenome zidu. U sjeveroistonome uglu utvrde nalaze se ostaci dvokrilne palae, koja je nekada imala dva kata. Na sjevernome vanjskome zidu palae ouvani su ostaci etiriju srednjovjekovnih zahoda.34 Od ostalih graevina sauvani su skromni ostaci pregradnih zidova u zapadnome dijelu utvrde. Juni obrambeni zid dodatno je uvren manjom pravokutnom, polovino uruenom kulom (4 x 5 m), dok istonu stranu utvrde titi jaki polukruni bastion promjera priblino 6 m, s dva velika topovska otvora, dograen najvjerojatnije potkraj XV. ili poetkom XVI. st. Sve do nedavno, na vrhu istonog obrambenog zida nalazilo se dobro ouvano krunite. Utvrda Zajezda bila je sjedite istoimenog posjeda koji se prvi put spominje godine 1309., kada je iz ruku Mikca, sina Lorandova, prela u ruke obitelji Herkovi30 31

FILIPEC, 1999.2000., str. 358.360. ZMAJI, 1983., str. 577.; SZABO, 1997., str. 145. 146. 32 FILIPEC, 19992000., str. 359. 33 URI, 1982., str. 56.; REGISTAR, 1997., str. 84. 85. 34 HORVAT, 1995., str. 307.

13

(Herkfy), koji su po utvrdi nosili pridjevak iz Zajezde.35 Utvrda je u posjedu te obitelji sve do godine 1536. kada se Katarina Herkovi udala za Nikolu Pataia, i tako mu donijela u miraz dio posjeda i utvrde. U posjedu Herkovia i Pataia utvrda je sve do pol. XVII. st. kada su Herkovii izumrli, a njihovu itavu imovinu, pa tako i utvrdu Zajezdu (Milengrad) naslijedili Pataii. Nakon to su Pataii sagradili kraj dananjeg naselja Zajezde novi dvorac, srednjovjekovnu su utvrdu prepustili zubu vremena, tako da se ona ve 1683. spominje kao arx deruta.36 Gradie Ostaci nepoznate utvrde nalaze se na brdu Gradiu, na junim obroncima Ivanice, iznad sela Podrute, s lijeve strane ceste koja to mjesto povezuje s Belom, na 400 m apsolutne visine. Svojim poloajem utvrda je nadzirala juni ulaz u Belski dol. Ostaci utvrde nalaze se na ravnome zaravanku elipsoidnog oblika, dugakog u smjeru jugozapad - sjeveroistok priblino 40 m. itavi je zaravanak opasan jedva vidljivim obrambenim suhozidom podignutom na vrhu zemljanog nasipa koji je sa sjeverne, istone i zapadne strane dodatno zatien obrambenim jarkom. S june strane jarak nije iskopan jer je utvrda s te strane bila zatiena strmom padinom. Ostaci utvrde najbolje su sauvani na istonoj strani zaravanka. 37 S obzirom na tlocrt i tehniku zidanja, ini se da ti ostaci, poput onih kraj crkve Sv. Marije Gorske kraj Lobora, pripadaju prapovijesnoj utvrdi koja je mogla, tijekom kasne antike, biti ponovno iskoritena u vojne svrhe, a potom, nakon dolaska novog, slavenskog stanovnitva, kao zatieno pribjeite nove zajednice u njezinome podnoju. Gotalovec Gotalovec je bio dvokatni dvor s dva krila i velikom, trokatnom ulaznom brani-kulom smjetenoj na sredini glavnog proelja dvorca. Iako je kula bila otvorena velikim prozorima, na njezinom su se treem katu nalazile i pukarnice koje se vide na fotografiji Gotalovca iz godine 1898. S obzirom na visinu kule, debljinu njezinih zidova, ostatke pukarnica i uklesanu godinu na ulaznim vratima (1322.),35 36

Ova se utvrda naziva jo i Mellen aliter Zaiezda, Melengrad i danas Milengrad SZABO, 1914., str. 117. 118.; SZABO, 1920., str. 79.; OTARI, 1987., str. 81. 82.; RADAU, 2002., str. 544. 546. 37 PRIBAKOVI, 1956., str. 135. 136.; REGISTAR, 1997., str. 124.

14

moemo pretpostaviti da je prvotna srednjovjekovna utvrda bila ustvari jedna snana brani-kula, uz koju se od XVII. st. nadalje dograuju stambena krila. U blizini mjesta gdje je stajala utvrda nalazi se na omanjem zaravanku kapela sv. Petra s grobnicom obitelji Gotal.38 Gotalovec je sagradila obitelj Gotal najvjerojatnije u XIII. st., kada se i spominje njezini prvi lan Gatal s pridjevkom de Gatalovc.39 U posjedu obitelj Gotal utvrda je ostala sve do 1740. kada je umro Emerik Gabrijel, posljednji potomak te obitelji, ije je posjede, izmeu ostalog i Gotalovec, naslijedila njegova udovica Jelena Rozalija Somogy, a potom njezin mu Ljudevit Bedekovi Komorski. God. 1767. Gotolovec je u posjedu obitelji Petkovi, a nakon njih u posjedu obitelji Erddy koja ga pripaja grebengradsko-novomarofskom vlastelinstvu potkraj XVIII. ili poetkom XIX. st.40 Sa zidova Gotalovca I. Kukuljevi - Sakcinski zabiljeio je nekoliko natpisa, meu ostalim i onaj na zaglavnom kamenu polukrunih vrata na ulazu u utvrdu, koji je nosio godinu 1322. Uz taj natpis, Kukuljevi je zapisao i natpise iz godina 1618., 1679. i 1824., koji prema Szabi, oznauju godine zavretaka obnove utvrde, odnosno njezina preureenja u dvorac.41 Gotalovec je naputen nakon godine 1864. jer je ve na slici iz godine 1888. (izradio M. enoa) prikazan naputen. U doba kada je Dragutin Hirc obilazio Hrvatsko zagorje, glavna brani-kula Gotalovca jo uvijek je bila pod krovom, kao i jedno od dva krila dvorca prislonjena uz nju.42 Posljednji ostaci utvrde bili su uklonjeni nakon godine 1912. kada su iskoriteni za gradnju oblinje ceste.43 Grebengrad Ostaci utvrde nalaze se na krajnjem istonom rubu Ivanice, ispod vrha Velikog Lubenjaka, na udaljenosti priblino 2 km sjeverozapadno od naselja Maareva, na apsolutnoj visini od 502 m.44 Brdski izdanak na ijem zaravanku utvrda lei odvojen je od masiva Ivanice dubokim, umjetno prokopanim jarkom. Sama utvrda sagraena je u etiri visinski razliita nivoa u duinu od priblino 161, a irinu38 39

SZABO, 1914., str. 195.196. RADAU, 2002., str. 77. 40 BOGOVI, 1859., str. 34.35.; HIRC, 1905., str. 226; BELOEVI, 1926., str. 79.; KRELI, 1952., str. 409.; ZMAJI, 1983., str. 577. 41 SZABO, 1914., str. 119. 120. 42 HIRC, 1905., str. 226. 43 SZABO, 1914., str. 119.120.; SZABO, 1920, str. 79.; RADAU, 2002., str. 77.79. 44 URI, 1981., str. 51.52.; REGISTAR, 1997., str. 119.

15

od priblino 49 m. Na najvioj toci utvrde, na kamenoj glavici, sagraen je grebengradski donjon, iji zidovi u tlocrtu zatvaraju nepravilan trokut dugaak priblino 24, a irok priblino 21 m, unutar kojeg se nalaze ostaci jednokatnog stambenog prostora s podrumom. itavi je donjon okruen prstenom obrambenih zidova unutranje utvrde. Jugoistono od donjona, u sklopu jugoistonog obrambenog zida unutranje utvrde, nalazi se dobro ouvana pravokutna kula u kojoj se nekada nalazila kapela. Kapela je bila jednobordna, a njezin svod su nosili polustupovi na konzolama.45 Unutranja je utvrda sa sjeveroistone strane zatiena obrambenim zidom iji ostaci zatvaraju prostor u obliku nepravilna izduena trokuta. U istonome uglu toga trokuta nalaze se ostaci dobro ouvane polukrune kule, a u sjevernome uglu ostaci ulaznih vratiju. Unutranja utvrda Grebengrada bila je i s jugozapadne strane zatiena, i to s dva prstena obrambenih zidova. Prvi prsten naslanja se neposredno na unutranju utvrdu, a njegovi ostaci zatvaraju jugozapadni dio zaravanka brda na kojemu lei Grebengrad u obliku nepravilna pravokutnika. U zapadnome uglu toga dijela Grebengrada nalaze se ostaci okrugle kule, danas polovino uruene i visoke priblino 7 m. Drugi prsten obrambenih zidina naslanja se neposredno na okruglu kulu i jugozapadni obrambeni zid prvog prstena, a njegovi ostaci zatvaraju prostor u obliku izduenog trapeza zaobljenih uglova. Svojim dimenzijama Grebengrad je jedna od najveih utvrda u Hrvatskoj. Iako se Grebengrad prvi put spominje kao utvrda u ispravi kralja Andrije II. iz godine 1209., kada njome upravlja katelan Grdun, rodonaelnik obitelji Grebenski, zbog sumnji nekih povjesniara u vjerodostojnost te isprave, za godinu kada se utvrda sa sigurnou spominje uzima se 1277. Tada utvrda iz posjeda sinova Brania (Jurja, Marka, Fyla, Selka, Stjepana i Powsa) prelazi u posjed obitelji Grebenski, odnosno sinova Grduna, Vukoslava i Grduna. Tijekom druge polovice XIII. st. Grebengrad je sjedite male Hrastovike ili Hrainske upanije, koja se prvi put spominje 1258., da bi ve potkraj istog stoljea bila utopljena u Krievaku upaniju. 46 U posjedu obitelji Grebenski utvrda ostaje sve do godine 1445., osim od 1357. do 1360., kada njome vlada hrv. ug. kralja Ludovik I. Veliki. Nakon Grebenskih utvrdom su vladali obitelj Celjski (od 1445.), obitelj Vitovec (od 1456.), Ivani Korvin (od 1481.), obitelj Batthyny (od 1481.) i Nikole IX. Frankapan (od 1621.). Nakon to je Nikola vratio godine 1622. Grebengrad obitelji Batthyy, on ostaje u njihovome posjedu sve do45 46

HORVAT, 1999., str. 195. KOAK, 1973., str. 71.; BUDAK, 1994., str. 120.

16

godine 1645. kada enidbom prelazi u posjed obitelji Erddy koja ga je nakon poara godine 1710. napustila i sjedite vlastelinstva prebacila u svoj novi dvorac kraj Novog Marofa.47

Literatura ADAMEK, J.: Pavlini i njihovi feudalni posjedi, Kultura pavlina u Hrvatskoj 1244 1786, Zagreb ADAMEK, J.: Vlastelinstvo Greben, Kaj - asopis za kulturu i prosvjetu, br. 45, Zagreb BALOG, Z., 1988.: Pavlinski objekti u okolici lepoglavskog samostana, Lepoglavski kompleks (Lepoglava IV), Kaj, br. III - V, Zagreb BALOG, Z., 1992.: Istraivanje najranije povijesti tvrave Trakoan - prije dolaska Drakovia, Kaj, br. 5-6, Zagreb BALOG, Z., 1994.(a): Rezultati najnovijih istraivanja samostana u Lepoglavi, Ivaneki kalendar 1994, Ivanec

47

LASZOWSKI, 1902., str. 39. 47.; SZABO, 1920., str. 80.; ADAMEK, 1973., str. 16. 21.; OTARI, 1987., str. 81.; BSENDORFER, 1994., str. 70. 71.; RADAU, 2002., str. 156.

17

BALOG, Z., 1994.(b): Lauretanska kapela obitelji Drakovi u bivoj pavlinskoj crkvi u Lepoglavi - istraivanja 1993. godine, Lepoglavski zbornik 1993, Zagreb BALOG, Z., 1996.: Crkve tvrave u zapadnom dijelu Varadinske upanije, Kaj, br. 3, Zagreb BALOG, Z., 2000.: Lepoglava 600 godina poslije, Kaj, br. 1-2, Zagreb BELOEVI, S., 1926.: upanija Varadinska i slob. i kralj. grad Varadin, Zagreb BOGOVI, M., 1859.: Grad Gotalovec, Pripovsti, Zagreb BSENDORFER, J., 1994.: Crtice iz slavonske prolosti, Vinkovci (pretisak I. izdanja iz 1910.) BUDAK, N., 1994.: Gradovi varadinske upanije u srednjem vijeku, Zagreb OKOVI, P., 2002.: Gyulay, Ivan, Hrvatski biografski leksikon, Zagreb DOBRONI, Lj., 1984.: Posjedi i sjedita templara, ivanovaca i sepulkralaca u Hrvatskoj, Rad JAZU 406, razred za likovne umjetnosti, knjiga IX, Zagreb URI, T., 1981.: Stanje srednjovjekovnih gradina u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Muzejski vjesnik 4 - glasilo muzeja sjeverozapadne Hrvatske, Varadin URI, T., 1982.: Stanje srednjovjekovnih gradina u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (II), Muzejski vjesnik 5 - glasilo muzeja sjeverozapadne Hrvatske, Varadin URI, T. / FELETAR D., 1991.: Stari gradovi, dvorci i crkve sjeverozapadne Hrvatske, tree dopunjeno i preraeno izdanje, Koprivnica GULIN, A., 1995.: Povijest obitelji Rattkay, Zagreb GVOZDANOVI, S. i V., 1971.: Stari gradovi i gradine u zagrebakoj regiji, Arhitektura, br. 109/110, Zagreb HIRC, D., 1905.: Prirodni zemljopis Hrvatske, knjiga prva: Lice nae domovine, Zagreb HORVAT, Z., 1995.: Neki pomoni prostori u starim gradovima kontinentalne Hrvatske: zahodi, stubita, pretprostori, rovovi i sl., Prostor: znanstveni asopis za arhitekturu i urbanizam, br. 3 HORVAT, Z., 1999.: Kapele u burgovima 13. 15. Stoljea u kontinentalnoj Hrvatskoj, Prostor: znanstveni asopis za arhitekturu i urbanizam, br. 7 JURICA, V. / FILIPEC, K., 2002.: Lobor - Majka Boja Gorska, Gornja Stubica KOAK, I., 1973.: Od Grebengrada do Novog Marofa, Kaj - asopis za kulturu i prosvjetu, br. 45, Zagreb

18

KRA, MARIJAN, 1994.: Prilozi za povijest Ivanca, Ivaneki kalendar 1994, Ivanece KRA, MARIJAN, 1996.: Ivanec: prilozi povijesti Ivanca do 1940. godine: Ivancu za est stotu obljetnicu povodom prvog pisanog spomena Ivanca: 1396.-1996, Varadin KRA, MARIJAN, 1997.: Prilozi povijesti Ivanca od prvog spomena 1396 do 1940 godine, Zbornik 600 godina Ivanca, Varadin, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni rad, Ivanec, 1997., posebna izdanja, knj. 8 KRELI, B. A., 1952.: Annuae ili Historija 1748 1767, Zagreb KUKULJEVI - SAKCINSKI, I., 1886.: Priorat vranski sa vitezi templari i hospitalci sv. Ivana u Hrvatskoj, Rad JAZU, Zagreb KUEN, EDUARD, 1994.: Mogua obnova starog grada Ivanca, Ivaneki kalendar 1994, Ivanec LASZOWSKI, E., 1902.:Hrvatske povijesne graevine, Zagreb LASZOWSKI, E., 1903./1904.:Povjesne crtice o gradu Beli u upaniji Varadinskoj, poseban otisak iz Vjesnik Hrvatskog arheolokog drutva nove serije, sv. VII, Zagreb LASZOWSKI, E., 1912.: Gradina Otrc u Zagorju, Prosvjeta, god. 20, br. 7/8, Zagreb LASZOWSKI, E., 1914.: Grad Belec, Hrvatska prosvjeta, br. 1, Zagreb MARKOVI, MIRKO, 1986.: Kulturno - povijesni fenomen stare Lepoglave, Radovi Zavoda za znanstveni rad JAZU, br. 1, Varadin MATIJEVI - SOKOL, 1997.: Najstarije povijesno svjedoanstvo o Ivancu, Zbornik 600 godina Ivanca, Varadin, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni rad, Ivanec, 1997., posebna izdanja, knj. 8 MILETI, D., 1999.: Plemiki grad Belec, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, br. 13 - 14, Zagreb OBAD - ITAROCI, 1991.: Dvorci i perivoji Hrvatskog zagorja, Zagreb PINTEROVI, DANICA, 1989.: Brada, Hrvatski biografski leksikon, Zagreb PRIBAKOVI, DUAN, 1956.: Neki podaci o graditima severozapadne Hrvatske, Vesnik Vojnog muzeja JNA, br. 3, Beograd RADAU, T.,1998.: Erddy, Hrvatski biografski leksikon, Zagreb RADAU, T., 2002.: Herkovi (Herkfy, Herkffy), Hrvatski biografski leksikon, Zagreb RADAU, T., 2002.: Gotal, Hrvatski biografski leksikon, Zagreb

19

RADAU, T., 2002.: Grebenski, Hrvatski biografski leksikon, Zagreb REGISTAR, 1997.: Registar arheolokih nalaza i nalazita sjeverozapadne Hrvatske, drugo dopunjeno izdanje, Bjelovar RISEK, LJILJANA, 2003.: Otvorena nebesa Ivana Krstitelja Rangera, Veernji list, subota, 11. sijenja, Zagreb SZABO, Gj., 1914: Spomenici kotara Krapina i Zlatar, Vjesnik Hrvatskog arheolokog drutva, nove serije, sv. XIII., Zagreb SZABO, Gj., 1919.: Spomenici kotara Ivanec, Vjesnik Hrvatskog arheolokog drutva, nove serije, sv. XIV., Zagreb SZABO, Gj., 1920.: Sredovjeni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, izvanredno izdanje Matice hrvatske, Zagreb SZABO, Gj., 1939.: Kroz Hrvatsko zagorje, Zagreb IMEK, MARINA, 1997.: Tragovi najstarijeg naseljavanja na podruju Ivanca i okolice, Zbornik 600 godina Ivanca, Ivanec OTARI, CVJETKO, 1987.: Gradine na Ivanici, Nae planine, br. 3 4, Zagreb VAB, M., 1989.: Herman II. Celjski, Hrvatski biografski leksikon, Zagreb VAB, M., 1998.: Gisingovci, Hrvatski biografski leksikon, Zagreb TOMII, ., 1998.: Im Jahrhundertealten Grenzgebiet zwischen dem Westen und dem Osten Europas - Festungen der Ritterorden Mittelalterlichen Kroatien, HORTUS ARTIUM MEDIEVALIUM, Zagreb-Motovun TEAK, SPOMENKA, 1995.: Klenovnik/750godina, Klenovnik Klenovnik u tami srednjeg vijeka,

ZMAJI, BARTOL, 1983.: Bedekovi Komorski, Hrvatski biografski leksikon, Zagreb

20

Prilozi: 1. Bela - Pusta Bela, pogled s istoka na brdo s ostacima utvrde (snimio: Nino Vrani 1961., Ministarstvo kulture - Zavod za kulturu) 2. Bela - tlocrt (preuzeto iz TOMII, 1998., str. 174., sl. 8) 3. Podbela/Bela I., glavno proelje s brani kulom (snimio: Nino Vrani 1961., Ministarstvo kulture - Zavod za kulturu) 4. Podbela/Bela I. - tlocrt (preuzeto iz OBAD - ITAROCI, 1991.str. ) 5. Margean, pogled s istoka na brdo s ostacima utvrde (preuzeto iz URI/FELETER, 1991., str. ) 6. Margean - tlocrt (preuzeto iz TOMII, 1998., str. 173., sl. 6) 7. Ivanec - glavno proelje gledano sa sjevera (snimila: A. Deanovi 1957. Ministarstvo kulture - Zavod za kulturu) 8. Ivanec - tlocrt (preuzeto iz KUEN, 1994., str. 57.)

21

9. Lepoglava - pogled sa sjeverozapada na brdo s ostacima utvrde i kapelom sv. Ivana (snimio: K. Regan 2001.) 10. Lepoglava 1492. (preuzeto iz RISEK, 2003., str. 17.) 11. Loborgrad - pogled sa zapada na brdo s ostacima sredinjeg dijela utvrde (snimio: G. Szabo 1912., Ministarstvo kulture - Zavod za kulturu) 12. Loborgrad - tlocrt (K.Regan, 2002.) 13. Gradina kraj Lobora 1913. - pogled s juga na brdo s ostacima utvrde i svetite Majke Boje Gorske 14. Gradina kraj Lobora - tlocrt (pripremio K. Regan prema JURICA, V. / FILIPEC, K., 2002., str. 14.) 15. Otrcgrad - pogled sa zapada na brdo s ostacima utvrde (snimio: G. Szabo 1912., Ministarstvo kulture - Zavod za kulturu) 16. Otrcgrad - tlocrt (preuzeto iz SZABO, 1914., str. 113.) 17. Belecgrad - glavni ulaz i polukruna kula izbliza (snimio: G. Szabo 1913., Ministarstvo kulture - Zavod za kulturu) 18. Belecgrad - tlocrt (preuzeto iz MILETI, 1994., str. 141.) 19. idovina - pogled na brdo s ostacima utvrde (preuzeto iz FILIPEC, 1999. - 2000., str. 356.) 20. idovina - tlocrt (preuzeto iz FILIPEC, 1999. - 2000., str. 357.) 21. Zajezda/Milengrad - pogled sa sjeveroistoka na kamenu stijenu i ostatke utvrde (snimio: Gj. Szabo 1913., Ministarstvo kulture - Zavod za kulturu) 22. Zajezda/Milengrad - tlocrt (preuzeto iz HORVAT, 1995., str. 307.) 23. Gotalovec - proelje (crte Gj. Szabe olovkomm, Ministarstvo kulture - Zavod za kulturu) 24. Gotalovec - tlocrt (preuzeto iz SZABO, 1914., str. 119.) 25. Grebengrad - pogled s jugozapada na brdo s ostacima utvrde (snimio: N. Vrani 1955., Ministarstvo kulture - Zavod za kulturu) 26. Grebengrad - tlocrt (preuzeto iz SZABO, 1920., str. 90.)

22