srednjevekovna arhitektura u srbiji

11
5. SREDNJEVEKOVNA ARHITEKTURA U SRBIJI Srednji vek je ostavio u Srbiji dve vrste spomenika arhitektonskog nasleđa. Jedna vrsta tih spomenika su manastiri, a druga vrsta su srednjevekovni gradovi. Gradovi su manje poznati, jer je većina već potpuno u ruševinama. Lepote manastira nama, govore o izvanrednim umetničkim sposobnostima naših predaka i vremena između XII i XV veka, ali i ostaci starih gradova mogu mnogo reći. Za njih je vezan dobar deo naše srednjovekovne istorije. Po njihovim kulama, zidovima i kapijama mi možemo ipak saznati nešto više o životu naših predaka, o društvenim odnosima iz tih davnih vremena i o tadašnjim prilikama u srednjevekovnoj srpskoj sredini. Danas u Srbiji postoje ostaci 30-ak srednjevekovnih gradova i utvrdjenja, raznih namena i funkcija. Prema Aleksandru Deroku, po sistemu i obliku svi su bili slični, jer su svi bili izloženi napadu istim oružjem, a takođe su svi imali na raspoloženju i isto „hladno“ oružje za odbranu. "Na grad je, u ta stara vremena, jurišala pešadija sa kopljem, strelom, mačem i štitom, u cilju da prodre u grad, da provali kapiju, da se uspuže na zidove, ili da prokopa ispod zidova. Ratne mašine načinjene od jakih drvenih opruga, zamajaca i uvrćenih konopaca, što je sve dejstvovalo kao džinovska praćka, bacale su na grad ogromne komade teškoga kamena, kojima su rušene kule i provaljivani zidovi. Najzad, kada sve to nije uspevalo, grad je paljen (ubacivanjem zapaljivih predmeta), ili je opsadom, glađu i žeđu primoravan na predaju. Opsađeni grad raspolagao je istim hladnim oružjem da bi odbio napadača. Zbog tih sredstava i takvog načina borbe bio je uslovljen, s jedne strane, prvo položaj srednjovekovnog grada, a s druge, njegov oblik i izgled. Naša zemlja je mešovito planinska i ravničarska. U planini su gradovi postavljani na što nepristupačnije stene i litice, kako bi teško bilo napadaču uspeti se i kako bi ratnim mašinama isto tako bilo teško nagore bacati kamenje. Nezgodna strana takvih položaja bila je nestašica vode na tim krševima." karta Srbije sa razmeštajem gradova i utvrđenja 1 Beograd -Tvrdjava na Kalemegdanu, 2 Bac, 3 Sabac, 4 Novi Sad - Petrovaradinska Tvrdjava, 5 Vrsac -Kula na Vrsackom Bregu, 6 Smederevo, 7 Veliko Gradiste -Tvrdjava Ram, 8 Golubac, 9 Kladovo - Tvrdjava Fetislam, 10Uzice, 11 Prijepolje -Tvrdjava Milesevac, 12 Borac, 13 Maglic 14 Despotovac -Utvrdjanje Manastira Manasija (Resava), 15 Utvrdjenje Manastira Ravanica, 16 Stalac, 17 Sokograd 18 Krusevac -Lazarev Grad, 19 Koznik, 20 Novi Pazar, 21 Stari Ras, 22 Nis, 23 Doljevac -Tvrdjava Koprijan,24 Prokuplje -Tvrdjava Hisar,25 Pirot XIX

Upload: mivuk77

Post on 08-Nov-2015

77 views

Category:

Documents


4 download

DESCRIPTION

Srednjevekovna arhitektura u Srbiji

TRANSCRIPT

  • 5. SREDNJEVEKOVNA ARHITEKTURA U SRBIJI

    Srednji vek je ostavio u Srbiji dve vrste spomenika arhitektonskog naslea. Jedna vrsta tih spomenika su manastiri, a druga vrsta su srednjevekovni gradovi. Gradovi su manje poznati, jer je veina ve potpuno u ruevinama. Lepote manastira nama, govore o izvanrednim umetnikim sposobnostima naih predaka i vremena izmeu XII i XV veka, ali i ostaci starih gradova mogu mnogo rei. Za njih je vezan dobar deo nae srednjovekovne istorije. Po njihovim kulama, zidovima i kapijama mi moemo ipak saznati neto vie o ivotu naih predaka, o drutvenim odnosima iz tih davnih vremena i o tadanjim prilikama u srednjevekovnoj srpskoj sredini.

    Danas u Srbiji postoje ostaci 30-ak srednjevekovnih gradova i utvrdjenja, raznih namena i funkcija. Prema Aleksandru Deroku, po sistemu i obliku svi su bili slini, jer su svi bili izloeni napadu istim orujem, a takoe su svi imali na raspoloenju i isto hladno oruje za odbranu. "Na grad je, u ta stara vremena, juriala peadija sa kopljem, strelom, maem i titom, u cilju da prodre u grad, da provali kapiju, da se uspue na zidove, ili da prokopa ispod zidova. Ratne maine nainjene od jakih drvenih opruga, zamajaca i uvrenih konopaca, to je sve dejstvovalo kao dinovska praka, bacale su na grad ogromne komade tekoga kamena, kojima su ruene kule i provaljivani zidovi. Najzad, kada sve to nije uspevalo, grad je paljen (ubacivanjem zapaljivih predmeta), ili je opsadom, glau i eu primoravan na predaju. Opsaeni grad raspolagao je istim hladnim orujem da bi odbio napadaa. Zbog tih sredstava i takvog naina borbe bio je uslovljen, s jedne strane, prvo poloaj srednjovekovnog grada, a s druge, njegov oblik i izgled. Naa zemlja je meovito planinska i ravniarska. U planini su gradovi postavljani na to nepristupanije stene i litice, kako bi teko bilo napadau uspeti se i kako bi ratnim mainama isto tako bilo teko nagore bacati kamenje. Nezgodna strana takvih poloaja bila je nestaica vode na tim krevima."

    karta Srbije sa razmetajem gradova i utvrenja

    1 Beograd -Tvrdjava na Kalemegdanu, 2 Bac, 3 Sabac, 4 Novi Sad -Petrovaradinska Tvrdjava, 5 Vrsac -Kula na Vrsackom Bregu, 6 Smederevo, 7 Veliko Gradiste -Tvrdjava Ram, 8 Golubac, 9 Kladovo -Tvrdjava Fetislam, 10Uzice, 11 Prijepolje -Tvrdjava Milesevac, 12 Borac, 13 Maglic 14 Despotovac -Utvrdjanje Manastira Manasija (Resava), 15 Utvrdjenje Manastira Ravanica, 16 Stalac, 17 Sokograd 18 Krusevac -Lazarev Grad, 19 Koznik, 20 Novi Pazar, 21 Stari Ras, 22 Nis, 23 Doljevac -Tvrdjava Koprijan,24 Prokuplje -Tvrdjava Hisar,25 Pirot

    XIX

  • tvrave, zamkovi i utvreni gradovi imali su za srednjovekovne srpske zemlje izuzetan znaaj kao kljuna uporita odbrane

    podizana su na strateki vanim mestima ili tee pristupanim poloajima na vrhovima brda. Manji broj se nalazi u ravniarskim predelima.

    Utvrenje je ograivano bedemom sa stazom na vrhu i zupcima koji su titili branioce. Ispred bedema je kopan dubok rov, koji je kod ravniarskih utvrenja obino bio ispunjen vodom. Na pojedinim mestima bedemi su ojaavani visokim kulama.

    Svi srednjovekovni gradovi su slino graeni, po modelu i na iskustvima vizantijske i srpske odbrambene arhitekture prethodnog perioda, i ine ih:

    Gornji grad ili Mali grad(dvor vladara sa prateim sadrajima, opasan odbrambenim zidom sa kulama i rovom). Donji grad ili Veliki grad, u podnoju Gornjeg grada, namenjen

    stanovnitvu (takodje opasan odbrambenim zidom sa kulama i rovom).

    GOLUBAC- Golubaki grad

    Monumentalna tvrava na desnoj obali Dunava, na samom ulazu u erdapsku klisuru. Ne zna se tano ko i kada ga je podigao, a prvi put se pominje 1335.godine. I pored toga to je podignut na visokoj steni, na strmim liticama, menjao je gospodare puno puta. Nalazio se u sastavu drave kneza Lazara(mada je po nekim izvorima Srbiji pripadala samo okolina grada), a posle Kosovskog boja u njega ulaze najpre Turci, a ubrzo zatim zauzimaju ga Maari. Oni ga 1403.godine predaju despotu Stefanu i po ugovoru je bilo predvieno da posle despotove smrti (1423.godine) bude vraen Maarima zajedno sa Beogradom. Ipak, iz nepoznatih razloga grad je predat Turcima. Od tada pa do 1867.godine Golubaki grad se uglavnom nalazio u njihovom posedu. Spomenik kulture od izuzetnog znaaja

    Osnova, dananji izgled, rekons

    trukcija

    XX

  • MAGLI

    alazi se na desnoj obali Ibra, oko 16 km juno od Kraljeva. Postavljen je na skom platou stenovitog grebena koji dominira itavom okolinom. Magli je

    vatno podignut u 13. veku. Osnova utvrenja je u obliku nepravilnog duenog vieugaonika. Sa tri strane okrueno je rekom, a na istonoj strani,

    , bio je prokopan rov. Utvrenje ima sedam masivnih kula i donon je bila stanite njegovog gospodara. Obimni zidovi debljine 2 metra sa

    desnoj obali Dunava kod Novog Sada. godine. Nastala je u vreme austrijskih

    vladara Leopolda I, Josifa I, Karla VI, Marije Terezije i Josifa II. Tvrava je poela a se gradi po Vobanovom sistemu, ija je osnova imala vie naglaenih delova

    (Gornja tvrava, Donja tvrava, Hornverk, Mala tvrava na ostrvu i Mostobran). likovan jugozapadni istureni ugao, takozvani

    Nuveroizkroz stenukulu, kojasnanim kulama ine jedinstven odbrambeni sistem, koji je titio prilaz Ibarskoj klisuri. Na vrhu bedema postojale su ograene staze za etnju. Magli je bio znaajno uporite za odbranu manastira ie i Studenice. Nakon pada pod tursku upravu postaje sedite nahije ireg podruja.

    PETROVARADINSKA TVRDJAVA

    Petrovaradinska tvrava nalazi se naGraena je u periodu od 1692. do 1780.

    d

    Na Gornjoj tvravi bio je najpre obLeopoldov bastion. Spada u red najouvanijih i najlepih velikih fortifikacijskih objekata u Evropi.

    Osnova i dananji izgled

    XXI

  • SREDNJEVEKOVNI MANASTIRI SRBIJE

    Srpska arhitektura srednjeg veka nije predstavljala puko kopiranje vizantijskog stila gradnje, ve jednu originalnu meavinu stilova i uticaja. Prvenstveni razlog za stvaranje takve vrste stila, odnosno posudivanje najboljih tudih elemenata, lei u samom polozaju tadanjih srspkih zemalja. Dobro je poznata injenica da se Balkan nalazi na raskru puteva i interesa, Istoka i Zapada. Ali, ipak, da ne bude zavaravanja, Vizantija daje srpskoj arhitekturi najizrazitiju crtu.

    Razlikujemo tri perioda, koja su dala najvea ostvarenja i imaju najvei znacaj. Po oblastima na kojima su bila zastupljenja dobijaju i svoje nazive, a to su:

    b) Srpsko - vizantijski stil a) Raka kola

    c) Moravska kola

    RAKA STILSKA GRUPA ARHITEKTONSKIH SPOMENIKA

    Grupa spomenika koja ini celinu, a sagraena je za vreme Stevana Nemanje i njegovih prvih naslednika (XII vek) u Rakoj, od Morave do Jadranskog mora, pripada Rakoj stilskoj grupi. Ovi objekti su nastali pod uticajem vizantijske arhitekture sa istoka i romanske arhitekture sa zapada. Oblika su jednobrodne zasvedene graevine s kubetom na sredini. Kube je postavljeno na kockastom postolju. Sa zapadne strane nalazi se priprata, a sa bonih strana dodati su pevaki transepti. Ova arhitektonska koncepcija graevina potie od vizantijskih uticaja. Fasade su ukraene u romanskom stilu. Krovni venac se sastoji iz niza arkadica, a ravne zidne povrine oivljene su samo vertikalnim podelama, pilastrima. Vrata i prozori ukraeni su dekorativnim ornamentima isklesanim u belom mermeru u visokom reljefu, sa velikim ispadima figura prema pozadini. Ukrasi na dovratnicima, doprozornicima, arhivoltama iznad vrata i prozora i poljima ispod arhivolti su u obliku stilizovavih biljaka i lozica. U lie i cvee upletene su figure zivotinja, ptica i ljudi. Iako su ovi ukrasi romanskog porekla, ima i onih koji po kompoziciji, nainu izrade prevazilaze starija dela romanske arhitekture (Studenica). Unutranjost crkava bogato je ukraena freskama koje su graene po vizantijskim tradicijama, sa velikim figurama postavljenim u jednom planu s plavom pozadinom. Od velikog broja znaajnih spomenika ove epohe najznaajniji su sledei: Studenica, ia, Mileeva, Moraa, Sopoani i Deani.

    Studenica je glavna Nemanjina zadubina. Nalazi se iznad reke Studenice, dvanaest kilometara od ua u Ibar. Jednobrodna je graevina sa narteksom i oltarskim transeptom i naosima sa strane. Velika kupola na sredini iznutra je krikastog oblika. Crkva je podignuta od 1183. do 1191. godine. Sagraena je od uglaanog tesanog mermera (na toskanski nain). Spoljna arhitektonska obrada je romanskog stila. Pod krovom se nalaze ukrasi od venaca na konzolama. etiri portala i trodelni ili dvodelni prozori su bogato ukraeni.

    XXII

  • Studenica- osnova, presek i dananji izgled

    ia je sagraena za vreme Stefana Prvovenanog od 1208. do 1215. godine. Nalazi se izmeu Kraljeva i Mataruke Banje. To je jednobrodna graevina s

    kockastom postolju kim transeptima sa strane i po zapadnoj strani dozidana je priprata, a ispred je viso risana i obojena crvenom bojom. Nema nikakvih plastinih u

    jednim kubetom izdignutim na , sa dodatim niskim pevalukrunom apsidom. Na

    ka kula. Crkva je omaltekrasa na fasadi.

    ia - osnova, presek i dananji izgled

    Mileevu je sagradio kralj Vladislav, sin Stefana Prvovenanog, od 1234. do 1235. godine. Nalazi se blizu Prijepolja. To je jednobrodna graevina s kubetom, iji je prenik manji od irine stolje ispod kubeta takoe manje od ove irine. Za . Polukruna apsida priljubljena je uz isto kubetom, sagraena je sa zapadne stran a i ukraena slepim arkadama na romanski na je ivopisom koji spada u najlepe iz tog perioda.

    glavnog broda, pa je kockasto poto ono lii na etvrtasti tambur

    ni deo objekta. Priprata, s naknadno podignutim e. Ova graevina je malterisan

    in. Unutranjost crkve ukraena

    Mileeva - osnova, presek i dananji izgled

    XXIII

  • Najpoznatije freske- ktitor Vladislav, Nemanjii, Beli aneo

    Sopoani su izgraeni za vreme kralja Uroa I oko 1255. godine. Crikva se nalazi osamnaest kilometara od Novog Pazara. Sa spoljne strane ima izgled trobrodne graevine, iako je unutranji prostor jednobrodan. Kube je izdignuto na postolju koje je ue od irine broda. Mase ovog objekta tee za stepenastim pomeranjem uvis. Crkva ima ispred priprate visoku kulu. Malterisana je i ukraena na romanski nain. U unutranjosti su dosta oteene freske koje spadaju u najvrednija umetnika ostvarenja fresko-slikarstva u ovom periodu.

    Sopoani - osnova, presek i dananji izgled

    Deani su izgraeni za vreme kralja Stefana Deanskog i Cara Duana, od 1327. do 1335. godine. Nalazi se na dvanaestom kilometru od Pei prema akovici. To je najvei, najbogatije ukraen i jedan od najlepih spomenika rake stilske grupe. Radio ga je kaluer Vita iz Kotora. Graevina predstavlja kombinaciju zapadnjake viebrodne graevine i domae jednobrodne s kubetom. Svi delovi objekta pokriveni su krstasto-rebrastim svodovima. Zidovi su zidani kamenom i opekom, naizmenino. Svodovi i rebra izgraeni su od opeke. Sa spoljne strane zidovi su obloeni tesanicima od belog i crvenog mermera. etiri portala, dva trodelna prozora, dvadeset jedan dvodelni i deset jednodelnih bogato su skulpturalno obraeni u romanskom stilu sa elementima gotike.

    Deani - osnova, presek i dananji izgled

    XXIV

  • SRPSKOVIZANTIJSKA STILSKA GRUPA ARHITEKTONSKIH SPOMENIKA

    Makedonija i juna Srbija, a posebno pokrajina Kosovo, su teritorije koje su bile pod uticajem vizantijske kulture. Makedonija je do kraja XIII veka bila u sastavu vizantijske drave, pa su glavni ktitori crkava, nastalih u Makedoniji do XIII veka, vizantijsko plemstvo ili vizantijska pravoslavna crkva. Od druge polovine XIII veka do kraja XIV veka ove teritorije su u sastavu Srbije pod vladarima Milutinom i Duanom. U to vreme se i dalje gradi veliki broj spomenika koji se razlikuju po prostornoj koncepciji od prethodnih, ali su po konstrukciji i spoljnoj obradi, vrlo slini. Pripadaju istom stilu, ali se zbog svojih osobenosti mogu podeliti na dve podgrupe: na spomenike nastale od IX do XIII veka u sastavu vizantijske drave i na spomenike nastale od druge polovine XIII veka do kraja XIV veka u sastavu Srpske drzave.

    Najznaajniji spomenici vizantijske stilske grupe, nastali u Makedoniji od IX do XIII veka, skoncentrisani su u Ohridu, koji je bio znaajan verski i prosvetiteljski centar tog vremena, a u kome su radili prvi slovenski prosvetitelji Kliment i Naum (sledbenici irila u Metodija). Poznati objekti su crkva Sv. Nauma, Sv. Sofije i Sv. Klimenta. Najzna kome ove teritorije pripadaju Srbiji, su crkva Bogorodice Ljevike, Graanica, crkva manastira

    Crkva

    ajniji spomenici, nastali u periodu u

    Hilendara.

    Sv. Sofije u Ohridu sagraena je u prvoj polovini XI veka. U obliku je trobrodne bazulike s kubetom na sredini i polukruznim apsudama kojima se zavravaju sva tri broda na istonoj strani, s narteksom, s galerijama na zapadnoj strani. Poetkom XIV veka dodata je sa zapadne strane jo jedna spoljna priprata sa otvorenim prizemljem i spratom, te masivnim kulama sa obe strane.

    Sv. Sofija - osnova, presek i dananji izgled

    Crkvu Bogorodice Ljevike u Prizrenu sagradio je Kralj Milutin 1307. g. Crkva je u obliku upisanog krsta s pet kubeta. Ispred crkve je dvospratna priprata, a iznad nje visoka kula zvonika. Fasada je ivopisno ukraena efektima graevinskog materijala, opeke, kamena i maltera. Kao ukras na fasadi primenjuju se keramiki lonii sa otvorima u obliku krstia.

    XXV

  • Bogorodica Ljevika - osnova, presek, dananji izgled i izgled priprate

    spoljni. Spoljanost graevine dobila je stepenasto uzdignutu siluetu zavrenu visokim sredinim kubetom. Na uglovima se uzdiu etiri manja kubeta koja su u harmoninim proporcionalnim odnosima u odnosu na centralno kube i celokupnu masu objekta. Fasada je ukraena naizmeninim ugraivanjem kamena i opeke.

    Graanica je jedan od najznaajnijih spomenika srednjovekovne arhitekture. Sagraena je 1318. g. kod Pritine. Reena je u obliku dvaupisana krsta, jedan u drugom. Unutrasnji krst je jako izvuen u vis u odnosu na

    krugovima.

    Graanica - osnova, dananji izgled, presek i Simonida

    Manastirski kompleks Peke Patrijarije sastoji se od etiri crkve koje su sagraene u periodu izmeu 13. i 14. veka. Vekovima je ovaj manastir bio sredite Srpske Pravoslavne Crkve. Nalazi se u Rugovskoj klisuri pored reke Bistrice. UNESKO je proglasio patrijariju za mesto svetske kulturne batine 2006. Kompleks je krajem novembra 2008. godine ofarban u crvenu boju, poput crkve u ii, to je izazvalo burne reakcije u strunim

    Peka Patrijarija

    XXVI

  • Hilandar, je sr gore, drave pski manastir koji se nalazi u severnom delu Svetepravoslavnih monaha koja postoji vie od hiljadu godina. Sveta gora je smetena na Atosu. Posmatran spolja manastir ima izgled srednjovekovnog utvrenja, s obzirom da je utvren bedemima koji su visoki i do 30 m. Spoljni zidovi su dugaki 140 m i okruuju povrinu koja je skoro 75 m iroka. Manastir je ovako utvren s obzirom da je u prolosti, kao i ostala utvrena monaka naselja na Svetoj gori, morao da se brani od gusara. Neki smatraju Hilandar jednim od prvih univerziteta. Crkvu manastira Hilandara na Svetoj gori na Atosu sagradio je Kralj Milutin 1303. godine. Oblik osnove je kombinacija upisanog krsta i trikonhosa, (upisanom krstu dodate su tri apside). Sredino kube je dvanaestodelno i oslanja se na etiri stuba. Na zapadnoj strani nalazi se priprata sa jednim kubetom. ivopisne fasade uraene su od redova opeke u kamena. Na vratima i oko prozora ima i kamenih plastinih ukrasa

    Hilandar

    MORAVSKA STILSKA GRUPA ARHITEKTONSKIH SPOMENIKA

    Krajem XIV veka, ekonomski, politiki i kulturni centar, pod pritiskom Turaka, premeta se na sever u dolinu Velike i Zapadne Morave. Zahvaljujui bogatstvu zemlje i trgovini s Primorjem, razvija se kulturni ivot koji se manifestuje u izgradnji crkava. Moravska arhitektura je originalna i smela kombinacija ve poznatih arhitektonskih elemenata. Nova originalna koncepcija graevina razliita je i od vizantijske od orijentalne i od zapadnjake, koja, ipak, sadri elemente i uticaje vizantijske orijentalne, gruzijske, romanske i gotske arhitekture. Karakteristian oblik graevina je oblik trikonhosa, koji se javlja na dva naina: upisani krst s pevakim apsidama sa strane, koje, zajedno sa oltarskom apsidom, ine oblik trolista, i saeti upisani krst sa apsidama, koje, takoe, obrazuju trolist. Gr evine, s krovovima razliitih visina i s kubetom koje dominira, oblikovane su tako da se sto penju prema nebu. I kod ovih crkava graditelj je veu panju posvetio spoljanjem efektu graevine nego rganizaciji unutranjeg prostora, tretirajui je vie kao skulpturu. Crkve su

    na i bogato su

    a stepena

    oozidane, najee, naizmeninim redovima opeke, maltera i kamekraene. Fasade su vrlo paljivo komponovane, bogato dekorativno izdeljene,u

    kako po vertikali tako i po horizontali.

    XXVII

  • Lazarica u Kruevcu sagraena je 1370. godine u obliku saetog trikonhosa sa jednim kubetom. Sazidao ju je knez Lazar. Priprata na zapadnoj strani ima etvrtastu kulu. Fasada je bogato ukraena, harmonino podeljena horizontalnim vencima na tri sprata i plitkim niama na vertikalne zone. Na najviem spratu su rozete uokvirene ahovskim poljima. U srednjem delu su prozori, a u najniem delu portali. Prozori, rozete i vrata spadaju u najlepe dekorisane u ovoj stilskoj grupi.

    Ravanica, sagraena kod uprije, ima osnovu razvijenog trolista. Srednje kube (spolja dvanaestodelno) oslonjeno je na etiri slobodna stuba. etiri mala kubeta na uglovima izdignuta su na kockastim postoljima. Ravanica je zidana od naizmeninih redova opeke i kamena. Sagradio ju je knez Lazar od 1375. do 1377. godine.

    Crkvu manastira Ljubostinje, kod Trstenika, sagradila je kneginja Milica 1387. odine. Graevina je u obliku slobodno upisanog krsta i trolista s jednim kubetom

    Crkva manastira Kaleni, kod Trstenika, sazidana je od 1413. do 1417. godine u obliku saetog trolista, s jednim kubetom koje dominira izdignuto na kockastom postolju, i s pripratom na zapadnoj strani. Fasade su uraene od naizmeninih redova opeke i kamena, izdeljene su horizontalnim kordonskim vencima i vertikalnim pilastrima i bogato ukraene ornamentima u kamenu. Na ovoj graevini javljaju se prozori sa izlomljenim lucima.

    gi s pripratom zasvedenom kalotom. Crkva je ozidana kamenom i malterisana. Ranije je bila obojena naizmenino crvenom, belom i utom bojom, to je podraavalo zidanje kamenom i opekom. Rozete i polja oko prozora su bogato ukraeni.

    XXVIII

  • Ljubostinja i Kaleni

    Crkvu manastira Resave ili Manasiju, kod Despotovca, sagradio je despot Stefan Lazarevi od 1407. do 1418. godine. U obliku je razvijenog trolista, s pet kupola; visokih je proporcija. Ozidana je od kamena i nije malterisana. U priprati se nalazi izvanredno lep pod od raznobojnog mermera. Prozori su bili ukraeni dekorativnom plastikom u prepletima koja se nije sauvala.

    XXIX

    RAKA STILSKA GRUPA ARHITEKTONSKIH SPOMENIKAMORAVSKA STILSKA GRUPA ARHITEKTONSKIH SPOMENIKA