srebro - koloidno-ionsko original

8/3/2019 Srebro - Koloidno-ionsko ORIGINAL

1/29

KOLOIDNO/IONSKO SREBRO

http://argentumcompendium.org/Home/tabid/36/Default.aspx

UVOD

Postavlja se pitanje to je to koloidno srebro i, ako radi, kako radi. Ako radi, zbog ega nije u irojmedicinskoj primjeni? Srebro je najmoniji prirodni antibiotik u ijem prisutstvu bakterije, virusi igljivice ive najdue 6 minuta.

Da bi se vidjeli uzroci dananjeg ignoriranja ove vrlo mone supstance koja gotovo bezuvjeto ubijabakterije, gljivice i viruse, treba zagrepsti ispod povrine i suoiti se s razmiljanjem i djelovanjemvladajue farmaceutske oligarhije na elu s multinacionalnim kompanijama koje svojim novcemdiktiraju razvoj dananjih medicinskih preparata i smjerove istraivanja.

Dananja paradigma medicinske industrije poiva na profitu. Profitu je u interesu dugorona terapija ane ozdravljenje pacijenta. Ekonomisti a ne medicinari diktiraju razvoj lijekova. Dananja alopatska

medicina je posveena zatiranju simptoma i ignoriranju pravih uzroka bolesti. Alternativa tome jeholistiki pristup ljudskom tijelu na nain da ga gledamo kao cjelinu u kojem svaki organ i njegovozdravlje zavise o stanju cjeline. Da bi se izlijeio organ, treba izlijeiti ovjeka.

Terapija osigurava farmaceutskim kompanijama dugorone "klijente" koji konstantno rastuimizdvajanjima za zdravstvo u biti ne ine nita drugo do li odravaju status quo. U suprotnome, kad biterapija izostala, potencijalni lijek ne bi donosio zaradu; poznata je, naime, injenica da zdrav ovjeknije dobar kupac farmaceutskih preparata emu se danas upravo i tei. Ako tome dodamo da

potencijalni lijek i njegova proizvodnja ne bi zavisili od tih farmaceutskih kompanija i injenicu da gaje mogue proizvesti doma u kunoj radinosti uz minimalno ulaganje truda, nije teko razumjeti zbogega se nitko od njih ne uri govoriti o toj temi, a kamoli reklamirati proizvod.

Naravno, nije na odmet ni osvrnuti se na zanimljiv paradoks prema kojemu, usporedo s ulaganjem uzdravstvo, raste broj bolesnih ljudi. Ako tome dodamo da je, recimo u SAD-u, slubena "mainstream"medicina trei po redu uzronik smrtnosti s preko 200 000 sluajeva godinje, onda se moemozapitati je li to uistinu paradoks ili moda pravilo? Meutim, u drutvu gdje ljudi bez odvierazmiljanja prihvaaju sve injenice prezentirane putem medija, medija iza kojih, moramo naglasiti,stoji ista vrsta kapitala koja stoji i iza farmaceutskih industrija, naravno da ne moemo oekivati da e

prosjean ovjek postavljati odvie pitanja ni pokazati inicijativu da sam uini napor i provjeri istinitostanje stvari. Zbog ega bi to i inio kad su mu odgovori ve dati a da on sam toga najvjerojatnije i nijesvjestan. Sve je to njemu lijepo objanjeno putem televizije, to je tono a to nije, tko je negativac atko je pozitivac...Uostalom, ako tako svi misle, nema razloga da tako ne misli i on.

U stvarnosti, stvar je prilino kompliciranija ili moda jednostavnija, ovisno o perspektivi gledanja naistu. Medicinska struka kae da neto djeluje ili ne djeluje i ljudi prirodno slijede njihov savjet jer je to

ponekad jedino to mogu uiniti. Medicinska struka tvrdi da to neto djeluje ili ne djeluje jer su takoobrazovani, a obrazovani su na taj nain i u skladu s tim informacijama jer je takva politikaMinistarstva zdravstva koju promovira World Health Organization ( Svjetska zdravstvenaorganizacija)ili organizacije poput FDA (Food & Drug Agency) iz SAD-a. Sve to ne bi bilo takozanimljivo da te iste organizacije nisu velikim dijelom financirane upravo novcem najznaajnijihsvjetskih multinacionalnih farmaceutskih kompanija ili da,u krajnjoj liniji, predstavnici tih istihkompanija ne sjede u upravnim odborima organizacija za koje se pretpostavlja da bi upravo njih itrebale kontrolirati i koje kroje politiku poslovanja. Jedan od njihovih "konstruktivnih" zahtjeva je dase za kliniko provjeravanje lijeka u SAD-u organizaciji FDA treba uplatiti samo za poetak 1 000 000$. Naravno, ukoliko niste predstavnik farmaceutske kompanije, ta vam je svota daleko prevelika, a

ukoliko jeste,tada vam ne pada na pamet ulagati toliki novac u stvar koja potencijalno ima mo da vamuniti posao, tj. da svede broj bolesnih na minimum. Na taj nain, iz pozadine, a opet dosta direktno,kapital ima mo da obrazuje kadar na nain koji e uvrstiti poloaj tog istog kapitala. Treba ipak

1


2/29

naglasiti da farmaceutske kompanije same po sebi nemaju nita protiv srebra kao takvog. Njihovproblem lei u vrlo izvjesnoj injenici da bi im proizvodnja koloidnog srebra, radi veomajednostavnog naina dobijanja, mogla izmai kontroli. Konkretnije govorei, danas se u kirurkimdvoranama koristi srebro koje je poznato kao veliki baktericid. Koriste se takoer i srebrni zavoji zbog

poznate sposobnosti srebra da ubrza regeneraciju tkiva. Meutim, oralno uzimanje srebra se etiketirakao veliki rizik za zdravlje ljudi i sustavno se pokuava sprijeiti kolanje informacija o pozitivnimmogunostima i uincima istoga. Konkretno, u SAD-u je srebro masovno upotrebljavano kao najjai

poznati prirodni antibiotik sve do pojave FDA-a 1938. godine. FDA je 1999. je donijelazakljuakda

su svi proizvodi koji sadre koloidno srebro i njemu pripadajue agense nesigurni za koritenje, te dase zabranjuje prodavati iste u svrhu tretiranja bolesti. Navodi se takoder i da neadekvatna uporabakoloidnog srebra uzrokuje argiriju, no o tome to su podrazumijevali pod ovim "neadekvatno" bit erijei kasnije.

injenica da u SAD-u postoje aktivna istraivanja koloidnog srebra ve vie od devedeset godina i daje zabiljeeno preko estopedeset bolesti na koje dotini produkt ima odlino djelovanje nije smetalaoperativcima FDA-a da zatite profit farmaceutskih kompanija. Profit se zatiuje slanjem upozorenjasvim kompanijama ili web stranicama koje govore o koloidnom srebru kao potencijalnom lijeku da eim se, ukoliko se oglue na upozorenja, zabraniti rad i konfiscirati imovina. U meuvremenu

ponavljaju poznatu priu o argiriji uvjeravajui ljude koji imaju namjeru koristiti koloidno srebro da eim koa poplaviti kao posljedica koritenja istoga. Takoer ne treba smetnuti s uma da je to

organizacija koja je odobravala lijekove za koje su kasnije istraivanja pokazala da i do tri putapoveavaju rizik od sranih bolesti. FDA-u takoer ne smeta aspartam kojeg danas mozemo nai uveini gaziranih sokova i openito prehrabenim artiklima. Bivi FDA-in toksikolog, Dr. Adrian Gross,

je pred amerikim Senatom priznao da je prije putanja aspartama u javnu uporabu testiranjem naivotinjama potvreno njegovo kancerogeno djelovanje. Svi primjeri koje bi trebali biti ovdjenabrojani su tema za sebe i neu se previe osvrtati na njih.

Sve gore navedene primjere iz amerike dananjice navodim kako bi ljudi znali s kim imaju posla. Naovaj ili onaj nain, ti isti ljudi i taj isti kapital vode igru na globalnoj razini, a da im pritomusklaivanja lokalnih dravnih zakona s odredbama meunarodnih institucija koje rade u interesukapitala idu itekako na ruku. Citirat u dr. Matthias Ratha iz njegove knjige "Zato ivotinje neoboljevaju od sranih bolesti, a ljudi da!"

1. Svrha i pokretaka snaga farmaceutske industrije je da povea prodaju lijekova za sadanjebolesti i da nae nove bolesti za prodaju raspoloivih lijekova.

2. Po svojoj naravi, farmaceutske industrije nemaju motiva izlijeiti bolest. Nestajanje bilo kojebolesti nepobitno sa sobom povlai unitenje vie milijardi dolara trita lijekova. Iz tograzloga, lijekovi su prvenstveno dizajnirani da ublae simpotme, ali ne izlijee.

3. Aku su lijekovi ili terapije koji su u stanju posve ukloniti neku bolest otkriveni i razvijeni,industrija ima bazini interes da ih zaustavi, diskreditira i opstruira na svaki nain da bi seosigurali da bolest i dalje bude prisutna i bude izvor velike zarade na tristu preskribiranih

lijekova.4. Ekonomski interes farmaceutskih kompanije je glavni razlog zato niti jedan vaniji iskoraknije potignut na podruju uobiajenih bolesti kao ta su kardiovaskularne bolesti, otkazivanjesrca, dijabetes, rak, osteoporoza te zato se te bolesti ire poput epidemija na globalnoj razini.

5. Iz istog ekonomskog razloga, farmaceutska industrija je formirala meunarodni kartel podimenom "Codex Alimentarius" sa ciljem da izopi bilo koju informaciju povezanu savitaminima i da limitira slobodan pristup prirodnim terapijama na globalnoj razini.

6. U isto vrijeme, farmaceutske kompanije zadravaju javne informacije o efektima i rizicimapreskribiranih lijekova i za ivot opasne nuspojave izostavljaju iz specifikacija i otvoreno ihnegiraju.

7. U cilju da osiguraju status quo te prijetvorne eme, cijela vojska farmaceutskih lobista jezaposlena da utie na donoenje zakona, kontrolira regulatorne menhanizme i organizacije

(FDA npr.), i manipulira medicinska istraivanja i obrazovanje. Skupe reklamne kampanje suu funkciji da zavaraju javnost.

2
http://www.fda.gov/bbs/topics/ANSWERS/ANS00971.htmlhttp://www.fda.gov/bbs/topics/ANSWERS/ANS00971.htmlhttp://www.fda.gov/bbs/topics/ANSWERS/ANS00971.html


3/29

8. Milijuni ljudi u svijetu su dvostruko prevareni. Orgoman dio njihove zarade je koriten dafinancira rastue profite farmaceutske industrije. Zauzvrat, ponueni su im lijekovi koji nelijee nita.

Ovo gore su izjave doktora medicinske znanosti koji je u tom stroju proveo veinu svog radnog vijeka.Meutim, i bez toga je jasno gdje sve ovo vodi. Saznali su to recimo ljudi poput dr. Lawrence Burtona

koji je, nakon to je predstavio nain lijeenja raka koji je rjeavao problem kod takora za manje oddva sata, bio prisiljen nakon teroriziranja napustiti SAD. Slian primjer je onaj Raymond Royal Rifeiji sluaj zasluuje vlastitu temu jer je direktno odredio sudbinu mnogih oboljelih u zadnjih 70 godinakojima je onemogueno lijeenje provjerenom metodom. Ljudi se zapitaju kad shvate da nikada nisuuli za te ljude. To je normalno jer je strategija farmaceutskih kompanija i kapitala poprilinosveobuhvatna i ima itekako utjecaja na kolstvo. U branama koje su na ovaj ili onaj nain povezane stom industrijom, ova posljednja ulae ogromne novce i prvi je donator primjerice za kolstvo.

Moda bi trebalo rei i nsto vise o Codex Alimentarius Commision i njegovojfunkciji. CodexAlimentarius moemo gledati kao zajedniki WTO (World trade organization) i WHO (World healthorganization) projekt. Ta je organizacija posveena posvemanjem unitenju svih lokalnih proizvoaaraznih prehrambenih suplemenata i zamijenjivanju tih proizvoda s njihovim, pomou cijelog niza

zakona koji se uvode na dananjem globalnom tritu lijekovima. Moemo ih, dakle, smatrati nekomvrstom grupe predstavnika velikih farmaceutskih kompanija iji je fokus na poveanju trine dobiti,forsirajui njihove vlastite regulatorne"standarde" u globalni standard i implementirajui taj standard umanje sredine, a sve u ime profita. Dakle, njihova najvea udnja i elja je posvemanja eradikacija

bilo kakve prirodne terapije. Prirodna terapije e biti dodue mogua, ali uz takve trokove njeneverifikacije da e biti dostupna samo tim istim farmaceutskim kompanijama koje je onda mirno mogunastaviti ignorati. EU e sa svojim zakonima koji e slijediti put Codexa Alimentariusa (koje enaravno i Hrvatska morati primjeniti) do 2007. uiniti ilegalnim preko 5000 ljekovitih prehrambenihsuplemenata. Zanimljiva je novost da se minerali i vitamini takoer svrstavaju u lijekove ta ih ini

podlonim vladinim intervencijama u smislu koliine i preporuke. Konane odredbe o RDAvrijednostima u suplementima kao i njihov ogranien broj po suplementu (13 za vitamine i 15 zaminerale to u principu znai da ostajemo bez preko 60 nunih supstanci) te vladina kontrola tihsuplemenata znai da e se na tritu nalaziti samo bezvrijedni identini suplementi. Meutim, trebaznati da sve ako i dotina stvar bude izgledala bolje, jedini razlog e biti taj to e te suplemente

prodavati BIG PHARMA ili pak, drugim rijeima, globalni konzorcij farmaceutskih kompanija.

Dr. Matthias Rath, nutricionistiki specijalist, demonstrirao je da prehrambeni suplementi zaustavljajurazna stanja poput sranih bolesti.

"Ukoliko Codex Commission bude dozvoljeno da sprijei lijeenje sranih bolesti restrikcijompristupa prehrambenim suplementima, vie od 12 milijuna ljudi e nastaviti umirati od prijevremenogsranog udara svake godine. Samo u toku jedne generacije to e uzrokovati preko 300 milijuna smrti,vie nego u svim ratovima zajedno."

Bolesti uzrokovane lijekovima kotiraju pri vrhu uzroka smrtnosti u zapadnom svijetu. Uzmimo zaprimjer Novi Zeland gdje statistika (koju je provela upravo novozelandska vlada) govori da oko 3000ljudi godinje umire od preporuenih lijekova ili od direktnih posljedica ortodoksnih medicinskihzahvata. Statistika govori o priblino 3250 mrtvih, o 9000 ljudi sa stalnim oteenjima i o 66 000 ljudiukupno sa zdravstvenim problemima. To je, govorei o koloidnom srebru,vano znati jer se ovdje usluaju jedne loe primjene "home made" srebra i pojave argijirije radi uzimanja otopine koja je 1000

puta koncentriranija od preporuene tijekom dueg razdoblja, cijela tehnologija etiketira kao rizina,posve zapostavljajui injenicu da se na tritu lijekova (s kojima se srebro kao prirodni antibiotik nemoe mjeriti jer je manje toksino i svakako uinkovitije) nalaze supstance od kojih ljudi umiru

praktiki svakodnevno. Nabrajati sluajeve preminulih radi slinih akrobacija je takoer preopsenatema za ovaj uvod. Dovoljno je spomenuti rak i sve "zahvate" poduzete kako bi se zatakali mnogo

uspjeniji naini lijeenja te bolesti. Uostalom, kako kometirati izjavu dr. James Watsona, nobelovcakoji je otkrio strukturu DNA i bio dvije godine u vodstvu National Cancer Advisory Board-a i koji je,na pitanje to i kako on ini na rjeavanju te bolesti, vrlo jasno odvratio:

3
http://www.newswithviews.com/Howenstine/james24.htmhttp://www.newswithviews.com/Howenstine/james24.htmhttp://www4.dr-rath-foundation.org/PHARMACEUTICAL_BUSINESS/health_movement_against_codex/index.htmhttp://www.newswithviews.com/Howenstine/james24.htmhttp://www4.dr-rath-foundation.org/PHARMACEUTICAL_BUSINESS/health_movement_against_codex/index.htm


4/29

"To je sve hrpa sranja!".

Gornjim tekstom sam otprilike predoio okolinu u kojoj su seinformacije prisiljene kretati, ivjeti i nakraju doi u manje vie poetnom obliku do ljudi, ta je i primaran cilj ovog teksta. U ovom tekstu e

biti dotaknute i druge teme (Rife, bakar, zlato, aktivni kisik) jer su komplementrane ovoj temi. Pokuatu da bude to krae i jezgrovitije mogue.

POVIJEST KORITENJA

Koloidno srebro kao prirodni antibiotik nije ni izbliza nova stvar.

Skladitenje rezervi pitke vode u srebrnim posudama za vrijeme ratnih pohoda zabiljeeno je jo kodstarih Grka. Poznat je sluaj Aleksandra Makedonskog i njegovog prodora na istok. Obini vojnicikoji su pili iz bakrenih aa redovito su patili od raznih bolesti i infekcija probavnog trakta za razlikuod asnika koji su pili iz srebrnih aa. Smrtnosna kuga u Europi koja je ubila milijune ljudi posve jezaobila Saracene koji su vodu drali u srebrnim posudama vjerujui da takva voda ne moeuzrokovati smrtonosne bolesti. Perzijanci su takoer, jo u 5 st. pr. n. e., koristili srebro kako bi

ouvali svjeinu vode. Rimljani su naveliko koristili srebrni nitrat u suzbijanju infekcija. Poznatisrednjovjekovni alkemiar Paracelzus govori u svojim hermetikim spisima o ljekovitom utjecajusrebra. Pioniri, nekadanji istraivai Amerike, drali su srebrne dolare u posudama s mlijekom kako

bi sprijeili kvarenje istoga. Ajurveda, sustav holistikog lijeenja s korijenima u vedskoj filozofiji,koristi srebro kao sredstvo za odravanje mladolikosti i oporavak od rana te sterilizaciju vode. U koristtih svrha govore, kako emo kasnije vidjeti, i neki od rezultata moderne medicine.

Meutim, zadrat emo se na modernijim vremenima za koja imamo vie provjerljivih informacija.ira upotreba srebra u medicini poela je u 19. st. kada je nekolicina lijenika istovremeno zapoela svelikim uspjehom lijeiti maligne bolesti koe, pospjeivati zalijeenje rana i suzbijati infekcije. U tovrijeme poeo se koristiti razrijeeni srebrni nitrat za suzbijanje infekcija oiju kod novoroenadi.

Kasnije se dolo do zakljuka da je dotina otopina djelotvorna iskljuivo zbog prisutnosti srebrnogiona. Von Naegeli i suradnici su skovali termin "oligodinamiki" da bi opisali nain na koji se,prilikom dodira s tekuinom, srebrni ion otputa u otopinu. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljee, jedan odutemeljitelja moderne kirurgije, Dr. William Halstead, zapoeo je praksu povijanja rana srebrnimzavojima, to je bilo uobiajeno i nakon drugog svjetskog rata gdje god su za to postojali uvjeti, sve dotrenutka kad su moderni antibiotici postali irom rasprostranjeni i dostupni.

Prvo elektro-koloidno srebro proizvedeno je 1924.g. i bilo je naveliko upotrebljavano kao monibaktericid i antiviralno sredstvo. Dr. Henry Crooks je bio prvi koji je u suvremeno doba dokazao da jekoloidno sredstvo izuzetno baktericidno a sa druge strane i posve bezopasno za ljudsko zdravlje. U to

doba, za vrijeme velike financijske depresije s naglaskom na veliku depresiju u SAD-u, proizvodnjasrebra je bila oteana i traila su se jeftinija rjeenja. Tada su se pojavili razni antibiotici, kao npr.

penicilin, koji su se udomaili u medicinskoj primjeni sve do dananjih dana. Meutim, ve tridesetak

4


5/29

godina kasnije, postalo je jasno da se bakterije gotovo u pravilu prilagoavaju antibioticima te da takviantibiotici nisu niti mogu biti dugotrajno rjeenje problema.

Poetkom 70.-tih godina prologa stoljea situacija se zaotrila i broj istraivanja je naglo porastao.Grupa znanstvenika iz New Yorka na Veterans Administration klinici uvodi u upotrebu srebrnederivate za lijeenje do tada jako teko izlijeivih kompleksnih infekcija na kostima. Kasnije se taupotreba primjenjuje u irem kontekstu kao srebrni najlon u svrhe ortopedske kirurgije. Nekako u istovrijeme provedena su jo tri istraivanja s istim rezultatima. Takoer, nanovo je zamijeen danas

dobro poznati uinak srebra na zarastanje rana. Dr. Alvarez je, na odjelu za dermatologiju Univerzitetau Miamiju, 1985.g. prouavao efekt strujom aktiviranog srebra na zarastanje koe i doao do odlinihrezultata. Dr. Marino i dr. Albright su, na odjelu za ortopedsku kirurgiju Louisiana State Universitya,od 1983. do 1986.g. studirali utjecaj aktivnog srebra na kronine infekcije kostiju. Sva ispitivanja u tusvrhu su jasno pokazala odlina svojstva srebra. Dr. Chu i dr. McManus, na vojnom istraivakomcentru u Fort Sam Houstonu od 1989. do 1996.g. dokazuju odlina regenerativna svojstva srebra i

prilikom lijeenja opekotina.

U slinom je istraivanju dr. Carl Moyer, ravnatelj Odjela za kirurgiju na Fakultetu u Wasingtonu,ispitivao naine za bre zacijeljenje opekotina. Njegov suradnik, dr. Margraf, glavni biokemiarodjela, traio je antispetik koji bi bio dovoljno jak a opet dovoljno bezopasan kako bi se mogaonanijeti na velike povrine tijela. Provjerili su 22 aniseptika rjeenja i svih 22 je imalo ozbiljne mane.

Nadalje, na sve te supstance mikroorganizmi mogu postati otporni i garantira se rezistentnost na samoneke mikrorganizme, dok na druge nemaju nikakav uinak. Jedna od bakterija na koju ti antisepticiuglavnom nisu imali uinka bila je Pseudomonas aeruginosa. Gotovo se uvijek pojavljivala uopekotinama, jaajui infekciju. U svom istraivanju, dr. Margraf je naiao na brojne reference nasrebro te odluio pokuati s njime. Zbog odlinih rezultata koje je postigao, njegovo je istraivanjerezultiralo stotinama potencijalnih upotreba koloidnog srebra.

Tijekom godina, konzistentno i jednoglasno, istraivanja diljem svijeta pokazala su ne samo danedostatak srebra u organizmu moe onemoguiti pravilno funkcioniranje imunolokog sustava, negoda srebro djeluje i na cijeli spektar patogenih organizama bez ikakvog loeg utjecaja na ljudskiorganizam. Takoer, dokazano je i da srebro potie rast tkiva i zacijeljivanje rana. Gotovo sve

patogene organizme, pa i one rezistente na antibiotike, koloidno srebro ubija u roku od est minuta. Ubiti, nije poznat niti jedan kojega srebro ne ubija u manje od est minuta i to u koncetraciji od najvie25 ppm (25 dijelova na milijun, 25 mg na litru vode). Takoer, zabiljeen je i odlian utjecaj srebra nastanice raka.

Zanimljiva je i pria jednog istraivaa, Roberta O. Beckera, sa Sveuilita u Syracusi. U pokuaju dadokae da niske istosmjerne struje imaju povoljan utjecaj na zarastanje rana kod pokusnih takora,otkrio je da nije struja ta koja je zasluna za oporavak nego srebrne elektrode koje je koristio i koje suisputale ione srebra u ranu. Njegova knjiga "The Body Electric and Cross Currents" je bila toliko

provokativna da mu je ak bilo predloeno da je ne objavi. Kada ju je objavio i pustio u prodaju, dobio

je otkaz i ukinuta mu je financijska pomo. Njegova zapaanja ukazala su ne samo na oitusposobnost srebra da ukloni sve patogene mikroorganizme ve i na njegovu sposobnost da obnovljatkivo i ubrzava zarastanje rana i to do tri puta bre od uobiajenog! Zamijetio je i nastanak matinihstanica u kontaktu iona srebra i stanica. Te su matine stanice odlazile u ozlijeene dijelova tijela idiferencirale se u potrebne stanice. Zapazio je i da se, u kontaktu sa srebrnim ionom, meko tkivo ikoa obnavljaju na nain koji se nije mogao usporediti ni s jednim njemu poznatim prirodnim

procesom. Takoer, treba istaknuti njegove zakljuke oko utjecaja iona srebra na stanice sarkoma.Naime, primijetio je da u kontaktu sa srebrom iste mijenjaju ponaanje i diferenciraju.

Meutim, kao to je ve spomenuto, FDA je 1999.g., pod prijetnjom zatvaranja tvrtki i konfiskacijeimovine, u SAD-u zabranila upotrebu i maltene javno promoviranje upotrebe koloidnog srebra,navodno zbog argirije, po svojoj naravi iskljuivo kozmetike i usto veoma teko dobive bolesti.

Srebro se koristi i na posredne naine. NASA ga koristi kao sustav purifikacije zraka i vode u "spaceshuttl-u". Veina dananjih filtera za vodu i zrak takoer se baziraju na toj shemi.

5


6/29

Zanimljiv je i primjer naroda koji koristi "srebrnu vodu" od pamtivijeka. Narod Hunza, u sjevernomPakistanu, u izvorima vode ima izuzetne koncetracije srebra, koloidnih estica i minerala u tragovima.Cijela dolina je poznata po nevjerojatnom zdravlju svojih stanovnika.

Bilo bi preopirno nabrajati sve ljude koji su sami, ili u grupnim istraivanjima, dolazili do pozitivnihspoznaja utjecaja srebra na zdravlje ovjeka. Neka nam najvei dokaz bude mnotvo ljudi kojesvakodnevno u preventivne i terapijske svrhe koristi srebro i dolazi do odlinih rezultata.

NAIN DJELOVANJA

Koloidno srebro je vrlo jak prirodni antibiotik koji je pokazao rezultate kod 650 raznih bolesti, bezikakvih tetnih nuspojava za ljudski organizam i zdravlje. Za razliku od ostalih antibiotika, zbog

prirode djelovanja srebra u organizmu, jednostanini patogeni organizmi nisu u stanju razvitirezistenciju na srebro.

Ne samo da se ne razvijaju stanine linije otporne na srebro (bakterije otporne na antibiotik) kao toje sluaj s ostalim antibioticima, ve je i srebro posve inaktivno prema ljudskom tkivu. Dakle, zarazliku od ostalih lijekova, srebro je u potpunosti netoksino i na lak nain se isti iz organizma.Sluajevi argirije koji su dokumentirani uglavnom su nastajali kao rezultat pretjeranog unoenjaAgNO3 (srebrnog nitrata) i slinih toksinih srebrnih soli u koncetracijama i koliinama kojeviestruko nadmauju preporuene oralne doze unosa koloidnog srebra. Mehanizam izbacivanja

koloidnog srebra i srebra uneenog u formi soli je drastino razliit. Mehanizam po kojem srebrodjeluje na tako irok spektar bolesti je inhibicija respiratornog enzima na staninoj stijenci patogenogorganizma. Unutar nekoliko sljedeih minuta mikroorganizam se doslovce "ugui" i biva eliminiran izorganizma preko eliminacijskih sustava naega tijela. Za to vrijeme, stanice tkiva su nedirnute jer su

proces i mehanizam kojima one uzimaju kisik posve drugaiji od mehanizma koji upotrebljavajubakterije za tu istu stvar. Takoer, kod gljivica koje su povezane u kolonije, srebro djeluje na sliannain. Naime, njihov je metabolizam u tom smislu jednak onome jednostaninih organizama poput

bakterija. Kod virusa je slina stvar. Naime, im virus zarazi stanicu, ta stanica degradira metabolizamu smjeru proizvodnje virusa.

Virus e napasti pojedinu stanicu te preuzeti kontrolu nad jezgrom te reprodukcijskim iproizvodnim resursima stanice. Dakle, umjesto enzima, hormona i sl., proizvodit e se i reproducirativirus. Nove kopije virusa e se zatim otpustiti u krvotok i okolno tkivo irei zarazu. Meutim, zavrijeme preuzimanja metabolizma stanice od strane virusa, dogodit e se jo jedna stvar. Diometabolizma stanice e se "vratiti" na primitivnije oblike metabolizma. Jedan proces koji nas posebnozanima je respiratorni dio koji e se u takvoj stanici vratiti na iste mehanizme kakve koristi i bakterijaza unos kisika u stanicu. U tom dijelu e reprodukcija virusa u organizmu postati ranjiva na uinkesrebra. Naime, i ta e se stanica u prisutnosti srebra "uguiti". To je mehnizam na kojem mnogiistraivai u zadnje vrijeme in vitro dokazuju fenomenalnu uinkovitost srebra na virus HIV-a. Naime,srebru je svejedno je li je rije o virusu gripe, virusu ptije gripe ili HIV-u. On jednostavno, im virusHIV-a pone ekspresiju u stanici, inhibira trajno enzimski mehanizam na staninoj stijenci koji jezaduen za respiraciju. U procesu, koloidno je srebro samo katalizator te, nakon ta onesposobi

zaraenu stanicu, nastavlja sa svojim aktivnostima na ostalim stanicama.Postoji, dodue, u sklopuprvog slubenog istraivanja srebrnih nanoestica na Univerzitetu u Texasu i rad koji govori odrukijem mehanizmu djelovanja. Teorija i dio rezultata iz eksperimenta pokazuju da nanoestica

6


7/29

srebra direktno napada virus HIV-a veui se na njega direktno preko glikoproteina na povrini virusa.Inkubacijom od tri sata s virusom HIV-a srebro je onesposobilo i unitilo 100% virusa.

S jednostaninim gljivicama mehanizam je jednak. Meutim, postoji jo jedna opasnost za ljude okojoj se toliko i ne govori. To su paraziti. Hulda Clark, autorica knjige "The Cure for All Cancers" i"The Cure for HIV and AIDS" postavlja teoriju po kojoj veina bolesti uope ne bi mogla postojati utijelu bez prethodne prisutnosti parazita. Dakle, eliminacijom parazita, okolina u organizmu biautomatski onemoguavala razvoj drugih bolesti koje danas tretiramo. injenica je da srebro utjee na

parazite jer se razmnoavaju uglavnom preko jajaaca koja prolaze jednostaninu fazu gdje su ranjivi igdje im srebro takoer moe ugroziti respiratorne mehanizme. Za potpuno odstranjivanje parazitatrebalo bi nastaviti lijeenje do nestanka svih parazita iste vrste u tijelu koji su u stanju poloiti

jajaca..In vitro uinak srebra na jajaca mnogih parazita je ve potvren.

Iz gornjih bi se odlomaka dalo zakljuiti da je upotreba koloidnog srebra preporuljiva uglavnomkod ve prisutnog oboljenja. Meutim, koloidno srebro je najuinkovitije kao preventivno sredstvo.Srebro u organizmu formira rezervni imunoloki sustav, uvajuci T-limfocite i jo k tome obavljajuidio posla za njih. Mnoge bolesti zapravo nastaju iskljuivo zbog pada imuniteta. Samo jak imunitet jeu stanju rijeiti veinu zaraza i infekcija bez ikakve pomoi sa strane. Konzumacija srebra na dnevnom

nivou u startu suzbija infekcije, kako bakterijske tako i virusne, spreava razmnoavanje parazita igljivica i formira sekundarnu zatitu organizma. Uzimanje srebra pomae i kod sasvim specifinihsituacija kao to su teke opekotine zadobivene u poaru. Utjecaj srebra na zarastanje rana i njegovoantiseptiko djelovanje je potvreno vie puta i zasad mu nema premca. Klasini antiseptici uglavnom

peku kou jer ubijaju i unitavaju okolno tkivo u pokuaju da ubiju bakterije zbog ega su, dakle, svi uodreenoj formi toksini. Treba rei da nisu sve bakterije negativne po ljudsko zdravlje. Imamo cijeliniz prijateljskih bakterija koje nam asistriraju, ponajvie u probavi. Veina tih bakterija ostaje posvenetaknuta koloidnom srebrom zbog velike apsorpcije srebra u tkivu tankog crijeva. Na alost, zbogmanjka istraivanja na tom polju, potpuni mehanizam nije posve poznat pa se preporuuje, uzsvakodnevno oralno uzimanje koloidnog srebra, i uzimanje probiotikih napitaka poput kefira.Meutim, treba naglasiti da se radi samo o mjeri opreza jer nije zabiljeen ni jedan sluaj oteenjacrijevne flore zbog uzimanja koloidnog srebra.

Uostalom, oralno uzimanje srebra je samo jedan od moguih naina. Srebro se moe i izravnonanositi na kou, na opekline i gljivice, npr., to je ulo u iru primjenu zahvaljujui srebrnimzavojima. Voda se moe sterilizirati pomou malih koliina srebra, ono se moe i nazalno uzimati uobliku aerosoli i slino. Naime, prilikom oralnog unoenja, srebro ne dospijeva ravnopravno u sveorgane, pa zato srebro unoeno na takav nain ne daje rezultate kod bolesti tipa upale plua, ve se utom sluaju uzima nazalno u obliku spreja.Dakle, upotreba srebra nadilazi njegovu iskljuivo oralnukonzumaciju. Jo pred 100 godina srebro se koristilo za spreavanje onih infekcija kodnovoroenadi direktnim nanoenjem.

Jedno od zanimljivih djelovanja srebra pokazao je i ve prije spominjani dr. Becker koji jedemonstrirao sposobnost kationa srebra da dediferencira i potencira proizvodnju matinih stanica ukontaktu sa stanicom neuroblasta i stanicom sarkoma. Efekt je dvojak. Prvi je primjenjiv u terapijiraka. Dakle, za razliku od klasinih kemoterapeutika koji su po prirodi i citostatici i toksini i tetni zaorganizam, srebro je posve inaktivno i netoksino te sposobno posve selektivno razgraditi stanice raka.Drugi efekt je moda i zanimljiviji. Proces starenja poinje u odrasloj dobi nemogunou stanica danadomjeste mrtve stanice. Meutim, poveana koncetracija matinih stanica (stanica iz kojih nastajusve ostale stanice) je sposobna znantno olakati taj proces, ime se javljaju udesne mogunosti kod

primjene tog principa na ope stanje i pomlaivanje organizma. Detaljnije objanjenje mehanizmadjelovanja koloidnog srebra nadilazi okvire ovog teksta, meutim, najbitnije je za sada znati samo toda kationi srebra, u direktnom kontaktu s fibroblastima, potiu proizvodnju matinih stanica. Ne trebasmetnuti s uma ni da optereeni imunoloki sustav ni organizam kao takav nisu u mogunosti

7


8/29

proizvoditi matine stanice te da ih rastereenje u vidu koloidnog srebra moe potaknuti na intezivnijuaktivnost u tom smislu. Npr., poznat je utjecaj koloidnog srebra na rast fetusa koji tako raste i sazrijeva

puno bre.

U zadnje vrijeme se takoer dosta pekulira o elektrostimulacijskim osobinama srebra, mehanizmimakoji na nedirektne naine, preko koloidnogzeta potencijala, pomau tijelu da povrati ravnoteu. Tu se

spominju i razne katalizatorske uloge srebra koji, bilo u obliku iona ili obliku koloida, moe imativanu funkciju u organizmu.

Konaan zakljuak oko naina djelovanja srebra u organizmu mogli bismo svesti na tezu da je srebrospecifino u odnosu na stanice a ne bolesti. Dakle, srebro ne razlikuje bolesti koje lijei ve, openitogovorei, razlikuje ljudsku stanicu od stanica koje su strane organizamu.

IONSKO VS. KOLOIDNO SREBRO

U dosadanjem tekstu otopinu srebra sam u veini sluajeva zvao koloidnom srebrom. Meutim, to jesamo jedan dio istine. Otopina, suspenzija srebra, u sebi sadri i ione i koloide. Da budemo precizniji,u otopini mogu biti ioni srebra (Ag+), nabijene srebrne estice koje se sastoje preteno od Ag- i veemetalne estice koje su u suspenziji i koje se s vremenom mogu istaloiti. Dakle, ugrubo govorei, diootopine ine ioni a dio koloidi. Poet emo od koloida.

1. Koloidno srebro dolazi od grke rijei "ljepljivo" i oznaava stanje tvari. Izraz je prvi putupotrijebio Thomas Graham u 19. st.. Tvar se smatra koloidnom ako su joj estice velikeizmeu jednog nanometra i jednog mikrometra te joj je stanje odreeno uglavnom efektima na

povrini estice. Koloid moe biti u svim agregatnim stanjima. U suspenziji ostaje disperiziranpravilno u drugom tekuem mediju. Otopljeno srebro je po svojoj naravi ionsko, ne koloidno.Koloidno stanje moemo promatrati kao prirodno stanje ljudskog organizma. Jedan veliki dioljudskog metabolizma ovisi direktno o koloidnom stanju. To je zanimljivo iz razloga tomnogi dananji lijekovi dolaze u kristalininom stanju gdje organizam troi veliki dio svojeenergije da lijek prenese u koloidalno stanje. Za vrijeme procesa u organizmu ostaju otpadnetvari koje treba eliminirati iz tijela. Koloidno srebro, ukoliko je kvalitetno napravljeno, sadriuglavnom sitne nabijene estice srebra izolirane hidroksilnim skupinama u vodi. Te esticenose maleni ukupni naboj koji se jo zove zeta potencijal. Sastoje se uglavnom od anionasrebra. Meutim, veina koloidnog srebra dobivenog postupkom na malim voltaama ukunoj radinosti, kao i veina srebra prodavanog u formi srebrne vode, ima jedva 10-15%

pravih koloida. Kod poveanih koncetracija koloida i openito veih veliina estica u otopini,otopina dobija ukastu boju. Ionske otopine srebra su u pravilu prozirne. Cilj je imati to jemogue manje estice srebra u otopini. U dananje vrijeme, koloidnim srebrom se nazivamanje vie sve to sadri bilo koji oblik srebra. Naziv je vie povijesno i komercijalnoodreen.

2. Ionsko srebro je ono koje nas vie zanima. Na sreu, u kunoj radinosti je gotovo nemogue

proizvesti dominantno koloidnu otopinu. Iz tog razloga mogue je napraviti kvalitetnu ionskuotopinu. Pod kvalitetnom ionskom otopinom smatra se cca 75% ionsko (EIS - kationi okruenihidroksilnim skupinama) srebro i 15% koloidno srebro. Ionsko srebro (Ag+) je preteno

8


9/29

hidrogenizirano, bolje reeno, okrueno hidroksilnim skupinama (OH-) kojih nakon zavreneelektrolize ima u otopini u kojoj kao jedan od nusprodukata na katodi dobivamo vodik te stogahidroksilni ioni u veoj koncetraciji zaostaju u otopini.

3. Treba napomenuti da na tritu postoje i tzv.srebrni spojevi (silver compounds). To suuglavnom proizvodi koji se kupuju gotovi i ukoliko se slijede upute iz ovih tekstova, takve ili

sline otopine nee nastati niti sluajno. Neki spojevi su relativno bezopasni, npr. srebrniklorid i srebrni oksid (nastaje i na elektrodama kao crni talog za vrijeme elektrolize) dok sudrugi ve opasniji, npr. srebrni nitrat, srebrni acetat i njima srodni produkti na tritu. Zbogkoncetracija u kojima se prodaju (i do 1500 pm) predstavljaju toksikoloki rizik i s njima treba

postupati veoma oprezno. Cilj proizvodnje takvih proizvoda je mahom stabilizacija srebra iutjecaj na veliinu estica srebra. Obino se u proizvodnji koloidnog srebra javlja problemveliine estica i njihove disperzije, stoga su se mnogi proizvoai okrenuli stabiliziranju ionasrebra kroz soli ili neku vrstu keliranja iona.

4. MSP ili Mild Silver Protein je takoer jedan produkt koji donosi veliki rizik obolijevanja odargirije. U poetku se dosta istraivalo kako stabilizirati srebro u otopinama radi spreavanjaagregiranja srebra u vee inaktivne estice Jedan od predloenih naina je bila stabilizacijasrebra organskom molekulom, u ovom sluaju, proteinom. Ionsko srebro se injektira krozorganski sloj i ostaje u otopini keliran (uvren) u proteinu. Obino, bezopasno i u kunojradinosti korektno proizvedeno srebro u performansama daleko nadmauje ovu vrstu

proizvoda.

5. U otopini, pogotovo ako je destilirana voda prilino nekvalitetna, mogu zaostati srebrne solikoje treba izbjegavati jer predstavljaju rizik za dobivanje argirije. Manje koncetracije nisu

toliko opasne, ali je bolje ukoliko ih u otopini uope nema. Njihova koncetracija ovisi okvaliteti i istoi elektroda i destilirane vode. Moda najopasnija srebrna sol je AgNO3,srebrni nitrat. Prije je bila upotrebljavana kao jedan od glavnih naina tretiranja srebrom adanas je uglavnom naputena zbog mogueg rizika od argirije. Jedan je od najbitnijih razlogazbog kojega upotrebljavamo destiliranu vodu. AgCl, srebrni klorid, je drugi primjer soli kojutreba izbjegavati. To je netopljiva sol koja ostavlja bijeli talog. U vodi s dosta visokomkoncetracijom klorida pojavit e se bijela maglica koja e se taloiti na dno. Bijeli talog je,dakle, AgCl. Sol je u malim koliinama neopasna za organizam. Najei, gotovo obavezno

prisutan, je srebrni oksid kao nusprodukt proizvodnje LVDC metodom. Manifestira se kaocrni talog na elektrodama koji prilikom nepaljive eletrolize moe pasti na dno, no u principu

je posve bezopasan u koliinama proizvedenim uobiajenom elektrolizom.

Neki otopinudobivenu u kunoj radinosti metodom LVDC, zovu jednostavno izoliranosrebro. To su manje ili vee estice srebra okruene preteito hidroksilnim ionima.

Doli smo tako do jedne od najveih dvojbi u svezi cijele upotrebe koloidnog srebra, baremgovorei o ljudima koji ga proizvode doma. Dvojba je sadrana u pitanju to zapravo u tojotopini djeluje? Koloidi ili ioni? Moj je stav u svezi toga podudaran s rezultatima mnogiheksperimenata koji se danas izvode i koji kau da su ioni a ne koloidi ono to djeluje. No,krenimo od poetka.

Srebro se u ovoj ili onoj formi upotrebljava prilino dugo. Prije kojih sto, stopedest godina,poelo se primjenjivati u obliku srebrnih soli ija cijena nije bila prevelika a koja je bilarelativno lako dostupna. Iz tih vremena datira spreavanje infekcije oka kod novoroenadi sa

9
http://free-zg.t-com.hr/Kamelot/Argentum/Proizvodnja.htmhttp://free-zg.t-com.hr/Kamelot/Argentum/Proizvodnja.htmhttp://free-zg.t-com.hr/Kamelot/Argentum/Proizvodnja.htmhttp://free-zg.t-com.hr/Kamelot/Argentum/Proizvodnja.htm


10/29

AgNO3-om (srebrni nitrat). AgNO3, uz jo neke srebrne soli, ima nezgodno svojstvo da lakozaostane u koi jer ga se organizam tee rjeava. U koi bi srebro reagiralo s pigmentom te bise kao rezultat javljalaargirija. Argirija je kozmetika bolest. Pojavljivala se kod velikih

predoziranja srebrnim solima. Da bi izbjegli tu situaciju, ljudi su se poetkom 30-tih godinaprolog stoljea, kada je struja postala dostupnija za potrebe elektrolize, sjetili raditi koloidnioblik srebra koji, za razliku od srebrnih soli, sadri samo i iskljuivo srebro. Otad se srebrouglavnom naziva koloidno srebro premda sami koloidi i nisu ba zastupljeni. Dakle,

proizvodnja "koloidnog" srebra u formi u kojoj ga poznajemo danas je iskljuivo stvar

pokuaja da se u otopini dobije samo ion srebra umjesto soli srebra koje su smatranepotencijalno opasnim.

O nainima kako se i da li se uope moe odrediti koncetracija koloidnog i ionskog srebra u otopini bite govora u kasnijim poglavljima, meutim, zasad je dovoljno napomenuti da e vee estice srebra, asukladno tome i koloidi, lomiti svjetlost lasera dok otopljeni srebrni ioni i manje estice srebra nee.

Posljedica toga je Tyndallov efekt. Tyndallov efekt je pojava gdje koherentna zraka svjetlosti prolazikroz otopinu koloida koji je lome te kao posljedicu ocrtavaju njezin put kroz otopinu. To je jedan odnaina na koji moemo potvrditi prisutnost koloida u otopini. Otopina u kojoj se nalazi dosta koloida

iz istog e razloga biti zlatno-uta i na obinoj bijeloj svjetlosti. Ionske otopine srebra nemaju tosvojstvo te su one posve prozirne i ne daju Tyndallov efekt.

Provedena su istraivanja s istim otopinama iona i koloida i zakljuak je nedvojben. Ionsko srebroima daleko najvei i najefikasniji efekt na patogene organizme. Jedan od najveih pionira na tom

podruju u zadnjih 30-ak godina, dr. Becker, u svojoj knjizi "Body electrics" govori iskljuivo outjecaju iona srebra na bakterije. Takoer, ion srebra je taj koji ima mogunost dediferencirati stanicu i

poveati koncetraciju matinih stanica! Dakle, evidentno je, kroz cijeli niz istraivanja, da je ion onoto u toj otopini ima glavni utjecaj. Zna se da su vee estice inaktivnije u organizmu i da nemaju

posebno jak utjecaj na bakterije. Neki ljudi jednostavno taj cijeli kompleks razliitih formi srebra zovuelektro-koloidno srebro pozivajui se vjerojatno na svojstvo da su i estice srebra u suspenzijinabijene. Treba vidjeti i u kojem se kontekstu ovdje misli na ione. Ioni bi sami po sebi, pri ulasku u

probavni trakt, trebali ui u eludac gdje e pri kontaktu s ionom klora (koji je tamo prisutan ukloridnoj kiselini) formirati vrlo netopljivu sol - AgCl. EIS (electro-isolated silver) ili ionsko srebrokoje je okrueno hidroksilnim ionima te je dovoljno maleno (nekoliko nanometara), ui e u krvotokve u ustima i tamo obavljati funkciju zbog koje smo ga i uzeli. Meutim, treba rei da se mnogi ionimetala keliraju (okruuju organskim molekulama ) na ulasku u organizam (recimo feritin je jedan odoblika eljeza u organizmu jer je sam Fe kao ion tetan) te da zapravo nitko ne zna zasigurno to setono dogaa. Postoje miljenja da samo estino srebro djeluje a da ionsko ne djeluje uope.Meutim, kada imamo u vidu neke in vitro eksperimente i istraivanja provedena na ionskom srebru terad dr. Beckera, ipak se namee injenica da je vrlo vjerojatno ionsko srebro to koje djeluje u najveojmjeri.

Jednu usporedbu te dvije forme srebra je napravila firma koja je i sama umijeana u njenu proizvodnjupa u tom kontekstu treba obratiti pozornost i na njihov rad (njihov proizvod Sovereign Silver sadrivie od 95% iona srebra), meutim rezultati su i ovako poprilino jasni.

Firma je Natural-Immunogenics Corp. sa sjeditem u SAD-u. Eksperiment je proveden vie kaousporedba dva produkta, jednog kao dominantno ionskog i drugog kao preteito zasnovanog na sitnimesticama srebra. Testirane su prvenstveno baktericidne mogunosti jednog i drugog proizvoda bezulaenja u analizu mehanizama djelovanja u tijelu. Bakterijske kulture koje su bile u pitanju suStaphylococcus aureus (S-1 i S-2). Koritene su jednako koncetrirane otopine s razlikom u formisrebra koje se koristilo. Rezultati su jasno pokazali da je ionsko srebro to koje nosi baktericidnasvojstva, ak tovie, da proizvod na bazi estinog srebra djeluje veinom zbog malih koliinaionskog srebra zaostalog u otopini. Imajui u vidu jo neka svojstva ionskog srebra kao to su

poveanje koncetracije matinih stanica, antikancerogena svojstva i utjecaj na zarastanje rana, jasno je10
http://free-zg.t-com.hr/Kamelot/Argentum/Argirija.htmhttp://free-zg.t-com.hr/Kamelot/Argentum/Argirija.htmhttp://www.imref.org/articles/silver-2004-12-22.phphttp://free-zg.t-com.hr/Kamelot/Argentum/Argirija.htmhttp://www.imref.org/articles/silver-2004-12-22.php


11/29

da ionsko srebro u svakom sluaju treba biti zastupljeno u otopinama koje koristimo. Meutim, kao isve ostalo u ovom tekstu, tako je i ovaj zakljuak iskljuivo miljenje autora te je svatko pozvan dasam istrai stvar i donese vlastiti zakljuak.

U svakom sluaju, LVDC metodom koja nam je dostupna u domovima uglavnom se stvaraju veekoliine ionskog srebra (cca 80%).

PROIZVODNJA KOLOIDNOG SREBRA

Postoje dva osnovna naina proizvodnje koloidnog srebra. LVDC (low voltage direct current) i HVAC(high voltage alternate current). LVDC je metoda prilagoena proizvodnji u kunoj radinosti i vrlo jerairena, dok se HVAC metoda koristi uglavnom u sluajevima kada se pokuava proizvesti veakoliina koloidnog srebra.

Potrebno je odmah neto razjasniti. Svatko, ali ba svatko tko slijedi upute moe napraviti otopinu odneke vrijednosti i uinka. Ako se ne osjeate iz nekog razloga sami sposobni napraviti koloidnosrebro, otiite kod nekog dvanaestogodinjaka iz susjedstva i dajte mu upute i on e to zasigurnouspjeti napraviti umjesto vas.

LVDC metoda

Za elementarnu konfiguraciju koja je u stanju proizvesti srebro zadovoljavajue kvalitete dovoljne sutri 9V baterije, dvije ice od 99.9% srebra, jedna posuda, destilirana voda i neto ime ete spojiti ices baterijama. Spojite ice, ekajte da se pojavi uta maglica izmeu elektroda ( za to e, ovisno oraznim faktorima, biti potrebno oko trideset do ezdeset minuta ).Priekajte jo kojih desetak minuta i

prekinite proces. Ostavite elektrode nakon prekida procesa jo desetak minuta u otopini i skloniteposudu na neko mrano mjesto. To je najjednostavniji nain. Kad to obavite moete rei da imatekoloidno srebro odreene kvalitete, pretpostavljajui da ovo itaju i ambiciozniji ljudi koji ele i mogudobiti srebro najvee mogue kvalitete ( sukladno, naravno, s opremom koju posjeduju i s uloenimnovanim sredstvima).

Vano je naglasiti da bez obzira na vrstu postupka kvaliteta srebra uvijek na koncu ovisi o istoisrebra, istoi destilirane vode, istoi aparature pa sve do sitnica kao to su svjetlost i kvaliteta zrakau prostoriji.

U tom trenutku pria poprima neto ire dimenzije i kljuno je shvatiti to se unutar otopine deava. Zapoetak, bilo bi potrebno nabaviti digitalni multimetar koji mjeri napon i jakost struje na elektrodama.Mjerenje struje je jedna od osnovnih stvari koje su potrebne da bi bar priblino mogli znati to sedeava za vrijeme elektrolize. Takoer, bilo bi poeljno imati laser (u formi laserskog pokazivaarecimo) zbog provjere jakosti Tyndallovog efekta. Kod naprednijih mjerenja moramo koristiti mjerni

ureaj koji e mjeriti TDS (total dissolved solids - ukupnu koliinu otopljenih krutina).

11


12/29

1. Oistite posudu, elektrode i sve dijelove aparature koji dolaze u kontakt s vodom. Nakon toste ih oistili obinom vodovodnom vodom obavezno ih isperite u destiliranoj vodi. Ako vamovo nije prva elektroliza, lagano obriite anodu (elektrodu koju namjeravate koristiti kaoanodu) od crnila ukoliko je prisutno ( radi se, naime, o sloju srebrnog oksida). Katode nije

potrebno istiti. Sloj srebrnog oksida na njima, premda moe usporiti reakciju, moe posluitii kao zatitni sloj koji e onemoguiti kidanje veih estica u otopinu. Voda se moe i zagrijatiime raste vodljivost u poetku, to pak omoguava bri poetak reakcije. Sa svakim stupnjemrasta temperature, raste i vodljivost otopine za cca 2%.

2. Nakon to su elektrode i posuda iste, nalijte u posudu destiliranu vodu. Elektrode postavite nanosa tako da ne dodiruju posudu, da su paralelne jedna s drugom, da je svaki dio jedneelektrode priblino isto udaljen od druge elektrode te da nisu preblizu ( kojih 5 cm, aliizbjegavajte ih stavljati uz sam rub posude). Paralelnost srebrnih elektroda osigurava

jednakomjeran raspored struje u vodi a samim time i srebra. Poveite ice s elektrodama ibaterijama. Time ste zatvorili strujni krug. Ukoliko elite provjeriti napon, spojite paralelnomultimetar s elektrodama. Napon ne bi trebao biti iznad 27 volti ( preporuujem najvie 18Vta moete dobiti s dvije 9V baterije). Neki smatraju da bi napon trebao biti i do 30V, ali tonije moje iskustvo. Spominje se i jakost struje od 5 -20 mA ta je takoer previe, pogotovo

kad se uzme u obzir da je veina elektroda ipak samo srebrna ica koja ima relativno malupovrinu. Koliki je napon dobro je znati orijentacije radi, meutim, ono to nas treba viezanimati je jakost struje ili da budem precizniji - gustoa struje.

Gustoa struje je najvanija mjerna veliina kod proizvodnje koloidnog srebra. Ciljelektrolize je doi do koncetracije od otprilike 3ppm do 5 ppm-a srebra okruenog samoesticama vode, to je i razlog obaveznog koritenja destilirane vode. Na elektrodama serazvije napon koji u nedostatku nekog drugog prijenosnika naboja kroz vodu (jo jedan razlog

zato koristimo destiliranu vodu) svojim potencijalom gura iz metalne reetke srebra estice iione srebra. Glavno je pitanje kakve estice elimo. Odgovor je da elimo to je manjemogue estice (0.001-0.04 mikrona). Da bi to postigli ne smijemo dopustiti da po jedinici

povrine elektrode dolazi prevelika jakost struje (A - Amperi) jer e se stvarat dovoljno jakasila da cijele komadie elektrode struja izbaci u otopinu dok mi naprotiv elimo to manjeestice i ione srebra. Dakle, proces je dosta osjetljiv i treba ga provoditi lagano. to je nia

struja reakcija e biti kontroliranija. Naravno, i dugotrajnija, ali srebro e imati veuterapeutsku vrijednost. Veliina estica ima viestruke posljedice po koritenje otopine. Kao

prvo, male estice posve eliminiraju opasnost od nakupljanja srebra u dermalnim tkivima tetime eliminiraju i opasnost od argirije. Male estice se mogu na lagan nain apsorbirati uorganizam preko membrane ispod jezika i na taj nain zaobii probavni sustav i direktno seapsorbirati u krv. Takoer, ako je srebro vrlo kvalitetno, mogua je i njegova direktna

primjena na plunom tkivu bez upotrebe nazalnog uzimanja. Manje estice srebra ukupnopokrivaju veu povrinu time maksimizirajui mogui kontakt s mikrobom. Ionsko srebro kojenije sklono aglomeraciji je razred za sebe i u proizvodnji treba teiti uvjetima gdje e ono biti

prisutno u najveoj moguoj mjeri. Ti uvjeti su ponajprije to manja gustoa struje naelektrodama. Dakle nuno je znati ili bar priblino procijeniti povrinu elektroda. to suelektrode vee, tj. to imaju veu povrinu, to se jaa struja moe kroz njih putati.

Dozvoljena, tj. preporuena, gustoa struje je od 0.1 mA/cm2 do 0.15 mA/cm2 naelektrodama. Dakle, za elektrodu gdje je povrina cca 10 cm2 maksimalna jakost struje, da bireakcija bila kontrolirana, ne bi trebala iznositi vie od 1.5 mA.

3. Nakon to smo uinili sve gore navedeno, unutar zatvorenog strujnog kruga napokon poinjereakcija, u poetku veoma spora a sa vremenom sve bra i bra. Razlog tome je veliki otpordestilirane vode. Kako struja prisiljava srebro da odlazi u otopinu tako otpor pada a uz

konstantan napon jakost struje raste pa time i gustoa struje to nakon nekog vremenauzrokuje nemogunost kontroliranja veliine estica. Naime, uz poveanje gustoe struje, naelektrodama raste i veliina estica.

12


13/29

Veina generatora koloidnog srebra na tritu bazira se na ovom manjkavom sustavu koji seoslanja iskljuivo na konstantni napon. Puno bolja alternativa je generator srebra sa sklopomza konstantnu struju. Takav generator omoguuje lagano kontroliranje reakcije. Drugimrijeima, na poetku reakcije mogue je limitirati jakost struje i, barem to se struje tie, bitimiran do kraja reakcije. Neki od takvih generatora automatski odreuju i koncetraciju srebra ina odreenom nivou terminiraju reakciju. Ukoliko nemamo sklop koji bi odravao strujukonstantnom, jakost struje moramo kontrolirati na neto zastarjeliji nain - smanjivanjemnapona. Za to je, naravno, potrebno i promatrati i pratiti jakost struje. Veliina estica ovisi i o

koncetraciji srebra.to je vie srebra u otopini to postoji vea mogunost agregacije. Brownovo gibanjesitnihestica neumitno vodi koliziji u otopini i stvaranju veih estica koje pokuavamo izbjei. Onesu nam preteno nekorisne i jedine nose neku realnu opasnost od argirije zbog svojetendencije prema taloenju u dermalnom tkivu. Dakle, moramo paziti da ne "prekoncetriramo"otopinu. U trenu kad reakcija poinje jae tei elektron u otopini moe reagirati s kationomsrebra te na taj nain stvoriti atom srebra koji e u kontaktu s drugim klasterima atoma ili

pojedinanim atomima reagirati i stvarati vee estice ili ih taloiti iz otopine smanjujui takouinkovitost srebra u oba sluaja. Pri poetku jae reakcije na katodi se vide mjehurii plina.Radi se o vodiku.

4. Kad reakcija ve ubrza vidimo jae izluivanje vodika i pojavu crnog taloga na anodi. Crnitalog je srebrni oksid nastao u trenucima kad je jakost struje prela prag potencijala potrebanza oksidaciju srebra. Ukoliko se reakcija odvija kontrolirano pojava crnog taloga ne bi trebala

biti prevelika. U suprotnom, mogue je da se razviju kristali srebrnog oksida na elektrodamakoji e na koncu pasti u otopinu. Srebrni oksid nije otrovan, meutim, ako padne u otopinudobro je profiltrirati otopinu kroz gazu. Na katodi se deava taloenje neutralnog srebra. Utom trenutku ponegdje, ovisno o jakosti struje, temperature i kvaliteti vode, moemo vidjeti

pojavu ute maglice izmeu elektroda. To je prva indikacija veih estica srebra koje u pravilutreba izbjegavati. Vee estice apsorbiraju indigo svjetlost i na taj nain boje otopinuodbijajui utu svjetlost. iste ionske otopine imaju premalene estice i one ne lome svjetlost.

Nakon pojave ute maglice dozvolite reakciji da se odvija jo kojih 5 minuta. Nain na kojimoemo prije pojave"maglice" utvrditi da li se koloidne estice otputaju u otopinu je pomoulasera. Koloidne estice pokazujuTyndallov efekt. Ionske otopine ne pokazuju Tyndallovefekt ali je prisutnost koloida dobivenog LVDC metodom uvijek pokazatelj i odreenekoliine ionskog srebra. Da bi otopina bila kvalitetnija gotovo je nuno koristiti neku vrstumijeanja iste. U suprotnom e se sve estice srebra koncetrirati u otopini izmeu eletrodagdje e se poveati anse za aglomeraciju. Postoji nekoliko moguih naina kako zaobii taj

problem. Uobiajeni je instalacija neke vrste mjealice koja bi, naravno, trebala biti ista inapravljena od netoksinih materijala. Mnogo ljudi koristi pumpu za akvarij da bi otopinu

promijeali pomou mjehuria zraka, meutim, taj nain i nije najbolji zato to se na taj nainrazni plinovi iz prostorije otapaju u destiliranoj vodi. Postoji i opcija magnetne mjealice.Magnetna mjealica je zapravo najobiniji magnet u otopini ispod kojeg se nalazi ica koja

vodi struju. Kad se kroz icu propusti struja magnet e se okretati i mijeati otopinu. Dakle,obavezno bi trebalo mijeati otopinu a ako to iz nekog razloga ba nikako nije mogue, ondabi bilo potrebno bar s vremena na vrijeme promijeniti polaritet na elektrodama. Moemo reida je gotovo nemogue dobiti iole kvalitetniji produkt bez mijeanja za vrijeme elektrolize.

5. Najosjetljivi dio je odreditikoncetraciju otopine. Postoji nekoliko naina na koje moemopretpostaviti koncetraciju srebra u otopini. Najjednostavniji, mada ne i nauinkovitiji, je

praenje napona, jakosti struje te uz pomo Faradayeve konstante procjena broja iona uotopini. Za realnu procjenu koliine ionskog srebra moe se upotrijebiti PWT mjera. Konanirezultati se mogu dobiti samo uz pomo atomske apsorpcijske spektrometrije (AAS) i

elektronskog mikroskopa te slinih metoda.

13
http://free-zg.t-com.hr/Argentum/FAQ.htmhttp://free-zg.t-com.hr/Argentum/FAQ.htmhttp://free-zg.t-com.hr/Argentum/FAQ.htmhttp://free-zg.t-com.hr/Argentum/FAQ.htmhttp://free-zg.t-com.hr/Argentum/FAQ.htmhttp://free-zg.t-com.hr/Argentum/Koncetracija.htmhttp://free-zg.t-com.hr/Argentum/Koncetracija.htmhttp://free-zg.t-com.hr/Argentum/FAQ.htmhttp://free-zg.t-com.hr/Argentum/FAQ.htmhttp://free-zg.t-com.hr/Argentum/Koncetracija.htm


14/29

6. Nakon ta procijenite da je reakcija gotova, prekinite strujni krug i ostavite anodu u otopinikojih pet minuta nakon to izvadite katodu da se srebrni oksid stabilizira te da ne padne uotopinu. Ostavite otopinu u, po mogunosti, staklenoj posudi koja ne proputa UV zrake.Testirajte otopinu laserom. Slabi Tyndallov efekt mora biti prisutan. Obratite panju da li imaveih estica koje ete primjetiti jer na putu lasera svako malo "zaiskre". Ako je otopinaidealne koncetracije, od 3-5 ppm-a, nakon to odstoji preko noi, trebala bi zadrati prozirnu

boju ili u najgorem sluaju djelomino poutjeti. Mogue je i da se na povrini otopinezamijete metalni ostaci koje, ukoliko je mogue, treba maknuti. To se moe uiniti injekcijom,

premjetajui bistri dio otopine u novu posudu. U idealnom sluaju, u otopini bi se trebalinalaziti preteito ioni srebra i estice veliine otprilike 0.001-0.01 mikrona.

U gorenjem tekstu naveden je samo shematski prikaz dobivanja kvalitetne otopine i predstavljaiskustvo autora teksta. Postoje jo mnogi detalji koje treba razraditi i koji mogu unaprijediti dobivanjei primjenu koloidnog srebra. Mnogi ljudi su radili srebro slijedei ne toliko stroge upute poput gorenavedenih i nisu imali nikakvih negativnih efekata. Je li efekt srebra posljedica iona, estica, veliineestica ili iona ili njihovog naboja je druga tema. Slijediti precizne upute s druge strane je veoma bitno

jer snaga ionskog srebra ovisi o istoi produkta, veliini estica, disperziji srebra kroz otopinu,koliini ionskog srebra nasuprot koliini estica i sl..

KONCENTRACIJA PRODUKTA

Najvei problem kod "home made" proizvodnje koloidnog srebra je odreivanje sastava onog to smodobili. Svatko tko tvrdi da zna kvalitetu srebra koju je proizveo a da nema elektronski mikroskop iliureaj za atomsku apsorpcijsku spektroskopiju je u zabludi. Ima raznih naina na koji bi mogliaproksimirati koliinu srebra, npr. mjerenjem volumena vodika na katodi, usporedbom s molarnimvolumenom i projekcijom koliko je naboja prolo otopinom. Meutim, najlake je ipak mjeritidirektno koliinu naboja koji je proao kroz otopinu. Tu u metodu sad poblie opisati, kao i drugekoje su tee primjenjive ponajvie iz razloga to su neki instrumenti ljudima nedostupni ili preskupi.

Najprije moramo razjasniti terminologiju. Koliinu srebra emo izraavati preko ppm-a (parts permilion - broj dijelova srebra na milijun dijelova vode) kojeg aproksimativno moemo korelirati s

brojem miligrama srebra po litri vode. To e se odnositi na svo otopljeno srebro.

Faraday i procjena naboja

Ovaj postupak zahtijeva aparat za mjerenje jakosti istosmjerne struje. Dovoljan je i obian digitalnimultimetar kojeg se jeftino moe nai u svakoj trgovini s elektrotehnikim materijalom.

Budui da nas najvie zanima kation srebra (Ag+), ako pogledamo reakciju na elektrodama primjetitemo da u reakciji u kojoj atom prelazi u ion dolazi do otputanja jednog elektrona.

Konkretno, u reakciji gdje se stvara kation bakra Cu2+ oigledno je da je za stvaranje jednog kationa izatoma potrebno otputanje dva elektrona. U ovom sluaju, zakljuak bi bio da je potrebno dvostrukomanje elektrona/struje za srebro nego da se otpusti ista koliina kationa bakra pri istim uvjetima.

14


15/29

Avogardov broj nam govori da u jednom molu srebra (~107 g) ima 6.023 x 1023 atoma/iona srebra.Budui da znamo da e 96500 C (C - kuloni - koliina naboja) biti dovoljno naboja za bilo kojielektrokemijski ekvivalent (Faradayev zakon), u ovom sluaju 1 mol (~107 g) srebra, moemo mjeritikoliinu naboja koja je prola kroz otopinu za vrijeme nae elektrolize i korelirat je s koliinom srebrakoju je ta struja otpustila u otopinu.

Recimo da je netko izraunao da mu je kroz otopinu od 1L proslo 2 C. Budui da je Faradayevakonstanta 96500 C a da je za izbaciti jedan ion srebra potreban 1 elektron, dolazimo do toga da je u

otopini zavrilo cca 0.00002 mola ili 1.2048 x 10 19 iona srebra. Molarna masa je 107.8 grama ta biznailo da je 0.00215 grama srebra u 1L vode.

To je 2.15 ppm-a to je premalo. Treba, dakle, jo nastaviti s elektrolizom do barem 7 ppm jer uprincipu ovdje podrazumijevamo da se samo ioni otputaju u otopinu, to nije tono, jer se znaju icijeli komadii odlomiti u otopinu, ali oni i nisu bioloki aktivni tako da ih moemo zanemariti.Meutim, koloide ne moemo zanemariti raunski jer za vie srebra ti konkretni koloidi troe znatnomanje elektrona i time kvare raun.Dakle, ako tim raunom oko 7 ppm, moemo raunati na koncetraciju negdje oko 5ppm aktivnogsrebra. Naravno, to je samo pretpostavka a procjena ovisi o kvaliteti procesa.

Na taj nain moemo bar usporeivati svoje elektrolize meusobno i doi do nekog orijentira kolikouope srebra imamo u otopini.

Broj kulona (C) moemo dobiti iz jakosti struje i vremena koliko je ta struja bila aktualna. Struja odjednog Ampera kroz jednu e sekundu dati koliinu naboja od 1C.

Dakle Q (koliina naboja izraena u C) = I (jakost struje izraena u A) x t (vrijeme izraeno usekundama).

Dakle ukoliko smo imali prosjenu struju od 1mA u intervalu od 30 minuta tada imamo jdnostavanraun.

1mA = 0.001A

30min = 1800s

Q = 0.001 A x 1800s = 1.8C

Dakle u tom intervalu kroz otopinu je prolo 1.8C ta odgovara koliini od 1.8 x 10-5

molova ili masisrebra od 0.002 grama.

Raun proizlazi iz Faradayevog zakona. Dakle ako 95600 C treba za 107.8 grama srebra, tada 1.8 C jedovoljno za 1.8 x 10 -5 mola.

X 1 = 1.8 96500

X = 1.8 x 10 -5

15


16/29

Molarna masa srebra je 107.8 g/mol. Masu moemo dobiti mnoei broj molova s molarnom mason.Dakle m (masa u gramima) = n (broj molova) x M (molarna masa u g/mol).

U ovom sluaju...

m = 107.8 g/mol x 1.8 x 10 -5 mol ~ 0.002 g (2mg srebra).

Dakle priblina koncetracija je 2 ppm.

Naravno da to nije posve realno stanje stvari jer se u vodu pri veim strujama znaju odlomljavati icijeli komadii srebra to kompromitira elektrokemijski odnos srebra i elektrona potrebnih za njegovoisputanje. Na taj se nain moe pratiti struja cijelo vrijeme elektrolize, u odreenim intervalima od 5,10 ili 15 minuta, raunati prosjena struja i doi do aproksimacije naboja koji je proao kroz otopinu.

Na ovom linku moete dobiti i automatski izraun gornjeg postupka izveden u excelu. Zahvale iduautoru "Herx-u" sa Yahoo Silver List-e koji se potrudio da to uini dostupno ljudima koji se neosjeaju sigurnim u takvim izraunima. Na ovoj stranici moete pogledati i JavaScript aplikaciju"Srebrni kalkulator" i .NET Windows aplikacijuslinog suelja.

Laser

Drugi nain na koji moemo "od oka" procijeniti koncetraciju je uz pomo lasera. Tyndallov efekt

nastaje kao uzrok prisutnosti koloida u otopini. LVDC metodom nastaje oko 15% koloida i 85%ionskog srebra tako da Tyndallov efekt moemo smatrati indikacijom pojave ionskog srebra u otopini.Poanta je da se kroz dosta iskustva ve moe pretpostaviti na osnovu te indikacije kolika je otprilikekoncetracija i kvaliteta otopine. Naime, Tyndallov efekt nam moe doarati i koliinu veih estica.Vee estice na laseru "zaiskre" pa se na taj nain moe laserom u otopini detektirati i otprilikenjihova uestalost. Takoer, prejak Tyndallov efekt ukazuje na dosta veliku prisutnost koloida tomoe ukazivati na lou izvedbu eletkrolize i inferiorni produkt. Ideal bi trebao biti prozirna otopina islab ali vidljiv Tyndallov efekt.

Uobiajeni "laser-pen" koji se koristi za prezentacije je idealan za upotrebu prilikom proizvodnjekoloidnog srebra. Na gornjoj slici u lijevoj ai je vidljiv efekt osrednje jakosti.

Mjerenje ukupnih otopljenih krutina - TDS mjerai

Za ovu metodu, koja je moda najlaka za izvesti, potreban je instrument kojega zovu PWT metar ikoji inae slui za mjerenje minerala u vodi ali daje zadovoljavajue rezultate i kod mjerenja koliinesrebra. Treba naglasiti da se radi samo o aproksimaciji. Budui da je posve tona analiza koncetracijekoloidnog srebra dugotrajna i skupa, mjerenje na taj nain (TDS - total dissolved solids - aproksimirakoncetraciju krutina koje su otopljene u vodi) daje za malu cijenu najtonije i uostalom najlakedostupne podatke. Danas mnogi proizvoai koloidnog srebra mjere kvalitetu svog proizvoda

16
http://free-zg.t-com.hr/Kamelot/Argentum/excel/Silver%20v01%5B1%5D.09.06.xlshttp://free-zg.t-com.hr/Argentum/AgKalkulator.htmhttp://free-zg.t-com.hr/Argentum/Windows%20aplikacija.htmhttp://free-zg.t-com.hr/Argentum/Windows%20aplikacija.htmhttp://free-zg.t-com.hr/Kamelot/Argentum/FAQ.htmhttp://free-zg.t-com.hr/Kamelot/Argentum/excel/Silver%20v01%5B1%5D.09.06.xlshttp://free-zg.t-com.hr/Argentum/AgKalkulator.htmhttp://free-zg.t-com.hr/Argentum/Windows%20aplikacija.htmhttp://free-zg.t-com.hr/Kamelot/Argentum/FAQ.htm


17/29

uglavnom na ovaj nain, tako da iza ppm stavljaju skraenicu "TDS" da bi ukazali na nain kojim sudobili taj rezultat. Takvi instrumenti su obino dizajnirani da mjere koncetraciju u ppm-ovimasupstanci koje su otopljene u vodi. Njegov princip je da mjeri konduktivitet tj. vodljivost otopine.Postoje i problemi kod ove metode. Koloid nije krutina nego suspenzija i zato je rezultat upitan.Svejedno, radi se o odlinom instrumentu za testiranje kvalitete vode u kojoj vrimo elektrolizu i zaaproksimaciju koncetracije otopljenog srebra.

Jedan primjer takvog instrumenta. Relativno je malen i u jeftinijoj varijanti stoji oko 40.

Mjerenje se temelji na mjerenju prije elektrolize i nakon elektrolize i mnoenjem razlike tih dvajumjerenja s faktorom koji je obino empirijski utvren i u veini sluajeva iznosi oko 1.2.

AAS, TEM, mikrobioloke metode,DLS, PCS

Gornje metode nisu izvedive u kunoj radinosti pa emo o njima samo ukratko.

Svaka nam od tih metoda daje nekoliko vanih podataka za razmatranje kvalitete koloidnog srebra:veliinu estica, njihovu disperziju i koncetraciju.

AES (Atomic Emission Spectrometry) je posebno dobra za tono odreivanje koncetracije. TEM(Transmisijska elektronska spektroskopija) daje odline rezultate i analizu veliine estica i mjerinjihove disperzije. Disperzija i relativna povrina tih estica su u direktnoj korelaciji s baktericidnimmogunostima proizvoda. Neki proizvodi garantiraju povrinu estica od preko 60 km2 na jednu litrusvog proizvoda. Za razliku od obinih mikroskopa koji usmjeravaju fotone TEM usmjerava strujuelektrona.

Gornje slike doaravaju razliku izmeu kvalitetnog srebra s malim esticama i odlinom disperzijom(lijeva slika) i nekvalitetnog srebra koje aglomerira u bioloki inaktivne strukture (slike od Natural-Immunogenics).Postoje i osporavatelji TEM-a kao validnog naina usporedbe i mjerenja takvihotopina. Prva primjedba je da radi tehnikih razloga otopinekoloida ne mogu biti statistiki

procijenjene na disperziju estica i njihov broj u otopini bez minimalno 10 000. Sve i da jesu, ta bimjerenja po kritiarima te metode bila validna samo u uvjetima kada u otopini gotovo da i nema iona!

Takoer, u toku stvaranja uzorka za mjerenje nastaje koliine srebrnog oksida koji se ne nalazi u tomobliku u otopini.

Od metoda moemo spomenuti jo i DLS ( Dynamic Light Scattering ) za procjenu veliine estica tePCS (Photon Correlation Spectronomy) koja nam moe dati jednu iru sliku vezanu za disperzijuestica u otopini.

Mikrobioloka analiza ne daje nikakve podatke o koncetraciji, disperziji ni veliini estica veodgovor na najvanije pitanje - radi li otopina ili ne te u kojoj mjeri radi. Klasini eksperiment

podrazumijeva kolonije bakterija u petrijevkama u koje se dodaju razne koncetracije otopina

ukljuujui i slijepu probu (u ovom sluaju je to voda). Naravno, zadovoljavajui rezultat je"opustoena" kolonija bakterija.

17


18/29

SREBRO I AKTIVNI KISIK

Srebro i aktivni kisik, odnosno, kombinacija vodikovog peroksida i koloidnog srebra, pokazala seodlinom. Mehanizmi djelovanja su viestruki. Uobiajena je metoda dodatak par kapi H2O2 u otopinukoloidnog srebra i uzimanje oralno ili za vanjsku upotrebu (infekcije koe, uha itd.).

Prvi efekt kod dodavanja vodikovog peroksida je taj da on sam po sebi ima povoljan utjecaj nazdravlje. Drugi je efekt u ovom sluaju, moda jo i vaniji, da vodikov peroksid kao jaki oksidansatomizira vee estice srebra u otopini te na taj nain poboljava kvalitetu srebra. Dobivena otopina odukasto zlatne boje prelazi u prozirnu to je pokazatelj da u otopini vie gotovo da i nema veihestica ve da se u njoj nalaze preteno ioni. Osim uz pomo vidljive reakcije koja se deava sotopinom, taj je efekt mogue promatrati preko Tyndallovog efekta za vrijeme reakcije vodikovog

peroksida. S vremenom reakcije efekt mora biti sve manji i manji.

Postoje dva naina mijeanja koloidnog srebra i peroksida. Prva je mijeanje vrlo malene koliinesrebra u otopinu H2O2 u omjerima reda veliine 1:1000. Po nekim izvorima takva otopina poveavautjecaj srebra i do 100 puta. Toan mehanizam nije u potpunosti poznat. Obino se dodaju 3 kapljice35% peroksida H2O2 u cca litru i pol vode. Upotrebljava se interno. Za vanjsku uporabu koristi se cca3% otopina.

Drugi nain je mala koliina H2O2 u koloidnom srebru. Nakon reakcije odreena koliina H2O2 sestabilizira i ostane postojana u otopini. To daje otopini dui rok trajanja jer je stabilizira i spreavaaglomeraciju koja dolazi s vemenom. Meutim, treba rei da je najvei efekt te otopine kada se koristiizmeu 5-30 minuta od priprave. Dakle, gotovo za vrijeme same reakcije.

Sljedei efekt za kojeg moemo pretpostaviti da se deava je pojaana dostupnost tkiva. Mogue je daprisutnost manje koliine peroksida omoguuje laku dostupnost srebra mnogim tkivima. Takoer,

mogue je da je to posljedica veeg broja manjih estica. Uglavnom, koliina estica u otopinidirektno utjee na koliinu dodanog H2O2. to je vei broj estica, vie H2O2 treba dodati. Dakle,ukoliko imamo prilino utu otopinu, moemo joj dodati bez straha koju kap peroksida vie. Koliinazaostalog peroksida u otopini moe biti provjerena preko peroksidnih traka za detekciju.

S peroksidom, pogotovo s 35% otopinom treba biti oprezan i drati ga van dohvata djece. Treba bitioprezan i kod digestije vee koliine peroksida; bolje je zadrati otopinu neko vrijeme u ustima pa jetek onda progutati. Otopina koloidnog srebra s H2O2 pokazuje najbolje efekte kod vanjske upotrebe,

pogotovo kod infekcija uiju i openito vanjskih infekcija i kod ienja koe. Iskustvo ljudi kojiupotrebljavaju takvu otopinu se pokazalo naroito dobrim kod sluajeva infekcija u usnoj upljini kodkojih se srebro pokazalo prilino neuinkovito ( za razliku od kombinacije peroksida i srebra). Kodtakvih infekcija uvijek je pametno zapoeti s manjim koncetracijama i polako ih poveavati da se ne

iziritira usna upljina. To vrijedi i kod dezinfekcija openito kao i kod sterilizacije vode.

Napomena: u otopini vodikovog peroksida i srebra aparati za odreivanje koncetracije otopljenihkrutih tvari kao to je npr. Hanna PWT meter e postati neupotrebljivi jer nee moi korektnoizraunati konduktivitet.

18


19/29

PRIMJENA

Najprije da napomenemo da se u konvencionalnoj medicini srebro ve primjenjuje u velikoj mjeri. Tusu srebrni zavoji za opekotine koji su se pokazali djelotvornim i s velikim regeneracijskim

potencijalom. U Japanu je srebro ve danas vodei antibakterioloki agens budunosti. Poinju seproizvoditi i prodavati srebrni kateteri kod kojih je postotak infekcija u urinarnom traktu smanjen

gotovo za polovicu. Takoer, tendencija je da se proizvode kateteri koji u tijelo otputaju ionskosrebro. Upotrebu srebra kao superiornog antiseptika smo ve spomenuli, kao i upotrebu srebra kodsterilizacije i rjeavanja dermatolokih problema. Meutim, ovdje emo se vie pozabaviti upotrebomkoloidnog srebra na druge, u ovom trenutku, manje priznate i poznate naine.

Primjena koloidnog srebra ne ovisi o primjeni drugih lijekova. Jo nije zabiljeen sluaj gdje bioralno uzimanje srebra uz neki drugi preparat izazvalo negativne uinke. Takoer, nije zabiljeena nialergijska reakcija na srebro, budui da je srebro unutar organizma preteno inaktivno.

Najei nain je uzimanje srebra oralnim putem, uglavnom radi preventivnih razloga. Jedna ajnaliica srebrne otopine od 5 ppm, dakle, cca 75 mikrograma dnevno, pokazala se kao solidna dozakoja ne izaziva nikakve nuspojave. Terapeutska je doza oko 30 mililitara 5 ppm otopine uzimanaoralno. Broj takvih doza koje se uglavnom uzimaju razlikuju se od osobe do osobe i u teimsluajevima doseu 16 takvih doza dnevno. Dobro je razlomiti uzimanje srebra na to je manjemogue vremenske intervale, dakle, svakih 30 minuta ili ak manje uzimati neku odreenu koliinusrebra. Razlog tome je kumulativni uinak koji proizlazi iz injenice da koncetracija srebra uvijekmora imati jednu odreenu vrijednost u tijelu. Kod oralnog uzimanja otopina se obavezno mora dratiu ustima otprilike minutu. Kod kvalitetnijih pripravaka na taj se nain zaobilazi probavni trakt tesrebro direktno odlazi u krvotok. Treba napomenuti da je kod manje kvalitetnog srebra potrebno krozdue vrijeme uzimati velike koliine srebra da bi dolo do primjetnih pomaka. Kvaliteta srebrneotopine je tu kljuan faktor. Zamijeeno je da saniranje pretjerane kiselosti u organizmu, koja je esta

s obzirom na dananju vrlo kalorinu ishranu bogatu mesom, esto poboljava rezultate kod uzimanjasrebra. To bi moglo objasniti i prilino razliite rezultate dobivene oralnim uzimanjem srebra kodrazliitih ljudi s istim bolestima. Kod nekih bi simptomi poboljanja kod upala grla uslijedili nakonnekoliko sati dok bi kod drugih trebalo puno due ekati. Kao posebnu formu oralnog uzimanjaistaknuo bih uzimanje koloidnog srebra s vodikovim peroksidom u sluaju infekcija ustiju. Tu jeingestija sporedna. Bitno je odravati kontakt otopine s mjestom infekcije. Postoje jake indikacije irezultati koji ukazuju da uzimanje kvalitetnih pripravaka srebra moe utjecati na povlaenje opasnihvirusnih bolesti kao to su hepatitis C i HIV.. Na alost, zbog marginalizacije cijele stvari, na tom

podruju nema dovoljan broj klinikih istraivanja.

Naravno, osim oralnog, postoje i drugi naini uzimanja srebra. Kod konih bolesti, gljivica i slinog,upotrebljava se srebro direktno nanoeno na kou. Kombinacija srebro/H2O2 je posebno korisna idjelotvorna u sluaju infekcija uha.

Moda najzanimljiviji nain uzimanja srebra neoralnim putem je nazalno uzimanje. Udisanje srebrneaerosoli direktno kroz plua dovodi srebro u krvotok te je vrlo vjerojatno najuinkovitiji nainkoritenja koloidnog srebra. Uzimanjem srebra kroz plua zaobilazi se probavni trakt u kojemu seuvijek gubi odreeni dio srebra. Paralelno s tim, moemo biti sigurni da ioni, kao najmanje estice,direktno ulaze u krvotok. Tretiranje bolesti kao to su upala plua, bronhitis i tuberkoloza mogu datidramatine rezultate prilikom nazalnog uzimanja koloidnog srebra. Meutim, kod takve se primjene

preporuuje oprez, pogotovo kod tekih oboljenja kod kojih je disanje oteano. Uzimanje tj. udisanjeaerosoli kod najteih infekcija moe biti oteano. Takoer, iznimno je vano biti siguran u kvalitetu

pripravka kojeg uzimamo (dakle, moramo paziti na veliinu i disperziju estica, istou produkta i sl.).

Obino se u tu svrhu koristi raspriva na bazi kisika (nije obavezno, bilo koji raspriva e bitidovoljno dobar) koji proizvodi "maglu" koja inhaliranjem direktno ulazi u plua. Dnevna doza zaterapeutske svrhe se obino kree od 15-ak do 30-ak kubinih centimetara 5 ppm otopine koloidnog

19


20/29

srebra.

Treba spomenuti da je takav nain unosa odlina alternativa oralnom unosu te da je primjenjiv kodsvih bolesti kod kojih je primjenjiv i oralni unos ( dakle, kod bakterijskih i virusnih infekcija, parazita,gljivica i preventivnog uzimanja). Takoer, rasprivai su odlian nain za vanjsku primjenu na koi.Kao i kod oralnog uzimanja, kljuno je uzimati dovoljnu koliinu kako bi se postigla zadovoljavajuakoncetracija srebra na eljenom mjestu te je potrebno da se ta koncetracija zadri dovoljno dugo kako

bi terapija bila uspjena. Naravno, sve to u okviru normalnih koncetracija srebra. Primjerice, kod upaleplue, bitno je da pravilnim, dubokim disanjem srebro dosegne donje dijelove plua gdje je obinocentar infekcije. Koloidno srebro e u tom sluaju djelovati samo i iskljuivo na mjestima gdje jemoglo dosei tkivo zahvaeno infekcijom. Upotreba pripravaka s vodikovim peroksidom na taj nainse ne preporuuje! Kod primjene s 3% H202 postoji, meutim, niz situacija kod kojih treba pripaziti.Uglavnom se to odnosi na puae i ljude koji se ve lijee nekim lijekovima. Konkretno, oksidacijom s

peroksidom, nataloeni nikotin kod puaa moe direktno otii u krv i izazvati predoziranjenikotinom.

Jedan od naina na koji se moemo uvjeriti jesu li koncetracija i koliina koloidnog srebra dovoljne ipravilno odmjerene je prvobitno testiranje na koi. Nakon to se srebro aplicira na kou treba obratitipanju na eventualne sive mrlje ili osipe na koi. To je jako rijedak sluaj ali ako se mrlje pojave ne bise nikako trebalo koristiti to koloidno srebro. Taj efekt je zabiljeen u sluaju kombinacije eksterneaplikacije srebra s nekim rijetkim lijekovima. Openito govorei, koa je jedan od glavnih pokazateljazdravlja ljudskog tijela pa tako i njegove reakcije na srebro. Ukoliko se uzimaju vrlo velikekoncetracije ili koliine srebra treba obratiti pozornost na reakcije na koi. Mogui su blagi svrbe iliiritacija koe. To nisu opasne nuspojave i obino odmah nestanu. Takve nuspojave govore da sekoliina unesenog srebra treba smanjiti. Mehanizam tog procesa je takav da bubrezi i jetra, u sluajukada ne mogu normalnim tjelesnim eliminacijskim sustavima izbaciti odreenu koliinu nekogelementa, u ovom sluaju srebra, dotinu tvar usmjeravaju prema koi. To je takozvani toksiniodgovor koji nije nuno negativan. Uobiajen je, recimo, kod namirnica kao to je enjak kod kojegima pozitivno djelovanje jer oslobaa ljekovita svojstva enjaka Herxheimerov efekt se estospominje u tom kontekstu. Obino se javlja kod uzimanja velike koliine koloidnog srebra u poetku.

Meutim, to nije efekt na srebro ve na naglu promjenu u organizmu (eliminacija infekcija, bakterijaitd.) uzrokovanu pozitivnim djelovanjem srebra. Simptomi kod pacijenata su slini onima gripe. Nijeneuobiajeno da se pacijent osjea malaksalo. To je prirodna reakcija tijela na nagli obrat bolesti.Dakle, poanta je dovesti koncentraciju srebra u organizmu na najviu moguu i tada je odravati nanivou tik ispod toga.

Poznata nam je, dakle, izvrsna uinkovitost srebra in vitro, meutim, jasno je da se in vivo, uuvjetima biolokih reakcija i metabolizma u tkivu, mehanizmi ne moraju ponaati ba na taj nain.Jedan od naina da maksimalno svedemo na minimum nedostatke raznih metoda koje pokuavajusnagu koju pokazuje srebro prenijeti u djelovanje u organizmu je iontoforeza. Iontoforeza je postupak

direktnog otputanja srebrnog iona u tkivo elektrolizom. Dakle, radi se o elektrolizi izvedenojpraktiki in vivo.

Pionir na tom podruju je ve vie puta spomenuti dr. Robert O. Becker. Njegova su ispitivanja ieksperimenti jasno pokazali da takav nain tretmana utjee na regeneraciju koe i na dezinfekcijutkiva. Prisutnost bakterija se smanjila na nivo ispod detektabilne na par centimetara oko anode. Anoda

je bila kirurki implantirana u tkivo. Meutim, mogue je izvoditi tu metodu i na povrini koe bezkirurkih zahvata. To je sasvim prirodno ukoliko imamo u vidu da je ovjek zapravo jedan suptilnistrujni krug. S malim, istosmjernim strujama mogue je isputati srebro direktno u organizam.

Gore opisani naini nisu jedini mogui. Konkretno, prilian broj sluajeva kolere u prolom stoljeu

je bio tretiran i izlijeen ispiranjem crijeva otopinom koloidnog srebra. Meutim, i gore opisani nainisu i vie no dovoljni za uspjeno koritenje. Vie pozornosti bi trebalo posvetiti nemedicinskimprimjenama srebrnih preparata. Srebro je odlini agens za dezinefekciju vode. Jedna liica srebra u 5

20


21/29

litara vode e zadrati svjeinu tekuine i dati joj za tijelo neopasan i netoksian antibakterijskidodatak za razliku od uobiajenih tableta za proiavanje na bazi klora koje su sve samo nenetoksine. Iz tog razloga srebro se sve ee koristi i u bazenima umjesto klora. Filteri na bazi srebranisu samo odlini za vodu ve i za zrak. Tu ve imaju iroku primjenu u industriji. NASA koristi tajsustav u svemiru kao uvjerljivo najuinkovitiji. Hrana takoer moe biti obogaena srebrnim

pripravcima. Pogotovo hrana iz konzervi. Prisutnost srebra e sprijeiti fermentaciju i olakatiprobavu. U veterini su mogunosti takoerveoma velike. Dananje stoarstvo se praktiki temelji na

sustavnom tovljenju stoke antibioticima to prouzrouje cijeli niz degenerativnih bolesti kod ivotinjaali i kod ljudi koji se hrane takvim mesom koje sadri velike koliine antibiotika. Netoksino i uorganizmu gotovo inaktivno srebro nudi rjeenje problema na tom podruju.

ARGIRIJA I TOKSINOST

Dosad sam u tekstu terminom koloidno srebro nazivao otopinu pozitivnih iona srebra i manje koliinevrlo malenih estica srebra okruenih vodom. U toj otopini nema nita osim vode, kationa srebra iestica srebra veliine otprilike .0003 - .05 mikrona. Meutim, postoji cijeli niz pripravaka temeljenihna srebru koji sadre mnotvo drugih elemenata, molekula i drugih stabilizatora srebra. Ovisno o

pojedinanom proizvodu, njegovoj individualnoj koncetraciji i istoi te nainu uzimanja, mijenja se iopasnost od dobivanja argirije. Termin argirija je prvi upotrijebio njemaki lijenik Johann AbrahamAlbers 1816.-e godine. Termin dolazi od "argentum", latinske rijei za srebro..

Argirija je kozmetiki efekt koji nastaje kao posljedica vezivanja srebra na pigment. Dakle, argirija jebolest koja nema zbiljski utjecaj na zdravlje ovjeka te se s lakoom moe izbjei. Nastaje taloenjemmalih estica srebra u ekstracelularnom prostoru. Obino se taloe u obliku agregata razliitih veliinau blizini korjena vlasi, znojnih lijezda i sl.. Na tim mjestima se takoer nalazi poveana dozamelatonina. Pretpostavlja se da srebro uzrokuje poveanu koncetraciju melatonina te da kombinacijasrebra i melatonina uzrokuje plavkasti ten. Ljudi koji imaju argiriju su zdrave i posve funkcionalneosobe s tom razlikom da imaju plavo-sivkastu kou kao posljedicu srebra nataloenog u tkivu i koi.Argirija se moe dogoditi bilo gdje na koi, meutim, najea je na licu. S pravilno pripremljenimsrebrom, u odgovarajuoj koncetraciji, moemo rei da je nemogue dobiti argiriju. Zabiljeenisluajevi argirije su iskljuivo posljedica uzimanja raznih srebrnih soli ili srebra stabiliziranog

biolokim molekulama (MSP - Mild Silver Protein). Koliina srebra koju bi trebalo uzeti da bi seprimijetili prvi simptomi argirije je otprilike od 3.8 do 6 grama. Uzimajui u obzir da u jednoj litri

kvalitetnog koloidnog srebra ima oko 5 mg srebra, jasno je da bi trebalo popiti najmanje 600 litaratakve otopine da bi se dobila argirija. Naravno, pod uvjetom da je to srebro tako loe kvalitete da jeuope u stanju prouzrokovati argiriju. Neke procjene govore i o 40 grama srebra potrebnih da se

pojave prvi simpotmi argirije. Posljedica gore navedene injenice je da dosad nije zabiljeen nitijedan sluaj gdje bi osoba koja pije normalne koline 5 ppm-a koloidnog srebra dobila argiriju.

Za razliku od toga, opasnost od uzimanja srebrnih soli poput srebrnog nitrata i srebrnog klorida jeevidentna. Upotreba srebrnog nitrata uzrokuje argiriju kod nekih proizvoda na tritu i nakon samo tritjedna upotrebe. Srebrni klorid, osim to je inferirona supstanca u usporedbi s koloidnim srebrom,uzrokuje argiriju tek nakon nekoliko mjeseci iako nije ni izbliza toksian kao nitrat. Proizvodnja

takvih preparata kao i njihova prodaja na tritu je uglavnom plod velike neinformiranosti svihukljuenih u proces. Kod kune proizvodnje obino je u pitanju elektroliza u uobiajenoj vodi izslavine koja moe biti velike tvrdoe i kao takva sadravati dosta klorida i raznih drugih aniona.

21
http://www.emedicine.com/DERM/topic595.htmhttp://www.emedicine.com/DERM/topic595.htm


22/29

Vanost istoe vode za spreavanje svake opasnosti od argirije je od ogromnog znaaja. Koloidnosrebro samo po sebi u koncetracijama koje se daju na tritu nema snagu izazvati argiriju. To mogu

jedino soli ili srebro s raznim stabilizatorima i to u poveim koncetracijama. Kod elektrolize gdje vodanije dovoljno ista i kod koje je proizvodnja srebrnog klorida u tijeku, u otopini e biti vidljiva bijelamaglica. Bijela maglica je srebrni klorid koji e se nakon nekog vremena istaloiti u bijeli mulj. Osimto je ta otopina gotovo zanemarivo uinkovita u usporedbi s ispravno proizvedenim koloidnimsrebrom, ona je jo ktome i potencijalni uzrok argirije.Dakle, poanta je da zbilja nema potrebe raditi takvu vrstu inferiornog i opasnog produkta.

Meutim, treba naglasiti da pored uneenog srebra postoji jo cijeli niz faktora koji mogu odrediti jeli je neka osoba vie ili manje sklona argiriji. Jedan od faktora koji se spominju u zadnje vrijeme je ikoliina selena u organizmu. Istraivanja na tu temu su pokazala da manjak selena poveava rizik odargirije. Velika koliina selena u tijelu poveava koliinu srebra u nekritinim unutarnjim organimato samo po sebi nije opasno niti toksino. Selen u tijelu je sposoban vezati se za srebro pa stoga selenima utjecaj i na brzinu izluivanja srebra iz organizma. Kada u tijelu nedostaje selena, srebro se

pojaano depozitira unutar tijela. Dakle, vee koliine srebra uzimane kroz due vrijeme u stanju su"potroiti" zalihe srebra u organizmu i na taj nain poveati rizik od argirije. Dakle, ovisno ometabolikom stanju i individualnom sluaju pojedinca, neki imaju vei a neki manji afinitet prema

argiriji. injenica je ipak da tisue pojedinaca dugi niz godina uzimaju oko 5 ppm-a koncetriranokoloidno srebro bez ikakvih negativnih posljedica po zdravlje. Nije na odmet kod takvih stvari kojeimaju veze s doziranjem pozvati na oprez. Gotovo sva istraivanja o nakupljanju srebra u tkivima suraena na vrlo velikim koliinama srebra te stoga podaci za manje koncetracije nisu toliko vrstoutvreni.

Postoje neki naini za lijeenje argirije i obino se baziraju na raznim prehrambenim suplementimakao sta su vitamin E, vitamin B, selen i sl.. Postoje i razni programi intezivnog ienja organizamakoji su u stanju olakati ili otkloniti simptome argirije ili uraunavaju neke oblike keliranja kojima jemogue iz tijela izolirati srebro, arsen, ivu i sline metale. Ima sluajeva kad je argirija uspjenolijeena laserom. Samom lijeenju argirije nee ovdje biti posveena posebna panja jer u principu tafama nije ni previe aktualna kod svakog tko na normalan nain ispija normalne koliine normalno

proizvedenog i normalno koncetriranog koloidnog srebra. Preporuujem proitati studiju jednogprivatnog istraivaa koji je istraivao koliki je kapacitet tijela za izluivanje srebra. Na ovom linku senalazi njegov .pdf (~403 kb). Ponovno treba naglasiti da je skladitenje ionskog srebra i vrlo malihestica srebra u organizmu gotovo nezamjetno i da se ne moe usporeivati s istraivanjima

provedenima na srebrnim solima ili keliranom srebru sa stabilizatorima. Autor teksta preporuuje dapreventivna doza koloidnog srebra bude ispod 1 mg dnevno to ini manje od 2 dL 5 ppm otopinednevno. Ta doza je provjerena u slubenim istraivanjima kao posve bezopasna za odraslog ovjeka.

22
http://www.eytonsearth.org/forum/about7.htmlhttp://www.silvermedicine.org/AltmanStudy.pdfhttp://www.eytonsearth.org/forum/about7.htmlhttp://www.silvermedicine.org/AltmanStudy.pdf


23/29

KOLOIDNI BAKAR I KOLOIDNO ZLATO

Koloidni bakar i koloidno zlato nemaju direktne veze sa srebrom ali budui da se esto spominju uzsrebro ovdje e ukratko biti opisane te dvije, za ovako malen osvrt i prostor, nezahvalne teme.

Koloidno zlato

Koloidno zlato kao i srebro takoer ima dugaku povijest. Jo u drevnim vremenima nazivali su gaeliksirom ivota. Jo prije 5000 godina stari Egipani su uzimali zlato za fiziku, emocionalnu i

mentalnu dobrobit. Vjerovali su da im zlato moe podii frekvencije na svim razinama. Aleksandrijskialkemiari su dobili tekue zlato, pripravak kojeg su redovito uzimali faraoni vjerujui da zlatopredstavlja savrenstvo materije koje e im omoguiti mladost, zdravlje i sreu. Arheolozi su u Egiptunali i zapanjujue primjere upotrebe zlata u tadanjoj stomatologiji. Stari Rimljani koristili su ga i uvrlo praktine svrhe, naime, njime su bojali posue u jarko crvenu boju. Paracelzus je tvrdio da jestvorio otopinu koju je zvaoAurum Potabile. Njegov rad je inspirirao Michaela Faradaya koji je prvi

pripremio uzorak istog koloidnog zlata kojeg je nazvao "aktivirano zlato". Upotrebljavao je fosforkako bi reducirao zlatni klorid. Takoer, Faraday je prvi koji je shvatio da je boja tog koloida

posljedica veliine estica. U 19. st. John Herschel je izmislio fotografski postupak gdje je koristiokoloidno zlato da bi snimio slike na papir. Robert Koch je 1890.g. otkrio da supstance na bazi zlatalijee tuberkolozu (Tubercle Bacillus ne moe preivjeti u prisutnosti zlata) te je za to istraivanjedobio i Nobelovu nagradu. U Americi u 19. stoljeu koloidno zlato je bilo koriteno i kao sredstvo za

lijeenje alkoholizma. Slinu svrhu kod svih vrsti ovisnosti koloidno zlato ima i danas. Modernaistraivanja dolaze do primjene nanoestica zlata kao korisnog agensa u biokemiji, elektronici iopenito nanotehnologiji.

Danas, posljedice uzimanja koloidnog srebra moemo podijeliti na striktno tjelesne i emocionalne tementalne. Naravno, razlika izmeu materijalnog, emocionalnog i mentalnog lei prvenstveno u nainugledanja na stvari, dakle, vie- manje u tu terminologiju koristiti za potrebe ovog teksta kao nekugrubu podjelu.

Sa stanovita fizikog zdravlja tijela, koloidnom zlatu se pridaju zasluge kod tretiranja razno raznihtumora, opekotina, ivanih bolesti, hormonske i nervne neuravnoteenosti te stimuliranjaimunolokog sustava. Dosta ljudi koji ga koriste kombinaraju ga s koloidnim srebrom. Neki gaistraivai smatraju najboljim sredstvom za tretiranje petilosti.

Meutim, zanimljivije su tvr

srebro - koloidno-ionsko original

Documents