Srebrenica: Hronika ratnog zlocina

Download Srebrenica: Hronika ratnog zlocina

Post on 18-Dec-2016

221 views

Category:

Documents

7 download

TRANSCRIPT

  • 1

  • 2

    Glavni urednik Enes Durmievi

    Urednik Hadem Hajdarevi

    CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo UDK 341.31:341.485(=864) (497.6 Srebrenica) HONIG, Jan Willem Srebrenica, hronika ratnog zloina / Jan Willem Hoing, Norbert Both ; preveo s engleskog Haris Meinovi. - Sarajevo : Ljiljan, 1997. - 220 str. ; 23 cm. - (Biblioteka Dokumenti) 1. BOTH, Norbert Na osnovu miljenja Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta ova knjiga je osloboena poreza na promet proizvoda i usluga.

  • 3

    JAN WILLEM HONIG - NORBERT BOTH

    SREBRENICA, HRONIKA RATNOG

    ZLOINA

    Preveo s engleskog Haris Meinovi

    Sarajevo, 1997.

  • 4

    SADRAJ

    SADRAJ ........................................................................................... 4

    HRONIKA RATNOG ZLOINA ...................................................... 7

    ZAHVALE ........................................................................................ 10

    MAPE ................................................................................................ 12

    UVOD ............................................................................................... 14 PRVI DIO Pad Srebrenice, Juli 1995. ................................................................... 22

    PRVO POGLAVLJE Napad ................................................................................................ 23

    DRUGO POGLAVLJE Deportacija ........................................................................................ 53

    TREE POGLAVLJE Masakr ............................................................................................... 73

    DRUGI DIO Srebrenica, zatiena zona ................................................................... 93

    ETVRTO POGLAVLJE Prva kriza Srebrenice ........................................................................ 94

    PETO POGLAVLJE "Nemogua misija" Kreiranje politike zatiene zone .................................................... 122

    ESTO POGLAVLJE "Principijelan stav" Holanani i Srebrenica .................................... 142

  • 5

    TREI DIO Odbrojavanje do masakra .................................................................. 164

    SEDMO POGLAVLJE "Rasturanje maine" - potraga za novom strategijom UNPROFOR-a ......................................................................................................... 165

    OSMO POGLAVLJE "Pregovori sa mafijakim efom": neuspjeh pregovora Frasure - Miloevi ......................................................................................... 184 Post mortem .................................................................................... 200

  • 6

    "Istinske scene iz pakla, opisane na najmranijim stranicama ljudske historije" - sudac Riad, Meunarodni sud za zloine u bivoj Jugoslaviji

  • 7

    HRONIKA RATNOG ZLOINA

    Uvodna rije

    Od stravinog zloina nad narodom Srebrenice, koji predstavlja kulminaciju golgote kroz koju je prola istona Bosna u ovome ratu i simbol cjelokupnoga stradanja nae zemlje, prole su ve dvije godine. Za ovo vrijeme trava je prekrila masovne grobnice, zvijeri su raznijele kosti pobijenih ija tijela nisu pokopana, pusto se uselila u razorena bonjaka sela, a vinovnici tragedije naselili su srpsko stanovnitvo u nerazruene domove Bonjaka Srebrenice. To proteklo vrijeme porodilo je niz analiza, tekstova i knjiga, jer svijest naroda Bosne i Hercegovine i cijeloga svijeta o razmjerama srebrenike tragedije stalno jaa, jednako kao i interesovanje da se otkrije i shvati ta jeste, a ta nije poduzeto u vezi sa jednim ovako monstruoznim genocidnim inom na samome kraju dvadesetog stoljea u civiliziranoj Evropi. U ovom nam procesu veina znaajnih naslova jo uvijek dolazi iz inozemstva jer je vrlo mali broj naih autora koji su u mogunosti da se na adekvatan nain pozabave ovim najbolnijim dijelom bonjake historije.

    Knjiga koja je pred nama prilog je dvojice nizozemskih autora istraivanju stradanja u Srebrenici. Njezina je velika vrijednost u podrobnom i vanredno dokumentiranom prikazu toga dogaaja u posljednjim danima zntiette zone Srebrenice, koje pratimo skoro iz sata u sat i iz ega se moe zakljuiti da je koritena autentina dokumentacija Holandskoga bataljona. Od velikoga je znaaja i svjetlo koje autori bacaju na nain razmiljanja i probleme koji su stajali pred komandantima snaga i drugim najviim zvaninicima UN-a, ambasadorima Kontakt - grupe i lanovima Savjeta sigurnosti.

    Uloeni su veliki napori da se osigura objektivna analiza uzroka

  • 8

    koji su doveli do tragedije i autori su nastojali da nam sa primjernom nepristrasnou predstave angaman svih glavnih sudionika. italac i budui tekstovi dat e ocjenu koliko su ta nastojanja uistinu bila objektivna. Ipak, knjiga ostaje rezultat rada dvojice nizozemskih eksperata, dvojice ljudi sa veoma ogranienim iskustvom u Bosni i Hercegovini. Njihov pristup na momente ostavlja dojam izvjesnoga naglaavanja odgovornosti svih, kao da je zloin nad Srebrenicom bio rezultat sklopa neizbjenih okolnosti, djelo neke neumitne vie sile, a ne (zlo)djelo jedne konzistentne mrane ideje srpskih voa i krivoga odnosa meunarodne zajednice prema toj ideji. I ovom prilikom, kada naoj javnosti prezentiramo integralni tekst prijevoda ove knjige, moramo naglasiti da je proraunata priroda poinjenih zloina nad bonjakim narodom u istonoj Bosni nesporna, isto kao i odgovornost meunarodne zajednice za neispunjavanje preuzetih obaveza prema zatienim zonama i za neuspjeh da se, unato (kako je u knjizi demonstrirano) jasnim vizijama namjera agresora, desetine hiljada ljudi koji su preivjeli godine patnji, spasu od uasne smrti, izgona i genocida.

    Na svima nama ostaje obaveza da uinimo sve to je u naoj moi da bi saznanja o ovoj tragediji naega naroda bila to cjelovitija i da se ona stave na raspolaganje najiroj javnosti. Mi moramo osigurati da se ova tragedija nikada ne zaboravi. itajui ovu knjigu bio sam svjestan obaveze svih nas i stoga sam se zaloio da ona, uz drugu godinjicu stradanja Srebrenice, bude objavljena i na bosanskom jeziku.

    Sarajevo, 7. jula 1997. godine

    Hasan Muratovi

  • 9

    Pessimum facinus auderent pauci, plures vellent, omnes paterentur.

    (Najgori zloin poinili su malobrojni, eljeli mnogi, a tolerirali svi)

    Tacit

  • 10

    Zahvale

    Ova knjiga ne bi se mogla napisati bez pomoi Davida Owena i Jamesa Gowa. Oni su vjerovali u znaaj teme ove knjige i u skladu s tim nas podrali. Jane Corbin, Andrew Williams, Camilla Geddes i Julia Hannis iz BBC-jevog programa Panorama velikoduno su nam osigurali kljuni izvorni materijal iz njihove dokumentarne emisije "Ratni zloin" iz 1996. Margriet Prins iz UNHCR-a u Tuzli pruila je veliku pomo na terenu u Bosni. Drugi, iju pomo veoma cijenimo, su: Emina Babovi, Mirha Beirovi, Drea Berghorst, Richard Borst, Charlef Brantz, Richard van Duuren, Magda Ferdinandus, Harm Hazewinkel, Charles Lane, Andree Lommen, David Ludlow, Pascale Meige, Jan van der Meulen, Francisco Otero y Villar, Doke Romeijn, Renee van Rijckevorsel, Alosman Saletovi, Laura Silber, Maggie Smart i Bert Steinmetz.

    Zahvaljujemo i Ianu Kearnsu, Stephenu Georgeu i Johnu Hawthorneu sa Univerziteta Sheffield i Lawrenceu Freedmanu sa King's Collegea u Londonu, za njihovo strpljenje i moralnu podrku. Nai urednici, Andrew Kidd i Peter Carson, zasluuju posebnu hvalu zbog svoje nepopustljivosti s dvojicom akademika koji su imali skoro neizljeivu tendenciju da trae vie vremena da razmatraju i premiljaju se o ovoj temi.

    Izraavamo zahvalnost povjerenicima Centra Liddel Hart za vojne arhive pri King's Collegeu u Londonu za dozvolu da koristimo materijale iz televizijske serije Death of Yugoslavia (Smrt Jugoslavije), koju je producirala kompanija Brian Lapping Associates.

    Kao to je neizbjeno s knjigom tako suvremene i na mnogo naina osjetljive prirode, mnogo dugujemo brojnim linostima koje su izabrale da ne budu spomenute imenom. Oni e znati ko su. Za sve injenine i prosudbene greke iskljuivo smo odgovorni mi.

  • 11

    Veoma smo zahvalni Suzanni i Gracielli, koje su podnijele mnoge rtve da bismo mi mogli napisati ovu knjigu.

    U cijeloj knjizi koristili smo tzv. vojni sistem oznaavanja vremena. Nazivi "Musliman" i "Bosanac" koriteni su sinonimno.

    Na kraju, eljeli bismo da, iako se imenjaci oba autora pojavljuju u knjizi, to je ista sluajnost. Ne postoji nikakva porodina veza.

  • 12

    MAPE

  • 13

  • 14

  • 15

  • 16

  • 17

    Uvod

    Potoari, Bosna, 13. jula 1995. Put je posut vreama i odbaenom odjeom. Muslimanske1 izbjeglice hodaju du niza autobusa. Iznenada, sklanjaju se s asfalta dok prolazi oklopno vozilo. Zatim se vraaju na put, koji prolazi pored onog to je nekada bio glavni logor holandskih mirovnih trupa Ujedinjenih nacija u Srebrenikoj enklavi. Izbjeglice idu dalje, po uputstvima srpskih vojnika i policajaca: "Stoj! Doi! Dobro. Idi dalje! U red! Jedan po jedan. Lijevo. Hodaj! Hodaj!" Popodnevno sunce bije. Izbjeglice su opaljene suncem i iscrpljene. Danima se nisu mogli oprati, a nisu kako treba pili niti jeli ve dugo. Ne protestiraju, ve izvravaju naredbe. ene ulaze u autobuse sa svojom djecom i sjedaju utke, bezizraajnih lica. Mukarcima nije dozvoljeno da uu u autobuse i oni jo stoje pored puta.

    Neto dalje, vree stvari i odjee gomilaju se u dvoritu jedne bijele kue. Tu prikupljaju i ispituju muslimanske mukarce prije nego to e ih transportirati na neku lokaciju odvojeno od ena. Oduzeta im je njihova lina imovina. Srpska kamera koja snima ovu scenu iznenada hvata lice jednog lijenika holandske vojske, pukovnika Gerryja Kremera. Srpski kamerman pita Kremera: "ta se dogaa?" Napeti Kremer, lica opaljenog suncem, odgovara: "Znate vi ta se dogaa. Znate vi..."

    Dva dana Kremer i ostali pripadnici holandskih "plavih kaciga" UN-a gladali su kako muslimanske mukarce odvajaju od njihovih porodica. Veina Holandana znala je da ih prisiljavaju da budu svjedoci, pa ak i da sudjeluju u operaciji "etnikog ienja". Kasnije, Kremer je opisao ovu situaciju kao "kombinaciju filmova Schindlerova lista i Sofijin izbor." Ogromnu veinu muslimanskih mukaraca snala je uasna sudbina. Pobijeni su i bezimeno pokopani u masovne 1 Termin "Musliman" i "muslimanski" u knjizi se koristi u etnikom smislu.

  • 18

    grobnice, mnogi su prije smrti mueni, a mali broj je zatvoren a samo nekolicina je uspjela pobjei.

    I dok su Srbi "evakuirali" muslimanske izbjeglice iz Potoara, istovremeno su ubijali i zarobljavali to su vie mogli ljudi od formacije od 10.000 do 15.000 koja se probila iz enklave u pokuaju da pjeice stigne do teritorija centralne Bosne koji je bio pod kontrolom bosanske Vlade. I mada se nekoliko hiljada snanijih mukaraca, uglavnom vojnika, probilo kroz srpske linije, slabiji su zarobljavani u stotinama. Veina je likvidirana. Do 16. augusta 1996. Crveni kri registrirao je 6.546 zahtjeva za pronalaenje nestalih osoba iz Srebrenice, meu kojima su 6.513 bili mukarci.

    Iako se Srebrenika enklava sad bila iskljuivo srpska, Muslimani su bili u veini prije nego to je rat poeo u proljee 1992. Jugoslavenskim popisom stanovnitva iz 1991. utvreno je da su od ukupnog broja od 36.666 stanovnika cijele srebrenike opine 75,2% bili bosanski Muslimani. Srba je bilo 22,7%. U samom gradu Srebrenici, mjestu od nekih 6.000 stanovnika, etniki sastav bio je istovjetan.

    Grad Srebrenica nalazi se zavuen u jednoj dolini strmih strana u istonoj Bosni. U boljim vremenima, njegovi stanovnici ivjeli su dobro od prihoda od turizma, a radili su u rudarstvu i tekstilnoj industriji. Ime grada, koje potie od rijei srebren, ukazuje na njegovu dugu historijsku vezu sa ovim metalom, koja se protee unazad do rimskog doba, kada je nosio ime Argentarin ("Srebreni rudnik"). Relativna izoliranost Srebrenice bila je znaajan razlog njenog opstanka u poetnom srpskom naletu na Bosnu i Hercegovinu u proljee 1992. godine. S druge strane, njena blizina rijeci Drini i uoj Srbiji znaila je da, naposljetku, nee moi izbjei udruenim snagama vojski bosanskih Srba i Jugoslavije.

    Osim nekoliko dana u aprilu 1992., Muslimani su odrali kontrolu nad Srebrenicom sve tri godine rata. Ona je postala simbol bosanskog otpora i ula je u bosanske narodne pjesme. Ali 11. jula 1995. postojanje muslimanske Srebrenice naglo je prekinuto. Toga dana televizija bosanskih Srba emitirala je saopenje generala Ratka Mladia,

  • 19

    komandanta Vojske bosanskih Srba. Evidentno u vrlo dobrom raspoloenju, srpski general je televizijskim gledateljima saopio da je as osvete "Turcima" konano stigao. Govorei iz "srpske Srebrenice", on je dao grad kao "dar srpskom narodu."

    Sa zauzeem Srebrenice, i sedam dana kasnije - epe, Srbi su pod kontrolu stavili veliki pojas "etniki iste" zemlje u istonoj Bosni, iako su od januara 1993. do jula 1995. svi uzastopni neuspjeni mirovni planovi uvijek predviali da e Srebrenica i epa ostati muslimanski gradovi. Prema Vance-Owenovom planu o deset provincija, Srebrenica je trebalo postati dio Tuzlanske provincije sa muslimanskom veinom. Ali u aprilu 1993. Srbi su reducirali teritoriju oko Srebrenice koju su drali Muslimani na mali dep tla na kome je bilo nekih 50.000 Muslimana. Poto nijedna strana vlada nije bila spremna ponititi srpska vojna osvajanja u istonoj Bosni, Srebrenica je vjetaki odravana u ivotu jo dvije godine kao mala izolirana enklava nakon to ju je Vijee sigurnosti UN-a proglasilo "zatienom zonom". Dva alternativna prijedloga, Akcioni plan Evropske unije iz 1993. i mapa Kontaktne grupe iz 1994., predviali su povezivanje Srebrenice sa druge dvije muslimanske enklave u istonoj Bosni: epom i Goradem. Ali u julu 1995. Srbi su zauzeli Srebrenicu i epu i silom izmijenili mapu Kontaktne grupe. Kasniji Dejtonski mirovni sporazum, u kojem su posredovale SAD, prihvatio je ovo kao gotov in, i Srebrenica i epa postale su dio Republike Srpske, republike bosanskih Srba.

    Masakr koji je uslijedio nakon srpskog zauzea Srebrenice mora se smatrati najveim pojedinanim ratnim zloinom u Evropi od Drugog svjetskog rata. Izmeu 6. i 16. jula 1995. Srbi su zauzeli zatienu zonu Srebrenica, prognali 23.000 muslimanskih ena i djece i zarobili i likvidirali tisue muslimanskih mukaraca.

    Ova knjiga ima tri cilja:

    Prvi je da se prui detaljno tumaenje "bitke" za Srebrenicu od 6. do 11. jula i deportacija i masovnih smaknua koja su uslijedila.

    Drugi je da se objasni zato su bosanski Srbi napali zatienu zonu Srebrenicu i sistematski nastojali pobiti

  • 20

    toliko muslimanskih mukaraca. Trei je da se analizira i to meunarodna zajednica nije

    sprijeila ove srpske zloine.

    "Srebrenica" je postala sinonim tako izuzetno uasnog zloina da su bila ponuena izuzetna objanjenja. Mnogobrojne su teze o zavjeri i izdaji. Najpopularnija je teorija da je Srebrenica pala kao rezultat zavjere u kojoj su sudjelovali visoko zvaninici UN, Vlada Francuske i srbijanska Vlada. Drugi odluno pripisuju krivicu holandskim vojnicima UN-a, koje optuuju za kukaviluk tokom srpske ofanzive na zatienu zonu. Mi odbacujemo takva objanjenja. Teorije o zavjeri tee biti tako elegantno konstruirane da izgleda da svaka odluka, ili proputanje odluke, izgleda da izvire iz mranih zadnjih pobuda. One ne ostavljaju prostora za dileme stvarnog ivota, niti za nesporazume ili prekide u komunikaciji. Kao takve, one nas rijetko dovode blie istini, a mnogo ee stvaraju plodno tle za razvitak opasnih mitova o "zabijanju noa u lea".

    to se tie konane odgovornosti, ona se mora nedvojbeno pripisati najviim srpskim politiarima i oficirima. Oni su odobrili i organizirali ovaj zloin. Njihova odgovornost moe se jasno vidjeti u paljivoj analizi zloina, kakva je iznesena u ovoj knjizi. Sistematski karakter zloina, znaci opirnog planiranja i pomno primijenjeni postupci, sve to ukazuje na direktnu odgovornost rukovodstva bosanskih Srba na Palama i na, barem, potajnu podrku srbijanskog rukovodstva u Beogradu.

    Meutim, ovo ne znai da mnogi iz sastava "Ujedinjenih nacija" svijeta ne zasluuju otru kritiku za ono to se, i to se nije, desilo. Vijee sigurnosti UN, bosanska Vlada, petolana Kontaktna grupa i, prije svega, holandska Vlada nikada nisu prepoznali, a jo manje razrijeili, probleme inherentne u konceptu "zatienih zona". U srcu ovih problema nalazi se moralna dilema. Kako se efikasno oduprijeti etnikom ienju i podrati stvaranje zatienih zona, ako niste spremni riskirati ivote vojnika mirovnih trupa u procesu zatite tih zatienih zona?

  • 21

    Neuspjeh politike zatienih zona u sluaju Srebrenice nije bio, kako su neki tvrdili, na prvom mjestu neuspjeh holandskih plavih kaciga u Srebrenici niti mirovne misije u bivoj Jugoslaviji. Vii vojni komandanti UN-a u bivoj Jugoslaviji, do 1995., razvijali su strategiju kojom se nastojalo realistino rijeiti vojne probleme odranja na ivotu mirovne misije UN-a u Jugoslaviji i usto dati zatienim zonama ansu za uspjeh. Umjesto toga, kao to se tvrdi u ovoj knjizi, politika zatienih zona propala je zbog kontradiktornog moralistikog impulsa i nedostatka kolektivne volje za upotrebu (jednog stepena) sile od strane meunarodne zajednice. Srebrenika tragedija bila je da su njenu sudbinu Srbi rijeili prije nego to su "Ujedinjene nacije" razrijeile dileme koje su same sebi stvorile.

  • 22

    PRVI DIO

    Pad Srebrenice, Juli 1995.

  • 23

    PRVO POGLAVLJE

    Napad

    U subotu, 8. jula 1995., holandski ministar obrane Joris Voorhoeve, pomagao je sinu da se preseli u mjestu Groningen. Daleko odatle, u Bosni, srpske snage napadale su muslimansku enklavu Srebrenicu. U toku prethodna dva dana dolo je do znaajnog porasta vojnih aktivnosti na perimetru "zatiene zone" koju je proglasilo Vijee sigurnosti. Meutim, tog subotnjeg jutra, Holandski bataljon izvijestio je o samo sporadinoj paljbi. Iako je "bunker", Centar za reakcije u kriznim situacijama duboko ispod Ministarstva obrane u Haagu, bio u najviem stanju pripravnosti od petka, niko nije vjerovao da je u toku konani napad. Ocjena komandanata UN-a na terenu u bivoj Jugoslaviji bila je da su incidenti prethodnih dana akti "provokacije" i "zastraivanja", a ne uvod u sveopu ofanzivu. Ministar je mogao uzeti slobodnu subotu.

    Kasno poslijepodne, zazvonio je Voorhoeveov mobitel. Ministar je obavijeten da je upravo poginuo jedan holandski vojnik. Odjeljenje holandskih vojnika bilo je prisiljeno napustiti svoju osmatranicu na junom rubu enklave nakon estokog srpskog granatiranja. Tokom povlaenja, naili su na vojnike bosanskih Muslimana koji su bacili granatu na njihovo oklopno vozilo. Redov Raviv van Renssen, niandija, zamalo je zakasnio da spusti svoj poklopac i jedan geler ga je pogodio u glavu. Pokuaji da mu se spasi ivot nisu uspjeli. Umro je u 16:27.

    Kako mu je bio obiaj kod vanih saopenja, Voorhoeve je lino sastavio izjavu za javnost u kojoj se objavljuje smrt Van Renssena. Ministrovi vojni savjetnici smatrali su pogibiju prvog holandskog vojnika u Srebrenici kao izolirani incident. Ukupna situacija nije smatrana dovoljno ozbiljnom da bi opravdala Voorhoeveov povratak u

  • 24

    Haag. A za manje od sedam dana, zatiena zona Srebrenica vie nee postojati. Tisue muslimanskih mukaraca pobit e srpski vojnici, a 23.000 ena i djece bit e deportirano.

    Gedano unazad, jasno je da su znaci bili krajnje pogreno protumaeni. Srbi jesu namjeravali da, jednom zasvagda, zauzmu Srebrenicu. Srpske ofanzive slijedile su standardan obrazac. One su se razvijale kao na usporenom snimku. U svojim poetnim fazama, napade su karakterizirali periodi intenzivnog granatiranja. esto ove artiljerijske barae nisu vodile niem vie. One bi prosto prestale. Ili bi, ponekad, dolo do prekida, nakon koga bi stigao novi pljusak artiljerijske vatre. Srpska vojska veoma se trudila da uini da njihova bombardiranja izgledaju nasumina, tako da je bilo teko predvidjeti da li bilo koja pojedina runda granatiranja predstavlja uvod u opu ofanzivu. Srpske snage rijetko su nastojale da svoj konani cilj dosegnu brzo. S ogranienim snagama oni bi veoma oprezno i metodino razvijali svoju ofanzivu. Nekoliko tenkova i drugih oklopnih vozila predvodilo bi njihov napad i sistematino neutraliziralo neprijateljske poloaje jedan po jedan. Tek nakon to su oni uniteni, krenula bi pjeadija i zauzela poloaje.

    Nakon to bi zauzeli jo terena, Srbi bi neizostavno zastali. U prisustvu tolikih trupa i promatraa UN-a, oni su morali da se uvaju mogueg meunarodnog oruanog odgovora. Prekid bi im omoguio da procijene reakciju svijeta. Usto, to je stvaralo utisak da je napad ogranien ili izoliran incident - trenutna erupcija gnjeva koja se nee nastaviti. Ovo bi obino uspjelo umanjiti estinu namjeravane otre reakcije. Pa ak i kad bi UN-a povukle crtu preko koje se nije smjelo, Srbi su bili strpljivi: oni su uvijek mogli stati i ekati drugi, povoljniji moment.2

    "Zatiena zona" Srebrenica pokazala se idealnom metom ovakve strategije. Tu oblast bilo je teko braniti. Iako je teren bio 2 V. James Gow, Triumph of the Lack of Will: International Diplomacy and the Yugoslav War (London: Hurst, 1996), and James Gow, Coercive Cadences: The Yugoslav War of Dissolution', in Lawrence Freedman, ed., Strategic Coercion (forthcoming)

  • 25

    izuzetno brdovit i gusto poumljen, sama enklava bila je relativno mala. iroka samo deset, a duga petnaest kilometara, enklava je bila uredno obiljeen cilj za srpsku artilljeriju. Ni Bosanska vojska niti Holandski bataljon nisu posjedovali potrebnu artiljeriju da bi mogli efikasno uzvratiti. Ova ranjivost bila je pogorana koncentracijom i civilnog stanovnitva i glavnih elemenata zatitnih snaga UN-a u dva naseljena mjesta u enklavi: u Potoarima i samoj Srebrenici. Oba grada nalazila su se u dolinama koje su se mogle nadzirati s okolnih brda. Potoari su bili neposredno na vidiku srpske artiljerije sa sjevera i sjeveroistoka. Dijelovi Srebrenice bili su ncto bolje skriveni, ali ju ne dovoljno da bi omguili vei stepen zatite. Cijeli grad bio je u lahkom dometu srpske artiljerije sa istoka, juga i sjevera.

    Oslabljeni Holandski bataljon imao je dvije glavne baze u enklavi. tab bataljona i logistika jedinica, zajedno sa etom "Charlie" bili su smjeteni u naputenoj tvornici akumulatora u Potoarima. eta "Bravo" nalazila se u staroj tekstilnoj tvornici u Srebrenici. Oba logora bila su jasno oznaena i jasno vidljiva svakome na okolnim brdima. Pored ove dvije baze, trinaest osmatranica (OP - Observation Points) uvalo je 50 kilometara linije dodira. Zadatak devedeset pet vojnika na osmatranicama (prosjeno sedam na svakoj) bio je da osmatraju i izvjetavaju o svim vojnim aktivnostima (Kao i sve osoblje UN-a u Bosni, vojnici na osmatranicama provodili su veliki dio svog vremena kao knjigovoe: brojei i registrujui svaku eksploziju, okraj i pokret jedinica.

    to se tie drugih zadataka holandskih vojnika, to je ostalo predmetom stalne konfuzije. Zvanino, Prema Rezoluciji 819 Vijea sigurnosti UN-a od 16. aprila 1993., grad Srebrenica i njegova okolina predstavljali su "zatienu zonu, to je znailo da ona treba biti "izuzeta od svakog oruanog napada ili bilo kog drugog neprijateljskog ina". Ova oblast bila je i demilitarizirana zona u skladu sa sporazumom o prekidu vatre izmeu Srba i Muslimana. Kao dio ovog sporazuma, holandski vojnici trebalo je da nadziru i pomau u razoruanju muslimanskih vojnika unutar enklave. Meutim, ovo pitanje je nejasnim uinio paragraf 5 Rezolucije 836 Vijea sigurnosti UN-a od 4. juna 1993., u kojem je stajalo da trupe UN-a moraju "osigurati

  • 26

    odvraanje od napada na zatienu zona, nadzirati prekid vatre, podsticati povlaenje vojnih ili paravojnih jedinica izuzev onih Vlade Republike Bosne i Hercegovine i zaposjesti neke kljune poloaje na terena, pored uea u isporuci humanitarne pomoi stanovnitvu..."

    Vijee sigurnosti UN-a time je dozvolilo bosanskim trupama da ostanu u zatienoj zoni. Ovo se kosilo sa principom demilitarizacije. Druga nejasnoa izvirala je iz problema upotrebe sila od strane trupa UN-a. Paragraf 5 ukazivao je da je njihova zadaa samo da odvraaju, ne da se bore. Meutim, paragraf 9 ukazivao je na neto vie. On je ovlastio UNPROFOR (Zatitne snage Ujedinjenih nacija) da, "pri izvravanju mandata definiranog u gore navedenom paragrafu 5, djelujui u samoobrani, poduzmu potrebne mjere, ukljuujui i upotrebu sile, u odgovoru na bombardiranja zntienih zona sa bilo koje strane ili na oruane upade u njih ili u slunju namjernog ometanja u i oko tih zona slobode kretanja UNPROFOR-a ili zatienih humanitarnih konvoja."

    Pored odvraanja od napada, trupe UN-a mogle su se i braniti od napada. Ali u kojoj mjeri se namjeravalo da ova obrana bude restriktivna? Spominjui bombardiranja, upade i opstrukcije, rijei "samoobrana" evidentno nisu znaile tek "samo ako direktno na vas otvaraju vatru, moete uzvratiti." Da se nije namjeravalo biti tako restriktivan, podrava se dodatno i u paragrafu 10, koji ovlauje upotrebu zrane sile "u i oko zatienih zona". Jo jednu priliku za iru upotrebu sile nudila je referenca na Rezoluciju 770, koja je pozivala zemlje da "poduzmu, na nacionalnom nivou ili posredstvom regionalnih agencija ili aranmana, sve potrebne mjere" da se isporui humanitarna pomo.

    Ipak, iroko tumaenje mogunosti upotrebe sile predstavljalo je praktine probleme. Do poetka jula 1995. u enklavi ostalo je jo samo 429 holandskih vojnika. Samo polovica njih bili su pjeadinci, ostali su bili pozadinci i medicinsko osoblje. I mada su imali nekih trideset oklopnih borbenih vozila pjeadije tipa "YPR", niz protutenkovskih raketnih sistema i est minobacaa kalibra 81mm, imali su veoma malo goriva i municije. U meuvremenu, sa tisuama naoruanih Muslimana

  • 27

    koji su imali baze u zatienoj zoni, obje strane redovito su krile prekid vatre, a Srbi su esto spreavali dolazak humanitarne pomoi i konvoja sa vojnim zalihama. S obzirom na nekonzistentan mandat i ogranienu snagu, Holanani su smatrali da, ustvari, ne mogu uiniti mnogo vie do da osmatraju, broje, registriraju i izvjetavaju o krenjima prekida vatre.

    Srpski napad na zatienu zonu Srebrenicu poeo je rano ujutro 6. jula 1995. u 03:15. U brzom slijedu, est raketa, ispaljenih iz VBR-a sjeverno od enklave, pogodilo je Srebrenicu. Nekih 45 minuta kasnije, holandske osmatranice u jugoistonom dijelu enklave izvijestile su da su borbe izbile svuda uko njih. Osmatranice "Uella", "Kilo", "Sierra" i "Foxtrot" javile su o estokoj paljbi pjeadijskog oruja, mitraljeza, artiljerije i tenkova.

    Osmatranice su bile izloene i ugroene. Veina se nalazila na vrhovima breuljaka; na svakoj se vihorila ogromna, plava zastava UN-a. Ovi poloaji omoguavali su nizozemskim vojnicima dobar pregled okolnog terena i efikasno vrenje uloge osmatraa. Usto, time to su bili jasno vidljivi svim zaraenim stranama, osmatranice su naglaavale neutralnost UN-a. Istovremeno, postojala je nada da e vidljivost sprijeiti da osmatranice budu grekom granatirane. Ali to je znailo da je svaka njihova vojna uloga, ak i u samoobrani, bila problematina. Iako dobro zatiene vreama s pijeskom i naoruane tekim mitraljezom kalibra 12,7 mm, protutenkovskim oruima kratkog dometa i, u nizu sluajeva, protutenkovskim projektilima tipa TOW ili "Dragon" i minobacaem kalibra 81mm, osmatranice su bile daleko od toga da dosegnu vojniki san o idealnom odbrambenom poloaju.

    Tokom prvog dana srpsko granatiranje bilo je koncentrirano u podruju oko osmatranice "Foxtrot", koja se nalazila na 836 m visokom brdu Javor, tik izvan udaljenog jugoistonog ugla enklave. Ovo brdo bilo je jedno od tri koje je titilo glavni pristupni put u Srebrenicu i kontroliralo put koji je vodio tik juno od enklave. Dugo se vjerovalo da je jedan od primarnih srpskih ciljeva bilo stjecanje kontrole nad ovim putem. On je bio vana ruta za snabdijevanje, a vlasnik velikog rudnika boksita koji se nalazio du njega bio je Rasko Duki, bogati Srbin koji je, navodno, bio bliski pouzdanik Radovana

  • 28

    Karadia i finansijer nacionalistike Srpske demokratske stranke (SDS) bosanskih Srba. Osvajanje tih triju brda, ukljuujui i osmatranicu "Foxtrot", dalo bi Dukiu neometan pristup njegovoj imovini. Ali to bi dalo i Srbima mogunost da mariraju na samu Srebrenicu.

    Sedmerica nizozemskih vojnika u osmatranici "Foxtrot" bili su u neugodnom poloaju, poto su bili izloeni prema srpskim poloajima na brdima na istoku. Oko 13:00 artiljerijska vatra poela se primicati osmatranici "Foxtrot". Dvije granate eksplodirale su blizu. Malo kasnije, dva srpska tenka gaala su direktno osmatranicu. Toranj na vrhu osmatranice, u kome se nalazio dalekometni protutenkovski sistem tipa TOW, bio je oteen.

    Komandant Holandskog bataljona u zatienoj zoni, potpukovnik Ton Karremans, suhonjavi etrdesetestogodinjak sa briima upravo kakvi su propisani u holandskoj vojsci, suoio se sa tekom dilemom. Da li da naredi posadi osmatranice da uzvrati vatru u legitimnoj samoobrani - i riskira da ih Srbi superiornom vatrenom moi sravne sa zemljom? Da li da zatrai zranu podrku i tako zaprijeti da sravni Srbe? Ili, da li da pokua da smiri narastajuu krizu diplomacijom? Karremans je izabrao ovu treu opciju. Od bosanskih Srba zatraeno je objanjenje. Ali njihova reakcija nije bila od koristi. Tipino za njih, Srbi su izbjegli stvarni odgovor i zahtijevali su da Holanani svoj zahtjev upute pismeno.

    Zabrinut za sigurnost svojih junih osmatranica, Karremans je telefonirao holandskom brigadnom generalu Ceesu Nicolaiu da razmotre moguu zranu podrku njegovoj ugroenoj osmatranici. Kao naelnik taba u Komandi UNPROFOR-a u Sarajevu, Nicolai je vodio svakodnevne operacije u Bosni. Nicolai je rekao da UNPROFOR oklijeva. Rekao je Karremansu da se Carl Bildt, pregovara Evropske unije, nalazi u tom trenutku u Beogradu i razgovara o moguem priznanju Bosne i Hercegovine od strane srbijanskog predsjednika Slobodana Miloevia, to bi, ako bi uspjelo, predstavljalo veliki diplomatski korak naprijed. UNPROFOR nije elio vojni incident koji bi ugrozio ove delikatne pregovore. Usto, UNPROFOR je podsjetio

  • 29

    Karremansa da bi upotreba zrakoplovstva mogla lahko dovesti do eskalacije. Neto vie od mjesec dana ranije, dva zrana napada na skladita municije blizu Pala, prijestolnice bosanskih Srba, dovela su do uzimanja nekih 375 pripadnika UN-a za taoce irom Bosne. UNPROFOR nije elio riskirati ponavljanje ovog dogaaja samo zato to se nekoliko osmatranica nalo pod vatrom. tavie, Direktiva UNPROFOR-a br 2/95 od 29. maja te godine jo je bila na snazi. U njoj se ukazivalo da je "realizacija mandata sekundarna u odnosu na sigurnost osoblja UN-a" i da se sila moe koristiti samo kao "posljednje sredstvo".3

    II

    Evidentno, opasnosti koje bi zrana podrka mogla izazvati za holandske trupe u enklavi jo nije bila nadmaena moguim prednostima. Negdje u ovo vrijeme, borbe su se smirile za taj dan. Vrijeme se pogoralo, i gusti pljusak izazvao je pogoranje vidljivosti.

    Slijedeeg dana, u petak 7. jula, gusta magla sprijeila je ozbiljne akcije. ula se paljba iz pjeadijskog oruja, ali tokom jutra eksplodiralo je samo dvadeset sedam granata. Uveer, esnaest granata palo je na Srebrenicu, od kojih su neke pale blizu holandske baze.

    Potpukovnik Karremans u ovoj fazi jo nije vjerovao da je zatiena zona u ozbiljnoj opasnosti. U svojoj ocjeni situacije u petak uveer, on je naveo da su srpske aktivnosti "pokuaji da se isprovocira i zastrai ARBiH (Bosanska vojska) i "Duchbat" - Holandski bataljon." On nije oekivao "zauzimanje osmatranica niti dijelova enklave". Vojska bosanskih Srba (VRS) e pokuati "da neutralizira Bosansku vojsku 'na dui period', ali "zbog nedostatka pjeadije", tvrdio je

    3 Brigadni general O. van der Wind, Rapport gebaseerd op de Debriefing Srebrenica ("Izvjetaj zasnovan na prikazu dogaaja u Srebrenici") (Assen, 4. oktobra 1995.), str. 16 (u daljem tekstu Prikaz).

  • 30

    Karremans, "VRS nee moi da zauzme enklavu u kratkom roku."4

    III

    Njegovi pretpostavljeni u Sarajevu i Zagrebu prihvatili su ovu ocjenu. Holandsko Ministarstvo obrane, koje je s nemirom pratilo situaciju iz Haaga, bilo je umireno.

    Tokom noi, Holanani su registrirali eksplozije jo 275 artiljerijskih i minobacakih projektila u enklavi. U subotu ujutro, 8. jula, i dalje je bilo maglovito, sa samo povremenom paljbom. Ali u 12:30, osmatranica "Foxtrot" opet se nala pod direktnom vatrom. Granate su eksplodirale u blizini. U 13:45, jedan srpski tenk postigao je direktan pogodak. Dio desne strane prednjeg zatitnog zida osmatranice se sruio. Jo dvije granate pogodile su zid nekoliko minuta kasnije. Komandant osmatranice, narednik Frans van Rossum, radijem je pozvao tab bataljona i zatraio odobrenje da evakuira osmatranicu. Odobrenje je dato, pod uvjetom da Van Rossum ocijeni situaciju kao dovoljno stabilnu da se njih sedmerica mogu odvesti njihovim YPR-om. Ustvari, intenzitet okraja izmeu Muslimana i Srba eskalirao je do tog nivoa da to vie nije bilo sigurno. Ljudi su uznemireno ekali, dok je motor YPR-a radio, da paljba oslabi dovoljno dugo. Upravo kad su pomislili da je taj prekid nastupio i spremali se za evakuaciju, ugledali su srpski tenk T-54, udaljen ne vie od 100 m, ija je cijev bila uperena na njih. Nakon trenutka velike panike, Holanani su shvatili da ih Srbi pozivaju da se predaju. Oko 14:30, sedmerica holandskih vojnika razorualo je, a njihovu osmatranicu opljakalo desetak srpskih vojnika. Nakon izvjesnog pogaanja, Srbi su dozvolili Holananima da se spuste nizbrdo i vrate u Srebrenicu svojim YPR-om.

    U podnoju brda, holandski vojnici naili su na jednog muslimanskog vojnika koji je sa tri civila podizao barikadu na putu. Narednik Van Rossum je radijem pozvao svog komandira ete, koji ga je pitao moe li vidjeti ijedno protutenkovsko orue? "Ne", odgovorio 4 Prikaz, str. 25.

  • 31

    je on. Komandir im je naredio da se probiju kroz barikadu. Narednik je rekao svojim ljudima da zatvore poklopce. Kad se vozilo poelo ponovo kretati naprijed, iznenada se zauo potmuli prasak. Redov Raviv van Renssen pogoen je u glavu. Pao je na koljena i zatim se sruio izmeu svojih drugova koji su sjedili u zadnjem dijelu vozila. YPR je projurio putem prema Srebrenici, bjesomuno traei medicinsku pomo preko radija. Konano ih je doekalo oklopno ambulantno vozilo. Teko ranjeni vojnik prebaen je u njega. Ali neposredno prije nego to su stigli do poljskog previjalita u Potoarima, Van Renssen je izdahnuo.

    Drei pod kontrolom osmatranicu "Foxtrot", Srbi su odmah krenuli da presijeku put iza osmatranice "Uniform". Uslijedio je trosatni okraj izmeu muslimanskih snaga, koje su se nalazile iza Holanana, i Srba, koji su bili i ispred njih i na njihovom lijevom krilu. Narednik Alwin van Eck i njegovi ljudi primijetili su pet muslimanskih vojnika sa protutenkovskim orujem na putu iza njih. Svjesni onog to se desilo ljudima sa osmatranice "Foxtrot", nisu se usudili napustiti svoj poloaj. Do 18:30, srpska pjeadija okonala je zauzimanje grebena iza Holandana. Kratko nakon toga, dvadeset do trideset srpskih vojnika stiglo je da preuzme osmatranicu. Poto su opljakali opremu od Holanana, Srbi su rekli napetim vojnicima UN a da mogu ili otii u Srebrenicu ili postati njihovi zarobljenici. Odjeljenje iz osmatranice pricijenilo je da je ovaj drugi izbor sigurniji. Preostale osmatranice ule su Van Ecka preko svojih radio ureaja: "Ovdje osmatranica "Uniform ", moemo otii. Srbi garantiraju nau sigurnost. Ali moramo pouriti. Ljudi postaju nervozni, oni ele nastaviti napad."5

    IV

    Osmatranica "Sierra", koja se nalazila dalje na zapad niz dolinu rijeke Jadar, imala je mirniji dan. Najvei dio paljbe iao je preko njihovih glava. Ipak, i oni su bili u opasnosti da budu odsjeeni. 5 Bas Mesters, "Tussen twee vuren in Srebrenica" (Na vatrenoj liniji u Srebrenici"), De Volkskrant, 29. jula 1995.

  • 32

    Razmatrali su mogunost da preduhitre Srbe tako to bi napustili svoj poloaj, ali brinule su ih muslimanske snage iza njih. Te veeri - zahvaljujui Srbima - uli su poruku svojih zarobljenih drugova: "Osmatranica 'Sierra' bolje da ostane gdje jest, poto je previe opasno kretati se jer ARBiH nije napustila tu oblast."6

    V

    Takoer su primili i poruku da su ljudi iz osmatranice "Uniform" na putu u hotel gdje e provesti no i da e im Srbi ubrzo nakon toga dopustiti da otputuju u Holandiju.

    Uprkos gubitku svoje dvije osmatranice, potpukovnik Karremans jo nije mislio da Srbi ele cijelu zatienu zonu. Nije vidio nikakav razlog da izmijeni svoju ocjenu od prije dvadeset etiri sata:

    "Napadi na osmatranice "Foxtrot" i "Uniform" moraju se promatrati kao dio pokuaja da se zauzme dolina Jadra. injenica da nije bilo napada na ostatak linije dodira oko enklave potvruje ovo gledite."

    Karremans je smatrao granatiranje Srebrenice "diverzijom i pokuajem zastraivanja".7

    VI

    Meutim, dolo je do promjene plana. Karremans je uvijek pretpostavljao da bi se, u sluaju nevolje, osmatranice povukle u holandske baze u Srebrenici i Potoarima. Ali ova opcija postala je previe rizina. Sada je ostalo pojedinim komandirima svake osmatranice da odlue da li e se povui ili predati Srbima.

    6 Prikaz, str. 25. 7 Prikaz, str. 27.

  • 33

    Obavijeteni su da je sigurnost njihovih ljudi od najvee vanosti.

    Karremans je takoer ponudio da preda oruje koje su mirovne trupe UN-a skupile od Bosanaca u posljednje dvije godine. Oruje se uvalo na "punktu za sakupljanje oruja" u Srebrenici. Vrilac dunosti komandanta bosanskih snaga u Srebrenici, Ramiz Beirevi, traio je prije dva dana od Karremansa da vrati oruje, ali je u tom trenutku Karremans odbio, jer Srbi nisu preli liniju dodira sa zatienom zonom. Ovaj put, Beirevi nije pokazao nikakav interes za povrat dva tenka i raznovrsnog pjeadijskog oruja. Ne samo da nije imao municije za ta orua ve se Beirevi usto bojao da bi njihovo prihvatanje i dalo Srbima povod da dalje napadaju enklavu i da bi oslobodilo Holanane od obaveze da pomau Muslimanima. Stoga je rekao Karremansu: "Ne elimo uzeti oruje. Zato ne zatraite zrane udare?"

    Da bi nadzirao pokrete Srba i nadomjestio gubitak junih osmatranica, komandir ete "Bravo", kapetan Jelte Groen, odluio je razmjestiti svoju Jedinicu za brzu reakciju od etiri oklopna vozila oko grada Srebrenice. Reeno im je da posjednu dva odvojena poloaja nekoliko kilometara juno od grada. Ali jedno od oklopnih vozila nailo je na bosanske snage, koje su prijetile holandskoj posadi. Muslimani su zahtijevali da se Holanani upute dalje na jug i pokuali su da zaprijee rutu za povlaenje YPR-a time to su na put iza njih izvukli automobilsku olupinu. Kad su Holanani pokuali ovo sprijeiti, na njih je baena runa granata. Nisu imali tete, ali su se brzo vratili u Srebrenicu da bi posjeli alternativni poloaj zapadno od grada.

    Do subote uveer osnovna strategija Bosanske vojske za obranu enklave doivjela je neuspjeh. Poto im je vatrena mo bila daleko slabija od srpske, njihova najbolja prilika da preokrenu situaciju bila je da uvuku snage UN-a. Najlaki nain da se ovo postigne bio je da se Holanani dovedu u liniju srpske paljbe tako da u jednom trenutku nee imati drugog izbora do da uzvrate u samoobrani i pozovu zranu podrku. Muslimani nisu mogli dozvoliti Holananima da se povuku u svoje logore. Ali pokuaji da se ovo sprijei su omahnuli. Pogibija Raviva van Renssena uinila je Holanane toliko sumnjiavim prema Muslimanima da je izgledalo da su spremniji da se predaju Srbima nego

  • 34

    da se povuku. Srbi su do maksimuma iskoristili ovaj dogaaj. Oni su se pobrinuli da sve preostale osmatranice znaju da holandski zarobljenici imaju dobar tretman.

    Pitanje da li je srpski cilj bio da ovladaju junim putem i dolinom Jadra ili da zauzmu cijelu enklavu razrijeeno je u nedjelju, 9. jula. Osmatranica "Sierra" pala je u srpske ruke u 09:00 tog jutra. Ipak, Karremans je jo smatrao da Srbi imaju ograniene ciljeve. Izvijestio je UNPROFOR da oekuje da e izgubiti preostale osmatranice na junoj granici enklave ("Delta" i "Kilo"), koje su se nalazile nekoliko kilometara zapadno od ve izgubljenih osmatranica. I zaista, osmatranica "Kilo" pregaena je u 18:15 u nedjelju uveer. U meuvremenu, narednik Zuurman, komandir osmatranice "Delta", odluio je povui svoje ljude radije nego da ih preda Srbima. Ali muslimanski vojnici zaustavili su ih na putu ka Srebrenici i zadrali preko noi.

    Da li Karremans treba da zatrai zranu podrku? Ovo je bilo pitanje koje je Karremans sebi stalno postavljao. Holanani su smatrali da se od njih ne moe oekivati da provedu bilo kakvu efikasnu obranu enklave. Oni su bili uvjereni da je zrakoplovstvo jedino oruje koje moe nadoknaditi slabost na terenu. Ipak, Karremans je bio svjestan problema koje izaziva upotreba zrakoplovstva. U svom izvjetaju UNPROFOR-u te nedjelje, on je zakljuio: "Upotreba CAS (Close Air Support - Bliska zrana podrka) na sve mogue naine po mom miljenju, jo nije uputna. Ona e isprovocirati VRS tako da e i sama Srebrenica i osmatranicc i logori biti gaani svim sredstvima. Posebno VBR M-63 sjeverno od osmatranice (NL)P, VRB M-77 u Bratuncu i sva njihova artiljerija i minobacai ispalit e svoje rakete i granate na nepokretne ciljeve. Ukoliko se ovi oruni sistemi ne mogu elinimirati odjednom 'sic', to je jedva nemogue (itaj: "mogue").

    Iako je Karremans razgovarao o zranoj podrci im su Srbi poeli granatirati osmatranicu "Foxtrot u etvrtak, njegove rezerve u pogledu upotrebe zrakoplovstva su jaale. Iako se broj znakova da Srbi ele zauzeti cijelu enklavu poveavao (Karremans je, do ovog trenutka, znao, iz obavijesti koje su radijem javili zarobljeni holandski vojnici, da

  • 35

    se istono od enklave nalazi velika koncentracija srpske artiljerije), Karremans je ostao uvjeren da to nije neposredan cilj. Istovremeno, postajao je sve svjesniji ranjivosti svojih vojnika na potencijalnu srpsku odmazdu i sve manje spreman da riskira njihove ivote. Da bi zrana podrka bila efikasna, artiljerijska i minobacaka prijetnja Srebrenici i Potoarima morala se eliminirati istovremeno kad i snage koje su napadale osmatranice. Ovo bi znailo masovnu operaciju i ozbiljnu eskalaciju. Karremans je, kao i njegovi pretpostavljeni u Sarajevu i Zagrebu, bio u kripcu.

    U Haagu, ministar odbrane Voorhoeve takoer je bio vrlo zabrinut. On je rekao amerikom ambasadoru Terryju Dornbushu da je, iako nije siguran da e Srbi pregaziti enklavu, "vrlo pesimistian" i opisao je situaciju kao "beznadenu". Holanani su bili "brojno nadmaeni" i "okrueni" grad je bio "nebranjiv". Nepotvreni dokazi ukazuju da je rekao da se "plai zranih udara" jer bi oni mogli dovesti do veih civilnih rtava. Dokazi takoer ukazuju da je istog dana, zahtjevu Sjedinjenih Drava za zranim udarima u sjeditu NATO-a u Bruxellesu holandski ambasador u NATO-u suprotstavio kao "opasnim" i "kontraproduktivnim".

    U junom dijelu enklave, situacija se i dalje pogoravala. Stotine muslimanskih izbjeglica poele su se povlaiti na sjever iz tzv. vedskog projekta smjetaja u dolini Jadra. Jedno oklopno vozilo koje je kapetan Groen uputio na jug da provjeri situaciju i posjedne novu osmatranicu iznenadili su i zarobili Srbi. Do podneva u nedjelju 9. jula, zaselak Pusmulii, tri kilometra juno od Srebrenice, bio je u plamenu. Srbi su se kretali ka sjeveru du glavnog puta za Srebrenicu i usto su se probijali preko brda ka zapadu. Do oko 18:30 u nedjelju, kada su borbe zamrle, oni su bili na dva kilometra od grada.

    Te veeri "Dutchbat" je intenzivno konsultirao vie komande UN-a o tome ta initi slijedeeg dana. Procjena da se radilo o ogranienom napadu pokazala se pogrenom. Kako se Srbi mogu zaustaviti? Najvii zapovjednik UN-a u bivoj Jugoslaviji, francuski general Bernard Janvier, brinuo se da bi zrana podrka dovela do trenutane eskalacije od strane Srba. Na savjet holandskog pukovnika

  • 36

    Harma de Jongea, tabnog oficira odgovornog za operacije, Janvier je odluio da "Dutchbat" treba da se odupre. Oko 22:00, bataljon je primio slijedeu zapovijest: "Morate zauzeti blokirajue poloaje uz upotrebu svih raspoloivih sredstava da bi se sprijeilo dalje nadiranje i napredovanje jedinica VRS u pravcu Srebrenice. Svaka mogua mjera treba se poduzeti da se ojaaju ovi poloaji, ukljuujui i mjere koje se odnose na oruje."8

    VII

    Ovo je znailo da Holanani moraju izvesti neke od svojih bijelo obojenih YPR-a na poloaje oko Srebrenice koji su bili jasno vidljivi Srbima u napredovanju. Namjera ove akcije bila je da prenese poruku: "dovde i ne dalje". Ako Srbi budu uporni, Holanani e otvoriti vatru.

    Kad je zapovijest faksom stigla eti "Bravo" u Srebrenici, narednik Arthur Batalona, koji je radio u operativnoj sobi, kasnije se prisjea: "Svi su se uasno uplaili. U takvoj jednoj operaciji moete lahko poginuti. Koliko sam ja znao, nas nisu u Srebrenicu poslali da branimo enklavu, ve vie kao neke ojaane promatrae."9

    VIII

    I vii komandanti su se zabrinuli. Ne samo da "Dutchbat" nije bio dobro opremljen za takav zadatak ve je, kao zrano-prijevoznoj jedinici, njegovim vojnicima nedostajala i obuka za borbu s oklopnim vozilima.

    Ipak, eta "Bravo" pokuala je uiniti najbolje. Oni su uspjeli okupiti pedeset ljudi u est YPR-a sa mitraljezima kalibra 12,7 mm, dva 8 Prikaz, str. 30. 9 "Een cynisch spelletje Stratego" ("Cinina partija igre "Stratego""), Algemeen Dagblad, 14. oktobra 1995.

  • 37

    protutenkovska raketna sistema srednjeg dometa tipa "Dragon" i nekoliko protutenkovskih orua kratkog dometa tipa AT4. Jedan minobaca kalibra 81mm bio je pripremljen u logoru u Srebrenici za vatrenu podrku. Ljudi su dobili svoje upute u 03:30 u nedjelju ujutro. Sat i po kasnije, poloaje "Bravo" 1 i "Bravo" 4, na zapadu, odnosno jugu od grada, posjela su po dva YPR-a. Jo dva YPR-a kretala su se ka poloajima "Bravo" 2, dalje na jugu, i "Bravo" 3, na istoku.

    Da bi podrali blokadne poloaje, general Janvier i Yasushi Akashi, specijalni predstavnik generalnog sekretara UN-a u bivoj Jugoslaviji, uputili su ultimatum Srbima. Iz Zagreba, oni su zahtijevali da Srbi obustave svoj napad i povuku se na granicu enklave. Srbi takoer moraju pustiti zarobljene holandske vojnike i vratiti svu njihovu opremu. Srbi su obavijeteni da su holandske trupe zauzele blokadne poloaje juno od Srebrenice i da e, ako ih napadnu snage VRS, "biti upotrijebljena Bliska zrana podrka snaga NATO-a".

    Akashi i Janvier veoma su se plaili eskalacije sukoba. Iz tog razloga, dogovorili su se - i o tome obavijestili Srbe - da e zrani napadi slijedeeg dana imati samo oblik bliske zrane podrke, tj. da e biti napadnute samo one srpske snage koje budu uoene pri otvaranju vatre na holandske poloaje. U 22:30 general Nicolai prenio je ultimatum Srbima u telefonskom pozivu iz Sarajeva. Razgovarao je s Mladievim zamjenikom, generalom Zdravkom Tolimirom, koji mu nije ak dopustio ni da zavri: "O emu to govorite? Nema Srba u enklavi. Generale, ne treba da slijepo vjerujete muslimanskoj propagandi."10

    IX

    Kapetan Groen, komandir ete "Bravo" bio je svjestan ogranienja na upotrebu sile. On je znao, kako je kasnije pisao, "da smo

    10 Frank Westerman, "VN voorkwamen aanval op Srebrenica" ("UN su sprijeile napad na Srebrenicu"), NRC/Hnndelsblnd, 14. oktobra 1995.

  • 38

    ovdje samo zbog jedne stvari, i to je sigurnost civila... Ako bismo se otvoreno stavili na stranu vojnika ARBiH - bosanske vojske, tako to bismo (zajedno s njima) otvarali vatru na Srbe, izuzev u samoobrani, vjerovatno bismo izgubili na UN-status u oima VRS i oni bi nas smatrali neprijateljima zajedno sa ARBiH. Kad bi se to desilo, izgubila bi se svaka zatita za civile i, naravno, svaka zatita za osoblje UN-a u enklavi."11

    X

    Da bi se izbjegla direktna eskalacija, Groen je naloio svojim vojnicima da ne ciljaju direktno na neprijatelja. Samo ako budu direktno napadnuti, treba da ciljaju na Srbe.

    ekati zoru u ponedjeljak, 10. jula, bilo je vrlo neougodno holandskim vojnicima na blokadnim poloajima. Neki su bili sigurni da e poginuti. Ujutro su srpski topovi ponovo otvorili vatru po Srebrenici. Broj granata koje su padale na grad, izgleda, poveavao se. Narednik Frank Struik snimao je borbe oko osmatranice "Hotel" (iz koje je mogao osmatrati itav jugoistoni ugao enklave) od prethodnog dana na svom walkmanu: "Prokletsvo, pucaju na nas, ti idioti. Gadovi... Evo ide jedna. Buum. Bacai. Jo jedna. Beng.. Zviduk... tras, evo stie. Jedan, dva, a, ove su tano na metu."12

    XI

    Zamjenik komandira ete "Bravo", kapetan Peter Hageman, koji je komandirao blokadnim poloajima, trebalo je da bude na "Bravo" 2, najisturenijem poloaju. Ali on i njegovi ljudi nikad nisu stigli na

    11 "Dutchbat" in Vredesnaain, Jnnuari 1995 - Juli 1995 ("Dutchbat" u ime mira, januar 1995. - juli 1995.) (Rijswijk: Debut, 1996), str. 296. 12 De Volkskrant, 29. jula 1996.

  • 39

    namjeravanu lokaciju. Put se pokazao neprohodnim za njihov YPR. Kada se pokuao premjestiti na alternativni poloaj, jedan srpski tenk otvorio je vatru. Iznenada, jedna granata eksplodirala je blizu i YPR je sletio s puta. Vozilo nije bilo oteeno, ali se zaglavilo. Posada nije uspjela da ga izvue na put. Pjeice su se pridruili poloaju "Bravo" 4 na rubu grada Srebrenice. Do devet ujutro, Holandski bataljon zatraio je zranu podrku, ali im je reeno da prvo obnove svoju listu ciljeva, jer je najnovija lista bila nekih dvadeset sati stara. Srbi su od tada napredovali. Ali, postepeno, borbe oko grada su zamrle i zrana podrka vie nije izgledala urgentna. Avioni NATO-a koji su bili u pripravnosti u zraku vratili su se u bazu u Italiji u 14:00 jer se vrijeme pogoralo. Ameriki izvori tvrde da je ministar obrane Voorhoeve rekao Amerikancima u Haagu da vjeruje da se situacija "stabilizira" i da e on biti za zrane napade samo ako Srbi nastave svoj napad. On se protivio "odmazdi radi odmazde."

    Najee borbe tog jutra bile su koncentrirane manje od dva kilometra juno od Srebrenice, u rejonu Pusmulia. Srbi su konsolidirali svoju kontrolu nad jugoistonim uglom enklave u pripremi za napad na Srebrenicu. Oni su paljivo izbjegli blokadne poloaje i time i opasnost od zranih napada.

    Sve vie izbjeglica iz junog dijela enklave poelo je da se okuplja na pijaci u Srebrenici. Tokom popodneva, bosanske linije obrane juno od grada raspale su se. Oko osamdeset bosanskih vojnika prolo je pored poloaja "Bravo" 4 oko est sati. Meu njima, jedan holandski vojnik prepoznao je frizera koji ga je iao u Potoarima. Bosanski vojnici rekli su desetini Holanana da e posjesti nove poloaje u gradu da bi nastavili borbu. Broj izbjeglica koje su prolazile sve vie je rastao. Nakon popodnevnog smirenja, postalo je jasno, odmah nakon 18:00, da se Srbi spremaju nastaviti svoje napredovanje ka Srebrenici.

    Osmatranica "Hotel" uoila je nekih osamdeset srpskih vojnika kako se rasporeuju iznad Srebrenica, na otroj okuci na putu, spremni da se spuste u grad. Oni nisu urili, trudei se da ih vide i muslimanski civili u gradu. Civili su poeli paniiti i krenuli su bjeati ka sjeveru. I

  • 40

    konano, oko 18:30, Srbi su zapoeli s napredovanjem. Komandir ete naredio je poloaju "Bravo" 1 da otvori vatru. Radi upozorenja, pucali su iznad glava Srbima, dok je minobaca kalibra 81mm ispaljivao samo svijetlee bombe. Izloeni holandski mirovnjaci bili su uasnuti. Meu muslimanskim civilima izbio je haos. Stotine su jurnule prema holandskom logoru. Strahom zahvaena masa probila je kapiju, mahnito traei utoite i zatitu kod holandskih vojnika.

    Kapetan Hageman uplaio se da se njegovi poloaji izlau obuhvatu. Koncentrirao je svoje YPR-e blizu pijace. I "Bravo" 4 otvorio je vatru u smjeru Srba. Meutim, Srbi su nastavili napredovati, to je uinilo neophodnim jo jedno premjetanje Hagemanovih YPR-a, ovaj put dublje u grad, blizu kole. Namjera kapetana Hagemana bila je da moe gaati direktnije Srbe: povlaenje bi mu to omoguilo.

    Ipak, bosanske trupe to nisu dozvolile. Oni nisu vjerovali da Hageman namjerava pruiti ozbiljan otpor i bojali su se da Holanani ele samo da se izvuku iz borbe. Prijetili su mu protutenkovskim oruima ako se pokua pokrenuti. Apel predsjednika Opine Srebrenica Fahrudina Salihovia nije bio efikasan. Ni on nije vjerovao u namjere Holanana.

    Srbi su nastavili ii naprijed, ali oprezno. Kao i Holanani, i oni su nemirno pogledavali u nebo. Hoe li se UN konano odluiti na zrane napade? Oko 19:30, Srbi su uoeni kako se povlae prema zapadu. Do 20:00 borbe su zamrle. Izgledalo je da su Srbi eljeli dati vremena izbjeglicama da se izvuku iz Srebrenice i pobjegnu u Potoare, prije nego to zauzmu grad.

    Holanani su, nenamjerno, skoro ubrzali ovaj proces time to su htjeli evakuirati ljude iz Srebrenice u glavnu holandsku bazu u Potoarima. Ali ovaj plan evakuacije naiao je na otpor bosanske vojske. Oni su znali da njihova jedina ansa da zadre enklavu lei u tome da uvuku Ujedinjene nacije u borbu. U tom cilju, oni su eljeli zadrati holandske trupe na liniji fronta, ali pomoglo bi i ako bi se civilno stanovnitvo nalo zahvaeno borbama. Ljude koji su ve poli u Potoare muslimanski vojnici su vraali. Predsjednik opine Salihovi podrao je ovakav pristup, tako da su izbjeglice ostale u Srebrenici

  • 41

    tokom noi 10. na 11. jula.

    Vie nije moglo biti sumnje da je srpski cilj zauzimanje cijele enklave. Iako je general Ratko Mladi, komandant Vojske bosanskih Srba, ovo zanijekao generalu Janvieru prethodnog dana i ponovio obeanje da nee zauzeti enklavu jo uveer 10. jula, ovo je oito bilo drska la. Ultimatum UN-a od prethodne veeri nije imao nikakvog efekta. Napad nije obustavljen i nijedan zarobljeni holandski vojnik nije puten. ta UN treba sada uraditi?

    Poto se Karremans razbolio, njegov zamjenik, major Rob Franken, traio je umjesto njega zranu podrku u 19:00, kada je srpski napad bio u punom zamahu. Franken je, svjestan problema srpske odmazde, predloio tri kompleta ciljeva. Prioritetna ciljna zona bile su srpske snage juno od blokadnih poloaja. Ali skoro isto tako vani bili su i srpski artiljerijski poloaji sjeverno od enklave i na visoravni jugoistono od Srebrenice, blizu Pribievca. Ako bi ostali netaknuti, oni bi mogli posijati pusto na UN i civilnim ciljevima u Potoarima i Srebrenici. Sve u svemu, Franken je traio da se uniti oko etrdeset ciljeva.

    Dobijanje odobrenja za zranu podrku bio je dugotrajan proces za koji je obino trebalo najmanje dva sata. U skladu sa Uputstvom UNPROFOR-a OPO 14/94, "Dutchbat" je prvo morao uputiti zahtjev Sektoru sjeveroistok u Tuzli. U vrijeme krize, "Dutchbat" je imao sreu da je radio sa holandskim pukovnikom Charlefom Brantzom, koji je, kao vrilac dunosti komandanta Sektora, imao razumijevanja za njihovu situaciju i zahtjeve prosljeivao to je bre mogao slijedeoj stepenici na ljestvici, UNPROFOR-u u Sarajevu. U UNPROFOR-u, zahtjev je morao odobriti general-potpukovnik Rupert Smith, britanski komandant. Tokom napada na Srebrenicu, Smith je bio odsutan. Njegov francuski zamjenik, general-major Herve Gobilliard, a posebno, jer se radilo o holandskom bataljonu, naelnik taba general Nicolai, preuzeli su odgovornost. Ako bi oni dali odobrenje, ono bi se proslijedilo najviem tabu Zatitnih snaga UN-a (poznatim kao UNPF od proljea 1995.) u bivoj Jugoslaviji, u Zagrebu. Tamo bi prvo general Janvier razmotrio problem sa svojim vojnim pomonicima. Zatim bi

  • 42

    konsultirao specijalnog predstavnika generalnog sekretara UN-a Yasushija Akashija. Ako bi se oni sloili, zahtjev bi se proslijedio NATO-u.

    NATO bi obino bio stavljen u pripravnost izvjesno vrijeme prije nego to bi odobrenje za upotrebu zrakoplovstva bilo dato. Ali oni nisu znali potpune pojedinosti o tome kakvi su ciljevi odobreni dok Akashi i Janvier ne bi donijeli odluku. Koordinacioni centar NATO-a za zrane operacije (Air Operations Coordination Center - AOCC) u Vicenzi u Italiji uvijek je nastojao imati u zraku nekoliko aviona 5. saveznike taktike zrane armije. Od 9. jula, AOCC drao je dva aviona tipa F-16 u zraku u stalnoj pripravnosti tokom dana za potrebe bliske zrane podrke. Ipak, stvarni napad samo dva aviona predstavljao bi veliku operaciju. Od obaranja amerikog pilota Scotta O'Gradyja nad Bosnom u junu, NATO je postao vrlo svjestan opasnosti od srpske protuzrane obrane. Kao odgovor na to, avioni u pripravnosti sada su bili ili u pripravnosti na zemlji, ili su kruili u zoni oekivanja iznad Jadranskog mora, umjesto iznad Bosne, to je poveavalo njihovo vrijeme doleta do ciljeva. Nijednom avionu nije bilo dozvoljeno da ue u bosanski zrani prostor bez zatite cijelog niza drugih: posebno onih namijenjenih za neutraliziranje neprijateljskih raketnih PVO sistema ("suppress enemy missile air defense - SEAD) i drugih za unitavanje radara protuzrane obrane tzv. raketama HARM. Broj takvih SEAD aviona bio je ogranien. Usto, ak i sa punjenjem gorivom u letu, nijedan avion nije mogao u beskraj ostati u zraku. Napad nou ili po loem vremenu bio bi jo tei, jer je samo ameriko zrakoplovstvo imalo u zoni operacija avione sposobne za takve zadatke.

    Slijed dogaaja koji je doveo do odsustva akcije UN-a u ponedjeljak uveer bio je kompleksan. Nakon zahtjeva Frankena u 19:00, koji su odobrili i proslijedil Tuzla i Sarajevo, General Janvier sazvao je sastanak Kriznog akcionog tima pedeset minuta kasnije. Prisutni su bili njegovi glavni savjetnici: njegova dva francuska vojna pomonika, holandski naelnik taba generalmajor Ton Kolsteren, pukovnik Harm de Jonge i tabni oficiri odgovorni za obavjetajni rad, zrane operacije i vezu s NATO-om, kao i Akashijev pomonik John Asmstrom. Sveopi konsenzus meu oficirima bio je da se odobri

  • 43

    zrana podrka. De Jonge je rekao Janvieru: "Juer ste Mladia odluno upozorili i on Vam prkosi. Moramo izvriti zranu podrku."13

    XII

    Britanski oficir za zrane operacije ukazao je na rizik za zarobljene holandske vojnike ukoliko doe do zranih napada, ali se sloio da "moramo djelovati". ak i Almstrom je izrazio podrku: "Ako su snage pod vatrom, nemamo izbora. Akashi e se vratiti u 11:30, ali za operaciju "Blue Sword" ("Plavi ma") ne moramo ga ekati."14

    XIII

    Samo je Janvier oklijevao. On se suoio sa odlukom od ogromnog znaaja. ak i ako bi samo prihvatio "Plavi ma" operaciju, tj. blisku zranu podrku u Bosni, Janvier se bojao da to nee biti dovoljno i da e biti potrebno kasnije izvesti vee zrane napade protiv vie od nekoliko srpskih ciljeva. Ovo bi stvorilo opasnost od uvlaenja UNPROFOR-a u sveopi rat sa Srbima. Janvier je elio vie informacija i dodatne konsultacije. Naredio je da NATO avioni budu stavljeni u pripravnost, ali je elio znati i kad e NATO biti spreman za napad. Ameriki oficir za vezu s NATO-om napustio je sobu da bi to pitanje razjasnio sa AOCC-om. Janvier je pitao kako holandska Vlada gleda na zranu podrku. General Kolsteren napustio je sastanak da bi telefonirao Voorhoeveu u Haag. Sam Janvier uo se sa Sarajevom da bi saznao miljenje vrioca dunosti komandanta UNPROFOR-a generala Gobilliarda. Gobilliarda nisu mogli nai. Oko 21.05, Janvier je stupio u vezu s Akashijem. Odmah nakon toga nazvao je Mladia i razgovarao ili s njim ili s njegovim zamjenikom, generalom Tolimirom. Kolsteren 13 Frank Westerman, "Trebaju nam F-16 da se sada obrue,"NRC/Handelsblad, 29. maja 1996. 14 NRC/Handelsblad, 29. maja 1996.

  • 44

    je u 21:10 javio da se Voorhoeve ne protivi zranoj podrci. Do tada su avioni NATO-a bili u zraku nad Jadranom: mogli su pogoditi svoje ciljeve u roku od pola sata nakon naredbe da napadnu.

    Janvier je i dalje oklijevao. Nije mogao sasvim razumjeti zato bi Mladi elio zauzeti, ili ak samo kazniti, enklavu dok je pregovara EU Carl Bildt razgovarao s predsjednikom Miloeviem u Beogradu. Do tada se poelo smraivati. Srpski napad na Srebrenicu je prestao. Bliska zrana podrka vie nije bila neophodna. Tama je takoer oteavala da se iz zraka razlikuju holandske, muslimanske i srpske jedinice. Ali ta e se desiti ako Srbi u zoru nastave napad? Janvier je odluio oko 22:00: "Sutra ujutro u est, NATO mora biti spreman. Ako bude potrebno, odobrit u zranu podrku, ali ne ako prijetnja bude dolazila samo od pjeadije."15

    XIV

    Ultimatum od prethodne noi ponovljen je Srbima. Jedina razlika bila je to im ovaj put nije reeno o prirodi zranih napada. U Holandiji, ministar obrane Voorhoeve kasnio je etrdeset minuta u studio da se pojavi u kasnoj televizijskoj emisiji o aktuelnim dogaajima. U njoj je najavio da "se ne moe tek tako dopustiti da enklava bude pregaena." Njegov stav je bio da je "najmraniji scenario sad postao realnost. Zrane akcije su sada neizbjene." Iako je javno istupao otro, Voorhoeve se u povjerenju izuzetno brinuo za sigurnost holandskih vojnika. Ujutro, Voorhoeve i njegovi vojni savjetnici zakljuili su da je "Dutchbat" "u bezizlaznoj situaciji suoen sa velikim opasnostima", prema izjavi naelnika odbrambenog taba generala Henka van den Breemena. "Pod ovim okolnostima," tvrdili su oni, "sigurnost naih ljudi mora biti najvanija."16

    15 NRC/Handelsblad, 29. maja 1996. 16 Henk van den Breemen, "Hollands Dagboek" ("Holandski dnevnik"), NRC/Handelsblad, 22. jula 1995.

  • 45

    XV

    General van den Breemen upuen je u Zagreb da se s Janvierom sastane "oi u oi."

    U enklavi, to je bila no grozniave aktivnosti. Oko 21.00, jedan od komandira osmatranica kojeg su Srbi drali u Bratuncu radijem se javio bataljonu. Srbi su od njega traili da prenese ultimatum. "Dutchbatu" je dato etrdeset osam sati da se evakuira iz enklave, poev od 06:00 slijedeeg jutra. Srbi su garantirali sigurnu evakuaciju bataljona i civilnog stanovnitva. Ali, do ponoi, uznemirenim holandskim vojnicima njihovi komandanti rekli su da su UN dale ultimatum Srbima: VRS se mora povui poev od 06:00; odbijanje da se to izvri dovest e do zranih udara velikih razmjera."17

    XVI

    Ovdje je poetak traginog nesporazuma izmeu UNPF-a i "Dutchbata"' oko razmjera i uvjeta za zranu podrku. Janvier i Akashi nisu se odluili ni za kakav slian ultimatum. Oni su se jedino sloili da se, ako Holanani budu napadnuti, aktivno ukljuene srpske snage, odnosno one "zadimljenih cijevi", mogu bombardirati iz zraka. Ovaj nesporazum dopunjen je drugim. Komandanti "Dutchbata", kao i Sektora sjeveroistok, vjerovali su da e, bez obzira na sve, doi do masovnih zranih napada na svih etrdeset ciljeva koji su identificirani prethodnog dana i na sve novo to se bude micalo.

    Potpukovnik Karremans sastao se sa komandom Bosanske vojske i civilnim gradskim vijeem u srebrenikoj poti nedugo nakon ponoi. Skeptinim sluateljima, on je najavio: "Gospodo, imam vanu poruku." Soba je zanijemila. "Srbi su primili ultimatum. Oni se moraju 17 Prikaz, str. 34.

  • 46

    povui prije '06:00. Inae e biti bombardiranja svugdje." Na jednoj mapi, Karremans je pokazao niz mjesta u i oko enklave koja e biti napadnuta iz zraka slijedeeg jutra u est. Put u enklavu du koga Srbi napadaju postat e "zona smrti". Za bombardiranje Srba bit e upotrijebljeno etrdeset do ezdeset aviona.

    Muslimani mu vie nisu vjerovali. Naelnik opine Fahrudin Salihovi dva puta pitao je Karremansa moe li garantirati da e napadi biti izvedeni. Karremans je dva puta odgovorio: "Ne pucajte u klaviristu." Tuma Hasan Nuhanovi nije sasvim razumio ovaj izraz, koji je preveo kao: "ne dirajte onoga koji donosi dobre vijesti." Karremans ih je takoer obavijestio da e Holanani ponovo posjesti blokadne poloaje koje su drali u ponedjeljak. elio je da Muslimani zatite njegove bokove. Karremans je napustio sastanak u dva sata ujutro, u uvjerenju da e Bosanska vojska tako i uiniti.

    Ipak, tokom noi bilo je mnogo znakova da se bosanska obrana raspala. Osmatranica "Hotel" uoila je povlaenja rano uveer. U Srebrenici, holandski vojnici primijetili su da je oko 300 vojnika Bosanske vojske nestalo u smjeru zapada. Uprkos ranijem otporu bosanske komande, velike grupe izbjeglica, meu kojima su bili i naoruani ljudi, kretale su se na sjever prema Potoarima. Na sjeverozapadu, gdje se nalazila osmatranica "Mike" (i kuda e, kasnije, veina muslimanskih mukaraca pokuati pobjei) holandski vojnici vidjeli su kako meu bosanskim vojnicima izbijaju sukobi.

    Holanani su se spremili za izlazak sunca. Oko 04:00, poziv Sektoru sjeveroistok u Tuzli potvrdio je da se zrani napad planira odmah nakon 07:00. Razmotren je spisak od oko etrdeset "fiksnih ciljeva" od prethodnog dana. Oko 06:00 blokadni poloaji "Bravo " 1 i "Bravo" 3 ponovo su zaposjednuti. Istureni kontrolori za navoenje bili su pripravni da usmjeravaju avione na njihove ciljeve. Jutro je bilo vedro.

    Prvi avioni NATO-a uzletjeli su iz zranih baza u Italiji u 06:00. Njihovo vrijeme "nad ciljem" bilo je zakazano za 06:50. Velika eskadra od nekih ezdeset aviona, AWACS aviona za rano upozoravanje i komandiranje, lovaca, aviona za neutraliziranje protuzrane obrane i

  • 47

    elektronsko ometanje, zrano napajanje gorivom i drugih bila je u zraku da podri manje od tuce aviona odreenih za napad na zemaljske ciljeve oko Srebrenice. Holanani su oekivali da napad pone automatski u prvoj prilici. U meuvremenu, UNPF i UNPROFOR oekivali su da ih "Dutchbat" obavijesti kad Srbi ponovo napadnu. Kako je bilo u skladu sa misijom za blisku zranu podrku "Plavi ma", samo aktivno napadajue snage mogle su se odrediti kao ciljevi.

    U 08:00 "Dutchbat" je pitao zato nema zrane podrke. Ali Sektor sjeveroistok nije mogao brzo proslijediti ovaj upit. Osoba odgovorna za zranu podrku nije bila prisutna, a zatieni faks ureaj nije dobro funkcionirao zbog nedavnog perioda loeg vremena. Poruka je zapela.

    Oko 09:30, komandir blokadnih poloaja poao je na izviaku misiju. Provezao se pored mjesta gdje se prethodnog dana nalazio poloaj "Bravo" 4 i zatim do otre okuke zapadno od Srebrenice. Dok se kretao uzbrdo, ugledao je jedan tenk i vie kamiona u blizini tornja radio-predajnika dalje uz put.

    U 10:00, "Dutchbat" je ponovo zatraio zranu podrku. Ovaj put, poslali su nov spisak ciljeva. etrdeset minuta kasnije, Sektor sjeveroistok uspio je poslati spisak u Sarajevo. Sarajevo ga je proslijedilo Janvieru i Akashiju prije 11:00. Da osigura da e do neeg doi, pukovnik Brantz u Tuzli nazvao je Haag i preklinjao ministra obrane Voorhoevea da stupi u vezu s najviim organima UN-a. Voorhoeve je nazvao Akashija da ga uvjeri u hitnost situacije.

    Ubrzo nakon 11:00, srpski napad na Srebrenicu se nastavio. Situacija se brzo pogorala. Kapetan Groen dobio je odobrenje od taba bataljona da dozvoli svojim ljudima da pucaju po volji. Ovaj put Srbi su napredovali brzo, du visokog grebena zapadno od Srebrenice. U meuvremenu, oni su tukli grad sa istoka. Jedan tenk otvorio je vatru na poloaj "Bravo" 1. Mali tim holandskih komandosa i tri pripadnika britanskih jedinica SAS pratili su "Bravo" 1 u mercedesovom dipu. Oni su inili Grupu za navoenje taktikog zrakoplovstva, iji je zadatak bio da navode avione NATO-a na njihove ciljeve. Ali Srbi su pomislili da Holanani razmjetaju svoje kontrolore za navoenje

  • 48

    zrakoplovstva i ispalili su hice upozorenja na blokadne poloaje, lake ranivi jednog holandskog komandosa.

    "Situacija je neizdriva," prema kaplaru Hansu Berkersu na "Bravo" 1, "pokazalo se da su nas precizno uzeli na nian. Ve su gaali Muslimane na istom mjestu. Granate su eksplodirale na petnaest metara. Gaaju nas rasprskavajuim granatama. Zatim smo se povukli. Za to nismo mogli riskirati svoje ivote."18

    XVII

    "Bravo" 1 se premjestio. Komandosi su svukli svoje vrlo uoljive plave kacige i poli svojim putem u potrazi za boljim poloajem odakle bi navodili oekivane avione NATO-a na njihove ciljeve.

    Bosanski vojnici napustili su svoje poloaje oko Srebrenice. Kapetan Groen odluio je ponovo napustiti poloaje "Bravo" 3 i "Bravo" 4 i povui ljude, kao i prethodnog dana, na pijacu. Nije oekivao da e se preostali Bosanci odrati vie od pola sata.

    Do ovog trenutka Holanani su bili spremni odustati. tab bataljona naredio je svim vojnicima da se povuku u logor u Srebrenici. Groen je naredio grupi "Bravo" 1 da se vrati u grad. Granate su sada padale i u blizini holandskog logora u Srebrenici. etiri do pet tisua oajnih izbjeglica bilo je okupljeno u i oko logora. Najstraniji trenutak, prema redovu Jordu Honigu, stigao je: "Kada je jedna srpska minobacaka granata pala blizu ulaza u logor. Mjesto je bilo prepuno civila koji su u panici pobjegli do naeg UN-poloaja. Jedno vozilo UN-a - sluajno bez posade - potpuno je uniteno. Ne znam koliko je bilo mrtvih. To je bio uasan prizor. Veina nas nikad nije vidjela tako neto. Dok smo kao ludi pokuavali ranjene dovui na sigurno,

    18 Ward op den Brouw i Harry Meijer, "Serviers zijn voor de Dutchbatters nu de "good guys" ("Srbi su sada "dobri momci" prema vojnicima "Dutchbata"), NRC/Handelsblad, 24. jula 1995.

  • 49

    oekivali smo slijedei minobacaki napad. Kao vojnik to znate: prva granata je samo radi nianjenja, zatim dolaze direktni pogoci."19

    XVIII

    Jo dvije granate pale su malo dalje. Jo uvijek, Honig je vjerovao da Srbi "ne gadaju plave kacige, dovoljno su pametni. Ali se nismo usuivali da budemo previe sigurni."

    Holanani su nastavili evakuaciju izbjeglica u Potoare koju su prethodnog dana omeli bosanski vojnici. Kada su izbjeglice vidjele da vojnici pripremaju kamione da prvo izvuku ranjene, sjurili su se na kamione i odbijali da se pomjere. U 14:30, prvi kamioni su krenuli, sa izbjeglicama na krovovima i branicima i okaenim na retrovizore.

    Ironija je da je prvi zrani napad poeo nekoliko minuta kasnije. Drugi zahtjev za zranu podrku konano je odobren malo iza podne. Odobrenje je jo bilo ogranieno na blisku zranu podrku. Zapovijest, koju je potpisao Janvier, glasila je:

    "Preporuujem da UN odobrenje za izvrenje misije "Plavi ma" bude izdato za napad na sve snage koje napadaju blokadne poloaje UN-a juno od Srebrenice i na teka orua za koja se utvrdi da gaaju poloaje UN-a u gradu Srebrenici."

    Na nesreu, avioni koji su bili u zraku od 06:00 tog jutra vratili su se u bazu do 11:30. Srbi, koji se nisu pomakli dok su avioni kruili nebom, mudro su nastavili napad na Srebrenicu nakon to su radari zrane obrane u Srbiji uoili da se avioni NATO-a vraaju u bazu.

    Trebalo je vremena da se sastavi novi "paket" od osamnaest aviona. Oekivalo se da e vrijeme "na cilju" biti tek 13:45. Prva dva aviona imala su izvjesnih tekoa da uspostave vezu sa holandskim komandosima koji su vrili ulogu isturenih kontrolora. Dva holandska 19 Wilma Kieskamp, "We konden niet al die vluchtelingen op onze rug nemen" ("Nismo mogli nositi sve izbjeglice na ledima"), Trouzu, 29. jula 1995.

  • 50

    F-16 stigla su u podruje cilja oko 14:30. Jedan od komandosa, odmah zapadno od Srebrenice, navodio je enu-pilota na ciljeve blizu tornja radio-predajnika. Nakon lanog naleta, uprkos tome to je uoila neto protuzrane paljbe, prela je u napad. Komandos je javio:

    "Ovdje Vjetrenjaa 02, sve juno od pravca kojim si upravo proletjela je neprijateljsko. Raznesi ih!"

    " Vjetrenjaa 02, izmeu te kue s crvenim krovom i onog taglja vidim tenkove koji idu putem. Potvruje?"

    "Potvrujem, sredi ta sranja." 'Razumio, stie."20

    XIX

    Pilot je tada oslobodila bombu M82 "vruu", tj. sa aktiviranim upaljaem. Drugi pilot je doao sa sjevera. U napadima, jedan srpski tenk je uniten, a drugi oteen. Piloti nisu sa zemlje dobili potvrdu svog uspjeha: Grupa za navoenje taktike avijacije nala se pod estokom srpskom vatrom.

    Nakon etvrt sata, slijedei par aviona F-16, ovaj put ameriki, naao se iznad istone Bosne. Njima je bilo dodijeljeno srpsko artiljerijsko orue koje je gaalo s poloaja sjeveroistono od enklave. Poto je teren bio gusto poumljen i nije imao bitnijih geografskih orijentira, zrani kontrolori komandosi upalili su zelene dimne signale da bi naveli avione na njihove ciljeve. Ali Amerikanci nisu vidjeli dim i vratili su se u bazu.

    Sada su se ekali spori jurini avioni A-10 za napade na ciljeve na zemlji koji je trebalo da napadnu artiljerijski poloaj koji je gaao Potoare sa sjevera. Ali srpska reakcija ih je preduhitrila. Srbi su uputili brz ultimatum: ukoliko zrani napadi ne prestanu odmah, oni e pobiti 20 Leo de Rooij, "F-16: Succes met een nasmaak" ("F16: Uspjeh s gorkim ukusom"), Defensiekrant, 27. jula 1995.

  • 51

    zarobljene holandske vojnike i nasumino granatirati izbjeglice i "Dutchbat". Jedan od zarobljenih komandira osmatranica telefonirao je osmatranici "Papa" iz Bratunca s ovom porukom. im je pukovnik Brantz u Tuzli uo vijesti, telefonirao je u Sarajevo i Haag.

    Odgovor iz Haaga bio je brz. Kad je Brantz telefonirao, i premijer Wim Kok i ministar vanjskih poslova Hans van Mierlo bili su u "bunkeru". Zaobilazei redovne kanale UN-a i NATO-a, Voorhoeve je direktno nazvao Centar za koordinaciju zranih operacija u Vicenzi. Holandski oficir za vezu tamo, prilino iznenaeni pukovnik Arjen Koopmans, digao je slualicu i uo glasno: "Prekinite, prekinite, prekinite!" iz slualice.21

    XX

    Na sreu po ministra, Akashi i UNPROFOR u Sarajevu doli su do istog zakljuka. Zrani napadi zvanino su opozvani.

    U meuvremenu, evakucija Srebrenice nastavljala se uurbano. Srbi su nastavljali granatirati okolinu da bi ubrzali taj proces. Redov Honig vidio je: "Jednu staricu kako pue na rukama i koljenima, krvarei. Djeca su gubila roditelje. Svugdje je bilo prtljage, odbaene da bi se bre bjealo. Bilo je ljudi koji su sjedili pored puta, iscrpljeni. Mi smo pokuavali da ih pokrenemo: "U Potoare, etnici dolaze!" vikali smo... Preli smo pola puta trei, moji drugovi i ja, traei zaklon od dvorita do dvorita. Nakon toga nas povezao je jedan YPR. To ustvari nije bilo dozvoljeno. Nae fiziko prisustvo na putu za Potoare trebalo je da zatiti ljude. Ali narednik nas je uvukao: "Prvo vas na sigurno."22

    XXI 21 Frank Westerman, "Spookrijders in Srebrenica" ("Jahai duhova u Srebrenici"), NRC/Handelsblad, 11. novembra 1995. 22 Trouw, 29. jula 1995.

  • 52

    Kada su posljednji stanovnici napustili grad, kapetan Groen zapovjedio je svojim ljudima na blokadnim poloajima da se povuku i tite povlaenje. Komandosi Grupe za navoenje taktikog zrakoplovstva vratili su se u logor trei, taman na vrijeme da ih pokupi eta "Bravo" koja je odlazila. Malo nakon 16:00, 11. jula, grad Srebrenica pao je u ruke Srba.

    Pad cijele enklave bio je neizbjean. Iako su Holanani pukuali oformiti kordon izmeu izbjeglica i nadiruih srpskih snaga, nisu mogli zadrati srpsku plimu, i sve izbjeglice bile su natjerane prema holandskom logoru u Potoarima. Rano uveer, Karremans je poeo sa Srbima pregovore o prekidu vatre. Slijedea faza tragedije pada Srebrenice je poinjala.

  • 53

    DRUGO POGLAVLJE

    Deportacija

    Do veeri 11. jula oko 25.000 muslimanskih izbjeglica bilo je sabijeno u i oko holandskog logora u Potoarima. Ogromna veina izbjeglica bile su ene i djeca, ali procjenjivalo se da se tamo nalazilo i nekih 1.200 mukaraca sposobnih za vojsku, kao i mnogo vie onih koji su bili ili premladi ili prestari za vojnu slubu.

    Holanani su pustili, moda, nekih 3-4.000 izbjeglica u logor kroz rupu koju su probili u ogradi. Ali kada je ocijenjeno da je tvornika dvorana u kojoj su izbjeglice bile smjetene puna, ograda je ponovo podignuta. Nekih 20.000 ljudi tiskalo se bespomono pred logorom. Traili su zaklon u praznim tvornikim halama u okolici.

    Dok su tisue izbjeglica i dalje stizale u Potoare, holandski vojnici shvatili su da se pred njima razvija humanitarna katastrofa. Porunik Eelco Koster kasnije je opisao taj prizor: "Bio je to apsolutni haos. ene su hodale uokolo plaui, traei svoju djecu, porodicu ili prijatelje. Djeca su dozivala majke... ene, mukarci i djeca s ranama od vatrenog oruja i drugim... traili su doktora... Ljudi su padali u nesvijest. Kod nekoliko trudnih ena spontano su poeli trudovi zbog napetosti. Bolniari su radili prekovremeno s ono malo materijala koji su jo mogli upotrijebiti."1

    Iako su Holanani dijelili svoju vodu i hranu sa izbjeglicama, zalihe su bile sasvim nedovoljne. Neke ene pale su u takav oaj da su riskirale da naiu na srpske vojnike dok su pretraivale naputene kue u Potoarima u potrazi za hranom i vodom.

    1 Porunik. E. Koster, "Opvang vluchtelingen" ("Pomo izbjeglicama") u Dutchbat in Vredesnaam, str. 321.

  • 54

    Za izbjeglice bukvalno nije bilo nikakvih sanitarnih objekata i bili su prisiljeni da vre malu i veliku nudu gdje su sjedili. Poto je temperatura dosezala oko 35C tokom dana, Holanani su sakupili namoene runike i dijelili ih izbjeglicama kao prosto sredstvo da se osvjee. Smrad znoja i izmeta brzo je postao nepodnoljiv. Bojei se da bi slijedeeg dana, kad e temperature sigurno ponovo porasti, mogla izbiti epidemija i predviajui da e dehidracija i iscrpljenost brzo dovesti do umiranja meu izbjeglicama, slijedeeg jutra Holanani su iskopaali veliku jamu da poslui kao masovna grobnica. Evidentno, situacija je bila neodriva, i brza evakuacija izbjeglica inila se kao jedina mogua opcija.

    Izbjeglice su vjerovale da e ih Holanani zatititi od napada-juih "etnika" i da e organizirati da oni budu prebaeni u sigurnost, ali su se gorko razoarali u ovom uvjerenju. A Holanani nisu uspjeli ni da osiguraju sigurnu evakuaciju. Sa vojnicima koji su se povukli iz Srebrenice, u Potoarima je bilo samo neto vie od 350 holandskih vojnika. Svladan veliinom krize, bez jasnih uputstava za djelovanje u ovako vanrednoj situaciji, Holandski bataljon trudio se da improvizira. S druge strane, Srbi su djelovali na osnovu paljivo pripremljenog plana. Do momenta kad su Holanani to shvatili, deportacija muslimanskog stanovnitva bila je uveliko u toku.

    Nakon samog zauzimanja grada Srebrenice, slijedei korak u srpskoj operaciji bio je da se sve izbjeglice koncentriraju u jednom podruju, da bi ih bilo lake deportirati. Od poetka, Srbi su planirali da odvoje mukarce i djeake od glavnine izbjeglica. ene, djeca i stariji bit e transportirani u Kladanj, na teritoriji pod kontrolom bosanske Vlade, mukarci u logore u i oko Bratunca. Formalno, mukarci e biti ispitani u traganju za "ratnim zloincima". Ustvari, bilo je planirano da svi mukarci budu likvidirani.

    Iz ranih izvjetaja, koje su 11. jula 1995. uputili holandski vojnici na osmatranici "Pappa", sjeverno od enklave izmeu Potoara i Bratunca, mogla se predvidjeti sudbina muslimanskih mukaraca: "Dva kamiona sa po etrdeset do pedeset zarobljenih mukaraca u svakom viena su kako se kreu u pravcu Bratunca. Uskoro nakon to su ovi

  • 55

    kamioni zaobili okuku na mostu "Yellow", zaulo se vie plotuna, u kojima je ispaljeno oko stotinu hitaca."2

    Srbi su znali da je klju uspjene deportacije brzina. Oni su morali postii da se operacija izvede dovoljno brzo da onemogui bilo kakvu efikasnu reakciju UN-a. Ovo je zahtijevalo nivo organizacije i planiranja jednako sloen kao i sama vojna akcija.

    Za poetak, da bi deportacija tekla glatko, bilo je neophodno prikupiti dovoljne transportne kapacitete. Naposljetku, bilo je upotrijebljeno nekih etrdeset do ezdeset autobusa i kamiona. U dijelu Bosne pod srpskom kontrolom, nije bilo lahko prikupiti toliki broj vozila. tavie, tim vozilima je bilo potrebno gorivo, to je bilo teko nai u podruju pogoenom sankcijama cijelog svijeta. Kada je zvanino dao izvjetaje u Holandiji, jedan holandski vojnik izvijestio je da mu je jedan srpski vojnik rekao da su Srbi "mogli izvesti vojnu akciju sedmicu dana ranije, ali da su ekali da se prikupe dovoljni transportni kapaciteti za deportaciju izbjeglica."3

    Srbi su obratili panju na sve detalje, aljui i jedan vatrogasni kamion da podijeli vodu izbjeglicama, kao i mali kamion sa kruhom. Jedna srpska snimateljska ekipa nalazila se tu da bi snimila ono to se deavalo.

    Pored logistike, brzina je ovisila o kvalitetu trupa. Jedinice koje su izvodile deportacije i smaknua morale su biti efikasne i iskusne u "etnikom ienju". Suradnja lokalnih teritorijalaca i policije, koji e moi identificirati i uhapsiti osumnjiene muslimanske "ratne zloince" takoer je bila kljuna. Sve u svemu, u i oko enklave Srebrenice, nekoliko tisua srpskih trupa bilo je potrebno za ienje enklave, deportaciju ena i djece i hapenje, zatvaranje, ispitivanje i likvidaciju mukaraca.

    Trei sastojak uspjene operacije bio je da se umanji otpor Holanana i samih izbjeglica. Da bi ih prisilili na poslunost, Srbi su upotrijebili kombinaciju prijetnji i uvjeravanja. Holanane su 2 Prikaz, str. 52. 3 Prikaz, str. 60.

  • 56

    zastraivai simbolinom agresivnou, ali su im istovremeno rekli da im se nee nauditi ako budu suraivali. Muslimane su ispoetka ohrabrili raspodjelom malo hrane i vode i obeanjima da e uskoro moi otii, ukoliko predaju oruje i dozvole da budu ispitani radi pronalaenja ratnih zloinaca, ali su i oni bili izloeni izljevima nasuminog nasilja. Zastraene i zbunjene, obje grupe, u velikoj mjeri, ile su naruku Srbima.

    General Ratko Mladi lino je preuzeo komandu nad situacijom u Potoarima 11. jula, uskoro nakon to su njegove trupe zauzele Srebrenicu, a enklava, praktino, pala. Rano uveer potpukovnik Karremeans, kako je kasnije rekao sucima Tribunala za ratne zloine u Haagu, primio je poruku da se "mora pojaviti u Bratuncu na sastanku" u 20:30.

    Po njihovom dolasku u Hotel Fontana u Bratuncu, Karremans i dva oficira za vezu koje je poveo kao pratnju nali su generala Mladia kako ih eka. Prema jednoj nepotvrenoj prii, vidjeli su scenu kako jedan srpski vojnik kolje svinju. Mladi je, navodno, rekao oficirima "da e on tako postupati s ljudima kao to su oni koje tite holandske mirovne trupe."4 Sastanak je trajao etrdeset pet minuta. Iako je Karremans uspio da "objasni teku situaciju u kojoj su izbjeglice", Mladi je najvie govorio. Stojei, s rukama na bokovima i laktovima okrenutim napolje, ponavljao je svoje tirade, optuujui Karremansa da je odgovoran za neuspjeh u razoruavanju Muslimana, za bombardiranje njegovih tenkova i smrt nekih njegovih vojnika. Izjavio je da njegova artiljerija ima pod kontrolom enklavu i prijetio da e granatirati Holanane i izbjeglice ako bude jo napada aviona NATO-a.

    Kad je Mladi zavrio, Karremans je uljudno odgovorio da Mladi grijei kad njega smatra odgovornim za zrane napade. Dok ga je snimala srpska televizijska ekipa, rekao je: "Ne, ponavljam, to nisam uinio, niti traio ja. To je neto to su oni - UN ponudili. Oni odluuju o tome o emu u koga informirati, pa ak i o tome to u rei UN u 4 Stephen Kinzer, "Savjest grize Holandane zbog neuspjeha njihovih trupa u Bosni", New York Times, 8. oktobra 1995. Holanani su vidjeli klanje svinje tokom svoje druge, ponone posjete, ali Mladi to nije popratio nikakvim komentarom.

  • 57

    New Yorku." Karremans je izvrtao istinu i Mladi je to znao. Holananinov

    ueprtljani odgovor demonstrirao je psiholoku nadmo koju je Mladi brzo stekao nad komandantom Holandskog bataljona.

    Tokom sastanka, Karremans i njegove kolege oficiri snimljeni su kako, navodno, piju u ast Mladieve pobjede. Iako je Karremans kasnije objanjavao da je drao u ruci samo au vode, efekt ovih snimaka bio je da se prikau UN i Holandska vojska kako daju legitimitet etnikom ienju. Ovi snimci postali su simbol ponienja UN-a u Srebrenici.

    Prije odlaska iz Hotela Fontana, Holananima je reeno da se vrate za nekoliko sati sa predstavnikom muslimanskih izbjeglica. Kad su stigli u logor, "oajniki" su poeli tragati za Nesibom Mandiem, potovanim direktorom srebrenike Srednje kole. Kada su Mandia pronali, objasnili su mu da je situacija "veoma ozbiljna" i za Holanane i za izbjeglice. Karremans je smatrao da jedino pregovori mogu pruiti nekakav izlaz. Upitao je da li je Mandi spreman da pregovara sa Srbima u ime Bosanaca. Godinu dana kasnije, Mandi je objasnio reporterima holandske televizije VPRO zato je pristao: "Karremans i drugi oficiri obeali su da e me podrati u pokuaju da postignem sigurnu evakuaciju iz enklave. To su bili uvjeti pod kojima sam poeo pregovarati. Oni e potpuno podrati moje zahtjeve".5

    S Mandiem i dvojicom oficira za vezu, Karremans se vratio u Hotel Fontana oko 23:45 11. jula. U svom svjedoenju pred Tribunalom za ratne zloine u Haagu, on je opisao drugi sastanak kao "malo prijateljskiji". Mladi je dao Karremansu malo vremena da izrazi svoju zabrinutost zbog tekog poloaja izbjeglica i potrebu za brzom evakuacijom ranjenih. Zatim je poeo da govori srpski general. On je najavio da e prekid vatre, neto to je Karremans traio, nastupiti do 10:00 slijedeeg jutra. Do tog vremena Karremans se mora vratiti u Bratunac sa delegacijom muslimanskih zvaninika. Mladi je rekao Karremansu i Mandiu da svi muslimanski vojnici u Potoarima treba 5 Lopende Zaken, VPRO TV, 23. Juna 1996.

  • 58

    da poloe oruje ako treba da im se dozvoli slobodan prolaz do teritorije pod kontrolom bosanske Vlade. Prema Karremansu, Mladi je upozorio: "Ako zadre svoje oruje, to e znaiti njihovu smrt."

    Karremans je osjeao da ima malo ili nimalo izbora. Prije dva sastanka s Mladiem, primio je upute od vrioca dunosti komandanta UNPROFOR-a francuskog generala Hervea Gobilliarda da "poduzme sve razumne mjere da zatiti izbjeglice i civile koji su bili "njemu na brizi" i da brani "svoje snage." Karremans je upute primio preko Komande Sektora u Tuzli, gdje ih je prvo proitao Karremansov neposredni pretpostavljeni, holandski pukovnik Charlef Brantz, i dva puta narkao "nemogue" na marginama dokumenta. Pukovnik je znao da su dogaaji ve prestigli ove upute.

    U rano jutro 12. jula, nakon dva sastanka s Mladiem, Karremans je uputio faks Komandi Sektora u Tuzli, Komandi UNPROFOR-a u Sarajevu, Komandi u Zagrebu i holandskom Ministarstvu obrane u Haagu. Istakao je da ne moe efikasno braniti ni izbjeglice niti vlastiti bataljon i napisao: "Situacija se pogorava tako da se dodatne mjere moraju poduzeti i za izbjeglice i za vojnike. Po mom miljenju, postoji jedan izlaz: pregovori danas na najviem nivou."

    Ustvari, tog dana bilo je nekih kontakata na visokom nivou. Ameriki otpravnik poslova u Beogradu Rudolph Perina sastao se s predsjednikom Miloeviem i upozorio ga da je pad Srebrenice ozbiljan udar "mirovnom procesu". On je pozvao srbijanskog predsjednika da "prekine svako vojno snabdijevanje" bosanskih Srba. Miloevi je hladno odgovorio da ga je "pogodio" ameriki demar, i upitao: "Zato krivite mene? Ja nisam mogao stupiti u kontakt s Mladiem." Rekao je Perini da "su mu obeali da snage bosanskih Srba nee ugroziti mirovne trupe UN-a niti muslimanske civile."6 Ali nije se bavio time ta je ekalo muslimanske mukarce.

    I komandant UNPF genral Janvier i holandska Vlada pokuavali

    6 Michael Dobbs i R. Jeffrey Smith, "Novi dokazi o srpskim zloinima," Washington Post, 29. oktobra 1995.

  • 59

    su dovesti vie zvaninike i oficire u Potoare da bi preuzeli direktne pregovore s Mladiem. Ali, kako je general Nicolai izvijestio Haag iz Sarajeva, ujutro 13. jula, "Mladi iskljuivo eli imati posla s Tonom Karremansom."7 Mladi je evidentno bio zadovoljan nainom na koji su stvari tekle i nije ga interesiralo da mu neko ugrozi njihov tok. Karremans se morao osloniti samo na sebe.

    U 10:30 u srijedu 12. Karremans i njegova dva oficira za vezu po trei put sastali su se s Mladiem. Pratila ih je delegacija od etiri Bosanca, od kojih je traeno da predstavljaju izbjeglice. Jedna od njih bila je amila Purkovi. Ona je kasnije priala televiziji VPRO o dijalogu koji je imala s Mladiem tokom sastanka: "Mladi mi je rekao: "Misli li da me se Holanani boje? Ja se njih ne bojim. Jai sam od svih vas. Oni vas ne mogu zatititi." Rekla sam: "Znam to, njih je premalo. Radite ta hoete."

    Do ovog trenutka, UN i holandska Vlada sloili su se da "Du-tchbat" treba da "nadzire evakuaciju izbjeglica", i Karremans je bio o ovom obavijeten prije sastanka. Ova odluka, bez obzira na to koliko potrebna, ila je Mladiu naruku time to mu je dozvolila da diktira vlastite uvjete evakuacije bez ikakvog osporavanja. Prva evakuacija, u Kladanj, trebalo je da pone u 13:00, i nju e pratiti Vojska bosanskih Srba. Izbjeglice je trebalo podijeliti u pet grupa, od kojih e u prve etiri biti ranjeni, slabi i bolesni, ene i djeca, te "Dutchbat" i meunarodno osoblje. Peta grupa, muslimanski mukarci, bit e ispitana u centru za ispitivanje radi otkrivanja mogueg sudjelovanja u ratnim zloinima. UN je trebalo da da sve gorivo za transport izbjeglica.

    Nesib Mandi i Ibro Nuhanovi, dva druga muslimanska predstavnika, protestirali su protiv odvajanja mukaraca. Karremans je podrao njihov prigovor i rekao Mladiu da "ako treba da bude evakuacije... moj bataljon treba da osigura pratnju." Predloio je da stavi po jednog holandskog vojnika u svako vozilo.

    Godinu dana kasnije, prisjeajui se onog to se dogodilo u

    7 Henk van den Breemen, "Hollands Dagboek" ("Holandski dnevniK'), NRC/Hnndclsblnd, 22. jula 1995.

  • 60

    Potoarima, Karremans je napisao: "Tokom treeg sastanka, u srijedu ujutro 12. jula 1995. postalo je jasno da Mladi djeluje potpuno prema unaprijed planiranom scenariju."8 Izvjetavajui Voorhoevea nakon sastanka, Karremans mu je rekao o Mladievoj namjeri da razdvoji mukarce od ena, to je evidentno predstavljalo ozbiljnu opasnost za mukarce. Voorhoeve je neposredno naloio Karremansu da "ni na koji nain ne pomae etniko ienje i razdvanjanje mukaraca i ena." Dodao je, prilino dvosmisleno, da se Karremans "treba pobrinuti da se prisilna evakuacija obavi na to je mogue humaniji nain."9

    Bosanska i holandska delegacija vratile su se u logor nedugo nakon podneva. Malo kasnije, Bosance je obavijestio holandski zamjenik komandanta bataljona, major Franken, da su sada zvanino "radna grupa predstavnika izbjeglica". Podijelivi olovke i blokove, objasnio je da je njihov glavni zadatak da sastave plan evakuacije 25.000 izbjeglica iz Potoara. Bosanci su poeli odmah. Ali, dok su oni radili, srpski autobusi i kamioni, koji su djelovali po sasvim drugaijem programu, poeli su stizati.

    Prvi srpski vojnici uli su u Potoare izmeu 11:00 i 12:00 12. jula. Doli su iz pravca Bratunca, na sjeveru, to je bilo upadljivo jer je u proteklih est dana glavni pravac napada bio s juga. Ova promjena ukazivala je da je zadatak vojnika koji su izveli samu vojnu akciju bio okonan. Oni su povueni i vjerovatno poslati prema epi, koja se od 11. jula nala pod srpskom artiljerijskom vatrom i bila napadnuta 14. jula.

    Srpski vojnici koji su uli u Potoare te srijede zahtijevali su trenutan pristup holandskom logoru. Oni su insistirali na svom pravu da obave inspekciju izbjeglica. Ispoetka, mirovne trupe odbile su da otvore kapiju, ali Srbi su prijetili da e upotrijebiti silu ako bude potrebno i naposlijetku su puteni unutra. Peterica Srba kratko su obili logor i otili. U meuvremenu, u to podruje stizao je sve vei broj srpskih vojnika i iojnih policajaca. Sve to se nalazilo izmeu Srba i 8 Dutchbat in Vredesnaam, str 334. 9 Handelingen Tweede Kamer, 1994-1995 (Parlamentarna rasprava), 22 181, br. 109, 27. jula 1995.

  • 61

    izbjeglica bila je tanka plava linija holandskih mirovnih trupa.

    Kratko nakon dolaska vojnika, stigao je mali srpski kamion, natovaren kruhom. Jedan holandski vojnik kasnije se prisjeao:

    Kao propagandni trik kruh su bosanski Srbi raspodijelili svugdje i gladna masa ga je eljno prihvatila. Ali zahtjev VRS da se takva scena namjesti i snimi unutar logora je odbijen.10

    Meutim, srpska televizijska ekipa uspjela je snimati izvan logora, i dok su to inili, stigao je srpski vatrogasni kamion i poeo dijeliti vodu izbjeglicama. Neki srpski vojnici dijelili su slatkie. Muslimanima je dat lani osjeaj nade. Poli su prema Srbima, pritiskajui holandski kordon. Njihov osjeaj olakanja pojaao je sam Mladi, koji je stigao dok su se dijelili kruh i voda.

    Zanemarujui proteste holandskog porunika Kostera, Mladi, koga je snimala njegova TV ekipa, uvjeravao je Muslimane: "Svi koji ele ii bie prevezeni, veliki i mali, mladi i stari. Ne bojte se, samo polako. Neka ene i djeca idu prvi. Trideset autobusa e doi i odvesti vas prema Kladnju. Niko vas nee povrijediti".

    Porunik Koster je ponovo priao Mladiu, insistirajui da ovaj prvo razgovara sa Karremansom prije nego to kae ita vie. Ovo je iritiralo Mladia, koji je pred kamerom odgovorio: "To e biti uinjeno po mojim nareenjima. Ba me briga za vaeg komandanta."

    I dok su srpski autobusi parkirani na putu pored logora, Koster je po trei put zahtijevao da sazna kakvi su Mladievi planovi. Mladi je odgovorio da e prevesti izbjeglice na jednu bolju lokaciju i da ga niko nee zaustaviti. Dok je porunik ovo javljao svojim pretpostavljenim u logoru, Srbi su odgurnuli neke od holandskih vojnika, i oajni Muslimani poeli su da se kreu prema autobusima. Koster je kasnije napisao: "Situacija, i onoliko koliko smo je do tada kontrolirali, sad nam je sasvim izmakla iz ruku. Bilo je to neshvatljivo; veliki dio izbjeglica gurao se da bude transportiran, drugi dio je

    10 Dutchbat in Vredesnaam, str. 313.

  • 62

    odbijao."11

    Prvi autobusi sa izbjeglicama krenuli su oko 15:00. U poetnom haosu neki muslimanski mukarci uspjeli su se probiti u autobuse. Ali Srbi su ovo brzo zaustavili i poeli su ih odvajati od njihovih porodica. Mukarci su odvodeni do kue jugozapadno od logora, gdje su ih uvali vojnici i policajci sa psima. Njihova lina imovina oduzimana im je i spaljivana. Kasnije su i oni ukrcani u autobuse, ali su prevezeni u Bratunac umjesto u Kladanj.

    Ovi autobusi vratili su se prazni u Potoare u roku od jednog sata da bi odvezli jo mukaraca. Kada su Holanani poeli uviati da muslimanske mukarce deportiraju odvojeno, pokuali su da slijede konvoje. Ali im su stigli do prvih kua Bratunca, srpski vojnici su ih zaustavili, dok su autobusi s mukarcima produili. U slijedeih nekoliko dana, holandski vojnici koji su drani kao taoci u Bratuncu izvijestili su da su vidjeli vei broj autobusa punih zarobljenih mukaraca. Veina mukaraca sjedila je s glavom meu nogama, a kad bi digli glavu u njihovom izrazu vidio se strah. Holandski taoci izvijestili su i da su uli uestale puane pucnje, posebno iz pravca fudbalskog igralita.

    Nekolicina talaca primijetila je da je srpska vojna policija naputala Bratunac u pravcu bive "zatiene zone" izmeu 07:00 i 08:00 svakog jutra i vraala se uveer iscrpljena. Neki od Srba su askali s Holananima. Johan Bos, tridesetjednogodinji narednik, citiran je u listu Independent on Sunday od 23. jula 1995.: "Hvalisali su se time da su ubijali ljude i silovali ene. Bili su ponosni na to to su radili. Nisam imao osjeaj da su to radili iz gnjeva ili osvete, ve vie iz zabave. Izgledali su zadovoljni sobom na profesionalan, smiren nain. Vjerovao sam u ono to su govorili, jer su izgledali i ponaali se kao da su vie nego kadri da rade ono to su tvrdili da rade. Svaki je imao njemakog ovara, pitolj, lisice i uasni no s otricom dugom dvadesetak centimetara."

    Kad je Karremans uvidio i da Srbi koriste i do ezdeset autobusa 11 Dutchbat in Vredesnaam, str. 323.

  • 63

    i kamiona, zakljuio je da ne moe staviti po jednog holandskog vojnika na svako vozilo. Umjesto toga, odluio je da svaki konvoj prate dva holandska dipa tipa mercedes, sa po jednim holandskim oficirom i vozaem. Ispoetka, neka od holandskih prateih vozila prola bi do iskrcnog punkta blizu Kladnja zajedno s konvojima. Onda su Srbi poeli konfiscirati vozila. Na kraju, nijedan od holandskih dipova nije se vratio u Potoare. Za jedno poslijepodne oduzeto ih je etrnaest. Vojnike iz pratnje Srbi su drali na niz punktova du rute "radi njihove sigurnosti". Srbi nisu eljeli da Holanani budu svjedoci onog to se deavalo na putu izmeu Kladnja i Bratunca.

    Konvoj sa sedam vozila sa preko pedeset ranjenih krenuo je iz Potoara u 18:00 12. jula. Pored ranjenika, u konvoju je bilo holandskog vojnog osoblja i deset mladih Muslimanki koje su radile za meunarodnu humanitarnu organizaciju "Ljekari bez granica" (Medecins sans Frontieres - MSF). Po dolasku na iskrcni punkt blizu Kladnja, srpski vojnici su ispoetka bili prijateljski raspoloeni. Ali kada su meu ranjenicima pronali mukarce u godinama podobnim za vojnu slubu, njihovo dranje naglo se promijenilo. Oni su naredili dvadeseterici ranjenih da izau iz vozila i hodaju do Kladnja. Od iskrcnog punkta Kladanj je bio udaljen jo nekih est kilometara, a neki od ranjenika mogli su samo puzati. Izvedena je i devetnaestogodinja slubenica MSF-a. Vratila se u autobus neto kasnije, veoma potresena, i izjavila da su je silovala tri Srbina.

    Uveer 12. jula deportacija je stala. Ve je bilo znakova da Srbi u gomili izbjeglica biraju mukarce i likvidiraju ih. Tog poslijepodneva, vie holandskih vojnika vidjelo je kako su grupu od najmanje pet muslimanskih mukaraca Srbi prisilili da uu u veliku tvorniku halu nasuprot logoru. Neto kasnije uli su pet ili est pucnjeva. Nedugo potom vidjeli su jednog Srbina, naoruanog pitoljem, kako izlazi iz zgrade. Holandski vojnici vjerovali su da su Muslimani bili pobijeni, ali iz razloga line sigurnosti nisu mogli odmah istraiti sluaj. Kasnije, nisu nali dokaze o likvidaciji.12

    12 Prikaz, str. 50.

  • 64

    Oko logora izbjeglice su uasnuto gledale kako srpski vojnici ulaze u tvornike hale i izvode mukarce i mlade djeake, tvrdei da trae ratne zloince. Jedna Bosanka kasnije je rekla ljudima iz organizacije "Human Rights Watch": "Do noi, ljudi koji nisu jo bili prevezeni postali su histerini i uplaeni. Poeli smo sluati da se pria o leevima pronaenim u okolini... Do etvrtka ujutro, ene su kukale i plakale jer su etnici, iz jednog ili drugog razloga, odveli mnoge njihove mueve i/ili sinove, ali ih nisu vratili."13

    Drugi iskaz svjedoka dat "Human Rights Watchu" dala je muslimanska majka koja se sklonila u jednu od tvornica sa svojim sinom. "etnici su uli u zgradu u maskirnim policijskim uniformama s kokardama14 na kapama, i poeli odvoditi mlndie iz zgrade, odveli su oko trideset mladia, ne znamo kuda, ali ih vie nikad nismo vidjeli... Nismo se usuivali previe gledati da ne bismo privukli panju na sebe. Krila sam svog sina. Te noi dok smo bili u zgradi, uli sam vritanje izvana, uasno vritanje svuda uokolo, i ene su sve plakale za svojim sinovima. Moj sin i ja proveli smo tu no zajedno uasnuti. Rekao je da ne treba da ekamo jo jedan dan da odemo - da treba da odemo sutra."15

    Kad su Nesiba Mandia civili izvijestili da je tokom noi bilo likvidacija, u oaju on je zatraio od majora Frankena da obustavi evakuaciju. Franken je odgovorio da e uraditi sve to je u njegovoj moi. Ali deportacija se nastavila. Sada veoma zabrinut za sudbinu mukaraca, Franken je izdao uputstva da se saini spisak svih muslimanski mukaraca u dobu podobnom za vojnu slubu, u nadi da e to poboljati njihovu sigurnost tako to e omoguiti UN da provjere gdje se oni nalaze u nekoj kasnijoj fazi. Ovo je uspjelo samo u u logoru, a i tamo samo djelimino. Sastavljen je spisak od 239 mukaraca, dok je jo nekih ezdeset odbilo da stavi svoje ime na spisak.

    13 Human Rights Watch/Helsinki, "Bosna i Hercegovina: pad Srebrenice i neuspjeh mirovne operacije UN", Tom 7, br. 13 (oktobar 1995.), str. 19. 14 Srpski nacionalistiki simbol, koji prikazuje dvoglavog orla, kakav su nosile neke paravojne grupacije. 15 Human Rights Watch/Helsinki, "Pad Srebrenice", str. 19.

  • 65

    Deportacije su se nastavile u 06:30 13. jula. Sad ve izuzetno uplaene, izbjeglice su oajniki eljele da odu iz tvornikih hala i stignu do onog to su se nadali da je relativna sigurnost u autobusima. Ali jednom kad bi doli do tamo, ene su ponovo morale gledati kako njihove mueve, brau, sinove i unuke odvlae i okupljaju u odvojenu grupu.

    Zoran Petrovi, srpski kamerman iz Beograda, stigao je na lice mjesta i snimio razdvajanje mukaraca i ena, dok su srpski vojnici vikali: "U red! Iza njega! Ne, ne! Vi nalijevo, u kolonu jedan po jedan!"

    Hurem Sulji, pedesetpetogodinji stolar sa sasuenom nogom, vjerovao je da e mu Srbi dopustiti da ode zajedno sa svojom porodicom. Ali kada su doli do autobusa, on je odvojen od ene, keri, snahe i sedmogodinje unuke, kako je rekao novinarima BBC-jeve emisije Panorama: "Kad sam stigao tamo, neko me je zgrabio za rame i rekao: "Ti, stari, idi tamo na kraj puta. Ti ne moe ii sada."Ja sam rekao: "Ne mogu se odvojiti od svoje familije. Kako u ih ikad vie nai?" On je rekao: "Ne odgovaraj. Idi nalijevo."

    Evidentno Srbi nisu hvatali samo sposobne mukarce u dobi za vojnu slubu. Sulji je odveden u bijelu kuu i tamo zatvoren sa drugim muslimanskim mukarcima. "Tako sam otiao nalijevo... tamo je stajala grupa ljudi, i kada se grupa poveala, svima su nam rekli da odemo u kuu nekih deset do petnaest metara od puta. Rekli su nam da odemo u kuu i sjednemo."

    Holandski vojnici i mala grupa promatraa UN-a bili su sve uznemireniji zbog onog to se dogaalo u kui. Jednog od promatraa UN-a, kenijskog majora Josepha Kingorija, Petrovi je snimio kako govori: "Mislim na pretrpanost tog mjcsta. Tamo gdje su svi mukarci odvedeni je pretrpano. Oni sjede jedni na drugima - to nije dobro."

    Dvojici holandskih vojnika dozvoljeno je da uu u kuu gdje su drali mukarce da im odnesu vode. Oni su tajno fotografirali mukarce, koji su, kako je jedan od njih kasnije izvijestio, "bili u smrtnom strahu." Prema Suljiu, general Mladi doao je tog poslijepodneva da ih pogleda. "On 'Mladi' je doao do vrato kue gdje smo sjedili, pogledao

  • 66

    unutra i rekao: 'Zdravo, komije.' Neki su mu uzvratili pozdrav. 'Poznajete li me?' pitao je. Neki su rekli da, neki su utjeli. Predstavio se kao Ratko Mladi. 'Ako me prije niste poznavali, sada imate priliku da me vidite,' rekao je. 'Vidite li sada ta vam je uradila vaa Vlada? Napustila vas je. Nije vas zatitila, ak ni NATO vas ne moe zatititi. Sve je to uzalud, jer se mi ne bojimo nikoga. Mislili ste da Srebrenica nikad nee pasti,' rekao je, 'ali mi emo zauzeti Srebrenica kad god hoemo'."

    Istog popodneva, porunika Kostera obavijestila su njegova dva vojnika o glasinama da je devet Muslimana likvidirano. Vojnici su imali nejasnu predstavu o tome gdje bi tijela mogla biti, i Koster je odluio da s njima ode na to mjesto. Kasnije je iznio jeziv opis onog to su nali: "Leali su na zemlji skoro u redu. U civilnoj odjei, leali su na stomacimn i sa ulaznom ranom od metka u sredini lea. Vie linih dokumennta lealo je blizu tijela i mi smo odluili da ih ponesemo sa sobom."16

    Srbi su naravno pokuali da prikriju svoja krenja ljudskih prava od Holanana, i u tome su uglavnom bili uspjeni. Ipak, Koster je sada imao nepobitan dokaz da Srbi vre smaknua po kratkom postupku. Zatraio je od jednog vojnika da napravi snimke kao dokaz."17

    Bolniar Richard van Duuren pripadao je grupi Holanana koji su 13. jula odluili da se odvezu u grad Srebrenicu i vide da li je tamo ostalo starijih ljudi koje bi mogli prevesti u Potoare.

    "Blizu male rondele 'u Srebrenici', vidio sam tri tijela. Jedno je lealo vrlo daleko, drugo je bilo odmah do rondele, a tree sam vidio sasvim izbliza. Ovo tijelo je ve pocrnjelo (bilo je preko 40C) i pored usta mu se nalazila velika lokva krvi. Bilo je jasno da je ovjek likvidiran, jer je jo sjedio na koljenima, mada je pao na stranu. Pu-cano mu je, ili u potiljak ili u usta. Provezli smo se dalje i 'naposlijetku nali' pet do est starijih ljudi, koje smo stavili u kamion i vratili s nama

    16 Dutchbat in Vredesnaam, str. 324. 17 Na filmu na kojem su bili snimci devet tijela, nalazile su se i slike zarobljenika u kui. Film je sluajno uniten tokom razvijanja u holandskom Ministarstvu odbrane.

  • 67

    u Potoare." Jedan Holananin zaista je i vidio ubistvo jednog Muslimana.

    Oko 16:00 13. jula kaplar Paul Groenewegen vidio je kako grupa od etiri Srbina izvlai jednog mukarca iz mase izbjeglica i prisiljava ga da hoda do ugla jedne kue. ovjeku je nareeno da stane licem prema zidu i ubijen je metkom iz AK-47 u potiljak. U svom svjedoenju pred Tribunalom u Haagu, Groenewegen se sjeao da je svakog sata uo nekih dvadeset do etrdeset pojedinanih pucnjeva tokom cijelog dana. Za BBC-jevu Panoramu izjavio je da smatra da je to znailo da su se likvidacije odvijale sistematski. Groenewegenov iskaz ponovila je Christina Schmitz, njemaka medicinska sestra koja je radila za MSE Ona je izvijestila da je ula redovne "pucnje iz pitolja" iza kue gdje su mukarci bili zatvoreni.18 Izbjeglice izvan logora Holanana oajniki su eljele ii iz Potoara i tako mnogo ee nisu ometali efikasnost srpske operacije. Do 16:00 13. jula sve izbjeglice izvan logora bile su deportirane. Sad je bilo vrijeme da krenu i izbjeglice iz logora. Bosanci unutar logora cijeli dan su pitali ta e se desiti s mukarcima. Ali Holanani su oklijevali da odgovore. Prema jednom od prevodilaca UN-a, major Franken je pokuao umiriti izbjeglice prepriavajui jedan razgovor sa Srbima: "Pokazao sam im, 'Srbima' spisak 'sa 239 muslimanskih mukaraca' i rekao im da sam ga ve poslao holandskoj Vladi, i u enevu i na jo neke adrese faksom. To im nije bilo ba drago. Mislim da e dva puta razmisliti prije nego to uine neto naao mukarcima. To je sve to u ovom trenutku mogu uiniti za mukarce. Usto, sakrit u jedan primjerak spiska u svoje donje rublje."19

    Ipak, od 239 imena na spisku mukaraca, barem 103 se definitivno nalaze na spisku nestalih iz Srebrenice, mada je vjerovatno da su vie od dvije treine nestale.20 Nakon kratkih rijei majora 18 Bob van Laehoven, Srebrenica: Getuigcn varr een massamoord (Srebrenica: svjedoci masovnog uhistva)(Antwerpen: Icarus, 1996), str 141. 19 Pismo Hasana Nuhanovia "lanovima holandske Stalne parlamentarne komisije za vanjske poslove", 30. oktobra 1995. 20 Prema Crvenom kriu, imena i datumi roenja 116 mukaraca sa holandskog spiska od 239 imena odgovaraju tano podacima na spisku nestalih osoba Crvenog kria. Od

  • 68

    Frankena, Holanani su zatraili od troje prevodilaca da upozore izbjeglice da e biti evakuirane. Stojei na vozilima obratili su se svojim sunarodnjacima Bosancima, ponavljajui bukvalno svaku rije koju bi im rekli Holanani. Jedan od prevodilaca kasnije je optuio Holanane da su sakrili istinu o onome to se deavali izvan logora od izbjeglica u njemu. "Prvo su rekli: 'Rccite im da moraju poeti da naputaju logor.' Druga reenica je bila, 'Mukarci mogu krenuti sa svojim porodicama'."21

    Trebalo je samo tri sata da se deportiraju izbjeglice iz samog logora. Do 19:00 13. jula sve muslimanske izbjeglice napustile su logor. Srebrenika enklava bila je etniki oiena.

    U meuvremenu, u Haagu, holandska Vlada razraivala je modalitete mogueg izvlaenja "Dutchbata". Ove "modalitete" razmatrali su tog jutra naelnik odbrambenog taba general Henk van den Breemen i general Cees Nicolai u Sarajevu.

    U 18:0013. jula, general Nicolai faksom je poslao uputstvo, na holandskom jeziku, o "pregovorima izmeu komandanta "Dutchbata" i Mladia o evakuaciji "Dutchbata" cum suis (MSF, UNHCR, lokalno osoblje)". Take 6, 8 i 9 uputstva glasile su:

    6. Povedite lokalne ljude u slubi UN-a sa sobom. Ako pregovori zapnu, odmah se obratite brigadnom generalu Nicolaiu (opunomoenom pregovarau u ime holandske Vlade i UNPROFOR-a)

    7.

    8. Za sada, prijetnje treba potpuno ignorirati i odmah dojavljivati, bez obzira na doba dana.

    ovih 116, za 103 se tvrdi da su nestali, za sedam da su stigli u centralnu Bosnu, a petericu je Crveni kri pronaao u logoru u Batkoviu. Pedeset preostalih imena nije se nalo u dosjeima Crvenog kria. Jo ezdeset pet imena nestalih ista su kao na holandskom spisku, ali s drugaijim datumima roenja; dva imena su napisana malo drugaije. Preostala tri imena odgovaraju, ali Crveni kri sumnja da se odnose na iste ljude. Handelingen Tiveede Kamer, 1995-1996, 22 181, br. 134, 30. novembra 1995., str. 23. 21 Lopende Zaken, VPRO Televizija, 14. aprila 1996.

  • 69

    Do trenutka kada je Nicolaijeva poruka stigla do taba "Dutchbata", taka 6. bila je sporna: lokalno osoblje UN-a ve je otilo. Komanda "Dutchbata" odluila je da, sa izuzetkom predstavnika izbjeglica, samo oni zaposleni koji su imali akreditacije UN-a mogu biti evakuirani zajedno sa Holananima. To je znailo est bosanskih prevodilaca. istaice, peraice, kuharice, elektriar, vodoinstalater i dva smeara, svi su bili iskljueni. Frizer je imao akreditaciju UN-a, ali je tokom bitke za Srebrenicu bio vien u uniformi: veoma protiv pravila. Preostale lokalne radnike izabralo je Predsjednitvo Srebrenice, a ne same UN, i tako su, na izvjestan nain, bili "iznajmljeni" "Dutchbatu". Prema odluci "Dutchbata" (koja je bila u kontradikciji sa uputstvom generala Nicolaija), oni nisu ispunjavali uvjete da budu evakuirani zajedno sa samim Holananima.

    Hasan Nuhanovi bio je jedan od est prevodilaca. Njegov otac, Ibro, bio je jedan od predstavnika izbjeglica. Kao takvi, oba mukarca imala su dozvolu da ostanu i odu zajedno sa Holananima. Ali niti Hasanov mlai brat, niti njegova majka nisu imali akreditacije UN-a. Kada je prevodilac ustanovio da je otkucan spisak za evakuaciju na kome njih nije bilo, molio je holandske oficire da uvrste na njega barem njegovog brata, za koga je izgledalo da je u neposrednoj opasnosti. Odbili su. Oko 18:00 13. jula, kada su skoro sve izbjeglice napustile logor, porodici Nuhanovi Holanani su rekli da moraju krenuti. Porodica je otila do kapije. Hasan je htio poi s porodicom, ali njegov brat je vritei insistirao da on ostane u logoru. Otac Ibro odluio je da se pridrui eni i sinu. Neposredno prije naputanja logora, on je poljubio majora Frankena u oajnikom pokuaju da uvjeri Srbe da je u tijesnoj vezi s Holananima. Ali deset metara izvan logora Srbi su odvojili dvojicu mukaraca od njihove supruge i majke. Hasan je stajao, bespomoan, neposredno unutar ulaza. I nakon godinu dana, sva tri lana njegove porodice jo uvijek se vode kao nestali.

    Major Franken opazio je Hasana kako stoji na kapiji. Nuhanovi je za TV VPRO prepriao slijedei razgovor: "Franken me je pitao: 'Hasane, ta radi tamo?' Upitao sam: 'Zato?' Rekao je: 'Ne treba da bude tamo. Srbi dolaze za nekoliko minuta da vide ko je ostao u logoru. Imat e spisak. Usporedie ga s vaim akreditacijama. Tri u

  • 70

    bar. Ostali sa spiska ve sjede u baru i ekaju Srbe'." Kad se jednom naao tamo, Nuhanovi je ustanovio da je MSF,

    kao i UNHCR, mogao na spisak za evakuaciju staviti ne samo svoje lokalno osoblje ve i lanove njihovih porodica. Nuhanovi se kasnije gorko prisjea: "Svi su bili uplaeni. Holanani su bili uplaeni. Bili smo uplaeni, ali nisam znao ko se vie bojao. Mislim da smo mi imali mnogo vie razloga da se bojimo nego Holanani. Koliko ja znam, svi Holanani su sigurno stigli kuama.

    (Naposljetku Srbi su ih samo nakratko obili. Odbijeni smradom koji je ostao iza izbjeglica, nisu provjeravali akreditacije. Devetnaestog jula dali su zvaninu dozvolu da lokalno osoblje ode sa Holananima.)

    U Tuzli, pukovnik Brantz bio je zabrinut. Do veeri 13. jula, on je registrirao manjak od 4.000 muslimanskih mukaraca. Ili je dolo do greke u brojanju ili se mukarcima netu desilo na putu od Potoara do Tuzle. Brantz je o ovom neslaganju izvijestio komandu UNPF u Zagrebu. Pokuao je svojim nadreenim predoiti da bi "pravovremena akcija mogla preduprijediti krenje ljudskih prava." Akashi je ukljuio Brantzovu zabrinutost u svoj izvjetaj New Yorku 14. jula. Ali do tada je ve bilo kasno.

    U meuvremenu, dok su izbjeglice bile deportirane, holandska Vlada posvetila je veliku panju dogovaranju evakuacije svojih vojnika iz dijela Bosne koji su kontrolirali Srbi. Holandski ministar vanjskih poslova Hans van Mierlo traio je od svog njemakog kolege Klausa Kinkela da posreduje kod ruskog ministra vanjskih poslova Andreja Kozirjeva i od njega zatrai da iskoristi svoje "dobre veze" sa Srbijom i bosanskim Srbima da bi dogovorio putanje holandskih izbjeglica koji su drani u Bratuncu i Simiima.22 Kozirjev je uputio svog iskusnog pregovaraa Vitalija urkina, koji je stigao na Pale u petak 14. jula. Tamo se sastao sa rukovodstvom bosanskih Srba i brzo osigurao putanje holandskih izbjeglica.

    Petnaestog jula, dok se operacija protiv Srebrenice bliila kraju, 22 Syp Wynia, "Nederladse VNers danken vrijlating aan de Russen" ("Holandske trupe UN duguju svoje oslobadanje Rusima"), Het Parool, 18. jula 1995.

  • 71

    general Mladi stigao je u Beograd radi tajnog sastanka sa srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloeviem, medijalurom EU Carlom Bildtom i nesklonim komandantom UNPROFOR-a general-potpukovnikom Rupertom Smithom, koji se vratio sa odsustva.

    Beogradski sastanak potvrdio je da e holandski taoci biti puteni (I zaista, oni su napustili dio Bosne pod srpskom kontrolom jo istog dana.) Takoer je dogovoreno da e cijelom "Dutchbatu" biti dozvoljeno da ode 21. jula. S Mladieve take gledita ovo je bilo vano: to je znailo da e on imati znatan broj "talaca" jo jednu sedmicu. On je mogao iskoristi to vrijeme, tokom kog e UN oklijevati da upotrijebe zrakoplovstvo protiv njegovih trupa, da zauzme epu.

    Takoer dogovoreno je da e Crveni kri dobiti pristup zarobljenim muslimanskim mukarcima. Naposljetku, Mladi je zahtijevao da mu UNPROFOR nadoknadi gorivo koje je upotrijebio da "evakuira" Muslimane iz Potoara. Smith je odbio, ali ipak, istog dana "Dutchbat" je isporuio 30.000 litara goriva Srbima u Bratuncu.

    Sedamnaestog jula, u jo jednom primjeru elje Srba da steknu legitimitet pred licem javnosti, Miroslav Deronji, novi srpski "komesar za civilne poslove u Srebrenici", posjetio je holandski logor u Potoarima s dokumentom u kome se tvrdilo da je evakuacija provedena korektno. Deronji je traio da ga potpiu major Franken i Nesib Mandi. Mandi je kasnije komentirao: "Kad smo g. Franken i jn proitali dokument, pogledali smo se utke. Bez rijei smo se sloili da dokument ne odgovara istini."

    Ali Bosanac i Holananin nisu imali izbora. Mandi ga je potpisao. Franken takoer, dodajui rukom opasku da je operacija provedena korektno "ukoliko se odnosi na konvoje koje su pratile snage UN-a."

    Holanani su napustili Srebrenicu 21. jula. Do tada, druga istonobosanska enklava epa takoer je pala u srpske ruke. Holandska oprema koju su Srbi konfiscirali nije vraena. Crvenom kriu nije bilo dozvoljeno da posjeti nijednog muslimanskog zarobljenika. Srbima je trebalo samo 30 sati da deportiraju 23.000 ljudi, bukvalno sve ene i

  • 72

    djecu, iz Potoara u Kladanj, gdje su bili u relativnoj sigurnosti. Srbi su usto odvezli ak 1.700 mukaraca u Bratunac. Njih je ekala sasvim drugaija sudbina.

  • 73

    TREE POGLAVLJE

    Masakr

    Videosnimci postali su poznati. Srpski vojnik stoji na putu okruenom umovitim brdima i vie: "Hajde, ljudi. Izlazite!" Kamera se okree ulijevo. Siluete kolone ljudi, koji hodaju grebenom, pojavljuju se u kadru. "Vidite! Tamo ih je mnogo," govori prvi vojnik Zoranu Petroviu, kamermanu iz Beograda.

    "Oko petnaest ih se probilo." "Koliko ih je izalo dosad?" "Siguriio negdje tri do etiri hiljade." "I svi su se predali vama ovdje?" "Da." Jedna od slijedeih scena prikazuje grupu ljudi uurenih

    zajedno u kolektivnom uasu. To je kratka posljednja slika nekih od tisua muslimanskih mukaraca iz Srebrenice koje su Srbi zarobili i koji vie nikad nee biti vieni ivi.

    U utorak 12. jula, posljednji muslimanski branitelji Srebrenice povukli su se u brda zapadno i sjeverozapadno od grada. Nisu uspjeli navesti UN da interveniraju na njihovoj strani, i bitka je oito bila izgubljena. Sa brda gledali su kako Srbi ulaze u grad. Sekretar za obranu Srebrenike enklave Suljo Hasanovi napustio je grad malo iza 14:00, zajedno sa drugim lanovima Presjednitva. S brda oko zaseoka Kutlii, oni su promatrali zrani napad NATO-a na srpske tenkove u blizini radio predajnika: "To su izvela dva aviona. Bacili su nekoliko bombi na srpske snage. Ali to nisu bile prave bombe; to su bile vjebovne bombe... Naila su jo dva aviona. To je sva pomo koju smo dobili. Tada smo shvatili da nas je meunarodna zajednica prodala."

    Negdje u to vrijeme vodile su se une rasprave o tome da li se

  • 74

    treba povlaiti prema epi ili, alternativno, u centralnu Bosnu. Prolazak ka epi bio bi teak jer su glavne srpske napadake snage blokirale taj pravac. Usto, proirila se (lana) glasina da je epa pala. Stoga je konano izabrana centralna Bosna. Konkretna ruta, koja je bre izabrana, vodit e ljude na sjeverozapad prema Konjevi-Polju i Cerskoj, a zatim dalje na sjever, pored Zvornika, do Krievia. Kad jednom stignu tamo, morat e izabrati mjesto za prijelaz na teritoriju pod bosanskom kontrolom. Izabrana ruta, s druge strane, prolazit e teritoriju koju su ranije kontrolirali Muslimani i koja je bila poznata mnogima koji su tamo ivjeli i kao izbjeglice stigli u Srebrenicu. Napetost je bila nepodnoljiva, i meu Muslimanima je bilo mnogo internih sukoba. Holandski vojnici na osmatranici "Mike", koja se nalazila odmah izvan sela Jaglii, opisala je situaciju meu Bosancima kao "haotinu". U ponedjeljak naveer, dok su se Srbi pribliavali, Holanani su gledali unu raspravu o tome da li napustiti ili braniti enklavu. U utorak uveer, Bosanci su se ponovo tukli. U meuvremenu, Holanani su odluili napustiti svoj poloaj. Jedan lokalni bosanski komandant dao je svoju "dozvolu" Holananima da odu, ukoliko pristanu povesti njegovu enu i djecu sa sobom u Potoare. Meutim, neki bosanski vojnici nisu se slagali s ovom odlukom da se Holananima dozvoli povlaenje i kada je ono poelo, jedan Bosanac uperio je svoje protutenkovsko orue na holandski YPR. Plaei se za sigurnost svoje ene i djece, bosanski komandant je vlastitom vojniku izbliza pucao u glavu.

    U noi 11.-12. jula, izmeu 10.000 i 15.000 mukaraca (s neto ena i djece, uglavnom lanova porodica viih oficira), koji su se okupili u rejonu Jaglia i unjara, pripremilo se za pokret. Masa ljudi pokuala se organizirati u nekakvu kolonu. Plan je bio da se regularni vojnici rasporede u prethodnicu tako da bi se mogli probijati kroz srpske linije i otvoriti koridor za ostale. U mraku, ljudi su nemirno ekali da oni ispred njih krenu. Trik je bio kretati se to bre, istovremeno stupajui paljivo tamo gdje su proli oni ispred, da bi se izbjegla minska polja neposredno izvan enklave. Toliko ljudi se natiskalo u to podruje da su proli mnogi sati prije nego to su svi krenuli. Prve grupe pole su u pono, ali do podneva ljudi su jo kretali.

  • 75

    Kao duga zmija, kolona se protezala kilometrima kroz brda.

    Redovne jedinice na elu brzo su napredovale. Bilo je neto granatiranja, ali Srbi se nisu ozbiljno suprotstavili. Sekretar obrane Hasanovi, koji je krenuo s prvom grupom u pono, preao je oko dvadeset pet kilometara do rejona Konjevi-Polja za est sati. Tamo je, sjea se on, njegova grupa stala da se odmori. Poto su bili izloeniji danju, planirali su da nastave mar uveer. Tog trenutka, bili su relativno sigurni. Srbi su odluili da jo ne napadaju najjai elemenat u koloni.

    Ali slabije obueni vojnici i civili koji su ili iza - nisu imali toliko sree. Srpska zamka brzo se zatvorila.1 Na samom poetku, pustili su ljude da prolaze bez previe incidenata, znajui da bi goniti i hvatati ljude na gusto poumljenom, brdovitom terenu bilo teko. Ali, jednom e Muslimani morati da prijeu ili put Bratunac - Konjevii, sjeverno od enklave, ili put Konjevii - Milii, zapadno. A tamo su Srbi ekali. Podrani oklopnim vozilima i protuavionskim mitraljezima, vojnici su bili rasporeeni du puta u razmacima od deset do dvadeset metara. Sve to su Srbi morali uraditi bilo je da se strpe i ekaju da se Muslimani pojave. Tokom ranih sati jutra, srpski vojnici sjeverno od zaseoka Kamenica uoili su pribliavanje velikog broja ljudi. Da ih istjeraju, artiljerija, minobacai i protuavionski topovi otvorili su vatru na ume du puteva.

    Nakon desetkilometarskog mara prema Kamenici, Muslimani su oklijevali kada su shvatili da Srbi patroliraju putem ispred njih. Nisu znali ta dalje da rade. Jedan od izbjeglica prisjea se munog prizora: "Ostali smo tamo ostali dio dana i noi. Napokon smo shvatili da moramo krenuti, ovamo ili onamo, inae emo sigurno izginuti. I Srbi su to znali, pa su samo ekali. Sve su nas satjerali u jedan mali prostor blizu Knmenice. Nakon to smo preli oko 500 metara, Srbi su poeli da

    1 Da su Srbi ekali u tom podruju, prikazuje i injenica da je, u usporedbi s drugim osmatranicama na sjeveru, istoku i zapadu enklave, osmatranica "Mikje" uoila u blizini vie srpskih vojnih aktivnosti. Ve u etvrtak 6. jula, posadu osmatranice Srbi su paljbom prisilili da se povue prerna Jagliima i postavi novu osmatranicu blie selu.

  • 76

    pucaju odasvud. Sjeam se da je u jednom trenutku jedno drvo palo i ubilo vie od dvadeset ljudi."2

    U nemogunosti da bjee na sjever, ljudi su potjerani na zapad du puta Bratunac - Konjevii, prema Novoj Kasabi. Do tada je kolona izgubila svaku koheziju: "Srpski tenkovi bili su postavljeni cijelom duinom puta od Kravice do Konjevi-Polja do raskrsnice u Konjevi Polju. Moj brat i ja vidjeli smo ljude kako padaju. Mrtvi i ranjeni bili su svuda. Ali smo samo trali, ne znajui kuda idemo. Jedna granata je pala blizu mene, i bio sam uasno uplaen. Tada smo se brat i ja razdvojili. Od tada ga nisam vidio."

    Srbi na putu pozivali su ljude da odustanu i da se predaju - to je bio zahtjev kome su se oajni ljudi sve tee odupirali. Veina njih bila je u pokretu jedan ili vie dana prije naputanja enklave. Veina nije dugo pojela pravi obrok, a mali broj imao je vremena da se adekvatno pripremi za put i ponese dovoljno, ako ita, hrane. Umorni, uplaeni i bez odbrane, ljudi su poeli izlaziti iz ume. Jedan preivjeli rekao je predstavnicima organizacije "Human Rights Watch": "Vidio sam, negdje 200 metara od sebe, oko 100 ljudi koji su vikali: 'Ne pucajte! Predajemo se,' i predavali se etnicima koji su ih skupljali u grupe i odvodili."3

    Drugi je posvjedoio: "etnici su poeli granatirati ume minobacaima i pozivati nas da iziemo i predamo se. Govorili su nam da e poslati starije njihovim porodicama a mlade zadrati za razmjene."4

    Kombinacija straha, iscrpljenosti i nestaice hrane izazivala je veliku dezorijentiranost i zbunjenost, i izgledalo je da su neki od ljudi privremeno poludjeli. Drugi nisu vidjeli izlaza i ubijali su se. Meu preplaenim Muslimanima irile su se fantastine glasine. Organizacija "Human Rights Watch" sakupila je brojna svjedoanstva od ljudi koji 2 Human Rights Watch/Helsinki, "Pad Srebrenice", str. 30. 3 Human Rights Watch/Helsinki, "Pad Srebrenice", str. 31. 4 Human Rights Watch/Helsinki, "Pad Srebrertice", str. 32.-33.

  • 77

    su tvrdili da su se srpski vojnici u civilnoj odjei infiltrirali u grupe, tvrdei da znaju put u sigurnost. Oni koji bi, navodno, nasjeli na ovaj trik, vie nikad nisu vieni. Drugo, navodno, srpsko nedjelo bilo je da nesretnim ljudima ubrizgaju halucinatorne droge. Svjedok "I. N." tvrdio je: "Kako je no pala, vidjeli smo grupe tjudi koje su se pridruile naoj koloni. Vidio sam nepoznata lica; jedan od njih je poeo vikati: 'Pourite s ranjenim! Pourite s ranjenim!' Iznenada smo shvatili da su ti nepoznati ljudi etnici koji su se uvukli u nau kolonu. Bilo ih je mnogo, oko 300. Oni su nam naredili da ostavimo povrijeene i ranjene pored puta, dok su im njihovi ljudi poeli davati injekcije i tjerati ih da gutaju nekakve tablete. Kasnije, ljudi koji su bili na kraju kolone priali su da je izgledalo da povrijeeni i ranjeni umiru kao rezultat tih droga"5

    Takve prie primjeri su stepena straha i iscrpljenosti koje su ljudi doivjeli i paranoje koje je ovo izazivalo. U nekim sluajevima, ljudi su ubijali druge, koje nisu poznavali, i u koje su sumnjali da su prerueni Srbi.

    Ipak, nije vjerojatno da su se Srbi stvarno infiltrirali u grupe Muslimana. Pilule, injekcije ili, kako neki svjedoci tvrde, ak i upotreba gasa, bili su neefikasna sredstva za ubijanje. Time bi se Srbi takoer izloili nepotrebnom riziku. Kako bi njihovi vlastiti ljudi prepoznali maskirane Srbe? Ko bi se dobrovoljno javio da povede neoprezne Muslimane u zasjedu? Zato davati ljudima injekcije ili tablete kad ih je bilo mnogo lake ekati na putu? Dr. Ilijas Pilav, jedan od nekoliko lijenika koji su radili u enklavi, sjea se vlastitog iskustva: "Glas iz megafona odjekivao jc meu brdima. etnici su nas pozivali da se predamo. Govorili su da je nemogue pobjei. Ali nismo reagovali i ekali smo no. ekanje nam je do krajnosti opteretilo ivce. Neki u gritpi su poeli halucinirati. Strah. Stres. Takvi su bili opasni po svoje drugove: vikali su i vritali i mogli su odati na poloaj etnicima. Neki od naoruanih ljudi bi se sasvim uspaniili i poeli nasumino pucati. Oni su ubili nekoliko vlastitih ljudi. Morali smo ih silom savladati."6

    5 Human Rights Watch/Helsinki, "Pad Srebrenice'", str. 32. 6 Van Laerhoven, Srebrenica, str. 122.

  • 78

    Nekoliko dana kasnije, sam Pilav poeo je halucinirati, dok su prolazili kroz minsko polje: "Sjeam se da sam hodao, tj. osjeao sam da moje tijelo hoda, ali samo malim dijelom svijesti. Dok sam trao kroz minsko polje i bio nejasno toga svjestan, usto sam spavao i sanjao lude, uasne snove. U jednom trenutku uo sam vlastiti glas: 'Dosta, kad jednom skupim neto para, kupit u auto i vie nikad neu hodati, ni pedlja.' udni zvuk mog glasa me je probudio."7

    Mjestimino, ljude iz ume mamili su srpski vojnici prerueni kao plave kacige UN-a. Oprema, uniforme i vozila UN-a koji su ukradeni od holandskih i drugih vojnika UN-a upotrijebljena je za ovu svrhu. U jednom incidentu, dvojica holandskih mirovnjaka, koje su izveli iz jednog konvoja, odvedeni su do mjesta u blizini Konjevia, gdje su naili na dva konfiscirana YPR-a i nekih osam srpskih vojnika u uniformama UN-a. Nareeno im je da sjede u jednom YPR-u, dato im je oruje i reeno da, "radi vlastite sigurnosti," pucaju ako vide bosanske vojnike. Nita se nije desilo, i neto kasnije dozvoljeno im je da se vrate u Potoare. I srpski video snimci potvruju da su Srbi nosili opremu i uniforme UN-a. Koliko je Muslimana nasjelo ovom triku, nemogue je saznati, ali, s obzirom na njihov oaj, ova brojka mogla bi biti znatna.

    Moda najvea grupa koja je vidjela znakove srpskih zloina oko Srebrenice bile su ene i pripadnici mirovnih trupa koji su se nalazili u konvojima za Kladanj. Oni su izvijestili da su vidjeli velike grupe zarobljenih muslimanskih mukaraca kao i stotine mrtvih tijela. Uoeno je kako Srbi prisiljavaju neke od zarobljenih da pozdravljaju srpskim pozdravom sa tri prsta. Drugi su drali ruke uvis, ili iza glave. Ajkuna Ali priala je jednom novinaru The Timesa ta se desilo kad je njen autobus zaustavljen blizu Kravice: "Vidite li svoju vojsku?' - pitao je jedan srpski vojnik. U travi su kleali mnogi koje sam poznavala. Drali su ruke iza vrata. Vidjela sam meu njima jednog od svojih sinova. Ali nisam mu nita mogla rei. Ne znam da li je on vidio

    7 Van Laerhoven, Srebrenica, str. 127.

  • 79

    mene."8 Ni holandski vojnici niti ene nisu uoili nikakav znak otpora.

    Izgleda da se glavnina muslimanskih vojnika do tada ve probila kroz srpske linije i da su Srbi bili angairani na operaciji "ienja" uglavnom nenaoruanih civila i jednog broja vojnika.

    Petrovievi snimci prikazuju zarobljavanje nekih ljudi. Jednog od njih tim BBC-jeve Panorame identificirao je kao Ramu Mustafia. Petrovi je razgovarao s njim. U odgovoru na pitanje koje se nije ulo, Mustafi je odgovorio:

    "Ovdje smo proveli dva dana i dvije noi." "Gdje su vam puke?" "Ja nisam nosio puku. Ja sam civil" "Boji li se?" "Kako da se ne bojim?" Panorama nije uspjela pronai Mustafia. On je na spisku

    Crvenog kria nestalih ljudi Srebenice.

    Iz izjava malobrojnih preivjelih, mogue je rekonstruirati kako je bilo organizirano ubijanje tisua zarobljenih Muslimana. Znatan broj je likvidiran po kratkom postupku im su se predali. Oni koji su preivjeli ovu prvu rundu nasuminog ubijanja odvedeni su na sabirne punktove i mjesta za ispitivanje.

    U grupi Rame Mustafia bio je i esnaestogodinji Enver Husi, koji je kasnije uspio pobjei. Njega su intervjuirali za BBC-jevu Panoramu a da nije vidio srpski snimak na kome se i sam nalazio: "Malo dalje, bio je ovjek s kamerom. Mislim da je bio iz CNN-a. Naiao je etnik, udario ga i rekao: 'ta on radi ovdjc? Gubi se odavde...' Tako smo izili i predali se."

    PANORAMA: "Da li vam jc ovjek s kamerom ita rekno?"

    8 Anthony Lloyd, "Srebreniki prognanici iznose mrano poznate prie o ubistvima.", The Times, 15. jula 1995.

  • 80

    Nije rekao nita, ali je okrenuo kameru ka meni. A onda su ga otjerali... Pretraili su me, traili su novac, ali ja ga nisam imao. Zatim me je jedan udario kundakom i rekao: 'Idi odavde, idi na onu livadu..' Dok smo ili, naili smo na tu kuu. Izila je ena u maskirnoj uniformi. Imala je pitolj. Jedan mladi meu nama nosio jc maskirnu koulju. Rekla je: 'Odakle ti to, Turine?' i onda mu je rekla da ue u kuu. Zaista ne znam ta se dalje desilo. A onda smo stigli na livadu i tamo sjeli. Nastavili su maltretirati ljude, traiti od njih novac. Tukli su ljude. Udarali su ih kundacima po glavi. Nisam to vie mogao gledati."

    Enveru je jedan srpski vojnik naredio da donese vode ljudima, poto je dan bio vreo, a veina je molila da neto popije.

    "Nastavio sam ii po vodu i morao sam sluati njihova nareenja. Uradio sam sve to bi mi rekli... Jedan od njih je rekao: 'Dajmo im vode prije nego to ih pobijemo...'"

    PANORAMA: "Gdje su odvedeni ljudi koji su sjedili na livadi?" Odvoeni su u tu kuu jedan po jedan... Birali su ljude koje e

    odvesti u kuu, nisu dirali ranjenike. Vodili su neke i govorili, ne brinite, doi e red i na vas. Ne treba da se bojite. Idete samo na ispitivanje,' ali niko nije ponovo izlazio."

    PANORAMA: "Da li ste uli ikakvu buku iz kue, ikakve zvuke glasova, pucnjavu ili ita drugo?"

    "Mogao sam uti udarce, nita drugo... Bilo je neke potmule tutnjave. Nisam uo vritanje. Zvualo je kao da se u neto udara".

    PANORAMA: "U kakvom su stanju bili ljudi koji su ekali na livadi, i sjedili?"

    "Bili su iscrpljeni. Nisu imali hrane. Bili su blijedi i prestraeni. Znali su ta ih eka - i ja sam znao. Znali su da e biti ubijeni. Molili su se da budu brzo ubijeni. uo sam ljude kako apuu da se nadaju da e biti ubijeni bez muenja."

    Na jednoj drugoj lokaciji, u selu Kravica na putu Bratunac - Konjevii, pedesetdvogodinji Hakija Huseinovi bio je natjeran u jedno poljoprivredno skladite. U mranoj zgradi ljudi su se okupili u

  • 81

    gomilu radi zatite. Srbi su nasumino pucali u skladite. Huseinovi je rekao za Panoramu: "Kad se smrailo, pucnjava je prestala. Bilo je mnogo vritanja i vikanja, ljudi u skladitu su traili pomo. Mnogi su bili ranjeni. Kad sam legao, desna strana tijela mi se namoila krvlju. Nisam to vie mogao podnositi, pa sam ustao iz krvi i podvukao pod sebe jedno mrtvo tijelo i legao na njega. Kad je poelo svitati, moj komija Zulfo Halilovi je ustao da mokri i pije vode. Povukao sam ga za kaput i rekao mu: 'Lezi dalje,' a on je rekao: 'Ne mogu vie izdrati.' Mitraljeski rafal ga je presjekao i pao je. Pokrio sam se s dva mrtva tijela i ostao pod njima dvadeset etiri sata. Tokom dana uo sam da neko zove: 'Salko, Salko.' Ponovio je to oko dvadeset puta.Onda je neko rekao: Jebem ti tursku majku. Jo si iv.' uo se pucanj iz puke. Taj glas se vie pije uo. Nakon toga, pojavili su se kamion i bager. Poeli su ruiti zid skladita prema putu, a zatim su poeli tovariti. Tovarili su do noi. Bager je priao veoma blizu. Pomislio sam: 'To mi je kraj. Sav taj strah je bio uzalud,' ali morate se nadati dok ste ivi. A onda sam uo nekog kako kae: 'Parkiraj bager, operi asfalt i pokrij leeve sijenom. Dosta je za danas."'

    Kasnije te noi, Huseinovi je uspio pobjei, s jo jednim ovjekom.

    Ovaj proces nije bio nasumino nasilje. Bio je orkestriran. U svojim kontaktima sa "Dutchbatom", general Mladi dao je do znanja da je jedan od njegovih prioriteta da se "mukarci u godinama za vojnu slubu" ispitaju "u potrazi za ratnim zloincima." Radovan Karadi podrao je ovaj zahtjev, paljivim isputanjem, kada je za strane medije izjavio: "Naa vojska je vrlo odgovorna. Ljudi, civili kao i osoblje UN-a, potpuno su sigurni i bezbjedni." Drugim rijeima, muslimanski vojnici bili su doputen cilj. Ali paljivo razlikovati nedune, civile, ljude u dobi za vojnu slubu, vojnike i ratne zloince nije bio problem kojim su se srpski vojnici i njihove voe mnogo zamarali. U sutini, svi mukarci u enklavi smatrani su neprijateljima i doputenim ciljevima, i svjesno i namjerno stremilo se da se svi pobiju.

    Ono o emu je Enver Husi svjedoio da se deavalo u kui pored puta iz Bratunca bilo je dio preliminarnog procesa ispitivanja.

  • 82

    Izgleda da je u ovoj fazi bila identificirana vea grupa ljudi, koje je, iz ma kog razloga, trebalo dalje ispitivati. Oni su upueni u Bratunac, uglavnom tokom etvrtka popodne i uveer, gdje su se pridruili ljudima iz Potoara. Ovdje se vodio glavni postupak ispitivanja. Jedan od Muslimana koji su preivjeli to iskuenje rekao je "Human Rights Watchu": "Na kraju smo proveli no u kamionu koji nas je dovezao u Bratunac, nas 119, sabijeni zajedno. Tokom noi, doli bi straari i vikali. Traili su ljude iz pojedinih mjesta, posebno iz Kamenice, edenske i Glogove. Tu sam prepoznao Milana Gruia iz Orahovice... Ili smo godinu dana u istu kolu. Bio sam godinu dana mlai.'"9

    Ispitivanje kojem su mukarci bili podvrgnuti do izvjesne take bilo je sistematino. Godine 1993. Srbi su sastavili spiskove Muslimana za koje su tvrdili da su poinili ratne zloine protiv Srba u ranim fazama rata. Ovi spiskovi ukljuivali su i mjesto roenja, jer se regionalna pripadnost smatrala vanim za uspostavljanje mogue veze sa konkretnim grupama ili jedinicama teritorijalne obrane na koje su Srbi sumnjali da su izveli napade na pojedina sela. Lokalni Srbi pomagali su u identificiranju ljudi s kojima su, kao u gorenavedenoj izjavi, bili ponekad kolske kolege ili ak prijatelji. Uprkos zajednikom ivotu, ovi lokalni Srbi uglavnom su bili najgorljiviji u progonima svojih bivih komija, koje su krivili za sve muke i uase kroz koje su oni i njihove porodice proli u ratu.

    Meutim, u konanoj analizi, jasno je da ova ispitivanja nisu imala za cilj da razdvoje krive od nedunih. Svako je bio odreen za likvidaciju, ako ni iz kog drugog razloga - zbog toga to su bili svjedoci dogaaja za koje Srbi nisu eljeli da se detaljno prenesu ostatku svijeta. Proces ispitivanja izgleda da je uglavnom sluio delatima kao utjeha: da podri opsjenu o njihovom angamanu na pravednoj kampanji identifikacije i likvidiranja neprijatelja srpskog naroda.

    Paradoksalno je da je ogromna veina Muslimana koji su imali politiki ili vojniki vane uloge u srebrenikoj enklavi uspjeno izbjegla zarobljavanje. Srbi su uhvatili barem jednu veliku "zvjerku":

    9 Human Rights Watch/Helsinki, "Pad Srebrenice, str. 39.

  • 83

    Ibrana Mustafia, vou SDA (Stranke demokratske akcije) u Srebrenici i osobu koja se nalazila na treem mjestu srpskog spiska "organizatora zloina" koje su poinili srebreniki Muslimani. Ipak, kao to je to esto sluaj u ratu, vanost, ili sumnja u vanost, neke osobe predstavljale su najbolju garanciju za preivljavanje, i u aprilu 1996. Mustafi je razmijenjen za jednog vanog srpskog zarobljenika, pukovnika Aleksu Krsmanovia.10 Neki od ranjenika, koje su Srbi skinuli sa dva bolnika konvoja, takoer su preivjeli, izgleda, iz istih razloga. Srbi su bili veoma sumnjiavi prema ranjenicima, jer su smatrali da se meu njima kriju osumnjieni muslimanski "zloinci" s lanim ranama. Npr. nekih pedeset ranjenih Muslimana koji su ostali u Potoarima Srbi su paljivo snimili i fotografirali. Sedmerica su kasnije identificirani kao osumnjieni ratni zloinci i, s ostalim ranjenicima, odvedeni u bolnicu u Bratuncu. Iako ih je tamo vidio jedan holandski lijenik, u jednom trenutku njega su odmamili odatle i sedmorka je nestala. Kasnije tog mjeseca Crveni kri ih je pronaao u logoru Batkovi. Razmijenjeni su za zarobljene Srbe.

    Tokom noi u srijedu, 12. jula, masa Muslimana koji su izbjegli zarobljavanje i skoro sigurnu smrt kretala se na zapad, prema okolici Nove Kasabe. Pod okriljem mraka, mnogi su uspjeli prijei put izmeu Nove Kasabe i Konjevia. Dr. Ilijas Pilav preao je oko tri sata ujutro. Nekoliko stotina metara od puta, naiao je na rijeku Jadar. Dok je iao dio puta uz rijeku prema sjeveru, primijetio je mnogo utopljenih ljudi. Oni su, jednostavno, bili previe iscrpljeni da bi uspjeli prijei.

    Ljudi koji su uspjeli prijei rijeku slijedili su preivjele elemente 28. divizije Bosanske vojske i Predsjednitvo Srebrenice, koje je ve prolo pored okolice Cerske i zatim jedan dan stalo na padinama planine Udr. Ovu teritoriju nekad su nastanjivali Muslimani. Sada su se vojnici i politiari kretali kroz pusto naputenih naselja. Rano slijedee veeri, 14. jula, 28. divizija naila je na, po svojoj procjeni,

    10 Pukovnika VRS Krsmanovia uhapsila je policija bosanske Vlade 30. januara 1996. zajedno sa generalom ordem ukiem, i predala Meunarodnom sudu u Haagu. Poto nije elio suraivati sa Meunarodnim tribunalorn za ratne zloine u Haagu, on je vraen bosanskoj policiji 29. marta.

  • 84

    oko 300 vojnika bosanskih Srba sa protuavionskim topovima u blizini sela Liplje, odmah jugoistono od Zvornika. Nakon dvosatnog okraja, Muslimani su uspjeli da se izvuku i nastavu svoj mar. Sada su se pribliavali teritoriji bosanske Vlade. Do ovog trenutka ljudi su bili iscrpljeni preko svake mjere i njihove zalihe hrane su potpuno nestale. Suljo Hasanovi se prisjea: "Doli smo do Krievia u 04:00. Spavali smo tu no u umi i odmarali se. Jeli smo ono to smo nali: korijenje nekih biljaka. Znali smo da smo deset kilomtara od nae teritorije. Sloili smo se da svi koji su u boljem stanju i koji imaju oruje moraju presjei etnike linijc kod Baljkovice."

    Naposlijetku, uspostavljen je kontakt sa bosanskim snagama s druge strane srpskih poloaja. Poslijepodne 15. jula, uinjen je koordinirani pokuaj proboja. Heroj tog momenta bio je Naser Ori, koji je komandovao Srebrenicom do aprila 1995. i koji je sada vodio snage sa strane bosanske Vlade, i Ejub Goli, koji je komandovao srebrenikim vojnicima s druge strane. Borbe su trajale due od jedan dan. lanovi Predsjednitva Srebrenice ostali su iza linija i nemirno iekivali. Ejub Goli je poginuo. Neki su izgubili ivce i ubijali se. Ipak, masa bosanske grupacije polahko se poela provlaiti preko linija fronta. Predsjednitvo je stiglo u sigurnost rano popodne u nedjelju 16. jula.

    Ali mnogo vei broj mukaraca iz Srebrenice nikad nije ni stigao dalje od Nove Kasabe. Srbi su ih zarobljavali u stotinama tokom noi u srijedu i cijeli dan u etvrtak. Moda zbog toga to je njihov broj postao prevelik da bi ih prevezli u Bratunac, oni su okupljeni na fudbalskom igralitu sjeverno od Nove Kasabe.

    U etvrtak, holandski vojnici uoili su grupu od, po procjeni, oku 1.000 mukaraca koji sjede na fudbalskom terenu. To je bila najvea grupa zarobljenika koja je uoena tokom praenja konvoja iz Potoara. Istog dana, ameriki pijunski avioni U-2 fotografirali su nekih 600 ljudi naguranih na terenu, koje su okruivali straari. Kada su se avioni vratili nekoliko dana kasnije, fudbalski teren bio je prazan, ali su uoili da je oblinje polje promijenilo izgled: na njemu su se vidjeli znaci svjeeg kopanja, a strunjaci su identificirali ono to su smatrali

  • 85

    za tri masovne grobnice. Tragovi tekih vozila vodili su s puta u polje. (Kada su slike otkrivene u augustu 1995., novinar David Rohde lista Christian Science Monitor izbjegao je srpskim patrolama da obie ovo polje. Izvijestio je da je naao tragove nedavnog kopanja i, na jednom mjestu, "neto to je izgledalo kao istruhla ljudska noga koja je izvirivala iz svjee prevrnute zemlje."11 U blizini masovnih grobnica pronaao je line i druge dokumente, u kojima se spominjala Srebrenica i druga oblinja mjesta, kao i muslimanske tespihe i prazne kutije municije.)

    U etvrtak 13. jula, neke holandske vojnike Srbi su prisilili da provedu no u Novoj Kasabi "radi njihove vlastite sigurnosti." Izmeu 02:30 i 03:30 uli su ponovljenu paljbu iz pjeadijskog oruja sjeverno od grada, gdje se nalaze fudbalsko igralite i masovne grobnice. Slijedeeg dana, dva holandska vojnika vidjela su 500 do 700 tijela du puta.

    U petak i subotu, Srbi su marljivo istili put, od Milia sve do Bratunca, od svih zaostalih dokaza. Holandski vojnici vidjeli su da se mnoga tijela uklanjaju najrazliitijim kombijima, traktorima s prikolicom i vozilima s utovarivaima. Line stvari Muslimana, koje su bile razbacane po putu, prikupljane su i spaljivane. Jedan izvjetaj komisije UN-a opisuje iskustvo jednog holandskog vojnika koji je bio zarobljen u ranim fazama srpskog napada na Srebrenicu: "U subotu 15. jula, kada je premjeten iz Simia u Bratunac, proao je pored fudbalskug igralita blizu Nove Kasabe. Na jednom dijelu igralita vidio je red cipela i ruksaka nekih stotinu ljudi. Malo kasnije vidio je traktor s prikolicom na kome su bili leevi. Nekih 500 metara dalje vidio je jo jedan red cipcla i opreme koji su pripadali grupi od nekih dvadeset do etrdeset ljudi. Ovdje je vidio kamion koji je prevozio tijela u viljuci bagera. I naposlijetku, vidio je jedno tijelo na okuci puta."12

    11 David Rohde, "Dokazi ukazuju na masakr u Bosni," Christian Science Monitor, 18. augusta 1995. 12 "Konani periodini izvjetaj o stanju ljudskih prava na teritoriji bive Jugoslavije koji je podnio g. Tadeusz Mazowiecki, specijalni izvjestitelj Komisije za ljudska

  • 86

    Jedina velika grupa ljudi iz Srebrenice koji su ostali ivi 14. jula (pored vojnika koji su se probijali dalje sjeverno) bila je u Bratuncu. Mnogi od njih uhapeni su u Potoarima. Drani su na fudbalskom igralitu u Bratuncu i u jednoj lokalnoj koli. U etvrtak uveer 13. jula, ovim,"ljudima iz Potoara" pridruili su se oni koji su pohvatani du puta Bratunac - Konjevii. Zbog prenatrpanosti, mnogi od novodolih zadrani su preko noi u kamionima i autobusima. Ispitivanja, muenja i pojedinane likvidacije nastavili su se cijelu no.

    Do petka, Bratunac je ispranjen od muslimanskih mukaraca. Operacija je bila dobro organizirana i izvodili su je disciplinirani vojnici, ija je strahovlada sezala i do toga da su se poigravali sa zarobljenicima. Jedan preivjeli se prisjea: "Ostali smo u autobusima u Bratuncu do 11:00 slijedeeg jutra (14. jula), kada je policajac rekao da emo biti prevezeni u Kladanj. Bilo je tu est autobusa i etiri kamiona puna ljudi. Kasnije je konvoj stao da saeka da pristignu i druga vozila, i pojavilo se bijelo UN vozilo sa gusjenicama. Na trenutak sam pomislio da emo biti spaeni, da emo biti razmijenjeni za zarobljene Srbe, ali kada sam vidio da se etnici pozdravljaju i razgovaraju sa etvericom vojnika UN-a, za koje se pokazalo da su i sami etnici, shavatio sam da je sve gotovo."13

    Vjerovatno istim autobusima koji su upotrijebljeni da se njihove ene i djeca deportiraju prethodnih dana, mukarci su prevezeni u jedan kolski kompleks u Karakaju kod Zvornika.

    "etnici su nas izvodili iz kamiona jednog po jednog; morali smo da drimo ruke iza glave i viemo, "ivjela Srbija! Srebrenica jc srpska!"14

    Mukarci su odvedeni u velike uionice. Drugi su nagurani u jednu sportsku dvoranu. Tokom dana i veeri, pojedinci i manje grupe odvoeni su na ispitivanje, premlaivanje i pojedinane likvidacije.

    prava, u skladu sa Paragrafom 42. Rezolucije Komisije br. 1995/89", Ekonomski i socijalni savjet Ujedinjenih nacija, E/CN.4/1996/9, 22. augusta 1995. 13 Human Rights Watch/Helsinki, "Pad Srebrenice", str. 39. 14 Human Rights Watch/Helsinki, "Pad Srebrenice", str. 40.

  • 87

    Mukarcima je nareeno da se svuku do pasa i skinu cipele. U uionici, kad je pao mrak, prisjea se isti preivjeli: "Bilo nam je nareeno da istrimo u hodnik. Trali smo bosi na podu prelivenom krvlju. Vidio sam oko dvadeset leeva blizu ulaznih vrata. Tukli su nas dok smo se penjali u kamione s rukama vezanim iza lea. Uao sam u kamion koji je bio samo napola pun. etnici su vikali da bi natovarili vie jo vie ljudi na kamion, sve dok nije bio pretrpan, a onda su zatvorili zadnji dio. Naredili su svima da sjednu, ali nismo mogli jer su ljudi, ruku vezanih na leima, bili toliko nagurani. etnici su poeli da pucaju na ljude da nas natjeraju da sjednemo."15

    Teror je odravan na konstantnom nivou. Cilj - na to je ukazivalo prisilno tranje, premlaivanje i vika - bio je da se proces likvidacije uini nezadrivim i brzim. Niko, pa ni delati, nije imao priliku da dovede u pitanje taj proces. Svijest veliine konanog uasa koji je oekivao muslimanske mukarce bila je tako otupljena. Sedamnaestogodinji Nedad Avdi opisao je svoj dolazak na mjesto planiranog smaknua: "Kada je kamion stao, odmah smo zauli viku izvana... etnici su nam rekli da iziemo, po peterica. Bio sam u sredini grupe, a mukarci naprijed nisu eljeli da iziu. Bili su prestraeni i poeli su se gurati unazad. Ali nismo imali izbora, i kad je doao moj red da iziem sa jo pet drugih, svugdje sam vidio mrtva tijela. Jedan etnik je rekno: 'Doite, balije,16 naite si malo mjesta.' Stali smo ispred etnika okrenuti leima. Naredili su nam da legnemo, i kad sam se bacio na zemlju, zauo sam pucnje. Pogoen sam u desnu ruku, a tri metka prola su mi kroz desnu stranu tijela. Ne sjeam se da li sam na zemlju pao onesvijeen. Ali sjeam se da sam bio uplaen, mislei da u uskoro biti mrtav ili da e me pogoditi jo neki metak. Mislio sam da e uskoro sve biti gotovo. Dok sam leao tamo, uo sam druge kako vrite i jee... Prilikom jednog od slijedeih smaknua osjetio sam otar bol u nozi... ovjek do mene je jeao, i jedan etnik je naredio drugima da provjere koja tijela su jo topla. 'Zatjeraj metak u svaku glavu, ak i ako su hladni.' Drugi etnik je odvratio, 'Jebi im majku' Svi su mrtvi!'

    15 Human Rights Watch/Helsinki, "Pad Srebrenice", str. 40-41. 16 Balija je pogrdni izraz kojim Srbi nazivaju Muslimane.

  • 88

    Samo jedan etnik priao je gomili i pucao u ovjeka do mene, a ja sam osjetio kako me kamenii udaraju u gornji dio desne ruke. Nastavio je sa svojim poslom dok nije zavrio. Kasnije sam uo kako kamion odlazi. Nisam znao ta da radim. Prvo sam mislio da treba da ih pozovem da me ubiju i dokraje, ali sam odluio da prvo pogledam okolo. Vidio smn nekog ko se micao na desetak metara od mene i upitao, 'Prijatelju, jesi li iv?'17 Avdi i njegov novopronaeni drug uspjeli su da pobjegnu sa polja smrti. Nakon vie dana probili su se do bosanske teritorije. Na jednoj drugoj lokaciji za smaknua, Mevludin Ori i Hurem Sulji takoer su preivjeli i pobjegli. Njima se tri dana kasnije prikljuio jo jedan ovjek, Smail Hodi, koji je, izgleda, bio posljednji od pet preivjelih iz masakra u Karakaju."18

    Drugo poprite likvidacija za mukarce koji su drani u rejonu Zvornika bilo je blizu zadruge izvan sela Pilica. Nije poznato da ima preivjelih.19 Ali pojavio se jedan uesnik u ubijanju, dvadesetpetogodinji Draen Erdemovi. On je dao intervju francuskom dnevnom listu Le Figaro 8. marta 1996. i, nakon toga, svjedoio pred Tribunalom za ratne zloine u Haagu. Erdemovieva pria je neobina, mada za bosanski rat ne i izuzetna. Hrvat iz Tuzle, oenjen Srpkinjom, sluio je u JNA, bosanskoj vojsci i vojsci bosanskih Hrvata. Ali kada je pokuao da pobjegne iz rata u Bosni, zaustavljen je na teritoriji koju su drali Srbi u novembru 1993. Erdemovi je tvrdio da nije imao izbora

    17 Human Rights Watch/Helsinki, "Pad Srebrenice," str. 45. Ova dva ovjeka trebalo je da budu ubijena na lokaciji koja je sada poznata istraiteljima krenja ljudskih prava kao Sahanii Jedan. 18 Emma Daly iz lista Independent (4. aprila 1996.) posjetila je sportsku dvoranu gdje su navodno bila drana dvojica preivjelih: "U dvorani se posvuda nalazio otpad koji je potvrdivao prie svjedoka: prazne puane ahure, izgubljene cipele, mrlje neeg to je liilo na krv, odbaeni povezi za oi, ak i smotak istok ruiastog materijala iz kog su povezi bili grubo izrezani. Mjesto je zaudaralo." 19 Postoji neobina pria o izvjesnom Reidu Haliloviu koga su, navodno, 15. jula poslijepodne nali lokalni Srbi u Loznici kako opasno krvari. Odveden je u bolnicu, ali je kasnije nestao, prema Robertu Blocku iz lista Independent (25. jula 1995.), koji je pokuao da ga pronae. Izvjesni Read Halilovi pojavio se na istom srpskom spisku kao i gore spomenuti Ibran Mustafi, pod zaglavljem "organizatori i lideri oruanih aktivnosti". Mogue da je bio preivjeli iz masakra u Pilicama.

  • 89

    do da se prikljui Vojsci bosanskih Srba i naao se u jednoj specijalnoj jedinici, 10. diverzantskom odredu koji je brojao osamdeset ljudi i kojim je komandovao porunik Milorad Pelevi. Njen zadatak Erdemovi je opisao kao "diverzije iza neprijateljskih linija" i "likvidacija problematinih ljudi". Jedinica se nala pod direktnom komandom vojnog taba Vojske bosanskih Srba.

    Erdemovieva jedinica stigla je u grad Srebrenicu 11. jula i zatim je upuena u kasarnu u Zvorniku. Tamo je, ujutro 16. jula, odjeljenju od osam ljudi, u kom je on bio, nareeno da ode u zadrugu u Pilicama. Nisu im dali nikakve informacije o zadatku koji ih je ekao. Naoruani automatskim pukama Kalanjikov i jednim mitraljezom M 84, po dolasku su od komandira odjeljenja, Branka Gojkovia, saznali da e morati da likvidiraju Muslimane iz Srebrenice. Vojnici su stali u stroj, ekajui da stignu njihove rtve. Mnogo su pili.

    Uskoro je stigao jedan autobus sa, po Erdemovievom uvjerenju, nekih ezdeset mukaraca sposobnih za vojsku: "Dva pripadnika vojne policije Drinskog korpusa natjerali su desetoricu ljudi da iziu iz autobusa i poveli ih do negdje dvadeset metara od linije koju smo mi inili. Nareeno nam je da pucamo."

    Slijedea grupa od deset ljudi izvedenih iz autobusa vidjela je ta se desilo prvoj grupi: "Molili su: 'Nemojte nas ubijati! Nae porodice u Austriji poslat e vam novaca!' Jedan od mojih drugova doviknuo je Muslimnima: 'Ko ima marke, bit e poteen.' Ali Branko je rekao: 'Ne trudi se, sve su im uzeli u Zvorniku."'

    Sve vie i vie autobusa je stizalo. Da bi ubrzao stvari, Gojkovi je odluio da upotrijebi mitraljez. Ali on nije bio tako precizan kao puke. Mnoge od rtava nisu umirale odmah, ve su bile samo ranjene. Oni su molili svoje delate da ih dokraje. Prema Erdemoviu, jedan od pripadnika odjeljenja, Stanko Stevanovi, ispunio im je elju. Kasnije, Stevanovi je tvrdio da je ispalio 700 metaka.

    Sve u svemu, odjeljenje je likvidiralo petnaest do dvadeset autobusa punih ljudi. Erdemovi je procijenio da je nekih 1.200 ljudi pobijeno za pet i po sati, od kojih je on ubio "samo" sedamdeset".

  • 90

    Prestraeni i uasnuti vozai autobusa takoer su bili prisiljeni da ubiju po barem jednog Muslimana, "tako da ne bi pali u iskuenje da kasnije priznaju." Kad su zavrili, Erdemovieva jedinica dobila je nareenje da likvidira jo nekih 500 mukaraca koje su drali u domu kulture u Pilicama. To su odbili.

    Zato je Erdemovi sudjelovao u ovako stravinom zloinu? U Haagu je svjedoio da je smatrao da nema izbora. Kada je pokuao spasiti ivot jednom Muslimanu s kojim je poeo razgovor, komandir Gojkovi je odgovorio da nijedan muslimanski svjedok ne smije preivjeti i da se Erdemovi moe prikljuiti drugom redu, ako eli. Izuzetni zloini ne trae izuzetne ljude.

    Nikad neemo znati tano koliko je ljudi ubijeno. Po iskazima preivjelih, zajedno sa izjavama holandskih vojnika, Bosanki i Srba, teko je donositi sud. Pojedini svjedoci mogli su preuveliati, ili potcijeniti, broj ubijenih.20 Oni mogu pogreno razumjeti ili protumaiti okolnosti pod kojima su ti ljudi ubijeni. Svaka perspektiva moe biti jedino subjektivna. Meutim, obrazac i ogromnost tragedije ne mogu se osporiti.

    Od velike grupe Muslimana koji su predvidjeli svoju sudbinu i pokuali da se probiju iz enklave, nekoliko tisua je zarobljeno. Mnoge od njih su vidjeli vojnici "Dutchbata", muslimanske ene i djeca, a fotografirali su ih amerikih pijunski avioni i sateliti. Jedan srpski komandant po imenu Jankovi hvalisao se da je zarobio 6.000 vojnika Bosanske vojske.21 Erdemovi je procijenio da je sudjelovao u likvidaciji oko 1.200 mukaraca. Jedno je jasno, a to je da zvanine izjave bosanskih Srba o tome da je veina mukaraca izginula u borbi ne mogu biti istinite. Iako ima dokaza o borbama tokom noi i jutra u pokuaju proboja, konvoji koji su prevozili ene i djecu nisu ih vidjeli. Svi konvoji prolazili su ba kroz istu oblast gdje su se borbe, navodno,

    20 Poto je policiji izuzetno teko da tano procijeni koliko ljudi sudjeluje u nekim demonstracijama, koliko mnogo tee mora biti pojedincu usred mase da zna koliko mnogo Ijudi je oko njega s ikakvim stepenom preciznosti? 21 Handelingen Tweede Kamer, 1995-1996,22 181, br. 134, 30. novembra 1995., str. 27.

  • 91

    vodile. Oni su vidjeli samo leeve i zarobljenike.22 Petrovievi snimci, nainjeni oko 16:30 13. jula, pokazuju oputene vojnike bosanskih Srba kako zviduu, pue i sluaju muziku na radiju, dok oklopna vozila ispaljuju mitraljeske rafale u ume oko puta, a Muslimani se i dalje predaju.

    Nema dokaza da je veliki broj zarobljenika koji su vieni ivi du puta od Bratunca do Kladnja ikad osloboen, ili se jo dre u zarobljenitvu. Prema dosjeima Crvenog kria, vie od 1.700 mukaraca posljednji put ive su vidjele njihove porodice u Potoarima. Bukvalno svi ti ljudi se ju uvijek vode kao nestali. Do augusta 1996. samo nekoliko stotina muslimanskih zarobljenika je pronaeno, i Crveni kri smatra da vie nema logora sa preivjelim iz Srebrenice.23

    Najbolji pokazatelj broja ljudi koji su pobijeni u borbi i koje su smaknuli Srbi daje Crveni kri. U vrijeme sastavljanja, spisak Crvenog kria na kojem su nestali iz Srebrenice sadravao je 6.546 imena, od kojih su bukvalno svi bili mukarci. Ukupan broj registriranih nestalih u cijelom ratu u Bosni, ukljuujui i one iz Srebrenice, nekih je 11.000 Muslimana, Srba i Hrvata. Ukoliko neko ne posumnja da su procesi traganja koji je Crveni kri razvijao tokom jednog stoljea nedovoljni i da je organizacija rtva masovne prevare, izgleda vjerojatno da je ovo priblian broj rtava. On se moe malo smanjiti, jer neki od ljudi koji su se krili u umama istone Bosne nisu obavijestili Crveni kri nakon to su stigli u sigurnost. Meutim, godinu nakon dogaaja, nije vjerovatno da e se iz ume pojaviti jo iko.

    Prema meunarodnom humanitarnom pravu, smaknua ratnih zarobljenika i/ili civila po kratkom postupku predstavljaju ratni zloin. tavie, poto su svojim akcijama u i oko Srebrenice prekrili "elementarne postavke ovjenosti", Srbi su krivi i za zloine protiv

    22 Tvrdnje Muslimana koji su uspjeno pobjegli da su stalno bili granatirani i napadani stoga takoer ne mogu biti posve tane. 23 Do novembra 1995. Crveni kri pronaao je samo 193 muslimanska zarobljenika iz Srebrenice u srpskim rukama. U aprilu 1996. 211 mukaraca puteno je iz ljivovice u ostatku Jugoslavije, dok je jo trinaest zarobljeno kao osumnjieni ratni zloinci. Prvog maja 1996., beogradske vlasti pustile su jo pet Muslimana.

  • 92

    ovjenosti. Proveden je "sistematski proces viktimizacije" muslimanskog stanovnitva koji je obuhvatao, kako se kae u lanu 5 Statuta Tribunala u Haagu, ubistva, istrebljenje... deportacije, zatvaranje, muenje, silovanje, progone na politikoj, rasnoj i religijskoj osnovi i druga nehumana djela." Ali, gore ak i od toga, srpska djela predstavljala su akt genocida. Srebreniki masakr "poinjen je s namjerom da se uniti, u cjelini ili djelomino, jedna nacionalna, etnika, rasna ili religijska grupacija kao takva."24 Nameu se dva pitanja. Prvo, jednostavno, zato su Srbi napali zatienu zonu Srebrenice i sistematski pobili toliki broj njenih mukih stanovnika? Drugo, zato meunarodna zajednica nije zatitila zatienu zonu i sprijeila njen pad? Ostatak ove knjige pokuat e pruiti odgovor na ova pitanja.

    24 lan 11 Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948.

  • 93

    DRUGI DIO

    Srebrenica, zatiena zona

  • 94

    ETVRTO POGLAVLJE

    Prva kriza Srebrenice

    Mart-april 1993.

    est mjeseci prije nego to je poeo rat za disoluciju Jugoslavije, 16. januara 1991. godine, predsjednik Srbije Slobodan Miloevi prisustvovao je ruku sa ambasadorima zemalja Evropske zajednice. On im je saopio da e, ako se dozvoli da se Jugoslavija raspadne, Srbija traiti da skroji novu srpsku dravu. On je jasno dao do znanja da ova drava nee biti ograniena na "administrativni entitet" koji je trenutno u vlasnitvu Srbije nego da e to biti "otadbina svih Srba". Miloevi je upozorio: "Srbi koji ele da se vrate u srpsku otadbinu imaju pravo da to uine, a srpska nacija e podstai to pravo." Miloevi je rekao da je spreman da dozvoli odlazak Slovenaca. O Makedoniji je jo uvijek raspravljano. Ali, elio je biti sasvim jasan o dijelovima Hrvatske koji su naseljeni Srbima i o Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini: oni e ostati dio Jugoslavenske federacije. Izrekao je jasno upozorenje ambasadorima: "Pozicija koju sam za vas sada skicirao je krajnji kompromis koji je Srbija voljna prihvatiti. Ako se ovo ne moe ostvariti mirnim putem, onda je Srbija prisiljena da upotrebi sredstva sile koja mi posedujemo, a oni ne."

    Srbijanski plan za stvaranje nove drave sa novim granicama bio je zloslutan za mali gradi Srebrenicu u istonom dijelu Republike Bosne i Hercegovine, u blizini granice sa Srbijom. Jer, prema Miloevievoj viziji, istona Bosna trebala je postati dio ove nove "velike" Srbije.

    Ve u septembru 1991. godine lokalni srpski lideri najavili su stvaranje "Srpskih autonomnih regiona" unutar Bosne. Ovaj in doveo ih je do puta koji vodi ka sukobu sa bosanskom Vladom, u kojoj su dominirali Muslimani, koja je pokuavala odrati Republiku zajedno. U

  • 95

    isto vrijeme vojne pripreme za rat bile su u toku. Devedeset hiljada vojnika Jugoslavenske narodne armije (JNA), koji su bili rasporeeni u Bosni poeli su izvoditi masovne vjebe. Zvanino, ovi manevri trebali su zastraiti nasilje paravojnih i lokalnih odbrambenih snaga sa svih strana: Srbi, Hrvati i Muslimani. U stvarnosti vjebe su bile prikrivene pripreme za rat - rat u koji je JNA planirala da ue na strani Srba u Bosni.

    Jugoslavenska narodna armija postajala je, ustvari, srbijanska armija. Raspad Jugoslavije pred nju postavio je fundamentalni problem koji je jasno sumirao savezni ministar odbrane general Veljko Kadijevi: Armija ne moe postojati i djelovati "bez jasno definisane drave."1 Sa Jugoslavijom koja se raspada, kojoj bi novoj dravi mogla Armija sluiti? ak i prije konflikta u bivoj Jugoslaviji, koji je izbio 1991. godine, u oficirskim korpusima dominirali su Srbi. Blizu dvije treine oficira prije 1990. godine i gotovo svi visoki oficiri imali su ovo etniko porijeklo. Oigledno, ti ljudi ve su gledali ka Srbiji. Izbor je bilo lake napraviti i s obzirom na injenicu da se Srbija Slobodana Miloevia identificirala zvanino sa kontinuiranim postojanjem savezne Jugoslavije. Srbija i Crna Gora proglasile su Saveznu Republike Jugoslaviju 27. aprila 1992. godine. Neprijatelji JNA bili su oni koji su naklonjeni unitenju stare Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije: slovenaki i hrvatski nacionalisti i bosanski muslimanski "fundamentalisti". Logian cilj izgledao je, prema tome, stvaranje nove Jugoslavije u kojoj mogu ivjeti svi oni koji podravaju savezni ideal. U praksi, sa dezerterstvom oficira koji nisu bili Srbi i narastajuim srpskim nacionalizmom, ovo je znailo stvaranje "velike Srbije", u kojoj oni koji nisu Srbi ne bi vie mogli predstavljati prijetnju jedinstvu drave.

    Vjebe izvedene u jesen 1991. godine bile su maska za prerasporeivanje oruja koje je konfiskovano od JNA za snage Srpske teritorijalne odbrane. Oni su takoer uspostavili prisustvo Armije na

    1 Citirano u James Gow, "Uloga Jugoslavenske narodne armije u jugoslavenskom ratu disolucije", materijal za Meunarodnu komisiju za Balkan, Carnegie Endowment Aspen Institute, Berlin, 1996.

  • 96

    kljunim stratekim lokacijama. Poetkom 1992. godine Srbi su bili spremni za akciju. Njihov momenat doao je nakon referenduma u Bosni - Srbi su ga bojkotirali - porazno podrane nezavisnosti i proglaenja Bosne i Hercegovine nezavisnom i suverenom dravom, na elu sa predsjednikom Alijom Izetbegoviem, 6. marta 1992. godine.

    Nakon incidenata krajem februara i poetkom marta, srpska kampanja u Bosni poela je 27. marta 1992. U vremenu neto duem od dvije sedmice gradove iji su putevi vodili u Bosnu iz Srbije i istone Hrvatske zauzele su srpske snage. Foa, ajniu, Viegrad, Zvornik, Bijeljina, Bosanski Brod i Derventa pali su u brzoj sukcesiji. Kupres, grad koji kontrolira glavni put kroz vitalne planine u zapadnoj i centralnoj Bosni, bio je takoer zauzet.

    Sa ovim glavnim gradovima u njihovim rukama, putevi koji su ih povezivali bili su im otvoreni kao i oni koji vode u Sarajevo, na Pale (sjedite vlade bosanskih Srba) i Banja Luku, koja je bila glavno uporite u zapadnoj Bosni. Do maja, na kraju estonedjeljne kampanje, srpske snage okupirale su oko 60 (a naelno i 70) posto teritorije Bosne i Hercegovine - iako su Srbi inili svega 31 posto stanovnitva.

    Gotovo svi su bili iznenaeni iznenadnou i veliinom operacije. Uznemireni zvaninici UNHCR-a zabiljeili su da se "gotovo preko noi Republika raspala". Broj raseljenih lica bio je ogroman. Do 12. aprila UNHCR ugrubo je procijenio da je 10.000 ljudi pobjeglo iz Zvornika, 5.000 iz ajnia i Gorada, 5.000 iz Bosanskog Broda i 5.000 sa Kupresa. U isto vrijeme u Sarajevu je trajala borba. Uprkos jasno raspoznatljivom ablonu, veina ljudi nije shvatala stepen sauesnitva JNA i briljivo planiranje koje je izvreno. Naizgled, rastrojstvo u redu bilo je rezultat aktivnosti srpskih paravojnika. ak je i predsjednik Izetbegovi u poetku vjerovao u to i 1. ili 2. aprila on je traio od Armije pomo za zatitu Bijeljine. JNA je to rado pruila: krajem popodneva 3. aprila Armija je okupirala cijeli grad. Red, kako se Izetbegovi nadao, nije bio uspostavljen.

    Napadi na pogranine gradove slijedili su standardni obrazac. Prsten oko saobraajnica, obino popunjen JNA vojnicima, pojavljivao bi se oko grada. Srpski stanovnici tada su dobijali upozorenje da se

  • 97

    evakuiu. Kad bi oni otili, teka artiljerija i minobacai otvaraju vatru na muslimansko i hrvatsko stanovnitvo. (U Zvorniku, armijske baterije bile su pogodno locirane du, granice, na teritoriji u vlasnitvu Srbije.) Takvo bombardovanje trajalo je od nekoliko sati do nekoliko dana. Ve terorizirano stanovnitvo, koje je ili pokuavalo da pobjegne ili se krilo u svojim podrumima, nalo bi se zatim lice u lice sa svojim najveim neprijateljem: paravojnicima.

    Kad bi bilo procijenjeno da je grad dovoljno omekan artiljerijom JNA, paramilitarne grupe bi ulazile. Cilj ovakvih grupa kao to su Arkanovi "Tigrovi", etnici Vojislava eelja i "Beli orlovi" Mirka Jovia bio je da "etniki oiste" grad. Pad Viegrada tipian je primjer za to: "Grad Viegrad okupirao je 13. aprila 1992. godine Uiki korpus. Ta grupa sastojala se od vojnika JNA, rezervista, snaga teritorijalne odbrane Uica i Belih orlova... Korpus je zatim emitirao poruku instruirajui stanovnike da se vrate u Viegrad i uvjeravao ih u njihovu sigurnost... JNA je zatim blokirala sve puteve koji vode iz Viegrada uz pomo Belih orlova i Uikog korpusa. Vojnici na barikadama na putu odvodili bi Muslimane ijn su se imena pojavila na listi zapovjednika. Izmeu 18. i 25. maja Uiki korpus je napustio Viegrad ostavljajui ga da padne pod kontrolu Belih orlova, etnikih bandi i eeljevih snaga... ubijanje i maltretiranje Muslimana je poelo. Stanovnici nisu mogli napustiti grad bez odobrenja. Mnogi Srbi vieni su kako bacaju vezane Muslimane u rijeku (Drinu kako bi se utopili. Mnoge djevojke poetkom juna odvedene su u hotel 'Vilina vlas', ispitivane su i silovane. Neke od ena nisu se vratile."2

    Paravojnici, openito, su izvodili najjezovitije i najtee dijelove ovih operacija. Oni su bili posebno prilagoeni za taj posao. Veina velikog broja paravojnih organizacija bila je u saveznitvu sa ili integrirana u srbijanske politike partije. eelj je takoer vodio Srpsku radikalnu partiju, a Jovi je imao svoju Srpsku narodnu obnovu. Arkan

    2 "Final report of the United Nations Commission of Experts established pursuant to Security council Resolution 780 (1992)", /"Konani izvjetaj Komisije strunjaka uspostavljene na osnovu Rezolucije Savjeta sigurnosti 780 (1992)"/, Savjet sigurnosti UN-a, 5/1994/674, 27. maj 1994., Aneks III. A, "Specijalne snage", parag. 543 i 544.

  • 98

    je otvoreno priznavao organizacionu i finansijsku podrku Srpske pravoslavne crkve a sam je vodio Srpsku partiju jedinstva. Mnogi paravojnici imali su biografije kriminalaca. Arkan, ije je pravo ime eljko Ranjatovi, bio je aktivan kao kriminalac u Zapadnoj Evropi mnogo prije izbijanja rata. Za njim je bilo raspisano vie meunarodnih potjernica, izmeu ostalog, za oruane pljake, ubistvo i krau automobila. Za ljude poput Arkana rat je pruio velike mogunosti za finansijsku dobit kroz pljaku i prinudu.

    Paravojnici su tako posjedovali nacionalistiko ubjeenje i materijalni motiv za izvrenje ubistva u slubi nacije. Ipak, samim po sebi ovi faktori ne objanjavaju uporno i iroko rasprostranjeno uee paravojnika u ovom ratu, niti razmjer njihovog uspjeha. Nijedna od milicija nije direktno bila vezana za srbijansku vladinu partiju predsjednika Miloevia, niti za dominantnu srpsku partiju u Bosni - SDS Radovana Karadia. Pored toga, jasno je da su oni djelovali po instrukcijama. Ne samo da su se paravojnici hvalisali svojim kontaktima sa srbijanskom Vladom ve su i sami zvaninici srbijanske Vlade, povrijeeni panjom koju milicije pobuuju kod kue, naglaavali vanu ulogu koju su zvanine strukture igrale u njihovom podravanju. Ve u pogledu rata u Hrvatskoj 1991. godine general-pukovnik ivota Avramovi, zamjenik ministra odbrane Jugoslavije, izjavio je: "Doprinos koji su ostvarile male (paravojne) jedinice ne moe se porediti sa operativno-stratekim postignuima jedinica JNA.... U stvarnosti, bez JNA, nijedan "uvar" ne bi bio u stanju da odbrani Srbe uspjeno od ustakog noa a jo manje da se odri na frontu razdvajajui na narod od neprijatelja."3

    Zaista, logistiki zahtjevi milicija, jednostavno, diktirali su da ih je Jugoslavenska drava i armija morala podravati. Gdje bi, inae, drugo oni mogli dobiti svoje stokove naoruanja i municije koji su stalno popunjavani? tavie, prema dva, ne esto spominjana zakona, od jula i decembra 1991. godine stvoren je okvir za ukljuivanje

    3 Intervju u Narodnoj armiji (Beograd), 12. mart 1992., citirano u Paul Williams and Norman Cigar, A Prima Facie Case for the Indictment of Slobodan Miloevi (London: Alliance to Defend Bosnia-Herzegovina, 1996), str. 39.

  • 99

    paravojnika u JNA i priznat im je regularan status sa svim odgovarajuim beneficijama.

    Ipak, spoljnom svijetu ta veza nije bila toliko oigledna. Odsustvo otvorenih veza sa Miloevievom vladom omoguilo mu je da porie odgovornost za zloine koje su paravojnici poinili. Tako je pojaavana slika da je ienje bilo usputni proizvod nenormalnog ponaanja "neregularnih", koji su djelovali van kontrole vlade. Srpski propagandisti opisivali su konflikt kao da je izazvan starim nacionalistikim mrnjama a ekscesi su ograniavani na devijantne pojedince.

    Iako je mnogo ljudi bilo "indiskriminirajue" ubijeno, mueno, premlaivano i zastraivano, proces je bio sve ali ne nasumce raen. Prvi cilj bio je prisiliti muslimansko stanovnitvo da pobjegne iz svojih gradova i da se stvori etniki ista teritorija.

    Odreena doza neposredne, "demonstrativne svireposti", smatrana je, prema tome, neophodnom. to vie nasumce i bez pravljenja razlike vrenog terora i nasilja i ovaj cilj se lake ostvaruje. Drugi cilj bio je da se minimizira mogui budui muslimanski otpor. Za Jugoslavensku vojsku, nadahnutu titoistikom tradicijom teritorijalne odbrane i narodnog rata, svaki ovjek bio je potencijalni borac. Tako su ljudi sposobni za vojsku bili izdvajani radi posebno brutalnog tretmana. U Viegradu je jedan posmatra bio svjedok kako paravojni niandija izjavljuje: "ene i djeca e ostati sami... A to se tie Muslimana mukaraca, on je svojim prstom preao preko svog vrata."4

    Meu sposobnim mukarcima oni sa najcrnjom budunou bili su oni koji su imali neke veze sa poloajima u javnoj vlasti i neki ugled. U Bratuncu je "lokalni muslimanski vjerski poglavar prema izvjetajima bio muen pred svojim sugraanima koji su bili okupljeni na fudbalskom stadionu; bilo mu je nareeno da se prekrsti, prisiljen je da

    4 Blaine Harden: "Srpske snage pregazile kljuni grad", Washington Post, 15. april 1993.

  • 100

    se pokloni a zatim je pogubljen."5

    Proces traganja za ovim pojedincima bio je briljiv i iskalkuliran. Kao i u Viegradu, liste istaknutih Muslimana bile su napravljene prije napada. U mnogim mjestima, paralelna lokalna dravna administracija bila je takoer uspostavljena neko vrijeme prije. Takozvani Krizni tab koji se sastojao od lokalnih srpskih politikih lidera i policije, bio bi spreman preuzeti vlast i organizirati smjenu muslimanske i hrvatske lokalne elite. Ljudi sa lista bili bi okrueni ili bi bili na slian nain pogubljeni ili poslani u zatoenike centre. Poto je njihov broj bivao sve vei, lokalni policijske stanice obino nisu mogle da ih prime. Zato su bili koriteni vei objekti. Naprimjer, zatoeniki logori Omarske, Keraterma i Manjaa bili su rudnik eljezne rude i fabrika za preradu, fabrika keramike i biva armijska kasarna. Ovdje su logorai bili podvrgavani krutom reimu izgladnjivanja, premlaivanju i ispitivanju, to je u mnogim sluajevima zavravalo egzekucijama.6 Da bi pomogli u ovom procesu, lokalni Srbi koji su poznavali rtve esto su bili ukljueni i u proces hapenja i ispitivanja pojedinaca. "Glavni cilj koncentracionih logora, posebno Omarske ali i Keraterma", zakljuuje se u jednom izvjetaju UN-a: "bio je, izgleda, da se eliminie nesrpsko rukovodstvo. Politiki lideri, zvaninici iz sudova i administracije, akademici i drugi intekcktualci, vjerski lideri, kljuni poslovni ljudi i umjetnici - kima muslimanskih i hrvatskih zajednica -

    5 Citirano u: Norman Cigar, Genocide in Bosnia: The Policy of 'Ethnic Cleansing' (College Station, Texas: Texas A&M University Press, 1995) str. 59, iz Stejt Departmenta, USA, "Submission of Information on the United Nations Security council", od oktobra 1992. 6 Sima Drljaa, ef tajne policije u Prijedoru (a kasnije zamjenik ministra unutranjih poslova Republike Srpske) rekao je u aprilu 1993. godine u intervjuu za srpske lokalne novine da je "u sabirnim centrima 'Omarska', 'Keraterm' i 'Trnopolje' obavljeno vie od 6.000 informativnih razgovora. Od tog broja 1503 Muslimana i Hrvata poslana su u logor "Manjaa" na osnovu vrste dokumentacije o njihovom aktivnom ueu u borbama protiv Vojske Republike Srpske, a takoer i o ueu u genocidu nad srpskim narodom. Umjesto da im se odredi kazna koju su zasluili, moni ljudi svijeta izraavajui svoj prezir prisilili su nas da sve njih pustimo iz Manjae." "Final report of the United Nations Commission of Experts established pursuant to Security council Resolution 780 (1992)", paragraf 170.

  • 101

    uklanjani su oigledno s namjerom da to uklanjanje bude zauvijek. Slino tome, primjena zakona i vojno osoblje bili su meta unitenja."7

    Dvije od karakteristika koje definiraju srbijanski rat u Bosni i Hercegovini bile su da je on bio visoko organiziran i da je etniko ienje bilo dio namjerne strategije.

    Do kraja maja 1992. godine linija fronta se stabilizirala i ostala je uglavnom nepromijenjena do ljeta 1995. godine. Srbi su kontrolirali zapadnu Bosnu, osim enklave oko Bihaa. Najvei dio istone Bosne bio je takoer u njihovim rukama. Njihova prvobitna ofanziva, centrirana oko strateke mree puteva, nije imala uspjeha samo u zauzimanju Gorada. Strateki manje vana podruja oko epe, Cerske i Srebrenice bila su zaobiena. Ali bilo je samo pitanje vremena kada e se Srbi usmjeriti na razraunavanje sa ovim enklavama. Nakon otvaranja kampanje rata u periodu mart-maj 1992. godine, Srbi su se zadrali na konsolidiranju svojih uspjeha. Koncentrirali su se na etniko ienje svojih novoosvojenih teritorija. U ljeto i jesen 1992. godine vidimo masovne pokrete stanovnika. Do kraja godine dva miliona ljudi, gotovo polovina stanovnitva Bosne, bili su izbjeglice. Veina od njih bili su Muslimani. Udruivani su prema teritoriji koju je drala bosanska Vlada u centralnoj Bosni i prema enklavama.

    Iako je njihova kampanja etnikog ienja u istonoj Bosni tekla glatko u cjelini, nije svugdje ila na srpski nain. Muslimanima u Srebrenici srpska milicija u susjednom Bratuncu dala je ultimatum da predaju svoje oruje do 10 sati 18. aprila 1992. godine ili e biti napadnuti. Muslimani su od izbjeglica uli ta se desilo u Zvorniku i Bratuncu i mnogi su se sklonili u gusto poumljenim brdima oko grada. Odluni da izbjegnu uasnu sudbinu svojih sunarodnika, Muslimani su se drali uz neto naoruanja to su imali. Nakon isteka ultimatuma Arkanovi "Tigrovi" i druge milicije ule su u Srebrenicu i poeli su sa pljakanjem i ubijanjem starijih Muslimana koji su ostali. Ali u brdima oko grada male grupe Muslimana pripremale su se za kontranapad na Srbe. Jednim takvim komandovao je Naser Ori, policajac star 25 7 "Final report of the United Nations Commission of Experts established pursuant to Security council Resolution 780 (1992)", paragraf 175

  • 102

    godina, ija je jaka, vrsta fizika pojava predstavljala zastraujuu figuru, kasnije pojaanu njegovim mudahedinskim izgledom kratke kose sa bradom.

    Ori je roen u martu 1967. godine u Potoarima. Osamdesetih se seli u Beograd gdje se ukljuuje u specijalnu vojnu policiju. Pokazao se odlinim i uprkos tome to je bio bosanski Musliman, unaprijeen je postavi tjelohranitelj srbijanskog predsjednika Slobodana Miloevia. Ali sa izbijanjem rata u Jugoslaviji on se povlai i vraa da brani svoj rodni kraj protiv Jugoslavenske narodne armije.

    Dva dana nakon okupacije Srebrenice, 20. aprila, Ori i grupa mukaraca sputaju se sa brda i napadaju Srbe ubijajui nekolicinu. Tog dana Ori je bio izabran za komandanta teritorijalne odbrane. Pokazao se kao hrabar i vjet voa i bio je prirodni izbor za voenje Srebrenice u predstojeim borbama protiv Srba.

    Poetkom maja Srbi su odstupili od svojih pokuaja da uspostave kontrolu nad podrujem Srebrenice. JNA je granatirala muslimanska sela a milicija je pokuavala ui u njih pjeadijom. Ove operacije "ienja" vrene su u suradnji paramilicajaca iz Srbije i milicije sastavljene od lokalnih Srba iz Srebrenice i Bratunca. Voa ovih lokalnih Srba bio je Goran Zeki, sudija i lokalni politiar SDS-a. Nakon dvodnevnih topovskih bitki, 8. maja, Zekiu je postavljena zasjeda i ubijen je. Ispostavilo se da je njegova smrt bila poetak masovnog egzodusa Srba iz Srebrenice u Bratunac. Muslimani su uspostavili kontrolu nad gradom, ali Srbi su iznudili uasnu osvetu za svoj poraz: ubili su mnotvo mukih zatvorenika Muslimana na stadionu u Bratuncu.

    im je kontrola u Srebrenici uspostavljena, Ori i njegovi komandanti poeli su sa napadima protiv srpskih zaselaka i sela na jugu i istoku. Srebrenica se pokazala kao jedini sluaj u Bosni gdje su Bosanci uspjeno primijenili toliko eljeni jugoslavenski sistem teritorijalne odbrane. Glavni cilj napada iz Srebrenice bio je da se dobije oruje i municija. Suljo Hasanovi, koji je komandovao 'bataljonom' muslimanskih vojnika do svog ranjavanja, prisjea se: "Nismo bili spremni za rat. Morali smo napadati da bismo dobili oruje

  • 103

    i municiju. Napadali smo jug, jer su Srbi tu bili slabi, Oni su mislili da se mi neemo usuditi da napadamo prema Srbiji. Drugi vaan faktor bila je hrana. Morali smo nabaviti hranu. Imali smo mnogo izbjeglica iz Zvornika, Bratunca, Rogatice i Han-Pijeska. Sama Srebrenica je industrijski grad. Podruje zapadno od Srebrenice su planine. Na jugu je dobra obradiva zemlja. Pored toga, mi smo, jcdnostavno, eljeli osloboditi to vie srebrenike opine".

    Od maja 1992. do junuara 1993. godine snage iz Srebrenice napadale su i unitavale mnotvo srpskih sela. Napadi su vrijeali Srbe. Dobar dio animoziteta prema ljudima Srebrenice potie iz ovog perioda. Srbi su uloili mnogo napora u prikupljanje dokaza o ratnim zloinima koje su poinili Muslimani u takvim selima kao to su Breani, Zalazje, Ratkovii, Fakovii i Glogova. Dokazi ukazuju na to da su Srbi bili mueni i sakaeni, a drugi su bili spaljivani ivi kad bi njihove kue bile zapaljene. Ubijeno je, navodno, preko 1.300 ljudi tokom ovog perioda.

    Do kraja decembra 1992. godine Ori i njegovi ljudi kontrolirali su 95 posto opine Srebrenica i polovinu opine Bratunac. Iako su osvojili i etniki oistili ogromno podruje, Orieve snage nisu bile tako jake, kako se inilo, jer nisu imale dovoljno hrane i municije, a i dalje su bile opkoljene Srbima. Civilni i vojni lideri u enklavi, koji su se okupili da formiraju vojni savjet u julu, znali su da Srebrenica ne moe preivjeti istovremenu srbijansku ofanzivu ako se ne uspostave nikakve veze sa drugim teritorijama koje su drali Muslimani u istonoj i centralnoj Bosni.

    Snage iz Srebrenice povezale su se sa epom, enklavom na jugu koju su kontrolirali Muslimani, u septembru 1992.godine. Na sjeveru, u enklavi Cerske, isto tako oajniku bitku vodile su muslimanske snage pod komandom vizionara Ferida Hodia. Kao komandant Bosanske teritorijalne odbrane u Kamenici, Hodi je pokuao upozoriti svoje sunarodnike Muslimane da se organiziraju, a ne da predaju svoje naoruanje Jugoslavenskoj narodnoj armiji. Hodieve snage u toku ljeta napredovale su na sjeveru prema centralnoj Bosni koju je drala bosanska Vlada, i na jugu ka Srebrenici. Njegove snage u oktobru pokuale su se spojiti sa bosanskim snagama iz Teoaka, kojima je

  • 104

    komandovao kapetan Hajro Mei. Kako se Hodi prisjea: "Mi smo pokuali u oktobru da se poveemo sa Teoakom. Nadali smo se da emo se spojiti sa Hajrinim ljudima u Nezuku, zapadno od Zvornika. Ali, nedostajalo nam je oruja i municije i nikad se nismo probili. Hajro je poginuo 30. oktobra u svom posljednjem pokuaju da uspostavi vezu."

    Srebrenica, Cerska i epa tako su ostale odsjeene od spoljnjeg svijeta a humanitarna situacija unutar enklava brzo se pogoravala. Sve do novembra 1992. godine UN nisu bile u mogunosti dostaviti konvoj u Srebrenicu sa najvanijim potreptinama. To je bio prvi konvoj koji je stigao u toku rata koji tada traje ve vie od est mjeseci. etrnaest dana po dolasku konvoja muslimanske snage iz Srebrenice pokrenule su glavni napad prema rijeci Drini. U rano jutro 14. decembra nekoliko stotina muslimanskih boraca spustilo se u selo Bjelovac i, prema srpskim izvorima, ubilo oko pedeset Srba.

    Sloena igra poela je dobijati oblik u kojoj je bosanska Vlada pokuala iskoristiti oajnu situaciju u enklavama. Zvaninik UNHCR-a je kasnije objanjavao lordu Owenu zato je, po njegovom miljenju Ori izvrio napad odmah nakon dolaska konvoja: "U istonoj Bosni situacija se komplicirala. Tamonje muslimanske depove koristila je Vlada u Sarajevu u novembru kao take pritiska na meunarodnu zajednicu za vru akciju. to due ti konvoji nisu uspijevali stii do njih, vei je pritisak bio na mandat UN-a. Kad su konvoji uspjeli, pozivi za jaom akcijom bili su neutemeljeni. Dvije nedjelje nakon prve uspjene dostave Muslimani su pokrenuli ofanzivu prema Bratuncu. Ta-ko je integritet UNHCR-a i UNPROFOR-a bio uzdrman, dalji konvoji bili su nemogui, a pritisak za vrom akcijom je obnovljen."

    Bez sumnje, politiari u Sarajevu iskoristili su enklave u istonoj Bosni kao take pritiska na meunarodnu zajednicu. Meutim, napad nakon koga su uslijedili i drugi u decembru i januaru imao je i vojno obrazloenje. Ori (a Hodi je uinio isto iz Cerske enklave) napravili su diverziju koja je podrala glavnu ofanzivu 2. korpusa Bosanske armije da se presijee koridor Posavina koji spaja Srbiju i sa zapadnom Bosnom i Krajinom u Hrvatskoj koje su drali Srbi. Miralem

  • 105

    Tursunovi uestvovao je u ovoj operaciji. "Cilj je bio da se razbije srpski koridor i da se stvori takav za nas izmeu Tuzle i Hrvatske. Brzo smo napredovali i sastali se sa Hrvatskim snagama iz Oraja u Krepiima. Kontrolirali smo koridor petnaest dana. Ali, srpske snage sa tenkovima izvrile su protututpad iz pravca Bijeljine i mi smo se morali povui u Borke i Palanku. Mi smo presjekli koridor po drugi put 31. decembra 1992. i 1. januara 1993. godine, ali nakon etrdeset i osam sati, bili smo opet prisiljeni da se povuemo."

    Da je koridor ostao presjeen, u srpskim podrujima na zapadu veoma brzo bi ponestalo zaliha vitalne nafte i municije a sve to je dovoeno iz Srbije.

    Ori i Hodi pustoili su koliko god su mogli. Njihov uspjeh bio je u toliko jednostavniji to su Srbi bili prisiljeni da zbiju svoje redove oko enklava da bi ponovo otvorili koridor. Ovim je stvorena ansa da se poveu Cerska i Srebrenica. Da bi to uinili, Ori i Hodi morali su zauzeti Glogovu i Kravice, dva sela koja su drali Srbi, a koja su na glavnom putu izmeu ove dvije enklave. Snage iz Srebrenice napale su Glogovu i unitile ju 24. decembra. Kravicu je, meutim, mnogo jae branilo 400 srpskih vojnika. U rano jutro 7. januara, na pravoslavni Boi, velike muslimnske snage izvele su iznenadan napad na Kravice iz pravca Konjevi-Polja. Borba je bil surova, ali na kraju tog dana Muslimani su istjerali Srbe. Preko 100 srpskih vojnika i civila je, navodno, ubijeno.

    Sa Kravicom u muslimanskim rukama, Srebrenica i Cerska su konano povezane. Sada je tu postojala jedna velika enklava koja se pruala od Kamenice na sjeveru do epe na jugu. Sva ova zemlja bila je predvi+ena da bude dio Tuzlanske provincije sa muslimanskom veinom po Vance-Owenovom planu. Ali, muslimanski uspjeh bio je kratkog daha. Do januara 1993. godine Srbi su ponovo otvorili svoj koridor, a srpski tenkovi i artiljerija usmjereni su prema jugu. Srbi su 8. februara napali Kamenicu na sjeveru Cerske enklave. Tog dana lord Owen je dobio kratak izvjetaj od UNHCR-a sa upozorenjem: "Srpska namjera je da ostvare vojnu pobjedu u ovom regionu i da otvore koridor prema Tuzli kako bi olakali odlazak onih civila koji ele da odu." Srbi

  • 106

    su poeli ono to su smatrali svojim konanim prodorom za istonu Bosnu bez Muslimana. Muslimani su opet ostali izolovani i nisu bili partner za mnogo bolje opremljene Srbe. Bez neke vrste spoljne pomoi oni su bili osueni na smrt.

    Kao rezultat nastavljene srpske ofanzive protiv enklava istone Bosne, humanitarna situacija unutar njih ubrzano se pogoravala U izvjetaju UNHCR-a od 19. februara 1993. godine situacija u Srebrenici je ovako opisana: "Nema hrane, koliko mi znamo. Oni, ustvari, nisu imali hrane mjesecima. Preivljavaju sa pljevom itarica i korijenjem drvea. Svaki dan ljudi umiru od gladi i iscrpljenosti. Medicinska situacija ne moe biti kritinija. Ranjeni ljudi odvode se u bolnicu gdje umiru od obinih rana jer nemn medicinske opreme. Ima problema u razmjerama epidemija sa ugom i vakama."

    Poto cestovni konvoji nisu bili u mogunosti stii do enklava, novi predsjednik SAD, Bill Clinton sugerirao je pomo iz zraka da bi se situacija ublaila. Od marta do juna 1993. godine oko 1.900 tona hrane i medicinske opreme baeno je oko Srebrenice. Slabost operacije zranog mosta, meutim, po minjenju zvaninika UN-a, bila je u tome to su Srbi "mogli protumaiti tu operaciju kao signal da Washington eli ostati izvan Bosne, ostavljajui ih da provode svoj program etnikog ienja".8

    Ovo je, izgleda, dalo rezultata jer se poetak zranog mosta poklopio sa brzim napredovanjem Srba protiv Cerske koju su drali Muslimani. U svojoj prvoj operaciji 1. marta, ameriki avioni bacali su hranu na Cersku. Ali Srbi su dalje napredovali poto su to shvatili a palete su se spustile iza srpskih linija. Sama Cerska pala je tog istog dana.

    Hiljade izbjeglica iz Cerske pobjeglo je u planinu Udr, najviu planinu u toj regiji, gdje su uzalud ekali tri dana i noi da ih UN evakuira. Iako su UN pokuavale svim silama organizirati evakuaciju, srpski generali odbili su da dozvole bilo kakvo meunarodno prisustvo

    8 Patrick Bishop i Peter Almond, "Amerika pomo u hrani 'pala Srbima', Daily Telegraph, 2. mart 1993.

  • 107

    na tom podruju i hladno su upozorili da e ofanziva biti nastavljena prema Srebrenici.

    Pad Cerske i izvjetaji da srpski vojnici ubijaju civile pokrenuli su Savjet bezbijednosti UN-a u New Yorku na akciju. Savjet je 3. marta traio od generalnog sekretara UN-a, Boutrosa Ghalia da "preduzme hitne korake za poveanje prisustva UNPROFOR-a u istonoj Bosni". Sljedeeg dana, komandant UNPROFOR-a za Bosnu i Hercegovinu francuski general Morillon najavio je da e ii u Cersku. Rekao je da je dobio odobrenje od bosanskih Srba i da su se on i Mladi okvirno dogovorili da se napravi koridor za civile iz Cerske, epe i Srebrenice da bi stigli do centralne Bosne koju je drala Vlada.

    Morillon, ilavi pedesetsedmogodinjak sa prodornim, na neki nain melanholinim oima, bio je u Bosni od poetka rata. Samostalan i svojevoljan, on je ezdesetih podrao pokuaj Francuske vojske svrgavanja predsjednika De Gaullea - to nije, izgleda, omelo njegovu karijeru. Morillon je vjerovao da dobro poznaje Srbe (proveo je dvije godine u Jugoslaviji kao francuski vojni predstavnik) i bio je ubijeen da s njima moe izai nakraj.

    Francuski general stigao je u oblinje Konjevi-Polje sljedeeg jutra gdje se susreo sa Oriem i Hodiem. Obadvojica su se borili estoko da bi usporili napredovanje Srba, ali bitka za Cersku je izgubljena i oni su rekli Morrillonu da e Konjevi-Polje biti slijedea meta srpskog napredovanja. Morillon je smatrao da Ori i Hodi pretjeruju u pogledu ozbiljnosti situacije. Kao to je i obeao, sljedeeg jutra Morillon odlazi u Cersku da provjeri izvjetaje da je tamo dolo do zvjerstava. Kada se vratio u Sarajevo, izjavio je za novinare: "Nisam namirisao smrt." Morillon je objasnio da iako su ljudi, bez sumnje, ubijani u toku bitke za Cersku, on nije "naao nikakve tragove masakra nakon bitke".9

    Morillon je obeao Oriu i Hodiu da e biti koridor za civile, ali im se vratio u Sarajevo, Srbi su dodali novi uvjet. Prije ikakve

    9 Michela Wrong i Louise Branson, "General ne vidi nikakva zvjerstva, ali izbjeglice umiru na desetine", Sunday Times, 7. mart 1993.

  • 108

    mogunosti za koridor traili su sada da se za nekih 10.000 Srba iz Tuzle osigura siguran prolaz na teritoriju koju dre Srbi. Tuzlanske vlasti bile su iznervirane poto su vjerovale da je srpski zahtjev bila samo taktika odlaganja. Konano, nekoliko stotina Srba dalo je znak da ele napustiti Tuzlu i to im je bilo dozvoljeno. Ali, u meuvremenu, srpska ofanziva je nastavljena nesmanjenom estinom. Ustvari, im je Morillon napustio Konjevi-Polje, Srbi su nastavili sa svojim napadima.

    Dok su se pregovori oko koridora razvlaili, Srbi su poeli bombardirati Konjevi-Polje prisiljavajui sve vie i vie muslimanske izbjeglice da idu ka jugu, u Srebreniki dep. Bilo je jasno da Srbi nee prestati dok ne ostvare punu kontrolu puta Bratunac - Zvornik - Vlasenica.

    Dok su Mladievi tenkovi i haubice granatirali Konjevi-Polje 8. marta, Mladi je lino pregovarao oko prekida vatre i koridora sa Morillononom i komandantom Bosanske armije, generalom Seferom Haliloviem. Mladi je ponudio slobodan prolaz za ene, djecu i stare. A to se tie mukaraca, on je implicirao da e oni biti izloeni milosti njegove armije. U oajanju, Halilovi se povukao sa razgovora i javno je naredio svojim trupama u centralnoj Bosni da zaponu ofanzivu prema enklavama "da se sprijei masakr nedunih ljudi".10 Nije bilo nikakvih ansi da ofanziva uspije. Pukovnik Anelko Makar, Hrvat, popularan po svojim podreenim, koji je napustio JNA da bi postao ef operacija u bosanskom 2. korpusu, smatrao je da je Halilovievo nareenje nerealno: "Nareeno nam je da napadamo prema Srebrenici. Ali, srpski tenkovi i artiljerija su otvorili koridor i oni su sada pokuavali da zauzmu Gradaac a nas da potisnu u Majevicu. Sve nae snage bile su angairane na odbrani Gradaca, Brkog, Olova i Tenja. Mi smo bili izuzetno angnirani defanzivno da ko god da nam je naredio da napadnmo prema Srebrenici, nije shvatao da mi to, jednostavno, nismo mogli."

    Morillon je uskoro shvatio da Srbi nastavljaju sa svojom ofanzivom i poto je on napustio Konjevi-Polje. Naredio je 10 Robert Mauthner, "Bosanski potisak 'da se sprijei masakr"', Financial Times, 9. mart 1993.

  • 109

    kontingentu britanskih trupa UN-a, kojim je komandovao major Abrams, da ostane u Konjevi-Polju da bi se nadgledala evakuacija ranjenih iz Cerske. U svojim ratnim sjeanjima, Morillon je zabiljeio: "U tom momentu shvatio sam da Srbi nisu zaustavili svoju ofanzivu i da su nakon Cerske bombardirali Konjevi-Polje, tjerajui kao pse stanovnike pred uasnutim oima plavih ljemova koji su bili prisutni. Abrams je vidio, sa bijesom u svom srcu, ene i djecu kako umiru. I njegovu vozila bila su pogoena, neka unitena. On se morao povui, sa stanovnicimn koji su bjeali u planine nosei svoje ranjene..."11

    Alarmantni izvjetaji o situaciji u Srebrenici takoer su dolazili od Simona Mardela, britanskog ljekara iz Svjetske zdravstvene organizacije, koji je stigao do grada nakon petosatnog hoda od Konjevi-Polja. Mardel je izvjetavao da su ljudi umirali svaki dan, njih po dvadeset do trideset. On je procijenio da je 170 ranjenih trebalo biti evakuirano to prije a da je do 18.000 ena i djece takoer eljelo biti evakuirano. Kontaktirajui svoju vladu u Parizu, Morillon im je rekao da strahuje da je namjera Srba da "oiste" cijelu istonu Bosnu i da je na pomolu novi Vukovar. Ako se to desi, mirovni pregovori koje su vodili Vance i Owen neizbjeno bi propali. Francuska Vlada dijelila je njegovu procjenu. Morillon je osjeao da kada bi mogao stabilizirati situaciju na terenu da bi mogao spasiti i Srebrenicu i mirovni proces. Odluio je otii u Srebenicu i skrenuti panju svijeta na stanje u izoliranoj enklavi.

    Morillone je 11. marta dobio odobrenje od Srba - koji su, kako je vjerovao general, bili "zahvalni na njegovom objektivnom izvjetavanju" o Cerskoj - da pree srpsku liniju fronta u Bratuncu sa konvojem od tri vozila i da ode u Srebrenicu.12 Ali Srbi su digli u zrak most na glavnom putu izmeu Bratunca i Srebrenice prisiljavajui Morillona i njegovu pratnju da odu uskim, snijegom pokrivenim umskim putem za koji su Srbi znali da je bio miniran. Polagahno je mali konvoj napredovao ka Srebrenici. Ve je padao mrak kada su

    11 General Morillon, Croire et oser: Chronirlue de Sarajevo (Paris: Grasset, 1993), str. 166. 12 Morillon: Croire et oser, str. 165.

  • 110

    naili na malu grupu mukaraca Muslimana koji su branili liniju fronta. Dok su razgovarali, kamion koji je vozio medicinsku opremu iznenada je nagazio na minu i prevrnuo se. Belgijski vozai su spaeni i grupa je brzo krenula prema Srebrenici. Morillona su primili lanovi ratnog savjeta te iste veeri. Znajui ta se desilo u Konjevi-Polju, lideri Srebrenice imali su veliko nepovjerenje u Morillona. Oni su isto tako znali da im je on bio jedina nada. Srebrenica je napadana sa svih strana. Izbjeglice iz Konjevi-Polja spavale su po ulicama. Situacija je bila beznadena.

    Sljedeeg jutra Morillon je odrao sastanak sa Naserom Oriem, nekoliko zamjenika vojnih komandanata i civilnim voama. Morillon im je rekao da e pokuati dogovoriti prekid vatre i pregovarati o pristupu konvoja humanitarne pomoi. On je sugerirao da bi Srebrenica mogla postati demilitarizirana zona. Nakon toga sastanka ratni savjet Srebrenice odrao je sastanak nasamo na kome su pokrenuta problematina pitanja. Ko e braniti Srebrenicu ako bi ona bila demilitarizirana zona? Kako oni mogu biti sigurni da e se i Srbi demilitarizirati? Jedan od ljudi prisutnih na tom sastnaku kasnije, se prisjea: "Morillon je razgovarao o demilitarizaciji sa Oriem i ratnim savjetom. Mi smo morali pitati bosansku Vladu Sarajevo za donoenje takve odluke. Sarajevo je to podralo jer nita drugo nije preostalo."

    Poslijepodne Morillon je rekao liderima da e ostaviti aku vojnih posmatraa UN-a i uvare mira koji su ga pratili dok e on sam otii iz enklave da bi pregovarao o prekidu vatre.

    Za vrijeme Morillonovog prisustva u Srebrenici Srbi nisu ispalili ni jednu jedinu granatu na sam grad. Sa generalom UN-a u svojoj sredini ljudi Srebrenice poeli su se osjeati sigurnije. Oni su se plaili da e, ako on ode, granatiranje ponovno poeti, kao to se desilo u Konjevi-Polju. Kada se Morillon penjao u svoje vozilo tog popodneva, okruila ga je gomila ena i djece koji su odbijali da mu dozvole da ode. Ori je primio ifrovanu radioporuku od prognanog majora iz Srebrenice Murata Efendia, koji je sada bio u Sarajevu. Efendi je rekao Oriu: "ta god da se desi, sprijei Morillona da napusti Srebrenicu dok ne obezbijedi bezbjednost za ljude tamo. Uini to na

  • 111

    civiliziran nain. Upotrijebi ene i djecu."13 enama je bio potreban mali poticaj. Mobilizirala ih je Fatima Huseinovi, predsjednica enske lige, koja je osnovana u maju 1992. godine kako bi omoguila enama da daju svoj doprinos u borbi Srebrenice za opstanak.

    "Spremala snm se da krenem u bolnicu kad mi je utrao kamija. Rekao mi je: 'Morillon eli da ode. Ti si predsjednica enske lige. Zar ti ne moe uiniti neto da zadri Morillona ovdje?' Odluila sam da organiziram ene. Otila sam do pote gdje su ene i djeca gledali Morillona i pomislila sam: 'Moramo ga zadrati.' Nala sam enu koja je ivjela u blizini pote i reka sam joj: 'Idemo od kue do kue, skupimo ene i djecu i rei emo svima da idu do pote.' Napravila sam znake i postere. Tako smo blokirali Morillonova kola".

    Morillona je opkolilo more ena i djece. Neke ene legle su ispred njegovog vozila. On se nije mogao pomaknuti. Puei cigaretu za cigaretom pregovarao je sa enama satima dok na kraju nije prihvatio da je postao talac. Odluio je iz toga izvui najbolje to se moglo i otiao je na balkon pote (PTT) gdje se obratio enama: "Vi ste sada pod zatitom snaga UN-a... Ja vas nikad neu napustiti.' Naizgled pomiren sa sudbinom, Morillon se vratio u potu da odspava. Ali, uprkos njegovom novom angairanju, za narod Srebrenice on je i dalje vjerovao da je njegov posao da bude negdje drugo. Morillon je odluio da se iskrade iz enklave u ranim satima sljedeeg jutra. Napustio je grad pjeice u 02.00 iavi u susret transportnom vozilu na prethodno dogovorenoj lokaciji. Ali, bio je zaustavljen i ekao je uzalud satima. Vozilo, za koje se pretpostavlja da su ga zadrale vlasti Srebrenice, nikad nije stiglo i Morillon je odetao nazad do zgrade PTT-a rano ujutro.

    Kasnije toga dana Morillon je signalizirao svom osoblju u tabu UNPROFOR-a za Bosnu i Hercegovinu u Kiseljaku da se smatra taocem Bosanaca u zgradi PTT-a. On je vjerovao da ga Bosanci nee pustiti dok se ne ispune tri uvjeta: 1) zaustavljanje srpske ofanzive; 2) maksimalna humanitarna pomo; i 3) ulazak vojnih posmatraa UN-a 13 Laura Silber i Allan Little, The Death of Yugoslavia, drugo izdanje (London: Penguin and BBC Books, 1996), str. 267.

  • 112

    (UNMO) u to podruje, posebno du rijeke Drine gdje je najvei dio artiljerije koja je pucala po enklavi bio lociran. Morillon je zatraio da UNPROFOR uini slijedee:

    a) Savjetovao je da se maksimalan pritisak izvri na najviem nivou prema Beogradu i vlastima bosanskih Srba da zaustave srpske ofanzivu.

    b) Da se ubrzaju humanitarni napori slanjem konvoja pomoi koji je ekao u Zvorniku odmah i da se razmotri mogunost otvranja zranog koridora ka depu Srebrenice da bi se evakuiralo 200 ranjenih to je mogue prije.

    Teko da su UN bile u poziciji da izvre pritisak na bosanske Srbe. Naprotiv, im je postalo jasno da je Morillon ostao u enklavi, bosanski Srbi poeli su zahtijevati da on ode kao preduvjet za podizanje blokade. Na sastanku sa dva predstavnika UN-a iz taba u Kiseljaku, Dr. Luki, "premijer" iz samoproglaene Bosanske Srpske Republike, tvrdio je da Muslimani koriste prisustvo Morillona u Srebrenici u "svrhe ucjenjivanja". To je bilo neto, dodao je Luki, to Srbi "ne prihvataju i zbog vojnih i zbog politikih razloga". On je ustvrdio da je srpski stav u vezi sa prolaskom humanitarnih konvoja - slobodan prolaz se dozvoljava poto se svi sadraji pregledaju" - ostao isti, ali da Morillon treba prvo napustiti enklavu. Nakon odlaska generala, dozvolit e se humanitarna pomo i evakuacija ranjenih civila a uspostavit e se "sloboda kretanja za ljude koji trae izbjegle iz Srebrenice". Sit srpske beskompromisnosti Morillon je konano naredio UNPROFOR-u da pone sa zranom evakuacijom bez njihovog odobrenja. Ali operacija je morala biti prekinuta kada su se francuski i britanski helikopteri, koji su je izvodili, nali na udaru vatre.

    U Organizaciji UN-a mnogi su se ljudi osjeali veoma neugodno u pogledu Morillonovog pristupa. Umjesto da vodi operaciju UNPROFOR-a u Bosni, neki su smatrali da je glavnokomandujui doveo svoj ivot i ivot svoje pratnje u opasnost. Sada je bilo na njegovom osoblju u Sarajevu i Kiseljaku da ga vade. Morillonovi nadreeni u New Yorku u Sekretarijatu UN-a bili su ljuti to ih nije konsultirao prije nego to je krenuo u enklavu. Bojali su se da gube

  • 113

    kontrolu i da Morillon gura UN u ulogu protektora "zatiene zone": odgovornost koju je Sekretarijat UN-a elio izbjei.

    Ratno vijee Srebrenice je 13. marta dozvolilo Morillonu da napusti enklavu, ali on je odluio ostati. General je saopio svom osoblju: "Moje su namjere da ovdje ostanem sam sve dok se ne postigne sporazum za otvaranje zranog koridora za helikoptere." Dodao je: "elim da ponu pregovori za rasporeivanje jedne ete Kanadskog bataljona 2 na ovom podruju." Meunarodna konferencija za bivu Jugoslaviju u enevi (ICFY) dobila je 15. marta izvjetaj o situaciji: "General Morillon je sino u 10 sati potvrdio svoju namjere da ostane u Srebrenikom depu dok se situacija ne pobolja. On je objasnio da se tenzija sa lokalnim stanovnitvom smanjuje, a da se odnosi sa UNPROFOR-om poboljavaju. Izvijestio je da oko 1.500 izbjeglica ivi na ulicama oko zgrade PTT-a. Bilo je mnogo ranjenih koji su leali na ponjavama i, koliko se dalo razumjeti, jo vie ranjenih lealo je po okolnim selima. On je procijenio da je namjera Srba bila da smanje enklavu selo po selo. Teke borbe, minobacaka i artiljerijska vatra nastavljena je na sela nekoliko kilometara od grada. Bilo je nekoliko uspjenih bacanja iz zraka iz est aviona u noi izmeu 12. i 13. marta."

    Morillon je popodne 15. marta krenuo ponovo da se sretne sa srpskim komandantima da bi pregovarao o prekidu vatre. On je takoer elio pokazati Srbima, iji su mediji izvjetavali da je Morillon zatvorenik u Srebrenici, da je on "sasvim slobodan" u svojim kretanjima. Opet su ga izbjeglice pokuale sprijeiti da ode, ali ovog puta Ratni savjet je suraivao. Na sruenom mostu zapadno od Bratunca general UN-a sreo se sa generalom Manojlom Milovanoviem, naelnikom taba Vojske bosanskih Srba. Milovanovi je pristao na trenutno zaustavljanje srpske ofanzive im napadi muslimanskih snaga na Vlasenicu prestanu, a general Halilovi javno povue svoje nareenje o napadu. Pri kontaktu sa bosanskom Vladom, UNPROFOR je brzo dobio obeanje od potpredsjednika Ejupa Gania da e ovakva izjava biti data. Morillon je zatim sugerirao Milovanoviu da bi se neka vrsta zatiene zone UN-a oko Srebrenice, Skelana, Cerke i Bratunca mogla formirati. Milovanovi je samo obeao da e tu ideju prenijeti Mladiu. Milovanovi je ponovno insistirao da prije ulaska ikakvog

  • 114

    konvoja pomoi u Srebrenicu Morillon mora napustiti grad. Morillon je odbio ovaj posljednji uvjet i vratio se u Srebrenicu.

    Dok je Morillon pregovarao sa Srbima, posljednji muslimanski otpor u Konjevi-Polju je slomljen. Vojni posmatrai UN-a predviali su da bi Srbi mogli zauzeti Srebrenicu u toku tri ili etiri dana. Oni su izvjetavali da muslimanskim snagama nedostaje oruje i municija i da one nisu u mogunosti blokirati istovremeno napredovanje Srba sa sjevera, istoka i juga. Posmatrai su takoer izvjetavali da artiljerija i avijacija sa prostora Srbije podrava operacije bosanskih Srba i da je, po svemu sudei, Srbija dozvolila Vojsci bosanskih Srba da rasporedi tenkove na srbijanskoj teritoriji da bi napadala Srebrenicu s juga.

    Malo je toga bilo to bi sada Morillon mogao uiniti. Po njihovim akcijama bilo je jasno da su Srbi, praktino, odbacili ideju zatiene zone i prije nego to je ona i bila kako treba uspostavljena i da su oni imali za cilj da osvoje tu teritoriju. Naser Ori, koji je bio u svakodnevnom kontaktu sa generalom Haliloviem, i koji je nedavno razgovarao sa Ejupom Ganiem, doao je do Morillona 18. marta i pitao je Morillona da li bi Srebrenica mogla pustati otvoreni grad. Razgovor sa Oriem naveo je Morillona da izae sa prijedlogom o demilitarizaciji grada. Informirao je tab u Kiseljaku: "Vi vjerovatno znate da je Gani traio da ovnj grad bude otvoreni grad pod zatitom UNPEROFOR-a. Moja namjera je da osim neto civilne policije koju bi imenovalo Predsjednitvo u cilju odravanja mira u gradu, svi mukarci koji ele da ostanu ovdje moraju predati svoje oruje mojoj komandi ovdje u Srebrenici. Oni koji ele da nastave da se bore moraju otii u brda ili ako to vie vole, pokuati prei liniju fronta. Ovo je moj prijedlog i ja elim da vi budete svjesni toga i da informirate Zagreb i New York."

    Ori se sloio sa prijedlogom Morillona. Ali, dok je oficir UN-a u Srebrenici izvjetavao da je Ori naredio svojim snagama da prekinu sa vatrom i da obustave sve ofanzivne akcije, Srbi su nastavili sa napadima. Muslimani su gubili teritoriju u jugozapadnom uglu depa.

    Ve nekoliko dana Morillon je uzalud pregovarao da konvoji uu u Srebrenicu, gdje su ljudi umirali od gladi. Morillon je odustao 18. marta od pokuaja da dobije dozvolu i naredio je danskom

  • 115

    humanitarnom konvoju koji je bio blokiran u Zvorniku da krene prema Srebrenici. Srbi su ga vratili. Nakon jo jednog neuspjelog pokuaja sljedeeg dana Morillon je otputovao u Zvornik da pregovara o prolasku konvoja lino sa kapetanom Pandureviem, lokalnim komandantom Vojske bosanskih Srba. Pandurevi je konsultirao Mladia i pristao je da pusti konvoj u Srebrenicu, ali bez njegove vojne pratnje. Konvoj je bio prisiljen da vozi niz bosansku obalu rijeke Drine gdje je put bio veoma lo. Vozila su se mogla kretati jedino polahko. Ali oko 22 sata 19. marta prvi konvoj od novembra 1992. godine, predvoden lino generalnom Morillonom, uveden je u Srebrenicu. Hans Ulens, belgijski sanitarni strunjak koji je radio za Ljekare bez granica, bio je u jednom kamionu stigavi tu no u Srebrenicu: "ekali smo na odobrenje da izaemo iz kabine. Ljudi su bili svud oko kamiona pritiskujui novanice od 100 DM na prozor. Bio sam zbunjen i pitao sam se ta to oni trae za taj novac. Prvo sam mislio da je to hrana. Ali, nije ih zanimala hrana. To su bile cigarete, zaboga! Svi su eljeli da kupe cigarete! Cijena jednog pakovanja cigareta bila je 100 DM. Nikad nisam ni razmiljao koliko vane cigarete mogu biti ljudima u ratnoj situaciji."

    Bila je no i temperatura je pala na 5 stepeni Celzijusa. Ulice su bile pokrivene debelim slojem snijega. im je konvoj bio istovaren oko 700 ena, djece i starijih uzveralo se u kamione. Veina ovih ljudi bile su izbjeglice iz Cerske i Konjevi-Polja i nisu nita imali sem odjee na sebi. Oajno su eljeli da se evakuiraju. Ali, konvoj nije krenuo do sljedeeg jutra a izbjeglice su bile prisiljene da prestoje na kamionima cijelu po. Kad je konvoj stigao u Tuzlu sljedee veeri, nekoliko ena i djece umrlo je od uguenja, izmorenosti i smrzavanja. Za one koji su ekali u Tuzli dolazak konvoja iz Srebrenice bio je okantno iskustvo. Ljudi su poeli shvatati razmjeru tragedije koja se razvija u Podrinju. Izbjeglice su bile gladne, promrzle i prljave i okruene bolesnim smradom. Njihove rane bile su zaputene, a amputacije je trebalo vriti odmah poto je gangrena nagrizala tijela ljudi.

    U meuvremenu, Morillon je napustio Srebrenicu i trudio se svim silama dogovoriti primirje. On i jo jedan vii zvaninik UN-a sastali su se 16. marta sa Miloeviem i Mladiem u Beogradu.

  • 116

    Morillon je saopio da je dobio saglasnost od Mladia za prekid vatre u cijeloj Bosni koji je trebao poeti u podne 28. marta. Mladi je sa svoje strane objavio da UN mogu dostaviti humanitarnu pomo Srebrenici i da mogu evakuirati bolesne i ranjene i sve ostale koji su je eljeli da napustiti pod uvjetom da svoje oruje ostave iza sebe. Morillon je takoer pitao Mladia da dozvoli eti Kanaana da se stacionira u Srebrenici. Mladi je obeao da e razmotriti to pitanje i da e dati odgovor u slijedea dva dana.

    Uprkos saopenju, srpski kapetan Pandurevi nastavio je da u Zvorniku blokira konvoj namijenjen Srebrenici. On mu je tek kada je sporazum stupio na snagu dva dana kasnije dozvolio da nastavi za Srebrenicu. Lokalne vlasti i meunarodno osoblje unutar enklave identificirali su nekih 750 ljudi kojima je bila hitno potrebna evakuacija. Ali, rano ujutro 29. marta kamioni su bili zatrpani hiljadama ena. Bile su u u stanju potpune panike i oajne u nastojanju da se popnu u jedan od devetnaest kamiona. Neke majke ubacivale su svoju djecu prije nego bi se i one pokuale uspeti. Mlade i snanije ene izbacivale su stare ene. Umjesto planiranih 750 ljudi vie od 2.400 ih se ukrcalo. Konvoj je krenuo kasnije tog jutra i susreo se sa Mladiem na opravljenom mostu u Bratuncu. Mladi je sugerirao Laurensu Jollesu, zvaniniku UNHCR-a koji je nadgledao evakuaciju, da bi umjesto devetnaest kamiona UN-a trebale doi sa "300 kamiona dnevno" kako bi preselili sve to prije.

    Bosanska Vlada bila je zabrinuta i usprotivila se daljim evakuacijama. Ona je eljela da Srebrenica postane zatiena zona koju bi titile snage UN-a. Da su evakuacije iz Srebrenice nastavljene ovim tempom, uskoro tu ne bi ostao znaajniji broj civilnog stanovnitva. Bez civila, iji su ivoti bili direktno pod prijetnjom, pritisak na Ujedinjene nacije da rasporede mirovne snage u Srebrenici bi opao. esti konvoj UN-a u deset dana je 30. marta bio na svom putu od Srebrenice do Tuzle vozei drugih 2.500 izbjeglica. Bosanska Vojska bila je bijesna i pozvala je glavne meunarodne organizacije u Tuzli u tab 2. korpusa na hitan sastanak sa generalom Kariem, zamjenikom komandanta Bosanske armije. Dok ih je pozivao telefonom Abdulah Bai, oficir za vezu 2. korpusa i jedan od uticajnih lanova Izetbegovieve Stranke

  • 117

    demokratske akcije, iskalio je svoj bijes i prijetio meunarodnim zvaninicima: "Konvoju se ne dozvoljava da ue. Mi smo spremni da rtvujemo te ljude." U toku sastanka, delegacija Bosanske armije objasnila je da masovna evakuacija iz Srebrenice "nije u interesu Bosanaca i da je u suprotnosti sa njihovim vojnim ciljem". Iako je konvoju koji je bio blokiran van Tuzle konano dozvoljeno da ue, pitanje masovne evakuacije nije bilo rijeeno.

    Dok je Mladi popustio svoj obru oko Srebrenice da bi dozvolio UN-u da izvue vie ljudi, bosanska Vlada nastavila je blokirati dalje evakuacije. Mladi je odluio izvriti pritisak. Objavio je 1. aprila da od sada samo prazni kamioni mogu putovati za Srebrenicu.

    Kao odgovor na Mladievu izjavu poslano je pismo Savjetu sigurnosti od strane visokocijenjenog visokog komesara UN-a za izbje-glice gde. Sadako Ogata. U svom pismu Ogata je objasnila da bi ak i kada bi Mladi promijenio svoju odluku, napori koje je UNHCR inio - bili nedovoljni. Ona je obrazloila da postoje samo dvije opcije ako e se ivoti onih koji su u klopci u Srebrenici, spasiti:

    1) "Da se odmah povea meunarodno prisustvo, ukljuujui i UNPROFOR-ovo, kako bi se enklava pretvorila u podrujc koje titi UN i kako bi se pokrenula pomo u razmjerama mnogo veim nego to je to trenutno dozvoljeno. Takva opcija zahtijevala bi jai politiki pritisak meunarodne zajednice na srbijansku stranu, ili:

    2) Evakuacija ugroenog stanovnitva irokih razmjera koja bi zahtijevala suradnju svih strana, a posebno bosanskih vlasti, kao i masovnu meunarodnu podrku UNHCR-a kojom bi se osiguralo da se ona provede na nain koji ne bi ugroavao ivote onih kojima je namijenjena za njihovo spaavanje."

    Ujedinjene nacije nale su se pred uasnom dilemom: da li da evakuiraju ljude i da ih se optui da pomau etniko ienje, ili da nastave da pokuavaju, i prema svemu sudei ne uspiju u tome, da dostavljaju pomo enklavi? Ova organizacija nije bila jedina u ovoj neprilici. Specijalnom izaslaniku UNHCR-a za bivu Jugoslaviju Joseu Mariu Mendiluceu je 4. aprila predsjednik Izetbegovi rekao "vaa

  • 118

    dilema je naa dilema". Nakon izvijesnog oklijevanja, Izetbegovi je pristao na evakuaciju ranjenih civila, starijih iznad ezdeset godina i ena sa malom djecom. Sam bosanski predsjednik kolebao se, dok se njegova vlada podijelila. Potpredsjednik Gani, ovaploenje tvrdolinijaa u bosanskoj Vladi, odbio je evakuacije. Ali, bosanski ministar inozemnih poslova, Haris Silajdi bio je sklon prihvatiti da je Srebrenica izgubljena i da sada nije pitanje spaavanja teritorije, nego ljudi u Srebrenici. Odmah poto je Izetbegovi dao svoj pristanak s pola srca, Silajdi je informirao Mendilucea da on eli da UN "razmotre masovnu evakuaciju civila iz Srebrenice". Ali, Silajdi je bio u manjini i nikakve masovne evakuacije vie nije bilo.

    Na konferenciji za tampu, koja je uslijedila, Mendiluce je istakao da je primarna uloga UNHCR-a "da spasi to vie ljudi". Objavio je da UN planira evakuirati 15.000 izbjeglica iz Srebrenice. Kao odgovor na sauesnitvo UN-a u etnikom ienju, Mendiluce je objasnio da UN, u skladu sa opcijama koje je prezentirala ga. Ogata, slijedi "dvosmjerni pristup". Dok nastoje evakuirati one ljude koji su eljeli otii, takoer se nastojalo nai naina da se donese hrana u grad i da se rasporede mirovne snage u enklavi.

    Pristup UN-a u dva smjera mogao je funkcionirati samo ako bi, uprkos svim tenzijama, primirje bilo odrano. Ali Srbi, vjerujui da je bosanska Vlada uspjela blokirati dalje evakuacije i da nije bilo izgleda da e se situacija brzo promijeniti, postali su nestrpljivi i odluili su da zauzmu Srebrenicu. Srbi su 5. aprila obnovili svoj napad. Grad je bio izloen daljem granatiranju a i bolnica je pogoena. Snabdijevanje vodom je prekinuto kada su Srbi u napredovanju zauzeli vodovod na Zelenom Jadru, sedam kilometara juno od Srebrenice. Iako su muslimanske snage zauzele to mjesto slijedei dan, nisu mogle ponovo uspostaviti snabdijevanje grada vodom poto su Srbi minirali postrojenje.

    Plaei se da propada prekid vatre koji je on dogovorio i da tragedija jo uvijek moe zadesiti Srebrenicu, Morillon je ponovo krenuo ka gradu 6. aprila. Naredio je da ga 120 kanadskih vojnika UN-a iz Tuzle prati. Ali Mladi nije nikada odgovorio na raniji zahtjev

  • 119

    Morillona za pristup Kanaana i sada je odbio da ga da. I sam general bio je zaustavljen na Sokocu, pedeset kilometara van Sarajeva, gdje mu je nakon sedam sati pregovaranja reeno da ostavi tri vozila iza. Nastavljajui sa dva vozila on je stigao tek do Zvornika. Tamo ga je okruila gomila razbjesnjelih srpskih udovica koje su blokirale njegov prolazak i koje su ispisale na vozilima UN-a rijei "Morillon Hitler".14 Nakon mnogo sati, general Milovanovi, otvoreno krei zonu nedozvoljenog leta koju su UN proglasile, bio je taj koji je stigao helikopterom i izvukao Morillona iz gomile. Milovanoviev helikopter je zatim odvezao Morillona na liniju fronta na Capardama, odakle je on morao pjeice kroz niiju zemlju da bi stigao u Tuzlu. Morillon je stigao u Tuzlu oajan: nije ispunio linu obavezu datu narodu Srebrenice. Ponienje UN-a svako je mogao jasno vidjeti. I kao trljanje soli po rani, prvi konvoj u planiranoj masovnoj evakuaciji morao se vratiti u Tuzlu prazan po odluci Ratnog vijea Srebrenice.

    Oko Srebrenice, borbe su postajale sve ee svaki dan. Jaki srpski napadi praeni su oajnikim kontranapadima Muslimana koji su liili na ubode iglom. Situacija u Srebrenici je 12. aprila dosegla novu krajnju taku kada je u dva kratka intenzivna artiljerijska bombardovanja ubijeno 56 ljudi, ukljuujui i djecu, a teko ranjeno drugih. Hans Ulens, poslenik Ljekara bez granica, napisao je pismo svome glavnom uredu u Belgiji opisujui i dogaaje tog dana. Bio je u bolnici kada su stigli ranjeni. Tamo je bila samo jedna operaciona sala: "U dvadeset minuta stiglo je preko sedamdeset ranjenih, a meu njima mnogi su bili beznadeni sluajevi... Za nekoliko minuta trebalo je donijeti bolnu odluku. Sluajevi sa malim ansama za preivljavanje ili oni koji su trebali due operacije odbijani su kako bi se drugima dala vea nnsa za preivljavanje; logina odluka u ovakvim okolnostima, ali dramatina za majke, oeve i lanove porodice kojima je reeno da njihovo dijete, brat ili sestra moraju ekati. Za mnoge od njih to e biti prekasno."

    Do 13. aprila, pad Srebrenice je bio blizak. Vojska bosanskih Srba odgrizla je jo jedan komad enklave i zauzela Skenderovie, 14 Reuters, 8. april 1993.

  • 120

    istono od Srebrenice. Sljedeeg dana major Hajrudin Avdi sazvao je sastanak sa meunarodnim osobljem koje je jo uvijek bilo prisutno u enklavi. Avdi, koji je kasnije zamijenjen jednim od Orievih ljudi, rekao im je da Ratni savjet eli kapitulaciju ako se evakuiraju ranjeni vojnici. Poto je poruka bila isuvie osjetljiva da bi se prenijela u Sarajevo putem radija, jedini zvaninik UNHCR-a koji je ostao u Srebrenici Francuz Jean Claude Amiot, ponudio se da prenese poruku do ureda UNHCR-a u Beogradu. Sljedeeg dana Amiot je krenuo sa malim konvojem za koji su Srbi pretpostavljali da se sastojao od preostalog meunarodnog osoblja. im je on krenuo, Srbi su poduzeli masovni napad na muslimanske linije.

    Dok se ovo deavalo, ruski i ameriki izaslanici za bivu Jugoslaviju, Vitalij urkin i Reginald Bartholomew, su bili u Beogradu pokuavajui ubijediti Miloevia i Karadia da narede zaustavljanje ofanzive. Dva srbijanska lidera bila su nepopustljiva u tvrdnji da nema nikakve namjere da se zauzme Srebrenica. Miloevi i Karadi bili su sasvim svjesni da je Srebrenica bila spremna da se preda: to je ak bilo objavljeno na beogradskom radiju. Ali, oni su isto tako znali da je Savjet sigurnosti bio na ivici da usvoji ne samo jo jednu rezoluciju kojoj se Srebrenica proglaava sigurnom zonom ve jo jednu kojom se nameu dalje finansijske sankcije Srbima. urkin je 16. aprila signalizirao iz Beograda da su Miloevi a, u manjoj mjeri, i Karadi shvatili da ne bi bilo u interesu Srba da zauzmu Srebrenicu. Miloevi je poeo slati poruke koje su ukazivale da je i on sam protiv zauzimanja Srebrenice ali i da je daleko od sigurnog da se Mladi moe zaustaviti. U telefonskom razgovoru sa lordom Owenom, Miloevi je rekao da je zabrinut da bi zauzimanje grada bilo praeno "kupanjem u krvi" poto su bosanski Srbi eljeli osvetu za masakre iz 1992. godine i poetkom 1993. godine koje su izvrili Muslimani.15 Nakon toga Miloevi je pozvao komandanta UNPROFOR-a vedskog general-pukovnika Lars Erik Wahlgrena i traio je od njega "da raporedi vojne posmatrake timove u i oko Srebrenice" to je mogue prije. Miloevi je rekao Wahlgrenu da se Karadi sloio s tim. Iako je jo uvijek bilo nejasno

    15 David Owen, Balkan Odyssey (London: Gollanez, 1995), str. 5.

  • 121

    da li se i Mladi slae, Wahlgren je naredio Kanadskoj eti u Tuzli da se pripremi za odlazak u Srebrenicu slijedeeg jutra.

    Ispalo je ipak da se Mladi nije sloio. Dok je Miloevi bio zaposlen oko konstruiranja svog vlastitog alibija, Mladieve snage probile su se kroz muslimanske linije istono od Srebrenice i napredovale su na do dva kilometra do grada. Sa najviih vrhova Pribievca i Banje "Crni Guber", Srbi su imali jasan pogled na centar grada i pripremali su se da uu u njega. Na sjeveroistoku probili su kod Zalazja, dok su na jugu potisnuli Muslimane iz Zelenog Jadra. U Srebrenici su ljudi uli pucnjavu kako se pribliava sve vie i osjeali su da njihove anse za preivljavanje iz minuta u minut nestaju. Oevidac koji je ivio u istonom dijelu Srebrenice daje sljedei izvjetaj: "Naa kua bila je locirana u istonom dijelu grada na putu prema Skelanima. Sjedili smo u podrumu a granate su eksplodirale svakih pet sekundi. Vie nisam mogao mirno sjedjeti i tek tako ekati tamo pa sam otiao gore da vidim ta se deava. Izaao sam na balkon ali je istog trenutka mitraljeski rafal pogodio zid pored mene. Vratio sam se nazad u podrum. Mogli smo uti pucnjavu kako se pribliava i mislili smo da emo biti pobijeni. Onda sam odjednom uo ispaljenje granate - drugaiji zvuk. Ili su Srbi uli ili smo to bili mi! Popeo sam se opet gore i pogledao kroz prozor. Vidio sam vie od stotinu ljudi koji su trali uzbrdo prema Srbima i uo sam povike: 'Naser, Naser!' Kasnije sam uo da su tog dana Naser Ori i dvije grupe od 150 ljudi potisnuli Srbe 500 metara. Takoer sam razgovarao sa artiljercem koji je ispalio granate. On mi je rekao da su uvali 50 granata za kritini momenat. To artiljerijsko oruje bilo je locirano na brdu odmah izvan grada. Kad je vidio da su Srbi zauzeli nae linije na Zalazju, ispalio je dvadeset granata i Srbi su se povukli. Dok je trajala borba, mi smo sluali radio. Dva sata nakon to je Naser potisnuo Srbe nazad, objavljeno je da je Srebrenica proglaena zatienom zonom. Svi smo poskakali i grlili se meusobno plaui i smijui se u isto vrijeme. Bili smo spaeni."

    Izvjetaj radija bio je taan. Negdje pred pono, po njujorkom vremenu, Savjet sigurnosti je usvojio Rezoluciju 819 u kojoj se "Srebrenica i njena okolina" proglaavaju slobodnom zonom.

  • 122

    PETO POGLAVLJE

    "Nemogua misija" Kreiranje politike zatiene zone

    Ideju za stvaranje zatienih zona za muslimansko stanovnitvo u Bosni prvu je provukao u zimu 1992. godine Cornelio Sommaruga, predsjednik Meunarodnog komiteta Crvenog kria u enevi. Sommaruga je predloio da se uspostave "protektirane zone" na osnovu sporazuma svih strana u konfliktu u Bosni. Koncept protektirane zone, zatienog podruja, zatiene zone, sigurne luke, ili kako ga god ve nazovete, imao je nerazdvojiv apel. Izgledalo je da nudi mogue rjeenje za ogromnu humanitarnu tragediju koja se razvijala u muslimanskim enklavama Bosne u 1992. godini. Meutim, stavljanje ovakavog koncepta u praksu predstavljalo je za meunarodnu zajednicu nerjeiv problem. Dok ga je Crveni kri podravao, sasvim mali broj drugih meunarodnih tijela ili organizacija favoriziralo je ovu ideju. UN, UNHCR, Meunarodna konferencija za bivu Jugoslaviju, Sjedinjene Drave i oni koji su uglavnom davali vojnike za UNPROFOR - Britanija, Francuska i panija - svi zajedno odbili su Sommaruginu sugestiju. Prijedlog je podralo samo nekoliko manjih zemalja, koje ne bi podnijele teret posla oko stvaranja zatiene zone. Ipak, ova ideja je izala na povrinu u proljee 1993. godine kada je pad Srebrenice bio neizbjean. U tom momentu, neke od zemalja koje su se protivile ovoj ideji 1992. godine preko noi su, izgleda, promijenile svoje stanovite: one su sada podravale stvaranje zatienih podruja. Ali one su bile nerade kao i uvijek da osiguraju sredstva sa kojima bi ta podruja stvarno bila sigurna.

    Koncept sigurne zone primijenjen je uspjeno u sjevernom Iraku da bi se zatitili Kurdi od posljedica Zaljevskog rata 1991. godine. Uspjeh u Iraku, meutim, zavisio je od veeg broja uvjeta koji nisu bili primjenljivi u Bosni. Prvo, pobjednika koalicija je upravo teko porazila iraku armiju u Kuvajtu. Garanti zatiene zone tako nisu

  • 123

    morali biti smatrani nepristrasnim, niti su traili za to pristanak Irake vlade. Drugo, zatiena zona pokrivala je relativno veliki i kompaktan komad zemlje koji se graniio sa savetnikom Turskom. Snage su na taj nain mogle lahko biti rasporeene i povuene. Tree, relativno otvoren teren omoguavao je efikasno zrano pokrivanje sklonita.

    Na sastanku sa viim diplomatama u enevi krajem oktobra 1992. godine Sommaruga je prvi puta iznio svoj prijedlog za uspostavljanje "protektiranih zona" u Bosni. Iako su "protektirane zone" Sommaruge bile zasnovane na prethodnom pristanku tri strane u bosanskom konfliktu, njegov prijedlog je prihvatio u drugom obliku austrijski ministar inozemnih poslova Alois Mock. Mock je poeo podravati ovu ideju protektiranih zona ali je ispustio aspekat "pristanka" koji je Sommaruga smatrao kljunim. Austrijski ministar inozemnih poslova bio je na dobrom mjestu za traenje podrke za ovu ideju poto je Austrija bila u Savjetu sigurnosti UN-a. U New Yorku je Austrija tiho poela zagovarati uspostavljanje nekog oblika zatienih zona. Austrija je dobila podrku od vie lanica Pokreta nesvrstanih, kao to su Venecuela i Maroko. Odgovor velikih sila na prijedlog Mock-Sommaruga bio je hladan, ali se Savjet sloio da to pitanje zasluuje da se poblie razmotri. U Rezoluciji 787 od 16. novembra Savjet je "pozvao" generalnog sekretara UN-a Boutrosa Boutrosa Ghalija, i visokog komesara UN-a za izbjeglice, gu. Sadako Ogata, da "proue mogunost i zahtjeve za uspostavljanje zatienih zona u humanitarne svrhe".

    Gotovo odmah nakon to je pokrenuo tu ideju, Sommarugu su upozorili lord Owen i Cyrus Vance, kopredsjedavajui Meunarodne konferencije za bivu Jugoslaviju, na rizike koji su podrazumijevali uspostavljanje zona pod zatitom. Da bi zone pod zatitom mogle funkcionirati bio je potreban pristanak i bosanskih Srba i bosanske Vlade, a obje strane trebale su se sloiti na demilitarizaciju zona. Vance i Owen sumnjali su da se to u praksi moe postii. tavie, proglaenjem nekih podruja kao sigurnih druge bi odmah bile proglaene nesigurnim. Ovo bi olakalo nesmetano etniko ienje. Srbi bi usmjeravali Muslimane u "zatiena" podruja, dok bi Muslimani sami traili izbjeglitvo iz "nezatienih" podruja.

  • 124

    Stalne lanice Savjeta sigurnosti bile su isto tako skeptinc. Rezolucija 787 je pozvala "sve strane" u Bosni "da prestanu sa blokadom Sarajeva i drugih gradova i da ih demilitariziraju sa tekim naoruanjem koje bi bilo pod meunarodnom supervizijom". Insistiranje na sporazumu svih strana i demilitarizaciji ukazivalo je na to da kljune drave lanice, kao to su Sjedinjene Drave, Britanija i Francuska nisu bile oduevljene idejom formalnog proglaenja zatienih zona ije bi se granice, bojale su se one, brzo pretvorile u linije fronta. Franko-njemako-britanski razgovori od 27. novembra otkrili su da ove tri zemlje umjesto ovoga daju prednost "prirodnom razvoju bezbjednih zona" ili "humanitarnih taaka" oko ve postojeih rasporeenih snaga UN-a kao to je francuski kontingent u Bihau.

    Ne mogavi ostvariti dalji progres u New Yorku, a poto je termin Austrije u Savjetu sigurnosti isticao, Mock je odluio da ide u javnost i da ideji konani poticaj. U jednom intervjuu za austrijski list od 3. decembra on je ustvrdio da se Sicherheitszonen, ili "sigurnosne zone" trebaju formirati oko Sarajeva, Bihaa, Tuzle, Gorada i Travnika. Posao tienja ovih zona, kako je Mock rekao, zahtijevao bi 40.000 vojnika UN-a - daleko manje od 100.000 vojnika koje su zapadni vojni izvori navodili kao minimum za uspjenu vojnu intervenciju. Mock je priznao da je postojala ipak mala podrka za uspostavljanje njegovih sigurnosnih zona. Francuzi su bili oprezni, Britanci su ostali rezervirani a Nijemci nisu mogli iz historijskih razloga da se unose u to. Ali, oni nije bio sasvim bez nade. Austrijski ministar je objasnio svoju namjeru da putuje, sa evropskim kolegama, u Washington i New York da trai podrku od odlazeeg amerikog predsjednika Goergea Busha i generalnog sekretara UN-a Boutrosa Ghalija, ija bi podrka, osjeao je on, oborila evropski skepticizam.

    Odlazea Bushova administracija odgovorila je negativno na Mockov prijedlog. Sekretar odbrane Dick Cheney i predsjedavajui Zajednike komande, general Colin Powell suprotstavili su se toj ideji jer bi ona zahtijevala veliko pojaanje trupa UN-a na terenu i znaajno poveanje nivoa rizika pred kojim bi se nale ove trupe. Uz to, vjerovali su oni, zatiene zone dale bi peat odobrenja etnikom ienju. I najvanije, postojao je opi sporazum unutar Bushove administracije da

  • 125

    SAD ne mogu promovirati ideju zatienih zona dok odbijaju da daju svoj doprinos u trupama za njihovu zatitu.

    Ipak, kao to je ve navedeno, Austrija nije bila poptuno izolirana. Jedan od najjaih Mockovih oslonaca bila je Holandija, gdje je mali broj uticajnih ljudi ve izvijesno vrijeme javno zagovarao ideju zatienih zona. Konano, jedan od tih je bio i Joris Voorhoeve, koji je kasnije postao ministar odbrane i, kao takav, bio linost politiki odgovorna za prisustvo holandskih trupa u Srebrenici 1995. godine. U intervjuu holandskom listu Trouw od 17. novembra 1992., godine Voorhoev je rekao: "Nije mi namjera da zagovaram okonanje ovog rata vojnim sredstvima - u tom sluaju morala bi se cijela Bosna okupirati. Ja, jedsnostavno, mislim da sa 50.000 do 100.000 dobro obuenih i dobro naoruanih trupa zatiena podruja za civile moraju biti stvorena da bi se okonala klanja."1

    U televizijskoj debati sa Verhooveom general Arie van der Vlis, holandski naelnik taba odbrane, upozorio je da bi vojnici koji tite zatiene zone na kraju zavrili svrstavajui se na jedu stranu. Voorhoever je uzvratio da bi se zaista vojnici svrstali na neku od strana "u korist ugroenog civilnog stanovnitva".2 Iako se Voorhoeve "plaio da se ono to je on smatrao poeljnim nee desiti", nastavio je da zagovara ovu ideju. Ipak, ako bi Sjedinjene Drave, Francuska i Britanija raspustile zatiene zone kao "nerealnu vjebu", ko bi ih uspostavio i titio? Koje bi zemlje koje su imale svoje trupe na terenu bile spremne napustiti nepristrasnost UN-a i rizikovati rat sa Srbima?

    Uprkos meunarodnom podozrenju, Voorhoeveova ideja naila je na odobravanje domae publike i Vlada ju je prihvatila. Krajem novembra 1992. godine, Holandija je poela traiti glasove meunarodne podrke za uspostavljanje zatienih zona. U okviru NATO-a Holanani su sugerirali da se novi mandat UN-a da trupama u Bosni i Hercegovini i da se UNPROFOR pojaa. Nekoliko dana 1 Vorhoove je takoer zagovarao ove ideje na meunarodnom planu: vidi International Herald Tribune, 11. august 1992. 2 Anet Bleich, "Safe havens in Bosni: een zinnig voosrtel" ('Zatiene luke u Bosni: osjetljiv prijedlog'), De Volkskrant, 24. novembar 1992.

  • 126

    kasnije, na sastanku za evropsku politiku suradnju Evropske zajednice o Jugoslaviji, Holanani su ponovili prijedlog: sigurnosne zone koje titi ojaani UNPROFOR pod proirenim mandatom UN-a. Bilo je malo podrke njihovim idejama. Saveznici nisu bili voljni osigurati dodatne vojne izvore i ponovili su svoju zabrinutost da bi ih zatiene zone povukle u rat sa Srbima. Holanani su odbijeni.

    Ipak, uskoro je Savez bio prisiljen da ponovo razmatra to pitanje. Manfred Woerner, generalni sekretar NATO-a, primio je 11. decembra pismo od Boutrosa-Ghalija, koje je uslijedilo nakon Rezolucije 787, u kome se trai pristup UN-u eventualnim planovima o zatienim zonama UN-a. Takvi planovi nisu postojali. Iako su ambasadori u NATO-u, sa izuzetkom holandskog, i dalje bili bez oduevljenja u vezi sa cijelom idejom, osjeali su obavezu da prihvate zahtjev UN-a ozbiljno i odlueno je da NATO pone sa planiranjem mogunosti za zatiene zone.

    Visoki komesarijat za izbjeglice Ujedinjenih nacija u meuvremenu je zavrio svoju vlastitu studiju koncepta zatiene zone. Doao je do istog zakljuka kao i Vance i Owen. "Jasno ocrtane" zatiene zone, koje bi titile snage UN-a, bile bi samo posljednja opcija. Kao to je visoki komesar gospoa Ogata istakla politiarima da su joj i Hrvati i Srbi jasno dali do znanja da bi oni smatrali granice zona sigurnosti linijama fronta. Muslimani nisu bili oduevljeni jer su se plaili da bi to zaledilo situaciju na terenu. Ukoliko zatiene zone ne bi bili dio strategije vojne intervencije, bilo je nejasno kako bi one mogle doprinijeti ukupnom razrjeenju ovog konflikta.

    Cyrus Vance 19. decembra govorio je pred Savjetom sigurnosti i osudio je ideju formalnih zatienih zona kao recepta za dalje etniko ienje. Izvjesno vrijeme izgledalo je da je ova ideja bila mrtva i pokopana. Panja se usmjerila krajem 1992. godine na mirovni plan Vance-Owen koji je zvanino prezentiran bosanskim stranama 2. januara 1993. godine. U tom periodu bosanska je Vlada takoer pokrenula vie ofanziva koje su po prvi put od poetka rata, kako se inilo, dale neke vojne rezultate. Pod ovakvim okolnostima, zagovaranje uspostavljanja zatienih zona nije imalo mnogo smisla.

  • 127

    Sve do marta 1993. godine, kada se panja svijeta okrenula ka gradu Srebrenici spremnom za borbu ova ideja nije uskrsla.

    Savjet sigurnosti je 16. aprila 1993. godine usvojio Rezoluciju 819, kojom je Srebrenica proglaena zatienom zonom. Rezolucija je bila opasno nedosljedna. U toku estosatnih konsultacija prije njenog usvajanja formiran je irok konsenzus u Savjetu sigurnosti po kome je trebalo neto uiniti da bi se Srbi sprijeili da Srebrenisu etniki oiste brutalnom silom. Ali, u brzom donoenju odluke, to je bilo potrebno zbog opasnosti da grad padne, Savjet se sloio da se stvori zatiena zona a da pri tome nije bilo specificirano koja "zona" je to bila i kako se njena sigurnost moe ostvariti. Rezolucija je zamaskirala, ali nije rijeila nijednu od fundamentalnih razlika u miljenjima u pogledu uspostavljanja zatienih zona.

    Za neke lanice Savjeta sigurnosti, posebno za Venecuelu, Pakistan i Maroko, Rezolucija 819 bila je prvi korak ka iroj politici zatiene zone, neto to su oni zagovarali od vremena prijedloga Mock-Sommaruga od prethodne jeseni. Konano, ove zemlje eljele su ovaj prijedlog dovesti do vojne intervencije UN-a na strani bosanskih Muslimana. Ali, veina Savjeta se nije slagala sa njihovim ambicijama.

    Drave-lanice, ije su trupe najvjerovatnije trebale primijeniti odluku Savjeta, kao to su Britanija, Francuska i panija, ostale su nervozne. Ove zemlje nisu bile spremne da budu gurnute u rat sa Srbima i to od strane zemalja koje nisu davale svoje trupe u sastav UNPROFOR-a. Oni su se osigurali da se Srebrenica pretvori u "zatienu zonu", za razliku od "sigurnosne luke", a ovo drugo je ono to je napravljeno za Kurde u Iraku. Razlika po meunarodnom pravu bila je u tome to sigurnosne luke ne trae zavisnost pristanka zaraenih strana i koje se mogu pojaavati, dok se "zatiene zone" zasnivaju na pristanku.

    Ipak, Rezolucija 819 stvorila je velika oekivanja. Mnogi, i u Bosni i drugdje, vjerovali su da e Ujedinjene nacije od sada pa nadalje tititi Srebrenicu od Srba. U stvarnosti, rezolucija je brino izbjegla stvaranje novih vojnih obaveza za UNPROFOR bilo da se uspostavlja ili ak titi zatiena zona. Savjet je vrsto stavio breme na Srbe i

  • 128

    Muslimane da Srebrenicu uine sigurnom. UNPROFOR-ova uloga bila bi da, jednostavno, "nadgleda" humanitarnu situaciju.

    Kao odgovor samog UNPROFOR-a na Rezoluciju, vladala je konfuzija. Generali Wahlgren i Morillon imali su velikih potekoa objanjavajui Rezoluciju i radei na njenoj praktinoj primjeni. Dva generala dogovorila su susret na Sarajevskom aerodromu sa generalom Haliloviem i generalom Mladiem u podne po lokalnom vremenu, est sati nakon usvajanja Rezolucije. Wahlgren i Morillon eljeli su dogovoriti prekid vatre na prvom mjestu. Mladi je stigao sa pola sata zakanjenja na buan nain. Njegova armija bila je na ivici okonanja osvajanja enklave. On je vjerovao da je doao da bi prihvatio predaju grada. Njegovo arogantno ponaanje ljutilo je Morillona koji je oekivao da e pregovarati, ali nije bio u mogunosti to uiniti bez suradnje Mladia. Morillonova frustracija bila je pojaana zbog njegovog osjeanja line odgovornosti prema Srebrenici i njenim ljudima. U jednom momentu, na iznenaenje ak i njegove strane, on je zaprijetio da e javno pozvati Karadia da razrijei Mladia komande.

    Halilovi je, naprotiv, ostao miran i nije odgovarao na Mladieve provokacije. On je upravo primio tajni izvjetaj od Nasera Oria iz Srebrenice: "Situacija je bila mnogo povoljnija na linijama fronta. Neto municije koju sam poslao stiglo je do njih i rekli su da e biti u stanju da dre linije jo nekoliko dana. To me ohrabrilo..."3

    Halilovi je vrsto odbio da pristane na predaju enklave Srbima. Iao bi samo dotle da da pristanak da muslimanske snage u Srebrenici "dostave" svoje naoruanje UNPROFOR-u.

    Nakon etrnaest sati pregovaranja u 02:00 sata 18. aprila, mladi i Halilovi postigli su sporazum. Prekid vatre trebao je poeti u 05:00 sati i time bi bile zamrznute "sve borbene aktivnosti na postignutim linijama konfrontacije". Kanadskim mirovnim snagama dozvolilo bi se da uu u enklavu nakon est sati i da nadgledaju razoruavanje

    3 Intervju sa Seferom Haliloviem koji je voen za potrebe TV serije Smrt Jugoslavije, u produkciji Angusa Macqueena, Paula Mitchella i Noma Percya za Brian Lapping Associates, 1995, Liddell Hart Centre do military archives, King's College, London.

  • 129

    Muslimana i da olakaju odranje prekida vatre. Muslimani su trebali predati svoje oruje u roku od sedamdeset i dva sata po dolasku Kanaana u enklavu. Za procijenjenih 500 teko ranjenih i bolesnih bio bi dozvoljen odlazak iz enklave helikopterima.

    Jeremy Brade, savjetnik Owena i Thorvalda Stoltenberga (koji je zamijenio Cyrusa Vancea u timu mirotvoraca), ukazao je lordu Owenu da je, sreom, Mladiev zahtjev da se muslimanski vojnici predaju Srbima izostavljen iz sporazuma. Ali, Brade se plaio da e "korektan odnos prema mukarcima Muslimanima" od strane Srba ostati glavni problem. On je takoer predvidio potekoe u vezi s pravilnom definicijom zone za demilitarizaciju, zavretka demilitarizacije u roku od sedamdeset i dva sata, razmjene muslimanskih i srpskih zatvorenika, odranja "zatiene zone" ogranienim trupama UN-a. Zaista, sva ova pitanja muila su enklavu Srebrenice dok Srbi nisu primijenili svoje "konano rjeenje" u julu 1995. godine.

    Radna grupa, kojom je predsjedavao brigadir Vere Hayes, Morillonov britanski naelnik taba, bila je ustanovljena da bi rasvijetlila detalje sporazuma i dogovora oko njegove implementacije. Hayes se susreo odmah sa dva problema, ija zona treba da se demobilizira i da li se demilitarizacija moe postii u roku od sedamdeset i dva sata? Oba pitanja bila su jasno upuena ka jednom rjeenju. Ako se zona demilitarizacije ogranii na sam grad Srebrenicu, muslimanske snage mogle bi krenuti ka podrujima koja su pod njihovom kontrolom van grada i na taj nain izbjei da budu razoruani. Time bi se UNPROFOR i Kanaani rijeili tekog zadatka, bar za neko vrijeme. To je takoer znailo da bi se demilitarizacija mogla postii brzo. U Zagrebu, 21. aprila, pred sam istek krajnjeg roka, general Wahlgren je objavio da je demilitarizacija zavrena: "Iz izvjetaja koje sam primio od svojih oficira u Srebrenici mogu potvrditi da je danas od podne grad demilitariziran."

    Srbi su nastavili da se protive ovoj tvrdnji, dok su Muslimani insistirali na tome da su se povinovali zahtjevu UN-a.

    Ustvari, UN nikada nije ni pokuala sistematski razoruati

  • 130

    Muslimane u Srebrenici. Kofi Annan, zamjenik generalnog sekretara za mirovne operacije u UN-u, 23. aprila poslao je povjerljivu poruku generalu Wahlgrenu da bi ga pripremio za posjetu delegacije Savjeta sigurnosti na ijem elu je bio ambasador Venecuele Diego Arria. Annan je indicirao da demilitarizacija Srebrenice ne mora da se vri isuvie aktivno: "S obzirom na Vau javnu izjavu da je Srebrenica u potpunosti demilitarizirana mi ne vidimo potrebu da UNPROFOR uestvuje u traganju za orujem od kue do kue. Vjerovatno ete shvatiti iz posjete delegacije Savjeta sigurnosti da postoji jako osjeanje kod nekoliko zemalja-lanica da UNPROFOR ne bi trebao uestvovati isuvie aktivno u 'razoruavanju rtava"'.

    U samoj Srebrenici nijema gomila bila je oevidac ulaska Kanaana u njihov grad 17. aprila. Iako je granatiranje prestalo a oni su se osjeali malo sigurnije, njihov osjeaj izoliranosti nije opao. Bili su gladni i umorni i nisu imali vode. Vie od 90 posto djece imalo je ugu. Uz to, veliina i oprema Kanadske jedinice nija bila impresivna. Kanaani su imali svega 143 ovjeka. Njihovo najtee naoruanje bile su mainke kalibra 50 mm. Ni sebi nisu ulivali neko povjerenje. Da li je ova mala grupa lako naoruanih vojnika trebala zatititi narod Srebrenice protiv Mladia? Lokalne vlasti su u poetku osjetile olakanje objavom da je Srebrenica pretvorena u zatienu zonu, ali sada vie nisu bili tako sigurni. Bili su zabrinuti u vezi sa pregovorima oko demilitarizacije. Dok se od njih trailo da predaju svoje naoruanje i da dozvole ljudima da budu evakuirani, Srbi su drali sve vojne karte.

    U meuvremenu je preko Atlantika kanadska Vlada poela da se pita ta je dozvolila i to je poslala tamo svoje trupe. Kada je od Kanade zatraeno da ponudi svoje trupe da bi se pomoglo pri stabilizaciji situacije oko Srebrenice, kanadska Vlada se sloila. To je bilo pod utiskom da bi, kako je izgledalo da e se Rezolucija 819 primijeniti, zadatak Kanaana bio striktno humanitarne prirode. Ali u roku od dva dana od dolaska kanadskih vojnika u Srebrenicu njihova Vlada osjetila je da tu neto smrdi i poela izraavati duboke sumnje oko prirode ove misije. Kanadski ministar spoljnih poslova Barbara McDougal telefonirala je svom britanskom kolegi Douglasu Hurdu i upozorila ga da Kanaani nemaju sredstava da se nose sa demilitarizacijom i da nee

  • 131

    biti u mogunosti sprijeiti slom prekida vatre. U New Yorku kanadski zvaninici isticali su da je poloaj njihovih vojnika nesiguran. Ako bi demilitarizacija propala, Srbi bi mogli obnoviti napad na Srebrenicu, ili bi muslimanske snage mogle otvoriti vatru na snage UN-a, nadajui se da e Srbi biti smatrani odgovornim za to. Na drugoj strani, ako se demilitarizacija izvede, bilo bi veoma zbunjujue ako bi Kanaani bili prisiljeni da se povuku u nekom momentu u budunosti ostavljajui razoruane Muslimane da se suele sa Srbima.

    Kanadska Vlada zakljuila je da prisustvo UN-a u Srebrenici treba internacionalizirati i traila je pojaanje od Britanaca i Francuza. Nijedna od zemalja nije bila oduevljena. Ali u pokuaju da ublai zabrinutost Kanaana, britanska Vlada je unilateralno obeala da e dati podrku Kanaanima u Srebrenici ukoliko ih Srbi napadnu.

    Mladi i Halilovi su 8. maja 1993. godine potpisali sporazum kojim se proiruje demilitarizirana zona oko Srebrenice na "okvire trenutnih linija konflikta". Srbi su pristali da povuku svoju pjeadiju 1,5 kilometar od linije konfrontacije a da zadre svoje tenkove i artiljeriju "u ogranienim zonama" koje e nadgledati UNPROFOR poto Muslimani predaju svoje naoruanje. Meutim, iako je grad Srebrenica bio, toboe, demilitariziran, Muslimani su zadrali veinu svog naoruanja. Srbi su odbili da se povuku. Nastala je nelagodna pat-pozicija.

    Muslimani su "dostavili" Kanaanima dva tenka, jedan oklopni transporter, dvadeset i tri komada artiljerije i minobacaa, kao i nekih 260 manjih oruja. Tenkovi i artiljerija ispalili su svoje posljednje granate u toku bitke za Srebrenicu. Bez municije, ova orua bila su beskorisna. Tenkovi, uz to, nisu vie imali goriva. U toku dva posljednja dana bitke za Srebrenicu jedan od njih je koriten: njegov motor radio je na mjeavinu razreivaa za boje i transformatroskog ulja.

    Dok je situacija u Srebrenici i dalje ostala napeta, to nije izgledalo tako sa distance. im je srpsko osvajanje enklave prestalo, mediji i politiari usmjerili su svoju panju na muslimansko-hrvatski konflikt koji se razbuktao u centralnoj Bosni. Ali sigurnost enklave ni u

  • 132

    kom sluaju nije bila osigurana. Proglaenje Srebrenice zatienom zonom bila je mjera zaustavljanja jaza koja je samo uspjela u zaustavljanju Srba za neko vrijeme.

    Uprkos injenici da je uspjeh oblika Srebrenice kao zatiene zone bio jo uvijek otvoreno pitanje, bosanska Vlada uskoro je zatraila od UN-a da i ostale gradove u Bosni pretvori u zatiene zone. Oni koji su podravali Bosnu u Evropskoj zajednici i Savjetu sigurnosti preuzeli su taj zahtjev i poeli su pozivati na proirenje koncepta. Na sastanku ministara spoljnih poslova Evropske zajednice u Kopenhagenu 24. aprila, Holandija je ustvrdila da bi Savjet sigurnosti trebao donijeti rezoluciju o stvaranju dodatnih sigurnosnih "luka". Nova francuska Vlada, na elu sa premijerom Eduardom Balladurom, bila je takoer zainteresirana za zatiene zone i saopila je svojim evropskim partnerima da je u Parizu politika irih zatienih zona u ozbiljnom razmatranju. Sa Francuskom, koja je poela mijenjati svoj stav o zatienim zonama, meunarodna podrka konceptu zatiene zone postala je znatno jaa nego to je to bila u novembru 1992. godine. Poetkom maja, nakon povratka iz posjete UNPROFOR-u, ambasadori Venecuele i Pakistana u UN-u pripremili su novu rezoluciju za stvaranje dodatnih zatienih zona.

    Odgovor na rezoluciju koju su pripremili Venecuela i Pakistan ticao se mnogo stavova prema mirovnom planu Vance-Owena. Novoj Clintonovoj administraciji nije se dopadao Vance-Owenov plan. Ameriki ambasador u UN Madeleine Albright izjavila je na konferenciji za tampu 24. februara 1993. godine da je plan ravan "nagraivanju agresije i kanjavanju rtava". Albrightova je prenijela snaan moralistiki stav u amerikoj debati o Bosni. Ti stavovi su, logino, zagovarali vrstu, intervencionistiku politiku. Ali nali su se nasuprot drugoj grupi u Clintonovoj administraciji koja je smatrala Bosnu neodbranjivom movarom poput Vijetnama. Jedna pripadnik ove druge grupe, general Colin Powell, saopio je tenziju u ovom sukobu u svom izvjetaju na sastanku na kom se formirala politika: "Debata je eksplodirala na jednom zasjedanju kada me je Madeleine Abright upitala frustrirano: 'Kakva korist od toga to imamo tu supervojsku kad vi uvijek govorite o tome kao da je mi ne moemo upotrijebiti?' Mislio

  • 133

    sam da e me uhvatiti aneurizma. Ameriki GI-ovi nisu bili olovni vojnici koji bi se pomjerali po nekoj vrsti globusa za igru."4

    U mnogome, kao rezultat ovih dubokih podjela, Clintonova administracija nije bila u stanju razviti koherentnu politiku koju bi sprovodila u Bosni.

    Kada je rezolucija koju su pripremili Venecuela i Pakistan, kojom se koncept zatienih zone proirivao na Sarajevo, epu, Tuzlu, Gorade i Biha, dola pred Savjet sigurnosti kao Rezolucija 824, Albrightova je glasala za to. Istog dana ona je takoer sumnjiavo odbila podrati francuski nacrt rezolucije kojim se odobrava Vance-Owenov plan, jer, rekla je ona, SAD imaju "druge mjere" na umu.

    Ustvari, nije da su SAD imale druge mjere na umu, nego su se, jednostavno, eljele rijeiti Vance-Owenovog plana. Dok je Albrightova smatrala da je Vance-Owenov plan nemoralan, mnogi pripadnici CIA-e i Stejt Departmenta, ukljuujui i efa Albrightovu, dravnog sekretara Warrena Christophera, vjerovali su da je plan bio neprimjenljiv. Posebno to se tie istone Bosne, gdje se nalazi i Srebrenica, Christofer je smatrao da nema mnogo ansi za bosansku Vladu da ikad vie uspostavi kontrolu nad ovom teritorijom. Do sredine maja on je odluio da je potreban novi mirovni proces koji bi uzeo u obzir "realnost na terenu". Samo tada bi neko mogue mirovno rjeenje moglo biti implementirano.

    Christofer je poeo govoriti o "propalom VOPP (Vance-Owenov mirovni plan) scenariju" prilikom posjete Evropi 6. maja 1993. godine - etiri dana poto se njegov stari ef Cyrus Vance povukao iz tima mirotvoraca i poto ga je zamijenio Norveanin Thorvald Stoltenberg. Ono to je Christopher elio bilo je pojednostaviti kartu. Vance-Owenov plan bio je isuvie kompliciran. On nije dijelio Bosnu na tri teritorijalno kompaktna dijela. Na drugoj strani, Christopher se protivio zatienim zonama kao neizvodljivoj ideji i rekao je Evropljanima ve tog dana da Albrightova glasa za rezoluciju kojom se stvaraju nove zatiene zone. Christopher je insistirao da " zrana sila nee zatititi 4 Colin Powell, My Americnn Journey (New York: Ballantine Books, 1996), str. 561.

  • 134

    zatiene zone za koje su potrebne mnogo vee kopnene snage", dodajui da "nema govora da se trupe SAD stavljaju pod rizik ili da, ako bude potrebno, budu spaavane od Srba, to se deavalo Kanaanima u, Srebrenici."5

    Implementacija Vance-Owenovog plana zahtijevala je usku evro-ameriku suradnju. Implementacija je podrazumijevala spremnost da se nametne plan jednoj ili vie zaraenih strana. Zato je bio potreban znaajan doprinos amerikih trupa. Ali, Amerikanci su to uporno izbjegavali. Kao rezultat toga dolo je do ozbiljnih prekoatlantskih tenzija. Ove tenzije posebno su zabrinjavale Britance koji su cijenili svoje "specijalne odnose sa Sjedinjenim Dravama. Sada kada su Amerikanci povukli svoju podrku Vance-Owenovom planu u cjelosti, Britanci su osjeali da nemaju drugog izbora nego da ga i oni napuste. Oni nisu eljeli da ga nameu zajedno samo sa Francuzima. Prije nego to je Christopher stigao u Evropu, britanski sekretar za spoljne poslove Douglas Hurd poeo je koiti. Ironino, ali ba u to vrijeme poetkom maja 1993. godine, nakon mjeseci odugovlaenja, lider bosanskih Srba Radovan Karadi konano je potpisao mirovni sporazum. Traei zaobilaznicu britanska Vlada podrala je da implementacija sporazuma ne pone "dok karakter mira ne bude jasniji".6 I uz ameriku i britansku pomo za povlaenje Vance-Owenovog plana, plan je bio faktiki mrtav. Kao i Amerikanci i Britanci su trebali promovirati neku alternativnu strategiju.

    Uistinu, odnosi izmeu Britanije i SAD postali su zategnuti. Britanci su bili siti amerikog pritiska u pogledu toga da su zajedno sa Srbima, uz injenicu da su amerike trupe ostajale sigurne kod kua. Prijedloge da su SAD bile spremne za podrku svojim vlastitim vojnim snagama Britanci su shvatali kao nerazlone i opasne. Oni bi eskalirali rat bez pribliavanja izgledima za rjeenje. Zagovaranje Clintonove administracije strategije "podigni i udari" - podizanje embarga na oruje za bosanske Muslimane i udari po Srbima iz zraka amerikom zranom silom - znaili bi ugroavanje britanskih i drugih UN-trupa na terenu.

    5 Owen, Balknn Odyssey, str. 160. 6 Owen, Balkan Odyssey, str. 152.

  • 135

    Britanci su takoer vjerovali da je bilo malo ansi za uspjeh. Srbi bi mogli isto tako odbiti da odstupe i samo bi se jo vre ukopali. Clintonova administracija bila je prisiljena privatno priznati da nema nikakvih garancija za ovu nepredvienu situaciju, i Predsjednik je konano odustao od ideje. Ali, gorina nad "podigni i udari" znaajno je doprinijela umekavanju anglo-amerikih odnosa. Obje strane shvatile su da im je potrebna strategija koju mogu promovirati u sporazumu. Ni Bosna, ni Vance-Owenov plan nisu bili vrijedni jedne transatlantske krize.

    Ipak, nakon odustajanja od "podigni i udari", Vance-Owenov plan, kako je sam Owen ranije rekao, je "bio jedini zakon u gradu". Novi savreniji plan nije mogao biti razraen preko noi. Trebajui brzo rjeenje, Britanija i SAD su se okrenuli, uz pomo hou-neu diplomacije, ka konceptu zatiene zone.

    Ustvari to je bila nova francuska Vlada, i sama eljna da se vidi da "neto radi", koja je prva od stalnih zemalja Savjeta sigurnosti promovirala zatiene zone. Francuska je 10. maja 1993. godine podnijela Sjedinjenim Dravama, Ujedinjenom Kraljevstvu i Rusiji papir sa nacrtom o tom predmetu. Taj papir trebao je posluiti kao osnova za novu rezoluciju Savjeta sigurnosti o tome kako implementirati politiku ire zatiene zone iz Rezolucije 824. Francuski materijal je, kada se pojavio u svom konanom obliku 19. maja, razlikovao "laku opciju" i "teu opciju".7 U lakoj opciji, koja se zasnivala na modelu Srebrenice, nekih 9.600 vojnika bilo bi smjeteno u est enklava "da odvrate agresiju" svojim prisustvom. U teoj opciji 35.000 do 40.000 vojnika bi se "suprotstavilo svakoj agresiji".

    Francuski ministar inozemnih poslova Alain Juppe je 13. maja informirao novinare o materijalu o zatienim zonama. On je samo govorio maglovito o "posveenu" zatienih zona sa 10.000 do 12.000 vojnika. On je rekao da te snage ne mogu biti francuske ni britanske, ve da trebaju buti ruske i amerike. Naglasio je da "ne dolazi u obzir ponovno osvajanje teritorija koje su okupirali Srbi niti osiguranje 7 Lahka opcija je takoer sadravala sasvim lahku opciju gdje bi UNPROFOR rasporedio samo posmatrae u zatienim zonama.

  • 136

    potpune oruane zatite oko oznaenih zatienih zona".8 Moe se otkriti u ovim izjavama ista nelagodnost koja je dovela Christophera i, nakon toga, Hurda da napuste Vance-Owenov plan. Kao i njegove amerike i britanske kolege, Juppe je traio manje opasnu alternativu - privremeno sredstvo.

    Od tada pa nadalje sliice se slau zapanjujuom brzinom. Warren Christopher i njegov savjetnik za tampu 17. maja u toku veere u restoranu u Washingtonu napravili su listu bitnih taaka. Uskoro je to postalo poznato kao "Program zajednike akcije" - u kojima su znaajno mjesto zauzimale zatiene zone. U osnovi, program je preformulirao politike koje su ve bile implementirane. Jedini pomak bio je da su sada SAD predlagale uspostavljanje zatienih zona i Tribunala za ratne zloine. Program su brzo podrali i Francuzi i Britanci.

    U posljednjem asu ruski ministar inozemnih poslova Andrej Kozirjev je zaprijetio da bi komplicirao stvari. Kozirijev je krenuo u akciju zbog francuskog materijala o zatienim zonama. On je elio da se sazove vanredni sastanak Savjeta sigurnosti sa etiri ministra inozemnih poslova u New Yorku da bi se ova ideja dalje razmatrala. Kozirijev entuzijazam za francusku inicijativu o zatienim zonama brinuo je Christophera. Dravni sekretar nije elio ustupititi inicijativu Rusima i da bude uvuen u angairanje za "vru" politiku zatienih zona. Umjesto da ode da se sastane sa Kozirijevim u New Yorku, Christopher ga je pozvao da doe u Washington.

    Kozirijev je otiao u Washington 20. maja. On je vidio uspostavljanje zatienih zona kao poetak implementacije Vance-Owenovog plana u fazama. U toku dugog sastanka sa Christopherom Kozirijev je shvatio da to nije bilo uope ono to su Amerikanci imali na umu. Na kraju je bio ubijeen da prihvati ameriki nacrt teksta uz obeanje da e se bosanskim Srbima dozvoliti vei teritorijalno homogeniji dio istone Bosne i sjeverni koridor koji e im omoguiti da spoje Srbiju sa teritorijom koju su drali Srbi u Hrvatskoj i zapadnoj

    8 Owen, Balkan Odyssey, str. 165.

  • 137

    Bosni. To je bilo ono to su Rusi odavno zagovarali da bi se trebalo desiti. Vijesti o slaganju Rusa odmah su proslijeene "The New York Timesu", ime je za Kozirijeva bilo nemogue da se distancira od saglasnosti.

    Douglas Hurd i Alain Juppe stigli su u New York 21. maja. panski ministar inozemnih poslova Javier Solana bio je takoer pozvan.9 Pet ministara konano je potpisalo "Program zajednike akcije" sljedeeg dana. Potom je program podnesen Savjetu sigurnosti UN-a kao zajedniki stav pet drava-lanica. Ali, iako su se SAD, Rusija, Britanija, Francuska i panija sloile da se formiraju zatiene zone, uvjeti u programu jasno su pokazivali da oni ne namjeravaju dati tim zonama nikakve "zube". To je postalo jo jasnije u nastaloj debati o narednoj rezoluciji Savjeta sigurnosti koja se odnosila na pitanje kako implementirati politiku ire zatiene zone iz Rezolucije 824 od 6. maja.

    Uprkos naporima "nesvrstanih" zamalja u Savjetu sigurnosti, koje su radile od objavljivanja francuskog materijala na tome da osiguraju najveu moguu podrku bosanskim Muslimanima, uskoro je postalo jasno da "tea" opcija o zatienoj zoni nee biti usvojena.

    U Savjetu sigurnosti, konflikt izmeu Programa zajednike akcije peterice i nesvrstanih zemalja izaao je na vidjelo 2. juna kada je ambasador Jesus Cape Verdea proitao dugu izjavu u ime pokreta nesvrstanih. Jesus je objavio da se nesvrstane zemlje ne slau sa Programom zajednike akcije jer u njemu nema odlunosti da se odvrati srpska ogresija a i nije bio povezan sa Vance-Owenovim planom. Sljedeeg dana grupa nesvrstanih podnijela je potpisnicima Programa zajednike akcije vlastiti nacrt rezolucije o zatienoj zoni po kome sva muslimanska i hrvatska podruja koja su, kao takva, ucrtana u Vance-Owenovom planu, dolaze pod zatitu UN-a. Ovo je bio isuvie smion korak za potpisnike Programa zajednike akcije.

    9 Britanija i Francuska, svjesne da kre osnovna pravila diplomacije EZ-a, odluile su uvui paniju, panija je bila u Savjetu sigurnosti i pokazala se kao pouzdan partner o pitanju Bosne protivei se zatienim zonama u toku debate 1992. godine i iskljuujui vojnu intervenciju sa snagama na terenu.

  • 138

    Kada je Grupa nesvrstanih shvatila da potpisnici zajednike akcije nikada nee podrati njihov prijedlog i oni su ga napustili i poeli su pokuavati da se uvrsti nacrt rezolucije koji je dala Francuska ubacujui retoriku kojom bi se okonala nepristrasnost UN-a. Ipak, potpisnici zajednike akcije insistirali su na ubacivanju kljunih fraza kojima su znaajno slabili jezik rezolucije i oslobaali svoje trupe na terenu obaveze da pojaaju sigurnost zatienih zona. Konano, 4. juna, tekst je manje-vie usaglaen i usvojen je kao Rezolucija 836.

    Kao i Rezolucija 819, Rezolucija 836 bila je inherentno kontradiktorna i otvorena za razne interpretacije. Ovo je bila prva rezolucija o Bosni koja se vezivala za Poglavlje VII Povelje UN-a bez ikakvih kvalifikacija, to je znailo da, u implementaciji politike zatiene zone, UNPROFOR vie ne djeluje pod mandatom ouvanja mira, nego pod mandatom jaanja mira. Dobar dio ostalog teksta zvuao je isto tako odluno. Blie prouavanje otkrilo je, meutim, da sve i nije tako kako je izgledalo. Dva najvanija paragrafa bila su 5 i 9. U paragrafu 5 Savjet sigurnosti "proiruje" mandat UNPROFOR-u da bi mu omoguio da odvrati napade na zatiene zone, da nadgleda prekid vatre i da potpomogne povlaenje vojnih ili paravojnih jedinica koje nisu jedinice Vlade Republike Bosne i Hercegovine..."

    Nesvrstane zemlje eljele su da UNPROFOR "brani" zatiene zone, ali Program zajednike akcije peterice zaglavio se na terminu "odvratiti". Kao utjeha, Nesvrstanim je bilo dozvoljeno da ubace reenicu kojom se dozvoljava trupama bosanske Vlade da ostanu unutar zatienih zona, dozvoljavajui bosanskim snagama da ostanu. Savjet sigurnosti UN se simbolino stavio na stranu Bosanske vlade. Ipak, paragraf 9 ovo komplikuje: Savjet sigurnosti ovlauje UNPROFOR ... za sprovoenje mandata definisanog u paragrafu 5 gore, da djeluje u samoodbrani, da preduzme neophodne mjere, ukljuujui i upotrebu sile, kao odgovor na bombardovanje zatienih zona bilo koje strane ili na oruane upade u njih ili u sluaju bilo kakve namjerne obstrukcije u ili oko ovih zona koje se tiu slobode kretanja UNPROFOR-a ili zatienih humanitarnih konvoja.

    Prilikom prvog itanja ovog paragrafa ini se da bi trupe UN-a

  • 139

    koje su rasporeene unutar zatienih zona mogle upotrijebiti silu kao odgovor na srpske napade. Meutim, na insistiranje Britanaca, Francuza i panaca u tekst je ubaena kvalifikacija "djeluju u samoodbrani". Ove rijei, kombinovane sa injenicom da je glavni zadatak UNPROFOR-a bio ogranien na "odvraanje" umjesto na "odbranu", osigurale su da nije bilo nikakve obaveze za trupe UN-a koje su ukljuene u implementaciju politike zatiene zone da upotrijebe silu protiv Srba ukoliko i dok UNPROFOR sam ne bude pod direktnom opasnou.

    Shashi Tharoor, specijalni pomonik zamjenika generalnog sekretara za mirovne operacije, komentirao je suhoparno rezolucije o zatienim zonama u lanku koji je kasnije napisao:

    "Rezolucije Savjeta sigurnosti o zatienim zonama traile su od strana da ih tretiraju kao 'zatiene', nametale su obaveze njihovim stanovnicima i braniocima, rasporedile su trupe Ujedinjenih nacija u njima, ali su oekivale da njihovo puko prisustvo 'odvrati napade, briljivo izbjegavajui da se od mirovnih snaga trai da 'brane' ili 'tite' te zone, ali ovlaujui ih da pozovu zrane napade 'u samoodbrani' - remek-djelo diplomatskog uobliavanja, to je u mnogome bilo neprimjetljivo kao operativna direktiva."10

    A to se tie lekcija koje su se mogle nauiti u junu 1993. godine iz ve postojee zatiene zone, Srebrenice, povjerljivi UNHCR-ov izvjetaj bolno izlae raskorak izmeu stvarnosti u Srebrenici i koncepta zatiene zone o kome se diskutovalo u New Yorku: "Jednom kada se fokus pomjeri od uspostavljanja zatienih zona i osnovne rehabilitacije ljudi koji su uhvaeni u klopku u ovim zonama, postat e jasno - kao to je to ve sluaj u Srebrenici - stanovnitvu da ne postoji plan za njihovu budunost i da se oni suoavaju sa ivotom prisilne besposlice u kampu za izbjeglice. Frustracije i agresivnost e rasti sa moguim ugroavanjem procesa demilitarizacije...

    Iako sigurniji od granatiranja nego to su to bili vie od godinu dana, socijalna situacija (u Srebrenici) se pogorava svaki dan poto osnovne potrebe za preivljavanje nisu zadovoljene. Nasilje, aktivnosti 10 Shashi Tharoor, 'Should UN peacekeeping go "back to...

  • 140

    crnog trita, prostitucija, kraa postaju jedine aktivnosti stanovnitva. Napetosti narastaju izmeu veine izbjeglog stanovnitva i manjine lokalnog stanovnitva. Kao i uvijek, ene, djeca i stariju su najvie pod rizikom. Enklava mora sada biti priznata za ono to je ona, naime zatvoreni kamp za izbjeglice od 50.000 ljudi bez odgovarajuih uvjeta za vie od oko 15.000."

    Upozorenja poput ovoga nailo je na zatvorena vrata. Zatiene zone poele su sluiti "veim" politikim interesima od onih to su bile stvarne potrebe opkoljenog naroda Srebrenice i drugih pet bosanskih gradova.

    Sada kada je Savjet sigurnosti odluio napraviti dodatne zatiene zone, otalo je jo jedno konano pitanje: pronalaenje trupa. U pripremi za jedan zvanini izvjetaj generalni sekretar je od generala Wahlgrena traio da napravi procjenu o broju trupa koje su potrebne za implementaciju Rezolucije 836. Wahlgren je bio veoma nezadovoljan rezolucijom. Dan prije nego ju je Savjet usvojio, on je poslao upozorenje u new York. Klauzula u rezoluciji kojoj se dozvoljava Bosanskoj armiji da ostane u zatienim zonama, potebno ga je brinula: "Ako se ne dozvoljavaju nikakve kontrole vojnih ili paravojnih jedinica bosanske Vlade, stvara se scenario kojim bi se ohrabrilo koritenje zatienih zona kao luka gdje se snage mogu odmoriti, ponovo naoruati, obuiti i pripremiti za dalje vojne operacije. Historija konflikta u Vijetnamu pada odmah napamet."

    Wahlgren se plaio da bi zatiene zone mogle intenzivirati rat. tavie, one bi vjerovatno izazivale napade Srba koje bi bilo teko ubijediti da ih UN tretiraju "nepristrasno". Da bi ih se odvratilo, to bi zahtijevalo, sasvim jasno, ogroman broj vojnika UN-a.

    Da bi se "efikasno odvratili" od napada na zatiene zone, Wahlgren je tvrdio da je potrebno 34.000 vojnika. Snage koje su ve bile u Bosni bile su razvuene do krajnosti pa je ovaj broj bio kao dodatak postojeoj snazi.

    Ali, program zajednike akcije peterice nije to predvidao. Wahlgrenov zahtjev za 34.000 bio je "pretjeran". Sekretarijatu UN-a

  • 141

    reeno je da se umjesto toga usmjeri na "laku" opciju, kao to je bilo predvieno u francuskom majskom materijalu koji je zahtijevao neto vie od 10.000 vojnika.

    Izvjetaj generalnog sekretara o tome kako implementirati Rezoluciju 836 bio je spreman 14. juna. U njemu je bilo navedeno da iako je potrebno dodatnih 34.000 vojnika da bi UNPROFOR efikasno odvratio napade na zatiene zone, osnovni nivo "odvraanja" moe se osigurati pojaanjem od 7.600 vojnika. etiri dana kasnije Savjet je usvojio Rezoluciju 844, kojom se odobrava pojaanje UNPROFOR-a sa manjim brojem.

    Ipak u vrijeme kada je usvojena Rezolucija 844, ve je postalo, naalost, jasno da sakupljanje 7.600 vojnika nee biti mogue. Veliki broj nacija odbio je dati bilo kakav doprinos u snagama uope, na elu sa pancima. Francuzi su dali jasno na znanje da su eljeli svoje trupe koncentrirati u Bihau i Sarajevu "zbog njihove vlastite sigurnosti" i da oni nee preuzeti treu zatienu zonu. (Kasnije su se Francuzi sasvim povukli iz Bihaa.) Amerikanci su se nali u poziciji koju su ve ranije iznijeli u maju kada je predsjednik Clinton najavio da e SAD osigurati podrku iz zraka za zatiene zone, ali je iskljuio slanje kopnenih trupa na "strelite". Britanska Vlada utivo je informirala Sekretarijat UN-a da oni ele da britanske trupe ostanu u zonama operacija u centralnoj Bosni u kojima su trenutno bile. Rusija, koja je registrirala nedostatak entuzijazma meu partnerima zajednike akcije, takoer je odbila uestvovati. Potom su i Skandinavci, koji su u poetku pristajali, takoer odluili da ne daju nikakav doprinos u vojnicima. Sekretarijat UN-a bio je u opasnosti da svoju listu iscrpi. Iako su Kanaani ve bili u Srebrenici, Francuzi u Bihau i Sarajevu, a neke britanske trupe u Tuzli, nijedna zemlja, izgleda, nije bila voljna zamijeniti Kanaane ili bar preuzeti jednu od dvije preostale istone enklave. Osim Holandije.

  • 142

    ESTO POGLAVLJE

    "Principijelan stav" - Holanani i Srebrenica

    U holandsko Ministarstvo odbrane u Haagu stiglo je 2. novembra 1993. godine pismo od generalnog sekretara UN-a Boutrosa Ghalija. Pisao je da sada eli prihvatiti ponudu koju je holandska Vlada dala prije nekoliko mjeseci kada je UN traio borbene trupe za zatitu zatienih zona. Pismo je izazvalo veliko preneraenje u Ministarstvu. Niko se nije mogao sjetiti da je Holandija dala takvo obeanje. Tragajui po dosjeima, meutim, civilni slubenici uskoro su otkrili da zaiste jeste. Ministar odbrane Pelus ter Beek bio je taj koji je u toku posjete New Yorka 7. septembra ponudio Boutrosu Ghaliju bataljon iz nove zrano-mobilne brogade i nije iskljuio zatiene zone kao njeno mogue mjesto rasporedivanja.1 I sada, uprkos ozbiljnoj rezerviranosti u vojsci, Ministarstvo nije moglo a da ne odri svoje obeanje. Holandija je dakle bila jedina zapadna drava lanica UN-a u junu 1993. godine, koja je pozitivno odgovorila na zahtjev Sekretarijata za vojnike koji bi implementirali rezolucije Savjeta sigurnosti o zatienim zonama. Holanani su neumoljivo kretali ka Srebrenici.

    "Ouvanje mira" veoma je popularno u Holandiji. Vlada, Parlament a i narod vrsto su podravali taj koncept. Ministri bi uvijek nalazili paljivo sluateljstvo kada bi govorili o "velikoj nepravdi" koja je poinjena u bivoj Jugoslaviji i moralnoj obavezi Holandije na pomogne u okonanju konflikta. U svom najveem broju, poetkom 1994. godine, oko 3.100 holandskih vojnika bilo je rasporeeno u i oko bive Jugoslavije - relativno sa najveim doprinosom meu zemljama NATO-a, a apsolutno trei po veliini (nakon Francuske i Ujedinjenog

    1 Drea Berghorst, "Een eervolle, niet eenvoudige, meaar uitvoerbare opdracht", De uitzending van Dutchbat naar Srebrenica ("astan, teak ali izvodljiv zadatak": Rasporeivanje Holandskog bataljona u Srebrenici), Atlantisch Perspectif, Vol. 20 (1996.), str.10.

  • 143

    Kraljevstva). Sva mjesta rasporeivanja - ukljuujui i Srebrenicu - odobrena su jednoglasno u Parlamentu.

    A to se tie uputa datih ovim vojnicima, Vlada je grijeila na strani opreza. Njihova prvobitna uloga bila je da osiguraju humanitarnu pomo. Uz to, vjerovalo se da njihovo prisustvo, zajedno sa drugim trupama UN-a, ima "odreeni prijetei efekat" na razmjere ili otrinu naruavanja ljudskih prava. Konano, trupe su mogle "doprinijeti stvaranju neophodnih uvjeta" za trajan mir. Uspjeh bar humanitarnih nastojanja, tvrdila je Vlada, opravdan je injenicom da su civilni gubici spali sa 130.000 u 1992. godini na 13.000 u 1994. godini.

    Ustvari, ope stanovite o konfliktu podravalo je sve vie snanu intervenciju. Ope miljenje bilo je da su Srbi i srbijanska agresija bili kriva strana. Veina Holanana vjerovala je da ovu krivu stranu ne treba samo zadravati nego i kazniti, a ankete su stalno pokazivale da su Holanani za primjenu mira u Bosni. Na kraju 1992. godine, 66 posto podravalo je holandsko uee u vojnoj intervenciji i prihvatalo je da bi to podrazumijevalo i holandske gubitke.2 Beskrajan niz komentara u glavnim novinama podravao je ovo stanovite

    Istaknute linosti koje su pozivale na vojnu intervenciju bili su oni koji su ranije podravali masovni antinuklearni protestni pokret iz ranih osamdesetih. Njihovo jako moralno opredjeljenje za nuklearno razoruanje sada se pretvorilo u borbu protiv nepravde i krenja ljudskih prava u bivoj Jugoslaviji. Krajem 1992. godine, Mient-Jan Faber, bivi voa antinuklearne kampanje, pomogao je da se organiziraju "kontemplativni sastanci" u crkvama irom zemlje gdje je on "priznavao svoju vlastitu krivicu". Na ovim sastancima, on je tvrdio da je time to se ne nudi zatita gradovima kao to je Sarajevo i Srebrenica, gdje desetine hiljada ljudi ostaje u zamci izloeno "etnikom teroristikom bombardiranju, meunarodna zajednica takoer kriva za ovu vrstu genocida".

    2 Jan van der Meulen, "Hoge verwachting van nieuwe krijgsmacht" (Velika oekivanja za nove oruane snage) Maatscliappij & Krijgsmacht, Vol. 15, br. I (Februar 1993.), str. 2

  • 144

    Faber je vrsto podravao koncept zatiene zone. Poetkom 1993. godine, podraavajui visoko uspjean oblik protesta iz opojnih dana zalaganja protiv nuklearnih projektila, on je pomogao da se organizira nacionalna "akcija potanskih dopisnica". Faber je prezentirao lordu Owenu i Cyrusu Vanceu u enevi vie od 157.000 potanskih dopisnica u kojima se zahtijeva da se uspostave zatiene zone u Bosni: Posjetili smo Owena u januaru 1993. godine sa ljudima iz Sarajeva, Beograda i Zagreba.

    On je rekao da je to bila najlua ideja za koju je ikad uo... a etiri mjeseca kasnije nju je usvojio Savjet sigurnosti!3

    Visoko moralni pozivi za akciju nisu, meutim, bili ekskluzivni domen ovog ljeviarskog aktiviste. Joris Voorhoeve, bivi lider glavne konzervativne partije i, u to vrijeme, ef meunarodnih odnosa istraivakog centra "Clingendael", u osnovi, slagao se sa Faberom: "Da bi zlo pobje+ivalo, jedini je uvjet da dobri ljudi ne ine nita."4 U uzbunjujuim uvodnicima Voorhoeve je pozivao na vojnu intervenciju i uspostavljanje zatienih zona.

    Veina holandskih lanova Parlamenta umnogome je izraavala simpatije prema pozivima za otrijom akcijom u Bosni i vrila je pritisak na Vladu da privlai meunarodnu podrku. Meutim, kada se Parlament okrenuo predmetu stvarne uloge holandskih mirovnjaka, stanovita lanova Parlamenta odjedanput su izgledala mnogo uzdranija. Oni su izraavali veliku zabrinutost za dobrobit i sigurnost holandskih trupa i stalno su od ministara traili vie informacija. Koliko su plaeni? Da li su im odredbe oko dopusta i ivotni uvjeti odgovarajui? ta bi se desilo ako vojnici zavre kao invalidi? Da li bi briga o njima bila kako treba? Iznad svega, da li su mukarci i ene sigurni? Standardan odgovor vlade bio je da nema brige, Holandske

    3 Intervju sa Mient-Jan Faber koji je vodio Alex de Meijer, "Een houding van niets doen, niet interveni(ren, deugt van geen kant" ("Ne initi nita, ne intervenirati, nije uope dobro"), Transit, Br. 2 (mart/april 1996.), str. 21 4 J.J.C. Voorhoeve i M.van den Doel, 'Nederland moet het initiatief nemen tot actie in Bosni, ('Nizozemska bi trebala preuzeti inicijativu za djelovanje u Bosni'), De Volkskrant, 5. august 1992.

  • 145

    trupe nisu izloene niem vie od "dobro razmotrenog i prihvatljivog rizika". Opasnost da bi ovaj rizik mogao ispasti neprihvatljiv ako bi se opasnosti poveale bilo je neto to bi sigurno dalo politiarima pauzu.

    Poziv za otrijom akcijom upadao je isto tako u praktian problem: Holanani nisu imali borbene trupe na raspolaganju koje su bile spremne. Armija je jo uvije bila zasnovana na principu regrutiranja, a regruti se nisu mogli poslati u misiju ouvanja mira bez pristanka, a ak i tada, premijer Ruud Lubbers je jednom primijetio, oni mogu promijeniti svoje miljenje "na ulasku u avion". Mada bi regrutiranje trebalo biti ukinuto do 1998. godine, armija nije jo zaokruila formiranje nekih borbenih jedinica sastavljenih samo od dobrovoljaca. Kraljevska mornarica posjedovala je neke profesionalne jedinice marinaca, ali su one ve sluile u okviru UN-a u Kambodi. Prva jedinica sastavljena samo od dobrovoljaca - bataljon armijskih novih elitnih trupa, zrano-mobilna brigada - ne bi bila spremna do novembra 1993. godine. Tako su jedinice koje su prve poslane u bivu Jugoslaviju bile bataljon veze, u martu 1992. godine, i transportni bataljon u novembru 1992. godine.

    Meutim, pitanje eventualnog slanja armijskih borbenih jedinica nije iezlo. Holandsko Ministarstvo inozemnih puslova vjerovalo je da je to dobra ideja. Takve jedinice poboljale bi "vidljivost" holandske spoljne politke. Zvaninici Ministarsva inozemnih poslova bili su umnogome frustrirani njihovim iskljuivanjem iz meunarodnih foruma koji su traili rjeenje za ovaj konflikt. Poto su vjerovali da dominantni glasovi u ovim debatama idu isuvie u prilog Srbima, a rezultat toga je nagraivanje agresije, holandsko Ministarstvo inozemnih poslova osjealo je stalnu potrebu da se uje i njihov glas. Borbene jedinice mogle bi otvoriti vrata meunarodne diplomacije za njih.

    Ali, holandsko Ministarstvo odbrane oklijevalo je na osnovu savjeta koje su mu dali vojnici na vrhu, posebno naelnik taba odbrane general Arie van der Vlis i komandant kopnenih snaga general-pukovnik Hans Couzy. Oni su imali tri glavne brige.

    Prva je bila birokratske naravi. Uee u ouvanju mira nije bilo u institucionalnom samointeresu armije jer je dovelo u pitanje planove

  • 146

    opreme. Zrano mobilna brigada bila je otvorena da primi nekih ezdeset novih borbenih i transportnih helikoptera do kraja vijeka. "Ono to mi je palo na pamet", rekao je kasnije general Van der Vlis, "bilo je pitanje: hoe li ovo znaiti kraj zrano-mobilne brigade? Jer ljudi bi vjerovatno poeli govoriti: 'Vidite, oni mogu dobro funkcionirati i sa oklopnim jedinicama. Ne trebaju nam ovi helikopteri."'5 Van der Vlis i ostali bojali su se da bi ono to je trebalo da bude dragulj u kruni Holandske armije moglo biti oduzeto.

    Drugo, Van der Vlis i Couzy vjerovali su, i jedan i drugi, da Holandska armija jo nije spremna. Trebalo je vie vremena za prelazak sa regrutne na profesionalnu vojsku. Oni su vjerovali da treba bar nekoliko godina snagama da steknu kulturu i etos profesionalne vojske.

    Tree, generali su se plaili da e biti uvueni u nepobjedivi gerilski konflikt. General Couzy je posebno glasan bio po ovom pitanju. On je opisivao prirodu bosanskog konflikta na radio-programu u januaru 1993. godine: "Vidio sam tu zemlju, vidio sam zaraene strane i poznajem njihovu historiju. Ako elite da idete na vojno rjeenje na terenu, treba vam velika snaga od 100.000 do 200.000 vojnika. Ovo je jedino mogue ako je Amerika spremna da uestvuje. Ali SAD ve su rekle da nisu voljne za to. Evropa nema mogunosti osigurati toliko trupa. Ako se ipak donese odluka da se ue u borbu na terenu uprkos ovome, time e se taknuti u osinjak. Bit e potrebno osigurati jo trupa ponovo i ponovo, a na kraju morate zamisliti vijetnamski scenario."

    Ustvari, izgledi da se bude umijeano u drugi Vijetnam, bilo da je to opravdano ili ne, proganjali su sve vojske NATO-a. Zatiene zone ove none more bi pribliavale, kako je Vad der Vlis ustvrdio na nacionalnoj televiziji, jer je to podrazumijevalo stavljanje na jednu stranu u konfliktu. I, to je znaajno, ovakvi strahovi u Sjedinjenim Dravama i Britaniji uspjeli su ubijediti nacionalne vlade da intervencija nije dobra zamisao. U Holandiji vojska nije uspjela u svojim nastojanjima da od svoje vlade dobije slino priznanje, i na kraju je pritisak da se obeaju borbene trupe bio toliko veliki za vojnike i

    5 Berghorst, "Een eervolle, niet eenvougige, maar uitvoerbare opdracht", str. 10.

  • 147

    njihove ministre da bi ga mogli izdrati.

    U toku 1993. godine, pritisak u Parlamentu kojim se trailo vie akcije se poveao. Laburistika partja, koja je bila dio vladajue koalicije, bila je posebno ogorena propustom meunarodne zajednice da se bori sa onim to su oni smatrali glavnom nepravdom rata: etnikim ienjem bosanskih Muslimana. I kada je Savjet sigurnosti usvojio Rezoluciju 824 i proglasio est zatienih zona u Bosni u maju, holandski Parlament odmah je izvrio pritisak na Vladu da podri inicijativu u vezi sa borbenim trupama. Zajedniki parlamentarni laburistiko-kransko-demokratski prijedlog donesen je 19. maja 1993. godine koji je pozvao Vladu "da pripremi zrano-mobilnu brigadu za akciju u oekivanim operacijama UN-a".

    U junu 1993. godine, kada je UN poeo tragati za 34.000 vojnika za zatiene zone, holandska Vlada dobrovoljno je dala bataljon zrano mobilne brigade - iako jo ne za rasporeivanje u zatienim zonama. Opozicija Ministarstva odbrane uspjela je bar ishoditi ovaj prijedlog.

    Meutim, kada se ministar odbrane Ter Beek sastao sa generalnim sekretarom UN-a Boutrosom Ghalijem 7. septembra 1993. godine i formalno ponudio 11. bataljon zrano-mobilne brigade UN-u da bude rasporeen "kao podrka mirovnom rjeenju", propustio je jasno navesti da su zatiene zone bile iskljuene kao alternativna destinacija. Ustvari, zvaninici Ministarstva odbrane nisu bili svjesni da je pet dana prije Ter Beekove posjete holandski ambasador u UN-u Niek Biegman ve obeao trupe za zatiene zone. Prema jednom pismu Ministarstva inozemnih poslova holandskom Parlamentu iz 1996. godine, Biegman je je rekao zamjeniku generalnog sekretara za mirovne operacije Kofi Annanu, 2. septembra 1993. godine, da je Holandija ve u junu ponudila da uestvuje u snagama za "zatiene zone" (sa logistikom jedinicom. Ta ponuda nije (jo) bila realizirana, jer zahtjevi UN-a... nisu odgovarali holandskim mogunostima. Holandija je, meutim, ostala pripravna da uestvujc u primjeni "zatienih zona" i bila bi u stanju u januaru 1994. godine ponuditi bataljon zrano-mobilne brigade, ukljuujui logistiku komponentu..."

  • 148

    Ove ponude u trupama Ministarstvo inozemnih poslova namjeravalo je dati kao "katalizator" da bi potaklo druge zemlje da uine svoj dio.

    Do novembra 1993. godine, u odsustvu mirovnog rjeenja, zatiene zone izgledale su kao najvei kandidati za rasporeivanje holandskih trupa. Kako se ova realnost pribliavala, miljenje Holandije poelo se kolebati. Ispostavilo se da podrka za vru akciju protiv Srba i nije bila tako jaka nakon svega. lanovi parlamenta sada su nervozno traili razjanjenje pravila angamana i pitali su da li je bataljon kako treba opremljen.

    Vlada je bila brza da potcijeni opasnosti. Ministar inozemnih poslova Peter Kooijmans i ministar odbrane Ter Beek, napisali su u zajednikom pismu Parlamentu: "Pravila angairanja za dodatne holandske plave ljemove ista su kao i za druge jedinice UN-a u Bosni i Hercegovini. Ona dozvoljavaju upotrebu sile kao konani izlaz u samoodbrani i ako su jedinice UN-a nasilno sprijeile da izvravaju svoje zadatke."

    Tenzija to se tie holandskog poloaja, koja je treperila izmeu nevoljnosti da se preuzme rizik i elje za vrom akcijom - isijava iz pisma. Do kraja, sumirajui politiku koja se odnosi na pravila angairanja, ministri su napisali, u reenici punoj kvalifikativa, da operacije zrano-mobilnog bataljona mogu biti "ako je potrebno, mnogo odvanije".

    Dok je general Van der Vlis bio na odmoru armijska vrhovna komanda pristala je da zrano mobilni bataljon stavi na raspolaganje za Bosnu. Ono to je poljuljalo debatu bilo je uvjerenje nekih generala da bi jedno takvo angairanje moglo koristiti imidu armije. Opsena televizijska i plakatna reklamna kampanja naglasila je uzbudljive mogunosti koje nudi nova, sastavljena od dobrovoljaca, zrano mobilna brigada sa crvenim beretkama. Bilo bi nepovoljno ako brigada, kao to je to formulirao jedan general, "ne bi otila dalje od... male vjebe u Grkoj".6 to e rei, ak i generali koji su bili za 6 Berghorst, "Een eervolle, niet eenvougige, maar uitvoerbare opdracht", str. 12.

  • 149

    rasporeivanje nisu ba bili za istone enklave.

    Ministar odbrane Ter Beek i komandant kopnenih snaga general Couzy, otputovali su u misiju ustanovljenja injenica u Bosnu i bili su tamo od 9. do 11. novembra 1993. godine. Ter Beek uporno je ponavljao komandantima UN-a da on ne eli da Holanani budu poslani u zatiene zone, i na trenutak je izgledalo da bataljon moda i nee zavriti uope u zatienoj zoni. Tog istog mjeseca, situacija u centralnoj Bosni se umnogome pogorala, i pojaano prisustvo UN-a moglo je biti potrebno radi razdvajanja Hrvata i Muslimana koji su se borili; taj posao mogao je pripasti Holananima. Ali krajem novembra ipak je, postalo jasno da se to nee desiti i da su zatiene zone Srebrenice i 'epe dodijeljene holandskoj jedinici. U misiji izvianja u tom regionu, zamjenik komandanta kopnenih snaga general-major Ruurd Reitsma saznao je od komandanta UNPROFOR-a, belgijskog general-pukovnika Francisa Briquemonta koje je odredite jedinice. Reitsma je bio otar pobornik poveanja ugleda ove jedinice. On se obratio izvjetajem Haagu da je, po njegovom miljenju, ovo bio "astan, teak, ali izvodljiv zadatak".

    U Haagu se vodee armijsko vodstvo sloilo da, ako to moraju biti zatiene zone, bataljon onda mora bar izbjegavati da bude ukljuen u stvarnu borbu. Kao to je Couzy kasnije izjavio, misija bataljona UN-a "nije bila da se bore sa Srbima i ne da brane stanovnitvo."7 Van der Vlis i Couzy postavili su dva zahtjeva. Prvi, holandska jedinica trebala je sluiti u Bosni maksimalno u periodu od osamnaest mjeseci - iako o tome UN nije bio informiran est mjeseci po rasporeivanju. Drugi, jedinica mora uvijek ostati zajedno i mora biti opremljena sa takvom kombinacijom naoruanja kojom bi se maksimizirala samozatita i odvatio napad na nju, ali u isto vrijeme ne treba imati izgled mogue interventne snage. Ouvanje mira, prema generalu Van der Vlisu, znailo je imati upravo toliko sredstava da se situacijom moe vladati".

    Na prvom mjestu, Generaltab je elio opremiti bataljon oklopnim vozilima na tokovima. Smatrano je da bi ovo bilo tipinije 7 H.A. Couzy, Mijn jarefl als bevelhebber (Moje godine kao komandanta) (Amsterdam: Veen, 1996) str.140.

  • 150

    za dunosti uvara mira i manje prijetee. "Ona nisu izgledala kao tenkovi", zabiljeio je jedan vii oficir. Ali, Holanani nisu posjedovali takva vozila. Pokuaj da se ona iznajme od Finske propao je kada je ta zemlja postavila neprihvatljivu cijenu. Na kraju je Armija bila prisiljena upotrijebiti vlastite "YPR-ove" sa gusjenicama. "YPR-ovi" su bili osnova oklopnih pjeadijskih bataljona. Obino su bili naoruani sa topom od 25 mm. Takvo vozilo, meutim, smatrano je isuvie tekim i isuvie agresivnim. Generaltab je odabrao umjesto toga da uzme neke "YRP-ove" koji su imali teke mitraljeze kalibra 12.50 umjesto topa. Bilo je takoer lake obuiti vojnike za koritenje mainki nego topa, a ovo prvo imalo je i manje zahtijeva za odravanje. Baterija bataljona sa minobacaem od 120 mm smatrana je isto tako pretekom pa je zamijenjena, u konanoj fazi, sa est lakih minobacaa kalibra 81 mm. est dalekometnih TOW-ova i osamnaest antitenkovskih raketnih sistema srednjeg dometa tipa Dragon odvezeno je u Srebrenicu. Ali jedinici sa etiri lagahna Balkow helikoptera Srbi nisu dozvolili ulazak.

    Sve u svemu, bataljon je bio opremljen slino tradicionalnim mirovnim jedinicama, koje su se oslanjale na pristanak zaraenih frakcija i kojima je bilo potrebno oruje i oklopnjaci za samozatitu i dezaktiviranje samo lokalnih kriza. Holandski lanovi Parlamenta izraavali su bojazan da je naoruanje isuvie lahko i neki su lobirali da se nabavi tee naoruanje. Ono to veina njih nije shvatala bilo je da kvalitet i kvantitet naoruanja malo znae ako do bataljona ne stie ono s im se ono moe upotrijebiti. Zaista, pokazalo se da je logistika bila Ahilova peta u zatienoj zoni Srebrenice. to su vie opreme Holanani ponijeli sa sobom to im je vie materijala za nju trebalo - i tako su vie zavisili od Srba, koji su konano kontrolirali sav prilaz enklavi.

    Fundamentalna greka u holandskom procesu donoenja odluke u vezi sa rasporeivanjem borbenih jedinica u Bosni bila je da je on voen gotovo iskljuivo moralnom uvredom. Javnost, Parlament i Vlada, svi su eljeli uiniti neto u vezi sa ratom. Ali malo njih je paljivo razmotrilo da li neto to je, ustvari, korisno moe biti postignuto. Iako su kad su ve jednom bile usvojene rezolucije o zatienim zonama naile na iroku teoretsku podrku na

  • 151

    meunarodnom nivou, svi glavni saveznici zaustavili su se kod stvarnog osiguranja sredstava za implementaciju rezolucija. Holandska Vlada propustila je uoiti negativne signale koji su poticali od NATO saveznika. Oni su naivno vjerovali da e davanjem primjera potaknuti druge da ih slijede. Rezolucije o zatienim zonama Holanani su primili novo za gotovo. Izgleda da je malo njih shvatalo da je stvarna motivacija koja je stojala iz ovog bila da se ozvanii naputanje Vance-Owenovog plana. ak i kad je postalo jasno da nijedna druga zapadna zemlja nee dobrovoljno poslati trupe u istone enklave, holandska Vlada ignorirala je opasnost i dala je usamljeno obeanje. Ovo posebno nije bilo mudro jer pod uvjetom da Holanani zapadnu u nepriliku - a postojale su dobre anse za tako neto - oni bi u potpunosti zavisili od drugih nacija.

    Ova zavisnost od drugih zemalja bila je jasna ak i prije nego je misija holandskog bataljona poela. Poetkom decembra 1993. godine prethodnici grupe za izvianje ovog bataljona Srbi nisu dozvolili ulazak u Srebrenicu. Poto su Srbi takoer odbijali pristup UN-u aerodromu u blizini Tuzle i poto su poveavali prtisak na opkoljeno Sarajevo, situacija je postala toliko ozbiljna da je ovo pitanje razmatrano na sastanku efova drava i vlada NATO-a 10. i 11. januara. U zavrnom kominikeu NATO je zaprijetio udarima iz zraka ako se holandska strana i dalje bude blokirala.

    Generalni sekretar UN-a Boutros Ghali bio je u Hagu 19. januara 1994. godine neto prije nego to su Holanani pokuali ui ponovo u Srebrenicu, krajem mjeseca. Premijer Ruud Lubbers rekao je generalnom sekretaru da ga brine da proces donoenja odluke u UN-u za odobravanje podrke iz zraka, posebno bliske zrane podrke, ne bi mogao funkcionirati. Pitao je da li bi se odluka o pozivanju bliske zrane podrke mogla povjeriti vojnim komandantima na terenu. Generalni sekretar odbio je tu ideju ali nije mogao Lubbersu pruiti alternativu koja bi mogla funkcionirati. Ako NATO eli preuzeti vojnu ulogu u Bosni, on bi bio sretan da se povinuje. Lubbers je bio zaprepaten neozbiljnou generalnog sekretara. Boutros Ghali, zatim, ustvrdio je da odluke oko koritenja zrane sile lee na Savjetu sigurnosti. Kasnije je ipak u razgovorima rekao da je odgovornost za

  • 152

    odobravanje upotrebe zrane sile njegova i njegovog specijalnog predstavnika Yasushija Akashija. Ova kontradikcija iznenadila je Lubbersa, ali on je odluio da ne trai razjanjenje u tom momentu, u sluaju da se generalni sekretar ne opredijeli za opciju koju Lubbers nije elio (kontrolu Savjeta sigurnosti). Uprkos razuvjeravanjima Boutrosa Ghalija da zahtjevi za zranom podrkom mogu biti napravljeni u roku od dva sata, Lubbers je izaao sa sastanka vjerujui da postoji malo, ako uope, garancija da e UN osigurati podrku iz zraka ako Holanani u Srebrenici budu napadnuti. tavie, ako je generalni sekretar bio u pravu to se tie njegove tvrdnje da Savjet sigurnosti donosi odluku o podrci iz zraka, onda su se Holanani plaili mogue ruske prepreke. Holandski diplomati zahtijevali su hitno razjanjenje od Sekretarijata UN-a.

    Ali ovo razjanjenje nije stizalo (zrana sila je i dalje bila predmet vrue debate izmeu SAD, Francuske, Britanije i Rusije), i nakon kratkog vremena entuzijazam holandske Vlade za postizanje toga izgleda da je jenjavao. Ovo vjerovatno ima veze sa granatiranjem od 5. februara 1995. godine u Sarajevu kada je ubijeno ezdeset i devet ljudi. Nakon toga napada NATO je brzo izdao ultimatum bosanskim Srbima nareujui im da povuku svoju artiljeriju iz "zone iskljuenja" od dvadeset kilometara oko Sarajeva u roku od deset dana ili e se suoiti sa napadima iz zraka. Do tog vremena, dijelovi holandskog bataljona, koji su napredovali, rasporedili su se u Srebrenici. Iako je holandska Vlada podrala ultimatum NATO-a, privatno je poela brinuti o ranjivosti svojih trupa. Jedan od glavnih nacionalnih listova zabiljeio je da su Vladini stavovi o zranoj sili postali odjednom mnogo "oprezniji". Ministar inozemnih poslova Kooijmans sada je estoko zagovarao ukljuenost UN-a u odluke o upotrebi zrane sile.8 Zauujue, holandska preokupiranost zranom silom izgleda da se pomjerila sa osiguranja njenog brzog rasporeivanja na spreavanje da se to deava u prevelikoj urbi.

    U meuvremenu, u Srebrenici je Holandski bataljon poeo

    8 Wio Joustra, 'Kooijmans kiest voor voorzichtigheid' ('Kouijmans opts for caution'), De Volkskrant, 11. februar 1994.

  • 153

    doivljavati potekoe vezane za ouvanje mira u izoliranoj enklavi. Krajem januara 1994. godine, prvi dijelovi zrano-mobilnog bataljona od 1.170 vojnika stigli su u Bosnu. Oko 570 holandskih vojnika zvanino je 3. marta raspustilo 140 kanadskih vojnika koji su bili u Srebrenici od aprila 1993. godine. Komanda podrke sa sljedeih 350 ljudi smjetena je u Lukavcu u centralnoj Bosni. Meutim, eta koja je bila namijenjena epi lahko se "izvukla". Bila je prerasporeena za Simin Han u takozvanom "Sapna palcu" u junu.

    Od poetka bataljon za Srebrenicu propustio je dovesti svu svoju logistiku u enklavu. Posebno je bio nesretan sa municijom. Brod na kome je bila natovarena veina holandske municije pokvario se u Biskajskom zaljevu. Do vremena kada je on pristao u Hrvatskoj, Srbi su objavili da je 250 kontejnera koje su Holanani ve transportirali u Srebrenicu bilo vie nego dovoljno i zabranili su da ita vie proe. Devet mjeseci kasnije nekih 120 kontejnera - meu njima velika koliina municije - jo uvijek je tavorilo u depou u Lukavcu. Do jula 1995. godine Holandski bataljon posjedovao je 16 posto od svoje operativne municije koja im je trebala. Dobar dio one koju su ve imali postao je nepouzdan nakon osamnaest mjeseci i trebalo ju je zamijeniti.

    Konvoje za snabdijevanje koji su uslijedili ka Srebrenici Srbi su esto zadravali i bili su predmet beskrajnih provjeravanja. Ponekad su konvoji vraani. Gorivo je bilo posebno teka stavka. Srbi su dobro vodili rauna da odravaju materijalna sredstva na minimumu jer su znali da nijedna moderna armija ne moe uredno funkcionirali bez njih. To je znailo da Holanani nisu mogli patrolirati u enklavi u svojim oklopnim vozilima i umjesto toga su pjeaili. Drugi osnovni obiaji u ponaanju kreni su. Agregati za prizvodnju energije morali su se esto gasiti pa je bilo malo elektrine energije. Udobnosti ivota u jednom imunom drutvu - svjetlo, topla voda, televizija i svjea hrana (koja se nije mogla spremiti bez struje koja pokree friidere) - pogodnosti za koje su mnogi holandski vojnici pretpostavljali da su nerazdvojiv dio njihovog ivota, pa makar oni bili vojnici, nije vie bilo.

    Odlazak na odsustvo bio je isto tako problematian. Srbi su redovno odbijali dati odobrenja za izlazak konvoja iz enklave, ili su ih

  • 154

    bar zadravali. U novembru 1994. godine, avioni NATO-a napali su srpsku zrakoplovnu bazu u Udbinama, a nekoliko dana kasnije, i vie srpskih baterija protuzranih projektila. S tim u vezi sedamdeset holandskih vojnika koji su bili na putu kui Srbi su uzeli kao taoce. Poto im je bilo zabranjeno da koriste radioveze, spoljni svijet izgubio je svaki kontakt s njima. etvrtog dana njihovog prisilnog zaustavljanja posjetio ih je general Mladi, koji je doao u tek ofarbanom dipu marke Mercedes, koji su Srbi oduzeli iz jednog od prethodnih holandskih konvoja. Kasnije je Holananin Nijuis rekao dopisniku NRC/Handelsblad-a: "Bio je s nama pet minuta. Jednom od momaka je rekao 'NATO', a zatim je preao prstima preko svog vrata. A ovaj momak je stalno odgovarao 'Dobro, dobro'. Nije znao ta 'dobro' znai."9

    Nakon vie od est dana i intervencija sa najvieg diplomatskog nivoa, sedamdeset holandskih vojnika je puteno.

    Ovakvi incidenti jasno su bili smiljeni da se holandski vojnici zaplae i da se naglasi vrijeme i to koliko njihovo blagostanje zavisi od Srba. Ipak, estomjeseni boravak Holandskog bataljona I i II u 1994. godini protekao je prilino dobro. Obino bi Srbi propustili konvoje za snabdijevanje prije nego bi situacija postajala isuvie oajna.

    U jednom od onih isuvie estih bosanskih paradoksa, Holanani su vukli svoje pivo i nabavke osjeavajuih pia a povremeno i slatkia od Srba. Jednom ili dva puta nedjeljno mali van bi naputao privremeni logor u Potoarima za hotel Fontana u Bratuncu. Na granici enklave proli bi kontrolni punkt "uti most". Ovlateni oficir Piet Hein Both opisuje tu scenu u jednom od svojih pisama supruzi: "Na kontrolnom punktu uti most sjedi miran, stariji ovjek. Onaj tip uitelja. Izgradili smo veoma prijatan odnos s njim. Sve se rjeava oko ovog jednog ovjeka. Neki drutven ovjek. Zove sc Jovo. On kontrolira cijeli prostor. Snabdijevamo ga strujom i drugim stvarima. Tamo pije rum u jednom od onih prazih kontejnera. To ti je pomalo kao iz onih filmova o junoamerikim bandama a ja sam dio 9 Coen van Zwol, 'Generaal op inspectie bij gijzelaars in Bosni' ('General provjerava taoce u Bosni'), NCR/Handelsblad, 3. decembar 1994.

  • 155

    toga."10 Nakon pia ili, ako su imali sree, samo kafe, van (vozili bi ga

    ak i vrijeme nestaice goriva) nastavlja prema hotelu Fontana. Tamo, nakon cjenkanja oko obilnog ruka, pia se donose, obino u vrijednosti od nekih 20.000 DM. Povremeno, Srbi nisu bili u mogunosti nabavljati robu - to nije moglo pretjerano iznenaditi Holanane. Konano, Srbija je bila predmet meunarodnih sankcija. Na kraju, bilo s uspjehom ili ne, grupa bi se vratila "pijana u skladu sa dunou" prolazei pored Jove do Potoara.

    Srbi su u februaru 1995. godine predloili da se proiri trgovina. Traili su od Botha da posreduje u prodaji roba Muslimanima. Reeno mu je: "Mi moemo nabaviti sve osim municije i oruja." "Ista vrsta posla ve postoji u Goradu."11 Iznenaeni ovlateni oficir kasnije je saznao od UNHCR-a da takva trgovina zaista postoji u drugoj zatienoj zoni. Muslimani Srebrenice pokazali su interes za pravljenje dogovora i poslali su delegaciju iz ratnog savjeta i direktora zajednike kuhinje. Ali, sastanak nije uspio. Nakon nervoznog ekanja kraj utog mosta, srpski pregovarai nisu su pojavili. Na putu sa Pala, tako je stajalo u poruci, naili su na saobraajni udes. Sredinom maja, takav sastanak s uspjehom je odran. Muslimani su traili informacije o robama i cijenama i pristali su da se ponovo sretnu da izdaju naloge. Ali, do tog vremena tenzije oko enklave ve su porasle do te mjere tako da to nije ostvareno.

    Veliki broj muslimanskih vojnika bio je ulogoren u enklavi. Jedinica zvanine Bosanske armije bila je 28. divizija koja se sastojala od tri ili etiri brigade sa ukupno, moda, 1.500 aktivnih vojnika. Bili su naoruani udnim asortimanom lahkog naoruanja, nekim mainkama, antitenkovskim orujem i lahkim minobacaima. U kriznim momentima, u skladu sa tradicionalnim jugoslavenskim vojnim principima, vie lokalne milicije moglo se pozvati za teritorijalnu odbranu. Ukupan broj vojnika, kako su UN izvori procijenili, bio je 10 Herman Veenhof, Srebrenica, Oorlogsdagboek van Piet Hein Both (Srebrenica: Ratni dnevnik Piet Heiri Botha) Barneveld: De Vuurbaar, 1995. str.25. 11 Veenhof, Srebrenica: Oorlogsdagbock, str. 75.

  • 156

    3.000 do 4.000 ljudi.

    Prema uputama Sektora Sjever-Istok OPO 5/94, Holandski bataljon trebao je "preduzeti sve mjere sa odri sporazum o prekidu vatre u Srebrenici i da ostvari punu demilitarizaciju enklave". Ali, uprkos njihovom mandatu, Holanani su ostvarili malo napredovanje u razoruanju Muslomana. Obino bi se naoruani Bosanci pobrinuli da nestanu im bi primijetili holandsku patrolu. Nekoliko pokuaja da ih razoruaju i da istrae incidente doveli su do nerijeene situacije. U januaru 1995. godine gotovo 100 ljudi iz Holandskog bataljona III Bosanska armija uzela je kao taoce kad su istraivali izbijanje borbe u jugozapadnom dijelu enklave, u takozvanom Bandera trouglu. Puteni su nakon nekoliko dana, ali su Holanani poslije toga oznaili to podruje na svojim mapama kao ono koje pati od "ozbiljnih ogranienja kretanja" i izbjegavali su ga.

    Na kraju 1994. godine vojnici Holandskog bataljona u patroli primijetili su da Muslimani obilno kopaju traneje. Postavljeno je pitanje: da li traneje naruavaju demilitarizaciju enklave? Komandant bataljona traio je razjanjenje od Sektora Sjever-Istok u Tuzli. Povjerljiv izvjetaj je stigao. U njemu je bio uopen saetak madata.

    Direktno pitanje nije dobilo direktan odgovor. sporazum o demilitarizaciji od 8. maja 1993. godine izmeu generala Halilovia i Mladia naznaavao je da je "svaka vojna operacija strogo zabranjena". Ovo je interpretirao vedski tabni oficir koji je zaduen da istrai to pitanje - da to znai da su isto defanzivni poloaji bili u redu ako nisu "provokativni", to e rei, da nisu iskopani unutar "sigurnosnog koridora", 1,5 kilometar du linije konfrontacije. Ipak, poto linija konfrontacije nikad nije sa pouzdanou uspostavljena (a u praksi je pomjerana vie nego jednom prilikom), razrjeenje ovog pitanja ostavljeno je vlastitom sudu komandanta bataljona. Do ljeta 1995. godine enklava je bila u prstenovima od traneja.

    Iako su patrolirali enklavom i podizali sve nove i nove poloaje za osmatranje, Holanani su malo toga znali ta se dogaa oko njih. Biljeili su este borbe. Ispostavilo se da pritube Srba potvruju da Muslimani redovno izvode upade na srpsku teritoriju da bi terorizirali

  • 157

    lokalno srpsko stanovnitvo i ostvarili plijen. Holandski vojnici esto su hapsili ljude koji su naputali enklavu, posebno u pravcu epe, petnaest kilometara na jugu. Vraali su se natovareni robom, ukljuujui oruje. Holanani su duboko sumnjali da postoji iva trgovina koja se odvija izmeu Muslimana Srebrenice i vanjskog svijeta, djelimino uz preutni pristanak Srba. Enklava svakako nije bila hermetiki zapeaena. Procjene UN-a sugerirale su da je zatiena zona bila okruena sa nekih tri do etiri bataljona Drinskog korpusa bosanskih Srba, od kojih se svaki sastojao od nekih 250 lokalno regrutiranih, esto, sredovjenih, ljudi. Oni su odravali labavu opsadu uz artiljeriju, barikade na putu i minska polja.

    Holandski odnosi sa stanovnitvom bosanskih Muslimana ostali su ogranieni. U oima mnogih holandskih vojnika izbjeglice nisu predstavljale pouan prizor. Enklava je bila prenapuena. Ljudi su bili neuhranjeni i loe obueni. Higijena je bila problem. Kone bolesti i druga oboljenja bila su u porastu. Veina ljudi malo se ime mogla baviti. Holandski vojnici u Srebrenici i Potoarima izvjetavali su kako su bili zabezeknuti ogromnim brojem Muslimana koji su "lutali okolo bez cilja". Neki Holanani bili su okirani priljenou sa kojom bi Muslimani ekali bacanje smea na hrpu van privremenog logora kako bi ga pretraivali ne bi li nali neto upotrebljivo ili hranu. Pljaka u privremenim logorima i na osmatrakim mjestima bila je stalna prijetnja. Mnogi vojnici govore sa omalovaavanjem o Muslimanima.

    U svojim patrolama i na poloajima za osmatranje vojnici su gotovo uvijek bili opkoljeni djecom. Na osmatrakom mjestu Golf, vojnici su bueni svako jutro povicima "Hej, mister, bon bon".12 Od desetero do petnaestero djece letalo je oko osmatrakog mjesta u toku dana. To je postao jedini kontakt sa stanovnitvom osmatrakog mjesta Golf. Na drugim osmatrakim mjestima bilo je neto bolje razmjene sa lokalcima, ali nigdje nije bilo veih kontakata osim onih sa djecom. Vojnici su redovno bili prezauzeti njihovom prisutnou i pokuavali su da ih otjeraju.

    12 Dutchbat in vredesnaam, str. 161.

  • 158

    Holandska grupa koja je imala najblie kontakte sa lokalcima bila je medicinska jedinica bataljona. Ona je podravala napore lokalnih ljekara i glavne humanitarne organizacije u toj enklavi, Ljekara bez granica, izvodei operacije i hirurke intervencije. Neki drugi vojnici pokuali su isto tako dati neki doprinos. Holandski eksperti za eksplozive drali su "asove o poznavanju mina" u lokalnim kolama. U jednoj znaajnoj inicijativi holandski vojnici pokuali su obnoviti osam kola u enklavi i preko porodice i drugih kontakata u Holandiji sakupljali su materijal za uenje. Da bi se odrala nepristrasnost UN-a, jedna srpska kola u Bratuncu bila je takoer ukljuena u taj projekat.

    Uz patroliranje, drugi glavni zadatak Bataljona, bio je da pomogne u zatiti konvoja UNHCR-a sa humanitarnom pomoi za civilno stanovnitvo. Konvoji su prolazili sa relativnom redovnou. U toku 1994. godine ukupno 5.858 tona dostavljeno je u 122 konvoja. To je bilo manje od 8.916 tona iz prethodne godine, a do kraja 1994. godine pojavile su se pojaane nestaice koje su dovele do poveanja tenzija ne samo kod Muslimana nego i kod Srba, jer je povratni efekat bio da su Muslimani poeli organizirati vie prepada. U toku 1995. godine, situacija se unekoliko popravila kada se mjeseno koliina pomoi vie nego udvostruila u odnosu na posljednje mjesece 1994. godine.

    Kontakti Holanana sa lanovima Predsjednitva Srebrenice bili su daleko od jednostavnih. Holanani su okrivljavani za zapaeni promaaj UN-a da uini dovoljno za narod Srebrenice. Problemi se nisu mogli rjeavati s obzirom na karakter i ponaanje dominantnih linosti u enklavi. Naser Ori, globalni vojni komandant, i njegova dva glavna komandira "brigade", Zulfo Tursunovi (281 Brig.) i Hakija Meholji, djelovali su Holananima nita manje nego kao gangsteri koji su terorizirali izbjeglo tanovnitvo i izvlaili uveliko profit iz tog rata. Ovi ljudi ljubomorno su titili svoje vlastite feude. Poto izbjeglice nisu bile predstavljene u lokalnoj vladi, agencija za meunarodnu pomo sugerirale su u drugoj polovini 1993. godine da bi izbleglice trebale izabrati svoje predstavnike koji bi pomagali u raspodjeli hrane. ovjek je naen mrtav dan nakon njegovog izbora.

  • 159

    Ori i njegovi drugari bili su takoer odgovorni za mnoge nevolje sa Srbima koje su nastajale iz muslimanskih prepada na srpske zajednice odmah van enklave. Orievi ljudi takoer su imali zbunjujuu naviku zauzimanja poloaja uz holandske a zatim bi otvarali vatru na Srbe nadajui se da e namamiti njih i Holanane u protuvatru. U vremenima kada je Predsjednitvo nalazilo da ih Holanani nedovoljno usluno snabdijevaju eljenim artiklima, zavrnuli bi vodu Holandskom privremenom logoru. Lokalni komandanti zaustavljali bi holandske partole kad im je to odgovaralo. Holanani nisu uope bili impresionirani ponaanjem Bosanske armije, i mnogi od holandskih vojnika imali su malo simpatija za Muslimane. Mnogi su dijelili miljenje prethodnika generala Nicolaia, holandskog generala Jan Willema Brinkmana, da bosanski konflikt "nije bio pitanje dobrih momaka protiv loih momaka".13

    U toku 1995. godine, situacija po Holandski bataljon III dramatino se pogorala. Srbi su poeli sistematski podrivati njegove operativne sposobnosti. Trinaesti bataljon zrano-mobilne brigade zamijenio je 12. bataljon bez ikakvih problema u januaru 1995. godine. Od sredine februara, meutim, Srbi su poeli ometati konvoje koji su snabdijevali Holanane. Nedjeljne dostave svjee i zamrznute hrane prestala je dolaziti. Izvijesno vrijeme topla veera sastojala se od rie sa varijantama indoneanskog sosa od kikirikija. Od poetka marta inilo se da se situacija ponovo stabilizira, ali u maju su snabdijevanja hranom ponovo postala nestalna. Holandski vojnici poeli su ivjeti uglavnom od borbenih sljedovanja.

    Situacija sa gorivom uvijek je bila porazna. Posljednji konvoj sa dizel gorivom uputen je 18. februara 1995. godine. Da bi bio sasvim operativan, Bataljonu je bilo potrebno 7.000 do 8.000 litara na dan. Bataljon je pokuao ak u januaru i februaru konzervirati zalihe koristei samo 3.500 litara dnevno. Od 27. marta Holanani su dalje "minimizirali" i sveli potronju na izmeu 800 do 1.000 litara po danu. Izvijesno vrijeme bataljon je tajno koristio UNHCR-ove rezervne zalihe ali i njima je doao kraj. Od 11. maja nareeno im je da 13 De Volkskrant, 4. mart 1995.

  • 160

    "superminimiziraju". Nadleni oficir Both pisao je svojoj supruzi: "Sve se gasi. Postoji stvarna kriza u privremenom logoru u Potoarima. Zamisli, sve ekstra kao to je TV, svjetlo, topla voda: niega. Nema ni normalnih obroka."

    Ali je dodao: "Ono to je zabavno, ipak: cijeli privremeni logor e imati supermaksimizirani rotilj. Jedanaest tona mesa koje smo poslali nazad jer to nismo mogli uvati poto su zamrzivai iskljueni nije prolo prvi (srpski) kontrolni punkt... Sad emo ga sami pojesti.14

    Muslimani su dobili mnogo od onoga to Holanani nisu mogli pojesti. Svinjetina je ipak ponuena Srbima - a da bi je dovezao u Bratunac, dali su Bothu pet litara dizela daba. Samo je jedanput, 20. juna, jo neto goriva stiglo - jadnih 12.000 litara koji su trajali vie od est dana.

    Bez svjee hrane, zdravlje holandskih vojnika dolo je u pitanje. Poetkom juna jedan od ljekara Bataljona poslao je alarmantno pismo - koje je procurilo do tampe - u "krizni centar" u Haagu. On se plaio da bi nedostatak vitamina iz svjee hrane mogao izazvati infekcije i masovne zdravstvene probleme sa kojima se njegovo osoblje nee moi nositi.

    Takve poruke dodavane su brigama na domaem frontu. Rodbina vojnika, koja se organizirala (uz pomo Ministarstva odbrane) u grupe podrke pratila je situaciju u Srebrenici veoma paljivo. Nije im trebalo mnogo da se ponu aliti na uvjete koje su njihovi momci i djevojke trpjeli. U januaru, naprimjer, zabrinuti otac je nazvao "krizni centar" da bi protestirao puto je dobio pismo od svoje keri u kome se kae da ona ne moe da se tuira. Kad bi bio "miran dan", taj centar je primao izmeu 150 do 200 telefonskih poziva. U toku sedmice u kojoj su sedamdeset holandskih vojnika Srbi zadrali, u novembru-decembru 1994. godine, bilo je oko 3.000 poziva svaki dan.15 Ova rodbina pretvorila se u sve veu bunu grupu koja je vrila prtisak. Oni su eljeli

    14 Veenhof, Srebrenica: Oorlogsdagboek, str. 81 15 Hella Rottenberg, 'De bunker van Voorhoeve' (Voorhoeveov bunker), De Volkskrant, 6. maj 1995.

  • 161

    da njihovi mladii i djevojke dou kui.

    U toku maja, veini konvoja u kojima su bili oni koji su ili na dopuste osporen je prolazak kroz teritoriju koju su drali Srbi. Neki su izali, ali oni su otkrili uznemiravajui trend: u bilansu vie vojnika je naputalo enklavu nego to ih se vraalo. Snaga bataljona se smanjivala. Do poetka jula mrea gubitka bila je vie od 180 vojnika. Samo je eta Bravo izgubila etredeset i pet ljudi ili treinu svog ljudstva.

    Moral, koji je polahko opadao takorei od poetka, sada je poeo dosezati nove donje take. Primitivni uvjeti ivota, nesigurnost odlaska, nikakve vie pote koja je stizala od kue, bili su sasvim novo i neuobiajeno iskustvo za mnoge vojnike. Oni su se osjetili naputenim od strane svoje vlade i poeli su da se pitaju ta to oni rade u Srebrenici. Mogunosti avanture i dodatnog plaanja koje su motivirale mnoge da potpiu za slubu u Bosni poele su blijediti pred tekoama i gubitkom vjere u njihovu misiju. Iako UNPROFOR i veina holandskih oficira nisu procjenjivali situaciju dovoljno poraznom da bi se opravdala prijetnja Srbima silom kako bi pustili konvoje, a kamoli da su razmatrali hitnu evakuaciju,16 zapaanja meu obinim vojnicima bila su drukija. Oni su osjeali da bi Holanani trebali izai.

    Do kraja maja tenzije sa Srbima su porasle. Oni su zahtijevali slobodan pristup du puta ispred osmatrakog mjesta Echo u jugoistonom uglu enklave. Poeli su zastraivati Holanane pucnjavom u blizini osmatrakog mjesta. etrdeset Srba 3. juna pribliilo se osmatrakom mjestu i zahtijevalo da se Holanani povuku. Kada je deset vojnika propustilo da uzvrati dovoljno brzo, Srbi su otvorili vatru. Osmatrako mjesto je naputeno.

    Dva dana nakon gubitka osmatrakog mjesta Echo, 5. juna, potpukovnik Karramans poslao je dugo pismo u kome je dao svoju procjenu situacije, na holandskom, u Haag. On nije oekivao "ofanzivu 16 Majoj Franken se, navodno, smijao na pritube govorei da vojnici jo uvijek nisu dobili skorbut: Henk van Ess and Cees van der Laan, Hospikken en houwdegens cerdragen elkaar niet best' (Medicinari i ratnici ne prolaze), Noord-Hollarids Dougblad, 1. septembar 1995. UNPROFOR je planirao ve od septembra 1994. godine da dostavi humanitarnu pomo do Srebrenice.

  • 162

    irokih razmjera" protiv enklave jer je bosanskim Srbima nedostajalo ljudstva. Ali bio je zabrinut situacijom. Civilno stanovnitvo bilo je u loem stanju. Humanitarni konvoji UN-a vie nisu dolazili do enklave. Srbi su takoer presjekli krijumarske rute prema epi. Bataljonu je ponestajalo medicinske opreme. Velike kie sprale su mnoge usjeve sa polja kou i improvizirane agregate na rijekama. Snabdijevanje pitkom vodom vie nije funkcioniralo jer je sistem bio blokiran. to se tie ljudi i ena iz Holandskog bataljona, pisao je on, oni su bili potpuno odsjeeni od ostalog dijela svijeta i osjeali su se kao taoci. Nedostatak snabdijevanja znaio je da e se bataljon "kako su stvari stajale, suoiti sa vanrednom situacijom slinoj onoj kakvu je civilno stanovnitvo iskusilo ve izvjesno vrijeme."

    On je zakljuio: "Situacija u junom krilu enklave kao i stanje stanovnitva i Bataljona, i na operativnom i na humanitarnom nivou, postaje toliko ozbiljna da Bataljoni, na jednoj strani, i civili i vojne vlasti, na drugoj, nee vie biti u stanju da se okrenu kritinoj situaciji... Sada je na najviim ealonima da naprave parametre koji e omoguiti pjeadijskom bataljonu u enklavi Srebrenice da provede, u potpunosti, svoje zadatke koji su joj povjereni."

    Pismo nadlenog oficira Botha u junu odraava sve veu beznadenost u Bataljonu:

    9. juni: Na kraju estog mjeseca, postavljam si pitanje: kakva je biln svrha naeg prisustva? Nemam odgovor.

    10. juni: Svi se isto osjeamo. Veliki nedostatak razumijevanja na najviim nivoimn. Zaboravljeni smo.

    11. juni: Muslimani provociraju borbu. "Izai odavde to je prije mogue", kau momci. Ljudi u Haagu ne znaju ta se ovdje dogaa.

    24. juni: Puno razgovaramo o situaciji jedan s drugim. Miljenja smo da ovdje ne moemo vie ostati.

    26. juni: Zovi novinare i reci im dn mi moramo doi kui.17

    17 Veenhof, Srebrenica: Oorlogsdagboek, str. 89, 90, 93 i 94.

  • 163

    U Hagu je ministar odbrane Voorhoeve doao do istog zakljuka. On je elio zamijeniti Bataljon to je prije mogue. Mjesecima je ve traio, sve vie oajniki, drugu zemlju koja bi preuzela zatitu enklave. U pravo vrijeme, 26. juna, izgledalo je da je sporazum sa Ukrajinom zakljuen (koja je ve imala jednu etu u epi i Goradu) za preuzimanje od sredine jula. Ali Holanani su toliko bili okupirani rotacijom Holandskog bataljona da su propustili da prepoznaju znake da se rat u Bosni mijenja neumoljivo u toku ljeta 1995. godine i da je sa svakim danom koji je prolazio srpska ofanziva protiv enklave Srebrenice postajala sve vjerovatnijom.

  • 164

    TREI DIO

    Odbrojavanje do masakra

  • 165

    SEDMO POGLAVLJE

    "Rasturanje maine" Potraga za novom strategijom

    UNPROFOR-A

    Tokom prvog vikenda u martu 1995. vrhovno srpsko politiko i vojno rukovodstva sa Pala i iz Beograda sastalo se u skijakom odmaralitu na obroncima Jahorine u blizini Pala. Okupili su se da bi donijeli odluku o presudnom pitanju. Prvog januara sporazum o prekidu neprijateljstava, u ijem su sklapanju posredovali bivi ameriki predsjednik Jimmy Carter i specijalni predstavnik UN-a Yasushi Akashi, stupio je na snagu. Ovaj sporazum e istei 1. maja i pitanje je bilo ta Srbi da urade kad se to desi? Bilo je jasnih znakova da Bosanci i Hrvati sporazum vide kao korisnu pauzu da se pripreme za slijedeu rundu borbi. Nakon opirne rasprave i konzumiranja obilnih koliina alkohola, donesena je odluka. Srbi e takoer nastaviti borbe. Oni e pokrenuti konanu kampanju u pokuaju da prisile svoje bosanske i hrvatske protivnike da se rat okona prije kraja godine. Na vrhu spiska u planu vojnih operacija bilo je dokrajivanje istonobosanskih enklava, a posebno Srebrenice.

    U nedjelju, 5. marta, britanski komandant UNPROFOR-a u Bosni i Hercegovini general-potpukovnik Rupert Smith pozvan je na sastanak sa (mahmurnim) generalom Mladiem po drugi put. Mladi je sastanak poeo spiskom sitnih albi. Ali Smith je iza pojedinosti mogao uoiti veliku zabrinutost Srba zbog pravca u kome su stvari ile na viem, strategijskom nivou. Srbi su evidentno oekivali da e Hrvati i Bosanci uskoro ponovo otpoeti s neprijateljstvima. Posebno ih je brinuo nedavni hrvatski zahtjev za povlaenje 72.000 vojnika UN-a smjetenih u srpskim podrujima u Hrvatskoj. Prema jednom internom izvjetaju UN-a, Mladi je rekao Smithu da e, ako do ovoga doe, "bosanski Srbi traiti da se UN povue iz svih enklava u Bosni,

  • 166

    ukljuujui i Sarajevo."1

    Mladi je ve poeo vriti pritisak na UN u enklavama. I zaista, jedna od glavnih stavki na Smithovom dnevnom redu bila je da se razrijei problem nedavnih srpskih odbijanja da propuste konvoje UN-a u Srebrenicu. Komandant bosanskih Srba opravdao je vlastito nametanje "sankcija" zatienoj zoni kao legitiman odgovor na sankcije UN-a protiv bosanskih Srba. (Ustvari, Mladi je jedan cestovni kunvoj s hranom propustio istog tog dana.)

    Poveani pritisak koji su Srbi vrili na UNPROFOR nije iznenadio Smitha. On je ve uvidio da je obnavljanje neprijateljstava bilo vjerojatno i da e sve vei broj incidenata i tekoa dovesti do toga. Izazov s kojim je nastojao da se suoi u proljee 1995. bio je da razvije strategiju UNPROFOR-a koja bi osigurala da e se mirovna misija nastaviti i da nee propasti pod naporima etvrte godine rata u Bosni. Ali Smith nije uspio pravovremeno, prije pada Srebrenice, uvjeriti svoje politike pretpostavljene da ima odgovor na probleme UNPROFOR-a i, moda, probleme zatienih zona.

    General-potpukovnik Smith bio je dostatno kvalificiran da razvija nove strategije. On je neosporno bio najbolje pripremljen od svih komandanata UNPROFOR-a. Star pedeset jednu godinu, vrst, zgodan i obuen u Padobranskoj regimenti, ve se svakodnevno koncentrirao na britanske operacije u Bosni preko godinu dana, dok je radio kao pomonik naelnika obrambenog taba (operacije i planovi) u Ministarstvu obrane u Londonu. Prije toga, dok je bio zamjenik komandanta Armijske tabne kole u Camberlevu, Smith je sudjelovao u obuci oficira za mirovne operacije. Bio je poznat kao "intelektualan" vojnik, a njegov raniji komandant u Zaljevskom ratu iz 1991. - gdje je Smith komandovao 1. oklopnom divizijom - dao je slijedeu blistavu ocjenu: "Posjeduje izuzetno logian um i maksimalno je profesionalan u suradnji, usto je osvjcavajue neortodoksan u idejama i sklon da trai

    1 Michael Binyon, "Hrvatsku umoljava Evropa dok Srbi priznaju prijetnju", The Times, 7. marta 1995.

  • 167

    manje oigledna rjeenja problema s kojima se suoi...2 Ove njegove vjetine bit e do krajnosti testirane u Bosni.

    Kada je Rupert Smith stigao u Bosnu 27. januara 1995., inilo se da sporazum o prekidu neprijateljstava funkcionira. Humanitarni konvoji su prolazili, Sarajevski aerodrom je bio otvoren i, izuzev podruja oko Bihaa, bilo je malo borbi. Ali od sredine februara situacija se poela pogoravati. Muslimani su poeli velikom brzinom mobilizirati vojsku, i izgledalo je oito da spremmaju budue ofanzive. Srbi su onda ograniili prolaz konvojima, posebno u istone enklave. 19. marta, Muslimani su stupili u akciju i pokrenuli veliku ofanzivu iz Tuzle na brdima Majevice. Takoer, u Hrvatskoj, predsjednik Franjo Tuman nastavio je odbijati da produi mandat snaga UN-a u njegovoj zemlji. Ovaj mandat trebalo je da istekne 31. marta. Rasplamsavanje rata u Hrvatskoj, koje bi moglo nastupiti, sigurno bi se prelilo u Bosnu. I zaista, ve su se pojavljivali prvi znaci. Aktivnost u i oko Bihaa izgleda da je ukazivala da Hrvati pokuavaju da se zavuku iza hrvatskih Srba kroz Livanjsku dolinu u Bosni.

    Evidentno, teren se drmao pod nogama UNPROFOR-a i cijeloj mirovnoj operaciji bila je potrebna nova strategija da bi se odgovorilo na ovu nestabilnost. Smith je pokuao, odmah po svom dolasku u Bosnu, da potakne svoj meunarodni tab da razmilja konceptualnije. Meu vojnicima UN-a postojala je shvatljiva tendencija da se koncentriraju na svakodnevne operacije i na rjeavanje neposrednih tekoa koje su se pojavljivale svakog minuta, svakog sata. inilo se da postoji malo interesa za srednjorone i dugorone ciljeve koje bi operacija mogla postii i korake koji su bili potrebni za tako neto. Ovakvi problemi uvijek su preputani centrali UN-a u New Yorku. Ali Smith je htio da njegov tab sam razmotri zato je UNPROFOR u Bosni i kako bi najbolje mogao postii svoje ciljeve. On im je rekao: "Nismo definirali strategijski cilj."

    Na svojim svakodnevnim brifinzima u 18:00, Smith je pokuao

    2 General Sir Peter de la Billiere, Komandovanje u Oluji: Jedan lini prikaz Zaljevskog rata (London: Harper Collins, 1992), str. 127.

  • 168

    poduiti svoj tab. Ponudio im je matovitu i zamrenu metaforu da bi opisao poloaj UNPROFOR-a. UNPROFOR, rekao je on, je kao lancima povezana grupa ljudi koja mora prijei rijeku na ijoj drugoj obali lei njihov konani cilj, mir. U rijeci postoji vie stijena koje izviruju iz vode. Da bi preli na drugu obalu, oni moraju paljivo koordinirati svaki pojedini korak, i kolektivno skakati s kamena na kamen. Meutim, u ovisnosti od intenziteta borbi, nivo vode bi rastao ili padao i iznad povrine vidjelo bi se manje ili vie stijena. UNPROFOR treba stalno da se prilagoava okolnostima. Da bi u tom najbolje uspijevali, treba znati koje e stijene viriti iz vode i koje se nalaze tik ispod povrine i, to je mogue preciznije, treba predviati koliinu vode koja protie. Dva kamena koja su, u Smithovim oima, kljuna, bili su sigurnost njegovih snaga i sloboda kretanja. Bez ovih, "osnovnih aktivnosti", UNPROFOR nije mogao ni poeti postizati svoj temeljni zadatak: dostavu humanitarne pomoi.

    Smith je brzo odustao od pokuaja da obrazuje svoju aroliku skupinu tabnih oficira sa svih strana svijeta. Konceptualno razmiljanje o neem to je, mnogima, izgledalo kao priroena greka UN misije bilo je ne samo teko ve je izgledalo i od sumnjive vrijednosti. Uprkos tome, uz pomo dijela svog osoblja u tabu UNPROFOR-a u Sarajevu, Smith je poeo razvijati ono to je kasnije nazvano "teza": predvianje oblika vojnih operacija u godini koja dolazi.

    Bilo je jasno da sankcije koje su nametnule UN nanose tetu Srbima. Njihova privreda je bila teko pogoena i slaba ekonomska situacija potkopavala je volju srpskog naroda da nastavi rat. I oruane snage su trpjele, posebno to se tie dopreme goriva i drugih sirovina u zemlju. Usto, Vojska bosanskih Srba bila je previe razvuena. Oni su imali problem brojnosti, koji se postepeno pogoravao. Muslimani, koji su kao veinsko stanovnitvo u Bosni uvijek imali vie ljudstva za mobilizaciju, polahko su ispravljali svoja dva glavna nedostatka, obuku i organizaciju.

    U februaru 1995. Amerikanci su tajno zrakom u Tuzlu dopremili komunikacijsku opremu koja e omoguiti Bosanskoj vojsci da koordinira ofanzivne operacije izmeu veih jedinica. Iako je Bosanskoj

  • 169

    vojsci jo nedostajalo teko oruje, ofanziva u brdima Majevice u martu bila je znak njihove sve vee sposobnosti da izvode koordinirane ofanzive veih razmjera. Napadajui bosanske Srbe istovremeno na vie frontova, oni su ih mogli natjerati da krvare i, tokom vremena, iskrvare do smrti. Meutim, Bosanska vojska sama jo nije mogla izvojevati odlunu pobjedu. Tako e ona, kratkorono, nastaviti pokuavati uvui UN ili NATO u rat na svojoj strani. Nijedna od ovih mogunosti nije bila dobra po Srbe.

    Ukratko, Srbima je vrijeme isticalo. Po procjeni Smitha i njcgovog taba, Srbi e morati te godine ratovati da bi pokuali, ako ne da zakljue sukob, a on bar da poboljaju svoje defanzivnc poloaje i smanje svoju ranjivost. Poboljanje svojih obrambenih poloaja skoro bi neizbjeno znailo uiniti neto sa istonim muslimanskim enklavama. Do 1995. Muslimani su stvorili u njima znaajne snage koje su predstavljale jasnu prijetnju po srpske linije komunikacija i pozadinu. Muslimani su izvodili munjevite udare da bi vezali srpske snage koje su bile veoma potrebne u drugim podrujima.

    Neutraliziranje enklava e skoro sigurno biti postepen proces. Time to e im isprva prijetiti i stezati obru oko njih, bosanski Srbi e izvriti pritisak na UN ili da UN ozbiljno shvate demilitarizaciju Muslimana, ili da prisile UN da napuste enklave i puste bosanske Srbe da sami rijee problem bosanskih boraca. Smithova "teza" je takoer predviala da e bosanski Srbi pojaati pritisak na Sarajevo u pokuaju da prisile meunarodnu zajednicu da se vie zainteresira za postizanje diplomatskog rjeenja sukoba.

    U Sarajevu, oficiri UNPROFOR-a neprekidno su isprobavali "tezu" naspram dogaaja. Jedan za drugim inilo se da znakovi potvruju da su Smithove prognoze, u osnovi, tane. Ali kako da UNPROFOR reagira? Osnovna uloga UNPROFOR-a bila je da pomogne u isporuci humanitarne pomoi i da ogranii efekte sukoba. Ove zadae zasnivale su se na dvojnim principima nepristrasnosti i oslanjanja na "suradnju i pristanak" zaraenih strana. Na prvi pogled, obnova sveopeg rata okonala bi ovu suradnju i posao UNPROFOR-a uinila nemoguim.

  • 170

    Poto je Smith oekivao tekoe u enklavama, on je zatraio smjernice od UN-a u New Yorku o politikom stavu UN-a u pogledu zatienih zona. Kako su stvari stajale, izgledalo je jasno da je mandat o zatienim zonama neodriv. Snage UN-a unutar njih sluile su kao tit Bosanskoj vojsci, a istovremeno bile su taoci bosanskih Srba. Poto snage UN-a u enklavama nisu bile dovoljno jake, od poetka se razumijevalo da e se one morati oslanjati na zranu silu za odvraanje od napada. Stoga je Smith zatraio i jasne smjernice o upotrebi zrakoplovstva.

    Ali UN u New Yorku nije mogao dati nikakve korisne savjete ni o jednom od ovih pitanja. Sve to su Sekretarijat i Odjel za mirovne operacije imali u smislu smjernica bili su mandati koji su proisticali iz brojnih rezolucija Savjeta sigurnosti. U odgovoru na upite sa terena, Sekretarijat UN-a bi neizostavno poslao dosje pun rezolucija. On nikad nije dao autoritativno tumaenje, jer bi to znailo zadirati u ulogu Savjeta sigurnosti. Bilo je samo do Savjeta da da pojanjenje. Ali samo Vijee veoma je oklijevalo da to uini s obzirom da su njegove rezolucije - a posebno rezolucije o zatienim zonama iz 1993. - ve bile rezultat munih kompromisa i esto izvirale iz skrivenih motiva.

    Konkretno, to se tie zrane sile, problem je bio u tome to je upotreba ovog oruja mogla uvui UNPROFOR u rat kao jo jednu zaraenu stranu. Lahko je bilo zamisliti situaciju u kojoj bi strana pogoena zranim napadom isto shvatila kao ratno djelovanje, a ne kao paljivo usmjerenu operaciju s ciljem da se kazni jedan odreeni prekraj. Postati zaraena strana bilo je neto to su sve zemlje koje su dale trupe u UNPROFOR eljele izbjei. Stoga su uspostavili nezgrapnu komandnu strukturu koja je donosila odluke pod kojim okolnostima se moe upotrijebiti zrakoplovstvo. Ona je u svakoj fazi procesa paljivo ocjenjivala da li je zrana sila zaista pravi odgovor. Ona je obuhvatala dug lanac vojnih komandanata u Bosni i u Zagrebu, odobrenje komandanta snaga UN-a u bivoj Jugoslaviji i specijalnog predstavnika generalnog sekretara UN-a Yasushija Akashija. I, konano, NATO, koji je davao avione, takoer je mogao dati odobrenje. Komandni lanac sainjavali su oficiri iz mnogih zemalja, i svaki je nesumnjivo bio svjestan pojedinanih gledita svoje vlastite vlade.

  • 171

    Da bi se dvostruko osigurali da se nee poduzeti nikakva akcija koja bi bila protiv interesa meunarodne zajednice u cjelini, zvaninik UN-a Akashi (koji je nadzirao uspjenu operaciju UN-a u Kambodi) posebno je izabran za ovu ulogu. Po prirodi oprezan i veoma iskusan u tekoj umjetnosti diplomacije UN-a, Akashi je uvijek imao na umu vanost kompromisa. Ako bi se postavilo pitanje da li upotrijebiti zranu silu ili ne, traganje za kompromisom bi mnogo ee diktiralo da se napad ne izvr. U pokuaju da podvrgne njenu upotrebu nekom racionalnom vidu kontrole, Akashi je predloio da se zrana sila ne koristi "za postizanje politikih ciljeva." Tako se nadao da e smanjiti mogunost da doe do nerazumijevanja i da situacija izmakne kontroli. Ovo nije funkcioniralo, jer se svvaka upotreba zrane sile mogla na kraju krajeva tumaiti kao "politika". U malom broju sluajeva kada se upotreba zrane sile nije mogla izbjei, Akashi je insistirao da se strana koja e biti bombardirana unaprijed upozori. Ovo je smanjivalo opasnost od nerazumijevanja i popratne tete, ali nije poveavalo efikasnost zranih napada.

    tavie, bitni ljudi unutar birokracije UN-a u New Yorku izgubili su iluzije o mogunostima zrane sile. U novembru 1994. izvedeni su zrani napadi protiv bosanskih Srba, koji su, uprkos ponovljenim upozorenjima i obeanjima da e prestati, nastavili svoje upade u zapadnobosansku enklavu Biha. Bosanski Srbi odmah su uzvratili zarobljavanjem nekoliko stotina pripadnika UN-a. Ova demonstracija izuzetne ranjivosti njihovih vojnika u Bosni nije nimalo pomogla da se zemlje koje su dale trupe uvjere u korisnost zrane sile.

    Jednako zabrinjavajua bila su i tehnika ogranienja zranih napada. Pokazalo se veoma tekim, kako je reeno u izvjetaju generalnog sekretara UN-a Vijeu sigurnosti u decembru 1994. "identificirati pogodne ciljeve za mogue zrane akcije." Pokretljivost tekih topova koje su Srbi koristili za gaanje zatienih zona, teren i vrijeme su se zavjerili da uine oruja teko uoljivim. injenica da je kretanje osoblja UN-a na terenu bilo ogranieno i da ono nije moglo pomoi u identificiranju ciljeva - takoer nije pomagala. A to je jo gore, bosanski Srbi razmjetali su sve vei broj raketnih baterija zemlja-zrak u i oko Bosne. Svaka misija za podrku trupama na zemlji iz zraka

  • 172

    vjerojatno bi se morala nositi i sa ovom prijetnjom. I zaista, u bihakoj operaciji avioni NATO-a unitili su srpske nianske radare koji su ih pratili u pripremi za mogue lansiranje protuavionskih raketa. U izvjetaju generalnog sekretara zakljueno je: "zrana sila je, u najboljem sluaju, od vrlo ograniene koristi u prisiljavanju bosanskih Srba da potuju zatiene zone." Ovo je bio lo znak za enklave u istonoj Bosni.

    Ipak, u proljee 1995., UNPROFOR se veoma trudio da prevlada probleme upotrebe zrane sile. Ideja, koja se vezala za Smithovog prethodnika, general-potpukovnika Sir Michaela Rosea, da se napadi ogranie na "vrue cijevi" nije se ba dobro pokazala. Bilo je previe teko tano locirati mali, vrlo vjerojatno pokretni cilj na terenu i pogoditi ga precizno iz mlanjaka u brzom naletu. Protiv teke artiljerije bilo je izvjesnih mogunosti za uspjeh, ali protiv minobacaa i topova malog kalibra jedva ikakve. Preciznost se mogla poboljati niim preletima nad ciljevima i gaanjem raketama umjesto bombama, ali ovo je veoma brinulo komandante NATO-a zbog sve vee osjetljivosti na srpsku protuzranu obranu. Izvjesne okolnosti mogle bi opravdati jau reakciju sa zranim udarima po fiksnim ciljevima, kao to su skladita municije i sistemi protuzrane obrane, koje bi avioni mogli pogoditi i unititi s velikim stepenom sigurnosti. Ali napade na takve ciljeve pratila je opasnost brze eskalacije i nenamjerne izmjene lokalne ravnotee snaga - to bi pogoena strana vjerojatno vidjela kao ratno djelovanje. Usto, takvi zrani udari izloili bi osoblje UN-a na izloenim poloajima opasnosti da budu uzeti za taoce, ili jo neem gorem.

    U jednom rjeitom primjeru problema UNPROFOR-a, jedan srpski top od 20mm koji je neprekidno uznemiravao humanitarne konvoje du puta preko Igmana za Sarajevo nije se mogao unititi jer UNPROFOR i NATO nisu mogli razviti preciznu i proporcionalnu reakciju. Zrana sila doimala se kao previe neproporcionalna i previe nesigurno sredstvo za upotrebu, a UNPROFOR-u je nedostajala potrebna kombinacija orua na terenu da bi se eliminirao samo ovaj top od 20mm. Top nije uniten i nastavio je zadravati konvoje. Upotreba zrakoplovstva ostala je nerjeiv problem.

  • 173

    Postojea sredstva UNPROFOR-a, u kombinaciji sa previe nepraktinom prijetnjom zranom silom, tako nisu uspjeli dati efikasan odgovor na probleme s kojima se on suoavao. UNPROFOR nije mogao provesti svoj mandat. Prije svega, nije mogao postii slobodu kretanja potrebnu za dostavu humanitarne pomoi, jer nije mogao da se izjednai sa nivoom sile koji je upotrebljavan protiv njega, ili da ga neznatno nadmai. UNPROFOR-u je bio potreban iri spektar naoruanja.

    Problem je bio kako izboriti ovu mogunost. Kako je UNPROFOR mogao uvjeriti vlade koje su namjerno poslale lahko naoruane mirovne trupe u Bosnu da je sada potrebno neto mnogo blie pravoj vojsci, isto kao i aktivniji angaman? Rupert Smith nadao se da e logika i snaga njegovih argumenata u tome uspjeti. Meutim, kad god je on izloio svoju "tezu" vladama i zvaninim delegacijama koje su ga posjeivale, svi su bili skloni da ga vide kao paniara i pretjeranog pesimistu. Njegova analiza bila je previe katastrofalna da bi bila uvjerljiva, a jo manje svarljiva. Mnogi su odgovarali ponavljajui svoju slijepu vjeru u zranu silu. Smith je odluio da testira tu vjeru. Ili e mu meunarodna zajednica dopustiti, pod odgovarajuim okolnostima, da bombardira i druge ciljeve osim "vruih cijevi" i da "eskalira do uspjeha", ili e se, ako nisu na to spremni, "maina raspasti". U ovom drugom sluaju, zrana sila bi izgubila svoj efekat odvraanja po Srbe i, ako bi meunarodna zajednica eljela da UNPROFOR nastavi da funkcionira, bit e prisiljena uspostaviti novu, bolju mainu sa irim spektrom mogunosti i sigurnijim bazama za trupe UN-a u Bosni.

    UNPROFOR nije mogao dalje ovako. "Preguravanje" vie nije bilo moguno u odsustvu vaeeg sporazuma u prestanku neprijateljstava. U UN-u i vojskama zemalja koje su dale trupe poele su se pojavljivati alternative sve dok nisu ostale etiri mogunosti: a) povlaenje UNPROFOR-a; b) vojna intervencija velikih razmjera; c) izmjena mandata koji bi dopustio veu upotrebu sile; i d) revidirani mandat koji bi omoguio UNPROFOR-u da se koncentrira na ogranieniji broj zadaa. Prve dvije su odbaene - posebno je intervencija velikih razmjera odluno odbaena jer je opasnost

  • 174

    zaglavljivanja u blatu beskrajnog, otvorenog rata bila previe strana da bi se o njoj i razmiljalo. to se tie povlaenja, toliko je uloeno u UNPROFOR tokom godina da je ovo znailo neprihvatljivo priznanje neuspjeha. Openito se smatralo da javno mnijenje ne bi to prihvatilo izuzev kao posljednji izlaz. To je ostavilo mogunost izbora izmeu opcija c) i d). Ovako ili onako, UNPROFOR mora postati jaa i robustnija furmacija.

    Vani ljudi u Odjelu za mirovne operacije UN-a ve su neko vrijeme bili za jai UNPROFOR. U povjerljivom internom memorandumu od 6. decembra 1994., zamjeniku generalnog sekretara UN-a Kofiju Annanu, rjeito je izloen stav ove grupe:"UNPROFOR jc, u mnogim oblastima, nemoan da se snabdijeva, nemoan da zatiti dostavu humanitarne pomoi, nemoan da odvraa napade, nemoan da se bori i nemoan da se povue. Sve to mu ide u korist su neosporna odlunost i profesionalizam njegovog ljudstva i vrsta rijeenost njegovog rukovodstva. Ali od svih nesvarljivih mogunosti koje mu u ovom trenutku stoje na raspolaganju, ona sa najveimstepenom opasnosti od katastrofe - ... odluna dostava zaliha UNPROFOR-u i civilima u zntienim zonama - izgleda kao jedina koja, po mom mi-ljenju, zadrava i najmanju nadu u izlazak iz sadanje pat-pozicije. Ako bi se implementirala postepeno i temeljno, ona bi mogla transformirati djelovanje snaga i povratiti ugled esto nepravedan potcjenjivanom uinku Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini."

    I zaista, ovo je mogla biti najvjerodostojnija opcija, ali vlade su i dalje oklijevale. Nervozne zbog ranjivosti svojih trupa u Bosni i rizika da e se nai u ratu sa Srbima, nisu se mogli odluiti.

    U drugoj sedmici maja, generalni sekretar UN-a Boutros Ghali sazvao je u Parizu sastanak najviih zvaninika UN-a angairanih u bivoj Jugoslaviji. Od njega je Vijee sigurnosti zatrailo da pripremi izvjetaj u kome bi opisao opcije koje stoje pred UNPROFOR-om i bio mu je potreban savjet. Sastanak je barem djelomino bio rezultat incidenta koji se desio ranije iste sedmice. Sedmog maja u minobacakom napadu bosanskih Srba na Butmir kod Sarajeva poginulo je deset muslimanskih vojnika i civila, a ranjeno trideset.

  • 175

    Granatiranje, i srpsko i muslimansko, pojaalo se slijedeeg dana i doseglo je najei intenzitet od februara 1994. General Rupert Smith zatraio je zrane udare protiv Srba jer je granatiranje s njihove strane najozbiljnije krilo zonu iskljuenja tekog oruja oko grada. Ali i Akashi i Smithov nadreeni, general Bernard Janvier, usprotivili su se. Oni su smatrali da je Smithov prijedlog da se bombardiraju drugi ciljevi, izuzev "vruih cijevi", previe eskalatoran. Na svaki nain, zahtjev je proslijeen na najvie nivoe, ali kada je stigao do Boutrosa Ghalija u Moskvi, i on je odluio da ga odbije po savjetu svog pregovaraa Thorwalda Stoltenberga. Meutim - a ovo je bio prvi znak da Smith poinje da uvjerava neke ljude, a u svakom sluaju barem svoju vladu - britanski ministar vanjskih poslova Douglas Hurd napisao je pismo Boutrosu Ghaliju protestirajui zbog takve odluke.

    Ovo pismo nalo je Boutrosa Ghalija 12. maja, kada je bio u Parizu na sastanku sa Stoltenbergom, Akashijem, Janvierom i Smithom. Ono je uveliko ozlojedilo generalnog sekretara iz dva razloga. Prvo, on je ve bio suoen sa stalnim kritikama Sjedinjenih Drava u Vijeu sigurnosti zbog uzdranosti UN-a u upotrebi zrane sile. Sada se pobojao da bi se i Velika Britanija mogla pridruiti tom "neposveenom" savezu i prisiliti ga da dozvoli zrane udare i tako natjera UN da postanu pristrani u sukobu. Drugo, Hurdovo pismo moglo bi pojaati nastale podjele o tom pitanju u samoj hijerarhiji UN-a.

    I zaista, iako je Janvier bio meu onima koji su se suprotstavljali Smithovom zahtjevu za zrane napade prije etiri dana, inae se potpuno slagao sa prognozom svog kolege generala o Bosni. On i Smith predskazali su generalnom sekretaru da e u Bosni biti jo borbi, posebno oko istonih zatienih zona i Sarajeva. Vujnici UN-a lahko bi mogli biti uzeti za taoce - vojnici u enklavnma ve su de facto bili taoci. To bi samo posluilo da ojaa ve oitu nespremnost za upotrebu zrane sile i poveanje rizika. Ukratko, Janvier i Smith nisu vidjeli "nikakvu budunost za UNPROFOR kao mirovne snage dok nema mira koji treba uvati."

    Janvier i Smith predoili su Boutrosu Ghaliju dvije mrane

  • 176

    opcije. Ili e UNPROFOR-u biti dozvoljeno da koristi silu ili treba ponovo naglasiti njegovu ulogu uvanja mira. Evidentno, prva opcija bila je neprihvatljiva. Druga je, s druge strane, takoer povlaila teke implikacije. Klju potvrde mirovne uloge UNPROFOR-a bio bi uvoenje "mjera za jaanje efikasnosti i sigurnosti UNPROFOR-a". Efikasnost bi, minimalno, znaila sposobnost da se, ako je potrebno silom, osigura sloboda kretanja. Sigurnost je znaila da se osoblje UN-a uini manje ranjivim putem premjetanja. Janvier i Smith predloili su da koncentriraju svoje trupe u centralnoj Bosni tako to bi povukli svoje najugroenije ljudstvo iz punktova za koncentraciju tekog naoruanja na teritoriji bosanskih Srba (tamo gdje je srpsko teko naoruanje, zabranjeno u "zonama iskljuenja", kao to su bile one oko Sarajeva i Gorada, drano pod nadzorom UN-a), i time to bi uveliko smanjili prisustvo UN-a u zatienim zonama. Bilo je bolje u enklavama imati samo nekoliko promatraa i kontrolora za navoenje zrakoplovstva koji bi mogli pozvati avione kada bi zatiene zone bile ugroene. Ovakvo prisustvo imalo bi barem jednak, ako ne i vei kredibilitet nego "mini bataljoni" koji su tamo razmjeteni u ovom trenutku. Time bi se preduprijedila glavna politika slabost koja je utjecala na spremnost vlada da upotrijebe silu: ranjivost UNPROFOR-a na uzimanje talaca od strane bosanskih Srba.

    Poruka njegovih generala bila je tako ozbiljna da je Boutros Ghali pozvao Janviera da doe u New York prije kraja mjeseca da objasni svoj stav, na zatvorenoj sjednici, Vijeu sigurnosti i na sastanku zemalja koje su dale trupe.

    Sedmicu dana kasnije, Janvier i Smith razmatrali su svoje ideje na neformalnom sastanku najviih vojnih rukovodilaca NATO-a - efova obrambenih tabova - u Soesterbergu u Holandiji. Jednoglasno je zakljueno da se neto mora uiniti. Ali postojalo je i osjeanje da je situacija nemogua. Generali su ustuknuli pred idejom da koncentriraju UNPROFOR u centralnoj Bosni, a takoer su oklijevali pred upotrebom sile za osiguranje slobode kretanja.

    Kad su razmatrali konkretne planske inicijative koje su se inile trenutno neophodnim - hitno helikoptersko snabdijevanje istonih

  • 177

    enklava, stvaranje kopnenog koridora do Sarajeva (gdje je postojala opasnost da nekih 3.000 francuskih vojnika bude odsjeeno) i proirenje spiska ciljeva za zrane napade NATO-a izuzev "vruih cijevi" i sistema protuzrane obrane - naili su na kljunu istinu: sve je ovisilo o politikoj volji. Da li e njihove vlade biti spremne da se suoe sa tekim politikim izborom eskalacije i pridruenim rizikom uvlaenja u nametanje mira?

    Kada je general Janvier informirao Vijee sigurnosti 24. maja, odmah je izazvao politiku buru. Janvier je bio unaprijed upozoren za veerom sa visokim britanskim i francuskim diplomatama no prije brifinga na Vijeu sigurnosti. Ambasadori su mu rekli da e njegova sugestija o premjetanju UNPROFOR-a u centralnu Bosnu biti totalno neprihvatljiva jednom broju vanih lanova Savjeta sigurnosti, tj. Sjedinjenim Dravama i Njemakoj. ak i francuska i britanska vlada jo su imale rezerve. I zaista, bura se slijedeeg dana manje usredsredila na neophodnost da se izazovu pogleda u lice i razmotri upotreba sile a vie na ono to je vieno kao Janvierov prijedlog da se "napuste zatiene zone."3

    U svojim brifinzima tokom slijedea dva dana, Janviera su estoko napadali, posebno ambasador SAD Madeleine Albright i holandski ambasador Niek Biegman. Albrightova je rekla Janvieru da, iako je status quo neodriv a efikasniji i robusniji UNPROFOR potreban, ona ne moe prihvatiti povlaenje iz zatienih zona, niti moe prihvatiti naputanje punktova za koncentraciju naoruanja. Biegman je isto tako nije mogao zamisliti kako bi se moglo i razmiljati o povlaenju iz enklava. Mandat treba ojaati, rekao je on, ne slabiti. Kako ukazuje ranije iskustvo, samo odluni UN uspjet e u svom naumu.

    Drugim ambasadorima, ija glavna briga se ustvari vie odnosila na robusnu akciju, a ne na premjetanje snaga, mora da je intimno laknulo zbog ovakvih reakcija. Protivei se premjetanju, ambasadori SAD i Holandije onemoguavali su robusniju akciju. Albrightova i 3 Neobino je da su ak i neki naelnici odbrambenih tabova obratili vie panje na naputanje enklava nego na upotrebu sile.

  • 178

    Biegman nisu uspjeli uvidjeti da se anse za robusniju akciju mogu popraviti samo ako se umanji ranjivost UNPROFOR-a na uzimanje talaca. Pokuavajui to rijeiti na oba naina, ovi ambasadori mnogo su doprinijeli tome da UNPROFOR ostane zaglibljen u svom blatu. To je bila sudbonosna greka, i njeni efekti brzo su se pokazali.

    Dvadeset drugog maja bosanski Srbi su nasilno izvukli dva artiljerijska orua iz jednog sabirnog punkta za naoruanje blizu Sarajeva. Borbe su izbile dva dana kasnije, upravo kad je general Janvier poeo svoj brifing u New Yorku. Tog dana bilo je 2.700 paljbenih incidenata. Teka orua dovuena su iz podruja izvan zone iskljuenja, a jo artiljerije je izvueno iz sabirnih punktova. Povremeno Srbi se ak nisu ni potrudili da izvuku topove iz sabirnih punktova, ve su otvarali vatru iz njih. Tokom veeri 24. maja, general Smith izdao je ultimatum da sva srpska orua moraju prekinuti vatru idueg dana i da se zona iskljuenja orua mora potovati. Neispunjenje bi znailo da e Srbi biti napadnuti iz zraka.

    Poto Srbi nisu na vrijeme ispunili ultimatum, NATO je izveo zrani napad. 25. maja, u 16:20, avioni su bombardirali dva bunkera u jednom skladitu municije blizu Pala. To je bio prvi primjer koritenja proirenog spiska ciljeva, koji je NATO sastavio tek tog mjeseca. U znak odmazde, bosanski Srbi granatirali su sve zatiene zone, izuzev epe. U Tuzli, sedamdeset civila, uglavnom tinejdera, poginulo je, a preko 130 ranjeno u jednom minobacakom napadu. Poto su bosanski Srbi i dalje odbijali da se povinuju Smithovom ultimatumu, slijedeeg jutra u 10:30 bombardirano je preostalih est bunkera blizu Pala. Uskoro potom, i sasvim oekivano, bosanski Srbi poeli su uzimati taoce. Nakon nekoliko dana, drali su vie od 300 vojnika UN-a. Televizijske slike osoblja UN-a lancima vezanih za potencijalne ciljeve obile su svijet.

    Smith je znao da Srbi ne znaju ta dalje. Bilo je malo vjerojatno da e ubijati taoce, jer bi to dovelo do jedine reakcije koju su eljeli izbjei: do jaanja odlunosti meunarodne zajednice u tolikoj mjeri da bi se mogla zamisliti masovna vojna reakcija. Ako UN i NATO nastave eskalirati, Smith je vjerovao da bi Srbi mogli biti prisiljeni da ustuknu i

  • 179

    efekat odvraanja koji ima zrana sila bio bi sauvan. Ali Smith je znao i da u njegovoj prijetnji postoji element blefiranja. Meunarodnoj zajednici moglo bi nedostajati volje da eskalira do uspjeha. U tom sluaju, onda, on e rasturiti mainu i prisiliti meunarodnu zajednicu da okona privid da je UNPROFOR mirovna formacija.

    I zaista, veoma malobrojni bili su jednako hladnokrvni kao Smith u pogledu "dizanja uloga". Politiari u pojedinim zemljama bili su previe zabrinuti zbog reakcija domae javnosti koje bi mogle uslijediti nakon smrti talaca. ak i zastupnik tvrde linije kakav je bila ambasadorka Albright, koja je pozdravila upotrebu zrane sile, promijenila je "pjesmu" kada su Britanci stavili do znanja Amerikancima da je povlaenje UNPROFOR-a iznenada postalo realna opcija i da e se od SAD, u skladu sa obeanjima koje su dali u okviru ranije dogovorenog plana, ekivati da pomognu u evakuaciji sa nekih 25.000 vojnika. Takva operacija bi vjerovatno znaila i ozbiljne borbe,4 a poto su Amerikanci bili vrlo neskloni mogunosti amerikih gubitaka, to nije bila privlana mogunost. Tako su neki u Clintonovoj administraciji uoili mudrost alternative koja se sastojala u premjetanju UNPROFOR-a i njegovom ostanku. Ameriki zvaninici sada priznaju da je bilo mnogo "prieljkivanja da Srbi vide zrane napade kao znak odlunosti NATO-a".5 lako je ga Albright prestala pozivati na dalje zrane napade, ona je jo uvijek neuvjerljivo insistirala da generalni sekretar UN-a razmotri cijenu uzmicanja pred bosanskim Srbima.

    4 NATO je sastavio "Operativni plan 40-104" za izvlaenje UNPROFOR-a tako to bi se u zonu operacija uputile snage od oko 60.000 vojnika. Meutim, planiranje je brzo pokazalo da ovo zaista mora biti posljednja mogunost, jer bi povlaenje gotovo sigurno bilo veoma teko i zahtijevalo bi estoke borbe. Muslimani, koji bi se bojali da ostanu preputeni sami sebi, uinili bi sve da sprijee izvlaenje UN-a. Oni bi inscenirali incidente - blokade UN-a u njihovim bazama enama i djecom, iskuavanje Srba da otvore vatru na trupe UN-a i NATO - da uvuku UN u borbu. Srbi, znajui da bi UN oajniki elio da se izvue, pokuali bi da se dokopaju to veeg dijela opreme UNPROFOR-a. Konana, neizgovorena briga bila je da bi Amerikanci mogli iskoristiti priliku da pokuaju poravnati izglede u korist Muslimana masovnim zranim napadima. 5 Stephen Engelberg i Allison Mitchel, "Promjenljiva sedmica za politiku SAD na Balkanu", The New York Times, 5. juna 1995.

  • 180

    Na prvi pogled, zrani napadi na Pale bili su totalni neuspjeh. Meunarodna zajednica gotovo odmah uzmakla je nakon to su Srbi uzeli taoce. Ipak, na horizontu se vidio traak nade, koji se naposlijetku isplatio - mada ne na vrijeme da su spasu zatiene zone. Raspoloenje nekih vanih vlada, posebno francuske i britanske, mijenjalo se. Znaci su bili sitni i uglavnom ogranieni na govore, ali barem nekoliko vanih redova je i zapisano. U malo zapaenom pasusu na kraju "Izjave o situaciji u bivoj Jugoslaviji" koje je izdato na sastanku Sjevero-atlantskog Savjeta na posebnom ministarskom sastanku 30. maja, ministri vanjskih poslova NATO su najavili: "Mi smo spremni da podrimo napore usmjerene na jaanje Zatitnih snaga UN-a u bivoj Jugoslaviji, radi smanjivanja njihove ranjivosti i jaanja njihove sposobnosti da djeluju i reagiraju."

    Britanci i Francuzi - uz podrku Holanana, koji su dali 180 ljudi - ponudili su Snage za brzu reakciju (Rapid Reaction Force - RRF) za Bosnu. Brzina ove ponude, samo nekoliko dana nakon neuspjeha zranih napada, ukazivala je da se ovo pripremalo i da se samo ekala dobra prilika da se odluka uini javnom. S vremenom, elementi Snaga za brzu reakciju omoguili su UNPROFOR-u ne samo da reagira ve i da djeluje robusnije.

    Ipak, upuivanje RRF-a nije posebno ohrabrilo Janviera. On je bio oajan. General je bio duboko pogoen svojim potpunim neuspjehum da uvjeri Vijee sigurnosti da su premjetanje UNPROFOR-a i jaanje njegovog mandata neophodni. On je smatrao da nema razloga vjerovati da e prividna "promjena raspoloenja" njegove vlade - pod novoizabranim, odlunijim predsjednikom Jacquesom Chiracom - dati odobrenje za upotrebu RRF-a dok UNPROFOR i dalje bude ranjiv. U meuvremenu, prije no to ove snage budu potpunu razmjetene, oito nije bilo nikakve elje za ponavljanje debakla kakav se desio na Palama. Zrana sila ostala je neuputrebljiva. Za njenu efikasnost nedostajala je politika volja. Poto su vlade davale politiki prioritet sigurnosti svog osoblja UN-a, Janvier nije imao drugog izbora do da to uini i vojnim prioritetom. Dvadeset devetog maja poslao je direktivu 2/95 Rupertu Smithu: "Izvrenje mandata je sekundarno u odnosu na sigurnost osoblja UN-a. Namjera

  • 181

    je da se izbjegnu gubici u ivotima u obrani poloaja bez pravog razloga i nepotrebna ranjivost na uzimanje talaca."

    Ipak, Smith je (s podrkom Janviera) odbio da potpuno odustane. U svom tumaenju direktive, napisao je: "Poloaji koji se mogu ojaati, ili za ije je ponovno zauzimanje praktino izvoditi kontranapade, ne smije se naputati. Poloaji koji su izolirani na teritoriji VRS i koji se ne mogu podrati mogu biti naputeni po odobrenju vieg komandanta kada su ugroeni i kada su, po njegovom sudu, ivoti izgubljeni ili mogu biti izgubljeni."

    Drugim rijeima, u odgovarajuim okolnostima, jedinice UN-a mogu se premjestiti da se uinje manje ranjivim.

    Kada su 28. maja Srbi uzeli za taoce 30 britanskih vojnika iz osmatranica u enklavi Gorada, UNPROFOR je podsticao "Dutchbat" da napusti svoje osmatranice i povue ljudstvo u logore. Ali, nakon konsultacija s Haagom, komandant bataljona Karremans je to odbio. On je zadrao svoje trupe u ranjivim osmatranicama.

    Do poetka juna, Smith je jo tragao za nainom kako da izvue najvie iz teke situacije irom Bosne. Janvier je, s druge strane, sada smatrao da je situacija potpuno beznadena. Drugog juna pisao je Rupertu Smithu: "Svakako moramo izbjegavati svaku akciju koja bi mogla voditi u sukob, dalju eskalaciju napetosti i tako, do potencijalne upotrebe zrane sile. Zato smatram da je vaa sugestija da se koristi put preko planine Igman, ak i nakon najave date Srbima, u sadanjim okolnostima nepravovremena."

    Ova posljednja reenica znaila je da Rupert Smith jo uvijek tei nekom eskalatornom potezu dok Srbi dre taoce (posljednji e biti osloboeni 18. juna). Smith je predloio da se ne koristi zrana sila, ve da se jedna ad hoc borbena grupa upotrijebi za otvaranje puta preko Igmana za Sarajevo.

    Ova ideja bila je predmet sastanka izmeu Smitha, Janviera i Akashija u britanskom vojnom tabu u hrvatskoj luci Split ujutro 9. juna. To je bio posljednji pokuaj koji je Smith uinio da pobijedi u odmjeravanju sa bosanskim Srbima. Ali Janvier je opet odbio Smithov

  • 182

    prijedlog. Nakon to je Smith izloio svoju ideju, jedan od sudionika prisjea se da je Janvier odgovorio na "tolerantan, oinski nain, veoma mirno, ali s apsolutnim uvjerenjem i vrstinom: "Mi smo mirovna misija. Mi nemamo mogunost da ponemo rat. Nismo za to ovlaeni. To nije na mandat."

    To je bio kraj rasprave, i Smith je prihvatio sud svog pretpostavljenog. Kao i tokom butmirskog incidenta, on je iznio svoje miljenje i ono nije bilo prihvaeno. Sada se sloio sa Janvierom da je "misija mrtva."

    Grupa je zatim prela na ruak u jedan obalni restoran, Akashijevo omiljeno mjesto, koji je uvijek uivao u prilici da napusti sumorni Zagreb. U oputenijem raspoloenju, generali su razgovarali o Snagama za brzu reakciju. Jedan problem koji je Janvier napomenuo bilo je da li UNPROFOR moe da se nosi sa velikim logistikim potrebama RRF-a. Generali su zadovoljno razmatrali struna vojna pitanja.

    Tokom ostatka mjeseca juna, Janvier je pokuavao ponovo uspostaviti kontakte sa bosanskim Srbima. Kako je to opisao jedan oficir, iao je kod njih kao "molitelj". Njegov trenutni prioritet bio je da dogovori oslobaanje talaca, to je postigao do 18. juna.6 U meuvremenu, Smith se bacio na posao da pripremi zadau za RRF-u. Iaku su mu one dale na raspolaganje kombinaciju svih orua koju je elio (ustvari, dale su mu vie nego to je elio), i on i Janvier sumnjali su da e ih ikada moi upotrijebiti. U povjerljivom pismu od 27. juna - koje je objavio Leonard Ornstein iz holandskog tjednika Vrij Nederland - Janvier je pisao Smithu: "Smanjili smo nau izloenost i, stoga, nau ranjivost na akcije bosanskih Srba. S druge strane, ostajemo u mnogim aspektima ranjivi na volju strana putem njihovih akcija da ogranie i oteaju nae kretanje, da napadaju nae poloaje i objekte... Imamo pravo da se branimo od takvih napada i prijetnji; meutim, u odsustvu 6 Novinari New York Timesa (23. juna 1995.) i NRC/Handelsblada (29. maja 1996.) nagaali su da je Janvier sklopio tajni dogovor da oslobodi (francuske) taoce u zamjenu za obavezu da vie nee biti zranih napada. Mi nismo pronali nikakve dokaze za takav dogovor.

  • 183

    promjene politike volje, ne moemo oekivati da se situacija znatnije promijeni na kratki i srednji rok."

    Dolazak Snaga za brzu reakciju, po Janvierovom miljenju, nee popraviti situaciju. To bi, ustvari moglo stvoriti jo problema: "Ustvari, na nekoliko naina njihov dolazak i kasnije spremnost za djelovanje mogle bi, kod nekih, podii oekivanja, pa ak i dovesti do zahtjeva za robustnijom akcijom. Morat emo biti pripravni da se suprotstavimo takvim oekivanjinta i zahtjevima."

    Tako nije postojala nikakva druga mogunost do da se diplomaciji dopusti jo jedan pokuaj: "Ove snage ne smiju postati sredstvo preko kojeg emo se nai umijeani u nametanje mira. Umjesto toga, njih treba vidjeti kao dodatno sredstvo za dobijanje na vremenu za tok mirovnog procesa."7

    Dvojica generala dali su sve od sebe da uvjere svoje politike gospodare da je UNPROFOR u neodrivoj situaciji. Iako su francuska i britanska vlada poele pokazivati znake da mijenjaju svoj stav, nijedna vlada nije se usudila insistirati na opsenom premjetanju da bi se reducirala ranjivost UNPROFOR-a. A, uprkos javnim suprotnim izjavama, Janvier i Smith imali su dobre razloge da sumnjaju da je ijedna vlada spremna odobriti upotrebu sile. Kao rezultat toga, zrana sila i UNPROFOR ostali su tigrovi od papira - a bosanski Srbi to su znali. Oni su uskoro iskoristili slabost meunarodne zajednice da napadnu Srebrenicu.

    7 Leonard Ornstein, "Dutchbat werd gepiepelt" ("Dutchbat" je prevaren"), Vrij Nederland, 13. jula 1996.

  • 184

    OSMO POGLAVLJE

    "Pregovori sa mafijakim efom": Neuspjeh pregovora Frasure - Miloevi

    Kljuni faktor koji je doveo do pada Srebrenice bio je nagli prekid naizgled uspjenog politikog dijaloga izmeu Sjedinjenih Drava i Srbije 3. juna. Toga dana, ameriki ambasador u petolanoj Kontakt-grupi, Robert Frasure zakljuio je da je vrijeme da prekine razgovore s predsjednikom Miloeviem i vrati se u SAD. Ista proturjena politika koja je pomogla da se sprijei uvoenje nove strategije UNPROFOR-a torpedirala je i Frasureove pregovore. Nespremnost meunarodne zajednice da upotrijebi silu protiv Srba i da prihvati rizike koji bi pratili taj proces znaili su da samo politiki kompromis sa Srbima moe spasiti Srebrenicu. Ali sama Frasureova vlada, koja je odbacila strategiju Smitha i Janviera, nije mogla prihvatiti goruu potrebu postizanja kompromisa sa Srbima - iako je to bila jedina vlada koja je mogla osigurati i provoenje takvog dogovora.

    Razgovori izmeu srbijanskog predsjednika Miloevia i Frasurea, koji je poginuo u traginoj nesrei 19. augusta na putu preko planine Igman za Sarajevo, bili su usredsreeni na uzajamno priznanje krnje Jugoslavije (tj. Srbije i Crne Gore) i Bosne i Hercegovine kao nezavisnih i suverenih drava. Ako bi se ovo postiglo, najvei dio sankcija Savjeta sigurnosti UN-a protiv krnje Jugoslavije bio bi ukinut. Osamnaestog maja 1995., sedam sedmica prije pada Srebrenice, Frasure je najavio da su on i Miloevi postigli dogovor. Ali, iz razloga koji e biti objanjeni, "Frasureov aranman" je u Washingtonu odbaen. Ova u javnosti malo poznata diplomatska inicijativa izgledala je kao posljednja dobra prilika za sveope okonanje rata. Kad je jednom nestala, a Bosanci, Hrvati i Srbi se spremali za borbu, izgledalo je da je samo pitanje vremena kada e Srbi krenuti na istone enklave.

    Petolana Kontaktna grupa uspostavljena je u februaru 1994. u

  • 185

    pokuaju da se ujedine Amerikanci, Zapadnoevropljani i Rusi u zajednikom pristupu sukobu u, bivoj Jugoslaviji. Ali konsenzus koji je u teoriji izgledao atraktivan pokazao se u praksi kao gotovo nedostian. I dok su SAD zastupale Bosance, Rusi su branili interese srbijanskog predsjednika Miloevia (koji su se razlikovali od interesa lidera bosanskih Srba Radovana Karadia), a Nijemci su podravali Hrvate. Britanija i Francuska, svjesne da njihov status svjetskih sila sve vie zavisi od njihovog stalnog lanstva u Savjetu sigurnosti UN-a, u sutini su podravale UN.

    Ipak, uprkos ovim tekoama, krhka struktura Kontaktne grupe uspjela je da se odri. Sa politikog aspekta dva su vana momenta pomogla da se odri kohezija. Prvi je bio da nijedna od pet zemalja nije bila spremna voditi u kopneni rat sa Srbima. Drugi je bio preutni sporazum da e svako diplomatsko rjeenje bosanske krize morati ukljuiti neki vid teritorijalne (i etnike podjele).

    Meunarodna zajednica nije bila spremna ponovo osvajati teritorije u istonoj Bosni za Muslimane. ak i Vance-Owenov plan, koji su njegovi protivnici kritizirali kao previe prosrpski, smatran je previe ambicioznim, previe promuslimanskim, sa ovog aspekta. Njegovo naputanje znailo je poetak procesa traganja za provedivijim rjeenjem. Ono nije ukljuivalo nikakvu meunarodnu vojnu intervenciju. Ipak, bez nje, nije bilo naina na koji bi bosanska vojska mogla samostalno stvoriti stalnu i odrivu teritorijalnu vezu izmeu centralne Bosne i enklava.

    Ovo je, ustvari, znailo da je, uprkos retorikim istupima Vijea sigurnosti o zatienim zonama i estom udaranju bosanske Vlade u "ratne bubnjeve", bilo malo izgleda da e se istone enklave ikada reintegrirati sa glavninom teritorije koju nastanjuju Muslimani. Nezvanino, enklave su kljune Zapadne vlade smatrale neodrivima, bilo vojno, politiki ili ekonomski. Sama Srebrenica bila je "neodbranjiva", to je priznao i predsjednik Izetbegovi u razgovoru sa jednim viim zvaninikom UN-a 22. septembra 1994.

    I zaista je izgledalo da su se, do 1993., ne samo Srbi i Hrvati ve i bosanska Vlada pomirili sa podjelom Bosne i Hercegovine. U pismu

  • 186

    od 7. jula 1993. bosanski predsjednik Alija Izetbegovi rekao je lordu Owenu i Thorvaldu Stoltenbergu, koji je zamijenio Cyrusa Vancea kao kopredsjedavajui ICFY-ja i zastupnik UN-a, da on sam prihvaa da je Bosna podijeljena. Izetbegovi je objasnio da je problem u tome to "jai i glasniji element" bosanskog javnog mnijenja nije spreman da prihvati "nesretnu injenicu" da je na terenu podjela izvrena.1

    Tokom tog istog perioda, Haris Silajdi, blagi bosanski premijer koga su openito smatrali jednim od malog broja pravih demokrata i zastupnika multietnikog pristupa u bosanskom rukovodstvu, dao je do znanja da bi, ako Srbi zamijene Sarajevo za enklave, bio spreman da ode u Srebrenicu i objasni ljudima da moraju otii. Osamnaestog novembra 1993., nekoliko mjeseci prije nego to su SAD posredovale u stvaranju muslimansko-hrvatske federacije, lord Owen je izvijestio o velikom pribliavanju Srba i Muslimana.

    "On (Silajdi) sada govori o potrebi za treinom zemlje, i sasvim je uvjeren da bi, sa treinom teritorije, on i Izetbegovi mogli provesti mirovno rjeenje kroz sve faze prihvaanja. On trai znatnu teritoriju od Hrvata, i Sarajevo od Srba. injenica da su Karadi i Silajdi proveli toliko dugo zajedno je ve nekakav poetak. I Silajdieve izjave o Srbima su se znatno izmijenile. On je rekao da su Muslimani preli visoki psiholoki prag prihvatanja etnike podjele - 'vrijeme je za mir, a Muslimani su voljni da sklope mir sa Srbima."'2

    Tokom te iste runde pregovora, javljeno je da je Karadi rekao da misli da "e Muslimani sada biti spremni da odustanu od Srebrenice, mada ne i od Gorada, u zamjenu za teritorije oko Sarajeva." Njih dvojica rekli su medijatorima da ele nastaviti razgovore, ali bez upoznavanja javnosti, da bi pripremili "stvarni uspjeh."

    Sudbina istonih enklava bila je vana tema i u pripremnim pregovorima za izradu "mirovne mape" Kontaktne grupe. Tokom

    1 Owen, Balkanska odiseja, str. 194. 2 Lord Owen ministrima vanjskih poslova EU, COREU, 18. novembra 1993., u knjizi lorda Owena, Balkanska odiseja, CDROM izdanje (PO Box 9414, London, SWIH9ZA).

  • 187

    pregovora 17. i 18. maja 1994., bosanski Srbi rekli su zvaninicima Kontaktne grupe da su spremni da "zamijene sarajevska predgraa Ilija i Vogou koje dre Srbi za enklave."

    Jedanaestog jula 1994. Owen i Stoltenberg posjetili su Beograd u pokuaju da utjeu na bosanske Srbe preko Miloevia i biveg jugoslavenskog predsjednika Dobrice osia. Na sastanku, dvojica srbijanskih lidera jasno su stavili do znanja da "pridaju veliki znaaj rjeenju 'teritorijalnog' pitanja Sarajeva i pokrenuli su pitanje zamjene teritorija koja bi ukljuila istone enklave."

    Miloevi je takoer rekao Owenu i Stoltenbergu da je s njim razgovarao izaslanik bosanskog predsjednika Izetbegovia. Izaslanik je rekao da je Izetbegovi spreman razgovarati o zamjeni istonih enklava za Sarajevo, pod uvjetom da je Miloevi spreman priznati Bosnu i Hercegovinu.

    Iako su bosanska Vlada i Zapadne vlade svi nezvanino priznavali da e, naposljetku, Srebrenica i epa pripasti Srbima, nijedna vlada nije bila spremna da se u javnosti prikae kako pravi teritorijalne aranmane sa Srbima. Poslije svega, zar takav potez ne bi bio smatran nagraivanjem etnikog ienja i agresije? Dilema je bila posebno teka za zemlje gdje je javno mnijenje bilo odluno antisrpsko - najvie u SAD, Njemakoj i Holandiji.

    Posebno Clintonova administracija nije eljela da bude u javnosti povezana sa bilo kakvim diplomatskim prijedlogom kojim bi se enklave predale Srbima. Ovo je postalo jasno tokom niza internih rasprava izmeu ambasadora u Kontaktnoj grupi. David Ludlow, britanski diplomata koje je predstavljao lorda Owena i Thorvalda Stolltenberga, bio je sekretar Grupe. On je kasnije kopredsjedateljima napisao dug izvjetaj o pojedinostima pregovora u Kontaktnoj grupi.3 U svom izvjetaju Ludlow spominje primjedbu amerikog ambasadora

    3 David Ludlow, "Neposredno uee vlada u potrazi za pregovornim rjeenjem sukoba u Bosni i Hercegovini posebnim osvrtom na rad Kontaktne grupe, septembar 1992-juli -1994.," u knjizi Owen, Balkanska odiseja, CD-ROM izdanje, Referenca 190.

  • 188

    Charlesa Redmana, izreenu tokom sastanka 19. i 20. maja 1994., u kojoj je bila kristalizirana dilema s kojom su se suoavali mnogi ameriki zvaninici: "U razgovoru, Redman je prihvatio mogunost da se epa i Srebrenica zamijene za teritorije drugdje, kao npr. oko Sarajeva. Meutim, bio je sasvim odluno da Grupa ne moe iznijeti takav prijedlog, poto bi doivjeli proteste javnosti".

    Bilo je nezamislivo da bi zamjenu teritorija koja bi obuhvatila enklave i u kojoj bi posredovala Kontaktna grupa ikad dozvolila Clintonova administracija.

    Iako je sam Redman pripadao, ustvari, "pragmatima" u Clintonovoj administraciji, linosti kao to su zamjenik predsjednika Al Gore i Madeleine Albright opirali su se svakom potezu koji bi izlazio u susret, kako su oni to vidjeli, srpskoj agresiji. Poto su javno utvrdili jasnu razliku izmeu agresora (Srba) i rtava (Bosanaca) od trenutka kada su stupili na svoje dunosti, i sve vrijeme su ostali pri tom stavu. Njihov kredibilitet bio bi doveden u pitanje, a njihove reputacije okrnjene ako bi sada javno odobrili zamjenu teritorija koja bi obuhvatila istone enklave. tavie, Albrightova je odluno podrala Vijee sigurnosti u stvaranju zatienih zona.

    ak i odmjereniji dravni sekretar Warren Christopher nije se htio javno povezati sa zamjenom teritorija. Iako je iz politikih razloga odbacio Vance-Owenov plan u maju 1993., i bio meu prvima koji su zakljuili da je istona Bosna zauvijek izgubljena za Muslimane, javno je zadrao vrst moralistiki stav, za koji je znao da najbolje odgovara unutranjopolitikim interesima predsjednika Clintona. U svjedoenju pred amerikim Senatom 24. februara 1994., Christopher je istakao da nije postojala namjera da politika SAD bude jednaka prema svima. Srbi su agresori i SAD nee nametati rjeenja rtvama.

    Da bi se sprijeio raspad Kontaktne grupe uzdu oitih rasjedlina, njeni lanovi bili su prisiljeni ostati pri najniem zajednikom sadratelju. Trebalo je etiri mjeseca internih pregovora, kao i brojne konsultacije sa Srbima, Bosancima i Hrvatima, prije nego to je. Kontaktna grupa bila spremna iznijeti svoju inicijativu u julu 1994. Inicijativa je sadravala samo jednu mapu. Detaljnija ustavna

  • 189

    pitanja pokazala su se toliko spornim da je odlueno da za sada ostanu otvorena. Kao rezultat ovih internih podjela, sve to je Kontaktna grupa mogla uiniti bilo je da "za doruak poslue jueranji ruak, kako su nezvanino komentirali oficiri UNPROFOR-a.

    Mapa koja je predoena trima zaraenim stranama u julu 1994. zasnivala se na istoj podjeli 51-49, kao u Akcionom planu EU iz 1993, jednoj od ranijih propalih inicijativa. Teritorija pod kontrolom Muslimana i Hrvata sada se tretirala kao jedan entitet i spadala je pod kontrolu novouspostavljene muslimansko-hrvatske federacije.4 Srebrenica, epa i Gorade bili su dodijeljeni federaciji. Dvije treine Sarajeva dolo bi pod kontrolu federacije, a jedna treina ostala bi u srpskim rukama.

    Nijednoj od zaraenih strana prijedlog se nije dopao. Vie najosjetljivijih teritorijalnih sporova nisu bili spomenuti, a jo manje rijeeni. Bosanska Vlada ipak je potpisala svoj pristanak na mapu veoma brzo, uvjereno oekujui da Srbi to nee uiniti. Na taj nain pritisak na meunarodnu zajednicu da poduzme vojne mjere protiv Srba bi se, nadali su se Bosanci, brzo poveao.

    Devetnaestog jula 1994. lider bosanskih Srba Radovan Karadi iznio je svoj stav da bi mapa mogla posluiti "u znatnoj mjeri, kao osnova za budue pregovore", ali da je bosanski Srbi ne mogu "prihvatiti" onakvu kakva jest, to je zahtijevala Kontaktna grupa.5 Dvadeset devetog jula parlament bosanskih Srba odbio je prihvatiti ovaj plan.

    Odbijanje bosanskih Srba izazvalo je rascjep izmeu politiara bosanskih Srba i onih iz same Srbije. Predsjednik Miloevi, koji se nadao da e pristanak na plan voditi dizanju sankcija protiv krnje 4 Bosanski Hrvati i Muslimani su 1. marta potpisali federdlni sporazum u ijem postizanju su posredovale SAD i Njemaka. Predsjednik Hrvatske Franjo Tuman, koji nikad nije pokazivao mnogo entuzijazma za hrvatsko-muslimansko pribliavanje, javno je isticao da je dobio vrste garancije predsjednika Clintona i meunarodne zajednice u pogledu rjeavanja svih problema Hrvatske, ukljuujui i povrat teritorije koju dre Srbi. 5 Owen, Balkanska odiseja, str. 285.

  • 190

    Jugoslavije, bio je veoma iritiran Karadievom odlukom. Kako je jasno stavio do znanja na srbijanskoj televiziji i u broju Politike, glasila srbijanske Vlade, od 31. jula, Miloevi je smatrao da bosanski Srbi zaboravljaju ukupnu situaciju. Oni trebaju prihvatiti plan i osigurati "slobodu i pravdu za srpski narod" koje nudi Kontaktna grupa. Kljuno je bilo da je Miloevi rekao da "prihvatanje plana ne znai kraj razmena teritorije, objanjavajui da su sve strane zainteresirane za dalje zamjene."

    Odbijanje bosanskih Srba da prihvate mapu stavilo je zemlje Kontaktne grupe pred teak problem. One nisu bile spremne da rjeenje nametnu silom. Alternativa - da pridobiju pristanak bosanskih Srba izmjenom mape, bio je politiki neodriv. U nemogunosti da rijee ovu dilemu, Kontaktna grupa je upala u limbo, pri emu su njene lanice mogli da se usaglase samo o zabrani dijaloga sa bosanskim Srbima dok oni ne prihvate mapu. Sasvim svjesni da lanice Kontaktne grupe ne planiraju vojnu intervenciju, bosanski Srbi ostali su vrsti u svom stavu.

    Odsustvo direktnih razgovora sa bosanskim Srbima trajalo je od jula 1994. do februara 1995., s kratkim prekidom u decembru 1994., kada su strane prihvatile etveromjeseni prestanak neprijateljstava, koji je poeo 1. januara 1995. Ali uskoro nakon to je prekid vatre stupio na snagu, izgledi za mir ponovo su se pogorali, s neto vojnih aktivnosti krajem februara. Strane su eksplicitno upozorile da, ako im ne bude mogue da svoje ciljeve postignu politikim putem, oni e se vratiti upotrebi sile.

    Izgledalo je da postoji jedan, barem mogui, put iz politike blokade, a to je bilo da se ozbiljno odgovori na otvorenu ponudu predsjednika Miloevia da se razgovara o priznanju Bosne i Hercegovine kao nezavisne i suverene drave. U zamjenu, on je elio dizanje sankcija UN-a protiv krnje Jugoslavije i bosanski ustav koji je garantirao veliki stepen autonomije bosanskim Srbima. Iako su to bili glavni elementi, svaki potpuniji mirovni paket, isto tako neizbjeno bi obuhvatio teritorijalne razmjene, poto je Miloevi bio veoma voljan da razmijeni istone enklave za Sarajevo.

    Priznanje Bosne i Hercegovine od strane Miloevia bilo je

  • 191

    atraktivna mogunost za bosansku Vladu. Na jednom sastanku s Kontaktnom grupom 20. aprila 1995., vodei bosanski politari Ejup Gani i Muhamed airbej obeali su da nee ponovo pokrenuti rat, kad jednom istekne rok prestanka neprijateljslava, ako Srbija i Crna Gora zvanino priznaju Bosnu i Hercegovinu,

    Kad je uspostavljen etveromjeseni prestanak neprijateljstaiva, mnoge Zapadne vlade, u pretjeranom olakanju, skrenule su panju sa Bosne. Osjeaj hitnosti je izblijedio. I tako sve do marta 1995. Kontaktna grupa nije pokrenula ozbiljnu inicijativa s Miloeviem, koja bi ukljuivala ukidanje sankcija i priznanje. Pregovore s Miloeviem isprva su uglavnom vodili britanski, francuski i njemaki diplomati. Nijemci su bili ukljueni uglavnom stoga to su eljeli da osiguraju da uzajamno priznanje Bosne i Hercegovine nee umanjiti anse za uzajamno priznanje Jugoslavije i Hrvatske. Iako je nasljednik Charlesa Redmana na mjestu amerikog ambasadora u Kontaktnoj grupi, zamjenik pomonika dravnog sekretara Robert Frasure, sudjelovao u ovim razgovorima, on je bio prisiljen da se ne istie. Clintonova administracija ostala je jednako podijeljena kao i uvijek i jo ne u cjelosti spremna da se prikljui pregovorima.

    Trajni neuspjeh da se iznae rjeenje deavao se u kontekstu stalne eskalacije situacije na terenu. Britanske i francuske vlade, posredstvom svojih vojnih komandanata, bile su sasvim svjesne opasne situacije u kojoj su se sada nale trupe UN-a u obnovljenim neprijateljstvima. Obje zemlje izdale su jasna upozorenja SAD da njihove trupe nee jo jednu zimu ostati u Bosni ako do tada ne bude postignuto rjeenje. Ironino je bilo to su i SAD bile jednako rade da izbjegnu povlaenje iz Bosne pod borbom kao i same zemlje koje su dale trupe, jer kao to je spomenuto u prethodnom poglavlju, SAD su se obavezale da upute 25.000 borbenih trupa da pomognu izvlaenje mirovnih snaga.

    Kada su posljedice mogueg povlaenja pod borbom postale jasne Clintonovoj administraciji, dogovor s Miloeviem je iznenada postao manje neprivlaan. Poetkom maja, Robert Frasure dobio je odobrenje iz Washingtona za ozbiljne pregovore s Miloeviem.

  • 192

    Frasure je bio jedan od najiskusnijih diplomata u amerikom State Departmentu. U junu 1991. ameriki predsjednik George Bush predao mu je Predsjedniku medalju za izvanrednu slubu za njegovu ulogu u ubrzanju pada Mengistuovog reima u Etiopiji i organizaciju zranog mosta za prebacivanje vie od 15.000 etiopskih Jevreja u Izrael. Frasure je bio ameriki ambasador u Estoniji kad su ga pozvali da se vrati u Washington i prikljui Jugoslavenskom timu Richarda Holbrookea u julu 1994. Gotovo od samog poetka, otroumnom Frasureu bilo je teko skrivati svoje ogorenje neodlunou njegove vlastite vlade. Izlazei s jednog sastanka razliitih amerikih slubi o Bosni, jednom je prokomentirao: "ovjee, to je bilo kao u svlaionici kolskog tima."6

    Stoga nije udo da je, im je primio zeleno svjetlo tih dana u maju, Frasure sjeo s Miloeviem u jednu od lovakih kua srbijanskog predsjednika i radio non-stop da postigne dogovor prihvatljiv i za Srbiju i za SAD. Frasurea je srbijanski predsjednik nutkao sa toliko hrane da ga je to navelo da na svom odlasku iz Beograda primijeti; "Janjci Srbije bit e oduevljeni to odlazim!"7

    Posljednja Frasureova poruka, koju je doturio Holbrookeu tokom ruka u Zagrebu 18. augusta 1995., dugo nakon to su se njegovi razgovori s Miloeviem okonali, a Srebrenica pala, ukazuje da je, uprkos svojoj dobroj suradnji s Miloeviem, Frasure znao kad treba biti otar prema Srbima. On je pozvao Holbrookea da se odupre pritisku da sprijei Hrvate da napadnu Srbe u jugozapadnoj Bosni: "Ovo nije vrijeme da se bude preosjetljiv. To je prvi put da je srpska plima obrnuta. To nam je neophodno da postignemo stabilnost. Tako da moemo pregovarati i izvui se."8

    Odluka SAD u maju 1995. da ozbiljno pregovaraju s Miloeviem, tradicionalnim negativcem balkanske drame, ukazivala je da je u Clintonovoj administraciji elja da se rat okona poinjala prevladavati elju da se srpski agresori kazne. U Washingtonu je Frasureovu delikatnu diplomaciju podravao njegov neposredni 6 Roger Cohen, "Kroenje grubijana u Bosni," New York Times, 17. decembra 1995. 7 New York Times, 17. decembra 1995. 8 New York Times, 17. decernbra 1995.

  • 193

    pretpostavljeni, temperamentni pomonik dravnog sekretara Richard Holbrooke.

    Meutim, svaka nada koju je Holbrooke mogao gajiti da on i Frassure mogu dovesti do konkretnog zaokreta u politici SAD uskoro je bila ugaena. Za zamjenika predsjednika Ala Gorea, dravnog sekretara Christophera, ambasadorku Albright i Leona Fuertha, Goreovog predstavnika u Vijeu nacionalnc sigurnosti, svako dizanje sankcija protiv Srba bilo bi anatema. Oni su i dalje vjerovali da Srbe treba kazniti, ne moliti ih. Ovo je znailo da e unutranjopolitiki faktori, u Beogradu kao i u Washingtonu, igrati kljunu ulogu u utvrivanju ishoda Frasurrovih pregovora u Beogradu.

    Osamnaestog maja 1995., nakon viednevnih intenzivnih pregovora, Frasure je najavio da su on i Miloevi postigli sporazum. Miloevi e priznati Busnu Hercegovinu i zatvoriti granicu izmeu Srbije i Bosne dok bosanski Srbi ne prihvate mapu Kontaktne grupe. Zauzvrat, Frasure je uvjerio Miloevia da prihvati suspenziju umjesto ukidanja ekonomskih sankcija koje je nametnulo Savjet sigurnosti UN-a. Imovina krnje Jugoslavije u inozemstvu ostala bi zamrznuta.

    Zavravajui jednu rundu pregovora s Miloeviem, Frasure je opisao ovjeka s kojim je pregovarao: "On veoma brzo ui kako da bude dravnik. Gledajte na njega ovako: on je ef mafijc koji se umorio od verca drogom u junom Bronxu i zato planira da se preseli u Palm Beach i pone se baviti spekuliranjem na berzi."9

    Frasure je osjetio, to i vrlo malo drugih, da je za Miloevia vrijeme sazrelo da naini znatne ustupke. Bio mu je potreban veliki politiki uspjeh i to brzo. I Hrvati i Bosanci vojniki su ojaali i uskoro e napasti hrvatske i bosanske Srbe. Miloevi je elio politiki osigurati kljuna vojna osvajanja koja su Srbi izvrili posljednjih godina. Oslanjajui se na srpsku mitologiju, on bi se mogao prikazati kao ovjek koji je "osvojio mir" za Srbe. To bi mu omoguilo i da se jednom zasvagda obrauna sa Radovanom Karadiem i

    9 Misha Glenny, "Washingtonu e nedostajati vjeti izaslanik ija je misija u Bosni bila torpedirana.", The Times, 21. augusta 1995.

  • 194

    nacionalistikim lobijem u samoj Srbiji. (Iako Miloevi nije bio spreman pustiti da bosanski Srbi doive vojni poraz, bilo mu je veoma stalo da sprijei da Karadi postane "kralj svih Srba.")

    Meutim, u odsustvu dogovora sa SAD, Miloevi nije imao drugog izbora do da stane na stranu bosanskih Srba. Alternativa bi bila politiko samoubistvo kod kue. Na to je javno upozorio srbijanski ministar vanjskih poslova Stojanovi tree sedmice juna 1995.

    "Ako bi se stranom intervencijom masovno unitavali ili protjerali Srbi u Bosni, mi vie ne bismo mogli zadravati solidarnost naroda u samoj Srbiji s njihovom braom u Bosni. Svaka vlada koja odbije da ih brani, pae."10

    Miloevi je uinio svoj potez prema miru. Pitanje je sada bilo da li e Frasureovi pretpostavljeni u Washingtonu podrati ovaj sporazum. Vrijeme je bilo od najvee vanosti. Dok je Washington procijenjivao argumente za i protiv, broj registriranih "paljbenih incidenata" brzo se poveavao irom Bosne. Posebno u Sarajevu, sve vie i vie ljudi je ginulo. estoke borbe izbile su blizu Brkog u Posavskom koridoru. U i oko Srebrenice pojaani su granatiranje i snajperska djelovanja. Trenutak u kome e strane zamijeniti politiku silom - brzo se pribliavao.

    Pariz i London nervozno su iekivali rezultat premiljanja u Washingtonu. Novoizabrani francuski predsjednik Jacques Chirac upozorio je SAD da postoji "direktna veza" izmeu dogovora Frasurea i Miloevia i daljeg prisustva francuskih trupa u Bosni.

    Uprkos velikim naporima Frasurea i, u manjoj mjeri, Holbrookea, uskoro je postalo jasno da dogovor u svom sadanjem obliku nee proi. Iako je Miloevi pristao na suspenziju umjesto dizanja sankcija, on je zauzvrat nametnuo uvjet da e krnja Jugoslavija biti osloboena sankcija cijelu godinu i da e na kraju tog perioda generalni sekretar UN-a biti taj koji e Vijeu sigurnosti uputiti preporuku da li ih ponovo uvesti ili ne. Mnogi u Clintonovoj 10 "Reiner Wahnsinn": Aussenrninister Vladislav Jovanovi ber Belgrads Verhaltnis zu Karadi", Der Spiegel, br. 23 (1995), str. 140.

  • 195

    administraciji plaili su se da e Rusija uloiti veto na ponovno uvoenje sankcija kada one jednom budu suspendirane, bez obzira na to kako e se Miloevi ponaati. Predsjedniku je bio potreban sporazum sa jasno uoljivim kaznenim elementom ako je htio da ga amerika javnost prihvati. Dogovoru kakav je bio, taj element je nedostajao, to je znailo da ga dravni sekretar Christopher ne moe podrati. Ambasadorka Albright je, navodno, vie puta prijetila da podnese ostavku zbog onoga to je ona nazivala "mehkim paktom" s Miloeviem.11

    Nakon mnogo razmiljanja, Frasureu je naloeno da se vrati Miloeviu i ponudi drugaiji mehanizam suspenzije. Prema zaotrenom prijedlogu SAD, svaki pojedini stalni lan Savjeta sigurnosti (drugim rijeima, SAD) mogao bi u svakom trenutku ponovo uvesti sankcije UN-a. Ovo bi se moglo izmijeniti samu afirmativnim glasanjem cijelog Vijea. Ali isti stalni lan koji je uveo sankcije bi, naravno, uloio veto na to afirmativno glasanje.

    Ne samo da je nova amerika ponuda bila neprihvatljiva za Miloevia, to je on i rekao Frasureu 22. maja, ve ona nikad ne bi naila na podrku ijednog od ostalih stalnih lanova Savjeta sigurnosti. Osim ako "srbomrsci" u Clintonovoj administraciji ve nisu intimno prihvatili neizbjeno srpsko vojniko osvajanje istonih enklava, njihov pristup bio je izuzetno rizian.

    U meuvremenu, granate su nastavile pljutati po Sarajevu. Bosanske trupe koncentrirale su se oko grada u pripremama za (skoro sigurno uzaludan) pokuaj da probiju opsadu ako pregovori sa Frasureom propadnu. Hrvatske trupe bile su koncentrirane oko Krajine, i u samoj Hrvatskoj i u dijelu Bosne koji su drali Hrvati. Srbi su, sa svoje strane, panino nastojali proiriti sjeverni koridor. Oni su se takoer ukopavali da bi odbranili predgraa Sarajeva pod srpskom kontrolom od Bosanske vojske, to je bila utoliko laka zadaa jer su Srbi znali sve pojedinosti ofanzivnih planova Bosanske vojske. I, konano, izvjetaji "Dutchbata" o situaciji govorili su da se vojne 11 Duko Doder i Askold Krusshelnycky, "Albrightova "ometa" mehki pakt s Miloeviem", The European, 9. juna 1995.

  • 196

    aktivnosti u i oko srebrenike enklave pojaavaju.

    Srbi i UNPROFOR bili su na kursu sudara, a Srbi su imali oitu vojnu prednost. Ako nisu mogli mapu Kontaktne grupe promijeniti politikim putem, onda e to uiniti silom. Ometen u svojim pokuajima da dogovori politiko rjeenje sa SAD i svjestan da e Bosanci i Hrvati uskoro napasti, Miloevi vie nije usjeao potrebu da obuzdava srpske generale u njihovoj elji za eskalacijom.

    Iako je Frasure nastavio svoje razgovore o sankcijama sa Miloeviem, njih dvojica nisu mogla premostiti jaz koji je dijelio Srbiju i Sjedinjene Drave. Treeg juna veoma frustrirani Frasure bio je prisiljen priznati da nema napretka. On je uzalud pokuavao objasniti Washingtonu da dijalog s Miloeviem o sankcijama i priznanju vie nije samo tehniko pitanje. Stvarno pitanje je bilo, kako je to formulirao jedan ameriki diplomata: "Koliko smo spremni da se ratosiljamo Bosanske 'nezakonite' bebe?" Sam Frasure je isticao da, ako su SAD vjerovale da samo Miloevi ima mo da osigura rjeenje, onda je Washington trebalo da bude spreman za kompromis.

    Komplikacija je bila u tome da se Miloevievo strpljenje troilo. I dok je Clintonova administracija otezala, pritisak na Miloevia da napusti politiki put i stane na stranu generala stalno je rastao. Ako srbijanski predsjednik nije mogao da se pouzda da e mu SAD ponuditi neto ozbiljno, i to uskoro, on nee prihvatiti dogovor. Nekoliko dana kasnije Frasure je rekao lordu Owenu, koji se nalazio u svojoj posljednjoj posjeti Beogradu, da se nada da e biti pozvan u Washington na konsultacije. Owen se sjetio da je Frasure rekao da su, zbog politikih promjena u njegovoj vladi, njegovi pravi problemi u Washingtonu, a ne u Beogradu.

    Treeg juna 1995., na dan kad su Frasure i Miloevi okonali svoje pregovore, srpske trupe pregazile su osmatranicu "Echo", najjuniju holandsku osmatranicu u srebrenikoj enklavi. Blizu Kalesije u tzv. prstu Sapne, holandsko oklopno vozilo pogoeno je granatom, tu je dovelo do ozbiljnih povreda dvojice lanova posade. Dan ranije, oboren je jedan ameriki F-16. Prvog juna, srpske trupe izvele su zasjedu unutar srebrenike enklave, i ubile trinaest civila. Bilo

  • 197

    je jasno da Miloevi smatra dijalog sa Sjedinjenim Dravama okonanim i da je prestao obuzdavati Mladia. Izuzev u sluaju nekakvog uda, sudbina enklava u istunoj Bosni bila je na neumitno katastrofalnom kursu.

    Iako je Owenov nasljednik kao medijator EU i kopredsjedatelj Konferencije, Carl Bildt, preuzeo pregovore s Miloeviem od Frasurea, srbijanski predsjednik nije ovu novu rundu pregovora shvatio posebno ozbiljno. On je znao da Bildt nikako nije mogao izmijeniti stav Clintonove administracije ako to nije mogao Frasure. Mo da se ukinu ili suspendiraju sankcije UN-a nije pripadala bivem vedskom premijeru, koji je predstavljau EU, ve vladi Sjedinjenih Drava.

    Vlade EU, kao i generali Janvier i Smith, nisu, izgleda, odmah shvatili koliku je sudbonosan bio Frasureov neuspjeh. Tokom svog posljednjeg sastanka sa ministrima vanjskih posluva EU prije odstupanja s poloaja, u Bruxellesu 29. maja, lord Owen izriito je upozorio Evropljane da ne smiju potcjenjivati Srbe, potu su ovi "vjeti" i "ozbiljni". On je kritizirao reenicu u nacrtu ministarske deklaracije u kojoj se spominjalo da svih est zatienih zona mora biti branjeno. Kako su stvari stajale, UNPROFOR e imati velikih tekoa da ovo izvede, i Smith i Janvier su stoga hili u pravu da tvrde da UNPROFOR treba da se pregrupira u centralnu Bosnu. Znajui da ono to govori iritira njemaku i holandsku vladu, on je ipak naglasio da je sada vanije nego ikad da se "traga za sporazumom sa Miloeviem o uzajamnom priznanju izmeu krnje Jugoslavije i Bosne i Hercegovine".

    Holandski ministar vanjskih poslova Hans van Mierlo, koji se nadao da e Ukrajina uskoro pristati da zamijeni holandske trupe u Srebrenici svojima, rekao je nekima od svojih kolega da holandska Vlada ima podatke da srpske snage kreu prema srebrenikoj enklavi, mogue s namjerom da Holanane uzmu za tace. Van Mierlo je ipak rekao da on ne vidi zato se dogovoru s Miloeviem mora tako aktivno teiti i da ministri ne trebaju oekivati mnogo od Miloevia. Njemaki ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel je, sa svoje strane, tvrdio da od Miloevia treba traiti da prizna ne samo Bosnu ve i Hrvatsku.

    Sudei po njihovim javnim istupima, vlade EU, a posebno

  • 198

    francuski predsjednik Jacques Chirac, izgleda da su gajile velike nade u pregovore izmeu Bildta i Miloevia. I Bildtov pristup bio je nov. Za razliku od Amerikanaca, on je redovito izmjenjivao informacije sa vojnim komandantima. Iz perspektive Janviera i Smitha, budui da su zrani napadi postali tigar od papira i da im nije bilo dozvoljeno da koncentriraju svoje trupe, Bildtovi pregovori bili su jedina nada da se sprijei katastrofa. Ali oni "nisu do jula shvatili", kako je objasnio jedan oficir UNPROFOR-a, "da Bildt, u najveoj mjeri, svira drugu violinu." Do tada je prolo vie od mjesec dana otkako je okonan jedini dijalog koji je mogao sprijeiti katastrofu, onaj izmeu Clintonove administracije i Miloevia.

    Dvadeset etvrtog juna, general Mladi izjavio je da dalji ispadi muslimanskih snaga iz srebrenike enklave, po njegovom miljenju, predstavljaju povod za rat. U pismu tabu UNPROFOR-a u Sarajevu, Mladi je spomenuo nekoliko napada koji su se desili prethodnog dana.

    "Ovi napadi na teritorije pod kontrolom Vojske Republikc Srpske... brutalno kre status Zatiene zone Srebrenice. Zbog te injenice odluno protestiram i upozoravam vas da ubudue neemo tolerirati takve sluajeve."

    U rano jutro 16. juna, muslimanski vojnici pod komandom Zulfe Tursunovia upali su u Vinjicu, srpski zaselak pet kilometara zapadno od granine linije enklave i ubili jednog srpskog vojnika i ranili tri srpska civila. Portparol Vojske bosanskih Srba Milovan Milutinovi odmah je na lice mjesta pozvao predstavnike meunarodnih medija. Pripremajui teren za ofanzivu koju e Srbi uskoro pokrenuti, on je rekao okupljenim novinarima: "Muslimanski vojnici koji su izveli ovaj napad preli su linije kojima patroliraju holandski vojnici UN-a, iji je zadatak da sprijee upravo ovakve akcije. Stoga zakljuujemo da su snage UN-a stale na stranu muslimanske vojske."12 Srbi su tvrdili da, poto mirovne trupe UN-a nisu razoruale bosanske snage u Srebrenici, a ove druge su nastavile da upadaju u srpska sela, zatiena zona vie nije zatiena zona. Srbi imaju pravo da tamo uu i sami 12 Stephen Kinzer, "Trupe bosanskih Muslimana promakle su snagama UN da bi upale u jedno srpsko selo", The New York Times, 27. juna 1995.

  • 199

    "demilitariziraju" to podruje.

  • 200

    Post mortem

    Nakon odbacivanja vojne strategije Smitha i Janviera i neuspjeha pregovora izmeu Frasurea i Miloevia, Srbi su znali da, u sutini, slobodno mogu zauzeti istone enklave. Iako je na strategijskom nivou UNPROFOR dugo bio pripravan, na taktikom je ipak bio iznenaen kada se napad na Srebrenicu zaista desio. Za to je postojalo vie razloga. Obavjetajni oficiri UNPROFOR-a dugo su procjenjivali da e Srbima trebati brojna pjeadija da savladaju 3.000 ili 4.000 naoruanih branitelja Srebrenice. Ono to nisu uspjeli otkriti je upravo takva velika koncentracija trupa tokom mjeseca juna. I zaista, ak i nakon to je srpski napad poeo 6. jula, holandski vojnici nisu otkrili nikakav znak ofanzive velikih razmjera. Ne vie od etiri ili pet tenkova ili stotinu srpskih pjeadinaca nije odjednom vieno u pokretu. Takoer nije bila uoena koncentracija artiljerije - jo jedan siguran znak ofa-nzivnih namjera. Izgledalo je da su Srbi poeli svoj napad sa istom onom artiljerijom koju su dugo imali na tim poloajima.

    tavie, Srbi su napali iz samo jednog pravca, a ne, kako bi se oekivalo u sluaju okruene zatiene zone, iz vie pravaca odjednom. Tako su obavjetajne slube UNPROFOR-a zakljuile da Srbi ne namjeravaju postii nita vie od svog dugoeljenog cilja da zauzmu jugoistoni ugao enklave i steknu neometanu kontrolu nad vanim putem tamo. Ovaj zakljuak je pojaao i sam potpukovnik Karremans. U stvari, u UNPROFOR-u je Holananin ranije stekao svojevrsnu reputaciju zloslutnika, to je bio rezultat njegovih stalnih albi na situaciju u kojoj se nalazio "Dutchbat". Meutim, u julu, u toku napada, on je bio izuzetno uzdran u svojim zvaninim izvjetajima i imao je znaajnu ulogu u (pogrenom) minimiziranju osjeaja opasnosti. Konani faktor kuji je doprinio pogrenom tumaenju ove situacije bilo je da mnogi oficiri i politiari, jednostavno, nisu mogli vjerovati da bi se Srbi usudili zauzeti jedno podruje pod kontrolom Ujedinjenih nacija.

    Srpska ofanziva bila je dobro planirana i izvedena. Oni su

  • 201

    postigli totalno taktiko iznenaenje. Napadajui ogranienim snagama du fronta, gdje je napad ve bio oekivan, uspjeli su vie dana obmanuti UN. Usto, Srbi su, kao i uvijek, djelovali oprezno.

    Jasno je iz slijeda njihovih poteza da, do trenutka kada su uli u Srebrenicu, nisu posve odbacili mogunosti odlune meunarodne reakcije. Svaki put kada je izgledalo da zrani napadi NATO-a neposredno predstoje, oni bi zastali, i tek kad bi nebo ostalo prazno, nastavili bi s napredovanjem. Kad je sve bilo gotovo, Karremans je opravdano hvalio Mladia: "Vojniki, Vojska bosanskih Srba je mudrim manevrima nadmaila Holandski bataljon." "To je bilo", rekao je Karremans, "skoro kao partija Pacmana."

    Kada je potpukovnik Karremans izrekao ovaj komentar 23. jula 1995. on oito jo nije shvatao kakva je uasna sudbina snala mukarce Srebrenice. I nije bio usamljen u potcjenjivanju divljatva bosanskih Srba. Mali broj ljudi je oekivao da e oni pokuati potpuno unitenje mukaraca Srebrenice. Ipak, to nije trebalo doi kao iznenaenje: znaci su bili tu od poetka sukoba.

    Radovan Karadi je ponudio prosto objanjenje za srebreniki masakr: "To nije bio pokolj koji je organizirala vojska, ve osvetniki napadi bosanskih Srba ije su roake pobili Muslimani ranije tokom rata."1 Ipak, iako je mrnja na Muslimane Srebrenice morala igrati izvjesnu ulogu, srpske akcije nisu bile karakterizirane divljim bijesom. Ubijanja su vjeto pripremljena i organizirana. Pored toga, ne ini se da su likvidacije izvodili samo, niti ak uglavnom lokalne trupe ili teritorijalci. Erdemovi, Hrvat iz Tuzle, koji je kao pripadnik 10. diverzantskog odreda sudjelovao u masovnoj likvidaciji blizu Pilica, svakako nije bio lokalnog porijekla. Vojnici koji se vide na "Petrovievom snimku", snimljeni du puta Bratunac - Milii poslijepodne 13. jula, nosili su regularne uniforme Vojske bosanskih Srba. tavie, razni svjedoci izvjetavali su o prisutnosti paravojnih jedinica, ukljuujui Arkanove "Tigrove", i snage specijalne policije u ovom podruju. 1 Lindsey Hilsum, "Seoski tiranin opisuje svoje snove za Srbe, Independent, 16. juna 1996.

  • 202

    A to se tie generala Mladia, on i drugi najvii oficiri bosanskih Srba dali su malo drugaije objanjenje od Karadievog: u srebrenikoj enklavi, tvrdili su oni, bilo je 3.000 do 4.000 muslimanskih vojnika. Mnogi od tih ljudi poginuli su u borbama. U stvarnosti, bez obzira na to koliko je bosanskih vojnika bilo u enklavi, oni su pruili slab otpor i u osnovi su se razbjeali pred napredovanjem Srba. Izgleda da se veina uspjeno probila u centralnu Bosnu. A to se tie "vojnika" o kojima je Mladi govorio, bukvalno nikakvog znaka borbi nisu vidjeli ni holandski vojnici niti muslimanske ene koji su prolazili du puta gdje je najvei broj ovih ljudi zarobljen. Ogromnu veinu tih ljudi kasnije su pobili bosanski Srbi. Skoro svi su bili civili. (A da se i ne spominje injenica da izgleda da su bosanski Srbi uhvatili vie zarobljenika nego to je, po njihovoj vlastitoj raunici, bilo vojnika u enklavi.)

    Svi zarobljenici, prema izjavi generala Mladia, bili su podvrgnuti ispitivanju u traganju za "ratnim zloincima". Ali ovo je bio vrlo povran proces. Bukvalno svi zarobljeni mukarci, krivi ili ne, bili su likvidirani, to je djelo koje predstavlja najtei pojedinani ratni zloin u Evropi od kraja Drugog svjetskog rata. Likvidiranje ratnih zarobljenika kri enevske konvencije. Likvidiranje civila ne samo da kri enevske konvencije ve se tretira i kao "zloin protiv ovjeanstva". tavie, izgleda da gotovo i nema sumnje da su Srbi djelovali u genocidnoj namjeri.

    Dakle, ako odgovor nije tako jednostavan kao "osveta", i ako je tvrdnja o "rtvama u borbi" tako evidentno lana, zato su bosanski Srbi hladnokrvno pobili mukarce Srebrenice? U velikoj mjeri to, izgleda, ima veze sa karakterom rata u Bosni. Muslimanski mukarci predstavljali su jasnu opasnost po Srbe, koji su odgojeni u tradiciji narodnog rata i koji su stremili stvaranju etniki iste srpske teritorije. A, kao to je 1992. komentirao ef policije u Banjoj Luci, koja je pod kontrolom Srba: "U etnikom ratovanju neprijatelj ne nosi uniformu niti puku. Svako je neprijatelj."2 Ne pravi se razlika izmeu civila i vojnika. Duguroni uspjeh entikog ienja ovisio je o tome da se 2 Citirano u knjizi Normana Cigara, Genocid u Bosni, str. 98.

  • 203

    pobiju Muslimani mukarci, bez kojih ene i djeca nee imati naina da se vrate u rodna mjesta. A poto je Srebrenica bila jedno od glavnih mjesta gdje su se okupljale izbjeglice iz istone Bosne, likvidacijom ljudi Srbi bi osigurali vru kontrolu nad tim regionom. I zahtjevi narodnog rata i diktati etnike istoe zahtijevali su da se potencijalni otpor, sada ili u budunosti, minimizira. Moralo je biti ubijeno to je mogue vie mukaraca.

    Pojedinosti srebrenikog masakra potvruju hipotezu da je projekat stvaranja etniki homogene istone Bosne, nesumnjivo, kontroliralo vojno i politiko rukovodstvo bosanskih Srba i, najvjerojatnije, vojno i politiko rukovodstvo krnje Jugoslavije. Uasna efikasnost provedbe masakra ukazuje na podrku s visokog nivoa. injenica da izgleda vjerojatno da je vie vojnika sudjelovalo u hvatanju Muslimana du puta Bratunac - Milii nego u izvoenju samog napada na enklavu - ovo samo potvruje. Sistematski nain na koji je postupano s zarobljenim ljudima takoer ukazuje na paljive pripreme: veina je prevezena na jednu od veeg broja odreenih lokacija prije nego to su ispitivani, a zatim strijeljani. Jedan pokazatelj da ove lokacije - i dogaaji na njima - nisu bili nasumini, moe se nai u jednoj opetovanoj pojedinosti. Preivjeli Muslimani iz Karakaja blizu Zvornika spomenuli su da im je nareeno da skinu cipele prije nego to su izvedeni na strijeljanje. Na drugoj lokaciji za likvidaciju blizu Nove Kasabe, holandski vojnici vidjeli su u jednom polju nizove cipela. Narediti ljudima da skinu cipele nedugo prije nego to e biti pobijeni ne ini se kao prirodan ili standardan dio takvog procesa, to znai da su Srbi postupali prema uputama. etiri godine rata mora da ih je nauilo da uklanjanje prepoznatljivih linih predmeta s tijela oteava kasniju identifikaciju.3 Deportacija ena i djece i hvatanje, zatvaranje i likvidacija mukaraca bili su dijelovi integralno planirane operacije. Tako je posebno inkriminirajue da je od poetka general Mladi pokazao poseban interes za srebreniku operaciju. On je neposredno pregovarao sa Karremansom o deportaciji ena i djece i razdvajanju

    3 Ometanje bjekstva ljudima je manje vjerojatno objanjenje, jer rtvama nije nareeno da skinu cipele odmah nakon zarobljavanja, ve tek kratko prije likvidacije.

  • 204

    mukaraca. On se pojavio u Potoarima i izjavio jednom od holandskih oficira da "e sve biti obavljeno po mojim nareenjima." Vei broj Muslimana koji su preivjeli masakr takoer tvrdi da su ga vidjeli, uglavnom na mjestima ispitivanja, ali u jednom sluaju i na mjestu likvidacije. ini se da ovi obilasci ukazuju, ne toliko na njegovo uivanje u sudbini koja je snala muslimanske mukarce, ve da je smatrao potrebnim da podri odlunost onih meu svojim ljudima koji su dobili zadatak da izvre likvidaciju muslimanskih "ratnih zloinaca."

    Dokazi o umijeanosti beogradskog rukovodstva u srebreniku operaciju su zaobilazniji. Ameriki obavjetajni izvori insistiraju da su oklopne jedinice Vojske Jugoslavije bile angairane u napadu na enklavu. Tribunal u Haagu prihvatio je injenicu o sudjelovanju Vojske Jugoslavije kao dokaz u optubi protiv Karadia i Mladia. Poto je Vojska Jugoslavije sudjelovala u svim veim ofanzivama Vojske bosanskih Srba, bilo bi neobino da tako nije bilo u sluaju Srebrenice. tavie, dalekosena integracija Vojske bosanskih Srba u Vojsku Jugoslavije i njena potpuna logistika ovisnost o resursima Vojske Jugoslavije sasvim su dobro dokumentirani. Tako je, npr., general orde uki, ovjek odgovoran za logistiku Vojske bosanskih Srba, imao pri sebi regularne osobne dokumente Vojske Jugoslavije kada su ga Bosanci uhapsili u januaru 1996. Tako je, u najmanju ruku, rukovodstvo Vojske Jugoslavije odgovorno za suuesnitvo u napadu na zatienu zonu Srebrenice. Vie je nego vjerojatno da su oni sudjelovali u planiranju napada i odobrili ga. S obzirom na opseg operacije i njene politike posljedice, takoer je vie nego vjerojatno da je najvie politiko rukovodstvo u Beogradu bilo upoznato s operacijom i da je dalo svoje odobrenje.

    Zato se Mladi nije uzdrao u prisutnosti mirovnih trupa UN-a? Do jula 1995. inilo se kao da je general stalno u posebnom raspoloenju. On je vie puta ponizio meunarodnu zajednicu tokom cijelog rata. U toku krize sa taocima (tokom koje je, jedno vrijeme, izgleda bio ozbiljno uplaen da e UN eskalirati svoj angaman), nadmaio je samog sebe. Oito je vjerovao da ne moe pogrijeiti i da moe uspjeti u svemu, ukljuujui tu i ubistva. to se tie Srebrenice, ona je bila posebno atraktivna meta da se ponienje i jo dublje utjera,

  • 205

    zbog prisustva holandskih mirovnjaka. Mladi je gajio posebnu odbojnost prema Holananima, ije su uzastopne vlade konzistentno pozivale na otriju akciju protiv Srba, od poetka rata. U intervjuu datom beogradskom sedminiku Nin 15. marta 1996., rekao je: "Nema vee sramote za Srbe do da ih bombardira neki Holananin. Nemam pojma koga Holandija moe sama bombardirati. ak ni Dansku, ali se tek tako usudila da bombardira Srbe. Njihov bijedni Van den Brock (holandski ministar vanjskih poslova i jedan od kljunih pregovaraa Evropske unije na poetku sukoba 1991.) poinio je velike zloine i umnogome, doprinio kolapsu bive Jugoslavije."4

    Mladi je htio da meunarodnoj zajednici, a posebno Holananima, oita lekciju. To je bio i signal Sjedinjenim Dravama da je cijena izgubljene prilike Frasureovih pregovora bila visoka.

    Muslimani su, openito, bili svjesni sudbine koja ih je ekala. Njihov oajniki masovni pokuaj da se probiju kroz linije bosanskih Srba od noi l1.-12. jula nadalje ovo potvruje. Ipak, zato onda, ako su znali svoju vjerojatnu sudbinu, nisu ozbiljno pokuali braniti enklavu? Moda je njihova najvea slabost bio nizak moral. Naser Ori, heroj odbrane Srebrenice u godinama 1992.-93., napustio je enklavu u aprilu i nije se vratio.5 Veina Muslimana nije mogla ne znati, a ak i predsjednik Izetbegovi je ovo povremeno priznavao, da je enklava, u sutini, nebranjiva. Ljudi su bili slabo naoruani i, to je najbitnije, nedostajalo im je teko oruje - uprkos tvrdnje amerikog Ministarstva odbrane da Bosanci imaju vie minobacaa nego Srbi.6 Bosanci su se takoer usredsredili na rizinu strategiju. Umjesto da se bore sami, oni

    4 Citirano u Specijalnom izvjetaju OMM1: U potrazi za mirom na Balkanu, Tom I, br. 11 (19. marta 1996.). 5 Bilo je tvrdnji da je Oriu bosanska Vlada zabranila da se vrati u enklavu. Neki tvrde da je to znak da su oni postigli tajni dogovor s Miloeviem da puste da enklava padne. Bosanska Vlada ili nije eljela da izgubi jednog od svojih najboljih oficira ili nije eljela stvarnu, produenu borbu za enklavu. Bilo da je ovo istina ili ne, nije vjerojatno da bi prisustvo Oria na bilo koji znaajniji nain utjecalo na ishod. 6 Trideset do sedamdeset minobacaa naprema dvadeset ili trideset kod bosanskih Srba, po brifingu za tampu jednog "vieg zvaninika Ministarstva odbrane' 11. jula 1995.

  • 206

    su smatrali da njihova najbolja ansa da odbrane enklavu lei u tome da prisile UN da interveniraju u njihovu korist. Ova strategija doivjela je potpuni krah, to je evidentno iz posljednjeg susreta holandskog kapetana Groena i vrioca dunosti bosankog komandanta Ramiza Beirevia, dva sata prije nego to je grad pao.

    "Iznenada se Ramiz pojavio u Operativnoj sobi, oito potresen. Htio je da zna da li e biti ikakvih zranih napada UN-a. Rekao sam mu da vie ne vjerujem u to i da moramo pokuati da evakuiramo to je vie mogue civila. Pitao sam ga mogu li mi njegovi pomoi, ali nisam ga mogao natjerati da me razumije. Izbezumljen, napustio je Operativnu sobu malo kasnije."7

    Evidentno, raunajui na ovu strategiju, Bosanci nisu razvili nikakvu alternativu.

    Ali zato UN nije intervenirao? Problem intervencije see unatrag do stvaranja zatienih zona, koje nikad nisu trebale biti ozbiljno dugorono rjeenje, bar ne u oima zemalja NATO-a, koje su dale svoje trupe za UNPROFOR. I zaista, sve te zemlje, sa izuzetkom Kanaana (koji su se ubrzo predomislili) i Holanana (ija ponuda je bila voena kombinacijom nepraktinih ideala i kompleksa moralne superiornosti), odbile su ponudili svoje trupe za istone enklave 1993.8 Bar jedna od tragedija za Srebrenicu bila je da, dok je imala sree da dobije trupe iz jedne od nekoliko zemalja koje su zaista ozbiljno shvatile koncept zatienih zona, ta zemlja nije imala sredstava, uvjeta, a naposljetku niti volje da osigura njegovo funkcioniranje.

    Drugi osnovni problem sa operacijom UN-a bilo je to to se ona oslanjala na suradnju i pristanak zainteresiranih strana (tj. Srba, Muslimana i Hrvata) i da ju je vodila, prije svega, elja da ostane 7 Dutchbat in Vredesnaam, str. 303; v. i str. 319. 8 Francuzi su se brzo povukli iz glavne zapadne enklave Biha. Britanci su naposljetku poslali trupe u Gorade u proljee 1994., ali to je bila odluka komandanta snaga UN-a u Bosni, generala Michaela Rosea. On je smatrao da ne moe oekivati druge zemlje da ponude trupe za zatiene zone ako ni u jednoj nema britanskih trupa. Usto, Gorade je bilo najlake branjiva od istonih enklava i u njemu su bile prisutne znatne snage Bosanske vojske. Ukrajinci su preuzeli epu i poslali neto vojnika i u Gorade.

  • 207

    nepristrasna. Postojala je veoma jaka svijest, kako je to formulirao Yasushi Akashi, "da je ovjek koga ete danas bombardirati onaj ija vam suradnja sutra moe trebati da osigurate prolaz humanitarnog konvoja".9 U konkretnom sluaju istonih enklava, ovakav stav doveo je do potpune ovisnosti o dobroj volji bosanskih Srba da propuste zalihe i ljudstvo. Veoma mali broj politiara i vojnika je ikad doveo u pitanje ovu premisu o nepristrasnosti. Mali broj prihvatao je da je mogue prisiliti tvrdoglavu stranu da propusti konvoje i ipak ostati nepristrasan - sve dok ste spremni da upotrijebite silu protiv svih strana na terenu na osnovama koje meunarodna zajednica smatra legitimnim i na temelju meunarodnog prava.

    Ali injenica je da je oslanjanje na suradnju,i pristanak bosanskih Srba znailo da istone zatiene zone ne mogu opstati. Uobiajeni argument bio je da su ove zatiene zone propale zbog nedovoljnog broja trupa. Generalni sekretar UN-a zatraio je 34.000 vojnika, ali nikad nije doao ni do minimalnog broja od 7.600. Istina je da nijedan broj vojnika, izuzev, to je ironino, moda veoma malog broja, ne bi dao rezultat. to bi se vie trupa stavilo u enklave, to bi vei postajao logistiki komar. Sve dok bi im nedostajali osnovni materijali (to je bila situacija koju su Srbi bili odluni da odravaju), poveanje broja vojnika UN-a ne bi znailo nikakvu razliku. Naspram intuitivne reakcije, moe se zamisliti da bi manji broj vojnika nita slabije, a mogue - bolje zatitio enklave. Njih bi se moglo mnogo lake snabdijevati iz zraka i, u sluaju potrebe, evakuirati helikopterima. Ali njihova snaga (a ovo, ustvari, nije bilo nita drugaije za Holanane) bi se morala oslanjati na uvjerljivu prijetnju smjetenu izvan enklave - to nas dovodi do pitanja zrane sile.

    Da li se enklava mogla spasiti zranom silom? Nesumnjivo, postojale su tehnike potekoe. Kao precizni instrument, zrana sila je previe gruba za zadatak preciznog unitavanja "vruih cijevi". Uvijek postoji znatna opasnost od popratne tete i kasnije eskalacije. Zrana sila je usto i nezgrapno sredstvo, koje nije moglo dovoljno brzo

    9 Yasushi Akashi, "Ogranienja UN diplomacije i budunost posredovanja u sukobima", Opstanak, Tom 37, br. 4 (Zima 1995-6), str. 96

  • 208

    reagirati na dogaaje na zemlji, zbog zamrene i dugotrajne komandne strukture. Mnogo je bilo mogunosti - koje su se u sluaju Srebrenice i ostvarile - da nastanu problemi. Ali, uprkos ovim tehnikim nedostacima, glavni problem s upotrebom zrane sile nalazio se u politikoj sferi, gotovo univerzalno karakteriziranom "mehkom" opreznou (izuzev kod nekih grupa u amerikoj Vladi, koja nije imala trupa na terenu).

    Bosanski Srbi imali su veoma dobro voenu i discipliniranu vojsku. Njihove operacije - a Srebrenica je odlian primjer - bile su oprezne i metodine. U svakoj fazi, oni su uzimali u obzir mogunost odlune reakcije UN-a. ak i u svom ratu protiv Muslimana, oni nisu bili skloni tome da se izlau rizicima i trpe gubitke. Njihove pobjede su osvajane "jeftino". U sluaju Srebrenice, ta bi oni uinili da im je zaprijeeno masovnom upotrebom zrakoplovstva NATO-a? Oni bi vjerojatno uzmakli, barem na neko vrijeme.

    Ali, kako je to general Janvier jasno shvatio u julu 1995., meu zemljama koje su dale svoje trupe nije postojala politika volja za eskalacijom Oni su se bojali da bi bosanski Srbi ponovo uzeli osoblje UN-a za taoce, kao to su uinili tokom napada na Pale u maju. Vojna dilema da li se moglo eskalirati do uspjeha upotrebom zrane sile bila je teka, i mnogi vojnici su sumnjali da se to moe protiv bosanskih Srba. Ali bez politike volje da se riskiraju rtve, ili jo jedna runda uzimanja talaca, nije bilo smisla ak ni razmatrati zrane udare.

    General Janvier i general Smith bili su odgovorni oficiri koji su svojim politikim gospodarima predoili teke, neugodne istine u prvoj polovici 1995. Posebno je general Janvier nepravedno mnogo klevetan. Njega esto okrivljuju za pad Srebrenice jer nije dozvolio masovne zrane napade. Ipak, u julu 1995., poto mu je bilo zabranjeno da povue holandski "mini-bataljon" iz Srebrenice, a poto je sasvim dobro znao da ni holandska niti ijedna druga vlada nisu spremne riskirati da taoci budu ubijeni, on se naao u situaciji u kojoj nije imao mogunosti za uspjeh. Da je izabrao zrane napade; Srbi bi ponovo uzeli veliki broj talaca i stegli bi svoj obru oko Sarajeva. Umjesto toga, Janvier je uinio ono to su od njega oekivale vlade zemalja koje su dale trupe

  • 209

    UNPROFOR-u: dao je prioritet uvanju ivota svojih "plavih kaciga".

    Najosnovnija dilema od svih, koju meunarodna zajednica na svoju tetu nikad nije razrijeila, bila je moralna dilema. Kako se moe kombinirati moralni imperativ da se umanje patnje s moralnim imperativom da se ne dozvoli da se agresija isplati? Da li je bilo prevedno suprotstaviti se entikom ienju i uvesti "zatiene zone" u istonoj Bosni, ako nije postojala spremnost da se riskiraju ivoti da bi se zatitili ljudi u tim podrujima? Sve vlade koje su podrale rezolucije o zatienim zonama nisu mogle razrijeiti ovu dilemu, ali neuspjeh bosanske, amerike i holandske vlade je vei od ostalih, jer su ove tri zemlje, svaka na svoj nain, najneposrednije ometale ranije priznanje neuspjeha koje je, ma kako nepravedan rezultat bio, moglo pomoi u spaavanju ivota koji su sada izgubljeni.

    Bosanska Vlada, iz razumljivih razloga, protivila se naputanju istonih enklava tokom cijelog rata - mada su sami njeni ljudi oajniki eljeli da ih napuste. Iako je Vlada prihvatila ideju o zamjeni teritorija s bosanskim Srbima, nikad nije zakljuila dogovor, jer je uvijek vjerovala da moe postii neki bolji - sve dok nije bilo prekasno, a Srebrenica i epa izgubljene. Bosanska Vlada nije uinila ni svom narodu uslugu - mada su opet njeni motivi bili shvatljivi, time to nije demilitarizirala zatiene zone. To je jedino pojaalo elju bosanskih Srba da zauzmu enklave i pomoglo da doe do udaljavanja sa mirovnim trupama UN-a.

    Holandska Vlada jeste poslala trupe u Srebrenicu i bila je, dakle, pripravna da preuzme izvjestan rizik za narod Bosne. Ali, ve i u to vrijeme, trebalo je da bude jasno da jedan holandski bataljon u istonim enklavama nije dobra ideja. Vlada je trebalo da shvati ovo 1993. kada joj se nijedna druga Zapadna vlada nije pridruila u obeanju trupa. Ona je zatim poveala svoju greku upuivanjem tolikog broja vojnika, to je sluilo stvaranju potpuno lanog utiska snage i odlunosti. Uz nedostatak zaliha, Holandski bataljon, kako je priznao sam ministar obrane Voorhoeve, bio je "jedva operativan" u junu 1995. Trea greka u procjeni bila je njihovo protivljenje povlaenju jedinica UNPROFOR-

  • 210

    a iz istunih enklava.10 I posljednja greka bila je da je Vlada nastavila da istupa otro, dok je istovremeno nairoko objavljivala svoju potragu za drugom zemljom koja bi preuzela njenu ulogu u Srebrenici. Srbi su nesumnjivo registrirali ove kontradiktorne signale i zakljuili - ispravno - da e holandska vlada brzu popustiti nakon to njihove trupe budu napadnute i uzeti holandski taoci. Kao nijedna druga zemlja, Holanani su nemilosrdno uhvaeni u slabosti, a strana praznina njihovog "principijelnog kursa" je izila na vidjelo.

    to se tie Clintonove administracije, ona je vodila visoko moralistiku politiku za koju je bila potpuno nespremna da prihvati odgovornost. Ona je insistirala, posebno u UN-u, na otrijim akcijama protiv Srba, ali je odbijala da ih podri amerikim kopnenim trupama. to je bilo jo gore, kada su generali Smith i Janvier pokuali stvoriti preduvjete na terenu koji bi, u stvarnosti, mogli uiniti muguom otrije ukciju, ameriki ambasador u UN-u se odluno usprotivio njihovom prijedlogu o povlaenju jedinica UNPROFOR-a iz istonih enklava. Takve izjave su nesumnjivo dodatno jaale rijeenost bosanske Vlade da ih ne preputa, time to su stvarale lanu nadu da bi se SAD mogle politiki, ako ve ne vojno, boriti da sprijee Srbe da jeftinu zauzmu enklave. To je bila pusta nada. Druge visoke linosti u Clintonovoj administraciji, kao npr. Warren Christopher, od maja 1993. davno su digli ruke od enklava - iako SAD nikad nisu eksplicitno navele bosansku Vladu da prihvati tu injenicu.

    Sada postoji tendencija da se SAD pripiu bukvalno sve zasluge za mirovni sporazum koji je postignut u Daytonu novembra 1995. Ima ak i tvrdnji da su SAD stvorile uvjete koji su omoguili da do Sporazuma doe, poto Evropljani nisu uspjeli za toliko godina. Ipak, istina je da je sporazum postao mogu tek nakon to je ispunjeno vie preduvjeta nad kojima su SAD imale djelominu, ali nikako potpunu

    10 Iako, treba biti objektivan prema ministru odbrane Voorhoeveu, koji jeste bosanskoj Vladi 13. juna predloio evakuaciju civilnog stanovnitva iz Srebrenice zajedno sa "Dutchbatom", bosanska Vlada, u liku ministra vanjskih poslova Muhameda airbeja, odbila je, jer su "izolirane" "zatiene zone" tijesno povezane s idealom multietnike Bosne i Hercegovine.

  • 211

    kontrolu. U sutini, same zaraene strane stvorile su situaciju na terenu koja ih je uinila spremnim na mirovni dogovor. Hrvati su osvojili srpske teritorije u svojim granicama, s izuzetkom istone Slavonije - u dvije munjevite ofanzive u maju i augustu. Muslimani su, uz nezaobilaznu pomo Hrvata, takoer osvojili neto teritorije u zapadnoj Bosni. Artiljerija Smithovih Snaga za brzu reakciju konano je razbila opsadu Sarajeva. Upravo je kombinirano djelovanje ovih vojnih akcija uinilo Srbe spremnim da prihvate mir.11

    Ali Sjedinjene Drave mogle su diplomatski, a Evropljani vojno, intervenirati tek nakon to su jedan problem s kojim se oni nikad nisu otvorenu suoili za njih rijeili Srbi: sudbinu Srebrenice. Tek kad su same strane uklonile muno pitanje toleriranja etnikog ienja, Sjedinjene Drave mogle su ih pozvati da sjednu za sto u Daytonu.

    11 Zrani napadi, za koje se Clintonova administracija toliko zalagala i koje je izvela, pokazali su se relativno neefikasnim u septembru 1995. Zrane snage NATO-a brzo su ostale bez ciljeva i, u 750 borbenih zadataka, bombardirale su ponovo i ponovo 56 istih zemaljskih ciljeva. Srbi nisu bili lhako osjetljivi na zranu silu jer je njihova "granica bola" porasla nakon to su postigli svoje teritorijalne ciljeve u istonoj Bosni. Do ove faze, oni su se mogli nositi sa zranim udarima tako to bi ih trpili. Druge kopnene operacije - Hrvata, Bosanaca i RRF - su ih ustvari prisilile da prihvate okonanje rata.

  • 212

    J. W Honig - N. Both

    SREBRENICA, HRONIKA RATNOG ZLOINA

    1997.

    Izdava NIPP Ljiljan

    Za izdavaa Mensur Brdar

    Lektor Lejla Meanovi

    Likovna oprema Bojan Hadihalilovi

    Grafiko uredenje i prijelom Esad Mulabegovi

    tampa Borac, Travnik

    Za tampariju Mirsad Halilovi

    Tira 3.000

  • 213

    NASLOVNA STRANASADRAJHRONIKA RATNOG ZLOINAZahvaleMAPEUvodPRVI DIOPad Srebrenice, Juli 1995.PRVO POGLAVLJENapad

    DRUGO POGLAVLJEDeportacija

    TREE POGLAVLJEMasakr

    DRUGI DIOSrebrenica, zatiena zonaETVRTO POGLAVLJEPrva kriza Srebrenice

    PETO POGLAVLJE"Nemogua misija" - kreiranje politike zasticene zone

    ESTO POGLAVLJE"Principijelan stav" - Holanani i Srebrenica

    TREI DIOOdbrojavanje do masakraSEDMO POGLAVLJE"Rasturanje maine" - potraga za novom strategijom UNPROFOR-a

    OSMO POGLAVLJE"Pregovori sa mafijakim efom":

    Post mortem