srbski izvori neistina

7/27/2019 SRBSKI IZVORI NEISTINA

1/201

SRBSKI IZVORI NEISTINA

VATROSLAV MURVAN / NA IZVORIMA SRPSKIH NEISTINA

001

CROATIAPROJEKT, ZAGREB

1999.

Sva prava pridrana

Urednik

Mladen Leti

CIP - Katalogizacija u publikaciji


2/201

Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb

UDK 323.14 (-163.41) "18/19"

94 (497.5) " 18/ 19"

MURVAR, Vatroslav

Na izvorima srpskih neistina / Vatroslav Murvar; -

Zagreb: CROATIAPROJEKT 1999. - 182 str. 21 cm -

(Biblioteka Kulturno nasljee)

ISBN 953-6321-13-0

990308048

002

VATROSLAV MURVAR

NA IZVORIMA


3/201

SRPSKIH

NEISTINA


003


BIBLIOTEKA HRVATSKO

KULTUNO NASLJEE


4/201

Za nakladnika

Dr. Franjo Leti

Grafika i likovna priprema

Mladen Leti

Tisak

CROATIAPROJEKT

ZAGREB


5/201

004

RIJE NAKLADNIKA

Kada sam u proljee 1991. godine pisao knjigu "SERBIAN TERRORISM AND VIOLENnamijenjenu iznozemnoj javnosti, a koja je bila i prva knjiga o srpskoj pobuni u Hrvatskoj, nisam zn

prije 50 godina, napisao Vatroslav Murvar, naslovivi je: "NA IZVORIMA NEISTlNA", a koju, eto,objavljujemo.

Izgleda da od tada do danas Srbi nisu nita nauili, a posebno nisu nauili Srbi u Hrvatskoj, kovekkosrpske politike, koja ih je za svoje ciljeve besramno iskoristila i dovela do masovnog suicida, n

pobune protiv veinskog naroda - Hrvata. Dok su pravi vinovruci sjedi6 u udobnim beogradskim fot"nadobudne budue velike srpske dravnike" u Hrvatskoj protiv Hrvata, meu Srbima u Hrvatskoj

vremenu dorasla politika linost (a bilo ih je na tisue u prethodnoj dravi), da spasi svoje sunaromoralnog sloma. Naprotiv, bilo je vie onih koji su podsticali

slika

Prva knjiga o srpskoj pobuni u Hrvatskoj namijenjena informiranju inozemne javnosti

005

lane nade o stvaranju srpske drave u Hrvatskoj, oekujui jo i kakav udoban poloaj u njoj, tokako se i zavrilo. Srpski intelektualci u Hrvatskoj snose stoga glavnu krivicu, to je danas teko i soni su najvie krivi to Srbi iz Hrvatske ivotare, goli, bosi i gladni u kojekakvim barakama i logotopovsko meso za srpske ratove s drugim narodima.

Teko je danas, a i nerealno, Srbima u Hrvatskoj oekivati od Hrvata ne samo da im oproste,im zlodjela: dok jo stoje "zidovi plaa", dok se otkopavaju masovne grobnice Hrvata; dok se

Najmanje se za to moe okrivljavati hrvatske vlasti: Jer, nema te vlasti, ma kako prosrpska bila, kojizbjeglih Srba u Hrvatsku vlast odluuje samo formalno. Odluku donosi susjed, ratnik, pored ij


6/201

stradalnik, kojemu je poginuo najblii rod ili mu je sruena kua; zatoenik srpskih logora; invalid,dio tijela; majka; otac, brat i sestra poginulog djeteta, brata, sestre. Krivica pojedinaca postala je opose nalazi u podruju svijesti i emocija a ne u podruju zakonodavstva; prava, formalnih odluka

pokuavajui sve pojednostaviti, izbrisati. Na to se trebalo misliti prije nego to su zlodjela poinjena.

Povijest se ipak povremeno vraa iz sadanjosti u prolost, da bi raistila zaostale neraiene raunodnose Hrvata sa Srbima u Hrvatskoj, nadam se, posljednji puta.

006

A da bi to bila u stanju, svi Srbi, a posebno oni u Hrvatskoj, trebaju, nakon svega to se zbiHrvati nisu narod koji je na putu da postane srpska narodnost, da se Srbija ne rasprostere svudatono odreenim od svijeta priznatrin granicama, da se hrvatska kultura i umjetnost ne mogu najbezonije dovoljno da Srbi u Hrvatskoj ovu osjeaju samo svojom domovinom, oni Hrvatsku moraju primora potivati i pridravati ih se, kao to to ine i sami Hrvati i svi drugi narodi koji su Hrvatsku od

ivjenja, svi se oni moraju boriti za bogatiju i jepu Hrvatsku, rjeju, ako hoe u njoj ivjeti trebaju jeosjeali prema njenoj aktualnoj vlasti!

Za sada to jo uvijek nije tako. Jo uvijek se hrvatsko posrbljuje (vidi naslovnu stranicu), hrva

protusrpskom, Hrvate "genocidnim" itd. Jo se, dakle, i danas ponavlja sve ono to je 1941. godine opiO autoru ove knjige ima, naalost, veoma malo podataka. Njegovo se ime, ne nalazi ni u je

nekom od brojnih biografskih leksikona tipa "Tko je tko", iako bi

slika

Ugledni srpslo knjiemi kritiar Petar Dadi u slubi srpske propagande

007

mu tamo bilo mjesto da nije napisao nita drugo do ovu knjiicu.

Iz "Bibliografskog leksikona" suradnika Nikolieve "Hrvatske revije", moemo tek doznati,kolu zavrio u Sarajevu, a Pravni fakultet u Zagrebu, gdje je i doktorirao iz "dravnih znanosti". Godnaputa domovinu za iju se samostalnost toliko borio. Jedno je vrijeme boravio u Ri mu, daSjedinjenim Amerikim Dravama, gdje je napisao vie knjiga i rasprava na hrvatskom i englesko

bavio aktualnim pitanjima svoje domovine u koju se nije smio vratiti, a bio je i jedan od redovnih s


7/201

njegov dugogodinji rad hrvatskoj je javnosti ostao do danas naalost nepoznat, pa ak i ova knjiga,ponovno objavljujemo i tako, kao nezaobilazan dio hrvatskog kulturnog nasljea, spaavamo od zabor

Dr Franjo Leti

008

PRVA KNJIGAali me je duboko zaboljela naa kanjica nemarnost, kojom putamo, da se ve preko naih

granica o nama ne zna nita, a koliko se zna, da se zna posve naopako.

- To je zaista kanjiua nemamost i za nju jednako odgouaramo mi, hrvatski politiari, i mi,hrvatski novinari, i svi mi, koji smo sposobni napisati neto vie nego to je obino pismo iuredski spis, i svi mi obrazovani Hrvati.

- ini se, da mislimo, kako je dosta, to kod kue diimo propovijedi o svojoj dravnoj

tradicji.

Dr. MILE BUDAK SAN O SREI, II, 91.


8/201

009


9/201

MALA KNJINICA MATICE HRVATSKE

U GODINI OBNOVE

1941 NEZAVISNE DRAVE HRVATSKE 1941

KOLO VI. - SVEZAR 34.

VATROSLAV MURVAR

NA IZVORIMA NEISTINA

I. KNJIGA


10/201

TISAK "TIPOGRAFIJE" ZAGREB

010


11/201

SADRAJ

Rije nakladnika (dr. Franjo Leti) 5

PRVA KNJIGA

UVOD 13

I. HRVATSKI NAROD I HRVATSKA 35

II. BANSKA HRVATSKA 64

III. DALNIATlNSKA HRVATSKA 69

IV. BOSANSKA HRVATSKA 101

DRUGA KNJIGA

V. HRVATSKI KNJIZEVNI JEZIK I NARODNE PJESME 103

VI. HRVATSKA KNJIZEVNOST I KULTURA 120

VII. POVIJEST HRVATA 146

VIII. HRVATSKA HIMNA 155

IX. VJERA HRVATSKOG NARODA 158

X. DRAVA HRVATSKA 165


12/201

IMENSKO KAZALO 171

011


13/201

PRAZNO

012


14/201

UVOD

U ivotnoj borbi za opstanak na ovom dragom i sudbonosnom kutiu zemlje nadhrvatskim je narodom prohujalo i slomilo se udno, neobino i jedinstveno nasilje, koje je

potrajalo vie od stotinu godina.

Razvojne linije hrvatskog ivota esto su vrlo osebujne, a tako je osebujno i bezprimjera u ivotu drugih naroda ovo stogodinje nasilje, koje je slomljeno snagom istine inerazorive ivotne snage hrvatskog naroda.

Preko 22 godine trajala je nad Hrvatskom nasilnika vladavina izrazito istonjakogduha. Unitila je najdragocjenije ivote, upravo one, koji se zbog sjaja svoje due nisu moglidati upregnuti u nasilnika kola. Otela nam je i tako nam upropastila neizmjerne koliinegospodarskih dobara naeg vlasnitva, ona je ba ovo nae bogatstvo upotrebljavala zaunitenje nas samih i naeg zajednikog bia. Doekali smo as Uskrsnua u postojanoj vjeri,da e duh i etika ipak jedanput slaviti stavlje nad grubom fizikom silom materijalnoggospodstva. To gospodovanje je propalo pred naim oima tako jadno, neslavno i nejunaki.

Ali ve vie od stotinu godina, od poetka srpske pismenosti na narodnom jezikupokuavalo se neprekidno i nepostojano, as prikriveno as otvoreno, no uvijek jednakosnano, zarobiti nas duhovno i zadrati nas duhovnom silom u pokornosti, uliti nam vjeru uvlastitu nesposobnost za ivot, nevjeru u samog sebe. Taj cilj je trebala ostvariti srpskaznanost. Rad u tome pravcu poluio je potpun uspjeh tijekom proGh desetljea. Danas je onjemu potrebno voditi rauna

013


15/201

radi tekih posljedica, koje nam je prouzroio, zbog kobnog nasljedstva, to ga je ostavio unaim duama.

Srpska promiba, jedinstvena po svojoj drskosti i neopravdanosti svojih zahtjeva, vestotinu i dvadesetak godina uvjerava eljeznom dosljednou sve Hrvate, i cijeli svijet okonas, o naoj vlastitoj nevrijednosti, malenkosti, siromatvu i beznaajnosti u svim pravcima ina svirri podrujima. U tu se svrhu iskrivljuju, krivotvore ili prisvajaju sve nae vrjednote.

Promiba (propaganda) nije ispravno ime za ovaj neasni posao, koji su Srbi izvravalinad naim duhovnim i materijalnim dobrom.

Srbi, nenatkriljivi majstori u ovakvom poslu, nisu mu ni jedan as dali ime:propaganda. Svim neistinitim i zlonamjemim tezama, lancima, asopisima i knjigama davali

su oblik znanstvenih rasprava, znanstvenih rezultata. inili su to tako jedinstveno, svi i svud,u svim razdobljima jednako, da se moe sasvim znanstveno pred stranim naunim svijetom

postaviti i dokazati tvrdnja - da osim ovog zlonamjernog i lanog rada, koji Srbi zovunaunim~ djelovanjem i naukom, a to uistinu nije - ne postoji srpska znanost u nacionalnim

predmetima. Ne postoji, zbilja, srpski ovjek, koji je uzeo pero u ruku i pisao o bilo kojempitanju iz znanstvene skupine nacionalnih predmeta, a da nije otetio osnovni znanstveniprincip o istinitosti i znanstvenom moralu; da nije pri tome prisvajao srpstvu neto, to mu nepripada, da se nije sluio sofizmima, neloginim, neistinitim i neznanstvenim tvrdnjama,"dokazima" koji nemaju nikakve stvarne vrijednosti. Duboko sam uvjeren, da ne postoji ni

jedna srpska knjiga - bilo bi nam to svakako poznato - koja bi,

014


16/201

raspravljajui o nacionalnim pitanjima, bila na znanstvenoj visini, pa makar to svim silamanastojala. Nema ni jednog znanstvenog retka s podruja nacionalne problematike, koji ne

oduzima i ne prisvaja po koju vrjednotu iz hrvatskog, bugarskog i drugog ivotnog prostora,vlasnitva ili kulture. Sveuilini profesori, poznati uenjaci, sveenici, novinari, knjievnici,nesvreni daci, poluobrazovana piskarala i redom svi koji znadu pisati, svi bez razlike,

potpuno su jednaki u ovom aspektu svog djelovanja, pripadali oni vremenu Vuka Karadia,ili pak dananjem vremenu Slobodana Jovanovia, bili obrazovani kao Slobodan Jovanovi ili

pak onoliko koliko Vuk Stefanovi Karadi.

Netko e moda pomisliti, ne poznavajui ovaj materijal, da se ovdje ipak malopretjeruje u dobroj namjeri pobijanja tetnih posljedica; ali tl~o je imao sreu pohadati srpskekole, gdje su se ove "veliine" najpaljivije prouavale i tko se kasnije zanimao za tu u

povijesti kulture i znanstvenog stvaranja jedinstvenu pojavu na cijelom svijetu, taj e

posvjedoiti, da je ova tvrdnja umjerena.

Prisvajanje pojedinih dijelova ili cijelih pokrajina hnratske zemlje, iskrivljivanjepovijesnih, brojidbenih i sociololah injenica, krivotvorenje isprava, prisvajanje itavihkulturnih doba, hrvatskog knjievnog jezika, narodnih pjesama, srbiziranje prvih naihknjievnih imena, pogrjeno prikazivanje i omalovaavanje svih hrvatskih vrjednota,

predstavlja nam sustav srpskih neistina, uporno podravan u znanstvenom obliku i upornonazivan naukom od poetka srpske pismenosti pa do sloma velikosrpske drave.

Sustav je srpskih neistina - jedinstven u povijesti - neprekinuto duhovno nasiljeizvravano nad hrvatskim narodom. Ono rjeito pokazuje, to se sve jednom malom,

015


17/201

povijesnom sudbom rastrganom, narodu nijekalo u elji da se izbrie s lica zemlje, sa lijepenjegove domovine. Nijedan narod ne doivje to, to doivjee Hrvati. U nacionalnim

sukobima pojedinih naroda esto se znanost stavljala u slubu neopravdanih zahtjeva iovinistikih strasti, pa se u protivnikom narodu pokuavalo toboe znanstveno osporiti nekaprava. Negdje su pak znaajke spornog predmeta uistinu bile sumnjive i pomijeane, pa senije moglo nita pouzdano unaprijed rei o pripadnosti. Nita od svega toga nije bilo u naemsluaju. Irci doivjee najkrvaviju i najduu epohu stradanja, no Englezi im nikadaznanstveno ne zanijekae, da su ivi, nikada ih ne pokuavahu uvjeriti, da su isto to i Englezi,

premda Irci govore u veini engleski. Jer, emu onda silna borba, ako su jedno? Gdje god sepojavilo opadanje znanstvenog morala, svugdje je ta pojava bila neznatna i pojedinana.Nikada nije zahvatila cjelokupnu znanost, sve narataje znanstvenih radnika, nigdje nije takvalana nauka zanijekala cijeli narod, sve pojave njegove samobitnosti u prolosti i sadanjosti,kao to se to dogodilo nama Hrvatima. Posljedice ovog nijekanja Hrvata nisu malene niti su

iezle, kako to izgleda danas nama s gledita samostalne drave. Uklanjanje posljedica neebiti nimalo jednostavan posao. Trebat e niz godina najsavjesnijeg rada, pa ni tada nee bitisve popravljeno. Jer to se napisa, to ostade za duga razdoblja.

Tko god otvori bilo kakav inozemni struni prirunik (leksikon, enciklopediju,znanstvena djela) i potrai podatke o nama, naoj zemlji i narodu, nai e bezbroj neistina inetonosti, ili pak nee nai uope nikakvih vijesti o nama. Ni sama injenica naeg opstankanije potpuno jasna u inozemstvu. esto se dogadalo da prvorazredni strani uenjaci znaduvrlo malo ili posve nita o naem postojanju.

016


18/201

Jasno je da se pri takvom stanju ne moe traiti, da inozemna znanost tono obractujepojedine povijesne, geografske ili socioloke probleme iz hrvatskog ivota. Na svakom

koraku u inozemstvu mogu se nai Ijudi uvjeriti, da iri slojevi vrlo kulturnih naroda ne znajuo nama ni slovca. Pa i sada, kad se o nama mnogo vie uje i govori, kolat e mnoinaneistina. Za mnotvo svijeta na opstanak bit e pravo otkrie, drugi e pak biti uvjereni, danas je osovinska promiba stvorila. I Srbija je svojevremeno uvjeravala svjetsku javnost, danas je Austrija stvorila u paklenom sporazumu s katolikom crkvom samo zato, da se oslabisnaga srpstva i svetoga pravoslavlja. To je sve doivljavao narod, koji je mectu prvima uEuropi stvorio svoju dravu i upravo se nevjerojatnim borbama odao. Da vanjski svijet onama ne zna gotovo nita, to je openita pojava, poznata svima nama, a mi emo navesti tek

jednu malu pojedinost. Poljski je intelektualac i dravnik pokazao ovoliko znanja o Hrvatimau godini 1926.: "Budui da su samo dua naroda: Maari i esi bili zatvoreni u cjelini ugranicama monarhije i da Maari ve posjeduju svoju dravnu organizaciju iz dualizma,

nastala je potreba stvaranja, na ruevinama monarhije, samo jedne nove drave, naime, draveehoslovake. Ostatak zema ja monarhye pripadao je Poljskoj; Rumunjskoj, Srbiji, Italiji..."(1). Hrvatski ocjenjiva ovoga djela zakljuuje: da po shvaanju ovog poljskog publiciste;vrlo tovanog kod nas, ne postoji hrvatski narod, a cijelo hrvatsko etniko i povijesno

podruje pripada Srbiji. Isti pisac u odlomku velikog djela pie: "Ostaje jo veliko podrujenastanjeno puanstvom govora srpskog, koje zauzima kraljevinu Srbiju i Crnu Goru, austro-ugarske provincije Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Slavoniju, znatni dio mactarske provincijeBanata, konano jadranske provincije Dalmaciju i Istru, gdje se puanstvo

017


19/201

govora srpskog dotie s talijanskim."(2). Pisac zastupa miljenje, da se od ovog puanstva iovih zemalja stvori jugoslavenska drava, kojoj se trebaju prikljuiti i slovenske zemlje,

"zbog toga to su Slovenci brojano preslabi da stvore vlastitu dravu."(2). O Hrvatima nirijei. Hrvatska je neznatna pokrajina. ak su i Slovenci uzeti u obzir kod stvaranja drave.Predlaui stvaranje jugoslavenske drave, govori opet o puanstvu srpskog govora: "Glavnidjelovi plemena, koji govori srpski jesu Srbi i Hrvati."(2). Slovenci su mu izrazitozapadnjaka nacija. O hrvatskim osobinama graniarskog zapadnjatva, naravno, nigdje nirijei. Govori o islamskom dijelu hrvatskog naroda, za koji kae, da su to "ostatci znatnegrupe srpskih muhamedanaca Bosne i Hercegovine."(2). Pbjam Jugoslavije je u njegovojterminologiji istovjetan s pojmom srpske drave, to je u stvari bilo potpuno tono, no nigdjeni slova o zarobljenim narodima u velikosrpskoj tamnici. Ni ostali poljski pisci nisu znatnoodskoili dalje u poznavanju hrvatskih prilika. Njihove enciklopedije(3) piu, da Hrvata imadva milijuna, da je Hrvatska velika 47.000 km2, itd. Pbznat im je po imenu neki Tomislav,

poslije koga su njegov zemlju osvojili Maari, a Srbi nakon tisuu godina ropstva Hrvateoslobodili. Jezik kojim govore Hrvati, jest srpski, itd. U zadnjih par godina prije slomaversailleske Poljske, stanje se neto popravilo. Kad se to usporedi sa simpatijama Hrvata za

poljski narod i hrvatski kulturni interes za poljsko stvaranje, mora se ustanoviti alosnaogromna razlika.

Prirodno je, da ne mogu biti poznate ni najkrupnije injenice hrvatske povijesti, kadapisci redovito vrlo malo znaju o naem postojanju. Tako ugledni eki publicist: "Pri odbraniod Turaka ona se (Venecija, op. pisca) rtvovala

018


20/201

za sretniju budunost Zapadne Europe, kao to je Austrija svojim ratovima s Turcima steklasebi slavne zasluge., ali pri tome izgubila teren u Njemakoj."(4). Da se na obadvije strane

najveim dijelom prolijevala hrvatska krv, na strai bijeloga Zapada, o tome nitko nita nezna. rtvujui se za druge, hrvatski je narod skoro izgubio zemlju u vlastitoj domovini.

Neposredan uzrok redovitih pojava ovog neznanja inozemstva jest sustav srpskihneistina. Mlada je srpska drava mudrim instinktom i velikim novanim sredstvima razvila

promibu u svijetu, iznosei najobinije krivotvorine svojih ljudi kao posljednju rijeznanosti. esto se opaaju izravni putovi krivih obavijesti. Mnogi srpski pisci proguravaju u

prvorazredne znanstvene asopise svoje radove, koji vrve neistinama. Ne ustruavaju se toraditi ni prva imena kao Cviji, Skerli i drugi. Teak poloaj Hrvatske rascjepkane na vie

pokrajina - posebnih upravnih dijelova, ludi "bratski" obziri naih ljudi i pomanjkanjepolitikog razuma, uzrokovali su, da se sa hrvatske strane na te neistine nije uspjeno

odgovaralo. Neobavijetenost ostale Europe, nepoznavanje naih narodnih snaga sa straneeuropsbh politikih imbenika, bile su one strane konice, koje su sprjeavale osnutakhrvatske drave i afirmaciju naeg nacionalizma. Jo sudbonosnije posljedice ostavio je sustavsrpskih rieistina u naim vlastitim narodnim redovima.

Duboko u dna naih dua uvrijeila se kobna misao, vjeto prikrivena, o naoj nemoi,siromatvu, nesposobnosti za samostalan ivot, o bijedi i jadu nae povijesti, o neznatnojvrijednosti naih kulturnih tekovina. Dogodilo se to nama, koji smo na svim podrujimastajali daleko iznad onih, koji su nam to podmetali. Naem je svijetu, zaraenom bacilima

019


21/201

te promibe, trebalo dokazivati i uvjeravati ga - a gdje se to drugdje dogodilo osim kod nas! -u mogunost opstanka nae samostalnosti. Koliko je puta - zavladala sumnja u samoga sebe, u

nae vlastite snage, a sumnjati u sebe znai isto to i mrijeti. Zar je igdje drugdje bilo onogludakog i samoubilakog oslanjanja i vjerovanja u druge, kao kod nas!?

U korijenu svih naih traginih obrata i traenja svoga izraza zadnjih stotinjak godinalei sustav srpskih lai, koji se vrsto zarinuo u mozgove naih javnih, politikih i kulturnihstvaratelja. Razmotrimo dranje naih ljudi iz dojueranje prolosti, pa emo svugdje nai

prezir prema svom vlastitom i bezrazlono divljenje za sve to je tuinsko.

Samo potpuna pobjeda nad ovim mentalitetom koja se snano zamahuje jo od AnteStarevia, da doivi u dananje doba Ante Pavelia svoju pobjedu, moe osigurati nagu

budunost. No, uvijek treba biti svjestan njegova uzroka: sustava srpskih neistina.

Medu vrhovima nae duhovne elite i znanstvenog svijeta pod utjecajem velikosrpskepromibe u lanom obliku srpske nauke, stvorio se neugodan duh, koji je strahovito otetioiste interese znanstvene istine. Danas moemo potpuno opravdano izraziti nepovjerenje

jednom dijelu hrvatske znanosti, koja je, izrazito srbofilsb upravljena, sluila ciljevima srpskepromibe nasuprot jasnim injenicama povijesne istine. U najkraem roku treba oistitihrvatsku znanost od svih elemenata vukovtine i vukovaca. Ti su se elementi tako izlijepili iispremijeali, da e biti potreban odluan zahvat.

Vatroslav Jagi, proslavljeno znanstveno ime, isti Hrvat po podrijetlu, nije kroz cijelisvoj ivot zapravo znao,

020


22/201

to je po narodnosti. Kako moemo imati povjerenja u znanstveno potenje i rad VatroslavaJagia i svih njemu slinih, kada on nije mogao ili nije htio rijeiti najjednostavnije pitanje:

to sam ja? Prof. Josip Pasari duhovito dijeli metamorfoze Jagieva miljenja na razdoblja. uuvodu svoje raspravice (5), opravdano se ljuti profesor Pasari na nae tune prilike. Pasarizajedno s Prodanom, Pavlinoviem i Zovkom, Kurelcem i Brozom, pripada mectu one vrlorijetke, koji su se usudili usprotiviti vukofilskoj hrvatskoj javnosti i upozoriti na neistine ikrivotvorevine Vukova rada i njegovih gorljivih nasljednika. "Mikloi - veli Pasari -ograniio je Hrvate na aku akavaca; a Vuk, drei se slijepo ovinistike lozinke Srbi svi i

svuda, izdao je na svijet hrvatsko narodno blago, sabrano velikom veinom u isto hrvatskimkrajevima... pod srpskim imenom. Ali ru po jada, kad nas u ime tobonje znanosti i podokriljem autoriteta prikrauju Nehrvati, tuinci..., kud i kamo je vea nepravda i alost, kadtako postupa rodeni Hrvat... Samo elementamo uvstvo bi moralo svakoga ponukati, darevindicira svojoj domovini ono, to ju po Bogu i po pravu ide, a to su joj tunci oteli.

Umjesto toga, to vidimo kod nas Hrvata? Profesor hrvatskog sveuilita, roeni Hrvat, piegramatiku hrvatskog jezika, suvereno ignorirajui hrvatsku knjievnost od etiri stoljea, adrugi Hrvat, na glasu uenjak, profesor Vatroslav Jagi, pie u srpskoj smotri o hrvatskimknjievnicima i o hrvatstvu nae slavne Atene tako, kao da je naruen od naih neprijatelja."Prema Pasariu, iznosim glavne Jagieve metamorfoze:

I. doba do god 1866., u kojem Jagi svim snagama mladenakog duha i znanstvenimdokazima brani hrvatstvo od tuiskih krivotvorina; dokazuje neosporno hrvatstvoDubrovnika, Dalmacije, Bosne i kulturnih stvaratelja s hrvatskog

021


23/201

podruja. U djelima iz ovog vremenskog razdoblja Jagi dokazuje pripadnost irilskih listinahrvatskoj knjievnoj svojini; istie Vukovo priznanje, da mu je prvi uitelj u skupljanju

narodnog blaga bio na Kai; smatra, da je novi srpski knjievni jezik u stvari hrvatski, jer jepreuzet iz skoro osamstoljetne bogate knjievne tradicije Hnrata, dok srpska prolost toganikako nije imala.

slika

Vatroslav Jagi, jedan od rijetkih Hrvata koji "nije zapravo znao to je po narodnosti... Pie o hrvatstvu kao da je naruen od neprijatelja "

022


24/201

II. doba Jagieva miljenja: hrvatsko-srpsko. Predgovorom svojoj "Historijiknjievnosti..." od godine 1867. odrie se Jagi svoga dosadanjeg hrvatstva, nazivajui jezik

i knjievnost svoga naroda hrvatsko-srpskom; pokuava to nekako dokazati; doputa oituneistinu, da su Srbi izvorno naselili Bosnu i Hercegovinu, te da Srbi u B.-H. nisu doseljenici,premda je pred par godina lomio koplje za hrvatstvo ovih dviju sredinjih pokrajina Hrvatske.No, u ovom razdoblju jo priznaje hnratstvo Dubrovnika; dalje u djelima tog razdoblja otkrivaJagi neku hrvatsko-srpsku narodnost u najioj hrvatskoj pokrajini Dalmaciji; tvrdi krupnuneistinu, da je u Bosni i Hercegovini "pretenija veina Srba", to je i dan danas nakonstrahovitog iseljavanja islamskih Hrvata i dravnom vlau pomaganog useljavanja Srba -

potpuno netono. Hrvat Vatroslav Jagi kao da se naslauje znanstvenim krivotvorinama natetu vlastitog naroda, pa poinje poricati hrvatstvo naih kajkavaca, tvrdei da je to"Sloventina, koja na hrvatsku zanosi", a malo kasnije pie ak i ovo: "Meu ovakveSlovence, koji su od poetka nae historije hrvatsku sudbinu dielili... spadaju dananji

stanovnici upanija: varadinske, zagrebake, od prilike do Kupe, i krievake... napokonMeimurje..." Svakome uistinu zastaje pamet nad time i zbunjeno se pita zajedno sPasariem: Koji su uzroci? Pasari tvrdi, da se to ima pripisati svemonom utjecaju, to su gana Jagia vrili afarik, Mikloi i osobito Danii.

III. doba: rusko-srpsko. Jagi naputa svoju domovinu, jer je preuska za njegov"uenjaku" slavu, i umjesto da u tuem, germanskom i ruskom, svijetu pomogne i pridoneseafirmaciji hrvatskog imena - to je zbilja mogao i morao uiniti kao znanstverii autoritet i to

je bilo prijeko potrebno,

Vatroslav Jagi se zanima iskljuivo ruskim i srpskim znan-

023


25/201

stvenim pitanjima i privatno sugdje propovijeda srpstvo i opravdava srpske zahtjeve, te ga svismatraju Srbinom.

IV. doba: slovensko. Jagi je elio naslijediti Mikloievu stolicu, koji se proslavionijekanjem kajkavaca Hrvata. Spomenuh smo, da je jo u drugom razdoblju Jagi prihvatioMikloievo miljenje na tetu Hrvata, a sada se usuduje ii tako daleko, da se i sam nazivaSlovencem (Archiv, VI., 313 i 314). "...wurde ich selbst nach dem Dialecte meinesElternhauses, meiner Vaterstadt und den engsten Heimat uberhaupt zu den Slovenenzahlen...", a hrvatsko ime vee zajednice, kojoj pripada, mudro i oprezno u daljem kontekstuisputa. Ne treba biti "uenjak" Jagieva kova, da se uvidi, kako je iza ove "uenosti"zanimljiva pozadina: oekivanje sveuiline katedre.

V. doba: srpsko hrvatsko. Poto je uspjelo Vatroslavu Jagiu zasjesti na Mikloievu

stolicu, pronalazi srbo-hrvatstvo kao narodni pojam i kao znanstveni izraz, te ga poinje naveliko upotrebljavati i propovijedati. (! istom razdoblju srbo-hrvatstva nastaje promjena uJagievu miljenju o hrvatstvu Dubrovnika i Bosne. Dok je u 1. i II. razdoblju pisao (6): "... iu Dubrovniku, premda je ve odavna odruen bio od ostale Dalmacije i politiki tako

prozvane Hrvatske, ivljae joter pravo narodno ime hrvatsko, uz koje zavlada, a do skora imah preote ono drugo "ueno" ime "slovinsko"; "a nebijae srbsko (ime) u Dubrovniku nikadu obiaju", sada pak veli da "njihov jezik (tj. jezik starih Dubrovana) ne bijae po nazorunjihovu ni hrvatski ni srpski, ve - slovinski". - Tako Jagi svjesno ree neistinu, jer samiDubrovani redovito kod prevoenja, nazivaju svoj jezik hrvatslam.(7). To je mogao i samJagi vidjeti na samim naslovnim stranicama mnogih dubrovakih pisaca. Ali to Jagi nijehtio

024


26/201

vidjeti, ve opravdava ovo svoje stajalite: "Time neu da mutim ljubav i potovanje, to gagoje oba plemena, Srbi i Hrvati, za nekadanju veliinu i znamenitost Dubrovnika; ovaj biser

jednako pripada jednomu i drugomu narodu."(6). No, jo se jedanput proslavio HrvatVatroslav Jagi. Godine 1896. "autoritativno" izjavljuje, da je "sasvim opravdano, kadzemaljska (bosanska) vlada upotrebljava izraz ("bosanski za hrvatski jezik u Bosni, op. pisca),koji odgovara nazivu zemlje i kojega uistinu nije izmislila njegova preuzvienost (Kalay),nego se upotrebljavae ve u 17. i 18. stoljeu."(6).

Zadrasmo se neto opirnije na Vatroslavu Jagiu, kad ve ne moemo dotaknuti sveostale. Vatroslav Jagi nije nipoto osamljena pojava. On je upravo predstavnik veineduhovnih narataja nae prolosti i ivahna slika naeg drutva od ilirizma do sloma srpskedrave travnja 1941. Rijetki su, koji su bistro gledali, i oni nisu mogli doi do rijei, jer ih jevukofilska javnost nazivala najpogrdnijim imenima. Tako temeljito je razorila tunska

promiba, u lanom obliku znanosti, osnovicu naega ivota. Sve to se dogadalo s nama uposljedrgim desetljeima, samo je razumljiva posljedica ovakvog dranja naeg ovjeka. Nimi sami, ni svijet oko nas, nije imao istinitu predodbu o nama.

Cjelovito prikazati sustav srpskih neistina tehniki je nemogue. Htjeti ga potpunoiznijeti, znailo bi pruiti hrvatskoj javnosti tako veliki opseg, koliki je opseg cjelokupnogsrpskvg "naunog" tiskarstva s podruja nacionalnih predmeta. Istiemo ponovno: ne postojiasopis, knjiga ili novine, u kojima bi se toboe znanstveno raspravljalo o bilo kojemznanstvenom pitanju Balkana ili hrvatskog dijela srednje Europe, a da se ne bi iznijela po kojaneistina na tetu Hrvata, Bugara i ostalih naroda. Napokon, baviti se tim

025


27/201

bezvrijednim papirom uope nije ni vdjedno. Zato e predmet naih razmatranja biti samo ona"nauna dela" onih srpskih "naunika", koji kod nas, u ostalom kulturnom svijetu, ili kod Srba

samih, uivaju znanstveni ugled. Sa sramotnim napadajima, kao to su oni u listovimaSamouprava, Balkan, Dubrovnik, Glas Boke, Srpska Rije, Narodna Odbrana, SokolskiGlasnik itd. bez konca, koji su preplavljivali sve nae krajeve sve do propasti srpske drave -neemo se baviti ni jednog trena.

Zanimljivo je da su svi ti "lanci" redovito gradeni na potpuno isti nain, pa se mogupostaviti pravila o njihov sastav. Svi zapoinju prijetnjama i napadajem na koju hrvatskuustanovu ili ovjeka. Osobito je Matica Hrvatska bila svakidanja tema, najmiliji cilj, na kojisu sipali divlje i kamenje. ak se i Srpski knjievni glasnik - koji nikako ne spada u ovu vrstusrpskih listova - nije ustruavao nabacati na Maticu najpogrdnijim izrazima, kakvi se ukulturnom svijetu uope ne upotrebljavaju. Iza uobiajenog uvodnog napadaja slijede

"dokazi", koji dokazuju srpstvo. Sastoje se redovito od pustih tvrdnji da su srpski "naunici"dokazali protivno, ne iznosei nita stvarno, te u najboljem sluaju za potkrjepu navode kojuod bezbrojnih krnrotvorenih Vukovih "narodnih" pjesama. Tijekom lanka niu se uobiajenirekviziti o srpskom junatvu - "Viteki je kralj na mau osvojio i Srpstvu donio", "junakegrudi su spremne i ake su stisnute", "beli orlovi i sivi sokolovi sad e da polete" i na koncuredovita poruka "frankovcima, plaenicima, tudinskim izmearima, koji e osetiti hrabrusrpsku desnicu za svoja izdajnika dela."

U drugu vrstu spadaju listovi, kao Srpski knjievni glasnik, koji se slue drugim,biranijim rijeima, donosei iste tvrdnje.

026


28/201

Ovdje, u uvodnom poglavlju, prije ocrtavanja sustava neistina prvih srpskih knjievnihi znanstvenih imena, donijet emo za prikaz par sliica o miljenju onih ljudi, koji su odraz

prosjenog ovjeka i ije miljenje odgovara miljenju svakog Srbina o nama.

Nikola Stojanovi, ugledni srpski politiar i javru radnik, koji je djelovao meduHrvatima i pisao u "Srbobranu" usred Zagreba, napisao je na poetku ovoga stoljea: "Hrvatiniti imaju posebnog jezika, ni zajednice obiaja, ni vrstog jedinstva ivota, ni, to je glavno,svijesti o medusobnoj pripadnosti, i s toga ne mogu biti posebna narodnost... Hrvati nisu dakleni pleme ni posebna narodnost. Oni se nalaze na prelazu iz plemena u narodnost, ali bez nadeda e ikada sainjavati posebnu narodnost." Stojanovi to dokazuje lutanjem Gajeva ilirizma iStrossmayerova jugoslavenstva. "Hrvati obino istiu neku kulturnu nadmonost - veliStojanovi - nad Srbima. Oni koji nemaju nikakvih specijalno svojih pogleda na svet (u vjeri,obiajima, vaspitanju itd.), nikakve nacionalne umjetnosti ni knjievnosti, usuduju se govoriti

o hrvatskoj kulturi."(8).

"Hrvati nisu i ne mogu biti posebna narodnost, ali su na putu da postanu srpskanarodnost. lJzimanjem srpskog za svoj knjievni jezik, uinili su najvaniji korak sjedinjenju.A i inae se proces stapanja polako, ali stalno, vri. itanjem svake srpske knjige, svakenarodne pjesme, pjevanjem svake srpske arije, prelazi atom svjee srpske demokratske kultureu nphov organizam."(8). (Stojanovi mijea ekavicu i ijekavicu, pa ga i mi tako navodimo, op.

pisca). "Identifikujui katolicizam sa Hrvatstvom, oni su zaista uspjeli da stave veliku zaprekuprvdiranju srpske misli. Interesantno je da im to u klasinom Gjivovom gradu nije polo zarukom. Ponosni

027


29/201

Dubrovani su se odluili za Srpstvo, premda su se ostali dalmatinski gradovi; koji su stajalipod utjecajem iste talijanske kulture, odluili za Hrvatstvo. Dubrovnik je bio slobodna

repubiika, a ostali gradovi podanici sv Marka. Slobodni ljudi odluili se za slobodno inapredno Srpstvo, tui podanici za tuinima usluno i nazadno Hrvatstvo." !!!

O slozi - veli Stojanovi - ne moe biti govora, "jer su Hrvati tunska avangarda." (8)."Ta se borba nastavlja dalje Stojanovi - mora viditi "do istrage nae ili nae. " Jednastranka mora podlei. Da e to biti Hrvati, garantuje nam njihova manjina (!), geografski

poloaj, okolnost; to ive svuda pomeani sa Srbima, i proces ope evolucije, po kome idejaSrpstva znai napredak... Propast klerilsalizma u naem narodu znai propast Hrvatstva. Mi senadamo da: e se to skoro dogoditi, jer ima meu Hrvatima prilian broj snesne inteligencijekoja taj prvces ubrzava, uvidajui da jedino srpska narodna misao znai ekonomsku, politikui kulturnu nezavisnost i spas od germanske najezde." I Stojanovi, poput ostalih, poruuje

Hrvatima; da se otresu megalomanije, jer da je to i suvie velika bolest: (8). Za sve one, kojiznadu misliti, svako je objanjenje suvino. Nedavna prolost valjda e pouiti i one, koji dosada nisu mislili i predstavljali onu "svjesnu" Stojanovievu hrvatsku inteligenciju.

Pred nekoliko godina pojavila se izmeu bezbrojnih ostalih, jedna knjiga; koja takodersebi prisvaja znanstveno "obiljeje", a kako joj pisac nije znaajan, nismo je svrstali u sustavsrpskih naunih neistina, ve je navodimo ovdje.(9) Pisac zavrava svoja razlaganja ovako: "U Jugoslaviji postoje tri glavna naroda: Srbi, Hrvati i Slovenci, pa analogno tome postojesamo tri pokrajine: l. Slovenaka, sa svojim ranijim granicama. 2. Hrvatska u svojimetnografskim granicama.

028


30/201

3. Srbija, sa svima svojim srpsko-etnikim delovima: Crnom Gorom, Dalmacijom, Bosnom,Hercegovinom, Likom, Banijom, Slavonijom, Sremom, Baranjom, Bakom, Banatom,

Starom Srbijom sa Junim delovima. Nigde u ovim delovima kontinuitet srpskog naroda se neprekida. Granica izmedu Srbije i Hrvatske ide lirvjom Senj- Ogulin - Glina rekom azmom- na Dravu. "(9). Na karti, koja je priloena, Hrvatska je prostorno (povrinom) manja odSlovenije. Inae "pisac" tvrdi, da su granice srpstva i hrvatstva teritorijalno ograniene irazdvojene kao ulje i voda. To je jedino ispravna tvrdnja u cijeloj knjizi, kad se ima na umu,da su Drina i Sava od ua Drine do Dunava jasne i vjene, geopolitike i kulturne graniceizmeu Hrvata i Srba.

Cijela ta knjiga (9) je neiscrpljivo vrelo grade za napadaje i uvrede, neistine ikrivotvorine, kojima se nijee cjelokupna Hrvatska povijest, kultura i na koncu sam opstanakhrvatskog naroda.

Godine Gospodnje 1940. u ogromnoj gomili listova potpuno istih pogleda u odnosuprema Hrvatima i Hrvatskoj, pojavio se u Beogradu list "Srpski borac" koji emo navesti zaprikaz ( 10).

U svom uvodniku "Srpski borac" napada megalomaniju hrvatskog naroda: "Tamegalomanija zahvatila je bezmalo svu stranaku tampu. Odjednom, kao po komandi,

prestalo se s meusobnim napadajima, koji, uostalom, nikada nisu bili tako otri, grubi inedostojni, kao kod srpskih partizana. Tako je izvrena potpuna mobilizacija cjelokupnehrvatske tampe, to je imalo za posljedicu zbijanje irokih narodnih masa i njihovookupljanje u jednu izrazito hrvatsku nacionalnu stranku u cilju odbrane, po njihovommiljenju, ugroenih prava i sloboda od strane Srba. U prvo vrijeme ta je borba bilaupravljena protiv Srba uope, a

029


31/201

kasnije poslije poznate parrijske nagodbe, protiv Srbije i Srbijanaca, optuujui ih za svenekorektnosti i zloupotrebe pojedinih predstavnika tamonjih vlasti, koji su, u ogromnoj

veini, bili punokrvni Hrvati... Iz dana u dan ta je kampanja bivala sve ea i bezobzirnija.Atavizam hiljadugodinjeg ropstva i mrnja prema Austriji i Beu, preneeni su na Srbiju iBeograd, i to u nevjerojatno pojaanoj mjeri. Odjednom je cjelokupnu hrvatsku tampuobuzela strana vrtoglavica. Dok se s jedne strane zagluno velialo slobodarski duh i pravnusvijest hrvatskog naroda, njegov politiku zrelost, prosvjeenost i potenje, dotle su Srbiji

priivani vizantinizam, mranjatvo i korupcija, a njene sinove nazivali su hegemonistima,batinaima, pljakaima i drugim pogrdnim imenima. Sa srpske strane nitko od pozvanih nijena to reagirao. Politiki vode i prvaci, kao i njihova tampa, bili su i suvie zauzeti svojimsitnim raunima. Prei su im bili njihovi lini i partijski interesi do narodne asti i ponosa.Puriih dvadeset godina dobri i estiti srpski narod strpljivo je podnosio megalomanskadilitanja i teke uvrede svoje kulturne brae. utio je i trpio, imajui uvijek na umu onu svoju

mudru izreku da pametniji poputa. utio je i trpio u nadi da e i tome jednom doi kraj. utioje i trpio najzad, jer mu se uvijek govorilo, da to zahtijevaju "vii" dravni interesi. Ko znadokle bi jo utio da se nisu dogodile nedavne promjene u dravnom ureenju? (Sporazum,op. pisca). S obzirom na sudbonosne posljedice tih promjena i na vrijeme u kome su oneizvrene (etiri dana prije novog svjetskog rata, op. pisca), kada su nam, vie nego ikada, bile

potrebne to vra veza, kompaktnost i jednodunost, on vie nije smio utiti... Daleko povrhsviju stranakih grupacija "Srpski borac" e otvoreno i muki istupiti protiv raznih obmana,lai, kleveta, nepravdi; laskarija, malodunosti i defetizma, ma s koje strane oni dolazili.Rukovoden jedino duhom istine, on e tako isto odluno pobijati svako izvrtanje ifalsiftciranje istorije na osnovu nepobitnih injenica i energino suzbiti sve pretjeranezahtjeve i megalomaniju klasinih nagodbaa i pragmatiara. Svijestan historijskih dana koje

preivljujemo, "Srpski borac" e raditi svim silama, da se u redovima Srba ponovno

030


32/201

razbukti onaj isti borbeni i stvaralaki duh, kojim je ispunjena cijela njihova tragina prolost,kojoj nerna ravne u svjetskoj povijesti, da bi najzad, tim istim duhom zaplamtila cijelaJugoslavija, iji su oni jedini tvorci... do konane pobjede srpskih ideala i jugoslavenskemisli." Tako u uvodu. A u slijedeem lanku istog broja "Srpski borac" pod naslovom "Srbija

i hrvatska Dalmacija" pie u duhu istine o Hrvatima: "Narod koji nema svoje svijetlehistorijske prolosti, svoje znaajne kulturne spomenike i tradicije kao dokaze duhovnih imaterijalnih tvorevina kroz vjekove, epsku poeziju i knjievni jezik, narodne junake imuenike, koji ne zna zove li se Got, Slaven, llir, Jugoslaven ili Hrvat, a ija je dravica kaovazalna i slobodna postojala ukupno 177 godina, a robovao tisuu godina, mora da prisvaja igrabi od susjeda sve ono, to nema... Mi ne elimo podvrgavati kritici umjetnu tvorevinuhrvatske prolosti, koja nema nikakve naune podloge, ve hoemo da odgovorimogavranovima okienim tum perjem, da je dobar dio Dalmacije bio i ostao srpski. Istina,danas ima dosta Hrvata u srpskim primorskim zemljama. Ali to su mahom, silom pokatolieni Srbi... Jezik, pjesme, nauka, umjetnost i knjievnost Dubrovana najbolji je dokazda Dubrovnik nikada nije bio hrvatski. Ali kao to je Gunduli Hrvat... tako je i cijela

Dalmacija hrvatska iako ni u jednoj pjesmi hrvatski narod nije opjevao Dalmaciju kaohrvatsku"... Hrvatstvo Dalmacije stvorila je katolika propaganda, veli "S.b." "Ali historijskosrpsko pravo ne mogu porei. Vie ima dokumenata o tome nego to bi svi Hrvati danas mogli

protivno napisati." (10).

Dalji retci ne zasluuju ni toliko da budu navedeni kao prikaz, kako se pie u jednomdijelu Europe i to sve papir moe progutati. Jedan mudrac, kada su mu pokazali i rastumailiizum tiska, uskliknuo je, da nema veeg dobra i veeg zla od tiska. Tisak kao najvee zlosvijeta sastoji se u tome to se moe natiskati i tako sauvati, na sve strane proiriti, najvea inajnemoralnija la rastumaio je mudrac svoju misao. "Laite prijatelji - ipak e od svegatoga neto ostati."

031


33/201

Matica Hrvatska moe u svojoj povijesti ponosno zabiljeiti injenicu, da su jenajee napadali oni, koji su se sluili samim neistinama i krivotvorinama. Time su Matici

izdali najljepu svjedodbu o njezinoj znanstvenoj ozbiljnosti i slubi istini. Ni "Srpski borac"ne bi imao sve osobine ostalih srpskih listova, kada i on ne bi napadao Maticu Hrvatsku. CItom istom broju donosi "S. b." karikaturu, na kojoj je prikazano, kako jedna ena (MaticaHrvatska) provaljuje u blagajnu koja nosi natpis: "Srpsko narodno blago" i krade vreice snatpisima: srpski jezik, srpski obiaji, srpske narodne pjesme, srpske narodne poslovice,srpske narodne pripovijesti.

Nai navodi su samo neznatni isjeci iz ogromnih hrpa bezvrijednog papira, koji jeirilicom, a na srpskom jeziku, zasipao hrvatske zemlje u fikciji "bratskog" uzajamnogkulturnog djelovanja. U na sustav neistina ui e samo oni pisci, koji stoje na vrhuznanstvenog i kulturnog ivota srpskog naroda, ija je djela i dugi niz hrvatskih pokoljenja

prouavao i smatrao svojim.

Napokon se netko sjetio, da se prema Hrvatima srpsko stajalite ipak mora izmijeniti,pa se u Beogradu, mjeseca lipnja 1940. godine, pojavio tjednik "Naa linija", u kojem se ujednom danku veli (11): "Kao Srbin ja u rei Srbima mnogo neprijatnih istina... Hrvate odSrba ne dijeli samo vjera. Pogrjeno je miljenje da su Hrvati neka vrsta Srba katolike vjere.Osim vjere Hrvati se razlikuju od Srba mnogim odlikama, koje ih ine posebnim narodom,koji je Srbima veoma blizak, ali ne mnogo blii od Bugara. Mora se rei, da hrvatski narod uveini govori jezik, koji za Srbe nije nita razumljiviji od bugarskog ili slovenskog. Mi se u

prolosti nismo nikada susretali sa Hrvatime ni u

032


34/201

dobru ni u zlu. Hrvati nisu bili robovi Austrije i mi ih nismo oslobodili : Slijedi oskudan inetoan prikaz hrvatske samostalnosti kroz vijekove, no, prema svim ostalim srpskim

piscima, ovaj je jedinstven izuzetak. "Hrvati su se uvijek smatrali domaima u Hrvatsko,Slavoniji i Dalmaciji, a tamonje Srbe, koji su doseljenici, smatrali su svojim gostima ." Ovosrpsko priznanje, ne bi bilo srpsko, kad bi bilo potpuno. Priznanje za Bosnu i Hercegovinunije mogao ni ovaj pisac nikako pregoriti, iako mu je posve jasno, da je i u Bosni iHercegovini stanje potpuno jednako onom u ostaloj Hrvatskoj.

Makar je i neznatno, ovo priznanje pokazuje, da se jedan Srbin u godini 1940. osjetioponukan srpskoj javnosti otkriti, da postoje Hrrati, koji ak imaju svoju povijest i svojkomadi zemlje. Vrijedno je ovo priznanje za "istinitost" srpske znanosti, te vrlo zgodnasliica ludake megalomanije, u kojoj se iivljavala srpska arija sve do svog traginogupravo apokaliptikog sloma u travnju 1941.

LITERATURA

(1) Roman Dmowski, Politika poljska i izgradnja drave, Varava, 1926., 211, citiran "Hrvatskinarod", br 38 od 27. listopada 1939.

(2) Roman Dmowski, u djelu "Problemi srednjo- i istonoeuropski", London, 1917., 500, citirano kaogore.

(3) Wielka ilustrowana Encyldopedja powszechna, Krakow, cit. kao gore.

(4) Aton ika, Abisinija, Kozmos, Beograd, 1935., 161.

(5) Prof. Josip Pasari, Jagi prema hrvatstvu i srpstvu, pretiskano iz "Obzora", Zagreb, 1899. II

izdanje, str 4. i sl.

(6) o.c. str. 9-23,

033


35/201

(7) Klai, Hrvati i Hrvatska, Zagreb, Matica Hrvatska, 1930., II. izdanje,

(8) Nikola Stojanovi, Srbi i Hrvati, II. izd.,(l. izdanje "Srbobran" 23. i 24. VIII. 1902.), Novi Sad,1902., 15" 16., 17., 18.,

(9) Dr J. . Milosavljevi, Srpsko-hrvatski spor, (II. izd.) i Neimari Jugoslavije, 12. jula 1937.,Beograd, tiskano 1938., str 63.

(10) "Srpski borac", Beograd, 1940, cit. "Hrvatski narod", br 51 od 26. sijenja 1940., str 8.,

(11) "Naa linija", Beograd, 1940., Milo Miloevi, cit. "Hrvatski Dnevnik", Zagreb, 8. lipnja 1940.

034


36/201

I.

HRVATSKI NAROD I HRVATSKA

Hrvatski narod pripada mectu najstarije narode Europe. Prvi od svih naroda slavenskejezine skupine stvara svoju dravu, prima kranstvo i zapadnoeuropsku obrazovanost. Krozdugi etrnaeststoljetni povijesni razvoj Jadranske Hrvatske, na kritinom razvodu svjetova iglavnih prometnih ila, u zemljama, koje pokazuju jake centrifugalne tenje, uspijeva hrvatskinarod da se u stalnim krvavim borbama odri i da sauva neprekinutu nit svoje dravne

posebnosti, iako znatno oslabljene, sve do godine 1918. Tada je zapoeo najtraginiji

odlomak hrvatske povijesti, obiljeen pokuajem, da se uniti i sam opstanak, izbrie i samoime hrvatsko.

Kulturna stvaranja Hrvata ila su usporedo sa Zapadom. Hrvati su bili uvijek njegovnerazdvojni dio. U vremenima turskih borbi podnijeli su strahovite rtve u krvi kranskiHrvati na braniku Europe, a islamski Hrvati u irenju Islama uslijed svojih psiholokih

preddispozicija (bogumilstvo). Najvei sukob svjetske povjesnice bio je najkrvaviji i najduiba sredinom hrvatskih zemalja i prolio more bratske krvi. U toj pojavi mnogi vide dokazeogromne snage i veliine hrvatskog naroda, jer su se i drugi kulturni narodi Europe znalirasknrariti na suprotnim stranama u mectusobnoj borbi za velike svjetske idejne pokrete.

035


37/201

Pa ipak, uza sve te injenice, hrvatski je narod medu posljednjima u Europi obnoviosamostalnu dravu i jo uvijek nedovoljno pred vanjskim svijetom izrazio svoje narodne

snage. Razlozi su tome mnogobrojni.

Jedan od najvanijih imbenika je sustav srpskih neistina u lanom obliku srpskenauke. Jedini rezultat srpske nauke s obzirom na Hrvate glasi: Hrvatski narod ne postoji, akoliko se jo negdje nailazi na Hrvate, to su ostatci jednog historijskog naroda, koji je nestao.Svi kulturni spomenici, svi knjievnici i umjetnici s tog podruja su srpsk.: Dokaza, naravno,za te srpske tvrdnje nema, izvori govore, naprotiv, o hrvatskom imenu i esto o izrazitvmhrvatskom narodnom osjeanju u doba kad jo nije bilo nacionalnih pokreta. Ali takva sumjesta srpski "naunici" jednostavno isputali, ili jo jednostavnije, umjesto hrvatskog imenanapisali srpsko, kako emo to kasnije pokazati. Kad bi nastupile takve prilike da se moraoispraviti ovakav stav, onda bi "naunici" otkrili, da postoji posebno hrvatsko pleme, kome su

Srbi poklonili knjievni jezik. To se sve dogodilo narodu koji posjeduje osamstoljetnu bogatuknjievnu tradiciju, koji ima znaajnu renesansnu umjetnost i koji je stvorio prvorazrednekulturne tekovine. To se sve dogodilo Hrvatima od strane onih priznatih uenjaka, a u imenaroda, koji prije Vuka Stefanovia Karadia - to znai sredina 19. stoljea - na podrujuduhovnog rada ivljae u prilikama koje se mogu oznaiti jedino kao tabula rasa.

Vuk Stefanovi Karadi, "popeatelj i rodoelnik" svih srpskih krivotvoritelja, nijebio loe obavijeten, nego je svjesno pisao neistinu i inio djela, koja se u najbolju ruku moguoznaiti - kraom. Po hrvatskim zemljama putovao je vrlo esto, poduzimao je i vea

putovanja s duim

036


38/201

boravkom. Lipnja 1838. proao je, zadravajui se svugdje due vremena, kroz Zagreb, Sisak,Petrinju, Glinu, Karlovac, Plako i Senj. Iz Senja je putovao preko Otoca, Gospia, Velebita

i Kotara u Zadar, a opet odavle preko Skradina, ibenika, Trogira u Split. , Opet kopnenim,ali drugim putem, vratio se u Trst.(1). Iz ovih hrvatskih zemalja Vuk je pokupio najvei dionarodnog blaga, koje je izdao pod srpskim imenom. Sam Jovan Skerli tvrdi, da Vuku nije

bilo naroito poznato narodno blago u iskljuivo ekavskim krajevima, u Staroj Srbiji iMacedoniji. To su doslovne Skerlieve rijei.(2).

slika

Vuk Stefanovi Karadi, popeatelj" i "rodonaelnik" svih srpskih krivotvorina ali poasni graanin grada Zagreba

037


39/201

Putujui po hrvatskim zemljama, Vuk je svugdje priman s velikim poastima, dolazio je udodir s najuglednijim Hrvatima, koji su ga iskreno pomagali u njegovom "naunom" radu, ne

slutei kako e Vuk postupati. To svjedoi njegovo dopisivanje s Kopitarom. Na osnovuVukovih obavijesti napisao je V Hope u uglednoj njemakoj reviji godine 1842. studiju oDalmaciji, u kojoj je ustvrdio, da Hrvata u Dalmaciji nema osim par otoka i malog dijelasjevernog primorja, tj. podruja akavtine. Tako se ovdje izravno opaa, kako Vuk neistinitoobavjeuje vanjski svijet o nama. Na isti nain je Vuk krivo obavijestio njemakog uenjakaRankea o hrvatskoj Bosni, kada je Ranke pisao, godine 1834., o posljednjim neredima uBosni... Uza sve tone obavijesti, koje je Vuk dobio na terenu, on ipak izdaje itavih desetgodina kasnije svoju poznatu knjigu, u kojoj se nalazi glasoviti njegov uenjaki danak " Srbi

svi i svuda": Sve navode donosimo prema izvoru. (3) U toj "studiji" Vuk pie: "Zaista se znada Srbi sada ive u dananoj Srbiji, u Metohiji, u Bosni, u Hercegovini, u Zeti; u Crnoj Gori,u Banatu, u Bakoj, u Srijemu, u desnom Podunavlju od vie Osijeka do Sentandnje, u

Slavoniji, u Hrvatskoj, u Dalmaciji i u svemu Adrijatikom primorju od Trsta do Bojane. Zatou poetku rekoh zaista se zna, jer se upravo ne zna, dokle Srba ima u Arnautskoj i u

Maedoniji."

Prisvajajui ovo golemo podruje za srpstvo, u kojima su Srbi ogromna manjina, kaoto su i u svakoj pojedinoj zemlji manjina, osim smanjene Srbije, jednako u Vukovo doba kaoi danas, pokuava Vuk donijeti neke brojke za tobonje opravdanje svojih nepravednih imegalomanskih zahtjeva. "U pomenutim mjestima bie najmanje oko pet milijona duanaroda, koji govori jednim jezikom, ali se po

038


40/201

zakonu (religiji op. pisca), dijeli na troje: moe se otprilike uzeti da ih ima oko tri milijonazakona grkog... od ostala dva milijona moe biti da bi se moglo uzeti, da su dvije treine

zakona turskoga, a jedna treina zakona rimskog." Ovako Vuk dokazuje svoje tvrdnje i nasvim drugim mjestima. Ovako otprilike izgledaju i ostali srpski znanstveni dokazi bez razlikena vrijeme, u kome ive pisci. Ipak je valjda i Vuk osjetio, da je pretjerao, zato umuje ovako:"Samo prvi tri milijona (dakle grko-istonjaci, op. pisca) zovu se Srbi ili Srblji, a ostali ovoime nee da prime, nego oni zakona turskog misle da su pravi Turci..., a oni zakona rimskogsami sebe ili zovu po mjestima, u kojima ive npr. Slavonci, Bosanci (ili Bonjaci),Dalmatinci, Dubrovani itd., ili to osobito ine knjievnici, Iliri ili Ilirci..." Vuk sevelikoduno razbacuje imenima pojedinih dijelova hrvatskog naroda, samo od imenahrvatskog zazire. Ta se pojava moe zapaziti u povijesti kod svih tuinskih upravljaa

pojedinih dijelova hrvatske zemlje, koji daju prednost svim imenima, pa radije i srpskom,samo ne uzimaju ono pravo. Mora da je u tome imenu leala silna snaga, koju su tudinci

pokuali slomiti. Sjetimo se tragine sudbine fra Filipa Grabovca, koji je izgubio ivot umletakoj tamnici samo zato, jer je u svojoj zbirci pjesama nekoliko, puta upotrijebio imehrvatsko.

Vuk Stefanovi Karadi daje razumjei,; da hrvatskog naroda uope i nema. Spominjeda Maara i Nijemaca ima vie vjera, a svi se zovu i priznaju Maarima, odnosno Nijemcima,zato "mora se uditi, kako se barem ovi Srbi zakona rimskog nee Srbi da zovu." "Ko se koga

boji, on na njega i mrzi." Tako Vuk "tumai" postanak ove "mrzosti, da narod i na svoje imeomrzne". Jo aljivije ueni Vuk tumai, kako je najia hrvatska krv toboe odbacila srpsko

039


41/201

ime: "... oni (islamsko plemstvo u Bosni, op. pisca) dojakonje svoje ime Srbi, ne samoodbace, nego im ao budne i raja njihova da se njime dii, i nazovu raju Vlasima."

Ovako jednostavno rjeava Vuk pitanje vlakih doseljenika i pokuava silom datisrpsko ime svim katolikim i islamskim Hrvatima, a doseljenim vlakim gomilama turskihkmetova grkoistone vjere takoder pokuava dati ime srpsko, koje ni njima, isto tako kao niHrvatima, nikako ne odgovara.

Srpsko-pravoslavna crkva ispravno je shvatila vanost ovog lukovog pokuaja i svimsredstvimna ga provodila u ivot. Pred nama je potpuni uspjeh stogodinjeg djelovanja srpskecrkve. Vlake gomile grkoistone vjere, ija je pojava u hratskim zemljama znanstvenoutvrena i vezana uz turska osvajanja, danas se u cjelini potpuno osjea srpskom.Pseudohistorija srpska, a velikim dijelom i hrvatska, pokuala je mimoii ove injenice i dati

vlakim gomilama starosjedilaki znaaj.

Meutim, Vuk dalje mudruje: "Svi pametni judi i od grkijeh i od rimskijeh Srbapriznaju, da su jedan narod.., samo je onima rimskoga zakona jo teko Srbima nazvati se, alie po prilici i tome po malo naliknuti; jer ako ne e da su Srbi, oni nemaju nikaln%ognarodnog imena...Da reku da su Hrvatr; ja bih rekao, da ovo ime po pravdi pripada najpnfe

samo akavcima, koji su po svoj prilici ostaci Porfirogenitovijeh Hrvata... "

Povijest podruja na kojima ive Hrvati, prepuna je hrvatskog imena. Vuk nije mogaozanijekati ime hrvatsko u prolosti, zato je priznao Hrvate u prolosti (PorfirogenetoviHrvati!), no u sadanjosti ih je htio svesti na aku akavaca,

040


42/201

Hrvatski narod i Hrvatska 41

dakle na podruje, koje je svakim danom manje, uslijed polaganog izumiranja akavskogdijalekta. Tako je smijena paklenska osnova, po kojoj su imali biti izbrisani Hrvati sa ljepehrvatske zemlje. Vuk ne razumije, kako se hrvatskim imenom mogu nazvati "ona braa naa,zakona rimskoga, koji ive u Banatu, Bakoj, Srijemu, Slavoniji, Bosni, Hercegovini ili uDubrovniku, jer govore istijem onakijem jezikom kao i Srbi!"

"Od onijeh pak turskog zakona, ne moe se jo ni iskati da misle to o ovom srodstvu,ali kako se medu njima kole podignu... i oni e odmah doznati i priznati da nijesu Turci negoSrbi." Velikosrpske vlade nadahnute duhom Vuka Karadia podravale su islamske Hrvate u

najveoj kulturnoj i gospodarskoj zaostalosti, te im ni kola nisu podizali; no, oni su ipakposluali glas svoje krvi i nali svoj put. I ostali dijelovi Vukova lanka, kao npr oni osocijalnim i gospodarskim prilikama pojedinih krajeva, takoer su potpuno nevrijedni, akomjerimo i mjerilom onoga vremena. Dalje u istom lanku Vuk se navraa opet na etnikegranice Panonske i Dalmatinske Hrvatske toboe prema Konstantinu Porfirogenetu: "UDalmaciji na suhoj zemlji, gdje je bilo srce Hrvata, danas nema nikakvog naroda, koji bi se

po jeziku razlikovao od Srba, ali na ostrvima i primorslnin mjestrina... (nekim)... govori sejezikom malo drukijim od srpskog, i ja mislim, da su ovi primorci i ostrvljani ostaci ilipotomci starijeh Hrvata". Na naelu: akavtina = hrvatski jezik, Vuk toboe strunopronalazi razlike "njihovog jezika od Srpskog". I u nizanju ovih razlika Vuk je pukaneznalica, koja se dosljedno dri samo jednog naela: na tetu Hrvata propovijedati srpskoime. Kako je nestalo Hrvata iz Dalmacije, pita se Vuk, i sam odgovara: "Ja mislim da su se odSrba (?) i

041


43/201

od Turaka razbjegali, a koji su ondje ostali, oni su se posrbili..." Dokazi dostojni samo Vuka injegovih nasljednika.

Vuk Stefanovi Karadi zakljuuje svoju "rasprau": "Iz svega ovoga to je ovdjekazano vidi se da se svi Juni Slaveni osim Bugara po jeziku dijele na troje:

prvo su Srbi koji govore to ili ta...

drugo suHrvati koji umjesto to govore a...

tree su Slovenci koji umjesto to govore kaj..

Meu Slovence idu i dananji Hrvati u varme Zagrepskoj, Varadinskoj iKrievakoj... to se tie broja ..., ja bih rekao da e tokavaca biti najmanje tri puta onolikokoliko kekavaca i akavaca zajedno, a kekavaca opet bie mnogo vie od akavaca".

Ova zagonetka prevedena na Vukov rjenik znai: Hrvati su aka akavaca, kojaizumire... Slovenac Kopitar, veliki Vukov zatitnik i uitelj, podupirao je ubrajanje hrvatskogkajkavaca u Slovence, moda da je i samog Vuka nadahnuo na to. Dr. Mile Starevi,obractujui pitanje, kako je dolo do Stareevieva nijekanja Srba, zabavio se pojavom ovezloinake promibe i istaknuo je injenicu, "da je bilo i takvih Hrvata, koji su njegovu tezu

primili kao neto, o emu se moe raspravljati". "Nitko od Hrvata nije reagirao, ve je misao opotrebi reakcije dola mnogo kasnije".(4). Vjerojatno, da je i sam Vuk osjetio, da je predalekozaao, pa je neto kasnije izdao malu knjiicu, u kojoj je nastvjao popraviti svoj stav, aliuistinu samo je promijenio stilizaciju i sve je ostalo kao i prije. Na koncu je jo imao obrazaizraziti svoje uvjerenje, "da e svaki hrvatski rodoljubac njim sa svijem biti zadovoljan." (5).

Potrebno je malo dublje zai u pitanje Vukova obrazovanja i rada, pa e nam bitijasnije mnoge stvari.

042


44/201

Jedina Vukova vrijednost, koja se mora priznati - ukoliko se to moe nazvativrijednou u objektivnom smislu - jest silna srpska nacionalna svijest, koja je Vuku vrhovni

zakon. No naa etika shvaanja ne mogu nikako dopustiti, da se narodnoj stvari slui upravonemoralnim postupcima i djelima, da se u svrhu promibe vlastitog imena prisvoji tudaimovina i ak drugima ospori pravo na ivot, kao to se to nama dogodilo od strane svihsrpskih pisaca od Vuka do danas. I ova stalna pojava je osebujna oznaka balkansko-istonjakog mentaliteta naih susjeda preko Drine. Osim ovih golemih zasluga za srpskunacionalnu misao, makar se one temeljile na laima, mi ne moemo nai nita vrijednog niznaajnog u duhovnom liku Vuka Stefanovia Karadia.

Bitno i trajno obiljeje cjelokupnog Vukova rada tijekom itavog ivota jest potpuniprimitivizam u svim pravcima, neobian i za ono doba, u kojem je Vuk ivio. Poput DositejaObradovia i Vuk je obini i vrlo nespretni plagijator misli djela europskih pisaca, koji u

svom primitivizmu od Europe usvaja ono, to ne predstavlja nikakvu vrijednost ili paksumnjivi. Ne ulazei u pitanje prednosti etimologije ili fonetike, istiemo samo to, da Vuk niu svom genijalnom uvoenju jednostavnog fonetskog pravopisa, zbog ega je bio tolikoslavljen, nije originalan, nego je prisvojio tudu misao. Njegovo slavno pravilo: Pii kako

govori, imali su Hrvati prije Vuka, a Vuk ga je jednostavno izvadio iz djela NijemacaAdelunga: Vollstandige Anweisung zur deutschen Orthographie; koje glasi: Schreib wiedu sprichst: Sve biografije o Vuku istiu velik utjecaj Kopitara na Vukov rad. U poetnimkoracima Vukovim, Kopitar je bio glavni pokreta. Openito je potvrena misao, da nije bilo

Kopitara, nikada ne bi bilo Vuka, ni

043


45/201

njegovih zasluga za srpstvo. Kopitar ga je upravo tjerao, zaklinjao, upuivao sve dotleneprekidno, dok se Vuk ne bi dao na posao. Vuk nije imao nikakva poticaja u vlastitom radu.

Sam priznaje da nije shvaao, zato Kopitar i ostali ueni svijet toliko cijeni priproste narodnepjesme. Poslije je to zanimanje vjeto iskoristio za promibu srpske misli: Kasnije taj istiKopitar, koji je bio duboko svjestan Vukovih osobina, toliko slavi Vuka, da ga ak naziva"gramatiarskim genijem", premda je oito i njemu samom, da je Vuk diletant vrlo skromnihmogunosti. Nejasni su razlozi ovog Kopitarova djelovanja, ali ne e biti na odmet dakaemo, da je Kopitara i Vuka ujedinjavala elja; to bre ukloniti Hrvate, na koristSlovenaca i Srba. Osobina Kopitara kao krivotvoritelja, poznata je naim strunjacima, ali jemanje poznata ova pojedinost. Kada je porer namjeravao pokrenuti svoj "Oglasnik", htio mu

je dati ime hrvatsko, no Kopitar je kao znanstveni autoritet savjetovao poreru, "da ne mislitesamo na Hrvatsku, nego na sve jugoslavjanske narode, jer niti Dalmatinac, niti Slovenac, nitiIstrijanin, pa ba ni Slavonac, kamo li ini Jugoslaveni, ne bi rado pristali na iskljuivu

narodnost hrvatsku... pristanite za sada uz to ime (ilirsko; op. pisca), premda ne odgovarapovjestnici ni narodnom pravu".(6). porer je po tom savjetu svoj list nazvao "IlirskiOglasnik".

Druga znaajka Vukova rada jest nesolidnost, da ne upotrijebimo ime, koje bi viepristajalo - kraa. O ovoj nesolidnosti imali smo se prilike uvjeriti tijekom dosadanjegizlaganja, a jo e biti tonije vidljiva u poglavlju o hrvatskom jeziku i narodnim pjesmama.

U svom "Rjeniku" pod rjeju "mornarica", Vuk pie: "Mornarica (u Kotoru), Art Tanz,chorae genus". Ovakvih sluajeva u Vukovoj znanstvenoj spremi ima beskrajno mnogo.

044


46/201

Odnos Vuka Stefanovia Karadia i Miloa Obrenovia, koji donosimo premauglednoj srpskoj publikaciji, koristit e nam da se upoznamo s daljim "znanstvenim"

znaajkama i linosti Vuka.(7). "U obnovljenoj srpskoj dravi Milo je bio prvi vladalac, aVuk najvei knjievnik. Njih dvojica su doli i u lini dodir .., ali su bili u prepisci jo ranije.Vuk je ee pisao Milou, a Milo je rede odgovarao Vuku. Najvei broj Vukovih pisamaimao je svrhu da privoli Miloa da mu da novanu potporu. Ipak Vuk - veli pisac - nije bioobina mamipara, kakve se esto nalaze oko vladalaca i velikih bogataa". O svojim pismimaVuk obeava Knezu, da e kao protuuslugu za novane pomoi, koje moli, raditi oko to veeslave kneeve. "I onda u sve vrijeme moga ivota - veli doslovno Vuk - ertvovati za vauest i slavu, radei da se vae ime ne samo u narodu Srpskome, nego i po svoj Europi,spominje i slavi, pa i to ne samo danas, nego dogod je ljudi na svijetu. A samo e vam i to naslavu sluiti to ete vi prvome spisatelju naroda vaega dati penziju za nagradenije trudovanjegovi za bolju volju u napredak". (?). CI drugom pismu veli Vuk Milou: Hou "da napiem

Istoriju Srpsku nai vremena, pa s tim knjigama da doem u Njemaku, pa da i natampam ivaemu imenu posvetim, i da kaem, da je to po vaoj naredbi skupljeno i napisano inatampano; pa onda u ime vae da dam poneto i drugim ekojim znatnijim spisateljima itum i na~m, da i oni kato napiu i kau o vama to lijepo i slavno (a svijet bi i onako vasvalio i slavio, kako bi vi take slavne stvari inili). I eto, tako sam eo da nainim od vas unarodu naemu togoct nalik na Velikoga Karla i Velikoga Petra". "Zaman mu Vuk sladi dae mu se ime veno slaviti po svoj Europi, Milo se ne maa rukom u depove. Njemu je drainovac nego obeana slava. Verovatno je da je on

045


47/201

potcenjivao i Vukov znaaj i vrednost njegovih knjiga."(7). U jednom pismu Milo trai odVuka, da mu poalje rukopis, original i prijevod djela o Karaorctu, na to se Vuk sluniki

opravdava, da on ne pie o Karaoru, nego samo o njemu, Milou.

Godine 1828. tiskano je Vukovo djelo "Milo Obrenovi knjaz Serbii ili Grada zasrpsku istoriju naega vremena", Kad je Vuk poslao Kopitaru oglas o ovom djelu, Kopitar gasavjetuje da djelo ne tiska, "da mu se ne bi predbacilo, da je plaenik (Solding). Vuk muzahvaljuje. i uvjerava ga, da e gledati da ne lae, a istrnu e preutatr; ako se gde ne bimogla kazati. Vuk je u toj knjizi i hvalio Miloa, i preutkivao ili nepotpuno i netano

prikazivao njegove postupke". (7).

Milo, koji pripada medu najkrvavije istonjake despote, to priznaju i srpskipovjesnici, prikazan je po Vuku ovako: "Milo je za vremena vojvodovanja svoga bio u redu

najslavniji Srpski vojvoda: u junatvu nije ustupao Veljku ni upiu, a od obojice se, kao i odmnogi drugi, tim razlikovao, to ruje bio ajtadija... On nije gledao, da ljude straom natera, daga paze i sluaju, nego je to traio lepim reima i pametnim i pravednim vladanjem iupravljanjem. I za to su ga svi njegovi vojnici i ostali ljudi pazili kao brata, a sluali i

potovali kao sinovi mudra oca." Tako Vuk, a pisac knjige Srbin Jaa Prodanovi, dajeovakvo svoje tumaenje: "U vremenu od 1816. do izlaska Vukove knjige desili su se svisukobi Miloevi sa njegovim protivnicima i zavrile sve bune... Mnogi su ljudi platili glavomsvoj otpor Milou, a neki su bili izloeni varvarskoj kazni otsecanja ruku i vrhova jezika." (7).Devet uglednih politikih linosti tadanje Srbije, medu njima jedan vladika i Karaore,

potajno su ubijeni

046


48/201

ili zadavljeni po Miloevu nalogu, jer su Milou bili nepoudni. Svih tih devet potajnihubojstava, izvrenih po nalogu glavara drave, bilo je poznato Vuku Karadiu, kako to

dokazuje Prodanovi, pa ipak je Vuk o Milou pisao nepravedne i lane hvalospjeve. "Vuk jeove dogaaje pretstavio i nepotpuno i netano, da ne kaemo neverno...Istorijske je dogadajetoga vremena saoptavao nepotpuno i netano, ili ih preut kivao ili umeo veto prekliziti

preko njih". (7). Pa ipak na koncu, Srbin Prodanovi pokuava obraniti Vuka i njegovosvjesno krivotvorenje istine. Bilo je potrebno zadrati se neto due na ovom, da se vidi, kako

je Vuk vrlo lako izvrtao sve, to mu nije ilo u njegovu raunicu.

Ovaj i ovakav Vuk Stefanovi Karadi, koji je prvi poeo svim sredstvima brisatiHrvate s ovog naeg kutia zemlje, uivao je mectu Hrvatima veliki znanstveni ugled. Rijetkisu bili oni koji su ustajali protiv Vuka, meu prvima Otac domovine Ante Starevi. Slubeni

predstavnici hrvatske znanosti redovito su u Vuku gledali neku duhovnu veliinu i podavali se

njegovim, za nas upravo samoubilakim, tvrdnjama. Danas je nama, mladom narataju,potpuno nerazumljivo ovo luako dranje naih starih. Strossmayer i njegovi pristae su sezauzeli, te je Vuk izabran poasnim graaninom Zagreba i poasnim lanom poeke

upanije. Strossmayer je odredio znatan novani iznos za izdavanje posmrtnih spisa VukaKaradia, te takoder novac za podizanje spomenika, emu su se pridruili jo neki. Dvorskikancelar Ivan Maurani isposlovao je kod krune, da se Vukovoj obitelji podijeli potpora,koja ju je spasila od materijalne propasti.

Jo ni danas sva ostavtina Vuka i Vukovih vjernika nije izbaena iz hrvatske znanosti,a jo dugo, dugo emo osjeati posljedice Vukova rada kod kue i u inozemstvu.

047


49/201

Razumijemo da Srbi slave Vuka, jer im je on najvea lirrost poslije sv Save, ali nau gotovostoljetnu vukovsku tradiciju ne moemo nikako shvatiti, niti drukije oznaiti, ve kao

samoubojstvo ili potpunu ludost.

Gorljivi Vukov uenikuro Danii (pravo ime Pbpovi) je godine 1857. u jednomsrpskom znanstvenom listu zastupao i branio toboe nekakvim znanstvenim dokazimaMikloievu i Vukovu tezu: akavci = Hrvati, te na naelu akavtina = hrvatski jezik,

pronaao razlike izmeu Hrvatskog i srpskog jezika.(8). Godine 1865. dolazi Popovi-Daniiu Zagreb, i zanimljivo: on "mijenja" svoje stajalite i naziva hrvatski jezik hrvatskim ilisrpskim, te postaje prvi tajnik novoosnovane Jugoslavenske akademije, njen redoviti lan,

pokreta i zaetnik Akademijina rjenika hrvatskog ili srpskog jezika i vri nad tim vanimposlom nauni nadzor. U tom svojstvu on izbacuje iz Rjenika cjelokupnu kajkavskuknjievnost, provodei Vukovu tezu: kajkavci = Slovenci. alosna slika naega mentaliteta,

koji moe svata progutati, koji dobroudno oprata zloine uperene protiv vlastitog naroda injegova opstanka i sve predaje zaboravu ve nakon par godina. Iz ovog naeg odviemekanog i svakom prijateljskog mentaliteta naeg ovjeka, izvire ona - u ostalom svijetuneuvena komedija - da se narodni jezik u vlastitom sreditu naziva dvostrukim imenom(srpskohrvatski), ili pak treim imenom (jugoslavenski), a ne imenom naroda, koji ga govori.(1 filolokom svijetu ima vie sluajeva, da dva naroda govore slinim ili istim jezikom, alisvatko svoje vlasnitvo naziva svojim imenom. Sjetimo se samo one klasine ludosti - onogSabora Kraljevine Hrvatske, koji raspravlja, kako se ima zvati jezik naroda TrojedineKraljevine, i svih onih prijedloga u tom pitanju. Sumnja u sebe zahvaljujui tuinskoj

048


50/201

promibi, duboko se ubrizgala u nae meso, u nau krz, u nae ivce i mozgove, i dovela nas do ruba propasti.

Kada Hrvati pokuaju makar kako obzimo da se obrane od podmetanja, onda seredovito uje ista pjesma. Ugledni srpski pisac brani "opte interese", i odmah nam kae, tose podrazumijeva pod "optim interesima." (9). "Sudar pretenzija i ambicija koje su se iz

procesa (otuNanja, op. pisca) razvile, koje su i u Srpstvu i u Hrvatstvu nale svojihfanatinih pobornika, podriva svakog dana sve to jae misao o jedinstvu narodnom, istieodelite, tesnognrdne, iskljuivo srpske ili hrvatske interese na suprot optim, zajednikimnarodnim interesima Srba i Hrvata. Pod uticajem njegovim Srbi i Hrvati, sinovi jednog teistog naroda, stoje ve danas jedni prema drugima, na svojem optem namdnom domenu, u

Bosni, Dalmaciji, Trojednoj Kraljevini (Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, op. pisca).:. kaoprotivnici". Ono hrvatsko je "opta domena"! Ne postoji ni komadi zemlje, koji ne bi bio"opti", koji bi bio hrvatski. Pisano je to davno, prije postanka velikosrpske drave. to pak

znai "opte uoptavanje", to smo svi mi u njoj ve dobro iskusili.

Temeljni politiki program srpske vanjske politike, vjerno provoden u sva vremena,Naertanije Ilije Garaanina (10), takoder ne poznaje ni Hrvatske, ni hrvatskog naroda.Hrvatska mu je samo zemljopisna oznaka jedne austro-ugarske pokrajine, u kojoj - kao i uDalmaciji i Bosni - ive Srbi katolike vjere. Za uspostavu ogromnog srpskog Duanovacarstva, koje bi se trebalo prostirati i na svim hrvatskim i bugarskim zemljama i dijelommadarskim, treba najprije stvoriti obavjetajnu slubu i promibenu djelatnost. Za svakuzemlju posebno, prema njezinim posebnim prilikama. "U Bugarskoj se najprije i najvie ruskii srpski upliv

049


51/201

susretati mora" (10). Da srpski upliv nadjaa ruski; treba u Bugarskoj (jer "Bugari nemajuvaspitajua i uebena zavedenija") otvoriti srpske kole, poslati srpske popove, srpske vjerskei svjetovne knjige i zapoeti veliku promibu za srpsku dravu. Bugarski sveenici trebaju

bogosloviju svriti u Srbiji.

slika

Dr. Jovan Cviji, najvei srpki geograf i veliki znanstveni autoritet za Srbe, u svojim djelima ne nalazi hrvatskog naroda, ve jedino srpskinarod triju vjera.

050


52/201

"Naroito treba se izvestiti o Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Severnoj Albaniji. Uisto vreme nuno je da se tano poznaje i stanje Slavonije, Hrvatske i Dalmacije, a razume se

da u ovo spadaju i narod Srema, Banata i Bake". Treba vjeto kriti od agenata katolikevjere prave ciljeve i za njih se moe upotrebiti drugo kakvo ime. Komentator prijepisa iizdanja originalnog "Naertanija" daje jugoslavenski natpis tom izrazito srpskom politikom

programu, nekoliko puta spominje "srpsko jugoslavensko nacionalno pitanje", to on oitosmatra istovjetnim i to u stvari i jest, te na koncu istie, da su se sve toke ovog genijalnog

programa ostvarile, osim one prema Bugarima. (10).

U statistikim podacima o brojanom stanju srpskog naroda, neprestano su postavljaneizmiljene megalomanske brojke. S takvim krupnim neistinama su se sluili prvi geografi, kaonpr.Jovan Cviji. On stalno obavjeuje svjetsku javnost potpuno krivim podacima. Naroitolanak objavljen u "Scientia" XXIII., lipnja 1918. godine, predstavlja pravu riznicu neistina

upuenih stranoj javnosti upravo u asu, kad se stvarala versailleska Europa. U tom lankuJovan Cviji par puta istie krupnu neistinu - "Srbi, koji ine skoro dve treine

jugoslavenskog stanovnitva..." - naravno, na tetu Hrvata, koji su brojano jednaki Srbima.(ll). Jovan Cviji, veliki znanstveni autoritet za Srbe, u svojim djelima takoer ne vidi i nenalazi hrvatskog naroda, ve jedino srpski narod triju vjera. U jednoj knjiici prigodomaneksije Bosne i Hercegovine, istiui da su "Bosna i Hercegovina oblasti isto srpske rase"

pie Cviji o stanovnitvu "srpskog jezika":

051


53/201

Stanovnitva srpskog jezika ima:

u Srbiji 2,76 milijuna-

u Bosni i Hercegovini 1,799 milijuna

u Hrvatskoj i Slavoniji 2,27 milijuna

u Madarskoj 0,679 milijuna

u Dalmaciji 0,624 milijuna

u Istri 0, I 56 milijuna

u Staroj Srbiji 0,455 milijuna

u "Skopskoj oblasti" 0,270 milijuna

u Makedoniji 0,300 milijuna

u svemu, dakle, nekih 10 milijuna. (12)

Ueni geograf pie dalje ovo: "Naroda srpskog jezika ima dakle oko deset milijunaljudi. On po broju dolazi na tree mjesto meu svim Slavenima (iza Rusa i Poljaka). Odnjemake granice do Carigrada oni su nastanjeni i nema veeg naroda od srpskog. O tomvelikom kompleksu i etnografskoj oblasti srpskog naroda, Bosna i Hercegovina imajucentralni poloaj."(12). Ostale znanstvene osobine Jovana Cvijia takoer su sumnjive. Miemo samo usput istaknuti, da temeljna misao znanstvenog rada Cvijieva dinarska rasa -nije ispravna, i onako, kako je on iznosi, uope nema znanstvenog temelja, ve je njegovasasvim samovoljna tvorevina nainjena u promibene svrhe srpskog ovinizma.

Profesor Filip Lukas je kod nas prvi upozorio na neistine Cvijieva toboe

znanstvenog rada i donio je sudove nepristranih pnrorazrednih stranih geografa o pitanjudinarske rase. "Po dananjem antropolokom ispitivanju dinarska rasa je zastupana u istijojformi u krajevima nase jenim preteno Hrvatima, a ba se umadija, koja je takoer bilapodruje migracionih struja iz Rake oblastr; dosta odvaja u fizikom trpu stanovnika odzema ja zapadno od Kolubare. vicarski

052


54/201

uenjak Pittard na osnovi dugogodinjeg prouavanja rasnih razlika na Balkanskompoluotoku, doao do zakljuka, da je jezgra Dinarskog ljudskog bpa u blizini mora..., evo

ovdje, u originalu njegovih misli: "II est tout evidence, que les Serbes actuelles ne peuventetre consideres comme les descendants autentiques et selectionnes tribus qui, parties lesCroates des regions de la Russie meridionale s' ecoulerent a travers la Pannonie."..."Recenzent JacquesBouccart istie rezultate ovog djela u strunom asopisu, te zakljuuje,da nema nikakve antropoloke homogenosti izme8u Hrvata i Srba: "Les Serbes de Royaumesont completement diff'erents des Croates, de Montenegrines et des Bosniaques-

Hercegoviniens." (13). Makedonci su poput Hrvata trebali posluiti takocter kao grada nakojoj e se zidati megalomanske brojke Duanova carstva. O pripadnosti Makedonije uenjakCviji na jednom mjestu kae vrlo iskreno: "...da li e jedno ili drugo ime (srpsko ili

bugarsko, op. pisca) prevladati, zavisi od zavojevanja, od politikih prilika i od raznovrsnihdogadaja na macedonskoj teritoriji i izvan nje..." (14). Nai supatnici u srpskoj tamnici,

Makedonci, imali su dovoljno prilike osjetiti, to znae "zavojevanja" i politike prilike uposljednje 22 godine na makedonskom teritoriju.

Ovih par malih odlomaka iz Cvijieva "naunog" rada, dovoljno nam osvjetljavajuznanstvenu vrijednost ovog pisca, koji je i kod nas Hrvata uivao isto tako veliki nauni ugledkao i kod Srba, premda je na svakom koraku nijekao na opstanak.

Publicist i navodno pristaa sporazuma s Hrvatima u bivoj Jugoslaviji, RadojeKneevi, obara se na hrvatske imperijaliste, koji navodno zahtijevaju i veliki dio srpskihzemalja, pa ovako vri razgranienja izmeu Srba i Hrvata:

053


55/201

"Politiarima koji se nisu makli iz svojih kotara, i koji nisu nikad bacili pogled na etnografskukartu Jugoslavije, izgleda doista kao neko nevjerojatno velikosrpsko prianje, kad se kae, da

granice srpske zemlje idu od Timoka pa sve do mora oko ibenika. To je meutim samo jednakonstatacija stvarnosti, jedna apsolutna i neporjeiua istrna. Moe to biti neugodno nekom,ali je savreno tono, da hrvatska nase ja u Bosni predstavljaju samo oaze, ostrvca odsjeenaod svoje matice, a da se srpska naselja proteu preko Drine, sve do mora oko ibenika -

Benkovac - Zadar - Gospi Brinje i Vrbosko i dopiru neprekinutin pojasom gotovo dogranica sadanje dravske banovine (Slovenije, op. pisca)" (15). I ovaj strunjak eli nasizbrisati usprkos oite etnike povezanosti svih hrvatskih povijesnih zemalja. U sredinjemdijelu su tek jake oaze doseljenog srpskog puanstva.

Naem prikazu prvih znanstvenih imena nikada ne bi bilo kraja, zato emo prikazati izbezbrojnog nizajugoslavenslkih" kolskrih knjiga, koje su u doba velikosrpske vladavine

zasule i nae hrvatske kole i u kojima se nijekao i goli opstanak hrvatskoga naroda, samojednu Zbirka zemljopisnih karata, koja se upotrebljava kao obvezatna knjiga u svih osamrazreda gimnazije kroz cijelu vladavinu srpske drave, pokraj ostalih strahovitih netonosti(npr. karte rasprostranjenosti katolike i islamske vjere u bivoj Jugoslaviji) donosi kartu podnaslovom:

"Istorijski razvitak Srbije u novo doba"Na karti su naznaene granice:

beogradskog paaluka

Karadoreve drave

Milanove drave

Kralj-Petrove drave

Drave Petra I. i Aleksandra

054


56/201

Na toj karti je slikovito prikazano, kako je biva Jugoslavija znanstveno smatranasamo proirenom Srbijom, (16).

Istaknute linosti srpskog znanstvenog svijeta pisale su o razliitim temeljnimpitanjima hrvatskog ivota, povijesnog, kulturnog, gospodarskog ili socijalnog, uvijek s istimtenjama: prikazati hrvatski ivot u to crnijim obrisima, hrvatske dogaaje i djela toneznatnijim, hrvatske poraze to teima, a hrvatske pobjede to beznaajnijim. Sve se todogaalo u cilju da se Hrvatima ulije nepouzdanje u vlastite sile i openito zanijeu hrvatskesnage pred inozemstvom.

Najsjajnija vrjednota hrvatske povijesti: ivot, rad i narodna nauka Ante Starevia,dobila je svog srpskog tumaa u osobi Jovana Skerlia. I sve ostale linosti hrvatskog ivota

bile su od strane srpskih pisaca prikazivane u drugom svijetlu i drugoj boji, nego, to su one

uistinu bile, ve prema tome, kako su politiki interesi zahtijevali. "Ante Starevi za Hrvateje - pie Skerli (17) - jedno veliko ime, "hrvatski Katon", "otac Hrvatske". Za njih je on onoto je za Srbe Ugarske, od prilike u isto vreme, bio Svetozar Mileti: olienje potpunog i

borbenog nacionalizma, neka vrsta nacionalnog mesije. Za nas Srbe uopte, Starevi jeutoliko zanimljiviji to nikada niko o nama nije toliko zla rekao koliko on. Njega vie nema,ali njegovo ime i njegove ideje su ostale. Jedan znatan deo Hrvata jo uvek ivi u njegovimidejama i jedna velika hrvatska stranka krsti se njegovim imenom jo i danas." (I prvom

poglavlju ovog lanka Skerli prilino vjemo prikazuje tijek ivota Ante Starevia premadjelu Kerubina egvia, koga Skerli neukusno i uvredljivo napada najpogrdnijim izrazima.Starevieva mati - tvrdi Skerti - bila je pravoslavna Srpkinja!

055


57/201

"Ante Starevi nije bio ni najmanje "dravnik" i "diplomata", i nije pisao i govorio dasakrije svoje misli, no da otvoreno, bezobzirno, esto i brutalno, kae celu svoju misao... on je

u prvom redu bio negativan duh, "odricatelj", ruitelj. U celom njegovom politikom radujae je i vanije ono to nije hteo nego ono to je hteo. On je negator na svim linijama, u svimpravcima, i prema Austriji, i prema Maarima, i prema Slovenstvu, i katolikom ipravoslavnom Slovenstvu, i prema Srbima, i prema svim onim Hrvatima koji ne e da uctu unjegovu logiku, u njegova odricanja i mrnje... Bilo bi prirodno pomisliti da se ovaj velikianti-austrijanac, koji objavljuje rat i Nemcima i Maarima, okree ka Slovenstvu... Kaonegator Starevi je apsolutan, bez ogranienja, bez apelate; slovenska misao, ilirstvo,

jugoslavenska ideja, narodna politika srpskohrvatskoga nije imala ogorenijeg protivnika odnjega... on ide pravo do nerazumljivog i grubog preziranja Slovenstva uopte, Slovena kaorase... on je odsudan i odseen kao svi fanatici i ljudi u lanim idejama." Naravno da Skerlinee da vidi Starevievu genijalnu konstruktivnost u predvictanju budunosti, u izgraNanju

hrvatske dravnosti, u stvaranju hrvatskog narodnog, potitikog, kulturnog i - to se kod nasesto zaboravlja - socijalnog programa budue hrvatske drave.

"Jo gore od Starevia prolaze zlosreni Srbi. Ono to rusu mogli uiniti Turci zaetiri stotine godina seama, davljenjima, veanjima, nabadanjima na kolac, Starevi vri

jednim potezom pera. On Srbe davi u svojoj mastionici. Za njega, prosto naprosto, Srbi nepostoje... I trebalo bi itave strane navoditi o slepilu ovog izbezumljenog oviniste, koji jebacio istoriju pod noge, stvarnost odgurnuo kao da ne postoji, buncao kao u nekoj groznici, ibrisao sa lica

056


58/201

zemlje celu jednu staru i krepku rasu, koja je pod srpskim imenom imala nekoliko vekovadravne slobode i znatne istorije... i sauvala na najistrji jezik i najbo ju narodnu poeziju.

(?)... U isto doba kada tako kanibalski govori o Srbima, on je, dosledan u svome slepilu,oduevljen za Tursku kao kulturnu dravu... Samo iz mrnje prema Srbima on je pun nenostiprema Bugarima, i kratkovid, kao to je bio, ne osetivi da je poraz Srbije bio i poraz celogsrpsko-hrvatskog naroda, on e zapljeskati bugarskoj pobedi na Slivnici... On nije mnogo

pravedniji ni prema onim Hrvatima, iji je sav zloin bio to nisu delili njegove ideje." Skerlibi kao vrlo obrazovan publicist mogao i morao razumjeti i ak opravdati Starevievostajalite prema pitanjima sudbonosnim za na ivot. Ali Skerli nee vidjeti nita, nego nasvaki nain nastoji omalovaiti, izvrgnuti ruglu i podsmjehu sjaj i snagu Starevieve misli,koju on vrlo dobro osjea. Zato su njegovi uenici ponovno izdali ovaj esej o Stareviu uZagrebu, latinicom, s nekim ispravcima. Na velikosrpsku promibu Vukovu i svih srpskih

pisaca iza njega, Starevi je morao odgovoriti istim udarcima. Povijesna znanost je potvrdila

visoko kulturno i socijalno stanje mlade turske drave u prvim stoljeima svoga sjaja, prijeopadanja, i dala Stareviu potpuno pravo. ivot i bitni interesi obaju naroda potvrdujunajiskrenije prijateljstvo i suradnju Hrvatskog i bugarskog naroda, u emu je takoer na Stari

bio genijalan prorok. Ogorenje Starevievo prema domaim izdajicama, vjenoj kasti naihnagodbenjaka, ima svoje puno opravdanje.

Skerli dalje podvaljuje Starom, da su mu "ideal mikroskopske i operetske "slobodne"dravice San Marino i Lihtentajn", a to je upravo nemoralno. "Kako e Hrvati - nastavljaSkerli - da izvojuju svoju slobodu i samostalnost

057


59/201

i ujedinjenje? Svaki drugi tako tekom pitanju pristupio bi krajnje oprezno. Hrvaskim imenom- raunajui sve katolike u Hrvate - krsti se samo jedna treina celog naeg naroda; u samoj

Hrvatskoj ih nema vie od 60 % (opet same neistine, op. pisca ); ukupan broj njihov, preetrdeset godina kada je Starevi budan snevao, nije bio vei od dva miliona (!). Kako e taaka podaenog naroda, koji tada u svojoj celini jo nije bio nacionalno svestan, da izvrisvoje ujedinjenje, a u isti mah protivu Nemaca, Madara, Turaka, bez pomoi Srba, koji su dvetreine celoga plemena (!), i bez oslonca na Slovenstvo?..." Skerli svijesno iznosi krupneneistine, krivotvori injenice, obmanjuje javnost i eli prikazati Starevia i hrvatsku zavjetnumisao kao neostvariv san i ludaku utopiju. Ipak, na koncu ne moe odoljeti istinskoj ljepoti iveliini Starevieve pojave, pa i odatle nastoji izbiti kapital za svoju tezu. "Ali ima kodStarevia jo neeg vieg i boljeg: ima nacionalne energije i idealizma, be2 ega malim inesreenim narodima nema ivota; ima duboke vere u snagu narodnog nagona samoodranja iotpora; ima onog spasonosnog raunanja na samog sebe."

"Kada jedan Srbin proita celog Starevia ne moe se oteti optem utisku da je pred njimejedan sasvim na ovek, sa svim manama i vrlinama nae rase...jedan pravi Srbenda": To sudoslovne rijei, koje moemo proitati u dva izdanja, od kojih je prvo izilo za ivotaSkerlieva i pod njegovim urednitvom u SKG (17), Za zagrebako izdanje, koje je izilo

poslije pieve smrti, i koje je "priredio" Vladimir orovi, izdavai su tekst bitno izmijeniliitavim odlomcima brisanim i novim. Tako su i ovo mjesto potpuno izmijenili, osjeajuivaljda, da je i za srpski mentalitet "naunog" rada ipak previe ovo to je Skerli napisao, pasu stavili:

058


60/201

"koji je iveo u Novom Sadu ili Beogradu u ono doba... potpuno bi oliavao ono to se... zvaloSrbenda." Naravno da je ova izmjena teksta poslije smrti pieve - kakvih uostalom ima vrlo

mnogo - nedoputena u kulturnom svijetu, ali za srpsku znanost i za srpske izdavae, vrijededrugi zakoni (kako emo se imati prilike uvjeriti tijekom slijedeih poglavlja).

slika

Dr. Jovan Skerli: "Za nas Srbe Starevi je utoliko zanim jiviji to nikada niko o nama nijetoliko zla rekao kao on. "

059


61/201

Skerli dalje ismijava hrvatsko dravno pravo, tvrdi kao neznalica, da je Stareviolieni sredovjeni jurist, koji ne shvaa suvremeni ritam gospodarskog i socijalnog ivota.

Tu je Skerli pokazao, da nije proitao ni najvanija djela Starog, a jo manje ima pojma osredovjenoj jurisprudenciji. Podmee Stareviu duhovne i filozofske znaajke, koje munikako ne odgovaraju. Ipak provaljuje kristalna istoa Starevieve misli i ona se nameesilno Skerlievu peru, da je i on mora priznati jo na jednom mjestu, da bi opet na koncuzavrio najnemoralnijim sofizmom, koji je poslije Skerlia bio svima Srbima u ustima i koji jetek najdragocjenijim naim ivotima za uvijek sruen.

"Kod Hrvata je Starevi - priznaje Jovan Skerli - ono to je kod Talijana bio Macini,kod Iraca O' Konel, kod Mactara Kout: izraz punog, radikalnog, borbenog nacionalizma,ideala pune narodne slobode... On nije imao vere ni u eko-austrijski panslavizam, ni urusko-pravoslavno slavenofilstvo, nije oscilirao izmeu Moskve i Bea, no je inio

neposredan apel na nacionalnu energiju. Dok se njegovi savremenici reavaju hoe li ii zaPetom ili Beom, njegova osnovna misao je ni k Peti ni Beu, no k sebi, sa verom u sebe, sanadom u narodnu budunost. On ne kaska ni za austrijskim centralistima, ni za mactarskimkonstitucionalistima, on ne e Hrvatsku ni kao austrijsku provinciju, ni kao maarskuupaniju, no kao slobodnu nacionalnu dravu. I one koji nemaju vere u riarodnu snagu i

budunost, mlake nacionalne oportuniste i politiare od dana i komada, one koji nisu u stanjuda se oslobode ropstva u dui i hoe da se dre jednih ili drugih gospodara, on prezrivo nazivadvostrukim robovima, "slavoserbima" (sclaws i sews)." Ovo su najiskrenije i najpotenijestranice srpske znanosti, koja

060


62/201

raspravlja o hrvatskoj ili bugarskoj svojini. No naa radost je vrlo kratka asa i mora odmahieznuti, jer Skerli nastavlja:

slika

Ante Starevi, "Otac hrvatske domovine" proglaen je "pravim Srbendom"

"Ma koliko to paradoksalno zvualo, ipak se moe rei da je Ante Starevi biomnogo blii Srbima, no to bi se to dalo suditi po njegovim antisrpskim pamfletima... on je

bio u stvari za narodno ujedinjenje, bio nacionalni

061


63/201

unitarac:.. On ne odrie Srbe, nego srpsko ime... On napada Srbe zato to se izuzimaju iizdvajaju, to cepaju narodnu snagu, to misle da postoje zasebni interesi srpski i hrvatski.

Ime srpsko za njega je bilo lokalno, kao dalmatinsko, bosansko, hercegovako, koje trebazabaciti i primiti ime hrvatsko. Kad se ue u sutinu ideja Ante Starevia, kada se izbacenjegovi histerini ispadi u polemikama... on sasvim drugai izilazi. Kada se skine opora ljuskarei sa njegovih ideja, tek tada se vidi koliko je bilo tanog i modernog u njima. To je dubokoi silno nacionalan ovek, jedan od najnacionalnijih u naem narodu, ovek pune nacionalnevere i nacionalne energije. Svojim modernim idejama: radikalnim odvajanjem crkvi odnarodnosti, kultumom privrenou pravom Zapadu, pouzdanjem u narodnu snagu i narodnisamorad, smelom milju potpunog narodnog ujedinjenja, on je ovek dananjice... Kao idrugi, i on je za narodno jedinstvo, samo je hteo da to bude pod jednim imenom hrvatskim.

Njegova je greka to je odve bio ovek predubeenja i odricanja, to je zatvarao oi predinjenicama, preskakao preko stvarnosti, i samo je tako mogao doi na apsurdnu i nesrenu

ideju da

srbski izvori neistina

Documents