sposobnosti vjestine i motivacija (1)

Download Sposobnosti Vjestine i Motivacija (1)

Post on 08-Nov-2015

44 views

Category:

Documents

20 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Sposobnosti Vjestine i Motivacija (1)

TRANSCRIPT

(3) LJUDSKI FAKTOR OSOBINE OVJEKA

(3) Ljudski faktor osobine ovjeka

koje utjeu na rad

Pod terminom ljudski faktor se objedinjuju osobine ovjeka o kojima ovisi rad. Naime, pokazalo se da ako razliiti pojedinci rade na isti nain u istim objektivnim uvjetima (npr. istim strojevima), uinak pojedinaca e se vrlo razlikovati to je posao sloeniji razlike mogu biti vee mogu biti i u omjeru 1:5 (ee 1:2, 1:3), a u osnovi tih razlika su 3 skupine osobina:

(1) sposobnosti i dispozicije

to ovjek moe(2) vjetine i znanja

to ovjek zna(3) motivacija (interesi, sklonosti, stavovi)

ta ovek eliU sluaju kad su vanjski uvjeti rada izjednaeni vrijedi jednadba:

RU = (sposobnost + vjetine i znanja) motivacija

To znai da radni uinak ovjeka je jednak multiplikativnom odnosu ovjekovih mogunosti i motivacije jer ako je bilo koji lan jednak nuli i uinak e biti jednak nuli.

3.1. Ljudski faktor sposobnosti

( DEF.: Sposobnosti su one bazine i openite osobine ovjeka koje mu omoguuju da stekne neka znanja ili vjetine te uspjeno obavljanje razliitih aktivnosti. Osnova sposobnosti su anatomsko fizioloke sturukture riba ima peraje pa moe plivati (ima sposobnost plivanja). Razlikujemo senzorne, motorne i psihike sposobnosti. Anatomsko fizioloka osnova psihikih sposobnosti je kora velikog mozga cortex cerebri. Psihike sposobnosti najrazvijenije su u ovjeka koji je na vrhu filogenetskog razvoja.

( DEF.: Sposobnosti su potencijalni dinamiki sustavi za vrenje odreenih tipova aktivnosti steeni kroz aktivitet na osnovi nasljeenih dispozicija i utjecaja prirodne i socijalne okoline. (Bujas, 1964)

( Razlike izmeu sposobnosti i vjetina i znanja: Sposobnosti se esto poistovjeuju s aktivnim znanjima i vjetinama (sposobnost ovjeka = zna obaviti posao).

(1) irina: Znanja i vjetine su vie specifine osobine, vezane uz konkretno radno mjesto, tj. svaki posao trai svoje specifine vjetine i znanja, a sposobnosti su ire dolaze do izraaja u razliitim aktivnostima npr. spacijalni faktor pilot, tehniki crta, tokar specifine vjetine i znanja za ta zanimanja se znatno razlikuju, a sposobnosti predstavljaju preduvjete da se razviju odreene vjetine i znanja.

(2) Geneza je razliita vjetine i znanja su steene, razvijaju se kroz vjebu i trening, a sposobnosti su dijelom naslijeene ne mogu se razvijati.

Dakle po definiciji: sposobnosti su neke bazine osobine ovjeka koje omoguuju stjecanje vjetina i znanja i koje odreuju razinu uspjenosti ovjeka u veem broju aktivnosti.

3.1.1. Geneza (razvoj) ljudskih sposobnosti (prema Bujas, 1964)

Pitanje strukture, prirode i geneze ljudskih sposobnosti vrlo je znaajno u psihologiji rada, jer ovisno o gleditu o prirodi i razvoju ljudskih sposobnosti razliito e se pristupiti racionalizaciji ljudskog faktora u radu.

Ako prihvatimo nativistiko stajlite (tj. da su sposobnosti razultat uroenih stabilnih karakteristika dakle posljedica nasljea, koje u potpunosti determinira vrst i stupanj razvoja neke sposobnosti) ONDA emo neku vrstu posla i ovjeka pokuati uskladiti odabirom adekvatnih ljudi, koji ve imaju dovoljno razvijene sposobnosti za uspjeno izvravanje odreenog posla.

Ako pak prihvatimo empristiko stajalite (tj. da je ovjek po roenju tabula rasa dakle ne posjeduje po roenju nita specifino i da razvoj sposobnosti potpuno ovisi o nainu i vrsti utjecaja prirodne i socijalne okoline ONDA emo ovjeka pokuati uskladiti/prilagoditi poslu tako da ga sistematski treniramo i uvjebavamo i to bilo koga.

Prema dananjem shvaanju, niti jedno od ovih ekstremnih stajalita samo za sebe nije tono, ve su oba djelomino tona. Na razvoj sposobnosti utjeu i naljee i okolina i ne samo to, ve tu sudjeluje i svjesna aktivnost ovjeka. Ne moe se ignorirati da ovjek namjerno usmjeruje svoju aktivnost i energiju prema predvienim i svjesno postavljenim ciljevima i zadacima. Dakle, dananji model pretpostavlja interaktivni odnos izmeu nasljea, okolinskih faktora i samoaktiviteta pojedinca.

Odnos tih triju determinanti je vrlo sloen i shematski se moe ovako prikazati:

a

d s

LEGENDA:

a = Aktivitet

s = Sredina (tonije efikasna okolina)

d = dispozicije

d Dispozicija

U pojedinom individumu se ni jedna sposobnost ne javlja odmah kao izrazita sposobnost, ve se razvija iz dispozicija (zaetaka). Dispozicija je (prema H. Pieron) priroeni uvjet nekog ponaanja, tj. nasljedi supstrat neke sposobnosti, koji nije direktno zahvatljiv, nego tek preko sposobnosti. Meutim, dispozicije iako realno osnovane na nasljeenim strukturama ivanog sustava, samo su potencijalne determinante, koje mogu ostati virtuelne ako izostanu aktivnosti relevantne za razvoj odreene sposobnosti.

Dispozicije su mnogoznane, tj. u osnovi svake kompleksne sposobnosti nalazi se mnotvo razliitih dispozicija.

to se tie gore prikazane sheme, dispozicije uvjetuju aktivnost okoline, dok okolina na posredan ili neposredan nain uvjetuje razvoj elementarnih i sloenih sposobnosti.

Dans je prihvaena sljedea definicija dispozicija: Dispozicija je pretpostavljena organizacija pshikih i fizikih karakteristika koja se ispoljava kao relativno trajna sklonost specifinim oblicima ponaanja na odreene objekte i situacije (P. Rijenik, 1992). Ranije je pojam dispozicije preteno ili iskljuivo koriten da bi oznaio nasljednu osnovu za sazrijevanje i stjecanje neke osobine (npr. sposobnosti), tj. priroeni uvijet nekog oblika djelovanja. Kasnije se sve vie naziv dispozicija koristi da bi se oznailane samo ukupnost uroenih tendencija pojedinca nego i steene dispozicije koje su rezultat iskustva. Tako su npr. osobne dispozicije u Allportovoj teoriji liojnosti sinonim za crte linosti.

s - Sredina - Prirodna i socijalna okolina

Rekli smo da je aktivnost jedini uvjet da bi dispozicije prerasle u sposobnosti, no da bi pojedinac bio potican na relevantnu aktivnost, mora za to dobiti odgovarajua potkrepljenja, tj. pod utjecajem okoline, nasljedne strukture dolaze u funkciju i postepeno se od njih izgrauju sposobnosti. Socijalna okolina potkrepljuje aktivnosti pojedinaca onda kada oni tim svojim aktivnostima udovoljavaju kakvoj drutvenoj potrebi. Prema tome, to drutvo ima raznolikije potrebe to vie e pojedinaca u njemu moi razvijati svoje sve razliitije sposobnosti. Dakle, razvoju sposobnosti pogoduju razvijena drutva s brojnim i raznolikim potrebama, ali i drutva koja raspolau materijalnim sredstvima za potkrepljivanje aktivnosti sposobnih pojedinaca.

Utjecaj okoline moe biti.

a) Neposredan to su manje vie sluajne promjene u okolini i one su dovoljne za razvoj elementarnih senzornih i senzo-motornih sposobnosti u adekvatne reaktivne sisteme.

b) Posredan kad okolina pojedinca postavlja pred odreene nove zadatke i probleme koje moe zadovoljiti samo sloenijim aktivnostima, a one poticaju stjecanje pravih, ljudskih, sloenih sposobnosti. Ovdje je okolina ne samo poticajni i oblikovni faktor, ve i kreativni.

Udio genotipske konstitucije (d) s jedne strane i paratipske sredine (s) s druge, razliit je od sposobnosti do sposobnosti. Ujerojatno postoji hijerarhija sposobnosti, od senzornih funkcija pa do sloenih osobina linosti.

a aktivnost

Da bi dispozicije prerasle u sposobnosti jedini je uvijet aktivnost ili vjeba relevantna za razvoj odreene sposobnosti. Aktivnost (a) kao simptom sposobnosti rezultat je dispozicionog faktora (d) i efikasne okoline (s). Meutim, taj odnos je dvostran tj. akitivnost takoer mijenja i izgrauje dispozicionu strukturu, kao to i djeluje i mijenja okolinu. U tom smislu opravdana je tvrdnja, da sposobnosti ovjeka nisu odreene samo dispozicijama i sredinom, nego i njegovom vlastitom aktivnou. U afirmaciji ovjeka ne sudjeluje samo nasljee i okolina, nego i on sam, otuda i lina odgovornost svakog pojedinca za razvoj vlastitih sposobnosti.

3.1.2. Struktura ljudskih sposobnosti

Postoje 3 koncepcije o prirodi sposobnosti (linosti):

(1) ekstremno sintetina (monarhina, holistika) koncepcija apstraktne sinteze linosti, u staroj predznanstvenoj psihologiji je ova koncepcija dominirala. Smatralo se da osobine i sposobnosti ne postoje kao posebne cjeline, ve postoji linost kao struktura bez sadraja. Sposobnosti su kvaliteti koji nose peat strukture koji se ne mogu kvantitativno odrediti. Koristila se metoda opaanja, intervju, uvid u cjelokupno djelo.

(2) ekstremno analitina (anarhina, atonistika) proizala je iz staze apsorpcionistike psihologije postoji niz elementarnih, specifinih faktora koji nemaju nikakvu irinu, pa ih nema smisla mjeriti.

Ispitivanje sposobnosti u praktine svrhe bilo bi bezpredmetno prema ovim dvijema koncepcijama.

(3) oligarhina (analitika) priznaje postojanje linosti koja daje peat svim osobinama pojedinca, ali ta linost se moe raslaniti u izvjestan broj manjih sposobnosti koje djeluju kao nezavisne funkcionalne cjeline. Dananji diferencijalni psiholozi prihvaaju ovaj koncept na razini operativnog realiteta: ele odgovoriti na pitanja kako strukturu rastaviti na komponente, do koje granice ii u toj ralambi, pomou kojih se kljunih osobina i sposobnosti ovjek najbolje moe okarakterizirati. Ti problemi diferencijalne psihologije imaju implikaciju na psihologiju rada gdje moramo znati koje sposobnosti uope postoje i to ima smisla mjeriti, kakva je veza meu sposobnostima i koji je njihov hijerarhijski raspored.

( Dva su temeljna pristupa odreivanja strukture sposobnosti

(1) deduktivno - fenomenolokog pristup - Stara psihologija u odreenje sposobnosti polo se na temelju deduktivno fenomenolokog pristupa, tj. introspektivnom metodom psiholozi su analizirali slinosti i razliitosti naih doivljaja