SPOMENIK

PRIRODESPOMENIK

PRIRODE

SPOMENIK PRIRODE

Spomenik prirode ili prirodna baština je element prirode koji je nekim aktom države stavljen pod zaštitu kako bi se očuvale njegove izvorne prirodne vrijednosti.

Često su to istovremeno i nacionalni parkovi, ali može biti i jedan samostalni objekt, na primjer vrlo staro stablo, ili manja površina jasno odvojena od svoje okoline, s iznimnim geološkim svojstvima.

Pojam "spomenik prirode" potječe od Humboldta iz njegovog opisa putovanja po Americi "Relation historique" gdje on koristi izraz "monumens de la nature".

Spomenik prirodeje pojedinačni neizmjenjeni dio ili skupina dijelova žive ili nežive  prirode, koji ima ekološku,znanstvenu, estetsku ili odgojno-obrazovnu vrijednost.

Spomenik prirode može biti: geološki (paleontološki, mineraloški, hidrogeološki, strukturno-geološki i dr.), geomorfološki  ( špilja, jama, soliterna stijena i dr. ), hidrološki ( rijetki ili lokacijom značajni primjerak biljnog svijeta i dr. ), botanički ( rijetki ili lokacijom značajni primjerak biljnog svijeta i dr. ), prostorno mali botanički i zoološki lokalitet i drugo.

 Na spomeniku prirode i u njegovoj neposrednoj blizini koja čini sastavni dio zaštićenog područja nisu dopuštene radnje koje ugrožavaju njegova obilježja i vrijednost.

ZAŠTIĆENA PODRUČJA - SPOMENIK PRIRODE - BRUSNIK

Otok Brusnik je zaštićen 1951. godine.   To je mali pučinski otočić, oko 13 milja udaljen

od mjesta Komiže na otoku Visu. Vulkanskog je podrijetla, što je rijetkost u

Dalmaciji, jer su i kopno i otoci isključivo vapnenačke građe.

Sastoji se od eruptivnih stijena. Ističe se jedinstvena prelijepa šljunčana plaža

s tamnim oblucima. Mnogi od tih oblutaka su iznimno veliki, što

govori o ogromnoj snazi vjetra i mora, koji ih valjaju.

Posebna su zanimljivost antropogeno nastali bazeni, „jastožere“, koji su imali funkciju čuvanja živih jastoga u nekadašnjih ribara, ali su danas tu funkciju izgubili.

„Jastožere“ se uklapaju u prirodni ambijent i spomenik su nekadašnjeg načina života i suživljenosti s prirodom lokalnog stanovništva.

Danas je Brusnik stanište morskih ptica, kunića i posebne endemične forme guštera.

MODRA ŠPILJA

Modra špilja zaštićena je 1951. godine.To je špilja s morskim ulazom, a nalazi se na otoku Biševu, nedaleko od grada Komiže, na otoku Visu.

Predstavlja tipičnu kršku formu. Geomorfološki je vrlo zanimljiva, a osobitu joj ljepotu i atraktivnost daju nesvakidašnji specifični svjetlosni efekti, koji nastaju prelamanjem sunčeva svjetla.

Turistički je vrlo atraktivna.

DIVLJA KRUŠKA

Divlja kruška (Pirus amygdaliformis)

Proglašena je prirodnom rijetkošću kao pojedinačno stablo 1961. godine, a nalazi se na području općine Selca na otoku Braču.

Raste na nadmorskoj visini od cca 320 m.

Visina stabla iznosi 5 m , a prsni promjer 32 cm.

Krošnja je kišobranasta, a promjer je 6m.

Pretpostavlja se da je stara više od 100 godina.

Ovo stablo kao sastavni element naših sredozemnih i susjednih toplijih područja predstavlja ostatak ranijih bujnijih šuma potisnutih razornim djelovanjem čovjeka.

ČEMPRES

Čempres (Cupressus sempervirens) Nalazi se u dvorištu franjevačkog samostana u

Hvaru. Zaštićen je kao spomenik prirode 1961. godine.

Star je oko 500 godina, i jedno je od najstarijih stabala ove vrste kod nas.

Grane su zanimljivog eliptičnog presjeka. Donje grane su oslonjene na podupirače, zbog

opasnosti od loma uslijed vlastite težine. Zbog svoje velike starosti i specifičnog izgleda,

ovo je stablo nesvakidašnji primjerak svoje vrste.

VRANJAČA

Špilja nastala u rudistnim vapnencima pored sela Kotlenice na sjevernim padinama Mosora. Otkrivena je 1903. godine, a zaštićena 1963. godine. Vjerojatno je najljepša špilja u srednjoj Dalmaciji i karakteristična je za dalmatinski krš.

Sastoji se od dvije glavne dvorane i hodnika koji ih povezuju. Špilja je bogata s vrijednim špiljskim ukrasima – stalagmitima i stalaktitima, osobito druga veća dvorana, pa djeluje vrlo impresivno. Osim toga značajno je nalkazište neolitske kulture i diluvijalne faune. Ulaz u špilju se nalazi na 450 m nadmorske visine, dužina joj je oko 300 m, a dubina oko 65 m. U špilji postoji rasvjeta još od 1929.godine, ulaz je zatvoren, a utređena je i pješačka staza, duga oko 300 m.

Zbog atraktivne unutrašnjosti i okoliša, te blizine ceste i parkirališta, špilja je lako dostupna i turistički vrlo atraktivna.

GRAPČEVA ŠPILJA

Špilja na otoku Hvaru, istočno od sela Gromin dolac u središnjem dijelu otoka (općina Jelsa), zaštićena je 1964. godine.

U prvom redu je arheološki značajna zbog neolitske kulture, bez značajnijih prirodoslovnih vrijednosti.

Špilja se nalazi na razmjerno teško pristupačnom mjestu.

CRVENO JEZERO

Crveno jezero je zaštićeno 1964. godine. Nalazi se oko 1,5 km sjeverozapadno od Imotskog. Jedinstvena je prirodnoznanstvena pojava i primjer specifične

hidrografije i morfologije našeg krša. Karakteristično je po boji, obliku, dimenzijama, hidrološkim pojavama

i načinom postanka. Nastalo je urušavanjem stropova golemih podzemnih prostorija u

tektonskoj zoni. Duboko je 500 m, a od toga 320 m otpada na dubinu samog jezera.

Dno jezera je samo 19 m iznad razine mora. Dimenzije jezera su 120 x 150 m. Vapnenačke strane su gotovo sasvim okomite i djelomično crveno-

smeđe boje, po čemu je jezero i dobilo ime. Jedno je od najdubljih stalno potopljenih speleoloških objekata-jama

u svijetu.

“KOLAČ”

Stijena “Kolač” Zaštićena je 1986. kao geomorfološki spomenik prirode ¸To je naziv za desetak metara visok prirodni slavoluk na

otoku Braču. Nalazi se oko 2 km zapadno od mjesta Nerežišća .

Naziv je dobio po svom obliku koji podsjeća na pecivo prstenasta oblika.

Da slika bude ljepša, “Kolač” je obrastao bršljanom i “izrastao” u vinogradima.

Brački je “Kolač” prsten u dolomitima nastao erozijom. Snaga vode i vjetra, promjene temperature i raslinje, čije korijenje ima začuđujuću snagu, oblikovali su uvalicu u kojoj je ostao “Kolač” kao najotpornija stijena.

SPOMENIK PRIRODE "SKAKAVAC"

Vodopad Skakavac je visine 98 m i smješten je u pejzažu izuzetne ljepote. Na osnovu provedenih istraživanja, te prikupljenog velikog broja informacija o

prostornoj i vremenskoj organizaciji biocenoza i ekosistema, veoma specifične orografije,geoloških i hidroloških vrijednosti, visokog stepena biološke raznolikosti, endemičnosti i reliktnosti vrsta biljaka, gljiva i životinja, izrađena su dva elaborata i to: "Valorizacija prirodnih vrijednosti područja Skakavac",čiji je nosilac Centar za ekologiju i prirodne resurse Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu (februar 2001. godine) i "Separat zaštite šireg prostornog obuhvata Skakavac", nosilac izrade je Kantonalni zavod za zaštitu kulturnohistorijskog i prirodnog naslijeđa, Sarajevo (juni 2001. godine).

Pomenuti elaborati su bili osnova za donošenje Odluke o proglašenju šireg podrucja vodopada «Skakavac», spomenikom prirode,odnosno njegovog uključenja u III kategoriju zaštićenih područja, koje je uz uvažavanje kriterija IUCN–a, kao i po kategorizaciji zaštićenih područja utvrđenih Zakonom o zaštiti prirode Federacije Bosne i Hercegovine ustanovljeno u svrhu očuvanja specifičnih prirodnih obilježja.

Odluka o proglašenju šireg područja vodopada "Skakavac" spomenikom prirode je donesena na sjednici Skupštine Kantona Sarajevo, održanoj 25.4.2002. godine.

Odlukom su definisane granice obuhvata, ukupna površina obuhvata (1430,70 ha), zoniranje prostora (zavisno od stepena zaštite utvrđene su tri zaštitne zone), mjere zaštite, kao i korištenje i upravljanje ovim prostorom.

ĐAVOLJA VAROŠ

Spomenik prirode „Đavolja Varoš“ nalazi se na jugu Srbije, 27 km jugoistočno od Kuršumlije, a 89 km jugozapadno od Niša. Od Beograda je udaljen 288 km.

Ovaj prirodni spomenik čine dva, u svetu retka, prirodna fenomena: zemljane figure, kao specifični oblici reljefa koji u prostoru deluju vrlo atraktivno, i dva izvora jako kisele vode sa visokom mineralizacijom.

Ova dva u svetu retka prirodna fenomena posmatrana zajedno „Đavolju Varoš“ čine pravim svetskim čudom prirode.

Atraktivnost dva neviđena čuda prirode dopunjuju okolni prirodni ambijent koji oko zemljanih figura deluje surovo, skoro mistično, a u širem okruženju živopisno i pitomo, kao i ostaci naselja, stare crkve, groblja i nekoliko zanimljivih rudarskih jama. 

Lokalitet „Đavolja Varoš“ je stavljen pod zaštitu države još 1959. godine, a 1995. godine je Uredbom Vlade Republike Srbije proglašen za prirodno dobro od izuzetnog značaja i stavljen u prvu kategoriju zaštite - SPOMENIK PRIRODE.

VRELO BOSNE

Prostor Vrela Bosne predstavlja izvorišni dio rijeke Bosne, smješten jugozapadno od grada Sarajeva, ispod obronaka planina Igmana i Bjelašnice.

Područje Vrela Bosne uvijek se razmatralo kao cjeloviti dio prostora Ilidža - Vrelo Bosne - Stojčevac, jer je svojim prirodnim i kulturnohistorijskim vrijednostima ovaj prostor neodvojivo povezan.

I prema stvorenim vrijednostima ovo područje predstavlja cjelinu, posebno sa aspekta turizma, banjskog liječenja i rekreacije.

Bogatstvo prirode ovog područja, koje privlači veliki broj korisnika, ogleda se u resursima kvalitetne pitke vode, termalnim vodama, šumama, poljoprivrednim potencijalima, atraktivnim lokacijama za turizam i rekreaciju, kao i brojnim dobrima kulturnohistorijskog naslijeđa.

Skupština Kantona Sarajevo donijela je na sjednici održanoj 25.05.2006. Zakon o proglašenju Spomenika prirode "Vrelo Bosne".

Ovim zakonom se proglašava Spomenik prirode "Vrelo Bosne" i određuju granice obuhvata, kategorija zaštićenog područja, zoniranje prostora, razvojni ciljevi zaštite područja, mjere zaštite, intervencije u zaštićenom području, kao i korištenje prirodnih vrijednosti, upravljanje i financiranje, nadzor, kaznene, prijelazne i završne odredbe.

Spomenik prirode nalazi se na području općine Ilidža i obuhvata površinu od 603 ha. U skladu sa ovim Zakonom, pripremljen je Plan upravljanja Spomenikom prirode "Vrelo

Bosne" koji je usvojen u julu 2006 godine od strane Skupštine Kantona Sarajevo.

JABUKA

Otok Jabuka (grad Komiža) zaštićen je 1958. godine.

Poput Brusnika, i Jabuka je vulkanske građe. Izrazito je visoka i strma, zanimljivog stožastog oblika, te osamljena na jadranskoj pučini.

Zbog oblika i strmine je jako otežano pristajanje brodova i kretanje po samom otoku.

ZLATNI RAT

Područje od Pakline do rta Borak i ceste za Murvicu proglašeno je zaštićenim kao geomorfološki spomenik prirode 1965. godine, a nalazi se kod mjesta Bola na otoku Braču.

Ovaj rt, građen od šljunka koji su bujice donijele s Vidove gore, jedinstven je fenomen.

Zlatni rat je jedna od najljepših plaža. Rt ima izgled „jezika“, duboko isturenog u more (oko

400 m). Vrh mu stalno mijenja oblik, ovisno o morskim strujama. Ukupan dojam upotpunjuju okolne male plaže i borova

šuma.

MEDVIDINA ŠPILJA

Medvidina špilja na otoku Biševu, nedaleko od Komiže, zaštićena je 1967. godine.

Ulaz na površini mora relativno je velikih dimenzija i premašuje visinu od 20 m, a širok je 14 m, te se postupno sužava i snižava prema unutrašnjosti.

Pri samom dnu špilja je vrlo uska i niska, a njezina ukupna duljina iznosi 160 m i završava se malim žalom do kojeg mogu samo manji čamci.

Osim ovih geomorfoloških osobina, značajna je i kao nekadašnje stanište jednog od najugroženijih sisavaca na svijetu – sredozemne medvjedice (Monachus monachus), vrlo rijetke vrste tuljana, koja je kao sasvim prorijeđena vrsta zakonom zaštićena.

Po ovom sisavcu špilja je i dobila ime. 

STINIVA

Uvala Stiniva je zaštićena 1967.godine.

Smještena je na južnoj strani otoka Visa, atraktivnog je i neobičnog izgleda.

Ulaz s morske strane je relativno uzak, a zatim se uvala širi i završava lijepim žalom.

Vjerojatno je u geološkoj prošlosti uvala nastala urušavanjem stropa špilje.

Do same uvale ne postoji cesta za automobile, te je stoga očuvana prirodna ljepota.

ŠPILJA NA OTOKU RAVNIKU

Špilja na otoku Ravniku je zaštićena 1967. godine. Smještena je jugoistočno od otoka Visa, i kao geomorfološki

fenomen karakteristična je za južne ekspozicije naših pučinskih otoka.

To su abrazijske špilje. Njihovo stvaranje uvjetuje struktura vapnenačkih slojeva i slobodan udar valova.

Špilja na Ravniku reprezentativan je primjerak takove špilje i jedna je od najvećih i najljepših špilja ove vrste na našoj obali.

Odlikuje se svojim znatnim dimenzijama i dva velika ulaza, koji su lako pristupačni.

Predstavlja prvorazrednu znanstvenu i turističku vrijednost. 

STARA STRAŽA

Lokalitet Stara Straža zaštićen je 1961. godine i obuhvaća površinu od 1,17 ha.

Nalazi se nekoliko kilometara od Knina na cesti prema Gračacu. Lokalitet je posebno zanimljiv zbog lijepo vidljivih bora širine oko 15 m i

visine oko 5 m, koje predstavljaju valovito svijene slojeve Zemljine kore. Slojevi se svijaju (boraju) pod utjecajem bočnog tlaka uslijed pomaka

stijenske mase. Razvijeni su slojevi jurske i kredne starosti, a sastoje se od izmjene

vapnenaca i dolomita u sklopu kojih se javljaju zone sivih tankopločastih laporovitih vapnenaca i rožnjaka.

U malmskim slojevima stijena vrlo dobro se vidi koralj Cladocoropsis. Ovaj lokalitet je važan po karakterističnim profilima, i to paleontološkim,

mineraloškim, petrografskim i sedimentološkim. Profil je jako zanimljiv kao poligon za učenje geoloških pojmova, odnosno

osnovnih strukturnih elemenata u stijenama kao što su slojevitost, bora i rasjedi.

GOTOVŽ

Ponor Gotovž je zaštićeni geomorfološki spomenik prirode od 1969. godine.

Nalazi se 1 km istočno od centra Klane s ulaznim otvorom na 560 m nadmorske visine.

U ovaj ponor ponire bujični tok klanjska Ričina, a njegova Izmjerena dubina iznosi 320 m .

Gotovž je stepeničasta jama s mnogo manjih i tri veće vertikale, a istražen je samo glavni kanal, dok je više bočnih kanala ostalo neistraženo.

Poznat je i u biospeleologiji  zbog životinje «locus typicus», podzemnog kornjaša Typhlotrechus bilimeki clanensis, koji je tu pronađen i opisan.

HVALA NA

PAŽNJI

RADILE:EMINA BAŠIĆ

&LAMIJA DURAN

I-H