skulptura italije (r. olson)

1

ROBERTA J. M. OLSON DAVOR SIFTAR PRODUCTION

TALIJANSKA RENESANSNA SKULPTURA .

Renesansa: odnos prema prirodi i odnos prema klasičnoj umjetnosti. Skulptura ima ključnu ulogu u pojavi i odreĎenju renesanse, u skulpturi se rješavaju 2 osnovna problema: slobodnostojeća skulptura i trodimenzionalno prikazivanje prostora. Milano: Visconti, zatim Sforza Verona: Scaglieri Padova: Carrara Venecija: nezavisna republika, zapravo oligarhija - vladavina nekolicine Napulj: do početka 15. st. pod kućom Anţuvinaca, a zatim pod Španjolskom 1250. smrt cara Fridrika II. 1309 - 1376. pape stoluju u anţuvinskom Avignonu, a Rim je kulturna pustinja. U to vrijeme Firenca simpatizira Guelfe koji su u savezu s papom, ali je okruţena Gibelinskim bastionima: Sienna, Pisa i Arezzo, koji podrţavaju nasljednike Fridrika II. To utječe na razvitak ukusa i običaja. Gradovi se povečavaju i dolazi do ekonomskog prosperiteta. Početkom 14. st. 3 najveća grada Europe su Firenca, Palermo i Venecija (svaki sa 100 000 stanovnika). Zbog jake antičke tradicije, stilovi su u Italiji drukčiji, pa romaničke i gotičke skulpture već imaju karakteristike renesanse. Stoga se moţe postaviti pitanje kada renesansa zaista počinje.

1. PRVI PERIOD .

NIKOLA PISANO kipar i arhitekt

Aktivan 1258 - 1278; Vasari mu pripisuje početak prve od 3 faze renesansne skulpture. Vje- rojatno je roĎen u Apuliji, školovao se u Pisi ili je radio za Fridrika II. prije nego se nastanio u Pisi.

PROPOVJEDAONICA BAPTISTERIJA

U PISI 1260.

Propovjedaonica je bliţa arhitektonskoj skulpturi nego običnom liturgijskom objektu. Heksagon (simbol Kristove smrti) harmonira s kruţnim oblikom (simbol ponovnog roĎenja, vječnosti i Boga) graĎevine. 5 reljefa (šesta strana je otvorena za pristup) je odvo- jeno crveno-smeĎim kolonetama klasičnog stila. Sce- ne su izvedene u bijelom mramoru. Propovjedaonicu nosi središnji stup postavljen na sokl s grotesnim likovima i ţivotinjama (predstavljaju poganske elemente podvrgnute kršćanstvu) i 6 vanjskih stupova, od kojih su 3 postavljena na leĎa lavova koji se šuljaju oko pobijeĎenog plijena - romanički motiv koji simbolizira trijumfirajuće kršćanstvo. Stupovi koji imaju gotovo korintske kapitele (skulpture i duboko zasijecanje pod-sjećaju na tehniku kasne antike) nose arhivolte s trodi- jelnim romaničkim arkadama s inkrustiranim usjecima.

2

U trokutnim poljima su proroci i evanĎelisti, izmeĎu reljefa je 6 gotovo slobodnostojećih figura: 5 vrlina i Sv. Ivan Krstitelj. U skladu s toskanskom tradicijom, scenama dominiraju figure, a reljef je visok. Scene na reljefima prikazuju: 1. Navještenje, RoĎenje i objava trima kraljevima 2. Poklonstvo kraljeva (tretirano kao 3 ţivotne dobi) 3. Prikazanje u hramu 4. Raspeće 5. Posljednji sud Najjača afirmacija Pisanovog klasicizma vidi se u "Snazi", jednoj od vrlina: to je prvi suvremeni prikaz golog heroja na klasični način (atribut: lavlja koţa), a cijela teţina mu počiva na desnoj nozi. Nagost i fizičku snagu kasnije će naslijediti Michelangelov David.

PROPOVJEDAONICA

KATEDRALE U SIENI 1265 - 1268.

Ambicioznije raĎena od one u Pisi, oktogonal- na, 7 reljefa, na uglovima su figure od bijelog mramora, priča na reljefima se očitava u konti- nuitetu, što još više naglašavaju 2 karniše i traka s inkrustacijama iznad donje karniše. Pove- ćan je broj figura u svakoj sceni, ali je smanje- na njihova veličina. 4 vanjska stupa počivaju na leĎima lavova: 2 na lavovima koji razdiru svoje ţrtve, a 2 na lavicama koje hrane mlade. Središnji stup: prikaz slobodnih umjetnosti. Promjene na reljefima s obzirom na Pisu: 1. Vizitacija (umjesto Navještenja) 2. Putovanje i Poklonstvo kraljeva (4 drveta sugeriraju pejsaţ) 3. Pogubljenje nevine dječice (izveo Giovanni Pisano) 4. Posljednji sud POKLONSTVO KRALJEVA Klasični lik Herkula ("Snaga") iz Pise zamijenjen je tradicionalnije prikazanom ţenskom figurom. Nova je kompozicija narativnih reljefa - nizovi likova su jedni iznad drugih - osjećaj dubine i jaki ho- rror vacui. Motiv koji zauzima veću površinu, dubina ureza i "most" (komadić kamena koji povezuje glave s reljefom) elementi su iz kasne antike i dokazuju da je Nikola proučavao kasnoantikne sarkofage. U 16. st. dodane su stube i propovjedaonica je stavljena na današnje mjesto.

FONTE MAGGIORE Perugia, 1278.

Zadnje poznato djelo na kojem je radio Nikola Pisano (sa sinom Giovannijem), smješteno ispred gradske viječnice. Fontana sadrţi političke i alegorijske aluzije na besplatni pristup vodi – jedno od temeljnih prava rimskih graĎana. IzgraĎena je iz bronce i mramora, poligonalna, a arhitektonski elementi dominiraju nad skulpturom. Fontana ima 3 nivoa i počiva na koncentričnim stubama koje izravnavaju neravno tlo.

3

1. nivo: 25 - strana školjka, svaka sačinjena od 2 okomita reljefa (radovi po mjesecima, slobodne umjetnosti, ţivotinje simboli Perugie, Romul i Rem, Esopove basne i scene iz Geneze). 2. nivo: vanjski i unutarnji stupovi podupiru manju školjku s 12 strana, a voda izvire iz brončanih glava ţivotinja (etrušćanski utjecaj). Na uglovima ove školjke su 24 figure: povijesni ili alegorijski likovi, vjerski i profani. 3. nivo: jednostavna brončana školjka s datumom 1277. g.; tri karijatide koje na glavi nose vaze okrunjuju fontanu. Prema Vasariju, nakon završetka fontane Nikola se vraća u Pisu i tamo do smrti radi na velikim bistama jake ekspresivnosti na vanjskoj strani Baptisterija, vrlo različitim od mlade- načkih djela. Njegov pristup skulpturi - prekid s apstraktnim simbolizmom koji je dominirao prethodnim epohama - predlaže novi stav koji će naslijediti Donatello i Michelangelo.

GIOVANNI PISANO 1240 - 1314.

Nikola Pisano je otkrio da mu gotika pruža nove izražajne mogućnosti a Giovanni je to još više produbio. Vjerojatno je putovao u Pariz oko 1270. i na njega je utjecala francuska bjelokost. Zanimaju ga pokret, emocije, igra svjetla i sjene, koje je proučavao na francuskoj gotičkoj skulpturi i kasnoj antici.

NACRT PROČELJA KATEDRALE U SIENI 1284.

Giovanni je bio glavni majstor gradnje katedrale u Sieni i postao je graĎaninom Siene. Nacrtao je najstariju i najkompleksniju od svih velikih fasada talijanske gotike, od čega je bio izveden samo donji dio. Skulpture starozavjetnih proroka, proročica i antičkih filozofa su jako oštećene.

PROPOVJEDAONICA U PISTOJI

Sant Andrea, 1301. Zbog dimenzija male romaničke crkve, Giovanni Pisano preuzima 6 kutni oblik propovjedaonice iz Baptisterija u Pisi, ali u Pistoi su vidljive gotičke karakteristike: gotički šiljci i gotički lukovi, kako bi se naglasilo uzlazno kretanje. Figure na uglovima odvajaju narativne reljefe. Jedna od dvije lavice ispod stupova hrani svoju mladunčad, a treću la- vicu zamijenjuje bradati Atlant u jakom kontrapostu. Na uglovima izmeĎu proroka je 6 sibila, a geniji im šapću na uho (motiv koji će Michelange- lo upotrijebiti na svodu Sikstinske kapele). Likovi i geste su ekspresivni, kompozicija je dija- gonalna, skulptura je duboka, vaţna je sjena. Osjeća se utjecaj francuske bjelokosti. Gotički elementi: tragovi pozlate i inkrustacije od stakle- ne paste u obliku četverolista. Vidljivi su tragovi dlijeta. Giovanni Pisano je po prvi put napravio reljefe koji su nagnuti prema promatraču, kako bi bili bolje vidljivi. Vrhunac patetike predstavlja reljef "Pokolj nevine dječice".

4

PROPOVJEDAONICA KATEDRALE U PISI

1302 - 1311. SagraĎena od mramora iz Ferrare, smještena u desni kor, bila je oštećena u poţaru, a neki dijelovi su danas po muzejima u svijetu. Propovjedaonica je 8 - kutna, a Giovanni joj na vrhu stuba dodaje povišeno mjesto, koje omogućuje dodavanje još 2 reljefa, tako da ukup- no ima 9 panoa - 2 plitka na podiju i 7 konveksnog ob- lika. Teška karniša "miče oko gledatelja" po reljefima, a epizode su superponirane. Dodane su i nove teme: 1. tri epizode iz ţivota Sv. Ivana Krstitelja 2. Izdaja, Izrugivanje, Bičevanje i Krist pred Kaifom Neuobičajene su različite proporcije meĎu likovima, umjesto gotičkih lukova su po dvije volute koje se ne sastaju u centru, proroci su ispruţeni. Giovanni je inspi- riran antičkim djelima u Pisi i očevom propovjedaoni- com u Baptisteriju, ali vidljiva je razlika u njihovu stilu.

MADONA S DJETETOM Padova, 1306.

kapela obitelji Scrovegni, Madona nosi gotičku krunu, manji je utjecaj francuske gotike - ublaţena je antičkim modelima. Ona i dijete koje drţi na kuku gledaju jedno drugo, a figura je u kontrapostu.

ARNOLFO DI CAMBIO 1245 - 1310.

Suvremenik G. Pisana, u mladosti radio za Nikolu, po- tom odlazi u Perugiu i Rim. Vidi se utjecaj N. Pisana, antike i tradicije srednjovjekovnog Rima. Značajan je autor nadgrobnih spomenika 14. st. U Rimu radi brojna djela za S. Pavla izvan zidina i crkvu Sta Maria in Tra- stevere. Radi planove za firentinske crkve, a pripisuju mu se katedrala u Orvietu i Palazzo Vecchio u Firenci.

GROB KARDINALA DE BRAYE Orvieto, 1282.

Iz crkve San Domenico u Orvietu i tvori cjelinu s gotič- kim tabernaklom. Gore je Bogorodica na tronu, a 2 sveca uokviravaju središnji natpis (jedan od njih, Sv. Marko, predstavlja Bogorodici De Brayu). Ispod je grob na kojem 2 anĎela-Ďakona (jedan lijevo, jedan desno) povlače zastor da otkriju leţeću figuru - način da se uravnoteţi i oţivi kompozicija. To je novi element koji proizlazi iz antičkih modela. Ispod grobnice je sarkofag.

5

BOGORODICA S DJETETOM 1302.

Di Cambio ju je izradio za lunetu glavnog portala katedrale u Firenzi. Oči su joj od stakla, zjenice bojane, a tijelo je masivno. Mirna statičnost je u supro- tnosti s pokretom i emocijom skulpture.

TINO DA CAMAIANO 1285 - 1337. Rodom iz Siene, radio je za Pisana. Od 1323 - 1337. radi za Roberta Anžujskog u Napulju, te tako u ju- žnu Italiju unosi tradiciju toskanske skulpture.

MILOSRĐE 1321.

Masivna figura, pronaĎena u okolici Firence, nije dovršena i ne zna se za što je bila namijenjena.

GIOVANNI DA CAMPIONE

CANGRANDE DELLA SCALA

Verona, 1333. Na sjeveru Italije, u ¼ 14. st. javlja se interes za pro- fanu sliku renesanse - konjaničke statue velikih dimenzija, koje predstavljaju trijumf individue. Ukus za takve statue utemeljuje ovaj grob Cangrandea.

LORENZO MAITANI 1270 - 1330. 1310. postaje glavni majstor katedrale u Orvietu. Projektirao je 4 masivna stupa na pročelju i dekoraciju u niskom reljefu koja se čita kao Biblija (scene iz Novog i Starog zavjeta) ali u vertikalnom nizu. Dovršene su scene samo iz donjih dijelova. SCENA IZ POSTANKA

6

ANDREA PISANO 1290 - 1348.

JUŽNA VRATA

BAPTISTERIJA U FIRENCI 1330 - 1336.

1329. Udruţenje suknara naručuje dvoja bronča- na vrata za Baptisterij u Firenci. Tamo to nitko nije znao napraviti, pa je pozvan Andrea Pisano iz okolice Pise, grada poznatog po radu u bronci. Vjerojatno je bio školovan kao zlatar, jer je očit senzibilitet za detalje. Tehnička inovacija je po- zlata okvira i likova kako bi se postigao kontrast. Na vratima je 28 pravokutnih ploča i čitaju se odozgo, slijeva udesno, svaka vratnica zasebno. U 4 ugla svake scene postavljene su lavlje glave (marzocco - firentinski grb). Scene su odvojene trakama s rozetama i ukrasnim čavlićima. Ovi su ornamentalni detalji ponovljeni u zupcima koji uokviruju gotičke četveroliste. Prostor na ploča- ma je definiran samo likovima (slično Giottu u kapeli Peruzzi, Sta. Croce). U gornjem dijelu svake od vratnica je 10 scena iz ţivota Sv. Ivana Krstitelja, kojemu je posvećen Baptisterij i koji je zaštitnik Firence.

SKULPTURE ZVONIKA Firenca, 1336 - 1343.

Zvonik je započeo Giotto, a nalazio se dijagonalno suprotno portalu Baptisterija. Andrea Pisano je za- vršio prvi dio heksagonalnih reljefa, a zatim je radio na slobodnostojećim stranama gornjeg dijela.

"SKULPTURA" pokazuje preokret u njegovoj stilskoj evoluciji i mo- numentalnija je od prijašnjih reljefa. NINO PISANO, Andrein sin, započinje karijeru u očevoj radionici. Specijalizirao se za skulpture Madone s djetetom, pune poetičnosti i blagosti. 1348. epidemija kuge odnosi 40 - 60 % populacije Sienne i Firence. Sienna se nikada nije oporavila od te katastrofe, ni ekonomski ni umjetnički. Prevladava nova reakcionarna i pesimistička klima u pobožnosti i fanatizam koji inzistira na dogmi. Sienjani vjeruju da su kažnjeni jer su se priklonili ovozemaljskim dobrima, što će imati dramatičan utjecaj na umjetnost. Ekonomija je u teškoćama, narudžbi je sve manje, pogotovo za skulpturu koja je često skupa. Očito je nazadovanje s obirom na prijašnje ideje, a stil ove epohe naziva se "stil crne kuge".

7

ANDREA ORCAGNA

SMRT I UZAŠAŠĆE DJEVICE 1359.

Ovaj tabernakl je smješten u Orsanmichele u Firenci i nosi autorov potpis. Dvije scene treti- rane su kao jedna i razdijeljene horizontalnim pojasom. Rad pokazuje dihotomiju stavova svoje epohe prema ovozemaljskom i duhov- nom. U donjem dijelu, trodimenzionalni prostor je dočaran polukruţno postavljenim likovima oko Djevice poloţene na sarkofag. U sre- dini, Krist drţi malo dijete koje simbolizira njenu dušu. U gornjem dijelu prikazana je Djevi- ca u mandorli okruţenoj anĎelima. Tabernakl je inkrustiran dragim kamenjem, zlatom i sta- klom koji stvaraju blistavu polikromiju.

2. RENESANSA U SVOJOJ ZRELOSTI .

POČETAK DRUGE FAZE

Početkom 15. st. u Firenci su okupljeni svi elementi potrebni za renesansu. Razvija se humanizam, interes za rimsko pravo i prijevode tekstova. Širenjem grčke i latinske knjiţevnosti traţe se novi umjetnički, literarni i politički uzori, a Firentinci vide svoju drţavu kao novu rimsku republiku. Umje- tnost je bila pod mecenatstvom 7 glavnih cehova, a kasnije dolazi do individualnog mecenatstva.

LORENZO GHIBERTI 1378 - 1455.

SJEVERNA VRATA

BAPTISTERIJA U FIRENCI

1400 - 1. Arte di Calimala raspisuje natječaj za druga vrata Baptisterija (istočni portal, kasnije stavljen na sjever). Sedam Toskanaca sudjeluju u natječaju na temu Ţrtvovanje Izaka. Danas su poznata samo 2 panoa s nateječaja: Bruneleschijev (1377 - 1446) i Ghibertijev (1378 - 1455). 1403. Ghiberti je progla- šen pobjednikom. Njegov rad karakterizira slikovno i vizualno jedinstvo, a vaţnu ulogu imaju svjetlost i pejzaţ. Njegov Izak nosi idealizam antičke umjetnosti, upotrebljena je boja i manje skupa tehnika. Naru- čitelji mijenjaju temu: ţivot Krista u 20 scena, a eva- nĎelisti i crkveni oci na 8 scena. 1424. vrata su postavljena. Osim na blagdane, uvijek su zatvorena, a na oba krila scene se čitaju odozdo. Trake su naglašene četverolistima iz kojih izlaze glave proroka (umjesto Pisanovih lavova). Neki dijelovi su pozlaćeni.

8

Ghiberti je radio i druge narudţbe: arhitekturu, vitraje, radove u skupim metalima i drvu. Njegova je radionica sluţila kao škola novoj generaciji umjetnika: Donatellu, Michelozzu, Ucellu i Masolinu. Firentinski umjetnici dobili su naobrazbu univerzalnih crtača, što je navelo Vasarija da kaţe kako je disegno (crteţ) tajna njihova uspjeha. Ghiberti je napisao Komentare Vitruvija, pokušavajući dati teorijsku bazu svojim djelima i povećati saznanja o umjetnosti. To je bilo jedno od glavnih djela o umjetnosti tog vremena. Zahvaljujući Komentarima, vidi se kako je umjetnost bila intelektualni, a ne manualni posao. Bio je jedini umjetnik quattrocenta koji je napisao svoju biografiju.

ZAOKRET U FIRENTINSKOJ SKULPTURI 1410 - 1420.

Umjetnici rade projekte vezane za katedralu u Firenci - 4 sjedeća lika evanĎelista u prirodnoj veličini u nišama oko glavnog portala. 1408. narudţba je podijeljena: Donatello (Sv. Ivan), Nanni di Banco (Sv. Luka), Niccolo Lamberti (Sv. Marko) Bernardo Ciuffagni (Sv. Matej).

DONATELLO 1386 - 1466.

DAVID Palazzo della Signoria, Firenca, 1408 - 1412.

Postavljen u Palazzo della Signoria, nakon što je od starozavjetne osobe postao graĎanski heroj s profanim konotacijama. Odjeća mu je na bedru prerezana kako bi se mogla vidjeti noga. Vidljive su i neke "anomalije": dugi vrat i neobične proporcije. Idealizirana glava (inspirirana antičkim Antinojem) najavljuje njegovog Sv. Jurja i Miche- langelova Davida. Oči mu nisu izraĎene - moţda su bile bojane. Ovaj David je prvi u nizu skulptura heroja koje ujedinjuju graĎanske i religijske vrline.

SV. MARKO Orsanmichele, Firenca, 1411 - 1413.

Svetac - zaštitnik suknara. Teţina noge je pojača- na draperijom s vertikalnim naborima nalik kaneli- rama, za razliku od slobodne noge koja izlazi iz ni- še. Povećani su glava i ruke, torzo je izvučen. Lik stoji na jastučiću, što je tradicionalni simbol sveto- sti. Mnogi ga smatraju prvom pravom renesansnom skulpturom.

9

SV. IVAN 1415.

Skulptura je izvedena za gledanje odozdo i prikazana je u skraćenju (tipična crta Dona- tella), ima piramidalni oblik što joj daje stabilnost, izduţenu glavu, vrat i torzo. Emitira auru inteligencije, što će kasnije inspirirati Michelangela za skulpturu Mojsija.

SV. JURAJ 1417.

Mramorni kip raĎen za ceh oruţara. Prikazan je mladi heroj kao inkarnacija dvorskih viteških vrlina i moţda je nosio brončanu opremu. Ispod se nalazi reljef na kojem je dobivena atmosferska perspektiva smanjivanjem dubine reljefa. Na desnom dijelu (prikaz arkada) Donatello je koristio ortogonalne linije, temelj linearne perspektive koju će usavršiti Brune- leschi oko 1420.

SERIJA PROROKA za niše gornjeg dijela zvo-

nika u Firenci; likovi su prikazani bez atributa, a neki su uzeti s fasade katedrale i opet korišteni:

SV. JURAJ ABRAHAM I IZAK

ABRAHAM i IZAK 1421.

Donatello miješa poze Bruneleschijevih i Ghilber- tijevih figura s natječaja. Energični tretman brade preuzima Michelangelo za svog Mojsija. Svi su mu proroci individualizirani.

HABACUC 1436. od 16. st. naziva se

"Lo Zuccone"

Vidljiv je realizam jači od onog na rimskim portretima iz 3. st. Lik gleda prema dolje, a usta su mu otvorena kao da govori. Dok ga je radio, Donatello je uzviknuo: "Govori, govori, ili neka te uhvati dizenterija!"

HABACUC

10

NANNI DI BANCO 1374 - 1421.

UZNESENJE Firenca, 1414 - 1421.

Nalazi se na timpanu Porta della Mandorla katedrale u Firenci. Gotički elementi: proporcije, teška haljina pomaknuta vjetrom. Tipično renesansno: teško tijelo u kontrapostu. Putti su rezultat proučavanja antičkog tipa. Medvjed koji traţi med je metafora duše koja tra- ţi spasenje. Straţnji plan je bio obojen u plavo i zlat- no, a Djevica je drţala ljiljan i pojas. Početkom 15. st. Banco ureĎuje pročelje Orsanmichele. Crkva je istodobno u graĎanskoj i religijskoj funkciji. U 14. st. svaki ceh se obavezao u jednu nišu staviti skulpturu svog sveca zaštitnika. 1406. to je postala obaveza koja je prouzročila lavinu narudžbi. Umjetni- ci nastoje raditi skulpture koje se gledaju odozdo i koje će biti u interakciji s promatračima na ulici.

QUATTRO SANTI CORONATI 1408 - 1413.

IzraĎeni za ceh kipara u kamenu i drvu. Prikazane su 4 figure u polukrugu, u prirodnoj velični: Claudije, Cas- tor, Simforin i Nikostrat – kršćanski kipari koji su odbili Dioklecijanu napraviti kip Eskulapa i zato su mučeni. Likovi su u togama, desna figura se obraća drugima – narativni element. Rad je inspirirao Masaccia za kapelu Brancacci. Na reljefu ispod prikazani su radovi ceha.

SV. IVAN KRSTITELJ 1412.

To je Bancova prva velika skulptura. Nabori draperije više zaklanjaju nego otkrivaju tijelo. Figura nosi rotulus na kojemu je jedna od prvih manifestacija humanistič- kog pisma.

SV. LUKA 1415.

Na licu je vidljiv utjecaj antičke skulpture, smireni izgled, raĎen za gledanje odozdo. Obje ove skulpture pokazuju plemenitost i snagu, u usporedbi s onima Lambertia i Ciuffagnia, koje su bez ţivota i originalnosti.

SVETI LUKA

11

JACOPO DELLA QUERCIA 1374 - 1438.

Najveći sienski kipar polovine 15. st., pripisuju mu se i mnogi polikromni radovi u drvu.

GROB ILARIE DEL CARRETTO katedrala, Lucca, 1408 - 1413. Grob je djelomice uništen, ostao je sarkofag i leţeća figura. Uz noge gospodarice je pas, simbol vjernosti. Na sarkofagu putti u kontrapostu nose teške girlande. Putti su toliko pre- plavili 15. st. da ga nazivamo "vrijeme putta". Moguće je da je izmeĎu sarkofaga i lika bila trapezoidna traka koja ublaţava prijelaz, te da je sarkofag imao arhitektonski okvir i baldahin.

ACCA LAURENTIA 1414 - 1419.

Figura je inspirirana rimskom Venerom, a gojaznost i teška odjeća karakteristični su za Querciu. Lik se bavi dječacima Romu- lom i Remom - jedan joj se stisnuo uz grudi, a drugi uz njezinu nogu nastoji privuči njenu paţnju.

ISKUŠENJE na portalu San Petronia,

Bologna, 1438. Iskušenje je jedna od 10 scena Geneze raĎena za pilastre portala crkve San Petronia. Iz Adamo- ve muskulature vidljivo je kako je autor poznavao anatomiju. Zmija s glavom ţene na drvu spoznaje nudi smokvu. Likovi stvaraju prostor, a njihova izuzetna tijela utjecala su na Michelangela, koji im se divio za svog boravka u Bologni.

Od 12. st. u Italiji se radi dosta drvenih skulptura, koje su manje skupe od mramornih ili brončanih, a najčešće se prikazuju Raspeće i Djevica s Djetetom. 1450. ova umjetnost u Toskani gotovo nestaje, zadržava se jedino u Sienni i na selu. Osim za raspela, drvo je pogodno i za druge kultne objekte jer je lako prenosivo.

12

3. ŠIRENJE RENESANSE .

SIENNA .

1416. NARUDŽBA ZA KRSTIONICU U SIENNI

LORENZO GHIBERTI 1378 - 1455.

Ghiberti radi plan za heksagonalnu bazu u mramoru, ukrašenu reljefima od pozlaćene bronce, koji prikazuju ţivot Sv. Ivana Krstitelja. Izradio je 2 reljefa:

1. KRŠTENJE KRISTOVO u pejzaţu

2. SV. IVAN PROPOVJEDNIK

FIRENCA .

LORENZO GHIBERTI

VRATA RAJA NA BAPTISTERIJU U

FIRENCI 1425 - 1452.

Ghiberti započinje raditi druga vrata na Baptiste- riju - Vrata Raja, 1452. postavljena na istočnu stranu, jer su prva vrata bila prebačena na sjeve- rnu stranu. Vratnice sadrţe 10 pravokutnih ploča; proroci i proročice su u bočnim frizovima, odvoje- ni glavama u medaljonima (2 glave prikazuju au- tora i sina Vittorija). Na prvu ploču stavlja 4 epizode iz Geneze. Reljefi su u potpunosti pozlaćeni, što pokazuje bogatstvo ceha. Vidi se jak utjecaj antike, vjerojatno zbog još jednog autorovog boravka u Rimu. U mnogim scenama koristi linear- nu perspektivu.

13


HERODOVA GOZBA

baptisterij u Sienni, 1427.

Donatello radi reljef Herodova gozba zamišljen da se gleda odozgo. Scena je smještena unutar sustava revolucionarne linearne perspektive, ar- tikulirane arhitektonskom kompozicijom. Mate- matičar Antonio Manetti izum ovog sustava pripisuje Brunelleschiju. Prostor ima 3 plana: u prvom planu je Herod, u drugom mladić svira, a u trećem sluga nosi glavu Ivana Krstitelja. Primi- jenjeni su različiti postupci za dočaravanje prostora: pod je izveden od ploča ortogonalnih i poprečnih linija, u zidu iza Heroda nedostaju dvije cigle a rupe su perspektivno prikazane, u "da- ljini" se smanjuje dubina reljefa i dimenzija prika- za. Pozlaćena bronca, 60 x 60 cm.

VENECIJA .

Zakon zabranjuje stranim majstorima raditi u Veneciji, ako nemaju mjesto za boravak i prihode. 1401. dužd traži firentinskog kipara - arhitekta za Duždevu palaču; vidljiva je želja za unošenjem renesansnog stila. Brojni umjetnici bili su privučeni (ne oni najbolji), ali su bili razočarani jer su se morali usporeĎivati s Donatellom, Ghibertijem, Nanni di Bancom i Della Querciom. Najveći doprinos venecijanskoj skulpturi 15. st. dali su: Niccolo di Pietro Lamberti Pietro di Nicolo Lamberti (Niccolov sin, s ocem radi na gornjem dijelu pročelja Sv. Marka) Nanni di Bartolo

PIETRO DI NICOLO

LAMBERTI 1370 - 1451.

SPOMENIK DUŽDU

TOMMASU MOCENIGU 1423.

Spomenik je postavljen u crkvi Santi Giovanni e Paolo. Nicolo usvaja kićeni stil koji Venecijanci cijene. Izveo je nevjerojatno kompleksan baldahin, kojeg odmiču anĎeli kako bi se vidjela leţe- ća figura duţda. Na vrhu je "Pravda", kao jasna politička deklaracija. Na sarkofagu su niše sa školjkama i figure vrlina, u kojima su usklaĎene toskanske i venecijanske forme.

14

NANNI DI BARTOLO

SALOMONOV SUD 1438.

Zadnji od 3 kutna reljefa na Duţdevoj pala- či, izveden od istarskog kamena, preko puta crkve Sv. Marka.

SPOMENIK BRENZONIJU 1439.

U San Fermo Maggiore u Veroni. Ispod bal- dahina je prizor Uskrsnuća, a iznad je freska Antonia Pisanella Navještenje. Na vrhu, na kapitelu je figura proroka. Sarkofag ima kla- sične pilastrime, a ispod su zaspali vojnici. SOLOMONOV SUD SPOMENIK BRENZONIJU

MEDALJE .

Medalje predstavljaju vezu s rimskom prošlošću i glorificiraju pojedinca.

ANTONIO PISANELLO 1395 - 1455.

Antonio Pisanello, slikar i arhitekt, najbolji je u toj vrsti umjetnosti. Spaja naturalizam i simbolizam te afirmira vaţnost umjetnika potpisujući svoje medalje. Više od 20 god. Pisanello je crtao medalje za vladajuće obitelji i talijanske dvorove: d' Este iz Ferrare, Gonzage iz Mantove i Alfonza I. iz Napulja. Najčešće su od bronce, na prednjoj strani je profil osobe, a na straţnjoj grb. MEDALJA CECILLIJE GONZAGE

4. DONATELLO: VELIKI INOVATOR .

1425. Donatello se povezuje s Michelozzom di Bartolomeom, zlatarom koji je radio i u Ghibertijevu ateljeu. Zajedno rade:

GROB BALDASSAREA COSCIJA

baptisterij u Firenci, 1422 - 1428. Prvi grob koji sadrţi cijeli renesansni repertoar. Dva kolosalna stupa od granita, brončana leţeća figura, na bazi kerubini i girlande, izme- Ďu 4 pilastra su 3 niše s reljefnim prikazima vrlina, sarkofag nose 4 konzole, a izmeĎu njih su 3 grba. Sprijeda 2 putta otvaraju rotulus s natpisom. Lavovi nose leţeću figuru na nosilima. Portret Coscije izveden je iz posmrtne maske. Zid iza groba je iz 3 dijela, što se po preporuci Albertija koristilo na posmrtnim spomenicima. Luneta je u obliku školjke (simbol regeneracije duše), a u njoj je bista Djevice s djetetom. Teški zastor sa širokom bordurom daje jedinstvo spomeniku.

15

LUCCA DELLA ROBBIA 1400 - 1482.

CANTORIA katedrala u Firenci, 1431 - 1438.

Della Robbia, do tada malo poznat kipar, dobiva narudţbu za pjevalište koje će biti postavljeno iznad vrata sjeverne sakristije. Gornji dio podsjeća na rimske sarkofage, a galerija je poduprta konzolama. Sprijeda su 4 reljefa, a 2 sa strana. Če- tiri druga reljefa izmeĎu 5 konzola su u sjeni. Dje- ca pjevaju, plešu i sviraju razne instrumente (idealizirani prikaz), ilustrirajući 150 - ti psalam napi- san na tri trake.


CANTORIA katedrala u Firenci, 1433 - 1440.

Donatello radi pandan Robbijinoj cantoriji, iznad vrata juţne sakristije. Kasnije je odande skinuta, a njena je rekonstrukcija upitna, pogotovo bron- čane glave. Izveden je kontinuirani friz putta (bez ikakve idealizacije) na tri strane cantorije. Slobodnostojeći parovi stupova naglašeni su kockicama, što je neobičan motiv.

MADONNA PAZZI Firenca, 1420 - 1430.

Ovaj reljef pokazuje kako Donatello umije prika zati njeţnost i intimnost. Madonna ovdje nema aureolu, inovaciju koja će se generalizirati tek u sljedećem stoljeću. To je jedan od prvih radova za koje se zna da su bili kopirani u štuku i tera- koti, a Donatello je meĎu prvima otkrio upotrebu terakote za izvedbu vaţnih djela.

NAVJEŠTENJE CAVALCANTI

Sta Croce, Firenca, 1430. Materijal: pozlaćena pietra serena (sivi pješćenjak). Oblik edikule proizlazi iz antičkih stela, pilastar je u obliku rimske urne, ali novost su kapiteli koji evo- ciraju Janusa, čuvara vrata koji razmišlja o prošlo- sti i budućnosti. Donatello tim motivom pokazuje kako je navještenje i trenutak inkarnacije. Figure su u prirodnoj veličini, a Djevica je u kontrapostu.

16

DAVID Firenca, 1430 - 1450.

U početku je bio u dvorištu Palazzo Medici, kas- nje je postavljen u Palazzo della Signoria. Dona- tello je vjerojatno bio u sluţbi Medičejaca, jer je pokopan u kripti San Lorenzo blizu Cosme Me- dicija. David utjelovljuje androgeni ideal, a vidljivo je kako je izvor bila i literatura, a ne samo vizua- ni repertoar u kojem je David uvijek prikazivan kao kralj, a ne kao pastir.

AMOR – ATYS 1430 - 1450.

Smatralo se kako je ovo djelo antičko, ali Vasari tvrdi da je Donatellovo. Figura drţi nogu na zmiji kao mladi Herkul, na nogama ima krilca kao Mer- ur, rep kao satir, na leĎima krila kao Kupido, odje- ća dopušta da mu se vide spolni organi kao atysu ili rimskom seljaku, a na pojasu i kacigi nosi mak - upućuje li to na san ili smrt? To predstavlja eni- gmu koju ni Vasari nije dokučio.

GATTAMELATA Padova, 1453.

Donatello je 1443. pozvan u Padovu kako bi izveo ovu konjaničku statuu. Prikazan je ratni konj koji ispred prednjeg lijevog kopita ima topovsku kuglu kako bi se time dobio pokret. Oruţje Gattamelate je ukrašeno antičkim motivima i on nosi štap poput rimskog zapovjednika. Kip pokazuje tenziju izmeĎu idealnog i realnog. Na visokom postolju smješten je ispred bazilike Sant' Antonio, gdje je Gattamelata pokopan. Spomenik nema natpisa, što ga čini sli- kom univerzalne moći.

SV. IVAN KRSTITELJ Venecija, 1438.

Drvenu skulpturu naručila je firentinska kolonija u Veneciji za kapelu u Santa Maria Gloriosa dei Frari. Usta su mu otvorena kao propovjedniku, a lijevi kapak mu je teţak i naglašava naturalizam.

17

MARIJA MAGDALENA Firenca, 1453.

Obojano i pozlaćeno drvo. Asketski lik svetice prikazan je s još naglašenijim naturalizmom, čak joj se mjestimice vidi i kost lubanje. To više nije bludnica - pročišćena vatrom Boga dosegla je duhovnu ljepotu.

JUDITA I HOLOFERNO Firenca, 1460.

1495. djelo je skupa s Davidom postavljeno u Palazzo Vecchio, kako bi se pokazao trijumf republike. Četiri otvora na krajevima jastuka sugeriraju da je skulptura bila zamišljena kao fontana, ali nije pronaĎen nikakav trag cjevo- voda. Likovi su postavljeni tako da "tjeraju" gledatelja u obilazak oko skulpture, što se nije prakticiralo još od antike. Vrat Holoferna je već napola prerezan i krv curi u potocima. Te- ma vina prikazana je na reljefima na soklu. MARIJA MAGDALENA JUDITA I HOLOFERNO

RELJEFI MUKE KRISTOVE

San Lorenzo, Firenca, 1460. Pred kraj ţivota Donatello radi seriju reljefa u bronci za San Lorenco, na temu Muke Kristove. Reljefi su raznih dimenzija i u 16. st. postavljeni su na dvije propovjedaonice. Na reljefu "Krist pred Pilatom i Kaifom" Krist je od susjedne scene odvojen stupcem poput onog Marka Au- relija ili Trajana, a sluga s dva lica poput Janusa pruţa Pilatu posudu koji pere ruke od svake krivnje.

5. SKULPTURA FIRENCE POLOVINOM 15. st .

Ekonomija koja cvjeta, politička stabilnost i napredak humanizma daju generalni osjećaj blagostanja. Firenca iz provincijskog grada prerasta u europsku snagu. Razvija se privatno mecenatstvo, vrednuje se ikonografija i osobni ukus. Medici su bili na vlasti do 1494. i diskretno ali sigurno upravljali oligarhijskom vladom.

DE STATUA Albertijev traktat

Humanizam se širi zahvaljujući prijevodima Platona i Albertijevim traktatima, koji je prvi nakon antike napisao teorijsko djelo De statua i obiljeţio preokret u skulpturi renesanse. Prema njemu, cilj umjetnika je oponašanje prirode, a ne samo filozofskih i vjerskih pravila, kao u srednjem vijeku. Po- stavio je teorijske principe renesanse: ravnoteţa pojedinačnog (osobnog) i idealnog, te inzistiranje na harmoniji svakog dijela sa cjelinom. Traktat je na talijanskom objavljen 1568. g. Zamjeralo mu se da je prekompliciran, ali vidljiva je veza izmeĎu njegovih mjera i nekoliko Donatellovih djela. Kad je 1443. godine Donatello otišao u Padovu, grupa kipara poetične inspiracije proizašla je iz gracioznih formi Ghibertija. Najčešće su obraĎivane 3 teme:

18

1. Djevica s djetetom – u javnim graĎevinama i privatnim kućama 2. grobnice – ţelja da se obnavlja ime i slave preci (povećanje kulta individue) 3. biste

LUCCA DELLA ROBBIA 1400 - 1482.

Formirao se u Ghilberijevu ateljeu. Šarm njegovih skulptura najavljuje Rafaelove grazie. Širokoj publici se više sviĎao nego misteriozna Donatellova djela. Njegov najveći doprinos je u skulptorskoj tehnici. Prema Vasariju, on je "izmislio" lakiranu terakotu koja nije skupa i još je više pridonijela popularnosti skulpture. Koristio je široku paletu boja, ali najviše upotrebljava nebesko plavu i mliječno bijelu. Tijekom više od 75 godina ova tajna je čuvana u Robbijinom ateljeu, gdje su radili i Andrea (Luccin nećak) i Giovanni (Andrejin sin). - 1448. izradio je prve slobodnostojeće figure – dva anđela drvenih krila za katedralu - 1461. izradio je medaljone za kapelu Pazzi i suraĎivao s Brunelleschijem - Ukrasio je privatni radni kabinet Pietra Medicija u Palazzo Medici - Izradio je mnogobrojne reljefe – grbove obitelji i cehova Vladala je velika potraţnja za Djevicama s Djetetom, pa ih Lucca della Robbia radi na 2 načina: kao originalna djela i ona namijenjena proizvodnji u velikim serijama u njegovu ateljeu.

DJEVICA S JABUKOM 1460.

Napravljena je za Medicije. Plava pozadina simbolizira nebo, oči su plavo-sive s ljubičastim zjenicama, Dijete s obje ruke drţi jabuku, a Djevica razmišlja o sudbini svog sina. Istovremeno je stasala generacija kipara lirskog stila, koji rade u mramoru. Trojica umjetnika koji su domini- rala Firencom do 1470. godine bili su iz Settignana: Bernardo Rosselino Antonio Rosselino (mlaĎi brat) Desiderio da Settignano

BERNARDO ROSSELINO 1409 - 1464.

GROB LEONARDA BRUNIJA

Sta. Croce, Firenca, 1446. Leonardo Bruni je napisao Historiae Florentini populi - prvo veliko djelo renesanse na povijesnu temu. Njegova figura leţi iznad sarkofaga, u rukama drţi svoju knjigu, a na glavi mu je kruna od lovora. Postignuta je harmonična integracija likova u arhitektonsku formu, što postaje model za nadgrob- ne spomenike do kraja stoljeća. Cjelina podsjeća na trijumfalni luk, a poruka koju prenosi jest trijumf individue i vječni ugled, više nego spasenje duše. Iza leţeće figure su tri plo- če crvenog mramora koji je naglašavaju i daju geometrijsku stabilnost. Kompozitni pilastri podsjećaju na Masaccijevo Trojstvo, a jedini posve kršćanski element je medaljon Dje- vice s Djetetom. Ovaj se spomenik smatra prvim humanisti- čkim grobom.

19

DESIDERIO DA SETTIGNANO

GROB CARLA MARSUPPINIJA

Sta. Croce, Firenca, 1464. Za razliku od Brunijevog groba, ovde je naglasak na ukrasima i likovima. Sarkofag ima oblik kade. Na vrhu je posmrtna svjetiljka s vječnim plamenom, od koje se spuštaju dvije velike duge girlande. Zadrţana je forma trijumfalnog luka i Djevica s Djetetom u medaljonu, a iza leţeće figure Marsuppinija su četiri vertikalne mra- morne ploče.

ANTONIO ROSSELINO 1427 - 1479.

GROB PORTUGALSKOG KARDINALA

San Miniato, Firenca, 1466. Duboka niša, melankolična ikonografija, grob je izveden kao da je integriran u kapelu i po tome se razliku- je od Brunijevog i Marsuppinijevog groba. Ingeniozna ideja je mala kamena ploča na inkrustiranoj rešetki koja podsjeća na pogled u drugi svijet (trompe l' oeil), a referira se i na rimske grobove koje se gledalo kroz rešetku. Iznad rešetke dva anĎela nose medaljon u kojem je Djevica s Djetetom.

BISTE .

Biste se sredinom 15. st. u Firenci javljaju mnogo češće nego u drugim talijanskim regijama. Na to su utjecala 3 faktora: otkrivanje naturalizma, interes za individuu i antički primjeri. RaĎene su u prirodnoj veličini, a predstavljale su spoj rimskih i religijskih poprsja. Bile su "rezane" kod prsne kosti, bez baza, glava lagano pomaknutih u stranu. Ponekad se kao predloţak koriste posmrtne maske. Muški likovi su pokazivali zrelost, mudrost i naglašavali su psihološke crte, a ţenski mladost i fizič- ke crte. Nakon 1500. skulptorski portret gubi popularnost zbog širenja slikarskog portreta. 1550. g. poprsja se opet javljaju kao neovisan način izraţavanja u Firenci, Veneciji i drugim gradovima.

MINO DA FIESOLE 1429 - 1484.

PIETRO MEDICI poprsje, 1453.

Izradio je još dva poprsja članova obitelji Medici, koja su bila u nišama iznad vrata u Palazzo Me- dici. Modeli su ponekad bili odjeveni all' antica. U modi su bili i idealizirani portreti rimskih careva. Sredinom stoljeća osim posmrtnih maski, uzimale su se maske i ţivih ljudi za izradu bisti.

20

BENEDETTO DA MAIANO 1442 - 1497.

PIETRO MELLINI poprsje, 1474.

Uveo je prozaičan pristup portretu u minucioznom izraţaju, te realizam u prikazu i najmanje bore. Ova je bista različita od drugih jer ima okruglu bazu. Biste žena rijetko nose potpis, datum ili ime. One su idealizirane, odjevene po posljednjoj modi, imaju izbrijano čelo, izbrijane obrve, frizuru s uvojcima, nose dijademu, imaju aristokratski izgled i pokazuju veću uniformnost od bista muškaraca.

ANTONIO ROSSELLINO 1427 - 1479.

POPRSJE DAME 1470.

Nekoliko puta je bila atribuirana Desideriju da Settignanu, ali najvjerojatnije pripada Rossellinu zbog stilskih razloga: trodimenzionalnost je daleko izraţenija, a model puno ja- sniji. Prikazan je veći dio torza nego kod ostalih modela. Osobnost lika je jako naglašena, glava je pomaknuta una- zad i daje dojam kao da komunicira s nevidljivom osobom.

ANDREA DEL VERROCCHIO 1425 - 1488.

PORTRET ŽENE poprsje, 1480.

Lik je prikazan do struka, vide se ruke s malim buketom cvijeća na prsima i kao da komunicira s promatračem. Ova radikalna inovacija nije promakla Leonardu, njegovu učeniku, koji je to iskoristio u svojim slikanim portretima. Bista pokazuje idealnu firentinsku ljepotu 1470-tih godina, vrsta haljine kao da je s Botticellijevih gracija u "Proljeću", a jedna od njih ima jednaku frizuru (iz istog su vremena).

6. PROCVAT: FIRENCA NA KRAJU 15. st .

1469 - 1492. Firencom upravlja Lorenzo il Magnifico. 1494. g. Karlo VIII. napada Firencu, dolazi do progona Medicija i obnove republike. Za vrijeme njegove vladavine bilo je naručeno jako malo javnih skulptura. MeĎu važnijim kiparima na kraju stoljeća bili su: Benedetto da Maiano Nino da Fiesole Andrea della Robbia

21

BENEDETTO DA MAIANO 1442 - 1497.

RETABL NAVJEŠTENJA 1489.

Djelo se sastoji od retabla, predele i trodimenzionalnih kipova svetaca u nišama. Mnogo toga duguje Rosselli- novom retablu u kapeli Picollomini, a po upotrebi perspektive - tabernaklima sakramenata. Izvrsna dekoracija ipak nema psihološki intenzitet Donatellovih scena.

ANDREA DELLA ROBBIA 1434 - 1525.

Nastavlja rad svog strica Luce, ali razvija vlastiti stil: "vatasti" oblaci, likovi su uz površinu, scene su manje ap- straktne i manje klasične (kod Luce: plavo nebo i visoki reljef). Oko 1480. počinje ga se naveliko kopirati. On po- većava svoju produkciju, ponekad na uštrb kvalitete, a na velikim djelima on je autor samo glavnih likova. 1537. g. Medici se vraćaju na vlast. Andrein sin Giovanni i njegova obitelj nastavljaju posao. To više nije ista originalnost i kvaliteta, ali se dobro prodaje jer nije skupo, a u sebi uje- dinjuje prednosti i skulpture i slikarstva. Dvojica glavnih kipara na kraju 15. st. prije Michelangela bili su Andrea del Verrocchio i Antonio del Pollaiolo. Dali su novi elan skulpturi, iako su napustili Firencu 1480-tih godina.

ANDREA DEL VERROCCHIO 1425 - 1488.

GROB PIETRA I IVANA MEDICIJA

San Lorenzo, Firenca, 1472. Verrocchio je imao zlatarsku naobrazbu, pa elegan- ciju i principe te umjetnosti primijenjuje u skulpturi. Grob ima dvije obraĎene strane, što je vaţan korak prema slobodnostojećem grobu. Na otvoru izmeĎu dva prostora nalazi se rešetka koja oponaša plete- nu mreţu od uţeta, što podsjeća na prelazak s ovog na onaj svijet, koja je uokvirena cvjetnim obrubom. Na vrhu luka je dijamant izveden u bronci, kao simbol snage, otpora i besmrtnosti Medicija. Sarkofag od porfira ukrašen je lišćem akantusa u bronci - simbol ţivota i obnove.

22

NEVJERICA SV. TOME

Orsanmichele, Firenca, 1483. Prije Verrocchija ova tema nije izvedena u tri dimenzije. Figura Sv. tome izlazi iz niše u prostor, a očit je interes za fizionomiju i ekspresivnu draperiju, što utječe na Leonarda (zapanjujuća je sličnost ovog Krista i onog na Leonardovoj Posljednjoj večeri). Ovo djelo najavljuje vi- soku renesansu.

DAVID Firenca, oko 1476.

Jedno od najslavnijih djela s kraja 15. st. raĎeno za Me- dicije, koji ga prodaju Signoriji, sjedištu firentinske vlade i kasnije je postavljen u Palazzo Vecchio. Ovaj elegantno odjeveni David sposoban je ubiti Golijata, za razliku od golog, ranjivog, dvosmislenog i senzualnog Donatellovog Davida. Verrocchijev trijumfalno pozira s bodeţom u ruci, ali nema anatomskog pretjerivanja, psiholoških implika- cija i kompleksnost Donatellovog.

PUTTO S DELFINOM oko 1470.

IzraĎen za fontanu vile Medici u Careggi. To je uranjeni primjer ponovnog pojavljivanja antičkih fontana, gdje voda izlazi iz cijevi u delfinovim ustima.

COLLEONE Venecija, 1488.

Konjanička statua postavljena na Campo Santi Giovanni e Paolo u Veneciji. Verrocchio je završio konjanika i konja samo u glini, i umro prije nego je izlivena u bronci. Razli- ka izmeĎu Colleonea i Donatellovog Gattamelate je u tome što podignuta noga konja nema potporanj (topovsku kuglu) i tehnološki je napredniji, a lik nosi suvremeno oru- ţje i figura mu je tordirana.

ANTONIO DEL PALLAIOLO 1431 - 1498.

Bio je sin trgovca kokošima, stekao je zlatarsku naobrazbu, a najveću ulogu u njegovu ţivotu odigralo je putovanje u Rim.

GROB PAPE INNOCENTA VIII. Sveti Petar, Rim, 1498.

Papa je prikazan dva puta: kao ţiv i kao mrtav. U donjem dijelu je sarkofag na konzolama i na njemu leţeća figura. Iznad je papa u katedri, izveden u tri dimenzije, kako bla- goslivlja. Lijevo i desno oko njega su po dva reljefa vrlina. Iznad njega je teška karniša, a nad njom luneta s reljefom triju teoloških vrlina.

23

HERKUL I ANTEJ 1470.

Likovi su prikazani u grču borbe, očito je poznavanje anatomije i vještina u prikazivanju fizičkog i emocio- nalnog nasilja. Kao potpornji sluţe tri kornjače.

BERTOLDO DI GIOVANNI 1420 - 1491.

Donatellov učenik, umjetnik kuće Medici, specijalizirao se za statuete, medalje i reljefe u bronci.

BELEROFON I PEGAZ Padova, 1486.

Bertoldovo najpoznatije djelo. Ova tema koja nije prika- zivana od antike, postaje tipična za renesansu. Grčki heroj Belerofon predstavlja hrabrost, a Pegaz besmrt- nost. Skulptura je izlivena u jednom komadu.

7. BLJESAK RENESANSE IZVAN FIRENCE 1450 – 1500 .

RIM .

U Rimu cvjeta skulptura, a papinski dvor naručuje mnogobrojna djela.

FILARETE, arhitekt, kipar i teoretičar, postavlja temelje rimske renesansne škole.

SIENNA .

FRANCESCO DI GIORGIO MARTINI

1439 - 1501. Kipar, slikar, arhitekt i autor traktata. Bio je vrlo traţen umjetnik, radio je za Federica de Montefeltra u Urbinu.

ANĐELI katedrala u Sieni, 1497.

AnĎeo s glavnog oltara, nosi kandelaber u obliku roga izobilja. Postavljen na mali pijedestal, lijevom nogom ne dodiruju tlo. Svjetlucavost lica, treperenje svjetla na draperiji uzgibanoj vjetrom i tekstura krila daju dojam kao da je upravo sletio (moţda utjecaj Leonarda).

24

RIMINI .

AGOSTINO DI DUCCIO 1418 - 1481.

DEKORACIJA

u Tempio Malatestiano, Rimini, 1456. "SATURN", plitki reljef, smješten je izmeĎu dva pilastra, a iznad se nalazi izuzetno krupna girlanda. Agos- tino je radio dekoraciju za vrijeme vladavine tiranina Sigismonda Malateste, koji je franjevačku gotičku crkvu dao pretvoriti u "hram". Tempio Malatestino je postao grobnim spomenikom i mauzolejem toliko ve- ličanstvenim da je apsorbirao cijelu graĎevinu.

NAPULJ .

FRANCESCO LAURANA 1430 - 1502.

Laurana je roĎen u mjestu Vrana u Dalmaciji. Ime mu se prvi put javlja vezano uz trijumfalni luk Alfonsa I. Bio je internacionalni majstor: 1461 - 1466. radio je u Francuskoj, u Marseillesu i Avigno- nu, a tamo je i umro. 1467. g. sudjeluje u gradnji kapele Mastrantonio de S. Francesco u Palermu.

TRIJUMFALNI LUK ALFONSA I.

Castelnuovo, Napulj, 1468. Smješten je izmeĎu dvije kule dvorca i sadrţi dvije superponirane arkade sa 6 registara. Luk objedinjuje rimsku tri- jumfalnu ikonologiju s pogrebnom, kršćanske i povijesne elemente s heraldikom Alfonsa I. GraĎevina je kompleksna zbog svoje trostruke funkcije: trijumfalnog spomenika, ulaza u dvorac i kenotafa. Veličina likova se povećava kako raste visina. Izgubljene su figure svetaca i konjanička statua. U najvišem dijelu je grob Partenope, prve kraljice Napulja i posuda s Alfonsovim srcem. Reljefi prikazuju trijumfalni ulazak Alfonsa u Napulj 1443. godine. Ovo nije djelo samo jednog mastora - izvori navode kako je radio s Pietrom da Milanom, Paolom Romanom i 33 pomoćnika.

BISTE

Radio jako stilizirane i idealizirane portrete ţena. Svima je karakteristična frontalnost, okruglo lice s visokim jagodicama i teškim kapcima. Likovi o- daju apstrakciju i geometrijske forme koje svode na minimum osobne crte lica. Ovi portreti predstavljaju ţenski aristokratski ideal. PORTRET ŽENE BATISTA SFORZA POSMRTNA MASKA

25

CENTRALNA ITALIJA .

NICCOLO DEL' ARCA 1435 - 1494.

OPLAKIVANJE KRISTA

Sta Maria della Vita, Bologna, 1485. Nicola d' Apulia, kasnije poznat pod imenom Niccolo del' Arca, iz Baria dolazi u Bolognu, gdje radi ovu impozantnu skupinu od terakote u bolničkoj crkvi.

GUIDO MAZZONI

OPLAKIVANJE KRISTA

Sta Anna dei Lombardi, Napulj, 1492. Mazzoni je izveo mnogobrojne skupine od terakote, prije ovog prvog poznatog djela. Zami- jenio je ekspresionizam Arcinog Oplakivanja gotovo ekstremnim realizmom.

LOMBARDIJA .

Na katedrali u Milanu radili su francuski i njemački majstori zajedno s lokalnima i tada se pojavljuje novi stil: veći je naglasak na dekoraciji nego na proporcijama. 1396. g. u Paviji, blizu Milana, Visconti osniva Certosu, koja nakon 1460. g. postaje mjesto velike aktivnosti u skulpturi. 1451 - 1465. g. tamo boravi Filarete, koji je jako utjecao na lombardijsku skulpturu. Značajni kipari: Antonio Rizzo Cristofo i Antonio Mantegazza Giovanni Antonio Amadeo

VENECIJA .

ANTONIO BREGNO

SPOMENIK FRANCESCU FOSCARIJU 1466.

Spomenik se nalazi u Sta Maria Gloriosa dei Frari u Veneciji. Nekada je bio obojen i pozlaćen, ima veliki baldahin koji rastvaraju vojnici na korintskim stupovima. Klasični repertoar, koji u Veneciju uvodi firentinsku ideju po kojoj bi grob trebao tvoriti neovisnu arhitektonsku jedinicu.

26

ANTONIO RIZZO

SPOMENIK NICOLOU TRONU 1476.

Smješten je u Sta Maria Gloriosa dei Frari, preko puta spomenika Foscariju. Sadrţi 5 registara i 26 likova, koje je radilo više majstora. Duţd se pojavljuje 2 puta, kao stojeća i leţeća figura.

ADAM I EVA 1485.

1483. Rizzo postaje protomagistar na Duţdevoj palači, koju obnavlja nakon velikog poţara. Autor je kipova Adama i Eve, koji su prvotno bili postavljeni u nišama na glavnom pročelju.

PIETRO LOMBARDO 1435 - 1515.

SPOMENIK PIETRU MOCENIGU

Santi Giovanni e Paolo, Venecija, 1481. Na vrhu spomenika je figura Krista, a ponavljanje broja 3 (po vertikali i horizontali postavljeni likovi) daju harmoniju i jedinstvo. Lombardo je arhitekt i kipar, radi grobove koji svi imaju trijumfalne luko- ve. Nakon Rizza postaje protomagistar Duţdeve palače.

TULLIO LOMBARDO 1455 - 1532.

SPOMENIK ANDREI VENDRAMINU

Santi Giovanni e Paolo, Venecija, 1495. Karakterističan je potpuni razvoj trijumfalnog luka. U nišama su prvotno bili goli Adam i Eva, danas poznati samo preko kopija. Skulptura Adama pokazuje antičke uzore; niša u kojoj se nalazio bila je crna, a figura od bijelog mramora - šokantan prizor u kontekstu venecijanske tradicije. To je jedan od prvih primjera golog senzualnog Adama, što će se kasnije pojaviti u slikarstvu Giorgionea i Tiziana. Lombardo je prvi venecijanski kipar koji uranja u klasični stil, a moţda je bio i kolekcionar.

27

8. VISOKA RENESANSA .

LEONARDO DA VINCI 1452 - 1519.

Nije poznat kao kipar iako je naobrazbu stekao u ateljeu Verrocchia. 1482. bio je optuţen za sodomiju, pa piše Ludovicu Sforzi, vojvodi Milana, da ga zaposli. Ţelio je napraviti skulpturu propetog konja 3 puta većeg od prirodne veličine, što je predstavljalo problem kod lije- vanja bronce. 1493. kip još nije bio izliven, pa je materijal posluţio za topovske kugle protiv Francuza. Da Vinci se ponovo prihvatio svog projekta konjaničkog spomenika kondotijera Trivulcea, koji je ostao samo u skici.

GIOVANNI FRANCESCO RUSTICI 1474 - 1554.

PROPOVJED SV. IVANA KRSTITELJA

baptisterij u Firenci, 1511. Djelo izvedeno u bronci, nalazi se iznad Sjevernih vrata baptisterija u Firenci. Osjeća se Leonardov utjecaj, što nije čudno, jer su ţivjeli u istoj kući. Svaka figura je na pijedestalu, meĎusobno su odvojene kaneliranim stupovima, a pogledi su im okrenuti prema promatraču.

ANDREA SANSOVINO 1467 - 1529.

RoĎen je u Monte San Savino u Toscani. Bio je Palladijev učenik, a stil mu je rafiniran i dekorativan. U Rimu radi za papu Julija II.

KRŠTENJE KRISTA baptisterij u Firenci, 1505.

Skulpture su smještene su iznad Istočnih vrata baptisterija. Figure su na postamentima i meĎusobno odijeljene stupovima. Stil je blizak Ghibertijevom, ali monumentalniji, dekorativan i rafiniran, u antičkoj maniri koja je vidljiva u drţanju i stavu figure Krista.

JACOPO SANSOVINO 1486 - 1570.

Pravim imenom Jacopo Tatti, ulazi u atelje Andreje Sansovina i uzima njegovo ime. S Michelangelom i Giulianom da Sangallom sudjelovao je u iskopavanju Laokoona 1506. godine i kasnije ga je kopirao.

28

SKIDANJE S KRIŽA oko 1510.

Jacopo je prijatelj slikara Perugina, za kojega radi ovu maketu od voska, tkanine i pozlaćena drva. To je njegovo najstarije sačuvano djelo. Makete Sansovina su putokazi u povijesti skulpture, jer govore o tehnici koju su, umjesto crteţa, upotrebljavali mnogi kipari. Kako se njihov status poboljšavao, tako su njihove makete i crteţi više čuvani.

BAKHO 1518.

Mramorna skulptura koju je radio u Rimu. Sigurno je vidio Michelangelovog Bakha, ali ovaj je puno druga- čiji: njeţan je i veseo, nasuprot onom pijanom Miche- langelovom.

MADONNA DEL PARTO 1518.

Mramorna skulptura raĎena je za nišu koju je projektirao u crkvi Sant' Agostino u Rimu. Djevica je inspirirana antičkim modelom Apolon svira citru, isko je njena glava bez sumnje pod utjecajem djela Andreje Sanso- vina iz iste crkve. Jacopo se kasnije sve više posveću- je arhitekturi.

9. MICHELANGELO 1475 - 1564. .

Michelangelo Buonarotti je prvi umjetnik za kojeg se još za života govorilo da je genije. Kratko se školovao kod Ghirlandaia (1488.) gdje uči osnove slikarstva i crteža. Sam je razvio tehniku i osobni stil, pa se može reči da je bio samouk. Inspirirao se Giottovim freskama u kapeli Peruzzi i Masacciom u kapeli Brancacci. Oduševljavaju ga antička skulptura i Donatello. Kod Medicija ostaje do smrti Lorenca (1492). Kada su mu razbili nos, to je doprinijelo njegovoj sramežljivosti i mizantropiji.

DJEVICA NA STEPENICAMA 1492.

Očit je utjecaj grčkih stela. Djevica u klasičnom profilu sjedi na kvadratnom bloku i ne gleda dijete koje je za- kriveno draperijom. U straţnjem planu četir mlada čo- vjeka drţe dugačku tkaninu koja moţe asocirati na mrtvački pokrov ili tkaninu korištenu kod skidanja s kri- ţa. Pet stepenica se podudara s 5 slova imena Maria.

29

BITKA oko 1492.

Njegov drugi i nedovršeni rad, u bijelom mramoru iz Carrare, prenosi Plinijevu ideju kako je nedovršeno djelo bolje, jer pokazuje metodu i misaoni put umjetnika. Za izradu ovog djela očito je proučavao antič- ke sarkofage, te djela Bertolda, Pisana i Pollaiola.

RASPEĆE oko 1492.

Nakon smrti Lorenza Medicija vraća se ocu i prouča- va anatomiju. Nadstojnik crkve Santo Spirito mu daje leševe, a on zauzvrat radi ovo drveno Raspeće, za glavni oltar. Na tragu Brunelleschijevih i Donatellovih raspeća, ovaj Krist budi samilost, a senzualno tretira- nje tijela blizu je njegovih ostalih aktova.

SANT PROCULUS 1494.

Skulptura podjeća na Masaccia i Donatella. Već se moţe zapaziti namršteno čelo (terribilità) - zastrašu- jući aspekt njegova Davida.

BAKHO 1498.

Skulptura imitira antiku, raĎena je za kardinala Ria- rija i ulazi u kolekciju bankara i humaniste Jaccopa Gallija, kardinalova prijatelja. Skulptura je spiralno komponirana (serpentinata) i za njenu stabilnost bila bi dovoljna figura satira, ali Michelangelo dodaje i panj kako bi imitirao grčke bronce. Cilj dionizijskog kulta je doći do mističnog saveza s Bogom putem pijanstva i jedenja mesa i krvi, što je ovdje predsta- vljeno koţom ţivotinje. BAKHO SV. PROCULUS

PIETÀ Sveti Petar, Rim, 1500.

1497. francuski ambasador naručuje ovu skulpturu Pietà, što je bila francuska i njemačka tema, još ri- jetka u centralnoj Italiji. Marija sjedi na kamenu, što neki interpretiraju kao super petram - na stijeni Cr- kve, jer je skulptura bila postavljena na oltar Sante Petronille, stare crkve koja je integrirana u staru Baziliku Sv. Petra. Lijeva ruka Djevice poziva na razmišljanje o smrti Spasitelja. Ljepota likova viso- ke renesanse leţi u neo-platonističkoj ideji prema kojoj zemaljska ljepota odraţava boţansku ljepotu.

30

DAVID 1504.

To je prva kolosalna (434 cm s postoljem) statua golog čovjeka od vremena antike. David više nije biblijski pastir s početka renesanse, već mlad i moćan čovjek prikazan prije borbe (za razliku od Verrochievog i Donatello- vog Davida). Sprijeda, torzo podsjeća na "Snagu" Niko- le Pisana. Terribilità je naglašena sjenom teške kose i duboko usaĎenim očima. Skulptura je izvorno imala tri- jumfalnu krunu i bila ukrašena pozlatom. David je pro- mijenio tokove skulpture zapada. 1873. g. premješten je u galeriju Akademije u Firenci.

TONDO PITTI 1505.

Moda tondi počinje od 1450-tih godina. Michelangelo ih je napravio dvije: Tondo Taddei i Tondo Pitti (85 cm), na kojoj je dublji reljef. Glava Madone izlazi iz granice kru- ga, ona kao da je svjesna tragične sudbine svog sina, na krilu drţi knjigu koja je simbol mudrosti, nad kojom se Dijete nehajno naginje. S lijeve strane Sv. Ivan Krstitelj, izveden u plitkom reljefu, podsjeća na poslanje Djeteta.

SVETI MATEJ 1508.

Za Michelangelova drugog boravka u Rimu otkopan je Laokoon i očit je njegov utjecaj na bolnu torziju skulpture Sv. Mateja, jednog od 12 apostola predviĎenih za Duomo. Matej ostaje zarobljen u kamenom bloku kao što je zarobljena duša u tijelu.

POBJEDA 1530.

Skulptura je trebala biti u niši izmeĎu Robova. To je ekstremni pokušaj figure serpentinate: mladić jednim koljenom kleči na čovjeku (koji je manje dovršen) u pozi pobjednika nad poraţenim, sibolizirajući pobjedu vrline nad porokom. Ova je skulptura imala velik utjecaj na umjetnost 16. st. i odigrala veliku ulogu u raz- voju "maniere" (manirizma dvora). POBJEDA SV. MATEJ

GROB PAPE JULIJA II.

S. Pietro in Vicoli, Rim, 1545. 1505. g. papa Julije II. zove Michelangela u Rim radi svoje grobnice, na kojoj je radio 40 godina. 1508. papa naručuje svod Sikstinske kapele, gdje su ukloplje- ne i brojne ideje za grob. Grob je trebao imati 3 nivoa, četrdesetak figura većih od prirodne veličine i reljefe u bronci. Nakon papine smrti (1513.) njegovi nasljed- nici predlaţu drugi projekt: konvencionalni zidni grob. Tamo je bio postavljen Mojsije, a za njega su raĎeni Robovi i Pobjeda.

31

MOJSIJE 1516.

Mojsije je bio postavljen na drugi nivo groba Julija II. a danas je smješten na donji nivo crkve San Pietro in Vincoli. Njegov lik impresivne muskulature deriviran je iz prorokâ sa stropa Sikstinske kapele. Poza potje- će od Donatellovog Svetog Ivana Evanđelista. Kon- trapost i slapovi brade inspirirani su Donatellovim Abrahamom i Izakom. Rogovi na glavi posljedica su prevoditeljske greške kod Vulgate, gdje je hebrejski termin "zrake svjetla" preveden kao "rogovi".

KAPELA MEDICI (Nova Sakristija) San Lorenzo,

Firenza, 1519 - 1534. 1519. - ideja pape Leona X. da kombinira skulpturu i arhitekturu u obiteljskoj grobnoj kapeli, gdje trebaju biti slavljena četvorica Medicija. Tema kapele je uskrsnu- će duše, a kupola je raĎena prema modelu Panteona. Dvostruki grob nasuprot oltaru ostao je nedovršen, kad 1534. g. Michelangelo definitivno odlazi. Izvede- na su 2 groba, jedan nasuprot drugom, podijeljena u 3 dijela. Ispred njih su sarkofazi inspirirani antičkim modelom iz Panteona. Michelangelo je predvidio 4 ri- ječna boga ispred sarkofaga i skulpture u 2 bočne ni- še. U centralnim nišama smještene su statue Lorenza i Julijana, vojnički odjevene na rimski način - to nisu portreti nego tipovi i neoplatonistički kontrasti aktivnog GIULIANOV GROB i kontemplativnog ţivota. Skulpture Noć i Dan smještene su ispod Giulijana, a Zora i Sumrak ispod Lorenza. Dojam je kao da ove skulpture klize s poklopca sarkofaga, a moţe se pret- postaviti da su derivirane iz figura koje su ukrašavale etruščanske urne. Noć - ţenski lik, meĎu nogama je sova, izgled sugerira plodnost - inspirirano antičkom Ledom, a kruna od maka predstavlja san, snove i dje- cu noći. Vjeruje se da je glava Sumraka autoportret. Većina djelomično dovršenih skulptura i Madonna s Djetetom (pronaĎena u ateljeu) postavljene su 1545. g. Pitanje nedovršenosti vaţno je kod Michelangela. LORENZOV GROB

BRUT 1534.

Lik je prikazan u togi, postavljen na sokl poput impe- rijalnih poprsja, a poged mu je uperen ulijevo.

32

PIETÀ IZ DUOMA 1550.

Ova Pietà je raĎena za njegov vlastiti grob, a Va- sari kaţe da je čovjek pod kapuljačom autoportret umjetnika. Kompozicija je piramidalna, povišeni lik s kapuljačom pridrţava tijelo Krista koje klizi, Magdalena je s lijeve, a Marija s desne strane. U pokretu skupine leţi simbolika – lik u prvom planu se savija prema svom grobu.

PIETÀ RONDANINI 1564.

Još 6 dana prije smrti Michelangelo je radio na ovom posljednjem djelu. Vidljivo je odsustvo teţine i tjelesne ljepote, a interes je usmjeren samo na ek- spresiju duše, što je u radikalnom kontrastu s nje- govim prijašnjim radovima. PIETA IZ DUOMA PIETA RONDANINI

10. 16. st. I NASLIJEĐE MICHELANGELA .

1520-tih Michelangelov ugled se jako proširio i svi su ga oponašali (oponašanje je u to vrijeme bilo cijenjeno). Više su prihvaćali njegove forme nego duh njegovih formi i "varijacije" su brojne.

BACCIO BANDINELLI 1493 - 1560.

Kad je Michelangelo napustio Firencu, Bandinelli postaje glavni kipar grada i Medicija (koji se vraćaju 1530.) za narednih 20 godina. Bio je tašt, ljubomoran, agresivan i pretenciozan.

HERKUL I CASUS 1534.

Skulptura je raĎena u slavu Medicija i njihova vladavina je ovdje povezana s likom Herkula. Mišići su prenaglašeni, pa su se neki rugali ki- pu, a grimase lica su nalik karikaturama, u ţe- lji da nadiĎe Davida. Njegova je invencija ukrašeni pijedestal i u tome je postao najkom- petentniji firentinski umjetnik.

PIETÀ 1559.

Kad je Badinelli čuo da Michelangelo radi ovu skulpturu za svoj grob i on je počeo raditi jednu za sebe. Prikazao je idealizirani autoportret, na- gnut prema naprijed, bez emocija. Krist je neo- bičnih proporcija (moţda portret njegova sina) i nespretno poloţen na kameni blok koji nalikuje malom oltaru. Zapanjujuća je količina mramora podignuta je s bloka – ova tehnika, suprotna Mi- chelangelovoj, navješćuje buduće tendencije.

33

BENVENUTO CELLINI 1500 - 1571.

Radio je za pape Klementa VII. I Pavla III., a od 1537 - 1545. bio je zlatar Francoisa I.

SOLJENKA 1544.

Manirističko zlatarsko remek-djelo monumentalno poput skulpture. Stil Fontainebleau škole i talijanske maniere vidi se u izduţenim tijelima koja su više u ravnoteţi nego u pokretu, s rafiniranošću u kojoj su ujedinjene senzualnost i hladnoća. Likovi derivi- raju iz Michelangelovih figura u kapeli Medici, ali bez filozofskog sadrţaja. Boţica zemlje drţi svoje grudi i rog obilja, simbolizirajući hraniteljsku moć, a pored nje je mali jonski hram za papar. Neptun na školjci drţi trozub i laĎu za sol. Kompleksna baza od ebanovine ukrašena je kartušama s leţećim likovima koji podsjećaju na one s Ghibertijevih vrata i predstavljaju 4 doba dana, a izmeĎu su 4 vjet- ra ili godišnja doba, heraldički daţdevnjak i druge aluzije na Francoisa I., uokvirene emajlom u boji.

NIMFA IZ FONTAINEBLEAUA 1544.

Brončana luneta namijenjena Zlatnim vratima dvorca, ilustrira jednu varijantu legende o Fontainebleau. Nimfa ispruţena u pozi klasičnog riječnog boţanstva desnom rukom grli jelena (jedan od amblema Fran- coisa I.) čija je glava izvedena trodimenzionalno, a okruţena je lovačkim psima i divljim svinjama.

PERZEJ I MEDUZA

Loggia dei Lanzi, Firenca, 1554. Narudţba vojvode Cosma Medicija. Skulptura je inspirirana etrušćanskom statuetom, u pozi pobjednika nad pobjeĎenim. Djelo je pandan Donatellovoj Juditi. Straţnje lice na zoomorfnoj kacigi moţda je autoportret. U manirističkom duhu, skulptura ima 8 kutova gledanja. Baza je od bronce i mramora (či- sta maniera), u nišama su mali brončani likovi, na uglovima su karijatide, a ispod baze je reljef u bronci Perzej oslobađa Andromedu.

BISTA COSME MEDICIJA 1547.

Odlično djelo, ali nije naišlo na osobiti uspjeh, pa Cellini nije dobio posao dvorskog portretista. Bista je veća od prirodne veličine i izuzetna po energiji i snazi ekspresije. Modelirana je na an- tički način, iako su takve herojske proporcije (110 cm) bile rijetke meĎu antičkim poprsjima.

34

BARTOLOMMEO AMMANATI 1511 - 1592.

NEPTUNOVA FONTANA

Piazza della Signoria, Firenca, 1575. Neptuna s generalskom palicom u ruci na kolima od školjke vuku 4 konja koja izlaze iz vode. Njego- vo drţanje proizlazi iz Bandinellievog oštećenja mramornog bloka, Michelangelovog Davida i San- sovinovog venecijanskog Neptuna. Na glavi ima krunu od metalnih češera, simbol drveta za izradu brodova. Mramorni bazen ima okotogonalni oblik, na njemu su 4 brončana lika, a ispod njih sjedi 8 fauna i satira koje su izradili pomoćnici. Tema je bila značajna u to doba borbe za prevlast u trgovi- ni na moru, a glavni pretendenti su Venecija i Ge- nova, dok Firenca ţeli povećati svoj utjecaj preko luke Livorno. Ammanati je pred kraj ţivota pao pod utjecaj Protureformacije i potpuno odbacio skulpturu.

VINCENZO DANTI 1530 - 1576.

RoĎen je u Perugiji, stekao je zlatarsku naobrazbu, a uz Gianbolognu i Ammanatija najvažniji je kipar nakon Bandinellijeve smrti. Napisao je Traktat o savršenim proporcijama (1567.). Nakon Firence vratio se u rodni grad, postao šef zlatarskog ceha i jedan od osnivača lokalne akademije.

ČAST TRIJUMFIRA NAD LAŽI Firenca, 1561.

Djelo je impresioniralo Vasarija jer je isklesano iz jednog bloka. Napetost mišića likova daleko je realističnija od apstrakcije Michelangela. Ru- ka Laţi, čiji će psihološki aspekt usvojiti barok, nastrano je iskrivljena kako bi ostala u orbiti manirizma. Poza podsjeća na jednu Salviatijevu sliku i pokazuje interakciju manirističkih umjetnika na dvoru Medicija.

ODRUBLJIVANJE GLAVE SV. IVANA

KRSTITELJA baptisterij u Firenci, 1571.

Nalazi se iznad juţnih vrata baptisterija. U centru kleči Sv. Ivan Krstitelj, desno je u elegantnoj pozi krvnik s mačem, a lijevo je Salomé, Herodova kći.

35

GIANBOLOGNA 1529 - 1608.

Njegov rad je imao velik utjecaj zahvaljujući masovnoj produkciji malih bronci iz njegove radionice. Često je svojim pomoćnicima povjeravao taljenje i završnu obradu, što objašnjava razlike u kvaliteti i patini. Nakon smrti, njegovi učenici su nastavili proizvoditi varijante njegovih kompozicija. Ova bogata produkcija i različito porijeklo pomoćnika pridonijeli su širenju manirizma Europom. Gianbologna je nakon Michelangela najznačajniji talijanski kipar stoljeća i uspostavio je vezu izmeĎu Michelangela i Berninija.

NEPTUNOVA FONTANA Bologna, 1566.

Piramidalna forma, naglašene vertikale, upotreba bronce na cijelom djelu i logične proporcije fontani daju jedinstvo koje nedostaje Ammanatiju. Neptun s trozubom korača velikim koracima, a na uglovima bazena su sirene kojima iz grudiju izvire voda. Skulpture i igra vode: cjelina koja anticipira barok.

MERKUR vila Medici, Rim, 1564 - 80.

Najslavnija skulptura Gianbologne, figura fontane u vili Medici u Rimu. Elegantan lik Merkura stoji na stupu koji izlazi iz usta Zefira, a voda koja je istje- cala pojačavala je dojam. Skulptura se moţe gle- dati iz svih kutova.

PURAN 1560.

Gianbologna je izvrsno modelirao, što pokazuju njegove brončane ptice (paun, sova, orao) u vili Medici u Castellu. Kod Purana je začuĎujuća tekstura vrata, razbarušeno perje i lepezasti rep.

APENIN vila Medici, Pratolino, 1580.

Spojeno je nekoliko manirističkih tema: kolos, fontana, utjecaj Michelangela, interakcija umjetnosti i prirode. Čini se kao da figura izlazi iz planine, ruka mu je poloţena na glavu čudovi- šta iz kojeg izvire voda i pada u bazen.

36

OTMICA SABINJANKI Loggia dei Lanzi, Firenca, 1583. Trijada u mramoru, vrhunac figure serpentinate, postavljena je u Loggia dei Lanzi. To je apogeja njegove karijere sluţbenog kipara Medicija.

KONJANIČKA STATUA COSIMA I. Piazza della Signoria, Firenca, 1594.

1587. Ferdinand I. naručuje ovu konjaničku skulpturu. Prvi put je u Firenci javno izloţena skulptura koja ve- liča vladara i tretirana je više na povijesni nego alegorijski način. Cosmo Medici je 1537. zatekao oslablje- nu Firencu i od nje napravio prijestolnicu Toskane i model za buduće monarhije. Konj i konjanik su zasebno odliveni u bronci. Na soklu su tri reljefa koja prikazuju političke dogaĎaje za vladavine Cosma, u tradiciji apsolutističke propagande. Skulptura je bliţa Marku Aureliju nego renesansnom modelu. Valovita griva je u kontrastu sa statičkim tijelom konja. Ovo je djelo utjecalo na sve kasnije konjaničke statue vladara.

NAPULJ .

GIOVANNI DA NOLA 1488 - 1558.

SPOMENIK DON PEDRU IZ TOLEDA

Napulj, 1570. Smješten je u crkvi San Giacomo degli Spagnuoli u Napulju. Tri reljefa pokazuju njegove vojne i diplo- matske uspjehe, a na 4 ugla su prikazane glavne vrline.

LOMBARDIJA .

JULES ROMAIN 1492 - 1546.

GROB PIETRA STROZZIJA Sant' Andrea, Mantova, oko 1529.

Romain je izradio koncepciju groba. Četiri karijatide podupiru greĎe na kojem se nalazi sarkofag s leţećom figurom pokojnika odjevenog u togu i sandale. Straţnje karijatide su u reljefu, a prednje slobodnostojeće.

37

RIM .

GUGLIELMO DELLA PORTA 1490 - 1577.

GROB PAPE PAOLA III. Sveti Petar, Rim, 1575.

Zidni grob, kombinacija raznobojnog mramora, bronce i pozlate, u tradiciji sjeverne Italije. Papa je prikazan kao ţiv, u sjedećem poloţaju. Ovo djelo je utjecalo na barok. Osim ovog groba, Guglielmo je izradio i nekoliko papinih poprsja.

VENECIJA .

JACOPO SANSOVINO 1486 - 1570.

Nakon pljačke Rima, umjetnici s papinskog dvora su se razbježali po cijeloj Italiji . Sansovi- no se na putu prema Firenci zaustavio u Veneciji i više nijeodlazio. Dužd ga je odmah zapo- slio na arhitektonskim projektima. Nakon Bonove smrti (1529.) imenovan je protomajstorom Sv. Marka. Prijateljevao je s Arezijem i Tizianom, a njegov stil podsjeća na Palladia, koji je u isto vrijeme bio u Veneciji. Zahvaljujući Sansovinu, venecijanska arhitektura se ukrašavala mnogobrojnim skulpturama. Tijekom čitave karijere zadržao je klasičnu ravnotežu izmeĎu skulptoralnih i arhitektonskih elemenata, kao u biblioteci Sv. Marka i Loggeti campanila.

LOGGETA CAMPANILA Venecija, 1545.

Logetta je sluţila kao gradska dvorana i cercle pa- tricijima. Trijumfalni luk ima 3 otvora i entablaturu rimskog imperijalnog stila. Stupovi su od mramora u boji. Prevladavaju tipični venecijanski topli tonovi: crveni mramor iz Verone i bijeli iz Carrare, s finim trakama zelenog mramora i bronce. 1545. g. u ni- še su stavljene 4 brončane figure: Pallas, Apolon, Merkur i Mir. Iznad i ispod niša nalazi se 8 mitolo- ških reljefa, 5 reljefa na atici i 6 Pobjeda u timpani- ma. GraĎevina je kasnije dobila terasu, a 1902. je rekonstruirana nakon rušenja kampanila.

NEPTUN Duţdeva palača, Venecija, 1567.

Način na koji Neptun drţi za rep delfina je blaga interpretacija teme pobjednika koji dominira nad pobijeĎenim.

38

SPOMENIK TOMMASU RANGONEU San Giuliano, Venecija, 1557. Nalazi se znad glavnih vrata crkve koja je bila u ruše- vinama i koju Sansovino rekonstruira. Odmaknuo se od venecijanske navike da se na pročeljima crkava slave samo plemićki heroji, jer je Rangone bio privat- na osoba, liječnik i astrolog. Iznad sarkofaga nalazi se njegova brončana sjedeća skulptura, koja ga prikazuje kao erudita u svom kabinetu. Slikarski, kadar podsjeća na Tizijanove portrete: Rangone je okruţen humanističkim predmetima izvedenim na način trompe-l'oeil u niskom reljefu.

ALEGORIJA OTKUPLJENJA San Marco, Venecija, 1565. Brončani reljef prikazuje boţansku svjetlost koju su slikari postizali bojom. Vasari smatra kako je Sanso- vino spojio najbolje aspekte dvaju svjetova i tako dobio «pravu formu», a upravo su to bile preokupacije baroknih umjetnika.

GIROLAMO CAMPAGNA 1550 - 1625.

KRISTA PODUPIRU DVA ANĐELA San Giuliano, Venecija, 1578. Reljef sa scenom koja je bila jako cijenjena u veneci- janskom slikarstvu. Tretman kose potječe iz antike, a mirnoća i elegancija podsjećaju na slikarstvo Veronesea.

GLAVNI OLTAR u San Giorgio Maggiore, Venecija 1593.

Napravljen je prema crteţu Vassilacchija. Piramidalna struktura, evanĎelisti koji nose globus imaju ulogu Atlasa, sprijeda je razapet Krist, iznad njega Golubica, a na globusu Bog-Otac – ovo sveto trojstvo je u centralnoj osi. Ovakva slika je inspirirana protureformom, a trompe l'oeil najavljuje Berninija.

ALESSANDRO VITTORIA 1525 – 1608.

Talentirani portretist, popularizirao je poprsja postavljena na postamente: OTTAVIANO GRIMANI – mramor DUŽD NICCOLO DE PONTE – terakota SV. IVAN KRSTITELJ – vidi se utjecaj Michelangela

skulptura italije (r. olson)

Documents