skripta histologija (skraceno gradivo) - kovacevic

ROOMPARADISE

Histologija -skripta-

uredila: Marcela Kovačevid

www.perpetuum-lab.com.hr

1

sadržaj: 1: HISTOLOŠKE METODE................................................................................................................................2

2 : EPITELNO TKIVO ......................................................................................................................................6

3: VEZIVNO TKIVO .....................................................................................................................................14

5: HRSKAVICA ...........................................................................................................................................27

9: ŽILNI SUSTAV ........................................................................................................................................56

10: KRVNE STANICE ...................................................................................................................................62

11 : STVARANJE KRVNIH STANICA .................................................................................................................66

12 : IMUNOSNI SUSTAV ..............................................................................................................................69

13 : DIŠNI SUSTAV .....................................................................................................................................79

14: KOŽA .................................................................................................................................................86

15: MOKRADNI SUSTAV ..............................................................................................................................91

16: HIPOFIZA ............................................................................................................................................97

17 : NADBUBREŽNE ŽLIJEZDE, LANGERHANSOVI OTOČIDI, ŠTITNJAČA, EPITELNA TJELEŠCA I EPIFIZA ........................... 100

18 : ORGANI PRIDRUŽENI PROBAVNOJ CIJEVI ................................................................................................. 107

19: PROBAVNI SUSTAV ............................................................................................................................. 114

20 : SPOLNI SUSTAV ................................................................................................................................. 121

21: dodatak - tablice………………………………………………………………...…………………………………………………….135


2

1: HISTOLOŠKE METODE

> PRIPRAVLJANJE TKIVA ZA PROUČAVANJE MIKROSKOPOM

- fiksacija –

potrebno za priređivanje trajnih preparata

da se izbjegne razgrađivanje tkiva enzimima (autoliza) ili bakterijama i sačuva njegov fizički ustroj i

molekularni sastav

može se izvesti kemijskim ili rjeđe fizikalnim (smrzavanje) metodama

pri kemijskoj fiksaciji tijelo se obično uroni u otopinu tvari koje stabiliziraju ili križno povezuju tkivne

bjelančevine – fiksativi

može se izvršiti i intravaskularnom perfuzijom, tj.ubrizgavanjem fiksativa u krvožilni sustav organa, tada

fiksativ brzo dospijeva u unutrašnjost tkiva

puferirana izotonična otopina 4%-tnog formaldehida (formalin) – jedan od najboljih fiksativa za rutinski

svjetlosnu mikroskopiju

formaldehid i glutaraldehid reagiraju s aminoskupinama tkivnih bjelančevina

fiksacijsko djelovanje glutaraldehida je pojačano jer je on dialdehid koji križno povezuje bjelančevine

za istraživanje ultrastrukture elektronskim mikroskopom potrebna je dvostruka fiksacija:

puferirana otopina glutaraldehida, i zatim

puferirana otopina osmijeva tetraoksida (čuva i boji lipide i bjelančevine)

- uklapanje ili impregnacija–

tkivo se može rezati tek nakon uklapanja u neko čvrsto sredstvo

sredstva za uklapanje su parafin i neke čvrste smole

parafin se redovito upotrebljava za svjetlosnu, a smole i za svjetlosnu i elektr. mikroskopiju

pripremni postupci : dehidriranje i prosvjetljavanje

kod uklapanja u parafin, otapalo koje zamjenjuje etanol(za dehidraciju) je obično ksilol

za vrijeme prožimanja otapalom tkivo postane prozirno (prosvjetljavanje)

kad je tkivo potpuno prožeto otapalom stavlja se u otopljeni parafin u termostatu na 58-60C

pod utjecajem topline otapalo ispari i svi se prostori u tkivu ispune parafinom

kada se izvadi iz termostata tkivo prožeto parafinom se stvrdne

kada se tkivo uklapa u plastične smole:

također se prvo dehidrira u etanolu, zatim se prožme otapalom za određenu vrstu plastike

etanol i druga otapala se poslije zamijene otopljenom plastikom koja se stvrden pomodu

polimerizatora koji uzrokuje križno povezivanje

zatim rezovi mikrotomom se izravnaju na površini tople vode i prenesu na predmetno staklo na kojem se

poslije boje

- bojenje –

vedina histoloških boja ponaša se poput kiselih ili bazičnih spojeva koji imaju afinitet za stvaranje

elektrostatskih vezova s ioniziranim radikalima u tkivima

primjeri bazičnih boja : toluidinsko i metilensko modrilo, i hematoksilin

bazofilni sastojci tkiva :

oni koji sadržavaju kiseline (nukleinske kiseline, glikozaminoglikani i kiseli glikoproteini)

kisele boje (orange G, eozin, kiseli fuksin) oboje acidofilne tkivne sastojke kao što su mitohondriji,

sekretna zrnca i kolagen

trikromi (malloryeva i massonova mješavina boja) vrlo dobro prikazuju jezgru i citoplazmu, a osmi toga

različito oboje kolagen i glatko mišidje


3

za prikazivanje kolagena prikladan je boja pikrosirijus, osobito ako se promatra u polariz.svijetlu

konrastno bojenje –kad se pojedinosti na rezovima označe nekim precipitatom

osim bojenja tkiva bojama, često se primjenjuje i impregnacija tkiva metalima kao što su srebro i zlato

(osobito za živčano tkivo)

> SVJETLOSNI MIKROSKOP

- prolazno svjetlo

- sastoji se od mehaničkog i optičkog dijela

- optički dio sastoji se od tri sustava leda :

kondenzor – skuplja i fokusira svjetlo

objektiv – povedava osvjetljenu sliku predmeta i prenosi je do lede okulara

okular – još više povedava sliku i prenosi je do mrežnice oka, do fotografsek ploče ili do detektora u

kameri

ukupno je povedanje umnožak vlastitih povedanja objektiva i okulara

- maksimalna mod razlučivanja je 0,2 μm (slike povedane 1000-1500 puta)

ovisi o ledama u objektivu, jer leda u okularu samo povedava sliku dobivenu objektivom, a ne povedava

razlučivanje

> MIKROSKOPI S FAZNIM KONTRASTOM I S DIFERENCIJALNOM INTERFERENCIJOM

- neki optički uređaji omogudavaju promatranje neobojenih stanica i histoloških rezova

- mikroskopiranje s faznim kontrastom temelji se na činjenici da svjetlo mijenja brzinu i smjer prolazedi kroz

stanične i izvanstanične sastojke s različitim indeksima loma (svijetlije ili tamnije)

- prikladno za promatranje živih stanica

- nomarskijeva diferencijala interferencija – naizgled 3D slika

> POLARIZACIJSKI MIKROSKOP

- omogudava prepoznavanje tvorba građenih od vrlo pravilno poredanih molekula

- polarizator (prvi filtar)- svjetlost nastavla u valovima koji titraju u jednoj ravnini

- analizator (drugi filtar) – glavna os okomita na os prvoga pa svjetlo ne može prodi osim ako između njih nije

neko tkivo koje skrede svjetlost tako što uzrokuje otklon svjetlosnih valova što dolaze od polarizatora

> KONFOKALNI MIKROSKOP

- omogudava veoma točno fokusiranje na sasvim tanku ravninu unutar stanice ili histološkog reza

> FLUORESCENCIJSKI MIKROSKOP

- fluorescencija –ako se neke tvari obasjaju svjetlošdu određene valne duljine, one same odašilju svjetlost vede

valne duljine

- ovaj mikrosk koristi UV-svjetlo, a stanice odašilju svjetlost iz vidljivog dijela spektra

- fluorescentne boje: primjer je akridin-oranž koji se veže za DNA i RNA

> ELEKTRONSKI MIKROSKOP

- i transmisijski i scanning se temelje na uzajamnom djelovanju elektrona i sastojaka tkiva

- transmisijski –

velika mod razlučivanja (u praksi 3 nm = do 400 000 puta povedanje)

djeluje na osnovi pojave da elektromagnetsko polje otklanja snop elektrona kao što staklene lede lome

svjetlosne zrake

snop elektrona se proizvodi zagrijavanjem metalne niti (katode) u vakuumu

anoda je metalna ploča s otvorom u sredini


4

slika se projicira na ekran

- scanning –

omogudava dobivanje naizgled 3D slike stanica, tkiva i organa

u njemu snop elektrona ne prolazi kroz sam preparat nego klizi po površini (skenira ju)

elektronski snop pogađa veoma tanku metalnu prevlaku koja je prethodno nanesena na površinu

preparata i koja odbija elektrone

prikazuje samo površinu predmeta

za promatranje unutrašnjosti treba se izvesti kriofraktura

> AUTORADIOGRAFIJA

- metoda proučavanja bioloških zbivanja primjenom radioaktivnosti na tkivnim rezovima

> STANIČNA I TKIVNA KULTURA

- primarna stanična kultura – kultura izoliranih stanica mehanički ili djelovanjem enzima, u suspenziji ili na

petrijevom stakalcu

> FRAKCIONIRANJE STANICE

- razdvajanje i izoliranje organela i drugih sastojaka stanica i tkiva djelovanjem centrifugalne sile zbog svojih

različitih koeficijenata sedimentacije

> HISTOKEMIJA I CITOKEMIJA

- metode za određivanje različitih tvari u tkivnim rezovima

- za tu svrhu služe različiti postupci koji se najčešde zasnivaju na specifičnim kemijskim reakcijama ili na jakom

uzajamnom afinitetu za povezivanje među makromolekulama

- ioni –

primjenom metoda kod kojih kao rezultat kemijske reakcije nastaje tamni netopljivi proizvod

- nukleinske kiseline –

Feulgenova reakcija kojom se DNA oboji crveno

- bjelančevine –

u pravilu se ne mogu prikazati specifične bjelančevine osim imunocitokemijom

no mogu otkriti enzimi manje ili više specifično

u tim se metodama najčešde rabi sposobnost enzima da reagiraju sa specifičnim kemijskim vezovima

fosfataze – enzimi koji se nalaze posvuda u tijelu

cijepaju vez između fosfatne skupine i alkoholnog ostatka u fosforiliziranim spojevima

obojeni netopljivi proizvod reakcije na fosfataze obično je olovni fosfat ili olovni sulfid

često se primjenjuju za prikazivanje lizosoma

dehidrogenaze – ulanjaju vodik s jednog supstrata i prenose ga na drugi

prikazuju se inkubiranjem rezova nefiksiranog tkiva u otopini supstrata, koja sadržava molekulu

koja prima vodik i precipitira se kao netopljivi obojeni talog

za prikazivanje sukcinat-dehidrogenaze u mitohondrijima

peroksidaze – izaziva oksidaciju nekih supstrata s prijenosom vodikovih iona na vodikov peroksid pa

nastaje molekula vode

prikladno fiksirani tkivni rezovi inkubiraju se u otopini koja sadržava vodikov peroksid i 3,3-

diaminoazobezidin


5

- polisaharidi i oligosaharidi –

mogu se prikazati periodi acid-Sciff (PAS-reakcijom), koja se zasniva na oksidaciji 1,2-glikolnih skupina u

šederima u aldehidne ostatke

oni se schiffovim reagensom oboje u različitim tonovima ljubičaste boje

glikogen i neutralni glikoproteini (nemaju kis. skupina- karboksilne ili sulfatne) su PAS-pozitivni

glikozaminoglikani i kiseli glikoproteini vrlo su kiseli jer sadrže mnogo karboksilnih i sulfatnih skupina,

zato pokazuju jak afinitet prema bazičnoj boji alcijanskom modrilu

- lipidi –

najbolje se mogu prikazati bojama koje se otapaju u lipidima

sudan IV i sudan-crnilo

> NA OSNOVI UZAJAMNOG AFINITETA

- moraju se obilježiti

- faloidin – specifično reagira sa aktinom- za prikazivanje mikrofilamenta

- protein A – za prikazivanje imunoglobulina

- lektini – vežu se za ugljikohidrate, za prikazivanje membranskih molekula

- imunocitokemija –

reakcija između antigena i njegovog specifičnog protutijela jest izrazito specifično uzajamno djelovanje

među molekulama

za prikazivanje specifičnih bjelančevina pomodu obilježenih protutijela

- hibridizacija –

međusobno povezivanje dvaju pojedinačnih lanaca nukleinskih kiselina koji se međusobno prepoznaju ako

su komplementarni


6

2 : EPITELNO TKIVO Opdenito o tkivu

- Čovjekovo tijelo se sastoji samo od 4 osnovne vrste tkiva: epitelno, vezivno, mišidno i živčano

- organi tkivo stanice i molekule izvanstaničnog matrixa

- od velike važnosti su i slobodne stanice u tjelesnim tekudinama kao npr. u limfi i krvi

- organi su izgrađeni od parenhima i strome

Stanice parenhima čine temelj funkcije organizma, a stroma mu daje potporu

Vezivno tkivo izgrađuje stromu organa s izuzetkom mozga i kralježnične moždine

- osnovne funkcije epitelnih tkiva jest prekrivanje i oblaganje slobodnih površina, apsorpcija, sekrecija,

podražljivost i kontraktilnost

> OBLICI I ZNAČAJKE EPITELNIH STANICA

- mogu biti cilindrične, kubične i pločaste, a oblik jezgri može biti kuglast, ovalan, ili izdužen

- njihov gusti oblik uvjetuje gusti smještaj u slojevima ili skupinama stanica

- uzdužna os jezgre uvijek je usporedna s glavnom osi stanice

- Bazalne lamine

Sve epitelne stanice koje leže na podlozi od vezivnog tkiva imaju na svojoj bazalnoj plohi sloj

izvanstanične tvari koji se naziva bazalna lamina

– vidi se samo elektronskim mikroskopom

Sastoji se od lamine dense ( gusti sloj od nježne mreže tankih vlakanaca), te može imati s jedne

ili s obje strane lamine dense i svijetli sloj : lamina rara ili lucida

– uglavnom je građena od :

kolagena tipa IV,

glikoproteina laminina i entaktina te

proteoglikana (heparan sulfat proteoglikan nazvan perlekan)

s vanjske ( s donje) je strane pričvršdena uz vezivno tkivo sidrenima vlakancima izgrađenim od

posebne vrste kolagena tipa VII

nalazi se i na mjestima gdje druge vrste stanice dodiruju vezivno tkivo

npr. oko mišidnih, masnih i schwannovih stanica bazalna lamina je zapreka koja

ograničava ili regulira prenošenje makromolekula između vezivnog i drugih tkiva

nalazi se i između epitela smještenih jedan uz drugi (pludne alveole i bubrežni glomeruli)

sastojke bazalne lamine izlučuju same epitelne, mišidne, masne i schwannove stanice

retikularna lamina- bazalna lamina usko povezana s retikulinskim vlaknima (proizvode ih stanice

vezivnog tkiva)

funkcije :

selektivna barijera

utječe na staničnu polarnost


7

prilagođava proliferaciju i diferencijaciju stanica putem čimbenika rasta

potiče stanični metabolizam

djeluje na prersspodjelu proteina u priležedoj staničnoj membrani što utječe na signalni

prijenos i služi kao putokaz tijekom stanične migracije

vjerojatno sadržava i poruku potrebnu za uzajamno djelovanje među stanicama

(ponovna inervacija mišidnih stanica)

prisutnost bazalne lamine oko mišidne stanice nužna je za uspostavljanje novih mišidno-

živčanih spojeva (motorička ploča)

- bazalne membrane

svjetlosnim mikroskopom vidljiv PAS- pozitivni sloj koji se nalazi ispod svakog epitela, u

bubrežnim glomerulima i u pludnima alveolama

deblja je od baz. lamine , jer nastaje stapanjem dviju baz. lamina ili bazalne i retikularne lamine

- međustanični spojevi

nalaze se u vedini tkiva, ali su najizraženiji u epitelnom tkivu

epitelne stanice vrlo su čvrsto povezane pa su za njihovo razdvajanje potrebne razmjerno jake

mehaničke sile. Adhezija je izražena u epitelnim tkivima koja se izložena silama rastezanja i

tlaka.

To čvrsto povezivanje omoguduju kadherini - porodica transmembranskih

glikoproteina koji gube svoja adhezivna svojstva u odsutnosti kalcija

Povezivanju služe i međustanični spojevi – mjesta adhezije, ali i brtvila koja spriječavaju

prolaženje tvari kroz međustanični prostor (paracelularni put), a uz to i tvorbe koje omoguduju

komunikaciju među stanicama

Prema funkciji :

Pričvrsni spojevi – zonulae adherentes, hemidezmosomi i dezmosomi

Nepropusni spojevi – zonule occludentes

Komunikacijski spojevi – tijesni spojevi i ( kem.sinapse)

Čvrsti spojevi ili zonule occludentes -

nalaze se pri samom vrhu stanice

Elektronskim mikroskopom ta ograničena područja imaju pteroslojan izgled

Kriofrakturom se vide kao grebeni i brazde međusobno povezani u mrežastu strukturu

broj grebena ili brazda razmjeran je propusnosti epitela :

manje veznih mjesta veda propusnost za vodu i otopine

pa je osnovna funkcija stvaranje čvrste barijere, koja sprječava protok tvari između epit.

stanica (paracelularni put) u bilo kojem smjeru (od površine prema bazi i obrnuto)

formira funkcionalne odjeljke unutar slojeva stanica

zonula adherens-

smatra se da služi povezivanju susjednih stanica

prisutnost brojnih aktinskih mikrofilamenata – koji se ugrađuju u ploču guste tvari na

citoplazmatskoj strani spojnog dijela membrane

potječu od završne mrežice – tvore ju aktinski mikrofilamenti, intermedijarni

filamenti i spektrin


8

tijesni spoj ili nexus-

blisko postavljene susjedne stanične membrane

može se nalaziti bilo gdje na lateralnim plohama mnogih epitelnih stanica

nalaze se u gotovo svim tkivima sisavaca osim u skeletnom mišidnom tkivu

bjelančevine tijesnog spoja – koneksini – tvore heksamere s hidrofilnom središnjom

porom (konekson), taj hidrofilni kanal povezuje citoplazme dviju susjednih stanica

omoguduju prolaženje čestica molekularne mase manje od 1500 Da iz jedne u drugu

stanicu (hormoni, cAMP, GMP, te ioni)

primjer je srčani mišid, u kojem tijesni spojevi omoguduju usklađene otkucaje srca

mogu se uspostaviti između prethodno odvojenih stanica

inhibitori mijene tvari, pogotovo oni koji blokiraju oksidativnu fosforilaciju, mogu

spriječiti stvaranje novih spojeva ili prekinuti one koji ved postoje

novi spojevi mogu nastati bez sinteze bjelančevina, nakupljanjem podjedinica koje su

difuzno razmještene u staničnoj membrani

… pov. Ca2+ u stanici ili pad pH citoplazme zatvaranje kanala…

dezmosom ili macula adherens

složena ovalna tvorba smještena nasuprot druge iste takve na površini susjedne stanice

tu su membrane ravne i međusobno razmaknute nešto više od uobičajenih 20 nm (>30,

a za usporedbu tijesni spojevi su oko 2nm)

s unutrašnje strane membrane stanice nalazi se pričvrsna ploča – kružna nakupina

guste tvari, koju izgrađuju najmanje 12 bjelančevina

u epit. stanicama u nju su usidrene skupine citokeratinskih intermed.filamenata

koji se tu savijaju i vradaju u citoplazmu činedi tvorbe poput sigurnosne igle

funkcija: osiguranje čvrste povezanosti među stanicama

intermedijarne filamente koji se vežu za dezmosome u NEepitelnim stanicama izgrađuju

proteini dezmin ili vimentin

hemidezmosomi :

na dodirnoj površini između nekih epitelnih stanica i njihove bazalne lamine

dok u dezmosomu pričvrsna ploča sadržava uglavnom kadherine, u hemidezmosomu

ploču izgrađuju integrini

porodica transmembranskih proteina koji su receptori za molekule

izvanstaničnog matrixa (laminin i kolagen tipa IV)

> SPECIJALIZIRANE TVORBE NA STANIČNOJ POVRŠINI

- Mikrovili

citoplazmatski izdanci , prekriveni staničnom membranom, vidljivi elektronskim mikroskopom

mikrovile prekriva glikokaliks –

fina vlaknasta ovojnica, građena od glikoproteina zbog kojih je PAS-pozitivna

- gusto zbijeni mikrovili prekriveni glikokaliksom dobro se vide i svjetlosnim mikroskopom kao tzv.

četkasta ili prugasta prevlaka

- u svojoj unutrašnjosti sadržavaju skupine aktinskih mikrofilamenata koji su s nekoliko drugih

bjelančevina križno povezani međusobno, ali i sa staničnom membranom


9

- Stereocilije

dugi, nepokretni izdanci epitelnih stanica kanalida epididimisa i duktusa deferensa

to su zapravo dugi, razgranani mikrovili

- Trepetljike i bičevi

izduženi, pokretljivi izdanci na slobodnoj površini epitelnih stanica

obavijene su staničnom membranom, a u sredini sadržavaju jedan par mikrotubula koji okružuje

još devet parova mikrotubula, svi mikrotubuli postavljeni su usporedno sa osi trepetljike

trepetljike polaze od bazalnih tjelešaca-

građena kao centrioli

elektronskim mikroskopom se vide kao guste tvorbe smještene na apikalnoj strani

stanice, neposredno ispod stanične membrane

izvor energije za gibanje trepetljika je ATP

bičevi u čovječjem tijelu postoje samo u obliku repa spermija, mnogo su dulji od trepetljika

> VRSTE EPITELA

- obično se prema građi i funkciji dijele u : pokrovni i žljezdani epitel

- Pokrovni epitel

tkiva u kojima su stanice poredane u slojeve i pokrivaju vanjsku površinu tijela ili šuplje tvorbe

u tijelu

- Žljezdani epitel

izgrađuju ga stanice specijalizirane za proizvodnju tekudeg sekreta

molekule koje de se izlučiti iz stanice obično se pohranjuju u malim mjehuridima omeđenim

membranom koji se nazivaju - sekretna zrnca

stanice žljezdanog epitela mogu proizvoditi, pohranjivati i izlučivati :

bjelančevine - gušterača

lipide – nadbubrežna žlijezda i žlijezde lojnice

složene spojeve ugljikohidrata i bjelančevina – žlijezde slinovnice

sve tri tvari : mliječna žlijezda

slaba biosintetska aktivnost ( prijenos tvari iz krvi u lumen žlijezde) – žlij. Znojnice

žlijezde uvijek nastaju od pokrovnog epitela proliferacijom njegovih stanica i urastanjem u vezivo

te njegovom daljnjom diferencijacijom

egzokrine žlijezde zadržavaju vezu sa pokrovnim epitelom od kojeg su nastale, u obliku kanala

sekrecijski dio

odvodni kanali

endokrine žlijezde nemaju odvodnih kanala, njihovi se proizvodi nakupljaju i odvode do mjesta

djelovanja krvlju, a ne sustavom kanala

1: žl izgrađene od nakupina stanica poredanih u međusobno povezane tračke, među

kojima teku široke krvne kapilare – nadbubr.žl., epitelna tjelešca, pred.režanj hipofize

2: žl u kojima stanice oblažu mjehuride ili folikule ispunjene amorfnom tvari – štitnjača


10

prema načinu na koji sekrecijski proizvodi izlaze iz stanice (ekstruzija)

Merokrine

Holokrine

Apokrine

mnogostanične žlijezde obično imaju vezivnu čahuru i pregrade

> OPDA BIOLOGIJA EPITELNIH TKIVA

- ispod pokrovnog epitela koji oblaže šuplje organe nalazi se – lamina proprija

Sloj vezivnog tkiva koji je bazalnom laminom povezan s epitelom

Služi kao potpora epitelu

Povezuje ga sa susjednim tkivima

o Papile – izbočine vez.tkiva u epitelu pov. dodirnu plohu između ep i l.p

Najčešde u mnogoslojnom pločastom epitelu

- Polarnost

epiteli imaju slobodnu ili apikalnu plohu i bazalnu plohu koja leži na bazalnoj lamini

krvne žile obično ne ulaze u epitel pa sve hranjive tvari moraju izadi iz kapilara u lamini propriji

ispod epitela, te prolaze kroz bazalnu laminu i ulaze u epitelne stanice preko njihove bazalne i

lateralne plohe, što zahtijeva potrošnju energije

receptori za kemijske glasnike smješteni su na bazolateralnim dijelovima stanične membrane

u epitelnim stanicama specijaliziranim za apsorpciju integralni proteini apikalne stanične

membrane su enzimi koji dovršavaju razgradnju molekula koje se apsorbiraju

- Inervacija

vedina epitelnih tkiva vrlo je dobro opskrbljena osjetnim živčanim završetcima iz spletova u

lamini propriji

- Obnavljanje epitelnih stanica

stalno obnavljanje mitozom

epitel crijeva se obnavlja brzo, svaki tjedan, a jetre i gušterače sporo

u mnogoslojnim i višerednim epitelima dijele se stanice u zametnom sloju, koji sadržava matične

stanice najbliže bazalnoj lamini

- Metaplazija

preobrazba jedne vrste epitela u drugu, u nekim fiziološkim i patološkim stanjima

pušači ( višeredni cilindrični s trepetljikama koji oblaže bronhe mnogoslojni pločasti)

kronični nedostatak vitamina A ( epitel bronha i mokradnog mjehura u mnogosl ploč)

može se pojaviti i u vezivnom tkivu ali ondje je reverzibilna

- Kontrola aktivnosti žlijezda

živčana i endokrina kontrola , ostvaruju se kemijskim glasnicima

egzokrina sekrecija u gušterači ovisi ostimulaciji hormonima sekretinom i kollecistokininom

žlijezde slinovnice su uglavnom pod utjecajem živčanog sustava


11

- Stanice koje prenose ione

sve stanice imaju sposobnost aktivnog transporta

unutrašnjost stanice je električki negativna u odnosu na izvanstanični okoliš

natrijevu pumpu aktivira Mg2+

neke epitelne stanice upotrebljavaju natrijevu pumpu za prijenos natrija kroz epitel u smjeru od

vrha prema bazi : - stanice proximalnog i distalnog kanalida u bubregu i

- sekretne cijevi žlijezda slinovnica

transcelularni transport

slobodna površina stanica proksimalnih bubrežnih kanalida je propusna za Na+

da bi se održala električna i osmotska ravnoteža, jednakomolarne količine Cl- i vode prate

natrijeve ione u stanicu

bazalne površine tih stanica višestruko su nabrane,te bazalni nastavci ulaze jedni među druge te

tvore brojne interdigitacije među susjednim stanicama, i na uvrnudima bazalnog dijela

membrane se nalazi Na/K-ATP-aza , ali i na lateralnim plohama

među uvrnudima mebrane okomito su smješteni i mitohondriji koji osiguravaju ATP za aktivno

izbacivanje Na+ iz bazalnog dijela stanice, kloridi i voda slijede pasivnom difuzijom

čvrsti spojevi zabrtvljuju apikalne dijelove stanica

u različitim epitelima prijenos iona i popratni protok tekudine može tedi u suprotnim smjerovima

(npr. Apex baza, baza apex)

u crijevu, proximalnim zavijenim kanalidima bubrega, sekretnim cijevima žlijezda

slinovnica, žučnom mjehuru, itd – apex baza

plexus koroideus i cilijarno tijelo – baza apex

- stanice koje prenose tvari pinocitozom

prijenos makromolekula kroz staničnu membranu

jednoslojni pločasti epitel koji oblaže krvne žile i limfne kapilare (endotel) ili trbušne šupljine

(mezotel)

pinocitotski mjehuridi nalaze se napovršini stanice i u citoplazmi

prenose u oba smjera

- serozne stanice

acinusne stanice gušterače i doušne žlijezde

višekutnog ili piramidnog oblika, s okruglom jezgrom postavljenom u sredini i dobro izraženom

polarnošdu

u bazalnom dijelu, ispod jezgre, te su stanice intenzivno bazofilne -

jer je u tom dijelu smještena hrapava endoplazmatska mrežica

u apikalnom području nalazi se dobro razvijen golgijev kompleks i sekretna zrnca bogata

bjelančevinama i omeđena membranom

u stanicama koje proizvode enzime, sekretna zrnca ispunjena enzma se nazivaju zimogena zrn.

nezrela sekretna znca se odvajaju od g.cisterna i gube vodu te postaju gušda zrela sek zrn

sadržaj se izbacuje egzocitozom, stapanje membrana je složeno i kontroliraju ga proteini


12

- stanice koje izlučuju sluz

vrčasta stanica ( u crijevu, želudcu, žlijezdama slinovnicama, dišnom i spolnom sustavu)

prisutnost brojnih, velikih i svijetlo obojenih zrnaca koja sadržavaju izrazito hidrofilne

glikoproteine, tzv.mucine ( u apikalnom dijelu stanice)

jezgra je obično smještena uz bazu stanice koja je bogata hrapavom ER i (i mitohondriji su tu

negdje)

golgijev kompleks –smješten neposredno iznad jezgre, odlično razvijen

podatci dobiveni autoradiografijom :

bjelančevine se sintetiziraju od aminokiselina u hrapavoj endoplazmatskoj mrežici u baz

dijelu

monosaharidi se dodaju bjelančevinskom lancu s pomodu enzima glikoziltransferaza,

smještenih u endoplazmatskoj mrežici i golgijevom kompleksu

kada se mucini ispuštaju iz stanice, vežu mnogo vode i čine sluz - viskozni, elastični i skliski

zaštitni gel

- Difuzni neuroendokrini sustav (DNES)

u probavnom, dišnom i mokradnom sustavu , te u štitnjači i hipofizi su među epitelnim

stanicama razasute i endokrine stanice

sadržavaju polipeptidne hormone ili biogene amine : adrenalin, noradrenalin ili 5-

hidroksitriptamin

mnoge od tih stanica imaju sposobnost primanja prethodnika amina i dekarboksilacije

aminokiselina

Pa se označavaju akrnimom APUD (amine precursor uptake and decarboxylation)

neke od njih se boje solima srebra pa se nazivaju argentofilne ili argirofilne

no sve one ne nakupljaju prekursore amina pa se naziv APUD postepeno zamjenio sa nazivom

DNES

DNES stanice su derivat embrionalnog živčanog sustava i mogu se prepoznati

imunocitokemijskim metodama ili drugim citokemijskim tehnikama za prikazivanje specifičnih

amina

neke DNES su parakrine jer proizvode kemijske glasnike koji reguliraju funkcijju susjednih

stanica uglavnom bez prisutnosti krvožilnog sustava

apudomi – tumori koji nastaju od DNES stanica koje izlučuju polipeptide

- Mioepitelne stanice

sadržavaju ih neke žlijezde (znojnice, slinovnice, suzna i mliječna)

one obuhvadaju žlijezdane acinuse, oko odvodnih kanala su postavljene uzdučno

smještene su između bazalne lamine i bazalnog dijela sekrecijskih stanica ili stanica odvodnih

kanalida

tijesnim spojevima i dezmosomima povezane su međusobno i s epitelnim stanicama

njihova citoplazma sadržava brojne aktinske mikrofilamente i miozin, te sadržavaju i

intermedijarne filamente koji pripadaju citokeratinskoj skupini (epitelnog su podrijetla)

funkcija : kontrakcijom potpomažu istjecanje sekreta prema van


13

- Stanice koje proizvode steroide

nalaze se u različitim organima u tijelu (testis, jajnik, nadbubrežna žlijezda)

endokrine stanice specijalizirane za sintezu i izlučivanje steroida s hormonskim djelovanjem

značajke :

Višekutne su ili okrugle , jezgra postavljena u sredini

Acidofilne

Citoplazma, obično ispunjena masnim kapljicama, te sadržava vrlo bogatu glatku

endoplazmatsku mrežicu – koja sadržava enzime potrebne za :

sintezu kolesterola od acetata i drugih spojeva te za

pretvaranje pregnenolona proizvedenog u mitohondrijima u

androgene, estrogene i progesterone

mitohondriji u njima sardžavaju tubularne, a ne lamelarne pregrade – (koje su

uobičajene u mitohondrijjima epitelnih stanica

glavno mjesto proizvodnje nergije za staničnu funkciju

sadrže enzime za cijepanje postraničnog lanca u kolesterolu i proizvodnju

pregnenolona, te za sudjelovanje u daljnjim reakcijama nastajanja steroidnih

hormona

sinteza ster horm je rezultat bliske suradnje glatke endopl mrežice i mitohondrija

- karcinom – zlodudni tumor stanica epitelnog podrijetla

- adenokarcinom – zlodudni tumor koji nastaje od žljezdanog epitela


14

3: VEZIVNO TKIVO

- nosilac oblika i ustroja, te služi i kao skladište hormona koji kontroliraju rast i diferencijaciju stanice

- građeno od : stanica, vlakana i osnovne tvari

- glavni sastojak je međustanična tvar

- sastoji se od različitih bjelančevinskih vlakana i osnovne tvari

- također služi kao posrednik između stanica i krvi, preko koje se izmjenjuju

hranjive i otpadne tvari

- osnovna tvar –

izrazito hidrofilni i viskozni kompleks anionskih makromolekula

glikozaminoglikani i proteoglikani

i multiadhezivnih glikoproteina sa sposobnošdu višestrukog vezanja

laminin, fibronektin…

o njima ovisi čvrstoda i krutost međustanične tvari tako da se vežu za integrine

(bjelančevinske receptore na površini stanica) i na druge sastavnice međustanične tvari

- vlakna – uglavnom kolagena, izgrađuju :

tetive, aponeuroze, čahure organa i moždane ovojnice

također čine vezivne pregrade (trabekule), stijenke nekih organa

te izgrađuju i stromu

- vezivna tkiva potječu od mezenhima – embrionalno vezivno tkivo koje stvaraju izduljene

mezenhimske stanice

- od njega se razvijaju i mišidne, krve stanice i endotel krv žila

> STANICE VEZIVNOG TKIVA

- Fibroblasti

sintetiziraju kolagen, elastin, glikozaminoglikane, proteoglikane i adhezivne glikoproteine

sintetiziraju sastojke međustanične tvari

fibroblast – aktivna stanica,

Obilna i nepravilno razgranata citoplazma

Jezgra se boji blijedo, ovalna je i velika, vidi se jezgrica

Citoplazma obiluje hrapavom ER , GA je dobro razvijen

fibrocit- fibroblast u mirovanju – manji je od fibroblasta i vretenasta je oblika

Ima manje produžetaka,

manju, tamnu i izduženu jezgru , kondenziran kromatin

acidofilnu citoplazmu, s malo hrapave ER

fibroblasti također sudjeluju u sintezi čimbenika rasta koji utječu na stanični rast i diferencijaciju

u vezivnom tkivu odraslih, rijetko se dijele, samo po potrebi

fibroblasti imaju glavnu ulogu u cijeljenju rane ; tijekom cijeljenja rane nastaje miofibroblast

vezivno tkivo ima sposobnost regeneracije kada su tkiva uništena upalom ili oštedenjem


15

prostori nastali oštedenjem tkiva kojih se stanice ne dijele ispunjavaju se vezivnim tkivom koje

stvara ožiljak

- Makrofazi : mononuklearni fagocitni sustav

sposobnost fagocitoze

nepravilna površina s naborima, izdancima i udubinama, ekscentr smještena bubrežasta jezgra

dobro razvijen GK, mnogo lizosoma i izraženu hrapavu ER

potječu od nezrelih stanica u koštanoj srži koje se dijele i nastaju monociti koji najprije ulaze u

krv, mnociti prolaze kroz stijenku venula i kapilara u vezivno tkivo gdje sazrijevaju i poprimaju

morfološka obilježja makrofaga. Tkivni makrofazi mogu se u vezivnom tkivu umnažati

razasuti su posvuda u tijelu i nalaze se u vedini organa

životni vijek im je dug, i mogu preživjeti mjesecima

tijekom preobrazbe monocita u makrofag :

Stanica se poveda i poveda se sinteza bjelančevina u njoj

Poveda se i GK, a lizosomi, mikrotubuli i mikrofilamenti se umnože

posebni nazivi : kupfferove u jetri, mikroglija u cns-u, langerhansove u koži, osteoklasti u kostima

u patološkim stanjima :

epiteloidne stanice : nastaju povedavanjem i raspoređivanjem makrofaga u nakupine

nakon odgovarajudeg podražaja

multinuklearna orijaška stanica : stapanje nekoliko makrofaga

makrofazi su također i predočne stanice (tipičan pr. : langerhansova stanica), tu funkciju u

drugim uvjetima mogu vršiti i endotelne stanice, fibroblasti, astrociti i epitelne stanice štitne

žlijezde

također su i sekrecijske stanice – izlučuju mnoge enzime, npr. kolagenazu, i citokine

- Mastociti

ovalne ili okrugle stanice vezivnog tkiva

citoplazma je ispunjena bazofilnim zrncima

sadržaj sekretnih zrnaca je nejednolikog izgleda, a ističu se tvorbe koje sadržavaju prethodnike

posrdenika histamina i proteoglikana

glavna uloga mastocita je pohrana kemijskih posrednika kemijske reakcije

metakromazija –

Svojstvo nekih bazičnih anilinskih boja da neke tvari oboje u tonu različitom od svog tona

Npr. Touidinsko modrilo; ljubičasto-crveno umjesto plavo

zrnca mastocita su metakromatska zbog sadržaja kiselih radikala na

glikozaminoglikanima

drugi sastojci zrnaca mastocita su :

histamin – izaziva pojačanu propusnost krvnih žila, proširuje krvne kapilare, izaziva

kontrakciju glatkog mišidja (vedinom u bronhiolima)

neutralne proteaze

eozinofilni kemotaktički faktor anafilaksije (ECF-A) –privlači eozinofile krvi


16

također otpuštaju i :

…leukotriene - (tvar anafilaksije spore reakcije SRS-A)

- nisu pohranjeni u citoplazmi, nego nastaju od fosfolipida stanične

membrane i oslobađaju se neposredno nakon odgovarajudeg podražaja u

izvanstanični prostor

- izazivaju spore kontrakcije glatkog mišidja

molekule koje otpuštaju mastociti djeluju lokalno na parakrini način

u vezivnom tkivu postoje dvije populacije mastocita : mastociti vezivnog tkiva (u koži i trb

šuplj.) i mastociti sluznice ( u sluznici crijeva i u pludima)

potječu od prastanica u koštanoj srži, koje cirkuliraju u krvi, prolaze kroz stijenku venula i

kapilara te ulaze u tkiva gdje se umnažaju i diferenciraju

površina mastocita sadržava specifične receptore za IgE

oslobađanje kemijskih posrednika pohranjenih u mastocitima pomaže alergijske reakcije

poznate kao trenutačne reakcije preosjetljivosti , zbivaju se ubrzo nakon ulaska antigena u

senzibiliziranu osobu

proces izlučivanja iz mastocita:

molekule IgE vežu se za površinske receptore

nakon ponovnog izlaganja antigenu, molekule IgE na pov. rec. međusobno se povežu

antigenom aktivira se adenil-ciklaza i dolazi do fosforilacije nekih bjelančevina

istodobno Ca2+ ulazi u stanicu

dolazi do unutarstaničnog stapanja specifičnih zrnaca i egzocitoze njihovog sadržaja

fosfolipaze djeluju na membranske fosfolipide tako da nastaju leukotrieni

ekstruzija sadržaja ne ošteduje stanicu koja preživljava i sintetizira nova zrnca

- Plazma-stanice

velike, ovalne stanice

citoplazma – bazofilna, zbog obilne hrapave ER

GK i centrioli – smješteni jukstanuklearno, taj dio citoplazme na histol.pripravcima je blijed

jezgra smještena ekscentrično

gust, krupno zrnat heterokromatin (brojčanik sata)

malobrojne u vedini vetivnih tkiva

nastaju od B-limfocita

sintetiziraju protutijela

- Masne stanice

stanice vezivnog tkiva specijalizirane za pohranu neutralnih masti ili za proizvodnju topline

- Leukociti

migriraju u vez. tkivo iz krvnih žila dijapedezom (kroz stijenku kapilara i postkapilarnih venula)

dijapedeza povedana tijekom upale

klasični znakovi upale ( Celsus) : rubor et tumor, cum calore et dolore; + functio laesa


17

upala započinje oslobađanjem kemijskih posrednika upale koji povedavaju protok krvi i

propusnost krvnih žila, kemotaksiju i fagocitozu

kad se leukociti jednom nasele u vezivno tkivo više se ne vradaju u krv ( izuzetak su limfociti)

> VLAKNA

- izdužene tvorbe nastale polimerizacijom bjelančevina

- tri glavne vrste : kolagena, retikulinska i elastična

- postoje dva sustava : - sustav kolagenih vlakana (kolagena i retikulinska), i - sustav elastičnih vlakana

(elastična, elauninska i oksitalanska)

- kolageni –

porodica proteina, čija je najvažnija uloga – strukturna

među različitim tipovima najvažniji su oni u : koži, kosti, hrskavici, glatkim mišidima, i bazalnoj

lamini

jedna od najrasprostranjenijih bjelančevina u tijelu (30% težine)

na temelju građe i funkcije :

vlaknasti ili fibrilarni – elektronski mikroskop, vlakanca

tip I. – koža, kost, dentin, tetiva, čahure organa; - otporan prema vlaku

tip II. – hrskavica, staklovina ; - otporan prema tlaku

tip III. – koža, mišid, krvne žile, često udružen s tipom I.;- održava građu rastegljivih organa

tip V. – fetalna tkiva, koža, kost ,posteljica, intersticij ; - potpomaže funkciju kol tipa I

tip XI. – hrskavica ; - potpomaže funkciju kolagena tipa II

kolageni udruženi s vlaknastim kolagenima (ne vidi se, dokazuje se imunohistokemijski)

tip IX. – hrskavica, staklovina; veže glikozaminoglikane; udružen s kol tipa II.

tip XII. – embrionalna koža, tetive; udružen s kolagenom tipa I.

tip XIV. – fetalna koža i tetive ; molekula oblika križa

kolagen koji formira mrežu - osnovni sastojak bazalne lamine

tip IV. – sve bazalne membrane; potpora epitelima, filtracija; 2D križna mreža

kolagen koji formira sidrena vlakanca

tip VII. – epiteli; povezuje kolagena vlakna s bazalnom laminom

sposobnost sinteze kolagena imaju mnoge vrste stanica

glavne aminokiseline koje izgrađuju kolagen su : glicin , prolin i hidroksiprolin

sadržava dvije aminokiseline koje su karakteristične samo za njega : hidroksiprolin i hidroksilizin

tropokolagen – bjelančevinska jedinica koja polimerizacijom tvori kolagena vlakanca

sastoji se od tri polipeptidna (alfa) lanca, koja čine trostruku uzvojnicu

tipovi I, II i III - udružuju se u mikrovlakanca koja se slažu u vlakanca (vodikov i hidrofobne veze)

poprečnu ispruganost kolagenih vlakanaca uvjetuje djelomično preklapanje usporedo naslaganih

molekula tropokloagena.


18

Tipovi I i III – vlakanca se udružuju u vlakna

Tip I – vlakna se mogu udružiti u snopove

Tip IV – ne stvara ni vlakanca ni vlakna, on formira mrežu

Biosinteza kolagena tipa I

Stvaranje polipeptidnih lanaca na poliribosomima vezanim na hrapavu ER , oni prelaze u

cisterne kao molekule preprokolagena , pri tome se odbacuje signalni peptid pa nastaje

prokolagen

Hidroksiliranje lizina i prolina nastupa nakon što se te aminokiseline ugrade u

polipeptidne lance dok je on još vezan za ribosome i čim dosegne određenu minimalnu

dužinu ( enzimi : peptidil prolin- hidroksilaza , i peptidil lizin-hidroksilaza)

Glikoziliranje hidroksilizina slijedi nakon hidroksiliranja

Svaki sintetizirani alfa-lanac ima na amino i na karboksilnom kraju dodatne peptide –

registracijski peptidi – osiguravaju ispravno udruživanje alfa-lanaca u trostruku

uzvojnicu, te čine molekule prokolagena topljivima i spriječavaju njihovo udruživanje u

vlakanca prije nego napuste stanicu. Prokolagen se u tom obliku prenosi iz stanice u

izvanstanični okoliš

Izvan stanice : prokolagen –peptidaze odcjepljuju reg peptide, nastaje tropokolagen koji

se može udruživati u polimerna kolagena vlakanca. Hidroksiprolinske skupine pridonose

stabilnosti trostruke uzvojnice stvarajudu vodikove veze među polipeptidnim lancima

Kolagena vlakanca se spontano udružuju u kolagena vlakna, i pritom važnu ulogu imaju

proteoglikani i glikoproteini

Čvrstoda vlakanca povedava se stvaranjem kovalentnih poprečnih veza između

tropokolagenskih molekula, koje katalizira enzim lizil-oksidaza

Obnova kolagena izrazito je spor proces, na primjer u ligamentima i tetivama tamo je jako

stabilan, ali u parodontalnom ligamentu izmjena kolagena je brza

Da bi se obnovio prvo se mora zargraditi što započinje djelovanjem kolagenaze, i dalje idu

nespecifične proteaze

Bolesti :

Osteogenesis imperfecta – mutacije gena za α1 ili α2 polipeptidni lanac, te npr zamjena

samo jedne aminokiseline (glicina) ; spontani prijelomi, srčana insuficijencija

Progresivna sistemska skleroza – preveliko nakupljanje kolagena

Keloid – ograničena izbočina na koži nastala zbog prekomjernog stvaranja kolagena u

ožiljku

Skorbut – nastaje manjkav kolagen, pa propada vezivno tkivo, jer je askorbinska kiselina

kofaktor za prolin-hidroksilazu

Ehlers-Danlos tip IV – pogrešna transkripc ili translacija tipa III; prsnude aorte i/ili crijeva

Ehlers-Danlos tip VI – pogrešno hidroksil lizina ; povedana elastičn kože, prsnude eyeball

Ehlers-Danlos tip VII – ↓ aktiv. prokolagen-peptidaze; ↑ pokretlj. zglobova, česta iščaš.

Kolagena vlakna tipa I

Najbrojnija su vlakna vezivnog tkiva


19

Dvolomna u polariziranom svjetlu

Mezenterij – sastoji se od tankog središnjeg sloja vezivnog tkiva, koji je s obje strane

obložen jednoslojnim pločastim epitelom, mezotelom

Promatrana svjetlosnim mikroskopom, kolagena su vlakna acidofilna, boje se

ljubičasto eozinom, plavo Malloryjevom, a zeleno Massonovom trikromnom

metodom, te crveno sirijus- crvenilom

- retikulinska vlakna –

Izrazito tanka, izgrađena uglavnom od kolagena tipa III povezanog s drugim tipovima te

glikoproteinima i proteoglikanima

U nekim organima čine prostranu mrežu

Impregniranjem srebrnim solima oboje se crno; argirofilna vlakna

PAS-pozitivna (velike količine šedera vezanih na ova vlakna; 6-12%)

Slabo dvolomna

Osobito brojna u glatkom mišidju, endoneuriju, retikulumu krvotvornih organa i u

parenhimskim organima (jetra, endokrine žlijezde) u kojima čine mrežu oko epitelnih stanica

Mali promjer i rahli raspored retikulinskih vlakana omoguduju stvaranje gipke mreže u organima

koji mijenjaju svoj oblik i veličinu (aretrije, slezena ,jetra, maternica i slojevi glatkog mišidja u

probavnom sustavu)

- sustav elastičnih vlakana-

Tri vrste vlakana : elastična, elauninska i oksitalanska

Razvijaju se u tri uzastopne faze

U početnom stadiju oksitalansko vlakno se sastoji od snopova tankih mikrovlakanaca koja

sadržavaju različite glikoproteine od kojih je vrlo velika molekula fibrilin pripada porodici

proteina nužnih za odlaganje elastina (poremed u građi fibrilina izaziva fragmentiranost u građi μ-vlakanaca)

Oksital.vlakna nalaze se u suspenzijskom aparatu oka i dermisu kože gdje je sustav

elastičnih vlakana povezan s bazalnom laminom

U sljededem stadiju između oksitalanskih mikrovlakanaca odlažu nepravilne nakupine

bjelančevine elastina pa nastaju elauninska vlakna

Nalaze se oko žlijezda znojnica i u vezivu kože (dermis)

Tijekom tredeg stadija elastin se sve više nakuplja dok ne zauzme cijelo središte vlakana koja su

još samo na periferiji okružena tankim slojem mikrovlakanaca elastična (najbrojnija)

Dok su oksitalanska vrlo otporna na istezanje, elastična vlakna na vlak reagiraju rastezanjem

Proelastin –

okrugla bjelančevina koju proizvode fibroblasti vezivnog tkiva i glatke mišidne stanice

krvnih žila

polimerizira u elastin –

amorfni glikoprotein sličan gumi koji prevladava u građi zrelih vlakana

otporan je prema kuhanju, kiselinama, lužinama, djelovanju proteolitičkih

enzima

lako ga hidrolizira elastaza iz gušterače


20

također sadrži mnogo glicina i prolina, ali sadržava i posebne aminokiseline :

dezmozin i izodezmozin (nastaju od 4 lizina)

one učvršduju elastin križnim vezama i omoguduju mu reverz. rastegljiv.

Ne postoji samo u obliku vlakana nego i u obliku oknatih (fenestriranih )

membrana (elastične lamine) u stijenci krvnih žila

Bolesti :

Marfanov sindrom – mutacije u genu za fibrilin ; tkiva rastegljiva zbog manjka elastina i

slabog pružanja otpora silama rastezanja; česta ruptura aorte

> OSNOVNA TVAR

- jako hidrirana složena mješavina glikozaminoglikana, proteoglikana i multiadhezivni glikoproteini

- bezbojna i prozirna, te viskozna i djeluje kao zapreka ulaženju stranih čestica u tkiva i kao mazivo

- ispunjava prostore između stanica i vlakana vezivnog tkiva

- glikozaminoglikani –

Nekada : kiseli mukopolisaharidi

Ravni su polisaharidni lanci sastavljeni od disaharidnih jedinica, koje se sastoje od :

uronske kiseline i heksozamina

heksozamin može biti : glukozamin ili galaktozamin, a uronska k : glukuronska ili iduronska kis.

S izuzetkom hijaluronske kiseline , ravni glikozaminoglikanski lanci su kovalentno vezani za

središnji bjelančevinski lanac, s kojim tvore molekulu proteoglikana

- proteoglikani –

Vrlo hidrofilni i djeluju kao polianioni, mogu na sebe vezati velik broj kationa ionskim vezama

Osim hijaluronske kiseline, svi ostali glikozaminoglikani su u zrelom obliku donekle sulfatirani

Prevladava ugljikohidratni dio (80 – 90 % težine)

jako hidrirane molekule sa slojem vode oko sebe

sastoje se od središnjeg bjelančevinskog lanca, na koji su vezana četiri osnovna

glikozaminoglikana : dermatan-sulfat, hondroitin-sulfat, keratan sulfat i heparan-sulfat

u hrskavici se molekule proteoglikana vežu za lanac hijaluronske kiseline pa tvore još vede

molekule – proteoglikanske agregate

kisele grupe na proteoglikanima omoguduju vezanje na bazične aminokiselinske skupine u

molekuli kolagena

agrekan - jedan od najvažnijih proteoglikana u međustaničnoj tvari, najzastupljeniji u hrskavici

sindekan i fibroglikan : stanični površinski proteoglikani, osobito na epitelnim stanicama

vežu mnoge čimbenike rasta (TGF- β, čimbenik rasta transformacije fibroblasta)

sinteza počinje sintezom bjelančevinskog lanca na hrapavoj ER, glikoziliranje počinje ved u ER, a

završava u GK u kojem se obavlja i sulfatiranje

razgradnja se zbiva u različitim stanicama i ovisi o prisutnosti više lizosomskih enzima

nedostatak specifičnih hidrolaza u lizosomima : Hurlerov sindrom, Hunterov sindrom,

Sanflippov sindrom i Morquiov sindrom


21

- multiadhezivni glikoproteini –

tvari koje imaju bjelančevinsku osnovu za koju se vežu ugljikohidrati

bjelančevinski dio prevladava, ugljikohidratni dio glikoproteina je često razgranat

fibronektin –

sintetiziraju ga fibroblasti i neke epitelne stanice

ima posebna vezna mjesta za stanice, kolagen i glikozaminoglikane

posrednik u prianjanju i migraciji stanica

formira mrežu u međustaničnom prostoru mnogih tkiva

laminin –

sudjeluje u prianjanju epitelnih stanica za bazalnu laminu

- međudjelovanje stanica i izvanstanične tvari ostvaruje se putem staničnih površinskih molekula,

receptora za izvanstanični matrix - integrini –

iz porodice transmembranskih proteina, povezuju stanice sa kolagenom,

fibronektinom i lamininom;

također su povezani s citoskeletnim aktinskim mikrofilamentima

u uzajamnom djelovanju integrina, međustanične tvari i citoskeleta kao

posrednici sudjeluju neke unutarstanične bjelančevine : paksilin, vinkulin i talin

- osim osnovne tvari u tkivu postoji i mala količina tkivne tekudine koja je po svojem sadržaju iona i

tvari koje difundiraju slična krvnoj plazmi

- sadržava malo bjelančevina plazme male mol.mase koje difundiraju kroz stijenku kapilara kao

posljedica hidrostatskog tlaka krvi

- na vodu u kapilarama djeluju dvije sile : hidrost. tlak krvi, koji je posljedica kontrakcije srca i koji

istiskuje vodu kroz stjenke kapilara i kol.-osmotski tlak krvne plazme, koji privlači vodu natrag u kapilare

- osmotski tlak stvaraju uglavnom bjelančevine plazme, dok se osmotski tlak iona i tvari male

molekularne mase poništava zbok podjednake koncentracije izvan i unutar krvnih žila

- u normalnim uvjetima voda prolazi kroz stijenke kapilara u okolna tkiva na arterijskom kraju kapilara

zbog hidrostatskog tlaka koji je na tom mjestu vedi od kol-osm, međutim on postepeno pada duž

stijenke prema venskom kraju, dok osm tlak raste zbog progresivnog povedanja konc. Bjelančevina, pa

se voda vrada u kapilaru kad je osm vedi od hidrostatskog

- količina vode koja se vrada manja je od one koja izlazi iz kapilara

- voda koja ostaje u vezivnom tkivu vrada se u krv limfnim žilama

- edem – histološki se očituje kao pov. prostora između sastojaka vezivnog tkiva zbog nakupljanja vode

- može nastati zbog začepljenja vene, limf. žile ili smanjenja protoka ven.krvi (npr. kongestivno

zatajenje srca), kao i zbog začepljenja limf.žila nametnicima ili tumorskim stanicama

- može se pojaviti i zbog kroničnog gladovanja kao posljedica smanjene koncentracije

bjelančevina u plazmi i smanjenog kol-osm tlaka

- te zbog povedanja propusnosti endotela krvnih kapilara


22

> VRSTE VEZIVNOG TKIVA

- vezivno tkivo u užem smislu –

Rahlo –

Vrlo prošireno tkivo koje ispunjava prostore između grupa mišidnih stanica i vlakana,

tvori podlogu epitelnim tkivima i obavija limfne i krvne žile

Nalazi se u papilarnom sloju vezivnog dijela kože, u potožnom tkivu, u seroznim

ovojnicama peritonelane i pleuralne šupljine, te u žlijezdama i sluznicama gdje čini

podlogu epitelnim stanicama

Najbrojnije stanice su fibroblasti i makrofazi, ali ima i ostalih vrsta stanica vezivnog tkiva

Ima pretežno kolagenih, elastičnih i retikulinskih vlakana

Nježne je građe, gipko, dobro prokrvljeno, slabe otpornosti na mehaničke sile

Gusto –

Izrazito prevladavaju kolagena vlakna, a stanica ima malo

Neformirano – kolagena vlakna poslagana u snopove koji nemaju pravilnog rasporeda

Korijum ili dermis, otporno na djelovanjemehaničkih sila u bilo kojem smjeru

Formirano – snopovi kol vlakana poslagani pravilno

Kol vlakna poslagana usporedno sa fibroblastima kao odgovor na trajno

djelovanje sile u jednom smjeru, pa su zato vrlo otporna na istezanje

Tetive

- snopovi kolagenih vlakana u tetivi (prim. snopovi) skupljaju se u sek., koji su obavijeni rahlim vez.

tkivom što sadržava krvne žile i živce, izvana je tetiva obavijena ovojnicom od gustog vezivnog tkiva.

- elastično tkivo –

Sastoji se od snopova debelih, usporedo postavljenih elastičnih vlakana

Prostor između njih zauzimaju tanka kolagena vlakna i splošteni fibroblasti

Obilje elastičnih vlakana daje tkivu žutu boju i veliku elastičnost

Žuti ligamenti kralježnice i suspenzijski ligament penisa

- retikularno tkivo –

Čini 3D mrežu koja pruža potporu stanicama

Poseban je oblik rahlog vezivnog tkiva koje se sastoji od retikulinskih vlakana, blisko pridruženih

uz retikularne stanice koje su zapravo specijalizirani fibroblasti

Tvori okosnicu građe i posebnu mikrookolinu hematopoetskih i limfnih organa

duž vlakana raspoređene su i stanice mononukl. fagoc. sustava koje nadgledaju spori protok

tvari kroz sinus.prostore i fagocitozom odstranjuju antigene i ostatke raspadnutih stanica

- sluzavo tkivo –

Sadržava mnogo osnovne tvari sastavljene vedinom od hijaluronske kiseline

Sadržava malobrojna vlakna a stanice su vedinom fibroblasti

Glavni sasstojak pupkova tračka ; whartonova sluz

Nalazi se i u pulpi mladog zuba


23

1: GUSTO NEFORMIRANO VEZIVNO TKIVO

2: TETIVA – UZDUŽNO

3: TETIVA – POPREČNO


24

4: MASNO TKIVO

- posebna vrsta vezivnog tkiva u kojem prevladavaju masne stanice (adipociti)

- jedan od najvedih organa u tijelu (15-20 % u muškaraca, a 20-25% u žena normalne težine )

- najvede spremište energije u tijelu , u obliku triglicerida

- trigliceridi – nisu tako gusti kao glikogen , kalorijska vrijednost im je veda ( 9,3 kcal/gramu)

- osjetljivo je na živčane i hormonske utjecaje

- slabo vodi toplinu, pa sudjeluje u toplinskoj izolaciji tijela

- pomaže učvršdivanju organa u njihovim položajima

> BIJELO (UNILOKULARNO ) MASNO TKIVO –

- Građeno je od stanica koje u potpuno razvijenom obliku u svojoj citoplazmi sadržavaju jednu veliku

kapljicu žute masti

- Boja varira i potječe od karotenoida raspršenih u masnim kapljicama

- Nalazi se po cijelom tijelu osim u vjeđama, penisu, mošnjama i čitavoj uški osim u resici

- Stanice : pojedinačno su okrugle, ali u tkivu su zbijene pa su poligonalne

Sploštene jezgre potisnute uz rub stanice

Najdeblji rub citoplazme oružuje staničnu jezgru i sadržava GK, mitohondrije, slabo razvijene

cisterne hrapave ER i slobodne poliribosome

Tanki rub citoplazme oko kapljice mast sadržava mjehuride glatke ER , nešto mikrotubula i

mnogobrojne pinocitotske mjehuride

Kapljice masti su okružene intermedijarnim filamentima vimentina

Svaka masna stanica okružena je bazalnom laminom

- Nepotpuno je podijeljeno u režnjide vezivnim tkivom koje sadržava dosta krvnih žila i živaca

- Retikulinska vlakna isprepletena u mrežicu obavijaju svaku masnu stanicu i sve ih međusobno

ujedinjuju

- Masne kiseline u tim stanicama potječu od masti iz hrane

- Ona dolazi do masnih stanica u obliku hilomikronskih triglicerida , triglicerida sintetiziranih u jetri i

dovedenih do masnog tkiva u obliku VLDL, te sintezom triglicerida od slobodnih masnih kiselina i

glicerola iz glukoze u samim masnim stanicama

- Hilomikroni –

tjelešca nastala u crijevnim epitelnim stanicama i apsorbirana u krvnu plazmu i limfu

mezenterija

sastoje se od središnjeg dijela, sastavljenog pretežno od triglicerida i malo

kolesterolskih estera okruženih stabilizacijskim slojem apolipoproteina, kolesterola i

fosfolipida

- lipoproteini vrlo male gustode –

imaju razmjerno više lipida u svojem površinskom sloju, jer su manji ,


25

imaju različite apolipoproteine na površini te

za razliku od hilomikrona sadržavaju više kolesterolskih estera u odnosu na trigliceride

- hilomikroni i VLDL – hidroliziraju se pomodu lipoprotein-lipaze na luminalnoj (unutrašnjoj) površini

stijenke krvnih kapilara masnog tkiva. Taj se enzim sintetizira u masnoj stanici i prenosi se do membrane

endotela kapilare

- unutar adipocita masne kis reagiraju sa međuproizvodom metabolizma glukoze glicerolfosfatom pa

nastaju trigliceridi koji se pohranjuju u kapljicama triglicerida. Mitohondriji i glatka ER aktivno sudjeluju

pri ulasku i pohranjivanju lipida. Prijelaz masnih kiselina kroz citoplazmu u masnu kapljicu nije sasvim

razjašnjen , ali pri tome mogu poslužiti specifični bjelančevinski prenosioci

- masne stanice mogu sintetizirati masne kiseline od glukoze, inzulin ubrzava taj proces, a stimulira i

ulazak glukoze u masne stanice te povedava sintezu lipoprotein-lipaze

- kad se tkivo podražuje noradrenalinom (postgangl simp živč vlakna) , s pomodu adenil-ciklaze se

aktivira enzim – lipaza osjetljiva ne hormone (triglicerid –lipaza)

enzim razgrađuje molekule triglicerida, smještene na površini masnih kapljica

relativno netopljive masne kiseline prenose se serumskim albuminom u druga tkiva

glicerol koji je topljiviji, ostaje slobodan, te ga preuzima jetra

- masno tkivo ima također sekrecijsku ulogu

sintetizira nekoliko molekula koje se šire krvlju i ostaju pričvršdene za endotel kapilara koje se

nalaze oko masnog tkiva (npr.lipoprotein-lipaza)

leptin – sudjeluje u regulaciji količine masnog tkiva u tijelu, te uzimanju hrane

- djeluje vedinom u hipotalamusu tako što smanjuje unos hrane i povedava iskršt energije

- simpatički dio autonomnog živčanog sustava bogato inervira i bijelo i smeđe masno tkivo

u bijelom masnom tkivu, živčani završetci se nalaze samo unutar stijenki krvnih žila; adipociti

nisu direktno inervirani

oslobađanje neurotransmitera noradrenalina aktivira lipazu osjetljivu na hormone

- kad je organizmu potrebna mobilizacija lipida, ona se ne zbiva ravnomjerno u svim dijelovima tijela.

Najprije se mobiliziraju lipidi iz potkožnih , mezenterijskih i retroperitonealnih nakupina

masno tk u rukama, nogama i retroorbitalnim masnim jastučidima, otporno je i na duže gladov.

nakon takvih razdoblja bijelo masno tkivo izgubi sve svoje lipide i postaje tkivom koje sadržava

poligonalne ili vretenaste stanice s malo masnih kapljica

- histogeneza bijelog masnog tkiva

masne se stanice razvijaju od lipoblasta koji potječu od mezenhima

sliče fibroblastima, ali imaju sposobnost nakupljanja masti u citoplazmi

kapljice masti su najprije odvojene jedna od druge, ali se ubrzo stapaju u jednu vedu kap

lipoblasti ili nezrele masne stanice koje sadržavaju više od jedne kapljice masti nazicaju se

adipociti u multilokularnoma stanju

spremišta masti se počinju nakupljati u 30.tjednu trudnode


26

nakon rođenja nove masne stanice se razvijaju oko malih krvnih žila, gdje ima nediferenciranih

mezenhimskih stanica

nakon rođenja prehrambeni i drugi utjecaji dovode do povedanja broja adipocita, nakon tog

razdoblja njihov se broj više ne povedava

> SMEĐE (MULTILOKULARNO) MASNO TKIVO

- smeđa boja je posljedica prisutnosti velikog broja krvnih kapilara i mnogobrojnih mitohondrija (koji

sadržavaju obojene citokrome)

- „hibernacijska žlijezda“

- u čovjeka važno u prvim mjesecima nakon rođenja jer proizvodi toplinu i tako štiti novorođenče od

hladnode

- stanice su višekutnog oblika i manje su od stanica bijelog masnog tkiva

Njihova citoplazma sadržava velik broj kapljica masti različite veličine, okruglu jezgru, te

mnogobrojne mitohondrije s mnogo dugih grebena

- podsjeda na endokrinu žlijezdu, jer mu stanice sliče epitelnima, zbijene su u nakupine koje su obilno

opskrbljene krvnim kapilarama

- tračcima vezivnog tkiva podijeljeno je u režnjide koji su bolje ograničeni od onih u bijelog masnog tkiva

- stanice smeđeg masnog tkiva primaju neposrednu simpatičku inervaciju.

- funkcija u životinja i čovječjih bebi :

ako su izloženi hladnodi, živčani podražaji u tkivo oslobađaju noradrenalin koji aktivira u masnim

stanicama lipazu osjetljivu na hormone i ubrzava hidrolizu triglicerida u masne kiseline i glicerol

Oslobođene masne kiseline metaboliziraju se uz povedanu potrošnju kisika i popratno stvaranje

topline, povisuje se temperatura tkiva i zagrijava se krv koja protiče kroz njih

Proizvodnja topline se povedava jer mitohondriji u stanicama sadržavaju termogenin u

unutrašnjoj membrani

Transmembranska bjelančevina, omoguduje povratni protok protona koji su prije prešli u

međumembranski prostor, bez prolaska kroz sustav ATP-sintetaze u kuglastim

jedinicama mitohondrija

Zato se energija stvorena protokom protona ne upotrebljava za sintezu ATP-a nego se

rasprši kao toplina

- Histogeneza smeđeg masnog tkiva

Mezenhimske stanice od kojih to tkivo nastaje slične su epitelu prije nego počinju nakupljati

mast

- tumori masnog tkiva :

Lipomi – dobrodudni od bijelog

Liposarkomi – zlodudni od masnih stanica (rijetki u ljudi)


27

5: HRSKAVICA

- sadržava međustaničnu tvar bogatu glikozaminoglikanima i proteoglikanima, makromolekulama

koje su povezane s kolagenim i elastičnim vlaknima

- poseban oblik vezivnog tkiva s čvrstom međustaničnom tvari

- služi kao potpora mekim tkivima, te ublažavanju udaraca i klizanju unutar zglobova te tako omoguduje

pokretanje kostiju

- bitna za rast i razvoj dugih kostiju prije i poslije rođenja

- sastoji se od stanica hondrocita i obilne međustanične tvari koja se sastoji od vlakana i osnovne tvari

- hondrociti su smješteni u šupljinama međustanične tvari – lakunama

- čvrstoda hrskavice ovisi o elektrostatskim vezama između kolagenih vlakana i postraničnih lanaca

glikozaminoglikana u sastavu proteoglikana matrixa

- sve tri vrste hrskavice su avaskularne i hrane se tekudinom iz perihondrija ili iz sinovijske tekudine u

zglobnim šupljinama; nemaju ni limfnih žila ni živaca

- metabolička aktivnost hondrocita vrlo je malena

- perihondrij –

ovojnica građena od gustog vezivnog tkiva koja poput čahure okružuje hrskavicu na vedini

mjesta i odvaja je od tkiva koje podupire hrskavica

sadržava krvne žile potrebne za prehranu hrskavice, te limfne žile i živce

zglobna hrskavica koja prekriva koštane površine pomičnih zglobova, NEMA perihondrija i

održava se difuzijom kisika i hranjivih tvari iz sinovijske tekudine

sve hijaline hrskavice, osim zglobne, su obavijene perihondrijem

u njemu ima mnogo vlakana kolagena tipa I i fibroblasta

iako stanice unutrašnjeg sloja perihondrija sliče fibroblastima, to su zapravo hondroblasti koji se

lako diferenciraju u hondrocite

> HIJALINA HRSKAVICA

- najrasprotranjenija,

- u embriju služi kao privremeni skelet

- u odraslih :

na zglobnim površinama pokretnih zglobova,

u stijenci vedih dišnih putova (nos, grkljan, dušnik, bronhi) i

na ventralnim krajevima rebara, na mjestu gdje se ona spajaju s prsnom kosti

u epifiznim pločama

- međustanična tvar –

pretežito sadržava kolagen tipa II, ali mogu se nadi količine i 9, 10, i 11

40% suhe težine hijaline hrskavice sastoji se od kolagena uloženog u amorfnu, čvrsto hidriranu

Mtvar koja sadržava proteoglikane i glikoproteine


28

Na običnim histološkim pripravcima kolagena vlakna se ne mogu razabrati jer je prisutan u

obliku vlakanaca submikroskopskih dimenzija, a njihov indeks loma je približno jednak indeksu

osnovne tvari u koju su uložena

Proteoglikani hrskavise sadržavaju hondroitin-4-sulfat , hondroitin-6-sulfat i keratan-sulfat koji

su kovalentno vezani za središnji bjelančevinski lanac

Do 200 takvih proteoglikana je nekovalentno vezano za duge molekule hijaluronske kiseline, te

tako čine proteoglikanske agregate koji su povezani s kolagenom

Velika količina vode vezane negativnim nabojima glikozaminoglikana služi za ublažavanje

udaraca ili kao biomehanička opruga

Važan sastojak je i glikoprotein hondronektin – makromolekula koja se specifično veže za

glikozaminoglikane i kolagen tipa II, posredujudi u prianjanju hondrocita za Mtvar

Teritorij – hrskavična međustanična tvar koja neposredno okružuje svaki hondrocit, sadržava

mnogo glikozaminoglikana , a malo kolagena

- hondrociti -

Na periferiji hijaline hrskavice hondrociti su položeni usporedo sa površinom i duguljasti su

U unutrašnjosti su okrugli i mogu se nalaziti u skupinama od najviše 8 stanica koje su nastale

mitotskom diobom jednog hondrocita – izogene skupine

Izlučuju kolagene i ostale molekule Mtvari

Troše malo kisika

Stanice hijaline hrskavice metaboliziraju glukozu uglavnom anaerobnom glikolizom u kojoj je

konačni proizvod mliječna kiselina

Debljina hrskavice je ograničena zbog difuzije

Hormon rasta , tiroksin i testosteron ubrzavaju sintezu sulfatiranih glikozaminoglikana, a

usporavaju je kortizon, hidrokortizon i estradiol

Rast hrskavice najviše ovisi o somatotropinu, hipofiznom hormonu rasta koji djeluje tako da

potiče sintezu somatomedina c u jetri koji djeluje izravno na hrsk stanice stimulirajudi njihov rast

- histogeneza -

Potječe od mezenhima :

Izravna diferencijacija mezenhimskih stanica : zaobljivanje, skradivanje izdanaka, brzo

umnažanje i okupljanje u guste nakupine hondroblasti

Imaju bazofilnu citoplazmu bogatu ribosomima

Odvajanje hondroblasta sintezom i odlaganjem Mtvari

Diferencijacija hrskavice teče od sredine prema površini

Mezenhim na površini diferencira se u perihondrij

- rast -

Intersticijski rast – mitotskom diobom hondrocita, zbiva se samo u ranim fazama stvaranja

hrskavice, teče i u epifiznim hrskavicama dugih kostiju te unutar zglobne hrskavice

Omoguduje enhondralno okoštavanje kosti

Apozicijski rast – diferencijacijom stanica perihondrija u hondrocite

Sinteza Mtvari pridonosi rastu hrskavice


29

- degenerativne promjene –

Sklona

Azbestna degeneracija – nakupljanje nenormalnih debelih kolagenih vlakanaca

- regeneracija -

Obavlja ju perihondrij

Osim u male djece, oštedena se hrskavica teško obnavlja i to samo djelomično

> ELASTIČNA HRSKAVICA

- nalazi se u uški, u stijenci vanjskog zvukovoda, u slušnoj trubi (eustachijeva cijev), epiglotisu i malim

hrskavicama grkljana

- osim kolagena tipa II, sadržava i gustu mrežu tankih elastičnih vlakana

- često se postupno nastavlja na hijalinu

- ima perihondrij

> VEZIVNA HRSKAVICA

- ima obilježja i gustog vezivnog tkiva i hijaline hrskavice

- nalazi se u intervertebralnim pločama, hvatištima nekih sveza za hrskavičnu površinu kostiju i u

simfizi stidne kosti

- uvijek je udružena sa gustim vezivnim tkivom, jedno tkivo prelazi u drugo

- sadržava hondrocite razmještene pojedinačno ili u izogenim skupinama

- često se slažu u duge nizove međusobno odvojene grubim vlaknima kolagena tipa I

- Mtvar je pretežno acidofilna jer sadržava mnogo kolagenih vlakana tipa I

- nema perihondrij

> INTERVERTEBRALNA PLOČA

- nalazi se između trupova dvaju kralježnjaka za koje je pričvršdena svezama

- sastoji se od dva dijela : hrskavični annulus fibrosus i polutekudi nukleus pulposus koji ublažava

udarce između dva susjedna kralješka

Annulus fibrosus-

U vanjskom sloju je građen od gustog vezivnog tkiva

Najvedi dio građen je od slojeva vezivne hrskavice koji se međusobno preklapaju, u

svakom sloju snopovi teku pod pravim kutom prema snopovima susjednih slojeva

Velika elastičnost

Nucleus pulposus –

Nastaje od ostataka korde dorzalis i

sastoji se od nekoliko okruglih stanica uloženih u amorfnu viskoznu tvar koja je bogata

hijaluronskom kiselinom i kolagenim vlakancima tipa II


30

1: HIJALINA HRSKAVICA

2: VEZIVNA HRSKAVICA

3: ELASTIČNA HRSKAVICA


31

6 : KOŠTANO TKIVO

- to mineralizirano tkivo daje osnovu za mehaničku i metaboličku funkciju skeleta

- specijalizirano vezivno tkivo izgrađeno od međustanične ovapnjele tvari, koštanog matrixa i tri

različite vrste stanica : osteocita , osteoblasta i osteoklasta

- metaboliti ne mogu difundirati kroz ovapnjeli matrix kosti, pa se izmjena tvari tvari između osteocita i

kapilara ostvaruje povezanošdu stanica kroz koštane kanalide – uske cilindrične prostore koji prolaze

kroz matrix i sadržavaju citoplazmatske osteocita

- unutrašnju i vanjsku površinu svih kosti oblaže sloj vezivnog tkiva koji sadržava osteogene stanice

- endost i periost

- metode proučavanja –

izbrusak

brušenje pločica kosti brusnim materijalom

stanice ne ostanu sačuvane, ali se može temeljito proučavati matriks,s lakunama i

kanalidima

dekalcinirana kost

omoguduje promatranje stanica i organskog dijela matrixa

kost fiksirana uobičajenim fiksativima

mineral se odstranjuje u otopinu koja sadržava kelator kalcija (npr. EDTA)

dekalcinirano tkivo se potom uklapa, reže i oboji

> STANICE KOŠTANOG TKIVA

- osteoblasti -

Sintetiziraju organske sastojke koštane Mtvari ( kolagen tipa I, proteoglikane i glikoproteine )

Nužni su i za ugrađivanje anorganskih sastojaka u matrix

Uvijek smješteni na površini koštanog tkiva, poredani u nizu

Tijekom intenzivne sinteze kubičnog su do prizmatičnog oblika, a citoplazma im je bazofilna

Kad se smanji aktivnost, splošte se i smanji im se bazofilija

Kad se potpuno okruži tek izlučenim matrixom postaje osteocit smješten u lakuni od koje se

pružaju kanalidi u kojima se oko izdanaka osteocita nalazi malo neovapnjelog matrixa

Polarizirane su stanice

Sastojci matrixa izlučuju se na staničnoj površini koja se dodiruje sa starijim koštanim matrixom

pa nastaje osteoid sloj novog , još neovapnjelog matriksa između sloja osteoblasta i

prethodno stvorene kosti

Ta apozicija kosti završava se nakon toga odlaganjem kalcijevih soli u novostvoreni matriks

- osteociti -

Smješteni su u lakunama između lamela matrixa, svaka lakuna sadržava samo jedan osteocit

Izdanci susjednih osteocita međusobno se dodiruju tijesnim spojevima preko kojih hranjive

tvari dolaze u stanice


32

Izmjena nekih molekula između osteocita i krvnih žila obavlja se i putem male količine

izvanstanične tvari koja se nalazi između osteocita i koštanog matrixa

Splošteni su imaju oblik badema, mnogo oskudniju hrapavu ER i GK te zgusnuti kromatin jezgre

Svojim metabolizmom održavaju koštani matrix, nakon njihovog propadanja, matrix se resorbira

- osteoklasti -

Vrlo velike pokretne stanice s mnogo izdanaka; sa 5 do 50 pa i više jezgara

Na mjestima gdje se kost razgrađuje leže unutar enzimatski nagrizenih uleknuda u koštanom

matriksu howshipove lakune

Nastaju stapanjem stanica koje potječu iz koštane srži

Nabrani rub –

Čine ga nepravilni , često razgranani izdanci koji odlaze od površine aktivnih osteoklasta

kojom osteoklasti dodiruju koštani matrix

Dio citoplazme oko nabranog ruba naziva se svijetla zona bogata aktinskim filamentima

koja ne sadržava organele

Ta je zona mjesto adhezije ostwoklasta za koštani matrix

Izlučuju kolagenazu i druge enzime koji aktivno prenose ione u izvanstanični prostor

(supcelularni prostor), u kojem razgrađuju kolagen i otapaju kristale kalcijevih soli

Citokini i hormoni reguliraju aktivnos osteoklasta

Sadržavaju receptore za kalcitonin i tiroksin

NEMAJU receptore za paratiroidni hormon

> KOŠTANI MATRIKS

- oko 50% suhe težine matriksa – anorganska tvar

najviše ima kalcija i fosfora, a sadržava i bikarbonate, citrate, magnezij, kalij i natrij

- hidratacijska ljuska –

ioni na površini hidroksiapatita su hidratirani, te se oko kristala nalazi sloj vode i iona

olakšava izmjenu iona između kristala i tjelesnih tekudina

- osteopetroza –

teške i mramorne kosti

u osteoklastima nedostaje nabrani rub i poremedena je razgradnja kosti

- organsku tvar čine : kolagen tipa I i amorfna osnovna tvar, koja sadržava proteoglikanske agregate i

nekoliko specifičnih strukturnih glikoproteina koji su vjerojatno odgovorni za početak ovapnjenja

koštanog matriksa

> PERIOST I ENDOST

- glavne funkcije p i e su prehrana košt tkiva i trajna opskrba novim osteoblastima

- periost –

Sastoji se od vanjskog sloja kolagenih vlakana i fibroblasta

Sharpeyeva vlakna – snopovi kolagenih vlakana koja iz periosta prodiru u koštani matriks i

povezuju periost s kosti

Unutrašnji sloj periosta sadržava mnogo sploštenih stanica sličnih fibroblastima koje se mogu

dijeliti mitozom i diferencirati u osteoblaste osteoprogenitorne stanice (koštane prastanice)


33

Ugrađuju 3H-timidin

Imaju važnu ulogu u rastu i cijeljenju

- endost –

Prekriva sve unutrašnje površine šupljina u kosti

Izgrađuje ga jedan sloj osteoprogenitornih stanica i vrlo malo vezivnog tkiva

> VRSTE KOŠTANOG TKIVA

- epifize – krajnja proširenja dugih kosti izgrađena od spužvaste kosti prekrivene tankim slojem

kompaktne kosti

- dijafiza – cilindrični srednji dio, izgrađena od kompaktne kosti sa samo malo spužvaste kosti s

unutrašnje strane, oko koštane sržne šupljine

- po mikroskopskoj građi koštano tkivo se može podijeliti na :

Primarno, nezrelo ili vlaknato i

Sekundarno , zrelo ili lamelarno

- primarno koštano tkivo –

Prvo koštano tkivo koje se pojavljuje tijekom embrionalnog razvoja, nakon prijeloma i u drugim

reparacijskim procesima

Trajno ostaje na vrlo malo mjesta, npr. u blizini šavova među pločastim kostima lubanje, u

ležištima zuba i na mjestima hvatišta nekih tetiva

Tanka kolagena vlakna su raspoređena nepravilno,

ima manju količinu minerala,

te vedi broj osteocita

- sekundarno koštano tkivo –

kolagena vlakna poredana u lamelama koje teku usporedno jedna s drugom ili su raspoređene

koncentrično oko krvožilnog kanala

haversov sustav ili osteon – cijeli sustav koncentričnih koštanih lamela oko kanala koji sadržava

krvne žile, živce i rahlo vezivno tkivo, svaki je kanal obložen endostom

granicu svakog haversovog sustava čini istaložena amorfna , cementna tvar, izgrađena od

mineraliziranog matriksa s malo kolagenih vlakana

mlađi osteoni imaju šire kanale, jer svaki osteon nastaje uzastopnim odlaganjem lamela poečevši

od periferije prema središtu

haversovi su kanali povezani međusobno i sa periostom i koštanom srži poprečnim ili kosim

volkmannovim kanalima , njih ne okružuju koncentrične lamele

lakune s osteocitima nalaze se između a katkada i unutar lamela

u kompaktnoj kosti lamele su pravilno raspoređene u:

haversove sustave, - usporedno s uzdužnom osi dijafize

vanjske osnovne ili kružne lamele, -ima ih više od unut, nalaze se ispod periosta

unutrašnje osnovne ili kružne lamele i

intersticijske ili prijelazne lamele – ostatci osteona razgrađenih tijekom rasta i

pregradnje kosti


34

> HISTOGENEZA

- nastaje na dva načina :

Intramembransko okoštavanje –

izravna mineralizacija matriksa koji su izlučili osteoblasti

tako nastaje vedina pločastih kostiju, a zbiva se na sploštenim zgusnudima mezenhima

na isti način nastaju kratke i debljaju se duge kosti

okoštavanje započinje diferencijacijom skupine mezenhimskih stanica u osteoblaste

nastaje koštani matrix koji zatim ovapnjuje, a osteoblasti koji se u njemu nađu postaju

osteociti

u središtu okoštavanja istodobno nastaje nekoliko gredica

u vezivno tkivo koje ostaje između koštanih gredica prodiru krvne žile i nediferencirane

mezenhimske stanice od kojih nastaju stanice koštane srži

Enhondralno okoštavanje –

odlaganjem koštanog matriksa na mjestu prethodnog hrskavičnog matriksa

Uglavnom kratke i duge kosti

Enhondralno okoštavanje duge kosti :

Prvo koštano tkivo nastaje intramembranskim okoštavanjem u prerihondriju koji oblaže

središnji dio hrskavične osnove

Tako u dubokim slojevima perihondrija nastaje šuplji koštani cilindar – koštani ovratnik

U slijededoj fazi zbog hipertrofije i programirane smrti hondrocita propadaju hondrociti

u hrskavičnom modelu budude kosti

Ostaju proširene lakune koje su odijeljene trodimenzionalnim pregradama od ostataka

ovapnjeloga hrskavičnog matriksa

Slijededa faza započinje u središnjem dijelu hrskavičnog modela, budude dijafize, u koji

krvne žile prolaze kroz otvore koje su u koštanom ovratniku izdubli osteoklasti i prodiru

u ovapnjeli hrskavični matriks

S krv.žilama prolaze u ovo područje koštane prastanice, one proliferiraju i od njih

nastaju osteoblasti

oni se nanižu u neprekinuti sloj na ovapnjelom bazofilnom hrskavičnom matriksu, i

počinju sintetizirati eozinofinli koštani matriks , tako na ostatcima ovapnjele hrskavice

nastaje primarno koštano tkivo što ujedno čini i primarno središte okoštavanja

u kasnijim fazama pojavljuju se u središtu svakog epifiznog hrskavičnog proširenja

sekundarna središta okoštavanja

širenjem primarnog i sekundarnog središta okoštavanja stvara se sržna šupljina

ispunjena koštanom srži

kada koštano tkivo , nastalo u sekundarnim središtima okoštavanja ispuni epifizu,

hrskavično tkivo ostaje ograničeno na dva mjesta :

zglobna hrskavica -traje cijelog života, ne sudjeluje u rastu kosti u duljinu

epifizna ploča –odgovorna je za rast kosti u duljinu

nakon zatvaranja epifiza kosti više ne mogu rastu u duljinu, ali je rast u širinu i dalje

mogud


35

- epifizna hsrkavica se može podijeliti u pet zona :

zona mirovanja – hijalina hrskavica s nepromijenjenim hondrocitima

zona umnažanja – hondrociti se brzo dijele i slažu u stupove usporedne s uzdužnom osi kosti

zona hipertrofične hrskavice – hondrociti su veliki s mnogo glikogena u citoplazmi; resorbirani

matrix ograničen je na uske pregrade među hondrocitima

zona ovapnjele hrskavice – hondrociti propadaju, odlaže se hidroksiapatit, mineraliziraju se

pregrade

zona okoštavanja – enhondralnim okoštavanjem nastaje koštano tkivo

- krvne kapilare i osteoprogenitorne stanice nastale mitotskim diobama u periostu, prodiru u šupljine

koje su zauzimali hondrociti, ondje se koštane prastanice diferneciraju u osteoblaste

- dakle , rast dugih kostiju u duljinu zbiva se proliferacijom hondrocita epifizna hrskavice na epifiznoj

strani, dok istodobno hondrociti na dijafiznoj strani ploče hipertrofiraju i propadaju, a njihov matrix

ovapni

- ovapnjenje –

započinje odlaganjem kalcijevih soli na kolagena vlakanca

ovaj proces potiču proteoglikani i glikoproteini koji imaju jak afinitet prema kalciju

ovapnjenje potpomače alkalna fosfataza koju proizvode osteoblasti

- istodobno stvaranje i odstranjivanje (remodeliranje ) koštanog tkiva zbiva se i u kostima koje rastu i

tijekom života, iako su tada promjene mnogo sporije, ovaj proces nije u svezi s rastom kosti ????

- rast kosti se ostvaruje djelomičnom resorpcijom prije stvorenog tkiva i istodobnim stvaranjem nove

kosti brzinom vedom od brzine resorpcije

- kosti lubanje rastu zbog periostalnog stvaranja košt.tkiva između šavova te na vanjskoj površini kosti

- prijelom –

krvarenje iz oštedenih krvnih žila, nastaje ugrušak

u neposrednoj bllizini loma razgrađuje se koštani matriks, i propadaju koštane stanice

makrofazi odstranjuju ugrušak, stanice i oštedeni matriks

preiost i endost u blizini mjesta prijeloma snažno proliferiraju te nastaje stanični infiltrat

enhondr. i iintramembr. okoštavanjem u vezivnom tkivu na mjestu frakture nastaje primarno

koštano tkivo

tijekom zacijeljivanja nepravilne gredice primarnog koštanog tkiva privremeno međusobno

povezuju ulomke prelomljene kosti te nastaje koštani kalus

primarno k tk kalusa se postepeno resorbira i nadomješta sekundarnim

> METABOLIČKA ULOGA KOSTI

- kalcij se mobilizira iz koštanog tkiva na dva načina : brzim i sporim mehanizmom

brzi : kalcijevi ioni se prenose s kristala hidroksiapatita u intersticijsku tekudinu i odatle u krv

o ovo se zbiva u spužvastom koštanom tkivu

o nezrele , umjereno ovapnjele lamele mogu mnogo lakše vezati i oslobađati kalcij

spori : ovisi o hormonima

o PTH – potiče osteoklaste koji resorbiraju koštani matriks i oslobađaju kalcij

primarno djeluje na receptore osteoblasta koji prestaju stvarati kost i počinju

izlučivati čimbenik stimulacije osteoklasta


36

o kalcitonin – inhibira resorpciju matriksa, inhibira osteoklaste

- prednji režanj hipofize sintetizira hormon rasta koji potiče jetru na izlučivanje somatomedina što ima

sveukupni učinak na rast, osobito rast epifizne hrskavice

- povedanje količine hormona rasta u odraslih dovodi do akromegalije zbog rasta u širinu

- androgeni i estrogeni stimuliraju stvaranje kosti, na koju djeluju na vrlo složen način – utječu na

vrijeme pojavljivanja i na razvoj središta okoštavanja i ubrzavaju zatvaranje epifiza

- nedostatak tiroksina u djece izaziva kretenizam i patuljasti rast

> ZGLOBOVI

- dijele se na diartroze (pomični) i sinartroze (nepomični)

- prema vrsti tkiva :

sinostoze – kosti povezane koštanom svezom, zglobovi nepokretni, u starijih osoba kosti lubanje

sinhondroze – kosti povezane hijalinom hrskavicom, ograničena pokretljivost, primjer : epifizna

ploča, u odrasla čovjeka prvo rebro za prsnu kost

sindezmoza – ograničena pokretljivost, kosti povezane međukoštanom svezom koja je

izgrađena od gustog vezivnog tkiva, symphysis pubis

- diartroza –

zglobna čahura okružuje zatvorenu zglobnu šupljinu što sadržava zglobnu tekudinu

synovia (zgl tek): dijalizat krvne plazme s velikom koncentracijom hijaluronske kiseline koju

stvaraju stanice sinovijske ovojnice

o olakšava klizanje zglobnih ploha, te opskrbljuje hranjivim tvarima i kisikom zglobnu

hrskavicu

kolagena vlakanca postavljena su u obliku gotičkih lukova koji prenose sile tlaka

zglobna čahura obično se sastoji od dva sloja : vanjski ili vlaknasti i unutrašnji ili sinovijski kojeg

oblažu dvije vrste stanica, jedne su slične fibroblastima ,a druge makrofazima


37

1: KOST, POPREČNO, IZBRUSAK

2: DEZMALNO OKOŠTAVANJE

3: ENHONDRALNO OKOŠTAVANJE


38

7: ŽIVČANO TKIVO I ŽIVČANI SUSTAV

- dvije su osnovne funkcije živčanog tkiva nastale stvaranjem, prepoznavanjem i integriranjem poruka,

a to su :

održavanje unutrašnje sredine organizma unutar normalnih vrijednosti (tj.krvni tlak,

koncentracija O2 i CO2, pH, razina glukoze i hormona u krvi)

osiguravanje i usklađivanje svih oblika ponašanja s okolinom (hranjenje, reprodukcija, obrana,

komunikacija s drugim jedinkama)

> RAZVOJ ŽIVČANOG SUSTAVA

- živčano se tkivo razvija od embrionalnog ektoderma

- poticaj za diferencijaciju daje chorda dorsalis koja se nalazi ispod njega

- neuralna cijev je osnova za cijeli središnji živčani sustav s neuronima , stanicama glije, ependimskim

stanicama i epitelnim stanicama koroidnog spleta

- neke stanice lateralno od neuralnog žlijeba čine neuralni greben

one podliježu opsežnim migracijama i daju osnovu za najvedi dio perifernog ž sustava i brojne

druge tvorbe:

kromafine stanice srži nadbubrežne žlijezde

melanociti kože i potkožnog tkiva

odontoblasti

stanice pije mater i arahnoideje

osjetni neuroni moždinskih i spinalnih ganglija

postganglijski neuroni simpatičkih i parasimpatičkih ganglija

schwannove stanice perifernih aksona

satelitske stanice perifernih ganglija

- distalni dio aksona obično se grana i čini završno razgranjenje

- svaki ogranak tog razgranjenja završava proširenjem na slijededoj stanici i zove se završno odebljanje

(bouton), koje s drugim neuronima ili stanicama tvori sinapse

- stanično tijelo pseudounipolarnih neurona nije uključeno u prenošenje podražaja, premda sintetizira

brojne molekule uključujudi i neurotransmitere koji se prenose prema perifernim vlaknima

nalaze se u spinalnim ganglijima (osjetni gangliji, smješteni u stražnjim korjenovima spinalnih

živaca) i u vedini kranijalnih ganglija

- vedina neurona u tijelu je multipolarna

- bipolarni neuroni – nalaze se u kohlearnom i vestibularnom gangliju, te u mrežnici i njušnoj sluznici

> TIJELO STANICE

- ili perikarion, dio je neurona bez staničnih nastavaka

- to je ponajprije hranidbeno (trofičko) središte premda može i primati podražaje

- živčane stanice s dvije jezgre nalaze se u simpatičkim i osjetnim ganglijima

- kromatin je fino raspršen što je odraz pojačane sintetske aktivnosti tih stanica

- vrlo razvijena hrapava ER raspoređena u nakupine paral cisterna,izmđ kojih ima mnogo poliribosoma

nisslova tjelešca


39

- GK nalazi se samo u perikarionu

- mitohondriji su razasuti po cijeloj citoplazmi perikariona, a posebno su brojni u aksonskim završetcim

- neurofilamenti – obilno su zastupani u perikarionima i staničnim nastavcima,

- impregnirani srebrom čine nerurofibrile

- neuroni sadržavaju i mikrotubule

- neuroni katkad sadržavaju uklopine pigmenata kao što je lipofuscin koji je neprobavljeni ostatak

razgradnje lizosoma

> DENDRITI

- obično su tanki i dijele se poput grana stabla, te postaju sve tanji, za razliku os aksona koji su cijelom

dužinom podjednako debeli

- primaju brojne sinapse i predstavljaju glavno mjesto primanja i obrade signala na neuronu

- sastva citoplazme sličan je onom u perikarionu osim što dendriti NEMAJU GK

- vedina sinapsa koje pristupaju neuronima smještena je na dendritskim spinama koje predstavljaju

prvo mjesto obrade sinaptičkih signala koje prima neuron

sastavljeno je od bjelančevina i pričvršdeno je za unutrašnju stranu postsinaptičke membrane

imaju sposobnost morfološke plastičnosti kojoj temelj čini citoskeletna bjelančevina aktin važna

za razvoj sinapsa i njihovu funkcionalnu ulogu u odraslih

> AKSONI

- cilindrični nastavak stanice

- polaze od kratkog područja piramidna oblika , aksonskog brežuljka

- aksolema - stanična membrana aksona, a sadržaj aksoplazma

- inicijalni segment – dio aksona između aksonskog brežuljka i početnog dijela mijelinske ovojnice

to je mjesto gdje na neuron pritječu različiti ekscitacijski i inhibicijski podražaji koji se algebarski

zbrajaju, pa se tako odlučuje hode li se akcijski potencijal širiti dalje ili nede

tu se nalazi više vrsta ionskih kanala koji su važni za stvaranje i širenje promjene električnog

potencijala

- eventualni ogranci na aksonu su kolateralni ogranci

- citoplazma aksona sadržava malo mitohondrija, mikrotubule i neurofilamente te nekoliko cisterna

glatke ER

- odsutnost poliribosoma i hrapave ER pokazuje da održavanje aksona ovisi o perikarionu, ako se akson

presiječe , njegov periferni dio degenerira i odumre

- makromolekule i organele koje se sintetiziraju u tijelu stanica neprekidno se prenose duž aksona

anterogradnim prenošenjem do njegovih završetaka:

sporo prenošenje : bjelančevine i mikrofilamenti

intermedijarno prenošenje : mitohondriji

brzo prenošenje : tvari sadržane u mjehuridima potrebne aksonskom završetku za prenošenje

neurotransmitera

bjelančevina kinezin – vezan za vezikule

- retrogradnim prenošenjem: neke molekule i tvari unesene endocitozom do tijela stanice, uključujudi

viruse i toksine

bjelančevina dinein prisutna u mikrotubulima


40

> MEMBRANSKI POTENCIJALI

- aksolema pumpa Na+ izvan aksoplazme tetako održava koncentraciju Na+

- koncentracija K+ se zadržava na nekoliko puta višoj razini unutar stanice nego u izvanstanič prostoru

- zbog toga postoji razlika potencijala kroz aksolemu od -65 mV s negativnim nabojem u unutrašnjosti u

odnosu na okolinu membranski potencijal u mirovanju

- kada se podraži neuron, otvaraju se ionski kanali i ulazi izvanstanični Na+ što mijenja potencijal u

mirovanju od -65 na +30 mV

- unutrašnjost stanice postaje pozitivna u odnosu na izvanst okoliš što se označava kao početak

akcijskog potencijala ili impulsa

- međutim, potencijal od +30 mV zatvara Na kanale te aksolema postaje za taj ion ponovno nepropusna

- takvo se ionsko stanje promijeni u nekoliko milisekunda otvaranjem kalijevih kanala te se povisi

koncentracija unutarstaničnog kalija ????

- nakon toga kalij difuzijom napušta akson, membranski potencijal vrada se na -65 mV te se završava

akcijski potencijal

- sva ta zbivanja traju vrlo kratko i zauzimaju vrlo mala područja membrane

- akcijski se potencijal širi duž membrane i taj elektr. poremedaj otvara Nakanale u slijedu, a potom i

kalijeve kanale

- kad akcijski potencijal stigne do kraja aksona, on potakne pražnjenje pohranjenog neurotransmitora

koji stimulira ili inhibira drugi neuron ili stanicu

- lokalni anestetici su hidrofobne molekule koje se vežu na natrijeve kanale i tako inhibiraju prijenos

natrija, a time i akcijski potencijal

> SINAPSA

- mjesto funkcionalnog kontakta među neuronima ili između neurona i drugih efektornih stanica

- zadada je sinapse pretvorba električnog signala presinaptičke stanice u kemijski signal koji djeluje na

postsinaptičku stanicu

- neurotransmiteri - su tvari koje vezane za receptorski protein otvaraju ili zatvaraju ionske kanale, ili

pak započinju kaskadu drugih glasnika

sintetiziraju se u tijelu stanice

višak membrane nakupljene u presinaptičkom području, a nastao pražnjenjem presinaptičkih

mjehurida ponovno se prerađuje endocitozom

tako unesene membrane spajaju se s glatkom ER presinaptičkog odsječka i mogu se ponovno

iskoristiti za stvaranje novih sinaptičkih mjehurida

neki se neurotransmiteri sintetiziraju u prsinaptičkom odsječku i potom se koriste enzimima i

prekursorima koji su dospjeli aksonskim prenošenjem

neuropeptidi – imaju važnu ulogu u nadzoru osjedaja i nagona kao što su : bol, veselje, glad,

žeđa i spolni nagon

- neuromodulatori – kemijski glasnici koji ne djeluju direktno na sinapse, ved mijenjaju osjetljivost

neurona na sinaptičku stimulaciju ili inhibiciju

neki se neuromodulatori kao što su neuropeptidi ili steroidi stvaraju u živlanom tkivu, dok su

drugi steroidi u krvi


41

- električne sinapse :

pomodu tijesnih spojeva prenose ionske signale kroz presinaptičku i postsinaptičku membranu

živčani signal se prenosi neposredno

mali broj

- kemijske sinapse –

vedina sinapsa

kemijska tvar posreduje u prijenosu živčanog impulsa

živčani impuls nakratko otvara kalcijeve kanale u presinaptičkom završetku, što uzrokuje ulazak

kalcija te potakne egzocitozu sinaptičkih mjehurida

neurotransmiteri otpušteni egzocitozom djeluju na receptore smještene u postsinaptičkom

dijelu što uzrokuje prolaznu električku aktivnost (depolarizaciju ) postsinaptičke membrane

takve se sinapse nazivaju ekscitacijske jer njihova aktivnost stvara impulse na

postsinaptičkoj membrani

kod nekih sinapsa međudjelovanje neurotransmiter-receptor ima suprotan učinak jer dolazi do

hiperpolarizacije bez prenošenja živčanog impulsa inhhibicijske sinapse

jednom upotrrebljeni neurotransmiteri brzo se uklanjaju enzimskom razgradnjom, difuzijom ili

endocitozom s pomodu specifičnih receptora na presinaptičkoj membrani.

> GLIJA-STANICE I ŽIVČANA AKTIVNOST

- u mozgu sisavaca glija-stanice su 10 puta brojnije od živčanih stanica

- one okružuju tojelo stanice i njezine nastavke

- osiguravaju mikrookoliš, prikladan živčanoj funkciji

- oligodendrociti

stvaraju mijelinsku ovojnicu koja ima zadadu električne izolacije neurona u središnjem ž sustavu

- schwannove stanice

smještene oko aksona u perifernom ž sustavu

- astrociti

zvjezdolike su stanice koje imaju brojne duge izdanke

sadržavaju snopove intermedijarnih filamenata izgrađenih od glijalnog fibrilarnog kiselog

proteina

povezuju neurone s kapilarama i pijom mater

uz svoju potpornu ulogu sudjeluju u kontroli ionskog i kemijskog okoliša živčanih stanica

astrociti in vitro posjeduju adrenergične , aminokiselinske (GABA) i peptidne receptore

(natriuretski peptid, ANG II, endoteline, VIP i TRH)

mijenjaju sastav izvanstaničnog okoliša i tako utječu na aktivnost i opstanak živčanih stanica, jer

apsorbiraju višak neurotransmitora i oslobađaju metaboličke i neuroaktivne molekule

postoje naznake da astrociti prenose iz krvi do neurona sastojke bogate energijom, da

metaboliziraju glukozu do laktata koji opskrbljuje neurone

međusobno su povezani tijesnim spojevima te čine mrežu koja prenosi informacije

vlaknasti – oskudni dugi nastavci, u bijeloj tvari


42

protoplazmatski – mnogo kratkih ogranaka, nalaze se u sivoj tvari

najbrojnije glija stanice

neki imaju završ izdanke, prošir. u obliku perivaskularnih nožica koje okružuju endotel kapilara

pretpostavlja se da služe za prijenos molekula i iona iz krvi do živčanih stanica

nalaze se i na vanjskoj površini središnjeg ž sustava, gdje čine jedan neprekinuti sloj. Na

mjestu oštedenja središnjeg ž s, astrociti proliferiraju i stvaraju neku vrstu ožiljkastog tkiva

- ependimske stanice

epitelne stanice kubična oblika koje oblažu ventrikule mozga i središnji kanal kralj. moždine

uglavnom imaju trepetljike koje pridonose gibanju likvora

- mikroglija

malene su, izdužene stanice s kratkim nepravilnim nastavcima

jezgre su im izdužene i imaju gusti kromatin

fagociti

razvijaju se od prekursorskih stanica u koštanoj srži

sudjeluju u upalnom procesu i cijeljenju središnjeg ž s te stvaranju i otpuštanju neutralnih

proteaza oksidativnih radikala

kada su potaknuti mikroglije gube svoje nastavke i postaju fagociti i djeluju kao predočne stanice

izlučuje brojne imunoregulacijske citokine

> SREDIŠNJI ŽIVČANI SUSTAV

- ne sadržava vezivno tkivo, pa je mekan, gelu sličan organ

- bijela tvar – sadržava : mijelinizirana i nemijelinizirana vlakna, oligodendrocite, vlaknaste astrocite i

mikroglija stanice

- siva tvar – sadržava : tijela živčanih stanica, dendrite i početne nemijelinizirane dijelove aksona te

glija-stanice

- u tom se području stvaraju sinapse

- siva tvar kore velikog mozga ima 6 slojeva

- kora malog mozga ima tri sloja :

vanjski molekularni

srednji – purkinjeove stanice

unutrašnji – zrnati

- prednji rogovi sive tvari kralj moždine sadržavaju motoričke neurone kojih aksoni čine prednje

korijenove spinalnih živaca

- stražnji rogovi – primaju osjetna vlakna neurona spinalnih ganglija

> MOŽDANE OPNE

- dura mater –

vanjska moždana opna, građena od gustog vezivnog tkiva, koje je sraslo s pokosnicom lubanje

odvojena je od pokosnice kralježnjaka epiduralnim prostorom

sadržava: vene s tankom stijenkom, rahlo vezivno tkivo i masno tkivo


43

od arachnoidee je odvojena uskim subduralnim prostorom

unutrašnja površina svih dijelova tvrde ovojnice i vanjska površina tvrde ovojnice kralj možd

obložene su jednoslojnim pločastim epitelom mezenhimskog podrijetla

- arachnoidea –

dva dijela :

o sloj u dodiru s durom mater

o sustav trabekula koje taj sloj spajaju s pijom mater (šupljine tvore subarahnoidni prostor

koji ima ulogu hidrauličnog jastuka)

subarahnoidni prostor komunicira s ventrikulima mozga kroz neparni medijalni otvor i parne

lateralne otvore

sastoji se od vezivnog tkiva bez krvnih žila

površine su obložene istim epitelom kao i dura

arahnoidne resice : izdanci arahnoidee koji prolaze kroz otvore na duri mater i ulaze u sinuse,

prekriveni su endotelnim stanicama vena, a funkcija im je resorpcija likvora u krv venskih sinusa

- pia mater –

rahlo vezivno tkivo s mnogo krvnih žila

premda je smještena sasvim blizu živčanog tkiva, ne dodiruje ni živčane stanice ni vlakna

između pije i neurona nalazi se tanki sloj nastavaka neuroglije, koji čvrsto prianja uz piju mater te

čini fizičku barijeru između periferije i središnjeg ž s, koja odvaja središnji žs od likvora

piju mater oblažu pločaste stanice mezenhimskog podrijetla

krv.žile prodiru u sred. ž s kroz tunele koje oblaže pia mater, a nazivaju se perivask. prostori

pia mater nestaje prije nego što krvne žile prijeđu u kapilare

krvne su kapilare u središnjme žs poptuno prekrivene nastavcima neuroglija

- barijera krv-mozak –

funkcionalna je barijera koja spriječava prelaženje nekih tvari iz krvi u mozak

zasniva se na smanjenoj propusnosti krvnih kapilara mozga

čvrsti međustanični spojevi koji osiguravaju neprekinutost endotela tih kapilara

citoplazme endotel. stanica ne sadržavaju fenestracije, a i pinocitotskih mjehurida ima vrlo malo

+ produženi nastavci neuroglija-stanica

> KOROIDNI SPLET

- sastoji se od nabora pije mater koji strše u unutrašnjost ventrikula

- nalazi se u krovu 3. i 4. ventrikula i djelomično u zidovima lateralnih ventrikula

- sastoji se od vezivnog tkiva pije mater prekrivenog jednoslojnim kubičnim ili niskim cilindričnim

epitelom, koji ima značajke stanica što prenose ione

- glavna funkcija je stvaranje likvora

> CEREBROSPINALNA TEKUDINA

- sadržava samo malu količinu krutih tvari (bjelančevine i odljušt. stanice i 2-5 limfocita po mililitru)

- potpuno ispunjava možd.ventrikule, središnji kanal kralj moždine, subarahnoidni i perivask. prostor

- važna je za metabolizam sred ž s, a i štiti živč. tkivo od ozljeda

- nema limfnih žila u ž sustavu


44

> PERIFERNI ŽIVČANI SUSTAV

- nemijelinizirana živčana vlakna nemaju ranvijerovih čvorova, jer su susjedne schwannove stanice u

nizu priljubljene jedna uz drugu i čine neprekinuti sloj

- ima ih mnogo u središnjem žs gdje teku među izdancima neurona i glija-stanica, te nemaju

ovojnicu za razliku od aksona u perifernom žs

- živci imaju vanjsku vlaknastu ovojnicu građenu od gustog vezivnog tkiva – epineurium, a ulazi i među

snopove živčanih vlakana te obavija svaki pojedini snop perineurium koji čine slojevi sploštenih

stanica sličnih epitelu

- u svakom sloju perineurija te su stanice svojim krajevima povezane čvrstim spojevima, pa zato Perin.

tvori zapreku za prolaženje vedine makromolekula, te ima i važnu ulogu u zaštititi od oštedenja

- unutar perineuriuma teku aksoni obavijeni schwannovim stanicama i međusobno odijeljeni vezivnim

tkivom, koje se naziva endoneurium

sastoji se od tankog sloja retikulinskih vlakana koje vjerojatno stvaraju schwannove stanice

- schmidt-lantermanov zarez – sastoji se od citoplazme schwannove stanice koja nije za vrijeme

stvaranja mijelina potisnuta na periferiju

- bazalna lamina oko schwannove stanice je kontinuirana

> GANGLIJI

- tvorbe obično jajolika oblika povezane sa živcima i obavijene gustim vezivnim tkivom

- svaki ganglij služi kao mjesto ulaska ili izlaska dvaju različitih živaca

- smjer ž impulsa određuje vrstu ganglija : osjetni ili autonomni

- osjetni –

primaju aferentne impulse koji odvode do središnjeg ž s

ganglijske stanice okružene mrežom vezivnog tkiva koja se odvaja od vezivne čahure

sadržavaju pseudounipolarne stanice

dvije vrste : spinalni i kranijalni

spinalne ganglije izgrađuju veliki neuroni s izraženim nisslovim tjelešcima, okruženi brojnim

malim glija-stanicama satelitske stanice

- autonomni gangliji –

izgledaju kao lukovičaste izbočine autonomnih živaca

neki su smješteni unutar nekih organa, posebno u stijenkama probavnog sustava

intramuralni gangliji, nemaju vezivne čahure, potporu im čini stroma organa gdje se nalaze

obično sadržavaju multipolarne neurone

također fina nisslova tjelešca

neuroni autonomnih ganglija obavijeni slojem satelitskih stanica

> AUTONOMNI ŽIVČANI SUSTAV

- anatomski i funkcionalno se sastoji od simpatičkog i parasimpatičkog sustava

- kontrolira glatke mišide, izlučivanje nekih žlijezda i učestalost srčanih kontrakcija

- njegova je funkcija da pojedine aktivnosti tijela prilagodi održavanju trajnog unutrašnjeg okoliša


45

- sastoji se od skupine ž stanica (u cnsu), vlakana (koja napuštaju cns) i ganglija (duž vlakana)

- srž nadbubrežne žlijezde je jedini organ koji prima preganglijska vlakna

vedina se stanica nakon useljenja u žljezdu diferencira u žljezdane, a ne u ganglijske stanice

- acetilkolin –

kemijski posrednik prisutan u sinaptičkim mjehuridima u svim preganglijskim i postganglijskim

parasimpatičkim (koja dosežu glatke mišide, srce i egzokrine žlijezde) završecima

živčana vlakna koja otpuštaju acetilkolin nazivaju se kolinergička

- simpatički sustav –

jezgre smještene u torakalnom i lumbalnom dijelu kralj moždine

gangliji simpatičkog sustava čine paravetebralni lanac i spletove smještene blizu utrobnih organa

kemijski posrednik postganglijskih vlakana je noradrenalin kojeg izlučuje i srž nadbubr. žlijezde

adrenergička vlakna inerviraju znojnice i krvne žile skeletnog mišidja

- parasimpatički sustav –

ima svoje jezgre u srednjem mozgu, produženoj moždini i sakralnom dijelu kralježnične moždine

živci : moždani : 3, 7, 9 i 10, a sakrospinalni : 2, 3, i 4

i postgangl i pregangl vlakna otpuštaju acetilkolin koji se lako aktivira acetilkolinesterazom

> DEGENERACIJA I REGENERACIJA

- kromatoliza : nestajanje nisslove tvari; smanjenje bazofilije citoplazme; povedanje volumena

perikariona i pomicanje jezgre prema rubu stanice

- makrofazi : stvaraju interleukin 1 koji stimulira schwannove stanice na izlučivanje tvari što pospješuju

rast živčanih vlakana

- stupovi schwannovih stanica - nastali proliferacijom nakon uklanjanja distalnog dijela živca

- neurom – može biti izvor spontane boli

- plastičnost ž tkiva –

stvaranje novih sinapsa koje djelomično nadoknade oštedenu funkciju

- regeneracijske procese – kontroliraju čimbenici rasta iz porodice molekula neurotrofina

stvaraju ih neuroni, glija-stanice, schwannove stanice i ciljne stanice

- od zrelih živčanih stanica ne nastaju tumori jer se one ne dijele

- meduloblastomi – tumori od nezrelih živčanih stanica


46

1: VELIKI MOZAK

2: MALI MOZAK

3: KRALJEŽNIČNA MOŽDINA


47

4: PERIFERNI ŽIVAC

5: CEREBROSPINALNI GANGLIJ

6: VEGETATIVNI GANGLIJ


48

8: MIŠIDNO TKIVO

- građeno je od diferenciranih stanica koje sadržavaju kontraktilne bjelančevine

- vedina miš.stanica mezoderm. je podrijetla, a diferencira se izduživanjem i sintezom bjelančevina

> SKELETNO MIŠIDNO TKIVO

- građeno je od snopova vrlo dugih, cilindričnih vlakana s mnogo jezgara koja pokazuju optičku pojavu

poprečne ispruganosti citoplazme

- mišidna vlakna – nastaju stapanjem nezrelih, embrionalnih mišidnih stanica (mioblasta) s jednom

jezgrom u jedinstvenu masu citoplazme s mnogo jezgara (sincicij)

- ovalne jezgre – nalaze se obično na periferiji vlakna, ispod stanične mebrane

- hiperplazija – se ne pojavljuje ni u skeletnom ni u srčanom mišidu nego samo u glatkom u kojem

stanice nisu izgubile sposobnost umnažanja mitozom

- (vrlo je česta u maternici)

- ustroj skeletnog mišidnog tkiva –

mišidna vlakna naslagana u pravilne snopove okružene epimizijem

vanjska ovojnica od gustog vezivnog tkiva koja obavija cijeli mišid

od epimizija idu tračci vezivnog tkiva koji obavijaju snopove – perimizij

svako mišidno vlakno okružuje sloj vezivnog tkiva – endomizij

građen uglavnom od bazalne lamine i retikulinskih vlakana

jedna od najvažnijih uloga vezivnog tkiva jest mehanički prijenos sila nastalih kontrakcijom

mišidnih vlakana, jer se ona najčešde ne protežu od jednog do drugog kraja mišida

kapilare u mišidima imaju neprekinutu stijenku, nalaze se u vezivnom tkivu gdje su i limfne žile

- ustroj skeletnih mišidnih vlakana –

tamnije pruge – A – pruge (anizotropne- dvolomne u polariziranom svjetlu)

svijetlije pruge – I- pruge (izotropne – ne mijenjaju polarizirano svjetlo)

Z-crta- dijeli I-prugu na dva dijela

sakomera – najmanji funkcionalni odsječak mišidnog vlakna, između susjednih Z-crta, u

opuštenom mišidu je duga oko 2,5 μm

u mišidu sisavaca svaka sarkomera sadržava dvije trijade, po jednu na svakoj granici A i I-pruge

sarkoplazma – ispunjena dugim cilindričnim snopovima filamenata koji se nazivaju mišidna

vlakanca (miofribrile) koji se sastoje od lančano nanizanih sarkomera

ispruganost – lateralno poklapanje sarkomera u susjednim miofibrilama

A-pruga se sastoji od debelih filamenata i dijelova tankih filamen. koji se djelomično prekrivaju

I-pruga se sastoji od tankih filamenata koji nisu prekriveni debelima

H-pruga- svjetlija zona koja se nalazi u sredini A-pruge, odgovara području sastavljenom samo

od štapidastih dijelova molekule miozina

M-crta – u sredini H-pruge, područje postraničnih spojeva između susjednih debelih filamenata

glavna bjelančevina je kreatin-kinaza – katalizira prijenos jedne fosfatne skupine iz

fosfokreatina na ADP i tako osigurava opskrbu za ATP-om


49

glavne bjelančevine su aktin, tropomiozin, troponin i miozin

tanki filamenti su građeni iz prve tri, a debeli se uglavnom sastoje od miozina

aktin

dug nitast polimer sastavljen od dviju niti kuglastih monomera ovijenih jedan oko drugog

u obliku dvostruke uzvojnice

strukturna nesimetričnost svih molekula G-aktina

kada se molekule G-aktina polimeriziraju u F-aktin, vežu se odostraga prema naprijed,

činedi filament s izrazitom polarnosti

svaki monomer G-aktina sadržava mjesto za vezanje na miozin

aktinski filamenti koji su okomito pričvršdeni na Z-crtu, pokazuju suprotni polaritet na

svakoj strani Z-crte

smatra se da bjelančevina α-aktinin (glavni sastojak Z-crte), pričvršduje aktinske

filamente za ovo područje, a α-aktinin i dezmin međusobno povezuju susjedne

sarkomere pa tako omoguduju poravnavanje miofibrila

tropomiozin

duga tanka molekula građena od dva polipeptidna lanca

vežu se međusobno prednjim krajem za stražnji i tako tvore filamente, koji teku preko

podjedinica aktina, duž vanjskih rubova žlijeba koji čine dva spiralno zavijena filamenta

aktina

u tankim filamentima : 1 tropomiozin – 7 G-aktina i 1 kompleks troponina

troponin

kompleks od tri podjedinice: TnT, TnC i TnI- inhibira reakciju aktina i miozina

pričvršdena je za posebno mjesto na svakoj molekuli tropomiozina

miozin

mnogo vedi kompleks

može se rastaviti na dva jednaka teška lanca i dva PARA lakih lanaca

mali kuglasti izdanci na jednom kraju svakog teškog lanca čine glavice, koje imaju mjesta

za vezanje ATP-a, sposobnost za enzimatsku hidrolizu ATP-a i sposobnost vezanja za

aktin.

s glavicom su udružena 4 laka lanca

tanki i debeli filamenti povezani su poprečnim mostidima – glavica molekule miozina i kratki

odsječak njezina štapidastog dijela

- sakroplazmatska mrežica i sustav poprečnih cjevčica –

depolarizacija membrane sarkoplazmatske mrežice, zbog koje se oslobađaju ioni kalcija iz

cisterna ER-a u unutrašnjosti, započinje na specijaliziranom mišidno-živčanom spoju na površini

mišidnog vlakna

u vedim mišidnim vlaknima širenje depolarizacijskog podražaja dovodi do kontrakcijskog vala u

kojem se periferne miofibrile kontrahiraju prije nego miofibrile smještene u sredini

T-tubuli – poprečne cjevčice koje služe za osiguranje ravnomjerne kontrakcije

o cjevasta uvrnuda sarkoleme čine složenu mrežu cjevčica koje anastomoziraju na razini

granice između A- i I-pruge svake sarkomere

o uz svaki t-tubul s obje strane prianjaju proširene završne cisterne sarkoplazm. mrežice

o taj specijalizirani kompleks koji čine t-tubul i dva postranična dijela sarkoplazmatske

mrežice naziva se trijada


50

kad se depolarizacija membrane završi sarkoplazmatska mrežica djeluje kao sustav za odvođenje

kalcija koji se aktivno vrada u cisterne pa kontrakcija nestaje

- mehanizam kontrakcije –

- kontrakcija - je brza, snažna, isprekidana i obično pod utjecajem volje

- nastaje uzajamnim djelovanjem tankih aktinskih i debelih miozinskih filamenata

u stanju relaksacije ATP se veže za mjesta ATP-aze na miozinskim glavicama, a hidroliza je vrlo

spora

miozinu je potreban aktin kao kofaktor za brzo cijepanje ATP-a i oslobađanje energije

u relaksiranom mišidu miozin se ne može vezati za aktin , jer su vezna mjesta za glavice miozina

na molekulama aktina pokrivena kompleksom troponin-tropomiozin na F-aktinskom filamentu

međutim kad je konc. kalcija dovoljno velika, oni se vežu na TnC, mijenja se prostorni raspored

triju podjedinica troponina i uvlači molekulu tropomiozina dublje u žlijeb aktinske uzvojnice, pa

se na kuglastim monomerima aktina otkriva vezno mjesto za miozin pa se aktin može vezati za

glavicu miozinske molekule

tokom vezanja kalcijevih iona za TnC miozin-ATP se pretvara u aktivni kompleks

kao rezultat vezanja glavice miozina za G-aktinsku podjedinicu tankog filamenta, ATP se cijepa

na ADP i Pi i oslobađa se energija

dolazi do deformiranja ili savijanja štapidastog dijela miozina s glavicom što poteže aktin preko

miozinskog filamenta

pa se tanki filament uvlači dublje u A-prugu

stari aktinsko-miozinski spojevi popuštaju tek nakon što se za miozin veže nova molekula ATP-a,

tada se glavica miozina vrada u prvobitni položaj i priprema za sljededi kontrakcijski ciklus

ako nema ATPa kompleks aktin miozin postaje stabilan i to je uzrok trajne mišidne ukočenosti

koja nastaje nakon smrti (rigor mortis)

kontrakcija koja dovodi do potpunog prekrivanja tankih i debelih filamenata nastavlja se sve dok

se ne uklone ioni kalcija, a kompleks troponin-tropomiozin ponovno prekrije vezno mjesto za

miozin

I-pruga - skrati se zbog prodiranja tankih filamenata u A-prugu

H-pruga – suzi sejer tanki filamenti gotovo potpuno prekriju debele

- inervacija –

mijelinizirani mot. živci granaju se u vez. tkivu perimizija gdje svaki živac daje nekoliko ogranaka

na mjestu inervacije akson gubi mijelinsku ovojnicu i završava proširenjem koje je utisnuto u

uleknude na površini mišidnog vlakna motorička ploča

tu je akson prekriven tankim slojem citoplazme schwannove stanice

kad akcijski potencijal dosegne motoričku ploču, acetilkolin se oslobodi iz aksonskog završetka u

sinaptičku pukotinu i veže se za acetilkolinske receptore na sarkolemi spojnih nabora

vezanje transmitera povedava propusnost sarkoleme za natrij pa dolazi do depolarizacije

membrane

depolarizacija započeta na motoričkoj ploči širir se po površini mišidnog vlakna duboko u

njegovu unutrašnjost kroz sustav poprečnih cjevčica

na svakoj trijadi depolarizacijski signal prijeđe u sarkoplazmatsku mrežicu, to potiče oslobađanje

kalcija pa započne ciklus kontrakcije


51

- mišidno vreteno i golgijev tetivni organ -

svi popr-prugasti mišidi u tijelu čovjeka sadržavaju proprioreceptore koji se nazivaju miš vretena

sastoje se od vezivne čahure, koja okružuje prostor ispunjen tekudinom u kojoj se nalaze

intrafuzalna vlakna

više osjetnih živčanih vlakana ulazi u mišidno vreteno, gdje otkrivaju promjene dužine

ekstrafuzalnih mišidnih vlakanai prenose tu informaciju u kralježničnu moždinu

golgijevi tetivni organi – sudjeluju u propriocepciji tako što otkrivaju razlike u napetosti tetiva

u tetivama, u blizini hvatišta mišidnih vlakana, vezivna ovojnica obavija nekoliko velikih

snopova kolagenih vlakana koja prelaze u kolagena vlakna mišidno-tetivnog spoja

osjetni živci ulaze u vezivnu ovojnicu

- energetski sustav -

lako dostupna energija pohranjena je u obliku ATP-a i fosfokreatina

kemijska energija može se crpsti i iz zalihe glikogena

mišidno tkivo dobija energiju za razgradnju glukoze i masnih kiselina te ju pohranjuje u ATP i fsfkr

masne kiseline razgrađuju se na acetate enzimima β-oksidacije, smještenim u matriksu

mitohondrija.

acetat se zatim oksidira u clk, a energija se pohranjuje u obliku ATP-a

- podjela skeletnih mišidnih vlakana:

vlakna tipa I –

spora,

bogata su sarkoplazmom koja sadržava mioglobin (daje tamnocrvenu boju),

kontrakcija im je dugotrajna, a

energija u njima nastaje oksidacijskom fosforilacijom masnih kiselina

vlakna tipa II –

brzo se isprekidano kontrahiraju

sadržavaju manje mioglobina (svijetlocrvena)

dijele se na IIA, IIB i IIC

IIB- najbrže djeluju, a više od ostalih ovise o glikolizi kao izvoru energije

- može se regenerirati iako se jezgre ne mogu mitotski dijeliti, za to su zadužene satelitske stanice

vretenaste stanice , smještene ispod bazalne lamine koja okružuje svako zrelo mišidno vlakno

nakon ozljede ili nekih drugih podražaja proliferiraju i stapaju se u nova skeletna mišidna tkiva

> SRČANO MIŠIDNO TKIVO

- tijekom ranog embrionalnog razvoja, stanice splanhničkog mezoderma u stijenci primitivne srčane

cijevi poredaju se u nizove

- umjesto da se stope u sincicijska mišidna vlakna, srčane stanice tvore složene spojeve među svojim

izduljenim izdancima

- stanice unutar niza, često se granaju i svojim ograncima se vežu za stanice susjednih nizova

- pa je srce građeno od sustava zbijenih snopova stanica, isprepletenih tako da omoguduju

karakteristični val kontrakcije

- svaka srčana mišidna stanica ima samo jednu ili dvije blijedo obojene jezgre koje se nalaze u sredini


52

- oko mišidnih stanica nalazi se endomizij koji sadržava bogatu mrežu krvnih kapilara

- prisutnost tamno obojenih poprečnih crta koje prolaze kroz nizove srčanih mišidnih stanica u

nepravilnim razmacima

prijelazne ploče – spojni kompleksi na dodirnim plohama susjednih srčanih mišidnih stanica

- spojevi unutar prijelazne ploče:

fasciae adherentes

najistaknutije na poprečnim dijelovima ploče

služe kao pričvrsna mjesta za aktinske filamente završnim sarkomera

polu-Z-crte

macule adherentes

također na poprečnim dijelovima

mehanički povezuju srčane stanice i sprječavaju njihovo razdvajanje

tijesni spojevi

na postraničnim dijelovima

omoguduju stalan protok iona među stanicama zbog čega se nizovi ponašaju poput

sincicija, i omoguduju signalu za kontrakciju da se poput vala širi iz stanice u stanicu

- sustav T-tubula i sarkopl. mrežica u srčanim miocitima nisu tako pravilno raspoređeni

t-tubuli su brojniji i vedi u mišidima klijetke nego u skeletnom mišidu

nalaze se na razini Z-crte, a ne na razini A-I spoja

t-tubuli obično povezani samo s jednim postraničnim proširenjem cisterne

sarkoplazmatske mrežice, pa srčani mišid ima dijade

sarkoplazmatska mrežica nije tako dobro razvijena i nepravilno prolazi između miofilamenata,

zato nema jasno odijeljenih snopova miofibrila

- srčane miš. stanice sadržavaju mnogo mitohondrija, koji zauzimaju 40% ili više volumena citoplazme

odraz potrebe srčanog mišida za stalnim aerobnim metabolizmom

masne kiseline koje do srčanih mišidnih stanica prenose lipoproteini, glavni su izvor energije

srca, te budu pohranjene u srčanim stanicama u obliku triglicerida

glikogena ima malo

- zrnca pigmenta lipofuscina

- ima sposobnost regeneracije samo u djetinjstvu

- atrij ventrikul – razlike i sličnosti

raspored miofilamenata jednak u obje vrste

mišid atrija ima mnogo manje T-tubula, a i stanice su manje

zrnca omeđena membranom koja sadržavaju ANP- uz oba pola jezgre

najbrojnija u desnom atriju, ali ih ima i u lijevom A, ventrikulu i na nekim drugim

mjestima u tijelu

natriuza i diureza

antagonist ADHu i aldosteronu


53

> GLATKO MIŠIDNO TKIVO

- građeno od izduljenih, neispruganih stanica, a svaka je obavijena bazalnom laminom i mrežom

retikulinskih vlakana

- u trudnodi se glatke mišidne stanice znatno množe i narastu

- u kontrahiranom glatkom mišidu rubovi stanica su nazubljeni, a jezgra postane nabrana i ima izgled

vadičepa

- uz polove jezgre : mitohondriji, slobodni ribosomi, cisterne hrapave ER, i GK

- blizu površine : pinocitotski mjehuridi

- sarkoplazmatska mrežica slabo razvijena, sastavljena od zatvorenog sustava membrana (sl kao skel)

- nema t-tubula

- aktinski i miozinski filamenti nemaju parakristalni ustroj kao u poprečno-prug mišidima, nego se

snopovi miofilamenata koso križaju kroz stanicu i čine rešetkastu mrežu

ti se snopovi sastoje od tankih (aktin + tropomiozin) i debelih (miozin)

- kontrakcija –

započinje ulaženjem kalcija u stanicu

međutim miozin glatke mišidne stanice stupa u uzajamno djelovanje s aktinom samo kad mu je

laki lanac fosforiliran

kalcij čini kopleksni spoj sa kalmodulinom, koji aktivira kinazu lakog lanca miozina ( enzim

potreban za fosforilaciju )

kontrakciju i relaksaciju mogu kontrolirati hormoni koji djeluju preko cAMP.

kada razina cAMPa poraste aktivira se kinaza lakog lanca miozina, miozin se fosforilira, a

stanica se kontrahira

estrogeni povisuju razinu cAMPa

progesteron spušta

- intermedijarni filamenti –

dezmin (skeletin) – glavna bjelančevina int.med. filamenata u svim glatkim mišidima

vimentin – dodatni sastojak u glatkom mišidju krvnih žila

- dvije vrste gustih tjelešaca –

jedna su vezana za staničnu membranu

jedna slobodna u citoplazmi

oba sadržavaju α-aktinin i zato su slična Z-crtama u poprečno-ispruganim mišidnim vlaknima

f: i tanki i intermedijarni filamenti pričvršdeni su za gusta tjelešca, koja prenose silu kontrakcije

na susjedne glatke mišidne stanice i mrežu retikulinskih vlakana oko njih

- visceralni glatki mišidi –

stanice povezane brojnim tijesnim spojevima

povezanost s živcima relativno oskudna

djeluju kao sincicij


54

- višejedinični glatki mišidi –

obilno su inervirani i mogu se vrlo točno i stupnjevito kontrahirati

mišidi u šarenici oka

- kada nedostaje živčani podražaj, glatki se mišid aktivira spontano, pa njegova opskrba živcima ima

funkciju mijenjanja aktivnosti a ne započinjanja

- imaju i adrenergičke i kolinergičke živčane završetke

- sintetiziraju : kolagen, elastin i proteoglikane, izvanstanične sastojke, koje obično sintetiziraju

fibroblasti

- ima sposobnost aktivne regeneracije mitozom

1: SKELETNO MIŠIDNO TKIVO, UZDUŽNO

2: SKELETNO MIŠIDNO TKIVO, POPREČNO


55

3: SRČANO M.T. – UZDUŽNO

4: SRČANO M.T. – POPREČNO

5: GLATKO M.T. – UZDUŽNO I POPREČNO


56

9: ŽILNI SUSTAV

- unutrašnjost svih dijelova krvožil. i limfn. sustava oblaže jednoslojni pločasti epitel nazvan endotel

- mikrocirkulacija – (arteriole, kapilare i postkapilarne venule) - posebno važna kao mjesto izmjene

tvari između krvi i okolnih tkiva, i u normalnim okolnostima i za vrijeme upale

> KAPILARE

- stijenku kapilare čini jedan sloj endotelnih stanica (1-3 stanice na poprečnom presjeku)

na vanjskoj površini tih stanica obično se nalazi bazalna lamina koju izlučuje sam endotel

na mjestu gdje je smještena jezgra stanice se izbočuju u lumen kapilare

njihova citoplazma sadržava malo organela (mali GK, poneku cisternu hr ER, mitohondr i sl ribos)

spojevi tipa zonula occludens- povezuju vedinu endot.st. te omoguduju različitu propusnost za makromolekule

- spojevi među endot. stan. venula su najslabiji, na tim se mjestima tijekom up. procesa gubi tekudina

pa nastaju edemi

- periciti –

mezenhimske stanice s dugačkim citoplazmatskim izdancima, koje nepotpuno okružuju

endotelne stanice na različitim mjestima duž kapilara i postkapilarnih venula

okruženi vlastitom bazalnom laminom koja se može spojiti s bazalnom laminom endotelnih

stanica

imaju sposobnost kontrakcije – sadrže aktin, miozin i tropomiozin

nakon oštedenja tkiva, periciti se umnažaju i stvaraju nove krvne žile i vezivne stanice te tako

sudjeluju u procesu cijeljenja

- vrste kapilara –

neprekinute ili somatske kapilare

nemaju otvore, fenestre

nalazi se u svim vrstama mišidnog tkiva, u vez. tkivu, egzokrin žlijezdama i živčanom tkivu

pinocitotski mjehuridi

fenestrirane ili visceralne kapilare

veliki otvori u stijenci koji su zatvoreni dijafragmom- opna tanja od stanične membrane i

koja nema troslojnu građu jedinične membrane

bazalna lamina neprekinuta

nalaze se u tkivima u kojima se odvija brza izmjena tvari između tkiva i krvi : bubrezi,

crijeva i endokrine žlijezde

fenestrirane kapilare, ali bez dijafragme

glomerul bubrega

krv je od tkiva odijeljena samo debelom i neprekinutom bazalnom laminom

isprekidane sinusoidne kapilare

vijugav tok i mnogo vedi promjer što usporava protok krvi

endotelne stanice čine isprekidani sloj i odvojene su jedna od druge širokim prostorima

u citoplazmi endotelnih stanica ima mnogo fenestra bez dijafragme


57

makrofazi su smješteni ili između endotelnih stanica ili s njihove vanjske strane

bazalna lamina je isprekidana

uglavnom u jetri i u krvotvornim organima (koštana srž, slezena)

- arteriole se granaju u manje žile metarteriole koje su okružene isprekidanim slojem glatkih m stanica,

one se dalje granaju u kapilare

sužavanje metarteriola regulira protok krvi kroz kapilare kada tkivu nije potreban protok krvi

kroz cijelu kapilarnu mrežu

- arterijsko-venske anastomoze- omoguduju arteriolama da se izravno isprazne u venule

brojne u skeletnom mišidu, koži ruku i nogu

kada se žile u sklopu art-ven anastomoze stegnu sva krv mora prolaziti kroz kapilarnu mrežu

kada se opuste dio krvi teče neposredno u venu umjesto kroz kapilare

- protok krvi kroz kapilare reguliraju živčani i hormonski podražaji

- tkiva s intenzivnim metabolizmom imaju gustu kapilarnu mrežu

- ukupni promjer kapilara oko 800 puta je vedi od promjera aorte

- brzina protoka krvi kroz aortu prosječno je 320 mm/s, a kroz kapilare oko 0,3 mm/s

- zbog svoje tanke stijenke i polaganog protoka, kapilare su najpogodnije mjesto za izmjenu vode,

otopljenih tvari i makromolekula između krvi i tkiva

- ostale funkcije endotelnih stanica :

pretvorba ANG I u ANG II

pretvorba bradikinina, serotonina, prostaglandina, noradrenalina, trombina i drugih u biološki

nedjelotvorne sastojke

lipoliza lipoproteina enzimima smještenim na površini endot. stanica na trigliceride i kolesterol

proizvodnja vazokativnih tvari kao što su endotelini, vazokonstriktivni čmbenici, te dušični oksid

koji je čimbenik relaksacije

> KRVNE ŽILE VEDEG PROMJERA

- zajednička svojstva i opdi plan građe

tunica intima

sastoji se od jednog sloja endotelnih stanica koje prekrivaju subendotelni sloj građen od

rahlog vezivnog tkiva s ponekom glatkom mišidnom stanicom

unutrašnja elastična membrana – završni vanjski sloj intime, odvaja ju od medije

izgrađena od elastina

ima otvore koji omoguduju prolaz tvarima što hrane stanice duboko u stjenci žile

ima valovit izgled na histološkim rezovima

tunica media

čine ju koncentrični slojevi spiralno poredanih glatkih mišidnih stanica

prostore između njih popunjava različita količina elastičnih vlakana i lamela, retikulinskih

vlakana, proteoglikana, te glikoproteina

tanja vanjska elastična membrana – u arterijama odjeljuje mediju od tunike adventicije

tunica adventicija

uglavnom od kolagenih vlakana tipa I i elastičnih vlakana

postepeno prelazi u okolno vezivno tkivo organa kroz koji žila prolazi


58

- vasa vasorum –

u velikim žilama, brojnija u venama nego u arterijama

arteriole, kapilare i venule koje se obilno granaju unutar adventicije i vanjskog dijela medije

- inervacija –

gusta mreža nemijeliniziranih simpatičkih živčanih vlakana (vazomotorički živci) s

noradrenalinom kao neurotransmiterom, u pravilu ne ulaze u mediju arterija, dok se u venama

nalaze u adventiciji i u mediji, ali je gustoda njihove inervacije manja nego u arterijama

otpuštanje noradrenalina iz ovih živaca uzrokuje vazokonstrikciju

arterije skeletnih mišida inervirane su i kolinergičkim živcima koji uzrokuju vazodilataciju

acetilkolin potiče endotel na stvaranje dušikova oksida, koji difundira do glatkih

mišidnih stanica i pokrede cGMP sustav unutarstaničnih glasnika

> ARTERIJE

- na osnovi svoje veličine dijele se na :

arteriole

relativno uzak lumen

subendotelni sloj vrlo tanak

u vrlo malim arteriolama nedostaje unut.elast. membrana, a medija je sastavljena od

jednog ili dva kružno poredana sloja glatkih mišidnih stanica bez vanjske elas membrane

male arterije (u knjizi nije točno naznačena )

vede od arteriola

tunika medija malo deblja i vedi lumen

i u arteriolama i u malim arterijama tunika adventicija je vrlo tanka

mišidne arterije srednjeg promjera

mogu kontrolirati dotok krvi stezanjem ili opuštanjem glatkih mišidnih stanica medije

subendotelni sloj deblji nego u arteriola

jasno izražena unutrašnja elastična membrana

tunica media može imati do 40 slojeva glatkih mišidnih stanica koje se isprepledu sa

različitim brojem elastičnih lamela, retikulinskim vlaknima i preoteoglikanima

u vedim mišidnim arterijama prisutna vanjska elastična membrana

adventicija se sastoji od vezivnog tkiva, te sadrži limfne žile, vasa vasorum i živce

velike elastične arterije

aorta i njezini veliki ogranci koji sudjeluju u održavanju protoka krvi

žudkaste boje zbog velike količine elastina u mediji

intima je deblja nego u mišidnim arterijama

unutrašnja elastična membrana postoji , ali se ne ističe jer sliči elastičnim vlaknima u

sljededem sloju

medija se sastoji od koncentrično poredanih diskontinuiranih elastičnih lamela, kojih se

broj povedava s godinama, one služeublažavanju velikih promjena tlaka tijekom rada

srca

između elastičnih lamela se nalaze glatke m stanice, ret vlakna, proteoglikani i

glikoproteini

tunica adventicija relativno slabo razvijena


59

- značajke aterosklerotskih promjena : točkasto zadebljanje intime, umnažanje glatkih mišidnih stanica

i međustanične tvari vezivnog tkiva te odlaganje kolesterola u glatkim mišidnim stanicama i makrofazima

- koronarne arterije su najsklonije aterosklerozi

- tijekom starenja – jednoliko zadebljavanje intime

- aneurizma – kad je medija arterije oslabljena zbog prirođene mane, bolesti ili ozljede, pa arterijska

stijenka popušta i znatno se širi

- karotidna tjelešca –

djeluju kao kemoreceptori osjetljivi na razinu ugljičnog dioksida i kisika u krvi

bogati fenestriranim kapilarama koje okružuju stanice tipa I i II

tip II – potporne stanice

tip I – sadržavaju brojne mjehuride s tamnim središtem koje sadržavaju dopamin,

serotonin i adrenalin

vedina živaca karotidnog tjelešca su aferentna vlakna

aortna tjelešca slična

osjetljiva su na :

nisku razinu kisika,

visoku koncentraciju CO2 i

niski pH krvi

- karotidni sinusi –

lagana proširenja unutrašnjih karotidnih arterija

sadržavaju baroreceptore koji otkrivaju promjene krvnog tlaka

u tom je području medija tanja

intima i adventicija bogate su živčanim završetcima

- arterijsko-venske anastomoze –

sudjeluju u regulaciji krvnog protoka

uz te neposredne spojeve postoje i složenije strukture, glomusi

nalaze se u vrhovima prstiju, pri bazi nokta i u uškama

arteriole nakon prolaska kroza vezivnu ovojnicu glomusa gube unutrašnju el membranu,

a stječu debelu mišidnu stijenku i mali lumen

sve su bogato inervirane

> POSTKAPILARNE VENULE I KAPILARE

sudjeluju u izmjenama koje se zbivaju između tkiva i krvi

tunika intima venulá je građena od endotela i vrlo tankog subendotelnog sloja

medija se u malim venulama može sastojati samo od pericita koji imaju sposobnost kontrakcije

(postkapilarne ili pericitske venule)

venule mogu utjecati na tok krvi u arteriolama jer izlučuju vazoaktivne tvari koje difundiraju kroz

stijenku arteriola


60

> VENE

vedina vena može se svrstati u male i srednje velike vene

intima obično ima takni subendotelni sloj koji može i nedostajati

medija se sastoji od tankih snopova glatkih mišidnih stanica isprepletenih s retikulinskim

vlaknima i nježnom mrežom elastičnih vlakana

adventicija građena od kolagenih vlakana, dobro je razvijena

velike vene nalaze se u blizini srca, imaju dobro razvijenu intimu, medija je tanja sa nekoliko

slojeva miš. stanica i obilnim vez. tkivom, a imaju debelu adventiciju te često sadržava uzdužne

snopove glatkih mišidnih stanica

velike vene sadržavaju iznutra zaliske – čini ih vezivno tkivo bogato elastičnim vlaknima, koji s

obje strane oblaže endotel

> SRCE

- srčani (fibrozni ) skelet – središnje vezivno područje srca, služi kao osnova zalistaka te kao mjesto na

kojem se pričvršduju srčane mišidne stanice

izgrađen od gustog vezivnog tkiva

njegovi glavni dijelovi : septum membranaceum, trigona fibrosa i annuli fibrosi

- endokard – odgovara intimi krvnih žila

sastoji se od jednog sloja pločastih endotelnih stanica smještenih na tankom subendotelnom

sloju rahlog vezivnog tkiva koji sadržava elastična i kolagena vlakna te nešto glatkih mišidnih

stanica

- subendokardijski sloj –sloj vezivnog tkiva koji povezuje subendotelni sloj endokarda i miokard

u njemu se nalaze vene, živci i ogranci provodnog sustava srca (purkinjeove stanice)

- epikard – serozna ovojnica srca koja predstavlja visceralni list perikarda

čini ga jednoslojni pločasti epitel ispod kojeg se nalazi tanki sloj vezivnog tkiva

subepikardijski sloj sadržava vene, živce i živčane ganglije

masno tkivo koje u pravilu okružuje srce nakuplja se u ovom sloju

- srčani zalisci : gusto vezivno tkivo (kolagena i elastična vlakna) i sa svake strane sloj endotela

baze zalistaka – pričvršdene za fibrozne prstenove srčanog skeleta

- ritmički sustav ;) čvorovi

atrioventrikularni čvor

smješten u pretklijetki

mišidne stanice AV čvora sliče onima u SA čvoru , ali se njihovi citoplazmatski izdanci

granaju u raznim smjerovima činedi mrežu

u njemu započine A-V snop koji se grana prema objema klijetkama

čine ga stanice slične onima u čvoru, distalno postaju vede od ostalih srčanih mišidnih

stanica i svojstvena su izgleda


61

nazivaju se purkinjeove stanice i sadržavaju jednu do dvije centralno smještene

jezgre, citoplazmu bogatu mitohondrijima i glikogenom

te stanice prolaze kroz subendokardijski sloj i ulaze u miokard ventrikula

tijesni spojevi omoguduju usklađeno djelovanje mišidnih stanica provodnog sustava

sinusatrijski čvor

također u pretklijetki

čini ga nakupina promijenjenih srčanih mišidnih stanica

one su vretenasta oblika, manje su od atrijskih mišidnih stanica i sadržavaju manje

mišidnih vlakanaca

> SUSTAV LIMFNIH ŽILA

- limfne kapilare – jedan sloj endotela i isprekidana bazalna lamina

- limfne ž imaju građu sličnu građi vena samo tanju stjenku i nedostaje im jasna granica između slojeva

1: KRVNE ŽILE

2: SRCE


62

10: KRVNE STANICE

- ugrušak sadržava formirane sastojke (eritrociti, trombociti i leukociti), a od njega se odvaja žuta

tekudina –serum

- skupljena i antikoagulansima očuvana od grušanja, krv se centrifugiranjem razdvaja u slojeve koji

odražavaju raznolikost njezina sastava

- proziran. žudkast i pomalo viskozan nadsloj je plazma

- formirani sastojci krvi razdvajaju se na dva jasno raspoznatljiva sloja:

donji : 42-47% volumena krvi u cjevčici za određivanje hematokrita, crven je i čine ga eritrociti

neposredno iznad njega: bijeli do sivkasti leukocitni sloj (1% volumena krvi)

leukocite pokriva tanki sloj trombocita koji se ne vidi prostim okom

- leukociti kruže kroz tijelo krvožilnim sustavom i sve dok plivaju krvlju, zaobljeni su i neaktivni,

prolazedi kroz stijenke venula i kapilara ove stanice ulaze u tkiva gdje vrše svoju obrambenu ulogu

- sastav plazme –

vodena otopina koja sadržava tvari velike i male relativne molekularne mase (do 10% volumena)

bjelančevine plazme zauzimaju 7%

glavne bjelančevine : albumini, α, β i γ- globulini, lipoproteini te protrombin i fibrinogen

anorganske soli 0,9% volumena

organski sastojci (am.kis, vitamini, hormoni, lipoproteini ) : 10%

- bojenje krvnih stanica –

krvni razmazi se rutinski boje posebnim mješavinama crvene i plave boje

ove mješavine sadrže i azure boje koje su korisne za bojenje azurofilnih dijelova stanice

> ERITROCITI

- nemaju jezgru i ispunjeni su hemoglobinom

- bikonkavni oblik osigurava eritrocitu velik omjer površ prema vol, olakšavajudi time izmjenu plinova

- normalna koncentracija eritrocita u krvi je 3,9-5,5 milijuna/μL kod žena i 4,1-6 mil/μL kod muškaraca

- erotrociti promjera vedeg od 9 μm nazivaju se makrociti, a oni promjera manjeg od 6 μm mikrociti

- anicitoza –prisutnost visokog postotka eritrocita različitih veličina

- stanična membrana eritrocita sadrži 40% lipida, 50% proteina i 10% ugljikohidrata

- oko polovice tih proteina premošduje lipidni dvosloj pa se nazivaju integralni membranski proteini

- spektrin – je jedan od proteina citoskeleta (periferni) koji se veže za unutrašnju površ membrane eritr

spaja nekoliko sastojaka membrane s ostalim elementima citoskeleta stvarajudi mrežu koja

podupire eritrocite, te eritrocitima također omoguduje savitljivost membrane potrebnu prilikom

velikih promjena oblika tijekom prolaženja kroz kapilare

- bududi da crvene krvne stanice nisu krute viskoznost krvi ostaje niska

- acidofilni, 33%-tna otopina hemoglobina + enzimi glikolitičkog i heksozamonofosfatnog puta metb glc

- bolest srpastih stanica –

uzrokuje ga točkasta mutacija gena za β-lanac hemoglobina

valin umjesto glutaminske kiseline


63

povedava se viskoznost krvi

- nasljedna sferocitoza –

eritrociti kuglasta oblika, pa ih makrofazi izdvajaju i razaraju

u nekim slučajevima povezana je s nepravilnosti na spektrinu

kirurško odstranjenje slezene dovodi do poboljšanja zbog odstranjenja velikog dijela makrofaga

- hipokromna anemija –

normalan broj stanica, ali one sadržavaju smanjenu količinu hemoglobina

- retikulociti –

mlađi eritrociti

imaju nekoliko zrnaca ili mrežaste tvorbe u citoplazmi

normalno čine oko 1% ukupnog broja crvenih krvnih stanica

povedani broj retikulocita pokazuje da postoji povedana potreba za prenošenjem kisika

sazrijevajudi crvene krvne stanice gube mitohondrije, ribosome i brojne citoplazmatske enzime

- izvor energije u eritrocitima je glukoza koja se anaerobno razgrađuje do laktata

- oni ne sintetiziraju hemoglobin bududi da nemaju ni jezgru ni druge organele za sintezu bjelančevina

> LEUKOCITI

- nisu stalni dio krvi jer odlaze u tkiva gdje vrše različite funkc, te ih na kraju vedina odumire apoptozom

- izlaze iz venula i kapilara prolazedi između endotelnih stanica u vezivno tkivo dijapedezom

- limfociti se vradaju u krv, recirkuliraju

- prema vrsti zrnaca i obliku jezgre :

granulociti (polimorfonuklearni leukociti) i agranulociti (mononuklearni leukociti)

- granulociti –

dva tipa zrnaca :

o specifična zrnca – vežu neutralne, kisele ili bazične sastojke boja, i vrše uloge svojstvene

samo granulocitima

o azurofilna zrnca – boje se grimizno i predstavljaju lizosome

jezgra ima dva ili više režnjeva

završno diferencirane stanice koje se ne dijele, pa ne sintetiziraju mnogo bjelančevina

GK i hrapava ER slabo su im razvijeni

posjeduju malo mitohondrija te ovise vedinom o glikolizi

sadržavaju glikogen i mogu djelovati u područjima siromašnim kisikom, poput onih zahvadenih

upalom

- neutrofili -

60-70% leukocita u krvi

jezgra im je podijeljena na 2-5 režnjida povezanih tankim tračcima kromatina

specifična zrnca najbrojnija, ali su malena, sadržavaju i azurofilna zrnca

nezreli neutrofili koji su tek ušli u optok imaju nesegmentiranu jezgru u obliku potkovice, ako ih

je broj povedan vjerojatno se radi o odgovoru na bakterijsku infekciju


64

u žena se neaktivni x-kromosom pojavljuje kao privjesak u obliku bubnjarskog štapida na jednom

režnjidu jezgre koji se ne vidi kod svih neutrofila u krvnom razmazu

aktivno fagocitiraju bakterije i druge male čestice (medic.primjena 238 str)

- eozinofili

2-4% leukocita u normalnoj krvi

otprilike iste veličine kao neutrofili i jezgra im je podijeljena u dva režnjida

sjajna specifična zrnca koja su velika i izdužena, a boje se eozinom

specifična zrnca sadržavaju kristalnu jezgru (internum) koja se zove glavna bazična bjelančevina

koja ima ulogu u ubijanju crva nametnika

eozinofilija – povezana sa alergijskim reakcijama i helmintijazom

u tkivima se eozinofili nalaze u vezivnom tkivu ispod epitela bronha, probavnog sustava,

maternice i rodnice te u okolini crva nametnika

kortikosteroidi uzrokuju brzi pad broja eozinofila

- bazofili

manje od 1% leukocita u krvi

jezgra je podijeljena u nepravilne režnjide, ali se obično slabo vidi, jer je prekrivena specifičnim

zrncima

specifična zrnca oboje se metakromatski bazičnom bojom iz uobičajene mješavine boja

metakromazija –mijenja se nijansa upotrebljene boje, a hm…u ovom slučaju je posljedica

prisutnosti heparina , ali postoji mogudnost da i inače, nisam sigurna.

ako u posebnim okolnostima prijeđu u vezivno tkivo mogu potpomagati djelovanje mastocita u

brzoj reakciji preosjetljivosti (možebit zbog histamina kojeg spec zrnca također sadrže)

- agranulociti –

nemaju specifičnih zrnaca, ali sadržavaju različit broj azurofilnih zrnaca

jezgra okrugla ili udubljena

- limfociti

čine porodicu kuglastih stanica

veliki limfociti smatraju se stanicama koje su aktivirane specifičnim antigenima

citoplazma malih limfocita lagano je bazofilna, oskudna je i može sadržavati nekoliko azurofilnih

zrnaca, ima nekoliko mitohondrija, mali GK te slobodne poliribosome

- monociti

nastaju u koštanoj srži

jezgra im je ovalna, bubrežasta i obično smještena ekscentrično, jedna do dvije jezgrice

kromatin je rahliji nego kod limfocita

citoplazma je bazofilna i često sadržava sitna azurofilna zrnca

oskudna hrapava ER, poliribosomi i mnogo malih mitohondrija, GK

na staničnoj površini – mikrovili i pinocitotski mjehuridi

monociti u krvi nisu završno diferencirane stanice, ved su prethodnici satnica mononuklearnog

fagocitnog sustava

nakon što prođu kroz kapilarnu stijenku i uđu u vezivno tkivo, diferenciraju se u makrofage


65

> TROMBOCITI

- diskoidni ulomci stanice bez jezgre

- nastaju odvajanjem djelida citoplazme velikog poliploidnog megakariocita koji se nalazi u košt. srži

- u obojenim krvnim razmazima često se nalaze u nakupinama

- svaki trombocit ima rubnu svijetloplavu, prozirnu zonu –hijalomeru i središnje područje koje sadržava

grimizna zrnca, a naziva se granulomera

- sadržavaju sustav kanala koji je povezan s uvrnudima njihove stanične membrane

- duž ruba trombocita prolazi marginalni snop mikrotubula

- unutar hijalomere nalazi se gusti tubularni sustav, molekule aktina i miozina…bla bla

- granulomera – sadržava različita zrnca obavijena membr., te rijetke mitohondrije i čestice glikogena

gusta tjelešca (delta-zrnca) – sadržavaju ione Ca, pirofosfat, preuzimaju i pohranjuju serotonin

alfa zrnca – fibrinogen, trombocitni čimb. rasta te nekoliko drugih spec. tromb. bjelančevina

lambda-zrnca – sadržavaju samo lizosomske enzime

- uloga trombocita:

prvobitno nakupljanje (primarna agregacija)

- stvara se trombocitni čep

naknadno nakupljanje (sekundarna agregacija)

- trombociti u čepu otpuštaju adhezivni glikoprotein i ADP

grušanje krvi

- nastanak fibrina koji stvara mrežu vlakana kojom budu uhvadene krvne stanice pa

nastaje tromb

stezanje ugruška

- zbog uzajamnog djelovanja aktina, miozina i ATPa

odstranjivanje ugruška

- pomodu proteolitičkog enzima plazmina koji nastaje aktiviranjem plazminogena

aktivatorom plazminogena koji stvara endotel


66

11 : STVARANJE KRVNIH STANICA

- matične stanice nastaju u krvotvornim hematopoetskim organima

- u najranijim razdobljima embriogeneze krvne stanice nastaju od mezoderma žumanjčane vrede

- malo kasnije jetra i slezena služe kao privremeni krvotvorni organi

- a u drugom mjesecu razvoja započinje okoštavanje središta ključne kosti i stvaranje koštane srži u njoj

- nakon rođenja i tijekom djetinjstva, eritrociti, granulirani leukociti, monociti i trombociti nastaju od

matičnih stanica u koštanoj srži

- nastajanje i razvijanje spomenutih stanica - eritropoeza , granulocitopoeza, monocitopoeza i

megakariocitopoeza

- u košt. srži nastaju i stanice koje se sele u limfne org. u kojima se od njih razvijaju razl. vrste limfocita

> MATIČNE STANICE, ČIMBENICI RASTA I DIFERENCIJACIJA –

- matične stanice su pluripotentne stanice koje se mogu trajno dijeliti, pa neke od njihovih kderi postaju

specifične, IR diferencirane vrste stanica dok druge ostaju matične stanice

- hematopoetske matične stanice mogu se izolirati na temelju fluorescentno obilježenih protutijela koja

se vežu za specifične stanične antigene

- pluripotentne hematopoetske matične stanice

od njih se razviju sve krvne stanice

one proliferiraju i od njih nastaje:

jedna stanična loza od koje de nastati limfne stanice i

druga loza od koje de nastati mijeloične satnice koštane srži – gran, mon, eritr i

megakariociti

tijekom svog ranog razvoja limfne stanice izlaze iz koštane srži i naseljavaju se u limfnim

čvorovima, slezeni, timusu i ostalim perifernim nakupinama limfnog tkiva gdje proliferiraju i

diferenciraju se u limfocite

- prastanice i nezrele stanice

proliferacijom pluripotentnih mat stanica nastaju st kderi s ograničenom razvojnom sposobnošdu

unipotentne ili bipotentne prastanice od koji nastaju nezrele stanice (prekusorske

satnice, blasti) koje prvi put imaju morfološka obilježja onih stanica u koje de se razviti

matične satnice iprastanice ne mogu se morfološki raspoznati, sliče velikim limfocitima

dok se prastanice mogu dijeliti i stvarati nove prastanice i nezrele stanice, nezrele stanice

stvaraju samo zrele krvne stanice

- CFC – stanice koje stvaraju kolonije

- razvoj krvnih stanica ovisi o prisutnosti prikladnih uvjeta mikrookoline i čimbenika rasta

- mikrookolinu – stvaraju stanice strome krvotvornih organa koje proizvode nuždan izvanstan matrix

- kada se stvore nužni uvjeti okoline, razvoj krvnih stanica ovisi o čimbenicima koji utječu na

proliferaciju i diferencijaciju stanica

čimbenici rasta, čimbenici koji potiču kolonije ili hematopoetini


67

> KOŠTANA SRŽ

- crvena ili hematogena i žuta koštana srž u koje boja ovisi o velikom broju masnih stanica

- tijekom rasta djeteta vedi dio koštane srži prelazi u žutu

- u nekim stanjima kao što su obilno krvarenje ili hipoksija, žuta koštana srž može se postupno

pretvoriti u crvenu

- crvena koštana srž

sastoji se od strome, hematopoetskih tračaka i sinusoidnih kapilara

stromu izgrađuje trodimenzionalna mreža retikularnih stanica i nježna mrežica retikulinskih

vlakana u kojoj se nalaze krvotvorne stanice i makrofazi

izvanst matrix osim kolagena tipa I i III, sadržava fibronektin, laminin i proteoglikane te tvar

koja povezuje stanice – homeonektin

sinusoidne kapilare oblaže kontinuirani sloj endotelnih stanica

stijenka im je pojačana izvana diskontinuiranim slojem retikularnih stanica i rahlom

mrežom retikulinskih vlakana

osnovne funkcije :

stvaranje krvnih stanica

razaranje crvenih krvnih stanica

i nakupljanje željeza ( u makrofazima) koje nastaje razgradnjom hemoglobina

- koštana srž kao ishodište za matične stanice drugim tkivima

specijalizirane stanice koje nastaju od vlastitih matičnih stanica koštane srži imaju velik

diferencijacijski potencijal te se od njih razviju različite specijalizirane stanice koje ne potiču

imunosni odgovor

> SAZRIJEVANJE ERITROCITA

- zrela stanica je ona koja se diferencirala toliko da može izvršiti sve svoje specifične funkcije

- osnovni proces tijekom sazrijevanja je sinteza hemoglobina i oblikovanje eritrocita

- tijekom sazrijevanja eritrocita volumen se smanjuje, a jezgrice postaju manje sve dok postanu

nevidljive svjetlosnim mikroskopom, promjer jezgre se smanjuje , a kromatin se zgušnjuje sve dok jezgra

ne poprimi piknotski izgled i izbaci se iz stanice

- postepeno se smanjuje broj poliribosoma, a istodobno se povedava količina hemoglobina u

citoplazmi

- mitohondriji i ostale organele postepeno isčezavaju

- potrebno je 3-5 staničnih dioba da od proeritroblasta nastane zreli eritrocit

- do ulaženja retikulocita u krv treba približno 7 dana

- za sazrijevanje eritrocita potrebni su : hormon eritropoetin, željezo, folna kiselina i vit B12

- eritropoetin – potiče sintezu mRNA za globin

- diferencijacija –

-proeritroblasti , bazofilni eritroblasti, polikromafilni eritroblasti, ortokromafilni eritroblasti

(normoblasti ), retikulociti i eritrociti


68

> GRANULOPOEZA

- proteini koji se pakiraju u spec i azuro zrnca nastaju na hrapavoj ER i GK tijekom dva stadija

prvo nastaju azurofilna zrnca - boje se bazičnom bojama po wrightu ili giemsu

onda nastaju specifična zrnca koja sadržavaju različite proteine s obzirom na vrstu granulocita

- sazrijevanje granulocita –

mijeloblast – najnezrelija prepoznatljiva stanica mijeloičnog niza, vide se jezgrice

promijelocit- bazofilna citoplazma i azurofilna zrnca, od njega nastaju tri poznate vrste

granulocita

prvi znak diferencijacije mijelocita je pojava specifičnih zrnaca

ovi neutrofilni, bazofilni i eozinofilni mijelociti sazrijevaju tako da im se jezgra zgusne, a broj

specifičnih zrnaca se znatno poveda

- kinetika stvaranja neutrofila –

oko 11 dana potrebno za nastanak

u normalnim uvjetima zbiva se pet mitotskih dioba tijekom mijeloblastičnog, promijelocitnog i

neutrofilno-mijelocitnog stadija razvoja

ok ovo sranje o nekim odjeljcima imaš na 259oj stranici

intenzivna mišidna aktivnost ili primjena adrenalina uzrokuju premještanje neutrofila iz rubnog

odijeljka u cirkulacijski odjeljak i tako stvaraju privid neutrofilije

glukokortikoidi – povedavaju mitotsku aktivnost preteča neutrofila u koštanoj srži i dovode do

povedanja broja neutrofila u krvi

neutrofilija može nastati nakon oslobađanja velikog broja neutrofila iz odjeljka pohrane u srži

> SAZRIJEVANJE LIMFOCITA I MONOCITA

- limfociti-

tijekom sazrijevanja kromatin postaje gušdi, jezgrice se slabije raspoznaju i stanice se smanjuju

specifični receptori koji se mogu dokazati tehnikama imunoflorescencije

limfociti u optoku krvi nastaju uglavnom u timusu i perifernim limfnim organima (slez, l.čv, tonz)

sve prastanice limfocita potiču iz koštane srži

neki od tih relativno nediferenc. limfocita migriraju u timus gdje poprimaju obilježja T-limfocita i

odatle naseljavaju specifičan područja perifernih limfnih organa

B-limfociti nastaju u koštanoj srži i odatle migriraju dalje

limfoblast –prva velika stanica, pa onda prolimfociti – nemaju površinskih antigena

- monociti –

monoblast je determinirana prastanica koja se svojim izgledom ne razlikuje niš posebno od

mijeloblasta

diferencijacijom nastaje promonocit – velika stanica, s bazofilnom citoplazmom, s velikom

jezgrom, rahlog kromatina s vidljivim jezgricama

monociti – sadržavaju mnogo hrapave ER i velik GK

zreli monociti ulaze u krv, tamo su oko 8h i onda odlaze u vez. tkivo gdje sazrijevaju u makrofage


69

12 : IMUNOSNI SUSTAV

- izgrađuju ga organi i slobodne stanice (limfociti , granulociti i stanice mononuklearnog fagocit sustava,

te predočne stanice, koje se ne nalaze samo u limfnom tkivu ved i u drugim organima

- stanice limfnog sustava djeluju međusobno i s ostalim stanicama drugih organa, uglavnom putem

signalnih proteina nazvanih citokini

- koštana srž i timus – primarni ili središnji limfni organi- tu dozrijevaju limfociti

- slezena, limfni čvotovi, pojedinačni čvoridi, tonzile, crvuljak i Peyerove ploče u ileumu – periferni

limfni organi – tu proliferiraju i završavaju svoju diferencijaciju

- osnovne vrste imunosnih reakcija –

u staničnoj imunosti – imunokompetentne stanice reagiraju s mikroorganizmima, stranim

stanicama, te stanicama zaraženim virusima te ih ubijaju (t-limfociti ili T-stanice)

humoralna imunost – protutijela (glikoproteini u krvi) koji inaktiviraju ili uništavaju strane tvari

- protutijela proizvode plazma stanice koje su nastale od B-limfocita

imunosna reakcija može biti prirođena ili stečena

- prirođena – brz odgovor, nespecifič, ne ovisi o prethodnom susretu sa stranom česticom

glavne stanice u toj vrsti reakcije- fagociti i prirodnoubilačke stanice

- stečena – odgovor započinje sporije, jer u ovoj reakciji osim stanica koje sudjeluju u

prirođenoj, nastaju i protutijela

odgovor je učinkovitiji, visoko specifičan i ima sposobnost memorije, pa je

slijededi put brži i učinkovitiji

specifičnost humoralnog imunosnog odgovora određuju antigenske determinante ili epitopi

specifičnost staničnog im odgovora- određuju mali peptidi udruženi s molekulama glavnog

kompleksa tkivne podudranosti (MHC) na staničnoj membrani predočnih stanica

- povedanje limfnih čvorova- uglavnom je posljedica proliferacije B-limfocita i njihove diferencijacije u

plazma-stanice koje izlučuju protutijela

- protutijela –

važna funkcija : sposobnost specifičnog prepoznavanja epitopa te signaliziranja ostalim

čimbenicima imunosnog sustava da se radi o stranom napadaču kojeg treba odstraniti

neka protutijela mogu aglutinirati stanice i istaložiti topljive antigene

antigeni koji se vežu za IgG ili M, aktiviraju komplementski sustav, skupinu bjelančevina plazme

što uzrokuje razgradnju mikroorganizma

aktiviranje sustava komplementa potiče fagocitozu bakterija i drugih stranih čestica

neutrofilni leukociti i makrofagi imaju receptore za Fc-područje protutijela IgG vezanog

za antigen, pa protutijelo može priljubiti čestice uz fagocitne stanice

IgG –

75%, nabrojniji razred

izgrađuju ga 2 jednaka L lanca i 2 jednaka T lanca povezana disulf vezama i nekov. silama

dva karboksi-terminalna dijela teških lanaca, lako kristaliziraju, i nazivaju se Fc-fragmenti


70

četiri amino-terminalna odsječka – dva od lakih i dva od teških, - Fab-fragmenti,

razlikuju se po slijedu aminokiselina i odgovorna su za veliku specifičnost

jedini imunoglobulin koji prolazi kroz placentalnu barijeru, ulati u optok krvi fetusa i štiti

novorođenče od infekcije

IgA –

nalazi se u malim količinama u krvi

najviše ga ima u suzama, kolostrumu, slini, sekretu nosa, bronha, crijeva, prostate i sluzi

rodnice

u sekretima se nalazi kao dimer nazvan sekrecijski IgA koji se satoji od dviju molekula

monomernog IgA povezanih polipeptidnim lancem proteinom J, te proteina nazvanog

prijenosni ili sekrecijski dio koji je otporan prema mnogim enzimima

IgA-monomere i protein J izlučuju plazma stanice u sluznici probavnih, dišnih i

mokradnih putova, a sekrecijski dio sintetiziraju epitelne stanice sluznice

IgM-

čini 10% serumskih imunoglobulina i obično postoji u obliku pentamera

zajedno sa IgD to je glavni imunoglobulin koji se nalazi na površini B-limfocita

ta dva razreda nalate se u dva oblika : vezani na membranu i slobodni u optoku krvi

IgM učinkovit u aktiviranju komplementskog sustava

IgE-

obično postoji kao monomer

ima veliki afinitet prema receptorima stanične membrane mastocita i bazofila

neposredno nakon što ga izluče plazmea-stanice, veže se za te stanice i zapravo nestaje

iz krvne plazme

prilikom ponovnog susreta s antigenom koji je uzrokovao njegov nastanak, na površini

mastocita ili bazofila nastaje kompleks antigen-protutijelo, koji dovodi do stvaranja i

oslobađanja nekoliko biološki aktivnih tvari, kao što su histamin, heparin, leukotrieni i

anafilaksijski faktor kemotaksije eozinofila

tako nastaje alerg.reakcija u kojoj sudjeluju IgE i antigeni koji potiču njegovo stvaranje

IgD –

koncentracija u krvnoj plazmi 0,2% sveukupnih imunoglobulina

nalazi se na staničnoj membrani B-limfocita i sudjeluje u njihovoj diferencijaciji

- B-limfociti i T-limfociti –

za B-limfocite receptori su imunoglobulini, dok su za T-limfocite specijalne mlekule (TCR)

B-stanice čine 5-10% limfocita u optoku

od nekih aktiviranih B-stanica ne nastanu plazma stanice nego : memorijske B-stanice

T-stanice – čine 65-75% limfocita u optoku

poznate su tri glavne podvrste :

pomagačke, - potiču diferencijaciju B-stanica u plazma-stanice

citotoksične i – mogu putem 2 mehza djelovanja uništiti strane st ili st zaražene virusom

proizvode bjelančevine perforine koje stvaraju otvore na stan mem – raspadanje

ubijaju stanicu aktivirajudi neke gene za apoptozu

memorijske T-stanice – brzo reagiraju nakon ponovnog unošenja antigena i potiču

stvaranje citotoksičnih T-stanica

mogu se prepoznati imunocitokemijskim metodama zbog različitih markera na površini


71

- prirodnoubilačke stanice ili NK – limfociti koji nemaju površinske antigene ni za limfocite- B ni T,

napadaju stanice zaražene virusima ili tumorske stanice bez prethodne stimulacije

- u krvi ih ima 10-15 %

- predočne stanice -

nalaze se u vedini tkiva

nastaju u koštanoj srži i čine heterogenu populaciju stanica

u njih se ubrajaju : dendritičke stanice, makrofazi, epidermalne langerhansove stanice i

B-limfociti

obrađuju antigen

izražavaju razred II MHC-kompleksa

T-limfociti prepoznaju samo peptide udružene sa MHC-molekulama, dok B-limfociti mogu

izravno prepoznati i reagirati na proteine, peptide, lipide , polisaharide i mnoge male molekule

pomagački limfociti CD4+ stupaju u interakciju s peptidima udruženim s s molekulama razreda

MHC II

citotoksični CD8+ - MHC I (virusi, neke bakterije i protozoe)

- dendritičke stanice –

hvataju i obrađuju antigene

- kompleks tkivne podudarnosti –

imunosni sustav razlikuje vlastito od tuđega uglavnom s pomodu molekula na staničnoj površini

MHC- molekule čine unutarstanični sustav koji na staničnoj membrani predočuje T-limfocitima

kompleks MHC i obrađenog antigena, dok slobodni antigeni aktiviraju izravno B-limfocite

MHC I – nalazi se na svim stanicama

MHC II- nalazi se samo na predočnim stanicama

MHC II ulaze u endosomsko-lizosomski sustav gdje s obrađenim antigenima stvaraju komplekse,

MHC- I ne prolaze kroz taj sustav

> TRANSPLANTACIJA ORGANA

- odbacivanje transplantata uglavnom je posljedica aktivnosti prirodnoubilačkih stanica i citotoksičnih

T-limfocita koji prodiru u presadak i uništavaju transplantirane stanice

- citokini –

nadziru visoku složenost imunosnog sustava

peptidi ili glikoproteini male molekularne mase koji reguliraju i stanične i humoralne mehanizme

uglavnom ih sintetiziraju stanice imun. sustava (makrofazi, leukociti), ali i ostale vrste stanica

(endotelne, fibroblasti)

interleukini –aktiviraju leukocite, te ih potiču na umnažanje i diferencijaciju

limfokini – proizvode ih limfociti

monokini – proizvode ih monociti

mogu djelovati autokrino, parakrino i endokrino

kemotaksini ili kemokini – potiču nakupljanje leukocita na mjestu upale


72

interfoni –glikoproteinski c. koje proizvodi bilo koja stanica zaražena virusima, tako da se vežu

na receptore susjednih makrofaga, fibroblasta i limfocita te ih potiču na sintezu tvari koje

sprječavaju proizvodnju virusa

čimbenik tumorske nekroze –potiče ekspresiju adhezijskih molekula, izlučivanje kemokina iz

makrofaga, izaziva apoptozu ciljnih stanica i izaziva povišenu tjelesnu temperaturu kao

posljedicu sistemskog učinka

- komplementski sustav –

skupina od 20 proteina sintetiziranih uglavnom u jetri

funkcija :

o neke njegove molekule, za koje postoje receptori na makrofazima, oblažu površinu

bakterija,- opsonizacija, što olakšava fagocitozu i njihovo razaranje

o stvara kompleks koji ošteduje bakterijsku membranu

- bolesti imunosnog sustava –

alergijska reakcija

imunodeficijencija (cualquier cosa :)

autoimunosna bolest (T-limfociti napadaju vlastite antigene)

> TIMUS

- limfoepitelni organ smješten u medijastinumu, potpuno razvijen u mladosti

- ima dvojako embrionalno podrijetlo, za razliku od ostalih limfnih organa (potiču samo od mezenhima)

limfociti u njemu nastaju od mezenhimskih stanica koje useljavaju u epitelnu osnovu nastalu od

endoderma 3. i 4. ždrijelne vrede

- oblaže ga vezivna čahura koja prodire u parenhim i dijeli ga na režnjide

- svaki se režnjid sastoji od tamnog područja –kore i središnjeg svijetlog –srži

- kora –

sastoji se od :

brojne populacije T-limfocita,

raspršenih epitelnih retikularnih stanica i -(zvjezdolike, sa svjetlom ovalnom jezgrom,

međusobno su povezane dezmosomima, sadržavaju snopove citokeratinskih vlakanaca)

nešto makrofaga

boji se tamnije jer sadržava mnogo malih limfocita,

oni proliferiraju u nezrele T-limfocite koji se u njoj gomilaju, vedina ih u kori propada

apoptozom, a zatim ih odstranjuju makrofazi

mali ih broj migrira u srž i ulazi u optok krvi kroz stijenku venula

- srž –

sadržava mnogo epitelnih retikularnih stanica

sadržava i hassalova tjelešca – značajka tog područja, nepoznata funkcija

koncentrične naslage sploštenih epitelnih retikularnih stanica koje degeneriraju, ispune

se zrncima keratohijalina i citokeratinskim filamentima i katkada ovapne

inače sadržava iste stanice kao i kora


73

- prokrvljenost –

short : arterije /vezivna čahura, arteriole/vezivne pregrade, parenhim duž granice kore i

srži, kapilare /kora, srž ,ali i izravno u srž pa primaju ove što dolaze iz kore venule

kapilare timusa – nefenestrirane i imaju vrlo debelu bazalnu laminu, osobito su neprpusne za

proteine i sprječavaju vedinu antigena u optoku da prodru u koru timusa gdje nastaju T-limfociti

u srži nema krvno –timusne barijere

NEMA dovodnih limfnih žila, pa on nije filtar za limfu

ima malo odvodnih limfnih žila koje se nalaze u stijenci krv žila, veziv. tkivu pregrada i čahure

- histofiziologija –

s obzirom na tjelesnu masu, najbolje je razvijen neposredno nakon rođenja, a nakon puberteta

započinje njegova involucija

u sisavaca su glavna područja ovisna o timusu:

parakortikalne zone limfnih čvorova,

neki dijelovi peyerovih ploča i

periarterijski omotači u bijeloj pulpi slezene

u timusu se stvaraju različiti proteinski čimbenici rasta koji potiču proliferaciju i diferencijaciju

T-limfocita parakrinim načinom izlučivanja

adrenokortikosteroidi – smanjenje broja limfocita i brzine njihovih dioba pa dolazi do atrofije

kore

ACTH- ima isti učinak jer potiče aktivnost kore nadbubrežne žlijezde

muški i ženski spolni hormoni – također potiču involuciju timusa, kastracija ima suprotan učinak

> LIMFNI ČVOROVI

- učahureni su, okrugli, bubrežasti organi izgrađeni od limfnog tkiva

- raspoređeni su po tijelu duž toka limfnih žila

- nalaze se u pazuhu, preponi, duž velikih žila vrata, a brojni su u prsnoj i trbušnoj šupljini, osobito u

mezenteriju

- čine niz uzastopnih filtara, koji su važni u obrani organizma protiv mikroorganizama i širenja

tumorskih stanica

- hilus –ulaze arterije i živci, a izlaze limfne žile i vene

- čahura – obavija svaki limfni čvor i šalje pregrade u njegovu unutrašnjost

- izgrađen od vanjske i unutrašnje kore te srži

- vanjska kora –

na površini vanjske kore nalazi se supkapsularni sinus koji je s vanjske strane omeđen čahurom,

a s unutrašnje vanjskom korom

ispunjava ga rahla mreža makrofaga, ret. stanica i vlakana

povezan je sa sržnim sinusima putem intermedijarnih sin. koji teku usporedo s vez.

pregradama

izgrađena je od mreže retikularnih stanica i vlakana unutar koje se nalaze B-limfociti

u limfnom tkivu kore nalaze se okrugli limfni čvoridi s mnogo B- limfocita koij reagiraju s

antigenima, mitotski se dijele, povedavaju i nastaju imunociti - velike bazofilne stanice s

izraženom jezgricom


74

neki limfni čvoridi sadržavaju u svojem središtu svijetlu zonu – zametno središte koje sadržava

stanice u diobi i mnogo imunocita od kojih de se razviti plazma-stanice koje sintetiziraju

protutijela

- unutrašnja kora –

nastavlja se na vanjsku i sadržava malo limfnih čvorida ikli ih uopde nema,

ali ima mnogo T-limfocita

- srž –

izgrađuju je sržni tračci – razgranati izdanci unutrašnje kore

sadržavaju B-limfocite i nešto plazma stanica

odijljeni su sržnim (moždinskim) limfnim sinusima –

nepravilni prostori koji sadržavaju limfu

kao i supkapsularni i intermedijarni prostori djelomično su obloženi

retikularnim stanicama i makrofazima

retikularne stanice i vlakna često premošduju sinuse poput rahle mrežice

- limfni i krvni optok –

aferentne limfne žile – prolate kroz čahuru svakog čvora i izlijevaju limfu u subkapsularni sinus

otuda limfa teče kroz intermedijaren sinuse u unutrašnjost čvora u sržne sinuse

složena građa sinusa usporava tok limfe kroz čvor i tako olakšava makrofazima i dendritičkim

stanicama razgradnju stranog materijala

limfu skupljaju iz srži eferentne limfne žile u hilusu limfnog čvora

zalisci imfnih žila omogudiju jednosmjeran protok limfe

kapilarna mreža – nastaje od malih arterija koje prodiru u limfne čvorove u hilusu, male vene

nastaju u limfnim čvoridima i izlaze u hilusu


protokom limfe kroz limfne čvoride, odstranjuju se strane čestice i limfa se pročišdena vrada u

optok krvi

bududi da su čvorovi raspoređeni po čitavom tijelu, limfa koja nastaje u tkivima mora protedi

barem kroz jedan čvor prije nego što uđe u optok krvi

- DiGeorgeov sindrom – nedostaje T-ovisna zona – unutrašnja kora, NEMA staničnog odgovora

- agamaglobulinemija – nema B-stanica, NEMA humoralnog odgovora

- udružena imunodeficijencija – nema ni B ni T stanica , ni humoralni ni stanični odgovor

- kružni tok (recirkulacija limfocita): komunikacijski sustav –

ajmo redi neka vrsta nadgledavanja kakvo je imunosno stanje u tijelu

limfociti napuštaju limfne čvorove odvodnim limfnim žilama i konačno dospiju u optok krvi

sva limfa stvorena u tijelu vrada se u krv

limfociti se vradaju u limfne čvorove tako što napuštaju krv kroz posebne krvne žile –

postkapilarne venule ili venule s visokim endotelom (nema ih u slezeni)


75

> SLEZENA

- najveda nakupina limfnog tkiva u organizmu; nastanak aktiviranih limfocita

- obilje fagocita i njihov bliski dodir s krvlju – obrana protiv mikroorganizama koji prodru u krv

- važan imunosni krvni filtar i organ koji stvara protutijela

- obavijena čahurom od gustog vezivnog tkiva od koje odlaze trabekule

dijele parenhim ili pulpu slezene

na medijalnoj površini slezene, u hilusu, od čahure odlaze brojne trabekule koje provode

živce i arterije u pulpu slezene

vene parenhima i limfne žile trabekula napuštaju slezenu u hilusu

- pulpa slezene ne sadržava limfnih žila

- vezivno tkivo trabekula i čahure sadržava samo malo glatkih mišidnih stanica

- slezenu kao i ostale limfne organe izgrađuje mreža retikularnog tkiva, koje sadržava limfne stanice,

makrofage i stanice koje predočuju antigen

- pulpa slezene –

na reznoj plohi nefiksirane slezene vide se bijele pjege u parenhimu – limfni čvoridi koji čine

bijelu pulpu, oni su okruženi crvenom pulpom, tkivom bogato krvlju

crvena pulpa promatrana mikroskopom izgrađena je od izduženih tračaka slezene

– billrothovi tračci – koji se nalaze između sinusa

- optok krvi –

arterije prolazedi kroz hilus granaju se u trabekularne arterije koje iz trabekula ulaze u

parenhim gdje ih odmah okružuje omotač T-limfocita (periarterijski limfni omotač), a te se žile

nazivaju centralne arterije ili arterije bijele pulpe

limfocitna ovojnica (bijela ovojnica) – duž svojega toka zadebljava tvoredi mnogo limfnih

čvorida, u kolima centralna arterija zauzima ekscentričan smještaj

tijekom prolaska kroz bijelu pulpu centralna se arterija grana u brojne radijalne ogranke koji

opskrbljuju okolno limfno tkivo

nakon što napusti bijelu pulpu centralna se arterija grana u ravne kistaste aretriole

o neke kistaste (penicillatae) arteriole imaju blizu svoga završetka omotač od retikularnih

stanica, limfnih stanica i makrofaga

žile se dalje nastavljaju kao obične arterijske kapilare koje vode krv u sinuse crvene pulpe

iz sinusa krv teče u vene crvene pulpe koje se udružuju, ulaze u trabekule i tvore trabekularne

vene koje ne posjeduju vlastitu mišidnu stijenku ved njihovu stijenku tvori veziv tkivo trabekule

- bijela pulpa –

izgrađuje ju limfno tkivo koje okružuje centralne arterije i limfne čvoride nanizane duž

periarterijskog limfnog omotača

limfne stanice koje okružuju centralnu arteriju uglavnom su T-limfociti koji tvore PALO

u limfnim čvoridima nalaze se uglavnom B-limfociti

između bijele i crvene pulpe nalazi se marginalna zona s brojnim sinusima i rahlim limfnim

tkivom koje sadržava malo limfocita (B), ali mnogo aktivnih makrofaga

sadržava obilje krvnih antigena te tako ima važnu ulogu u imunosnoj aktivnosti slezene


76

- crvena pulpa –

izgrađuju je slezenski tračci i sinusi

slezenske tračke izgrađuje nježna mreža retikulinskih vlakana (kolagen III) i stanica, + makrofazi,

limfociti T i B, plazma –stanice i sastojci krvi (erotrociti, trombociti i granulociti)


stvaranje limfocita –nastaju u bijeloj pulpi slezene, te prelaze u crvenu pulpu, ulaze u lumen

sinusa i tako postaju sastojcima krvi

mijeloična metaplazija – npr u leukemiji, pojava mijeloičnog tkiva izvan košt srži

razgradnja eritrocita – u tračcima slezene makrofazi fagocitiraju i razgrađuju dijelove eritrocita,

globin se hidrolizira do amkis, Fe se transferinom prenosi krvlju u košt srž, a hem u bilirubin

obrana organizma – B i T –limfociti, predočne stanice, fagociti

- LIMFNO TKIVO PRIDRUŽENO SLUZNICAMA

- probavni, dišni, mokradni i spolni sustav – česta mjesta prodiranja mikroorganizama

- u sluznici i podsluznici tih sustava u svrhu zaštite nalaze se limfni čvoridi i difuzno limfno tkivo

- u nekim sustavima ono tvori uočljive tvorbe poput tonzila i peyerovih ploča u tankom crijevu

- koža također sadržava mnogo stanica imunosnog sustava (limfocite, makrofage, langerhans. stanice)

> TONZILE

- organi izgrađeni od nakupina nepotpuno očahurenog limfnog tkiva koje se nalazi ispod epitela

početnog dijela probavnog sustava, ali u bliskom dodiru s njim

- smještene su u ustima i ždrijelu i nazivaju se nepčana. ždrijelna i jezična tonzila

- tonzile proizvode limfocite od kojih mnogi prožimaju (infiltriraju) epitel

- nepčane tonzile – (2)

smještene su u postraničnim stijenkama usnog dijela ždrijela

ispod mnogoslojnog pločastog epitela nalazi se difuzno limfno tkivo koje sadržava limfne

čvoride, naječešde sa zametnim središtima

svaka tonzila sdržava 10-20 epitelnih uvrnuda koja zadiru duboko u parenhim

tonzilarne kripte –sadrže odljuštene epitelne stanice, žive i mrtve limfocite i bakterije

kod gnojne upale kripte su ispunjene gnojnim čepidima

čahura tonzile izgrađena je od gustog vezivnog tkiva, koje odjeljuje limfno tkivo od okolnih

tvorba – zapreka širenju tonzilarne infekcije

- ždrijelna tonzila –

neparna, smještena u gornjem dijelu stražnje stijenke ždrijela

oblaže ju višeredni prizmatični epitel s trepetljikama, tipičan za dišni sustav, ali ima i područja s

mnogoslojnim pločastim epitelom

izgrađena je od nabora sluznice i sadržava difuzno limfno tkivo i limfne čvoride

NEMA kripte, i njezina čahura je tanja od čahure nepčane tonzile

adenoidne vegetacije – predstavljaju hipertrofiju ždrijelne tonzile kao posljedicu kronične upale


77

- jezična tonzila –

manja je od nepčane i ždrijelne

smještena je na korijenu jezika

sastoji se od nakupina limfnih čvorida (jezični folikuli) prekrivenih mnogoslojnim pločastim

epitelom koji ulazi u plitke kripte

1: TONSILA PALATINA

2: TONSILA PHARYNGEA

3: KORIJEN JEZIKA SA T. LINGUALIS


78

4: TIMUS

5: LIMFNI ČVOR

6: SLEZENA


79

13 : DIŠNI SUSTAV

- obično se dijeli na dva područja :

provodni dio

o nosna šupljina, nosni dio ždrijela, grkljan, dušnik, bronhi, bronhioli i završni bronhioli

respiracijski dio

o respiracijski bronhioli, alveolarni hodnici i alveole

- alveole – specijalizirane vredaste tvorbe, koje izgrađuju najvedi dio pluda

glavna mjesta izmjene kisika i ugljičnog dioksida između udahnutog zraka i krvi

- respiracijski epitel –

najvedi dio provodnog dijela oblaže višeredni cilindrični epitel u kojem su brojne vrčaste

stanice resp ep

tipičan respiracijski epitel sastoji se od 5 vrsta stanica

cilindrične stanice s trepetljikama - ; apikalni smještaj mitohondrija

vrčaste - ; apikalno smještene kapljice sluzi bogate glikoproteinima

četkaste stanice (cilindr s brojnim μvilima), bazalno : afr ž završetci/osjetni receptori

bazalne (kratke ) stanice – leže na baz lam, ne protežu se do lum.pov epitela(mat st)

male zrnate stanice – sadrže brojna zrnca s gustim središtem, pripadaju DNESu

> NOSNA ŠUPLJINA

- sastoji se od vanjskog predvorja i unutrašnjih nosnih šupljina

- predvorje –

koža s vanjske površine nosa ulazi u nosnice i oblaže prednji dio predvorja

na unutrašnjoj površini nosnica nalaze se žlijezde znojnice i lojnice, te vibrissae koje zaustavljaju

vede čestice iz udisanog zraka

u predvorju epitel gubi svoj oroženi sloj i na prijelazu u nosne šuplj. prelazi u respiracijski epitel

- nosne šupljine –

dvije šupljine odvojene nosnom pregradom

a lateralnog zida svake od njih izbočuju se tri košt.izdanka – nosne školjke

srednja i donja prekrivene su respiracijskim epitelom, a

gornju oblaže specijalizirani njušni epitel

u lamini propriji nosnih školjki nalaze se veliki spletovi vena, koji se nazivaju spužvasta tijela

periodična razdoblja zatvaranja(zadebljanje sluznice jer se spužvasta tijela svakih 20-30

minuta ispune krvlju na jednoj strani nosne šupljine) smanjuju protok zraka, pa se

respir.epitel može oporaviti od isušenja

zbog alergijske reakcije i upale- spužvasta tijela mogu jače zadebljati

složeno ustrojen žilni sustav

u svakoj šupljini krv teče odostraga prema naprijed

u svakoj petlji luka tok krvi je suprotan smjeru protoka udahnutog zraka te se zrak koji

ulazi djelotvorno zagrijava u protustrujnom mehanizmu


80

- njuh –

njušni rececptori nalaze se u njušnom epitelu

tu je višeredni cilindrični epitel sastavljen od tri vrste stanica:

potporne stanice - na slobodnoj površini mikrovili; povezani međustan.spojevima sa

njušnim stanicama; sadržavaju svijetložuti pigment koji daje boju njušnoj sluznici

bazalne stanice – tvore jedan sloj, malene, okrugle, čunjaste

njušne stanice – bipolarni neuroni između bazalnih i potpornih stanica

njihov apikalni kraj (dendriti) završava zadebljanjem s kojeg polaze cilije

cilije – dugačke i nepokretne i smatraju se neposrednim receptorima koji

stvaranjem receptorskog potencijala reagiraju na mirisne tvari, te znatno

povedavaju receptorsku površinu

aferentni aksoni njušnih stanica udružuju se u male snopove usmjerene prema

središnjem živč sustavu, gdje čine sinapse s neuronima njušnog režnja mozga

u lamini propriji ispod njušnog epitela nalaze se bowmanove žlijezde

njihov sekret čisti cilije i na taj način omogudava primanje novih mirisnih podražaja

- prilagođavanje zraka uvjetima okoliša –kondicioniranje

prije nego što uđe u pluda udahnuti se zrak čisti, vlaži i zagrijava

da bi mogla obavljati te funkcije sluznica provodnog dijela pokrivena je specijaliziranim

respiracijskim epitelom, u lamini propriji ima mnogo mukoznih i seroznih žlijezda, a blizu

površine nalazi se i gusta mreža krvnih žila

i vibrissae vrše svoju funkciju, te također i sloj sluzi u nosnoj šupljini koja osim što zadržava

onečišdenja, zajedno sa sekretima žlijezda vlaži pridošli zrak

> PARANAZALNI SINUSI

- šupljine koje slijepo završavaju u čeonoj kosti, gornjoj čeljusti, rešetnici i klinastoj kosti

- obloženi su stanjenim respiracijskim epitelom s malo vrčastih stanica

- lamina proprija sadržava samo malo malih žlijezda i neposredno ulazi u pokosnicu

- sluz izlučena u sinuse otječe u nosne hodnike djelovanjem trepetljika na epitelnim stanicama

- sinusitis – i bronhitis sastavni su dijelovi sindroma nepokretnih cilija

> NOSNI DIO ŽDRIJELA

- u dijelu koji dodiruje meko nepce obložen je respiracijskim epitelom

> GRKLJAN

- povezuje ždrijelo s dušnikom

- u lamini propriji smješteno je nekoliko grkljanskih hrskavica

vede hrskavice su hijaline (tiroidna, krikoidna i najvedi dio aritenoidnih)

manje hrskavice su elastične (epiglotis, kuneiformna, kornikulata i vrhovi aritenoidne)

imaju potpornu ulogu, a služe i kao zalistak koji sprječava ulaženje progutane hrane ili tekudine u

dušnik, te sudjeluju i u stvaranju zvukova pri govoru

- epiglotis –

strši s ruba grkljana u ždrijelo

cijela jezična strana i dio grkljanske uz vršak obloženi su mnogoslojnim pločastim epitelom


81

prema bazi grkljanske strane taj epitel prelazi u višeredni cilindrični s trepetljikama

ispod epitela nalaze se mješovite seromukozne žlijezde

- ispod epiglotisa sluznica stvara dva para nabora koji strše u lumen grkljana

gornji par čine lažne glasnice- vestibularni nabori, obložene tipičnim resp.epitelom, ispod kojega

se u lamini propriji nalaze brojne serozne žlijezde

donji par čine prave glasnice, obložene mogude sa mnogosloj.ploč.epitelom, sadržavaju

vokalne ligamente i vokalne mišide

> DUŠNIK

- obložen tipičnom respiracijskom sluznicom

- u lamini propriji smješteno je 16 do 20 hijalinih hrskavica, te brojne mješovite žlijezde koje izlučuju

rijedak sekret

- otvoreni dio potkovičastih hrskavica okrenut je prema stražnjoj plohi dušnika

- fibroelastična sveza i snopovi glatkih mišidnih stanica vežu se za perihondrij i premošduju slobodne

krajeve hrskavica

- sveza sprječava pretjerano širenje lumena, a mišid omoguduje njegovo suženje

> BRONHALNO STABLO

- dušnik se dijeli na dva primarna bronha koji ulaze u pluda u području hilusa, gdje ulaze arterije, a

izlaze vene i krvne žile

- te su tvorbe okružene gustim vezivnim tkivom s kojim tvore korijen pluda

- svaki je režnjid obrubljen tankom pregradom vezivnog tkiva, što se najbolje vidi u fetusa, dok su u

odraslih pregrade često necjelovite

- primarni bronhi imaju približno jednaku histološku građu kao dušnik

- bronhi –

svaki se primarni bronh 9-12 puta dihotomički grana i svaki je ogranak tanji, sve dok ne dosegne

oko 5 mm

osim po rasporedu hrskavica i glatkih mišida, sluznica bronha je po građi slična sluznici dušnika

hrskavice bronha su nepravilnijeg oblika, potpuno okružuju lumen poput prstena

smanjenjem promjera bronha hrskavični se prsteni zamjenjuju odijeljenim pločicama ili

otočidima hijaline hrskavice

ispod epitela, u lamini propriji, nalazi se mišidni sloj koji se sastoji od ukriženih snopova spiralno

poredanih glatkih mišidnih stanica

oni postaju izraženiji u stijenci provodnih cijevi nadomak respiracijskog područja.

lamina proprija – bogata je elastičnim vlaknima i sadržava mnogo mukoznih i seroznih žlijezda, u

kojima se odvodni kanali otvaraju u lumen bronha

i u lamini propriji i između epitelnih stanica ima mnogo limfocita, ima i limfnih čvorida koji su

osobito brojni na mjestima grananja bronhalnog stabla


82

- bronhioli –

intralobularni zračni putovi promjera 5 mm ili manje

nemaju u sluznici ni hrskavice ni žlijezda

pojedinačne vrčaste stanice nalaze se samo u epitelu njihovih početnih dijelova

epitel :

u vedim bronhiolima: višeredan cilindričan s trepetljikama

postaje niži i jednostavniji sve dok ne postane jednoslojan cilindričan s trepetljikama

u manjim završnim bronhiolima : kubičan koji sadržava i clarine stanice

clarine stanice u apikalnom dijelu sadržavaju sekretna zrnca i izlučuju proteine

sadržavaju posebna područja – neuroepitelna tjelešca – sadržavaju sekretna zrnca i primaju

kolinergičke živč završetke

vjerojatno imaju funkciju kemoreceptora koji odgovaraju na promjenu sastava plinova

čini se da su uključeni u obnavljanje epitela nakon oštedenja

lamina proprija

uglavnom se sastoji od glatkih mišida i elastičnih vlakana

- mišidima bronha i bronhiola upravljaju vagus i simpatički ž sustav

podraživanje vagusa – smanjuje promjer, a simpatikusa suprotno

- respiracijski bronhioli –

svaki završni bronhiol dijeli se na dva ili više respiracijskih bronhiola koji čine prijelaz između

provodnog i respiracijskog dijela

sluznica im je jednako građena kao sluznica završnih bronhiola, osim što je njihova stijenka

isprekidana brojnim vredastim alveolama u kojima se izmjenjuju plinovi

oblaže ih kubični epitel s trepetljikama i clarinim stanicama, koji se na rubu alveola nastavlja u

pločasti alveolarni epitel (alveolarne stanice tipa I)

pri samom kraju respiracijskih bronhiola trepetljika više nema

ispod epitela još ima glatkih mišidnih stanica i elastičnih vlakana

- alveolarni hodnici –

-cijevi koje nastaju tolikim umnožavanjem broja alveola (koje se otvaraju prema distalnom kraju

u respiracijske bronhiole), da nestaju razmaci među njima

epitel : stanjeni pločasti alveolarni epitel

na distalnom kraju alveolarnoh hodnika nestaju glatke mišidne stanice, te elastična i kolagena

vlakna čine jedinu potporu hodnika i njegovih alveola

otvaraju se u atrije, a svaki se atrij otvara u dvije ili više alveolarnih vredica

rubove otvora atrija, alveolarnih vredica i alveola okružuje gusta i složena mreža elastičnih i


- alveole -

vredaste izbočine resp. bronhiola, alveol. hodnika i alveol. vredica, promjera oko 200 μm

pludima daju spužvastu strukturu

najčešde svaka stijenka odijeljuje dvije susjedne alveole, pa se zato naziva interalveolarni zid

interalv.pregrada se sastoji od dva tanka sloja pločastog epitela, imeđu kojih su

smještene kapilare, elastična i kolagena vlakna, međustanični matriks i stanice


83

kapilare i vezivno tkivo čine intersticij u kojem se nalaze : bazalna membrana, leukociti,

makrofazi i fibroblasti

barijera krv-zrak :

površinska prevlaka (surfaktant) i citoplazma alveolarnih stanica

spojene bazalne lamine blisko smještenih alveolarnih i endotelnih stanica i

citoplazma endotelnih stanica

- oslobađanje CO2 iz H2CO3 katalizira enzim karboanhidraza koji se nalazi u crvenim krvnim stanicama.

- endotelne stanice kapilara –

endotel kapilara neprekinut, bez fenestra

brojni pinocitotski mjehuridi u sploštenom dijelu

- stanice tipa I ili pločaste alveolarne stanice

potpuno sploštene, oblažu 97% površine alveola, ostatak su stanice tipa II

organele su skupljene oko jezgre smanjujudi barijeru krv-zrak

pinocitotski mjehuridi

povezane dezmosomima i čvrstim spojevima

glavna uloga je stvaranje najtanje mogude barijere koja lako propušta plinove

- stanice tipa II

razasute su između stanica tipa I s kojima su povezane dezmosomima i čvrstim spojevima

okrugle su i obično smještene u skupinama od 2-3 tamo gdje se alv. stijenke sastaju pod kutom

leže na bazalnoj membrani i dio su epitela

isto podrijetlo kao i ove gore

nadoknađuju mitotskom diobom obe populacije

na histološkim preparatima – pjenušav izgled- mjehuridima odgovaraju lamelarna tjelešca

sadržavaju fosfolipide, glikozaminoglikane i bjelančevine

izlučuju se na apikalnoj površini stanice

nastaje surfaktant

- sloj surfaktanta sastoji se od vodenastog donjeg sloja koji sadržava bjelančevine, i površinske

monomolekularne fosfolipidne prevlake sastavljene uglavnom od dipalmitoil fosfatidilkolina i

fosfatidilglicerola

- u fetalnom razvoju surfaktant se javlja u posljednjim tjednima trudnode

- sinteza surfaktanta u slučajevima respiracijskog distres sindroma se može potaknuti terapijskom

primjenom glukokortikoida

- pludni makrofazi –

-stanice s prašinom, nalaze se u alv.pregradi, često na samoj površini alveola

brojni makrofazi ispunjeni česticama ugljena i prašine, smješteni su u vezivnom tkivu oko velikih

krvnih žila i u popludnici

alveolarni makrofazi koji unutar sloja surfaktanta čiste slobodnu površinu epitela, prenose se do

ždrijela gdje budu progutani


84

- alveolarne pore –

na interalveolarnoj pregradi, povezuju lumene susjednih alveola

kroz njih se izjednačuje tlak u alveolama ili omoguduje kolateralni protok zraka kod začepljenja

bronhiola

- regeneracija alveolarnog epitela –

udisanje NO2 izaziva propadanje vedine stanica koje oblažu alveole, pa dolazi do velikog porasta

broja dioba preostalih stanica tipa II

- emfizem –

kronična pludna bolest, kod koje dolazi do proširenja dijelova pluda distalno od bronhiola i

propadnja alveolarnih stijenki

razvija se postepeno, a posljedica mu je respiracijska insuficijencija

najvedu uzrok je pušenje

- krvne žile pluda –

pludna arterija grana se u pludima pratedi bronhalno stablo, na razini alv.hodnika tvore

kapilarnu mrežu u interalveolarnoj pregradi.

venule koje nastaju od kapilarne mreže, smještene su pojedinačno u parenhimu, nešto dalje od

dišnih putova. Obavijene su tankim slojem vezivnog tkiva i ulaze u interlobularne pregrade, kad

napuste režnjid, prate bronhalno stablo prema hilusu

hranidbene žile prate bronhalno stablo i raspoređuju krv po najvedem dijelu pluda, sve do

respiracijskih bronhiola, gdje anastomoziraju s malim ograncima pludnih arterija

- limfne žile pluda –

teku uz bronhe i pludne krvne žile

ima ih i u interlobularnim pregradama i sve se ulijevaju u limfne čvorove u području hilusa

duboka mreža

površinska mreža – limfne žile u visceralnoj pleuri

nema ih oko završnih dijelova bronhalnog stabla ispod razine alveolarnih hodnika

- pleura –

serozna opna koja obavija pluda

sastoji se od dvaju listova : parijetalnog i visceralnog koji prelaze jedan u drugi u području hilusa

oba lista se sastoje od mezotelnih stanica koje leže na rahlom sloju vezivnog tkiva što sadržava

kolagena i elastična vlakna

elastična vlakna visceralne pleure nastavljaju se na elastična vlakna u pludnom parenhimu

- dugotrajno pušenje uzrokuje pretvorbu respiracijskog epitela u mnogoslojni pločasti epitel

prvi korak u njegovoj kasnijoj diferencijaciji u tumor


85

1: DUŠNIK

2: PLUDA


86

14: KOŽA - sastoji se od :

epidermisa – epitelni sloj ektodermalnog podrijetla

korijuma – sloj vezivnog tkiva mezodermalnog podrijetla

- papile, izdanci korijuma, ulaze među izbočine epidermisa, epidermalni grebeni

- epidermalni derivati – dlake, nokti, žlijezde znojnice i lojnice

- ispod korijuma se nalazi subcutis ili hipodermis ili potkožno tkivo

rahlo vezivno tkivo koje može sadržavati režnjide masnog tkiva – panniculus adiposus

ne smatra se dijelom kože, rahlo spaja kožu s podlogom i odgovara površinskoj fasciji

- dermatoglifi – pojave se u 13.tjednu intrauterinog života na jagodicama prstiju, a kasnije se prošire

cijelom volarnom površinom stopala i šake

> EPIDERMIS

- sastoji se uglavnom od oroženog mnogoslojnog pločastog epitela, ali sadržava i tri posebne, manje

vrste stanica : melanocite, langerhansove stanice i merkelove stanice

- orožene epitelne stanice nazivaju se keratinociti

- idudi od korijuma prema površini – slojevi epidermisa

temeljni sloj (stratum basale)

sastoji se od jednog sloja bazofilnih cilindričnih ili kubičnih stanica koje leže na bazalnoj

membrani na granici između korijuma i epidermisa

dezmosomi na lateralnim i gornjim plohama

hemidezmosomi u bazalnom dijelu stanične membrane, povezuju sa bazalnom laminom

sadržava matične stanice – osiguravaju neprekidno obnavljanje epidermisa

intermedijarni keratinski filamenti

nazubljeni sloj (stratum spinosum)

sastoji se od kubičnih ili nešto sploštenih stanica, s jezgrom u sredini i

citoplazmom ispunjenom snopovima filamenata - tonofibrile

ulaze u male stanične izdanke koji na vrhovima završavaju polovic. dezmosoma

imaju važnu ulogu u povezivanju stanica i sprječavanju njihova ljuštenja

zrnati sloj (stratum granulosum )

sastoji se od 3-5 slojeva višekutnih stanica čija je citoplazma ispunjena grubim

bazofilnim keratohijalinskim zrncima (histidin i cistin)

lamelarna zrnca – pražnjenjem svog sadržaja stvaraju sloj koji sadržava lipide koji

djeluje kao vezna tvar među stanicama, sprječava prodor stranih tvari i ima ulogu brtvila

svijetli sloj (stratum lucidum)

prozirni, tanki sloj jako sploštenih eozinofilnih stanica mnogo je izraženiji u debeloj koži

organele i jezgre više se ne vide, a citoplazma se sastoji uglavnom od gusto zbijenih

filamenata uloženih u elektronski gustu amorfnu tvar

još se vide dezmosomi

rožnati sloj (stratum corneum)

15-20 slojeva sploštenih, oroženih stanica bez jezgara, kojima je citoplazma ispunjena

optički dvolomnim vlaknastim skleroproteinom, keratinom

malpighijev sloj/ stratum germinativum, ova prva dva


87

nakon oroženja stanice se sastoje samo od vlaknastih i amorfnih bjelančevina te

zadebljane stanične membrane i nazivaju se rožnate stanice

- melanociti –

specijalizirane stanice epidermisa, koje se nalaze ispod ili između stanica temeljnog sloja i u

folikulima dlaka

potječu od stanica neuralnog grebena

dugački nepravilni izdanci, mnogo mitohondrija, dobro razvijen GK, i kratke cisterne hrapave ER

pričvršdeni su samo za bazalnu laminu hemidezmosomima

boju kože određuje između ostalog i količina melanina i karotena, broj krvnih žila u korijumu i

boja krvi koja u njima teče

eumelanin – tamnosmeđi pigment kojeg stvaraju melanociti

feomelanin – pigment koji se nalazi u riđoj kosi i sadržava cistein

sinteza melanina

važnu ulogu ima enzim tirozinaza – pretvaranje tirozina u 3,4-dihidroksifenilalanin

(dopa), a zatim u dopakvinon, koji se nakon niza preinaka pretvara u melanin

tirozinaza nastaje na ribosomu, prenosi se u lumen hrapave ER i nakuplja u mjehuridima

koji nastaju u GK

stadij I – mjehurid je obavijen membranom, u njemu počinje djelovati tirozinaza

stadij II – mjehurid/melanosom, usporedno poredani filamenti, poprečne pruge, melanin

je uložen u bjelančevinski matriks

stadij III – zbog nakupljanja melanina slabije se razaznaje struktura filamenata

stadij IV – zrelo melaninsko zrnce vidljivo svjetlosnim mikroskopom, a melanin poptuno

ispunjava mjehurid

unose se u keratinocite temeljnog i nazubljenog sloja

- u čovjeka pomanjakanje kortizola iz kore nadbubrežne žlijezde, potiče povedano stvaranje

adrenokortikotropnog hormona. Posljedica je pojačana pigmentacija kože kao kod addisonove bolesti

- vitiligo – degeneracija i nestajanje melanocita

- langerhansove stanice –

uglavnom u nazubljenom sloju epidermisa i čine 2-8% epidermalnih stanica

podrijetlom iz koštane srži

mogu vezati antigene i predočiti ih limfocitima

- merkelove stanice –

najčešde u debeloj koži dlana i tabana

sliče epidermalnim epitelnim stanicama, ali u citoplazmi imaju malena gusta zrnca(čiji sastav ??:)

slobodni živč završetci tvore na bazi merkelovih stanica prošireni završni disk

služe kao osjetni mehanoreceptori


88

> KORIJUM

- vezivno tkivo koje podupire epidermis i povezuje ga s potkožnim tkivom

- najdeblji na leđima

- površina mu je vrlo nepravilna, sadržava brojne papile- povedvj i pojačavaju dermo-epidermalni spoj

- tijekom embrionalnog razvoja određuje diferencijaciju epidermisa iznad sebe

- između temeljnog sloja epidermisa i papilarnog sloja korijuma uvijek se nalazi bazalna lamina

- ispod bazalne lamine nalazi se fina mreža retikulinskih vlakana, lamina reticularis, njih dvije tvore

bazalnu membranu

- korijum se sastoji od dva sloja:

papilarni – građen od rahlog vezivnog tkiva, tu se nalate fibroblasti i druge stanice vezivnog tkiva

kao što su mastociti i makrofazi, ima i leukocita, sadrži i sidrena vlakanca

retikularni – deblji i sastoji se od gustog vezivnog tkiva, uglavnom kolagen tipa I, pa zato ima

mnogo vlakana i manje stanica nego papilarni sloj

- najvažniji glikozaminoglikan kože je dermatan-sulfat

- mreža vlakana elastičnog sustava

- gusta mreža krvnih i limfnih žila

- folikuli dlaka, te žlijezde znojnice i lojnice

- nema parasimpatičke inervacije, ali bogata simpatička

- u korijumu i u potkožnom tkivu : slobodni i učahureni receptori

slobodni obuhvadaju ruffinijeve završetke, a učahureni Vater-pacinijeva, Meissnerova i

Krauseova tjelešca

djeluju kao mehanoreceptori

> DLAKE

- orožene tvorbe, nastale od uvrnuda epidermisa, folikula dlake, koji u razdoblju rasta ima završno

proširenje – bulbus dlake, na dnu bulbusa nalazi se – papila dlake, koja sadržava kapilarnu mrežu bitnu

za održavanje folikula

- korijen dlake – čine epidermalne stanice koje obuhvadajju papilu

- anagen – razdoblje rasta, katagen i telogen – razdoblja mirovanja

- slojevi –

srž - stanice središnjeg dijela korijena iz vrh papile, velike ,vakuolizirane i umjereno orožene st

kora - stanice korijena, jako orožene, gusto zbijene vretenaste stanice

kutikula - posljednje stanice folikula dlake koje se diferenciraju, do polovice duljine folikula su

kubične, za tim postaju cilindrične, te prema površini prelaze iz vodoravnih u uspravne

unutrašnja ovojnica korijena -najperifernije stanice bulbusa, početni dio dlake, prolazna je

tvorba i njezine stanice nestaju iznad razine žlijezda lojnia

vanjska ovojnica korijena -nastavlja se na epidermalne stanice i blizu površine ima sve slojeve

epidermisa, uz papilu je tanja,i sastoji se od stanica koje odgovaraju zametnom sloju epidermisa

- staklasta membrana –

hijalini staklasti sloj bez stanica koji nastaje zadebljanjem bazalne lamine

odvaja folikul dlake od korijuma

- korijum je oko folijkula gušdi i čini vezivnu ovojnicu

musculus arrector pili povezuje tu ovojnicu s papilarnim slojem korijuma


89

> NOKTI

- ploče građene od oroženih epitelnih stanica, koje se nalaze na dorzalnoj površini svake dist. falange

- korijen nokta – proksimalni dio nokta skriven u žlijebu nokta

- epitel kožnog nabora, koji prekriva korijen nokta, sastoji se od uobičajenih slojeva epidermalnih

stanica. Oroženi sloj tog nabora čini eponychium ili kutikulu

- ležište nokta – sastoji se samo od temeljnog i nazubljenog sloja, ne sudjeluje u stvaranju nokta

- epitel ploče nokta izrasta iz matice nokta

> KOŽNE ŽLIJEZDE

- žlijezda lojnica –

smještene u korijumu na gotovo cijeloj površini tijela

nema ih u koži bez dlaka, na dlanovima i tabanima

alveolarne žlijezde

običnose nekoliko alveola otvara u kratki odvodni kanal, koji se najčešde izlijeva u gornji dio

folikula dlake

u nekim područjima kao što su glans penis i glans klitoridis, kanal se otvara neposredno na

površinu epidermisa

alveole su građene od bazalnog sloja nediferenciranih, sploštenih epitelnih stanica, koje leže na

bazalnoj lamini, one proliferiraju, diferenciraju se i ispune alveole okruglim stanicama koje u

citoplazmi sadržavaju mnogo masnih kapljica

njihove se jezgre postepeno skvrčavaju. a stanice se ispune manim kapljicama i raspadnu

se, tako nastaje loj(sebum)

holokrine žlijezde

lojnice počinju izlučivati u 5.mj embrionalnog razvoja

pod kontrolom je androgena

- žlijezde znojnice –

rasprostranjene po gotovo cijeloj koži

merokrine, jednostavne zavijene tubulusne žlijezde kojima se odvodni kanali otvaraju na

površini kože

odvodni kanal oblaže dvoredni kubični epitel

sekrecijski dio žlijezde leži u korijumu, a okružuju ga mioepitelne stanice

građen od dvije vrste stanica:

tamne – ne dodiruju bazalnu laminu, sadrže sekretna zrnca sa glikoproteinima

svijetle – nemaju sekretnih zrnaca, bazalni dio ima invaginacije (prijenos soli i vode)

znoj – nije viskozan i sadržava malo bjelančevina, glavni sastojci : voda, NaCl, urea, NH3 i mokrkis

količina natrija mnogo je manja nego u krvi jer ga apsorbiraju epitelne stanice odvkanala

tekudina u lumenu sekrecijskog dijela ultrafiltrat je krvne plazme

inerviraju ga kolinergički živčani završetci

apokrine ili mirisne –

nalaze se u pazuhu, u području oko prsne bradavice i oko anusa

vede su od ekrinih žlijezda znojnica


90

smještene u korijumu i potkožnom tkivu, njihovi odvodni kanali se otvaraju u folikul dlake

sekret viskozan

adrenergički živčani završetci

mollove žlijezde na rubovima vjeđa i ceruminozne žlijezde vanjskog zvukovoda – modificirane su

žlijezde znojnice slične apokrinima

1: KOŽA GLAVE - uzdužno

2: KOŽA GLAVE – poprečno - razina korijuma

- razina subkutisa


91

15: MOKRADNI SUSTAV - sastoji se od parnih bubrega i mokradovoda, neparnog mokradnog mjehura i mokradne cijevi

- sudjeluje u održavanju homeostaze : filtracijom, aktivnom i pasivnom apsorpcijom, i sekrecijom

- oba bubrega stvaraju oko 125 mL filtrata u minuti, od te količine 124 se apsorbiraju u bubregu, a

samo oko 1 mL dospijeva u mokradovode kao mokrada ( u 24 h nastaje oko 1500 mL mokrade)

> BUBREG

- ima konkavan medijalan rub –hilus, gdje ulaze živci, ulaze i izlaze krvne i limfne žile, te izlazi

mokradovod, i konveksnu lateralnu površinu

- bubrežna nakapnica – dijeli se u dva ili tri velika bubrežna vrča, od svakog od njih polazi nekoliko

malih ogranaka – mali bubrežni vrčevi

- sastoji se od kore i srži

- u čovjeka se srž sastoji od 10-18 čunjastih ili piramidnih tvorbi, sržnih piramida

- od osnovice svake piramide prodiru u koru usporedni tračci cjevčica – sržni tračci

- 1-4 miliujuna nefrona

- nefron –

bubrežno tjelešce, prox.zavijeni kanalid, tanki i debeli krak henleove petlje, dist. zavijeni kanalid,

te - sabirne cjevčice i cijevi (neki autori ih ne smatraju dijelovima nefrona)

funkcionalan jedinica bubrega

- bubrežno tjelešce i filtriranje krvi –

sastoji se od klupka krvnih kapilara (glomerul), okruženog epitelnom čahurom dvostruke

stijenke, nazvanom glomerularna/ Bowmanova čahura

unutrašnji list čahure (visceralni) obavija kapilare glomerula

znatno se mijenja tijekom embrionalnog razvoja

podociti - stanice unutrašnjeg lista, imaju stanični trup, od kojega odlazi nekoliko

primarnih izdanaka,

svaki od njih ima brojne sek. izdanke/ nožice, koje obuhvadaju kapilare glomerula

oni izravno dodiruju bazalnu laminu

ulaze jedni među druge umeđujudi filtracijske pukotine

susjedne povezuje debela opna koja tako premošduje filtrac. pukotinu

podociti sadrže snopove aktinskih filamenata pa imaju sposobnost kontrakcije

između fenestriranih endotelnih stanica kapilara glomerula i podocita koji pokrivaju njihove

vanjske površine – nalazi se bazalna membrana

odjeljuje mokradni prostor od krvi u kapilarama

nastala je stapanjem bazalnih lamina kapilara i podocita

lamina densa –fizički filtar, a obje lamine rare – barijera naboju

vanjski list čini vanjsku granicu bubrežnog tjelešca i zove se parijetalni list Bowmanove čahure

sastoji se od jednoslojnog pločastog epitela s bazalnom laminom i tankog sloja


na mokradnom polu epitel se mijenja u jednoslojni kubični ili niski cilindrični


92

ta dva lista zatvaraju mokradni interkapsularni prostor u koji se kroz stijenku kapilara i visceralni

list filtrira tekudina (glomerularni filtrat)

svako bubrežno tješce ima : žilni pol gdje ulazi dovodna arteriola, a izlazi odvodna arteriola

i mokradni pol od kojega polazi proksimalni zavijeni kanalid

protok krvi kroz oba bubrega iznosi 1,2 -1,3 L/min

endotelne stanice glomerularnih kapilara su fenestrirane, ali bez tanke opne koja premošduje

otvore ostalih fenestriranih kapilara

endotelnim stanicama i podocitima glomerularne kapilare priključuju se i mezangijske stanice

prianjaju iz nihove stijenke

imaju sposobnost kontrakcije

sadržavaju receptore za ANG II

kad se receptori aktiviraju glomerularni protok je smanjen

sadržavaju receptore i za natriuretski čimbenik koji relaksira mezangijske stanice i

povedava protok krvii djelotvornu površinu raspoloživu za filtriranje

daju glomerulu strukturnu potporu

sintetiziraju međustaničnu tvar

vrše endocitozu

uklanjaju normalne i patološke molekule koje su se zadržale unutar glomer baz membr

na žilnom polu izvan glomerula nalaze se ekstraglomerularne mezangijske stanice koje su dio

jukstaglomerularnog aparata

- proksimalni zavijeni kanalid –

kubični ili niski cilindrični epitel proksimalnog zavijenog kanalida

duži je od distalnog zavijenog kanalida

stanice ovog kubičnog epitela imaju acidofilnu citoplazmu zbog brojnih mitohondrija

sa slobodne plohe stanice polaze brojni mikrovili koji čine četkastu prevlaku

velike stanice, pa svaki popr presjek sadržava samo 3-5 okruglih jezgri

pinocitotski mjehuridi na apikalnom kraju stanice, udružuju se s lizosomima u kojima se

makromolekule razgrađuju, a monomeri se vradaju u optok krvi

bazalni dijelovi imaju brona uvrnuda i laterlane interdigitacije sa susjednim stanicama

natrijeva pumpa

aktivni prijenos iona

u živom organizmu imaju širok lumen i okruženi su peritubularnim kapilarama

u njemu započinju apsorpcija i ekskrecija

apsorbira iz filtrata svu glukozu i aminokiseline te oko 85% NaCl i vode, uz fosfat i kalcij

voda prolazi pasivno difuzijom u smjeru osmotskog gradijenta

izlučuje kreatinin iz olazme u filtrat kao i strane tvari unesene u organizam (para-aminohipurnu

kiselinu i penicilin) - tubularna sekrecija

- henleova petlja –

debeli dio silaznog kraka, tanki dio silaznog kraka, tanki dio uzlaznog kraka i debeli dio uzl kraka

debeli su krakovi po građi vrlo slični distalnom zavijenom kanalidu

u vanjskom dijelu srži debeli dio silaznog kraka naglo se suzi i nastavlja kao tanki

približno 1/7 nefrona smještena je blizu kortikomedularne granice – jukstamedularni nefroni


93

najvažniji za stvaranje gradijenta hipertoničnosti u intersticiju srži koji utječe na

koncentraciju mokrade za vrijeme njezina prolaženja kroz sabirne cijevi, a to je osnova

sposobnosti bubrega da stvara hipertoničnu mokradu

imaju vrlo duge heleove petlje koje se protežu duboko u srž, one se sastoje od kratkog

debelog silaznog kraka, dugog sil i uzl tankog dijela i debelog uzlaznog

kortikalni nefroni – imaju vrlo kratke tanke silazne dijelove i NEMAJU tankih uzlaznih dijelova

sudjeluje u zadržavanju vode u organizmu

tanki dio sil.kraka petlje potpuno je propustan za vodu, ali je cijeli uzl.krak za nju nepropustan

u debelom dijelu uzlaznog kraka NaCl izlazi iz kanalida aktivnim prijenosom-

to u intersticiju srži dovodi do stvaranja gradijenta hipertoničnosti potrebnog za

koncentriranje mokrade

osmotski tlak intersticija na vrhovima sržnih piramida oko 4 puta je vedi od osm. tlaka krvi

- distalni zavijeni kanalid –

debeli uzlazni krak petlje ulazi u koru, nakon kratkog toka postaje zavijen

jednoslojni kubični epitel

nemaju četkastu prevlaku ni apikalne kanalide

stanice su plosnatije i manje od onih u prox., imaju složena uvrnuda bazalnog dijela membrane

udružena s mitohondrijima

priliježe uz žilni pol svog nefrona

na dodirnom mjestu promijeni se i dovodna arterija i distalni kanalid

jukstaglomerularno područje – stanice dist.zav.kanalida postaju cilindrične (macula

densa), vedina ih u bazalnom području ima GK

uz prisutnost aldosterona u dovoljno visokoj koncentraciji, u dist.zav.kanalidu vrši se izmjena

iona, apsorbira se natrij, a izlučuju ioni kalija (i vodika)

nedostatak aldosterona – addisonova bolest (pretjerani gubitak natrija mokradom)

izlučuje u mokradu i vodik i amonijeve ione

- sabirne cijevčice i cijevi –

manje sabirne cijevčice obložene su kubičnim epitelom

na putu kroz srž njihove stanice postaju više sve do cilindričnih

stanice se boje blijedo uobičajenim bojama (malo organela)

u sabirnim cijevčicama i cijevima kore vide se i tamno obojene, umetnute ili interkalirane st.

granice među stanicama se jasno vide

u sabirne cijevi u kori dolaze pod pravim kutom odvodni kanalidi iz svakog sržnog tračka, oni

imaju glavnu ulogu u koncentriranju mokrade

epitel sab. cijevi djeluje pod utjecajem arginin vazopresina ili ADH koji izlučuje neurohipofiza

- jukstaglomerularni aparat –

uz samo bubrežno tjelešce tunika medija dovodne arteriole ima promijenjene glatke mišidne st

te JG-stanice imaju citoplazmu ispunjenu sekretnim zrncima, te obilnu hrapavu ER i GK

izlučevine JG stanica sudjeluju u održavanju krvnog tlaka

izlučuju renin…. (angiotenzinogen – bjelančevina plazme)

u području JG-stanica dovodnoj arterioli nedostaje elastična membrana


94

macula densa i JG-stanice zajedno čine JG-aparat, a također mu pripadaju i ekstraglomerularne

mezangijske stanice ili lacis stanice

ANG II – povisuje krvni tlak sužavanjem arteriola i stimuliranjem izlučivanja aldosterona

- vasa recta – od odvodnih arteriola iz jukstamedularnih nefrona

silazni krak petlje čini kapilara kontinuirane stijenke

uzlazni krak petlje – kapilara s fenestriranim endotelom

sadržavaju krv filtriranu kroz glomerule i opskrbljuju srž hranjivim tvarima i kisikom

ne uklanjaju visoki osmotski gradijent nastao u intersticiju djelovanjem tankkkih dijelova Henpet

- intersticij bubrega –

prostor između mokradnih kanalida te limfnih i krvnih žila

zauzima vrlo malen volumen u kori, ali se poveda u srži

sadržava malo vezivnog tkiva s fibroblastima, nešto kolagenih vlakana i uglavnom u srži, vrlo

hidriranu osnovnu tvar bogatu proteoglikanima

žljezdane stanice nađene u srži nazivaju se intersticijske stanice

u citoplazmi sadrže kapljice lipida

sudjeluju u sintezi prostaglandina i prostaciklina

> MOKRADNI MJEHUR I MOKRADNI PUTOVI

- jednaka osnovna histološka građa od bubrežnih vrčeva do mokradnog mjehura

- stijenka mokradovoda postaje sve deblja što se ovaj više približava mokradnom mjehuru

- sluznica tih organa sastoji se od prijelaznog epitela i lamine proprije od veziv. tkiva različite gustode

- oko lamine proprije nalazi se gusti splet glatkih mišidnih stanica

- prijelazni epitel mokradnog mjehura sastoji se u mlohavom stanju od 5 ili 6 slojeva stanica

stanice na površini su okrugle, često su poliploidne

- kad je epitel rastegnut ima samo 3 ili 4 sloja, a površinske stanice se splošte

- površinske stanice imaju u staničnoj membrani posebna područja u obliku debelih ploča, koja su

odijeljena uskim trakama tanje membrane

ova područja čine osmotsku barijeru između mokrade i tkivnih tekudina

čuvaju se u citoplazmi praznog mjehura

- mišidni slojevi u bubrežnim vrčevima, nakapnici i mokradovodima raspoređeni su spiralno,

kada mokradovod dosegne mokradni mjehur rasporede se uzdužno

mišidni snopovi u stijenci mjehura teku u svim smjerovima, sve dok se ne približe vratu mjehura

gdje se mogu jasno razlikovati tri sloja

unutrašnji uzdužni postaje kružan oko prostatičnog dijela mokradne cijevi u muškarca dok se u

žena protež sve do vanjskog ušda

srednji sloj završava na vratu mjehura

vanjski uzdužni nastavlja sve do kraja prostate, a do vanjskog ušda mokradne cijevi u žena

- mokradni putovi prekriveni su izvana adventicijom osim gornjeg dijela mokradnog mjehura koji je

prekriven potrbušnicom (serozom)


95

- mokradna cijev – u muškarca –

prostatički dio – odvodni kan prostate, verumontanum sa utriculusom prostaticusom i

ejakulacijskim kanalima; prijelazni epitel

membranski dio – mnogoslojni ili višeredni cilindrični epitel, oko tog dijela je sfinkter od

skeltenih mišidnih vlakana – vanjski sfinkter

spongiozni dio – u spužvastom tijelu penisa; epitel višeredan i ciindričan s dijelovima

mnogoslojnog pločastog epitela; distalno – fosa navicularis

littreove žlijezde – mukozne žlijezde duž cijele mokradne cijevi, ali vedinom u spong.dijelu

- u žene -

epitel : mnogoslojni pločasti s područjim višerednog cilindričnog

1: BUBREG

- kora


96

3: MOKRADOVOD

4: MOKRADNI MJEHUR


97

16: HIPOFIZA - hormoni –

molekule koje u organizmu djeluju kao kemijski glasnici

otpuštaju ih endokrine stanice koje udružene u nakupine ili tračke tvore endokrine žlijezde

endokrine stanice smještene su neposredno uz kapilare koje primaju izlučene hormone i

prenose ih i raspoređuju ih po organizmu

primjer parakrine sekrecije : hormon gastrin – putem kratkih kapilara dolazi do specifičnih

želudanih žlijezda fundusa želudca te ih potiče na sekreciju solne kiseline

jukstakrina sekrecija –stanice izlučuju hormone u međustanični prostor i djeluju difuzijom na

susjedne ciljne stanice

primjer : langerhansovi otočidi u kojima stanice izlučuju somatostatin koji neposredno

inhibira izlučivanje inzulina, koji proizvode beta-stanice smještene u otočidima

autokrina sekrecija- primjer: različite vrste stanica koje izlučuju IGF – čimb rasta sličan inzulinu

> HIPOFIZA

- tijekom embr. razvoja hipofiza se razvija dijelom od ektoderma usne šupljine, a dijelom od živ sustava

živčani dio nastaje kao izbočina dna diencephalona koji raste dolje poput drška što ostaje

povezan s mozgom

usni dio nastaje kao vredasta izbočina ektoderma na krovu primitivne usne šupljine embrija i

raste prema gore -rathkeova vreda, kasnije se ta vreda odvoji od usne šupljine, njezin prednji zid

zadeblja, tako da se šupljina rathkeove vrede smanji na usku pukotinu

- zbog dvostrukog podrijetla sastoji se od dvije žlijezde : neurohipofize i adenohipofize

- opskrba krvlju –

dvije skupine arterija koje potječu od unutrašnje karotidne arterije

odozgo desna i lijeva gornja hipofizna arterija: opskrbljuju eminenciju medijanu i držak

tvore primarni kapilarni splet fenestriranih kapilara

one se udružuju u vene koje se u adenohipofizi ponovno raspu u sekund. kapilarni splet

taj hipofizni portalni sustav vrlo je važan za regulaciju funkcije stanica adenohipofize-

nosi neurohormone od eminencije medijane do adenohipofize

odozdo desna i lijeva donja hipofizna arterija: opskrbljuju neurohipofizu i malim dijelom držak

- hipotalamo- hipofizni sustav – tri mjesta koja stvaraju i otpuštaju tri vrste hormona

prva skupina : peptidi koje stvaraju nakupine sekr. neurona hipotal. : supraopt. i paraventr.jez.

aksoni tih neurona prenose hormone do svojih završetaka u neurohipofizi

druga skupina : peptidi koje stvaraju neuroni dorzomedijalne, ventromedijalne i infundibularne

jezgre hipotalamusa.

prenose ih aksoni koji završavaju u eminenciji medijani, gdje ih skladište i

otpuštaju u kapilarnu mrežu

od eminencije medijane do adenohipofize se prenose prim. hip. port. sustavom

treda skupina : proteini i glikoproteini koje stvaraju stanice pars distalis i oslobađaju ih u

sekundarnu kapilarnu mrežu portalnog sustava

ova kap mreža okružuje sekrec. endokrine stanice i odvodi hormone u krvotok


98

- adenohipofiza –

pars distalis (prednji režanj)

tračci i nakupine stanica uz koje teku krvne kapilare

stanice stvaraju hormone koje pohranjuju u sekretnim zrncima

malobrojni fibroblasti proizvode retik. vlakna za potporu tračcima žljezdanih stanica

oko 75% mase hipofize

kromofobne i kromofilne (bazofilne i acidofilne) stanice

među kromofobnim se razlikuju dvije populacije : jedne imaju malo zrnaca, druge ih

uopde nemaju, to su vjerojatno nediferencirane i folikularne

dugi razgranani izdanci folikularnih stanica čine potpornu mrežu za druge stanice

vedinom svaka stanica proizvodi jedan hormon osim gonadotropne (2 hormona)

stanice koje izlučuju razl horm mogu se razlikovati samo imunocitokemijom i el. mikroskopom

aktivnost stanica u pars distali kontrolira nekoliko mehanizama:

peptidni hormoni koji se sintetiziraju u nakupinama neurosekrecijskih stanica u

hipotalamusu, a pohranjuju se u eminenciji medijani –hipotalamički hormoni

koji oslobađaju (koliko sam skužila i inhibiraju). Kada se oslobode dospijevaju u

pars distalis putem primarnog i sekundarnog kapilarnog spleta

izravni učinak hormona stimuliranih endokrinih stanica na oslobađanje peptida

iz eminencije medijane i pars distalis

pars tuberalis (kranijalni režanj)

okružuje infundibulum neurohipofize

vedina stanica u pars tuberalis izlučuje gonadotropine

raspoređene su utračcima duž krvnih žila

pars intermedia

razvija se iz dorzalnog dijela rathkeove vrede

u čovjeka je to rudimentarno područje građeno od tračaka blijedih bazofilnih stanica,

koje sadržavaju mala sekretna zrnca

- neurohipofiza –

sastoji se od pars nervosa i infundibuluma

u pars nervosa nema žljezdanih stanica i ona se sastoji od nemijeliziranih aksona sekretnih

neurona supraoptičke i paraventrikularne jezgre hipotalamusa

neurosekretna zrnca prenose se u pars nervosa gdje čine nakupine herringova tjelešca

aksoni otpuštaju zrnca u brojne fenestrirane kapilare u pars nervosa i dalje u optok krvi

neurosekretna tvar se sastoji od dva hormona koji su peptidi:

ADH (vedinom iz supraoptičkih) i oksitocin (vedinom iz paraventrikularnih)

svaki od njih je vezan za vezni protein neurofizin

pituiciti – stanice neurohipofize, specifične obilno razgranjene glija-stanice, čine oko 25%

volumena neurohipofize

- vazopresin –

izlučuje se na poticaj povišenog osmotskog tlaka krvi

glavni mu je učinak povedanje propusnosti za vodu na stanice sabirnih kanalida bubrega

mokrada u kanalidima postaje hipertonična zbog apsorpcije vode

u visokim dozama podiže krvni tlak pospješujudi kontr. glatkih mišida malih arterija i arteriola


99

1: HIPOFIZA


100

17 : NADBUBREŽNE ŽLIJEZDE, LANGERHANSOVI OTOČIDI, ŠTITNJAČA, EPITELNA TJELEŠCA I EPIFIZA

> NADBUBREŽNA ŽLIJEZDA

- parni organ, smješten na gornjem polu bubrega, uložena u masno tkivo

- čahura građena od gustog vezivnog tkiva šalje u unutrašnjost žlijezde tanke vezivne pregrade, ispod

nje dva dva koncentrična sloja žljezdanog tkiva:

žuti periferni sloj – kora nadbubrežne žlijezde; potječe od mezoderma potrbušnice

crvenkasto-smeđi središnji sloj – srž nadbubr žlijezde; od stanica koje su se iselile iz neuralnog

grebena i od kojih potječu i stanice simpatičkih ganglija

- opdi histološki izgled tipičan je za endokrinu žlijezdu, u kojoj su stanice kore i srži nakupljene u tračke

duž krvnih kapilara


nekoliko arterijskih ogranaka čini ispod čahure splet iz kojeg izlaze tri skupine žila: arterije

čahure, arterije kore(ulijevaju se u kapilare srži), te arterije srži (uđu najprije u koru)

pa se srž opskrbljuje krvlju iz dva izvora: arterijskom krvlju preko medularnih arterija i venskom

krvlju preko kortikalnih arterija

medularne se arterije zajedno sa kortikalnima ulijevaju u medularne vene koje se udružuju u

nadbubrežnu venu

endotel – vrlo je tanak i isprekidan fenestrama koje su premoštene tankom opnom

leži na neprekinutoj bazalnoj lamini

- kora –

tri koncentrične zone koje u čovjeka nisu oštro ograničene:

zona glomerulosa- cilindrične ili piramidne stanice, raspoređene u gusto zbijene okrugle

ili polukružne nakupine okružene krvnim kapilarama

zona fasciculata- stanice razmještene u ravne stupove s jednim ili dva niza u svakome, a

između njih teku kapilare, stanice su višekutne i sadrže kaplice lipida (spongiociti)

zona retikularis- stanice raspoređene u nepravilne tračke međusobno povezane u

mrežu, stanice su mnogo manje te sadržavaju zrnca lipofuscina

hormoni kore : glukokortikoidi, mineralokortikoidi i androgeni hormoni

zona glomerulosa izlučuje mineralokortikoide, ponajprije aldosteron

zona fasciculata, a vjerojatno i reticularis izlučuju glukokortikoide : kortizon i kortizol

sudjeluju u regulaciji metabolizma ugljikohidrata, masti i bjelančevina

u tim dvjema zonama proizvode se i male količine androgenih hormona (uglavnom

dehidroepiandrosteron), a možda i malo estrogena

sinteza kolesterola od acetata zbiva se u glatkoj ER, a pretvorba u pregnenolon u mitohondr.

enzimi za sintezu progesterona i deoksikortikosterona od pregnenolona su u glatkoj ER

a oni koji sudjeluju u pretvorbi deoksikortikosterona u aldosteron su u mitohondrijima


101

glukokortikoidi

u jetri pospješuju ugradnju i uporabu masnih kiselina, aminokiselina i ugljikohidrata

potiču glukoneogenezu i glikogenezu

izvan jetre imaju suprotno ili kataboličko djelovanje na periferne organe – smanjuju

sintetsku aktivnost i pospješuju razgradnju bjelančevina i lipida

smanjuju broj limfocita u optoku i tako prigušuju imunosno odgovor

vedina ih sudjeluje i u prenošenju iona

kortizol ima protuupalno djelovanje na bijele krvne stanice i imunosupresivna svojstva

zbog supresivnog djelovanja na citokine

mineralokortikoidi

djeluju uglavnom na distalne bubrežne kanalide, na sluznicu želudca, na žlijezde

slinovnice i znojnice u kojima potiču apsorpciju natrija

mogu povedavati koncentraciju kalija i smanjivati koncentraciju natrija u mišidima i

moždanim stanicama

dehidroepiandrosteron

jedini spolni hormon koji se u fiziološki značajnim količinama nalazi u kori nadbubr žlijzd

kora izlučuje male količine drugih androgenih hormona : androstendion,

11-betahidroksiandrostendion i testosteron

DHEA i androstendion imaju slab učinak, njihovo djelovanje dolazi do izražaja u drugim

dijelovima organizma nakon konverzije u testosteron

- fetalna ili privremena kora –

između srži i tanke kore, prilično debela sa stanicama raspoređenim u tračke

poslije rođenja se stanjuje

funkcija : izlučivanje sulfatiranih konjugata androgenih hormona, koji se u placenti pretvaraju u

aktivne androgene i estrogene hormone, koji ulaze u optok krvi majke

- srž nadbubr. žlijezde –

sastoji se od višekutnih žlijezdanih stanica raspoređenih u tračke ili nakupine okružene mrežom


između susjednih tračaka smještena je gusta mreža krvnih kapilara, a ima i nešto

parasimpatičkih ganglijskih stanica

parenhimske stanice srži nastaju od neuralnog grebena, od kojeg nastaju i postganglijski

neuroni simp i parasim ganglija

parenhimske stanice srži mogu se smatrati modificiranim postganglijskim simpatičkim

neuronima koji su za vrijeme embr razvoja izgubili dendrite i aksone i postali sekrecijske stanice

zrnca sadržavaju jedan od kateholamina, adrenalin ili noradrenalin

sadržavaju i ATP, kromogranine (vezni proteini za kateholamine),

dopamin β-hidroksilazu (pretvara dopamin u noradrenalin), i peptide slične opijatima

oko 80% kateholamina u nadbubrežnoj veni čini adrenalin

sve stanice srži nadbubrežne žlijezde inerviraju kolinergički završetci pregang simp neurona

stanice srži nalaze se u paraganglijima (difuzni izvor kateholamina) te u razl. utrobnim organima

feokromacitom – tumor stanica srži nadbubrežne žlijezde, uzrokuje hiperglikemiju i prolazna

povišenja krvnog tlaka


102

cushingov sindrom – prekomjerno stvaranje glukokortikoida

connov sindrom – prekomjerno stvaranje aldosterona

addisonova bolest – zbog razgradnje kore

> LANGERHANSOVI OTOČIDI

- okruglaste nakupine endokrinih žljezdanih stanica uloženih u egzokrino tkivo gušterače

- izlučuje više hormona

- gušterača čovjeka ima više od milijun otočida koji su razmjerno gušde raspoređeni u repu

- svaki otočid se sastoji od svijetlo obojenih višekutnih ili okruglih stanica raspoređenih u tračke,

između kojih je umetnuta mreža fenestriranih krvnih kapilara

- i žljezdane stanice i krvne žile inerviraju vegetativna živčana vlakna

- simp i parasim živč završetci izravno dodiruju oko 10% A, B i D stanica

- tijesni spojevi vjerojatno služe za prijenos ionskih promjena

- svaki otočid obavija tanka čahura od retikulin. vlakana i odvaja ga od susjednog egz. tkiva gušterače

- trikromatskim bojenjima prikazuju se acidofilne (alfa) i bazofilne (beta) stanice

- primjenom imunocitokemije mogu se razlikovati A, B,D i F stanice

- A-stanice

smještaj : na periferiji

stvaraju glukagon

glikogenoliza, lipoliza, povisuje konc.glukoze u krvi

sekr. zrnca su pravilna s gustim središtem, okružena svijetlim područjem ispod granične membr

- B-stanice

smještaj : središnje područje, ima ih najviše oko 70%

stvaraju inzulin

snižava konc.glukoze u krvi

zrnca su nepravilna, u sredini imaju nepravilni kristal inzulina vezanog za cink

- D-stanice

stvaraju somatostatin

lokalnim parakrinim djelovanjem inhibira izlučivanje drugih hormona lang-otočida

- F-stanice

stvaraju pankreasni polipeptid

> ŠTITNA ŽLIJEZDA

- nastaje tijekom ranog embrionalnog razvoja od endoderma kranijalnog dijela probavne cijevi

- funkcija: sinteza hormona tiroksina i trijodtironina

- smještena je u vratu ispod grkljana, a sastoji se od dva režnja spojena isthmusom

- tkivo štitne žlijezde grade folikuli- okrugli mjehuridi koje oblaže jednoslojni epitel, a u lumenu

sadržavaju želatinoznu tvar koloid

- folikularne stanice mogu biti kubične, pločaste ili niske cilindrične

- žlijezda se smatra manje aktivnom ako su folikuli u prosjeku obloženi pločastim epitelom


103

- obavijena čahurom od rahlog vezivnog tkiva koja u unutrašnjost parenhima šalje pregrade koje se

postepeno stanjuju i dosežu do svih folikula, obavijajudi ih nježnim, neformiranim vezivnim tkivom,

izgrađenim pretežno od retikulinskih vlakana

- gusta mreža krvnih i limfnih kapilara okružuje svaki folikul

- endotelne stanice krvnih kapilara su fenestrirane

- glavni regulator anat i funkc stanja štitne žlijezde je TSH

potiče sintezu hormona

izaziva pojačan porast folikularnog epitela te

smanjenje folikula i količine koloida u njima

izlučivanje TSH se povedava izlaganjem hladnodi, a smanjuje toplinom i stresnim poticajima

- epitel štitne žlijezde leži na bazalnoj lamini

- posebna vrsta stanica u štitnoj žlijezdi jesu parafolikularne ili C-stanice koje mogu biti uključene u

folikularni epitel i li čine odvojnene nakupine između folikula

nešto su vede i slabije obojene od folikularnih stanica

imaju malo hrapaveER, dugačke mitohondrije i velik GK

brojna malena zrnca koja sadržavaju hormon – kalcitonin

glavni učinak: sniženje razine kalcija u krvi zbog inhibicije resorpcije kosti

poticaj za izlučivanje kalcitonina : povišenje koncentracije kalcija u krvi

- sinteza i sekrecija hormona štitnjače –

u njoj se pohranjuje velika količ. proizvoda sekrecije, to nakupljanje se obavlja u izvanst koloidu

koloid štitne žlijezde sastoji se od glikoproteina tireoglobulina

- sinteza i nakupljanje (lol)

1. sinteza tireoglobulina – sinteza bjelančevina na hrapavoj ER, dodavanje ugljikohidrata u ER i GK

i oslobađanje gotovog proizvoda iz sekretnih mjehurida u lumen

2. unošenje jodida iz krvi – vrše folikularne stanice putem membr. prot. nosača -Na-J sunosač, čija

se količina povedava zbog niske razine joda

3. aktiviranje jodida – oksidiranjem pomodu peroksidaze te se prenosi u šupljinu folikula ionskim

nosačem pendrinom

4. jodiranje tirozinskih ostataka vezani na tireoglobulin u koloidu, što katalizira peroksidaza

- otpuštanje T3 i T4

na poticaj TSH, folikularne stanice endocitozom unose u sebe koloid, koji se unutar

endocitotskih mjehurida razgrađuje lizosomskim enzimima

peptidne veze između jodidnih nastavaka i tireoglobulina se prekinu, a T3, T4, DIT i MIT se

oslobađaju u citoplazmu

slobodni T3 i T4 prolaze kroz bazolateralni dio i otpuštaju se u kapilare

MIT i DIT se ne izlučuju u krv jer se njihov jod uklanja djelovanjem jodotirozin dehalogenaze

T4 prevladava (90%), ali T3 djeluje brže i snažnije

tiroksin – stimulira disanje i oksid. fosforil. u mitohondrijima, što znači da ovisi o sintezi mRNA

povedavaju apsorpciju ugljikohidrata iz crijeva i reguliraju metabolizam lipida

utječu i na rast i razvoj živčanog sustava tijekom fetalnog života


104

- hipertireoza –

zbog povedanog izlučivanja TSH, zbog nedostatka joda

može biti posljedica basadovljeve ili gravesove bolesti ili egzolftamične strume

razina TSH ispod normalne

- hipotiroidizam –

miksedem

mogu je izazvati autoimunosne bolesti (hashimoto)

> EPITELNA TJELEŠCA

- četiri su male žlijezde, smještene iza štitne žlijezde, obično u čahuri štitnjače

- razvijaju se od ždrijelnih vreda – gornje žlijezde od četvrte, a donje od trede vrede

- mogu se nadi u medijastinumu gdje leže uz timus (donja ep tjelšca i timus od iste ždrj vrede)

- svako epitelno tjelešce uloženo je u čahuru od vezivnog tkiva, koja u žlijezdu šalje pregrade

- parenhim epitelnih tjelešaca sastoji se od dvije vrste stanica : glavnih i oksifilnih

- glavne stanice sadržavaju nepravilna zrnca koja sadržavaju PTH

- acidofilna zrnca oksifilnih stanica su zapravo mitohondriji s brojnim grebenima

- s odmicanjem dobi, žljezdane se stanice zamjenjuju masnim stanicama

- PTH –

veže se na receptore osteoblasta te ih tako potiče na stvaranje čimbenika koji stimulira

osteoklaste

povedava broj i aktivnost osteoklasta

povisuje koncentraciju kalcija u krvi što povratno smanjuje proizvodnju PTH

snižava koncentraciju fosfata u krvi

povedava i apsorpciju kalcija iz probavnog sustava

- kalcitonin – iz štitnjače

ima suprotan učinak : inhibira resorpcijsko djelovanje osteoklasta i otpuštanje kalcija

snizuje konc. kalcija u krvi i pospješuje osteogenezu

- hiperparatireoidizam –

snižena razina fosfta u krvi

povišena razina kalcija u krvi, što često dovodi do patološkog odlaganja kalcija u nekim organima

poput bubrega i arterija, a gubitak kalcija u kostima

povedan broj osteoklasta i brojne koštane ciste – osteitis fibrosa cystica

- hipoparatireoidizam –

uzrokuje povišenje koncentracije fosfata u krvi i

sniženje konc kalcija u krvi

kosti postaju gušde jače i mineralizirane

to stanje uzrokuje spastičke kontrakcije skeletnih mišida i generalizirane konvulzije (tetanija)

te simptome izaziva prevelika podražljivost živčanog sustava zbog nedostatka kalcijevih

iona u krvi

bolesnici se liječe kalcijem i vitaminom D


105

> EPIFIZA

- u odraslih osoba slošten, čunjast organ na stražnjem kraju trede moždane komore, iznad krova

diencephalona s kojim je povezana kratkim drškom

- pokriva ju pia mater od koje polaze pregrade vezivnog tkiva (s krvnim žilama i nemijeliniziranim ž vl) i

ulaze u tkivo epifize, gdje okružuju tračke stanica i folikule, formirajudi nepravilne režnjide

- sastoji se od nekoliko vrsta stanica, među kojima su najbrojniji pinealociti i astroglija-stanice

- pinealociti –

blijeda bazofilna citoplazma, jasno izražene jezgrice

proizvode melatonin, serotonin i još neke stvari

- astroglija-stanice –

sadržavaju mnogo intermedijarnih filamenata

1: NADBUBREŽNA ŽLIJEZDA

2: LANG. OTOČIDI


106

3: ŠTITNA ŽLIJEZDA

4: EPITELNA TJELEŠCA

5: EPIFIZA


107

18 : ORGANI PRIDRUŽENI PROBAVNOJ CIJEVI > SLINOVNICE

- egzokrine žlijezde proizvode slinu koja u ustima ima probavnu, mehaničku i zaštitnu ulogu:

vlaži i podmazuje sluznicu usne šupljine i unijetu hranu,

započinje razgradnju ugljikohidrata i lipida djelovanjem amilaze i jezične lipaze

te izlučuje zaštitne tvari kao što je imunoglobulin IgA, lizozim i laktoferin

također ima ulogu pufera

čini zaštitni sloj na zubima pomodu bjelančevina bogatih prolinom koje vežu kalcij

- uz mnogo malih žlijezda slinovnica smještenih unutar stijenke usne šupljine, postoje i tri para velikih

žlijezda slinovnica : doušna, podčeljusna i podjezična žlijezda

- velike žlijezde slinovnice obavija vezivna čahura, bogata kolagenim vlaknima

- režnjide tvori žljezdani parenhim sastavljen od žljezdanog dijela i sustava razgrananih kanala

odvojeni su vezivnim pregradama koje potječu od čahure

žljezdani dio sastoji se od dvije vrste žljezdanih stanica (seroznih i mukoznih) i od mioepitelnih

- serozne stanice –

obično su piramidna oblika, sa širokom bazom koja leži na bazalnoj lamini; citoplazma bazofilna

imaju osobine polariziranih stanica koje izlučuju bjelačevine; jezgre okrugle

povezane međustaničnim spojevima u kuglastu nakupinu –acinus s lumenom u sredini

- mukozne stanice –

obično kubična do cilindrična oblika, sa ovalnim jezgrama uz bazu stanice

imaju osobine stanica koje izlučuju sluz

sadržavaju glikoproteine (vedinom mucini)

najčešde udružene u tubule

- mioepitelne stanice –

smještene s unutrašnje strane bazalne lamine žljezdanih dijelova(košaraste) i prijelaznih cijevi

koje predstavljaju početak sustava odvodnih kanala (leže usporedno s dužinom kanala)

glavna funkcija : sprječavanje širenja žlijezdanih dijelova za vrijeme izlučivanja zbog povišenja

intraluminalnog tlaka

- u sustavu odvodnih kanalida žljezdani se dijelovi nastavljaju u prijelazne cijevi obložene niskim

kubičnim epitelnim stanicama, nekoliko takvih kratkih kanalida udružuje se u sekretne cijevi

prijelazne i sekretne cijevi nazivaju se isto i intralobularni kanalidi

sekretne cijevi ulijevaju se u vede kanale koji su smješteni u vezivnim pregradama koje odjeljuju

režnjide – interlobularni ili ekskrecijski kanali

u početnom dijelu ih oblaže višeslojni kubični, a prema kraju višeslojni cilindrični epitel

glavni odvodni kanal svake žlijezde slinovnice otvara se u usnu šupljinu gdje je obložen

neoroženim mnogoslojnim pločastim epitelom


108

- parasimp podraživanje, obično putem mirisa ili okusa, izaziva obilno izlučivanje vodenastog sekreta s

relativno malo organskih sastojaka

- simp podraživanje – mala količina ljepljive sline bogate organskim tvarima (suha usta)

- glandula parotis –

ragranana acinusna žlijezda, žlezdani dio samo od seroznih stanica

sekretna zrnca sadržavaju mnogo bjelančevina s jako izraženom aktivnosti amilaze koja je

odgovorna za hidrolizu unesenih ugljikohidrata

probava se nastavlja u želudcu prije nego što želučani sok zakiseli hranu

vezivno tkivo sadržava mnogo plazma stanica i limfocita (kao i u drugim žlijezdama slinovnicama)

plazma-stanice izlučuju IgA koji se spaja sa sekrecijskim dijelom i kao takav u slini je otporan na

djelovanje enzima

- glandula submandibularis –

tubuloacinusna žlijezda, njezin žljezdani dio sadržava i mukozne i serozne stanice

prevladavaju serozne (90%)

brojna uvrnuda lateralne u bazalne membrane uz kapilare

sekret seroznih stanica ima slabo amilolitičko djelovanje

stanice koje u podčeljusnoj žlijezdi čine serozne polumjesece izlučuju lizozim

neke satnice acinusa i prijelaznih cijevi u velikim žlijezdama slinovnicama izlučuju i laktoferin koji

veže željezo – potrebno za rast bakterija

- glandula sublingualis –

također razgranana tubuloacinusna žlijezda, građena od mukoznih i seroznih stanica ali ovdje

prevladavaju mukozne, a serozne su prisutne samo u obliku seroznih polumjeseca koje izlučuju

lizozim

> GUŠTERAČA

- mješovita, egzokrina i endokrina žlijezda koja proizvodi probavne enzime i hormone

- stanice egzokrinog dijela koje čine acinuse sintetiziraju, pohranjuju i izlučuju enzime

sliči doušnoj žlijezdi, a razlika je ta što nema sekretne cijevi i ima Lang-otočide

- langerhansovi otočidi (nakupine endokrinih epitelnih stanica) -sintetiziraju hormone

- početni dijelovi prijelaznih cijevi ulaze u sam lumen acinusa

taj intraacinusnih dio prijelaznih cijevi oblažu centroacinusne stanice s blijedom citoplazmom

prijelazne cijevi ulijevaju se u vede interlobularne kanale obložene cilindričnim epitelom

- obavijena je tankom vezivnom čahurom koja u nju šalje pregrade i dijeli je na režnjide

- acinuse okružuje bazalna lamina koju učvršduje nježna ovojnica od retikulinskih vlakana

- ima također gustu mrežu krvnih kapilara važni za izlučivanje

- egzokrini dio izlučuje :

voda i ioni

proteaze :

tripsinogeni 1,2 i 3 himotripsinogen proelastaze 1 i 2

proteaza E kalikreinogen prokarboksipeptidaze A1, A2, B1 i B2


109

amilaza

lipaze :triglicerid lipaza, kolipaza i karboksil ester hidrolaza

fosfolipaza A2

nukleaze : deoksiribonukleaza i ribonukleaza

- na izlučivanje gušterače utječu sekretin (mnogo tek i bikarbonata, malo enzima- neutr kis kašu),

kolecistokinin (malo tekudine, mnogo enzima- oslobađanje zimog. zrnaca), i vagus

> JETRA

- drugi po veličini organ u tijelu i najveda žlijezda

- organ u kojem se hranjive tvari, apsorbirane u probavnoj cijevi, obrađuju i pohranjuju za uporabu u

drugim dijelovima tijela

- vedina njezine krvi potječe iz portalne vene (70-80%), a manji dio iz jetrene arterije

- kroz portalnu venu ne dolaze jedino hilomikroni koje uglavnom prenose limfne žile

- žuč – egzokrini sekret jetre i važna za probavljanje lipida

- također ima važnu ulogu u prozvodnji bjelančevina plazme kao što je albumin i drugi bjelanč. nosači

- prekrivena tankom vezivnom čahurom –glissonova čahura, koja postaje deblja u hilusu

u hilusu u jetru ulaze port. vena i jetrena art., a izlaze desni i lijevi jetreni kanal i limfne žile

žile i kanali okruženi su vezivnim tkivom cijelom svojom dužinom sve do portalnih prostora

između jetrenih režnjida, gdje se javlja fina mreža retikulinskih vlakana

koja je ležište za hepatocite i endotelne stanice sinusoida jetrenih režnjida

- jetreni režnjid –

veda građevna jedinica jetre

režnjidi se dodiruju gotovo cijelom dužinom pa je teško odrediti granice među njima

u nekim perifernim područjima odvojeni su vezivnim tkivom , u kojem se nalaze žučni kanalid,

limfne žile, živci i krvne žile (arteriola i venula).

ta su područja kiernanovi portalni prostori smještena na uglovima režnjida

u jetri čovjeka oko svakog režnjida nalazi ih se 3-6

arteriola – ogranak jetrene arterije, sadržava krv iz truncusa coeliacusa abdominalne arterije

venula – ogranak portalne vene, , sadrži krv iz gornje i donje mezent. vene i vene slezene

žučni kanal – obložen kubičnim epitelom

odvodi žuč sintetiziranu u parenhimskim stanicama – hepatocitima, i na kraju se

izlijeva u jetreni kanal

hepatociti su u jetrenom režnjidu raspoređeni zrakasto i složeni poput opeka

usmjerene su od periferije režnjida prema njegovu središtu i međusobno anastomoziraju

sinusoidne kapilare – teku u prosotrima između ploča

nepravilno proširene žile, okružuje ju i podupire nježna ovojnica retik vlakana

građene jedino od isprekidanog sloja fenestriranih endotelnih stanica

od hepatocita ih dijeli isprekidana bazalna lamina i subendotelni disseov prostor u koji

strše mikrovili s površine hepatocita

krvna plazma neposredno oplakuje površinu hepatocita

osim nedotelnih stanica, sadržavaju i makrofage – kupfferove stanice-

smješteni na luminalnoj površini endotelnih stanica

razgradnja starih eritrocita i hemoglobina


110

izlučivanje bjelančevina vezanih uz imunosne procese te razgradnja

bakterija koje slučajno uđu u portalnu krv kroz debelo crijevo

čine oko 15% jetrenih stanica vedina ih je smještena u periport podr rež

u disseovom prostoru itove stanice- stanice koje pohranjuju masti, sadrže lipidne

nakupine bogate vitaminom A

primanje, pohrana, otpuštanje retinoida

sinteza i izlučivanje nekoliko bjelančevina međustanične tvari i proteoglikana

izlučivanje čimbenika rasta i citokina

regulacija promjera lumena sinusoida kao odgovor na djelovanje razl regulatora


portalni venski sustav

vena porte portalne venule (interlobul) raspodjelne venule ulazne venule sinusoide

središnja ili centrolobularna vena sublobularna vena 2(+) jetrene vene donja š vena

arterijski sustav

jetrena arterija interlobularne arterije jedne opskrbljuju portalne kanale a druge: ulazne

arteriole sinusoide

- hepatocit –

višekutna oblika

vrlo svestrana stanica, ima egzokrinu i endokrinu funkciju, sintetizira i pohranjuje neke tvari,

neke neutralizira, a neke samo prenosi

citoplazma eozinofilna uglavnom zbog velikog broja mitohondrija i nešto glatke ER

jednim dijelom svoje površine svaki hepatocit je preko disseova prostora u odnosu sa stijenkom

sinusoida, a drugim dijelom s površinama susjednih hepatocita

susjedni hepatociti svojim dodirnim plohama omeđuju tanki cjevasti prostor koji je po svojoj

funkciji žučna kapilara

neposredno uz kanalid stanične su membrane međusobno povezane čvrstim spojevima,

ima i dosta tijesnih spojeva, koji su kao mjesta međustaničnog komuniciranja važni za

usklađeno fiziološko djelovanje hepatocita

na periferiji žuč ulazi u žučne kanalide ili heringove kanale koji su obloženi kubičnim

stanicama

nakon kratka toka kanali prelaze granične hepatocite režnjida i ulijevaju se u žučne

kanale u portalnim prostorima koji su obloženi kubičnim ili cilindričnim epitelom i

uloženi u vezivno tkivo, na kraju tvore desni i lijevi jetreni kanal

ima obilnu i glatku i hrapavu ER.

Hrapava ER tvori bazofilna tjelešca, te se na njezinim poliribosomima stvara nekoliko

bjelančevina (albumin, fibrinogen, protrombin)

u glatkoj ER događaju se oksidacija, metilacija, konjugacija – procesi potrebni za

inaktivaciju ili detoksikaciju različitih tvari prije nego se izluče iz tijela

često sadržava i glikogen

lizosomi hepatocita važni su za izmjenu i razgradnju citoplazmatskih organela

velik broj peroksisoma

oksidacija suvišnih masnih kiselina

razgradnja vodikovog peroksida koji nastaje spomenutom oksidacijom

razgradnja suvišnih purina u mokradnu kiselinu


111

sudjelovanje u sintezi kolesterola, žučnih kiselina i nekih lipida važnih za stvaranje

mijelina

GK su također brojni

u njima nastaju lizosomi

završava se biosinteza bjelančevina plazme, glikoproteina (transferina) i lipoproteina

izlučivanje žuči je egzokrina funkcija hepatocita, jer hepatociti primaju, mijenjaju i izlučuju

sastojke krvi u žučne kapilare

osim vode i elektrolita žuč sadrži i : žučne kiseline, fosfolipide, kolesterol i bilirubin

oko 10% žučnih kiselina sintetizira se u glatkoj ER hepatocita konjugacijom žučne kiseline (koju

jetra sintetizira od kolesterola) s aminokiselinom glicinom ili taurinom

bilirubin koji nastaje raspadanjem hemoglobina, stvara se u mononulkearnom fagocitnom

sustavu i prenosi u hepatocite

u glatkoj ER hepatocita, hidrofobni bilirubin se konjugira s glukuronskom kiselinom u

bilirubin-glukuronid koij je topljiv u vodi i i zlučuje se u žučne kapilare

glukoneogeneza

mjesto deaminacije aminokiselina pa nastaje urea

barbiturati pojačavaju sintezu glukuronil- transferaze, te izaziva brz razvoj glatke ER

> ŽUČNI KANALI

- zajednički jetreni kanal se spaja s odvodnim kanalom žučnog mjehura u zajednički žučovod koji se

ulijeva u dvanaesnik

- sva tri kanala obložena su sluznicom građenom od jednoslojnog cilindričnog epitela itanke lamine

proprije koju okružuje slabo razvijen sloj glatkog mišidja koji postaje deblji u blizini dvanaesnika i u

njegovoj stijenci tvori oddijev sfinkter

> ŽUČNI MJEHUR

- može pohraniti 30-50 mL žuči

- stijenka se sastoji od sluznice koju čine jednoslojni cilindrični epitel i lamina proprija, sloja glatkog

mišičja s perimuskularnim vezivnim tkivom i seroze

- epitelne stanice imaju mnogo mitohondrija, izlučuju malu količinu sluzi

- tubuloacinusne mukozne žlijezde blizu odvodnog kraja proizvode najvedi dio sluzi u žuči


112

1: GLANDULA PAROTIS

2: GLANDULA SUBMANDIBULARIS

3: GLANDULA LINGUALIS


113

4: GUŠTERAČA S DVANAESNIKOM

5: JETRA

6: ŽUČNI MJEHUR


114

19: PROBAVNI SUSTAV > OSNOVNA GRAĐA PROBAVNE CIJEVI

- četiri glavna sloja :

sluznica – sastoji se od :

pokrovni epitel,

lamina proprija i – izgrađuje ju rahlo vez tkivo bogato krvnim i limfnim žilama i

glatkim mišidnim stanicama, a katkad sasržava žlijezde i limfno tkivo

muskularis mukoze - tanki unutrašnji/kružni i vanjski/uzdužni sloj gl miš st

podsluznica – gušde vezivno tkivo s mnogo krvnih i limfnih žila i živčanim spletom meissneri,

može sadržavati žlijezde i limfno tkivo

mišidni sloj – glatke mišidne stanice koje teku spiralno, u vezivnom tkivu između mišidnih

slojeva- živčani splet auerbachi te krvne i limfne žile

seroza – sastoji se od jednoslojnog pločastog pokrovnog epitela- mezotel i tankog sloja rahlog

vezivnog tkiva bogatog krvnim i limfnim žilama te masnim stanicama

> ŽDRIJELO

- prijelazni prostor između usne šupljine, diš. sustava i prob.cijevi, povezuje nosne šupljine s grkljanom

- obloženo neoroženim mnogoslojnim pločastim epitelom u dijelu koji se nastavlja na jednjak, te

višerednim cilindričnim epitelom s trepetljikama i vrčastim stanicama uz nosnu šupljinu

- u stijenci ždrijela smještene su tonzile

- u lamini propriji građenoj od gustog vez tkiva ima mnogo malih mukoznoh žlijezda slinovnica

periferno od sluznice smješteni su poprečno isprugani kružni i uzdužni mišidi ždrijela

> ZUBI I PRIDRUŽENE TVORBE

- krunu prekriva caklina, a korijen prekriva cement

- zubna pulpa – rahlo vezivno tkivo

- parodontalni ligament (periodontium ili pokosnica zubne alveole) – gusto vezivno tkivo sa snopovima

kolagenih vlakana koja čvrsto povezuju zubni cement s koštanim zidom zubne alveole

- odontoblasti –izlučuju organsku međustaničnu tvar dentina

tomesova vlakna – nastavci odontoblasta koji okomito ulaze u dentin

- caklina – 96% minerala (uglavnom hidroksiapatiti), 1% organska (amelogenini i enamelini) i 3% vode

proizvode ju stanice ektodermalnog podrijetla

izlučuju je ameloblasti – koji imaju na vrhu tomesov nastavak koji sadržava sekretna zrnca

- cement –sličan kosti ali nema koštane kanale, lamele i krvne žile

deblji u području vrška korijena gdje se nalaze cementociti

- sharpeyeva vlakna – kolagena vlakna parodontalnog ligamenta složena u snopove koji ulaze i u

alveolarnu kost i u cement te ih međusobno povezuju

- gottliebov epitelni spoj – veže se za zubnu caklinu ovojnicom i podsjeda na bazalnu laminu

> JEDNJAK

- obložen neoroženim mnogoslojnim pločastim epitelom

- u submukozi se nalaze nakupine malih mukoznih žlijezda – žlijezde jednjaka


115

- sluz izlučuju i kardijalne žlijezde jednjaka koje se nalaze u lamini propriji sluznice donjeg dijela

jednjaka, blizu želudca

- samo je završni dio jednjaka, smješten u peritonealnoj šupljini, prekriven serozom, ostatak je advetic.

> ŽELUDAC

- organ s vanjskim i unutrašnjim izlučivanjem

- glavne uloge :

nastavak probave ugljikohidrata

dodavanje kiseline progutanoj hrani

pretvaranje hrane radom mišida u viskoznu masu

početak probavljanja bjelančevina pomodu pepsina

također proizvodi želučanu lipazu koja uz jezičnu lipazu probavlja trigliceride

- razgranane tubulusne žlijezde (kardijalne, želučane i pilorične) otvaraju se u želučane jamice

- lamina proprija građena od rahlog vezivnog tkiva protkanog glarkim mišidnim i limfnim stanicama

- slobodnu povr. želudca i žel. jamice oblaže jednosl. cil.epitel u kojem sve stanice izlučuju lužnatu sluz

- kardija –

na prijelazu jednjaka u želudac

sluznica sadržava kardijalne žlijezde

vedina žljezdanih stanica proizvodi sluz i lizozim, ali postoje i obložne stanice koje proizvode HCl

- fundus i korpus –

lamina proprija puna želučanih žlijezda

vrat ovih žlijezda sastoji se od nediferenciranih, obložnih i mukoznih stanica

bazalni dio od obložnih, glavnih(pepsinogen i lipazu) i enteroendokrinih (serotonin)

OBLOŽNE

citoplazma je izrazito eozinofilna

na vrhu stanice duboka kružna udubina stanične membrane – intracelularni kanalid

proizvode solnu kiselinu

karboanhidraza

izlučuje u kanalid KCl

H/K pumpa mijenja K+ za H+

unutrašnji čimbenik

- pilorus –

želučane jamice vrlo duboke, u njih se otvaraju piloričke žlijezde (sluz i lizozim)

između mukoznih stanica piloričkih žlijezda umetnute su gastrinske stanice

D-stanice – somatostatin

> TANKO CRIJEVO

- mjesto završnog probavljanja hrane, apsorpcije hranjivih sastojaka i endokrine sekrecije

- sluznica –

kerckringovi kružni nabori – niz stalnih polumjes ili spiralnih nabora koji se sastoje od sluznice i

podsluznice, najbolje su razvijeni u jejunumu


116

crijevne resice – epitel + lamina proprija

između baza resica otvaraju se jednostavne tubulusne žlijezde –crijevne žl ili lieberk. kripte

matične stanice -

apsorpcijske stanice – visoke, cilindrične, s jajolikom jezgrom u baz dijelu, na slobodnoj

plohi –četkasta prevlaka koja se sastoji od gusto zibjenih mikrovila (mikroresice –

stanična membrana koja obavija snop aktinskih filamenata, izlučuju disaharidaze i

peptidaze

vrčaste – ima ih manje u dvanaesniku, povedava im se broj prema ileumu, proizvode

mucine koji hidrirani i međusobno povezani čine sluz

panethove – u bazalnom dijelu crijevnih žlijezda, egzokrine su stanice sa sekretnim

zrncima u apikalnoj citoplazmi, izlučuju lizozim

enteroendokrine

M-stanice – specijalizirane su epitelne stanice koje se nalaze iznad nakupina limfocita u

peyerovim pločama

brojne udubine bazalnog dijela stanične membrane koje tvore jamice u koji ma se nalaze

intraepitelni limfociti i predočne stanice

mogu endocitozom primati antigene i prenositi ih do makrofaga i limfocita ispod sebe

bazalna membrana ispod njih je isprekidana

prva linija zaštite : IgA

druga linija : međustanični čvrsti spojevi

treda linija : plazma-stanice, makrofazi i velik broj limfocita u sluznici i posluznici (GALT)

- lamina proprija - građena od rahlog vezivnog tkiva sa žilama, živč vl i gl miš st

- u početnom dijelu dvanaesnika podsluznica sadržava nakupine razgrananih, zavijenih tubulusnih

žlijezda – brunnerove duodenalne žlijezde, koje se otvaraju u crijevne žlijezde (lieberk.kripte)

njihove stanice su mukozne i izlučuju izrazito lužnati sluzavi sekret

- vedina se Peyerovih ploča nalazi u ileumu

- limfne žile crijeva započinju slijepo u sredini resica (središnji hilusni sinus)

> DEBELO CRIJEVO

- ima sluznicu bez nabora osim u završnom rektalnom dijelu

- nema resica

- crijevne žlijezde su duboke, a oblaže ih epitel, koji uz apsorpcijske stanice sadržava mnogo vrčastih i

malo enteroendokrinih stanica

- glavne uloge: apsorpcija vode, oblikovanje fekalne mase i proizvodnja sluzi

- dobro razvijeno limfno tkivo GALT

- u vanjskoj uzdužnoj naslazi glatke mišidne stanice skupljene su u tri debele trake – taeniae coli

- u intraperitonealnim dijelovima sa seroze vise male izrasline građene od masnog tkiva – appendices

epiploicae

- u analnom dijelu sluznica čini niz uzdužnih nabora, columnae rectales morgagni

> CRVULJAK

- ima manje kripata i nema tenije


117

1: USNA

2: VRŠAK JEZIKA

3: TVRDO NEPCE

4: MEKO NEPCE


118

5: RAZVOJ ZUBA – rani stadij

6: RAZVOJ ZUBA – kasni stadij kape

7: RAZVOJ ZUBA – stadij zvona

8: ZUB U ALVEOLI


119

9: JEDNJAK

10: ŽELUDAC – fundus

- intestinalizacija sluznice u fundusu

11: ŽELUDAC – pilorus


120

12: TANKO CRIJEVO - jejunum

- ileum

13: DEBELO CRIJEVO

14: CRVULJAK


121

20 : SPOLNI SUSTAV

a) MUŠKI SPOLNI

> TESTIS

- prozvodi hormone i spermije

- obavijen debelom čahurom od gustog vezivnog tkiva – tunica albuginea

- medijastinum testis – zadebljanje tunice albuginee na stražnjoj površini testisa, od kojeg vezivne

pregrade odlaze u unutrašnjost jezgre i dijele testis na režnjide

- svaki testis sadržava 1-4 vrlo zavijena sjemenska kanalida uložena u mrežu rahlog vezivnog tkiva

bogatog krvnim i limfnim žilama, živcima i intersticijskim (Leydigovim) stanicama

- sjemeni kanalidi proizvode spermije, a intersticijske stanice izlučuju androgene testisa

- razvijaju se retroperitonealno, u stražnjem zidu trbušne šupljine

- zbog migracije u smjeru skrotuma svaki je testis obavijen seroznom vredom tunicom vaginalis koja

potječe od potrbušnice

- sjemenski kanalidi –

proizvode spermije

svaki testis sadržava 250 do 1000

sastoje se od ovojnice, građene od vezivnog tkiva, dobro izražene bazalne lamine i složenog

zametnog ili sjemenskog epitela

sjem.epitel sastoji se od dviju vrsta stanica :

sertolijeve ili potporne i

stanice koje čine spermatogenetsku lozu – poredane u 4-8 redova, njihova je

funkcija proizvodnja spermija

svaki sjemenski kanalid oblaže složeni višeslojni epitel

vlaknasta tunica propria koja obavija sjemenski kanalid, sastoji se od nekoliko slojeva fibroblasta

unutrašnji sloj koji prianja uz bazalnu laminu, sastoji se od sploštenih mioidnih stanica

koje imaju svojstva glatkih mišidnih stanica

velik dio prostora između sjem.kanalida zauzimaju intersticijske stanice

zavijeni su , a započinju slijepim suženjem

na medijastinalnom kraju se suzuju i nastavljaju u kratke odsječke –

ravne kanalide koji povezuju sjem. kanalide s mrežom međusobno povezanih kanala

obloženih niskim epitelom –rete testis

smještena u vezivnom tkivu medijastinuma i povezana s glavom epididimisa s

10-20 odvodnih kanalida (ductuli efferentes)

- spermatogeneza –

proces nastajanja spermija

započinje s primitivnom spol.stanicom spermatogonijom - smještena uz baz.laminu epitela

počinje se mitotski dijeliti u pubertetu, stvarajudi uzastopne naraštaje stanica koje :

ili ostaju nediferencirane pa se dalje dijele – spermatogonije A

ili se tijekom uzastopnih mitotskih ciklusa diferenciraju u spermatogonije tipa B

prastanice koje de se diferencirati u primarne spermatocite (44 + xy)i 4 N DNA


122

-- najvede stanice spermatogenetske loze

ubrzo nakon diferenc. spermatocite ulaze u profazu prve mejotske diobe koja traje oko 22 dana

prvom mejotskom diobom nastaju manje stanice : sekundarne spermatocite (22 + x ili y) i 2 N

teško ih zapaziti, jer su kratka vijeka, s vrlo kratkom interfazom i brzo ulaze u drugu

mejotsku diobu koja je identična mitozi

diobom svake sek.spermatocite nastaju dvije spermatide (23 krom) i 1 N – haploidne,

jer između prve i druge mejotske diobe nema S-faze (sinteza DNA)

oplodnjom se ponovno uspostavlja normalan diploidan broj

- spermiogeneza –

završni stadij stvaranja spermija, proce kojim se spermatide pretvaraju u spermije

ovaj proces se zbiva bez diobe stanice

nastaje akrosom, jezgra se zgušnjava i izdužuje, razvija se rep i gubi se najvedi dio citoplazme

tri faze :

golgijeva faza – u GK nagomilavaju se malena PAS-pozitivna proakrosomska zrnca koja

se poslije stapaju u jedno vede akrosomsko zrnce koje se nalazi unutar akrosomskog

mjehurida obavijenog membranom. Centrioli se pomiču na položaj nasuprot akrosomu i

započinje se oblikovati aksonema repa

akrosomska faza – širenjem akrosomskog mjehurida nastaje akrosom koji sadržava

nekoliko hidrolitičkih enzima i to hijaluronidazu, neuraminidazu, kiselu fosfatazu i

proteazu koja djeluje slično tripsinu

akrosom je specijalizirani oblik lizosoma

ovdje se okrene prednji pol jezgre tako da aksonema strši u lumen,razvija se rep

faza dozrijevanja – odbacuje se suvišna citoplazma te ju fagocitiraju sertolijeve stanice,

a spermiji se otpuštaju u lumen kanalida

- spermiji se prenose do epididimisa u testisnoj tekudini koju izlučuju sertolijeve stanice i rete testis

ova tekudina sadržava steroidne hormone, bjelančevine, ione, i bjelančevinu koja veže

androgen udruženu s testosteronom

- od stadija spermatogonije do stadija spermija protekne 64 dana.

- ciklus sjemenskog epitela – asinkronost spermatogeneze u sjemenskim kanalidima

- sertolijeve stanice –

dijelom obavijaju stanice spermatogenetske loze

bazom prianjaju uz bazalnu laminu a vrhom često strše u lumen sjem.kanalida

imaju obilnu glatku ER, nešto hrapave ER, dobro razvijen GK te brojne mitohondrije i lizosome

idužena jezgra često im je trokutasta oblika s malo heterokromatina

na baz.dijelu svojih lat.površina međusobno su povezane čvrstim spoj. činedi barijeru krv-testis

spermatogonije su smještene u bazalnom odjeljku ispod ove barijere

adluminalni odijeljak- odjeljak iznad

kada se na spermatidama razviju repovi oni u čupercima strše s vrhova sert. stanica

povezane su i tijesnim spojevima

imaju nekoliko funkcija :

potpora, zaštita i regulacija prehrane spermija u razvoju

fagocitoza


123

izlučivanje – tekudinu i pod kontrolom FSH i testosterona izlučuju i bjelančevinu koja

veže androgen i služi za koncentriranje testosterona u sjem.kanalidima

proizvodnja anti-Mullerova hormona – uzrokuje nestajanje mullerovih kanala u muških

fetusa

barijera krv-testis – zbog fenestriranih kapilara velike molekule i tvari prolaze do

spermatogonija, ali su napredniji satdiji zaštideni zbog čvrstih spojeva

- LH – djeluje na intersticijske stanice i stimulira ih na proizvodnju testosterona

- FSH – djeluje na sertolijeve stanice stimulirajudi adenilat-ciklazu i tako povedava količinu cAMPa, te

takođe potiče sintezu i izlučivanje ABP-a (bjel. koja veže androgen veže se s testosteronom i prenosi

ga u lumen kanalida)

- testosteron stimulira spermatogenezu, a estrogen i progesteron ju inhibiraju

- spermatogeneza može tedi samo na temp. nižoj od tjelesne

- svaku arteriju testisa obavija gusti splet vena – plexus pampiniformis – sustav za izmjenu topline

- intersticij testisa –

mjesto gdje se proizvode androgeni

prostore između sjemenskih kanalida testisa ispunjava vezivno tkivo sa živcima, krv. i limf. žilama

kapilare su fenestrirane

vezivno tkivo se sastoji od različitih vrsta stanica kao što su fibroblasti, nediferencirane

mezenhimske stanice, mastociti i makrofazi, te intersticijske ili leydigove

> SPOLNI KANALI U TESTISU

- odvodni spolni kanali u testisu – tubuli recti, rete testis i ductuli efferentes – vode tekudinu i spermije

u ductus epididymidis

- tubuli recti – povezuju sjem. kanalide sa rete testis koja se nalazi u medijastinumu (kubični epitel)

- ductuli efferentes – kub.stanice bez trepetljika koje se izmjenjuju sa kub.stanicama sa trepetljikama

> ODVODNI SPOLNI KANALI

- ductus epididymidis, sjemenovod i mokradna cijev

- ductus epididymidis –

vrlo zavijena cijev koja s okolnim vezivnim tkivom i krvnim žilama čini tijelo i rep epididimisa

višeredni cilindrični epitel

glatke mišidne stanice

stereocilije na cilindričnim stanicama

fagocitoza i probava rezidualnih tjelešaca koja se odbacuju tijekom spermatogeneze

- sjemenovod –

ravna cijev s debelom mišidnom stijenkom koja se proteže od epididimisa do prostatičkog dijela

mokradne cijevi

uzak lumen, sluznica tvori uzdužne nabore

u najvedem dijelu : višeredni cilindrični epitel sa stereocilijama

lamina proprija bogata elastičnim vlaknima

tvori dio sjemenske vrpce koja još sadržava arteriju testisa, pleksus pampiniformis i živce


124

ima ampullu gdje je epitel deblji i vrlo nabran, na njezinom završnom kraju, kanalu se priključuje

sjemenski mjehurid i zajedno tvore ductus ejaculatorius

mišidni sloj završava nakon ampule

> PRIDRUŽENE SPOLNE ŽLIJEZDE

- sjemenski mjehuridi, prostata i bulbouretralne žlijezde

- sjemenski mjehuridi –

sluznica ima nabore i obložena je višerednim cilindričnim epitelom sa mnogo sekretnih zrnaca

lamina proprija obiluje elastičnim vlaknima

tanki sloj glatkih mišidnih stanica

sekret: ljepljiv, žudkast, sadržava tvari za aktiviranje spermija – fruktoza, citrat, inozitol,

prostaglandini i nekoliko bjelančevina; 70% ejakulata

- prostata –

skup od 30-50 razgranjenih tubuloalveolarnih žlijezda

odvodni kanali otvaraju im se u naravno mokradnu cijev

kubični ili višeredni cilindrični epitel

žljezdane dijelove okružuje obilna fibromuskularna stroma

sadržava tri jasne zone :

središnja –oko 25% žlijezde

periferna – glavno mjesto nastanke karcinoma, 70% volumena žlijezde

prijelazna – odatle potiče vedina benignih hiperplazija prostate

obavijena fibroelastičnom, vezivnom čahurom, bogatom glatkim mišidnim stanicama, naravno

tu su i pregrade

u lumenu žlijezda – prostatički kamenci

- bulbouretralne žlijezde –

cowperove žlijezde

proksimalno od membranskog dijela mokradne cijevi u koji se prazne

tubuloalveolarne žlijezde s jednoslojnim kubičnim epitelom, koji izlučuje sluz koja djeluje kao

sredstvo za podmazivanje mokradne cijevi

u vezivnim pregradama nalaze se skeletna mišidna vlakna i glatke mišidne stanice

> PENIS

- tri cilindrične mase erektilnog tkiva i mokradna cijev

- dva cilindra – corpora cavernosa penis – smještena su dorzalno, a tredi koji je smješten ventralno,

okružuje mokradnu cijev i naziva se corpus spongiosum uretre

on se na svom kraju širi tvoredi glans penis

- najvedi dio mokradne cijevi u penisu obložen je mnogoslojnim cilindričnim epitelom, a u području

glansa penisa prelazi u mnogoslojni pločasti

- littreove žlijezde – nalaze se cijelom dužinom mokr.cijevi penisa i izlučuju sluz

- prepucij – nabor kože koji u svojoj unutrašnjosti sadržava vezivno tkivo s glatkim mišidnim stanicama

u unutrašnjosti nabora i u koži koja prekriva glans ima žlijezda lojnica

- corpora cavernosa – pokrivena su čvrstim slojem gustog vezivnog tkiva- tunica albuginea


125

- kavernozna tijela penisa i mokradne cijevi građena su od erektilnog tkiva – tkivo s velikim brojem

venskih prostora obloženih endotelnim stanicama i odijljenih trabekulama koje se sastoje od vlakana

vezivnog tkiva i glatkih mišidnih stanica

- arterijska opskrba potječe od unutraš. pudend.art koje daju ogranak za duboke i dorzalne art penisa

- grananjem dubokih arterija nastaju nutritivne arterije( opskrbljuju trabekule kisikom i hranjivim

tvarima) i arterije helicine (neposredno se ulijevaju u kavernozne prostore)

- između arterija helicina i dorzalne arterije postoje art-ven anastomoze

1: TESTIS I EPIDIDIMIS

2: DUCTUS DEFERENS


126

3: PENIS

4: PROSTATA

5: GLANDULA VESICULOSA


127

b) ŽENSKI SPOLNI

> JANICI

- epitel : jednoslojni pločasti ili kubični epitel potrbušnice (zametni epitel)

- ispod njega je sloj gustog vezivnog tkiva – tunica albuginea

- ispod ovog sloja je kora gdje prevladavaju jajni folikuli s oocitama koji su uklopljeni u vez. tkivo kore

stroma kore sastavljena je od karakterističnih fibroblasta vretenasta oblika, koji na hormonske

podražaje odgovaraju drugačije od ostalih fibroblasta

- srž – sadržava gustu mrežu krvnih žila unutar rahlog vezivnog tkiva

- nema oštre granice između kore i srži

- razvoj –

oko 1.mjeseca embrion.života mala populacija spolnih prastanica putuje od žumanjčane vrede

do osnove spolnih žlijezda (gonada)

u gonadama ove se stanice dijele i pretvaraju u oogonije, te diobe su vrlo intenzivne

početkom 3. mjeseca oogonije počinju ulaziti u profazu prve mejotske diobe, koja se zaustavlja

u diplotenom stadiju i ne nastavlja se dalje u druge stadije mejoze

primarne oocite, okružuju ih sploštene folikularne stanice

do 7.mjeseca vedina oogonija se pretvorila u prim.oocite

atrezija –degenerativni proces tokom kojeg nestaje vedina primarnih oocita

jajnici u pubertetu sadržavaju oko 300 000 oocita

nastavlja se tijekom generativnog razdoblja žene tako da u dobi od 40-45 godina

ostaje oko 8000 oocita

bududi da generativno razdoblje žene traje 30-40 godina ukupno se oslobodi samo oko 450

jajnih stanica

- jajni folikuli –

sastoji se od oocite okružene jednim ili s više slojeva folikularnih stanica ili granuloza-stanica

folikule koji nastaju tijekom fetalnog života : primordijalni folikuli, čine primarne oocite

obavijene samo jednim slojem sploštenih folikularnih stanica

nalaze se u površnom sloju kore

jezgra oocita blijeda jer kromosomi nisu spiralizirani, velika i sadrži veliku jezgricu

mnogo mitohondrija, nekoliko GK i cisterna ER

bazalna lamina obavija folikularne stanice i označava granicu između folikula i okolne strome

početkom pubert.započinje rast folikula :promjena oocite, granuloza stanica i fibroblasta strome

(male skupine primordijalnih folikula s tim započinju)

- rast folikula –

potiče hormon FSH kojeg izlučuje hipofiza

rast oocite najbrži je tijekom prvog dijela rasta folikula kada ona dosegne svoj navedi promjer

poveda se jezgra kao i broj mitohondrija, ER hipertrofira, a GK se pomaknu tik ispod pov.stanice

folikularne stanice umnažaju se mitozom i čine jedan sloj kubičnih stanica

jednoslojni primarni folikul


128

folikularne stanice nastavljaju se umnažati pa nastaje mnogoslojni folikularni epitel ili

granulozni sloj, čije su stanice povezane tijesnim spojevima (neksusi)

višeslojni primarni ili preantralni folikul

oocitu okružuje zona pellucida

za vrijeme rasta folikula (zbog povedanja broja i veličine granuloza-stanica) dolazi do nihova

pomicanja u dublja područja kore

između folikularnih stanica počinje se nakupljati folikularna tekudina (liquor foliculi)

sadržava sastojke plazme i izlučevine folikularnih stanica, glikozaminoglikane, nekoliko

bjelančevina (uljučujudi bjelančevine koje se vežu za steroide) te mnogo ster. hormona

mali prostori koji sadržavaju ovu tekudinu stapaju se i granuloza stanice se

reorganiziraju oblikujudi veliku šupljinu antrum

sekundarni ili antralni folikuli

cumulus oophorus – nakupina koju čine granuloza stanice tijekom reorganizacije

corona radiata – granuloza stanice okupljene oko oocite, prilikom ovulacije napušta jajnik

zajedno sa jajnom stanicom

fibroblasti strome neposredno uz folikul, diferenciraju se i čine teku folikula

taj se sloj zatim diferencira u teku internu i eksternu

stanice teke interne imaju svojstva stanica koje proizvode steroide (glatka ER, mitohodrije s

cjevčicama i brojne kapljice masti)

proizvode androstendion koji se prenosi do granuloza stanica

bogato prokrvljena

granuloza-stanice – pod utjecajem FSH, sintetiziraju enzim aromatazu – pretvara androstendion

u estrogen

granica je oštra jer se gran-stanice i stanice teke interne morfološki razlikuju,a i

odijeljene su bazalnom membranom

u sloju gran-stanica nema krvnih žila za vrijeme rasta folikula

estrogen se vrada u stromu koja okružuje folikule, ulazi u krvne žile i raspoređuje se po tijelu

teka eksterna – sastoji se od vezivnog tkiva koje je vedinom raspoređeno u slojeve fibroblasta

koji okružuju teku internu, granica između njih dvije nije oštra

zreli, preovulacijski ili graafov folikul

debela teka

granulozni sloj se stanjuje, jer folikul raste

- atrezija folikula –

propadaju folikularne stanice i oocita, a njihove ostatke uklanjaju fagociti

mogu započeti atreziju u bilo kojem stadiju razvoja

granuloza-stanice se prestanu dijeliti, odvajaju se od bazalne lamine, a oocita propadne

u kasnijem stadiju u folikul ulaze fibroblasti i stvaraju ožiljak od kolagena, koji može potrajati

duže vrijeme

posebno je izražena – neposredno prije rođenja, te za vrijeme puberteta i trudnode

- ovulacija –

prsnude zrelog folikula i oslobađanje oocite koja dospijeva u ampularni kraj jajovoda

oko 14.og dana u 28-dnevnom ciklusu


129

poticaj za ovulaciju : porast koncentracije LH hormona, koji izlučuje hipofiza kao odgovor na

visoku razinu estrogena u krvi koju proizvode folikuli u rastu

nekoliko minuta nakon porasta razine LH, povedava se i protok krvi kroz jajnik

bjelančevine plazme istječu kroz stijenke kapilara i postkapil. venula pa nastaje edem

lokalno se oslobađaju prostaglandini, histamin, vazopresin i kolagenaza

granuloza-st proizvode hijaluronsku kiselinu i razmiču se

slabi stijenka folikula zbog razgradnje kolagena u tunici albuginei, ishemije i smrti nekih stanica

pojava stigme- zbog prestanka krvi na tom mjestu, stijnka folikula postaje prozirna

prva mejotska dioba završava neposredno prije ovulacije

jedna od sekundarnih oocita zadržava gotovo svu citoplazmu

druga postaje prva polocita

odmah nakon izbacivanja prve polocite jezgra oocite započinje drugu mejotsku diobu koja se

zaustavlja u metafazi

- žuto tijelo (corpus luteum) –

privremena endokrina žlijezda koju tvore granuloza-stanice i stanice teke interne

reorganizacijom nakon ovulacije

nalazi se u kori jajnika

folikul splasne i stijenka mu se smežura, ulazi nešto krvi, nastaje krvni ugrušak koji se postepeno

odstranjuje- sve to čini središnji dio žutog tijela

granuloza st. se povedaju – čine 80% parenhima žutog tijela i nazivaju se granuloza-luteinske st.

imaju svojstva stanica koje izlučuju steroide, dok su prije izgledale kao satnice

koje luče bjelančevine

st.teke interne – daju osnovu za teka-luteinske stanice, slične su ovima gore ali manje

krvne žile urastaju u unutrašnjost žutog tijela i čine bogat krvožilni splet

pod utjecajem LH stanice počinju izlučivati progesteron i estrogen

(ostalo znaš i ne da mi se pisati)

- intersticijske stanice –

za vrijeme atrezije folikula, stanice teke interne, često ostaju kao izolirane stanice ili u manjim

skupinama duž strome kore i nazivaju se intersticijske stanice

stimulirane LHom, aktivno izlučuju steroidne hormone

> JAJOVOD

- vrlo pokretljive, parne mišidne cijevi

- jedan im se kraj (infundibulum) otvara u peritonealnu šupljinu pokraj janika, a drugi prolazi kroz

stijenku maternice i otvara se u njezinu unutrašnjost

- slobodni kraj jajovoda, obrubljen je prstolikim resicama, koje se nazivaju fimbriae

- stijenku jajovoda čine tri sloja :

sluznica – nabrana,

jednoslojan cilindrični epitel i (dvije vrste stan.: 1.s trepetljik. i 2.sposobn.sekrec.)

lamina proprija građena od rahlog vezivnog tkiva

debeli mišidni sloj od glatkim miš stan.raspoređen u dva sloja (un.kružni i vanj.uzd)

seroza – visceralna potrbušnica


130

> MATERNICA

- sastoji se od proširenog tijela koje u području unutrašnjeg ušda prelazi u cerviks

- dio tijela maternice u obliku svoda naziva se fundus

- stijenka maternice - tri sloja:

seroza ili adventicija ovisno o dijelu maternice

myometrium

endometrium – sluznica maternice

- miometrij –

najdeblji sloj maternice čine snopovi glatkih mišidnih stanica odijeljeni vezivnim tkivom i

raspoređeni u 4 neoštro ograničena sloja

u 1. i 4. – uglavnom uzdužno

srednji slojevi sadržavaju vede krvne žile

tijekom trudnode – intenzivan rast kao posljedica hipeplazije i hipertrofije

mnoge glatke miš.st. imaju značajke stanica koje izlučuju bjelančevine,

aktivno sintetiziraju kolagen

nakon trudnode, neke glatke miš.st propadnu, neke se stanje, a enzimi razgrađuju kolagen

- endometrij –

sastoji se od epitela i lamine proprije u koju su uložene jednostavne tubulusne žlijezde

epitel : jednoslojan cilindričan, a čine ga stanice s trepetljikama i jednostavne cilindrične

žljezdane stanice

žljezdani epitel sličan epitelu na površini

vezivno tkivo lamine proprije ima mnogo fibroblasta i obilnu osnovnu tvar, vlakna uglavnom

građena od kolagena tipa III

može se podijeliti u dvije zone :

zona basalis – lamina proprija i početni dio žlijezda maternice, vedinom ostaje

nepromijenjena tijekom menstruacije

zona functionalis – ostatak lamine proprije, žlijezde i površinski epitel, veoma se

mijenja tijekom menstruacije

arkuatne arterije teku na periferiji srednjih slojeva miometrija, od njih se odvajaju dvije vrste

arterija za opskrbu endometrija krvlju :

ravne arterije, koje opskrbljuju zonu basalis i

spiralne arterije, koje dovode krv u zonu funkcionalis

- menstruacijski ciklus –

faze ciklusa : mestruacijska, proliferacijska i sekrecijska

proliferacijska, folikularna ili estrogenska faza

traje oko 10 dana

nakon menstruacijske faze sluznica maternice je relativno tanka

brzi rast male grupe jaj.fol, kada im se razvije teka interna počinju izlučivati estrogene

estrogeni djeluju na endometrij dovodedi do proliferacije stanica i obnove endometrija

izgubljenog tijekom menstruacije

jednoslojni cilindrični epitel


131

sekrecijska ili luteinska faza

započinje nakon ovulacije, i rezultat je djelovanja progesterona koji izlučuje žuto tijelo

progesteron dodatno potiče žljezdane stanice

epitelne stanice počinju nakupljati glikogen ispod jezgre čija se količina kasnije smanjuje

spiralno zavijanje žlijezda

progestron inhibira kontrakcije glatkih mišidnih stanica

menstruacijska faza

ako izostane oplodnja oocite, žuto tijelo spontano prestane djelovati 10-12 dana nakon

ovulacije, pa količina estrogena i progesterona u krvi brzo opada

nekoliko cikličkih kontrakcija spiralnih arterija, zaustavlja se dotok krvi, i dolazi do

ishemije koja dovodi do nekroze njihove stijenke i dijela funkcionalnog sloja endometrija

krvne žile u području izvan kontrakcije prsnu pa počne krvarenje

dio funkcionalnog sloja endometrija se odijeli, a ostatak se skvrči zbog gubitka

intersticijske tekudine

- endometrij u trudnodi -

ako dođe do implantacije, stanice trofoblasta izlučuju HCG, koji stimulira žuto tijelo da nastavi

izlučivati progesteron koji djeluje na žlijezde maternice da se prošire i postanu zavijenije

- implantacija, decidua i placenta –

oplodnja u lateralnoj tredini jajovoda

dok se zigota pasivno pomiče prema maternici započinje njezino brazdanje

uzastopnim diobama nastaje zbijena nakupina stanica morula – obavijena zonom pelucidom i

otprilike jednake veličine kao oplođena oocita

blastomere- stanice koje nastaju diobom zigote

u sredini morule nastaje šupljina ispunjena tekudinom blastocita – stadij u kojem zametak

stiže u maternicu

blastomere se poredaju u perifernom sloju – trofoblast, dok se manji broj blastomera skupi

unutar šupljine – embrioblast ili embrionalni čvorid (4 ili 5 dan nakon ovulacije)

implantacija započinje oko 7.dana, a oko 9.og dana nakon ovulacije embrij je potpuno uronjen

u endometrij, koji de ga tijekom trudnode zaštititi i hraniti

endometrij doživljava velike promjene : fibroblasti lamine proprije se povedavaju, oblik im

postane višekutan i dobivaju svojstva stanica koje izlučuju bjelančevine

decidualne stanice, a čitav endometrij – decidua

decidua se može podijeliti na tri dijela :

decidua basalis – između embrija i miometrija

decidua capsularis – između embrija i lumena maternice

decidua parietalis – preostali dio

- placenta –

sastoji se od fetalnog dijela – chorion, i majčina dijela – decidua basalis

kroz bazalni dio decidue arterijska krv ulazi u intervilozne prostore, koji se nalaze unutar

placente, a iz njih prima vensku krv

endokrini je organ- proizvodi hormone: HCG, korionski tireotropin, korionski kortikotropin,

estrogeni i progesteroni, te humani korionski somatomamotropin koji potiče izlučivanje mlijeka i

stimulira rast


132

- vrat maternice –

donji, cilindrični dio maternice

epitel – jednoslojan cilindričan i izlučuje sluz

malo glatkih mišidnih stanica i sastoji se vedinom od gustog vezivnog tkiva

vanjska strana cerviksa koja strši u lumen rodnice- obložena mnogoslojnim pločastim epitelom

u sluznici : mukozne cervikalne žlijezde koje se obilno granaju, proliferiraju u trudnodi i izlučuju

vište sluz

ta se sluznica ne mijenja tijekom menstruacijskog ciklusa

> RODNICA

- stijenka rodnice ne sadržava žlijezde, a sastoji se od tri sloja : sluznice, mišidnog sloja i adventicije

- mnogoslojan pločast epitel

- stanice mogu sadržavati malu količinu keratohijalina

- pod utjecajem estrogena epitel sintetizira mnogo glikogena

- bakterije rodnice razgrađuju glikogen i stvaraju mliječnu kiselinu

- lamina propria sluznice- građena od rahlog vezivnog tkiva ukojem ima mnogo elastičnih vlakana,

limfocita i neutrofila

- u sluznici rodnice uglavnom nema osjetnih živčanih završetaka

- miš.sloj rodnice sastoji se uglavnom od uzduž. snopova gl.miš.stanica, ali ima i malo kružnih snopova

- oko mišidnog sloja nalazi se ovojnica od gustog vezivnog tkiva s mnogo debelih elastičnih vlakana

spaja rodnicu s okolnim organima

> MLIJEČNA ŽLIJEZDA

- 15-25 režnjeva složene tubuloalveolarne građe kojim je funkcija izlučivanje mlijeka

- svaki režanj koji je od susjednih režnjeva odvojen gustim vez.tkivom s mnogo masnog tkiva zapravo je

žlijezda za sebe s vlastitim odv. kanalom – ductus lactiferus, koji se svaki zasebno otvara na bradavici

- razvoj mliječne žlijezde –

prije puberteta – mliječne žlijezde se sastoje od odvodnih kanala s nekoliko ogranaka i njihovih

završnih proširenja- sinus lactiferi

dojke se povedaju zbog nakupljanja masnog i vezivnog tkiva, te pojačanog rasta i grananja

odvodnih kanalida pod utjecajem povedanog izlučivanja estrogena jajnika

žljezdani režanj (lobus) –

razvije se na krajevima najmanjih kanalida koji se ulijevaju u terminalni kanal

izgrađuje ga rahlo vezivno tkivo bogato stanicama, dok se između režnjeva nalazi gusto

vezivno tkivo s manje stanica

sinusi lactiferi su na svojim vanjskim otvorima obloženi mnogoslojnim pločastim

epitelom, koji proksimalno brzo prelazi u mnogoslojni cilindrični ili kubični epitel

odvodni kanali i kanalidi su obloženi jednoslojnim kubičnim epitelom i prekriveni su

gusto poredanim slojem mioepitelnih stanica

u vezivnom tkivu koji okružuje alveole ima limfocita i plazma- stanica

veda hidratacija vezivnog tkiva uzrokuje povedanje dojki

prsna bradavica – izvana prekrivena oroženim mnogoslojnim pločastim epitelom koji se

nastavlja na epidermis okoline


133

epitel bradavice leži na sloju vezivnog tkiva bogatom glatkim mišidnim stanicama

sadržava mnogo osjetnih živčanih završetaka

- tijekom trudnode i laktacije –

rast mliječnih žlijezda tijekom trudnode posljedica je sinergističkog djelovanja nekoliko hormona

od kojih su najvažniji : estrogen, progesteron, prolaktin i placentalni laktogen

relativna kolličina vez.tkiva strome i masn. tkiva u odnosu prema parenhimu značajno se smanji

za vrijeme dojenja- epitelne stanice proizvode mlijeko

lipide i proteine proizvode žljezdane stanice

1: JAJNIK

2: JAJOVOD

3: MLIJEČNA ŽLIJEZDA


134

4: UTERUS DJEVOJČICE

5: PREDMENSTRUALNI UTERUS

6: RODNICA


135

21: DODATAK - TABLICE TABLICA 1: raspored različitih tipova pokrovnog tkiva

TABLICA 2: diferencijalna dijagnoza limfnih organa

TIMUS TONZILA PEYEROVA PL. LIMF. ČVOR SLEZENA

površni epitel - + + (epitel crijeva) - -

čahura + + (udubljena površina

epitela djelomično okružena vezivom)

- + +

postojanje kore i srži + - - + -

marginalni sinusi - - - + -

hassallovo tjelešce + - - - -

malpighijevo tjelšce - - - - +

venski sinusi - - - - +

posebne karakteristike

retikulum

građen od epitelnih st.

limfociti infiltriraju površni epitel

epitel crijeva s M-stanicama

sržni sinusi T-područje u

periarterijskom limfnom omotaču

PLOČASTI 1: jednoslojni mezotel, endotel, epitel stražnje površine rožnice

2: mnogoslojni a) oroženi, epitel kože

b) neoroženi, u usnoj šupljini, rodnici, jednjaku, na prednjoj površini rožnice

KUBIČNI jednoslojni epitel malih odvodnih kanala žlijezda, zametni epitel jajnika, folikularni epitel štitne žlijezde, epitel bubrežnih kanalida…

CILINDRIČNI 1: jednoslojni a) s trepetljikama: jajovod, maternica

b) bez trepetljika: prob. cijev od ulaska u želudac do kraja debelog crijeva, žučni mjehur

2: mnogoslojni spojnica vjeđe, dio muške i ženske mokradne cijevi

3: višeredni a) bez trepetljika: dijelovi odvodnih kanala egzokrinih žlijezda

b) s trepetljikama: dišni sustav

c) sa stereocilijama: ductus epididymidis, sjemenovod

PRIJELAZNI EPITEL epitel koji mijenja debljinu, ali uvijek ostaje mnogoslojni

- nakapnica bubrega, mokradovod, mokradni mjehur


136

TABLICA 3: diferencijalna dijagnoza nekih žlijezda

žlijezda sekrecijski dio odvodni sustav pos. karakteristike

gl. parotis serozni acinusi, uski lumen dobro razvijen, vedi broj interlobularnih i intralobularnih odvodnih kanalida (razlika prema egzokrinoj gušterači)

brojne masne stanice i ogranci n.facialisa

gl. submandibularis tubulo-acinusna, seromukozna

dobro razvijen, ali manji broj inter i intralobularnih kanalida u odnosu na par.

serozni polumjeseci

gl.sublingualis tubulo-acinusna, seromukozna

rijetki interlobularni i intralobularni kanalidi

serozni polumjeseci

gl. lacrimalis tubulusna, serozna, razgranana, relativno širok lumen

bez inter i intra kanalida u vezivnom tkivu vedi broj slobodnih stanica, pogotovo mastocita

egzokrini dio pankreasa serozni acinusi, uski lumen odvodni sustav slabije razvijen nego u par.

centroacinusne stanice, langerhansovi otočidi, bez mioepitelnih stanica

TABLICA 4: diferencijalna dijagnoza pojedinih odsječaka probavne cijevi i žučnog mjehura

odsječak resice kripte vrčaste st. posebne karakteristike

ŽELUDAC, FUNDUS - - - plitke želučane stanice, duboke žlijezde

ŽELUDAC, PILORUS - - - duboke žel. jamice, kratke žlijezde

DVANAESNIK + + + brunnerove žlijezde u podsluznici

JEJUNUM + + +

ILEUM + + + nakupine limfnih čvorida

COLON - + +

CRVULJAK - + + velike nakupine limfnih čvorida

ŽUČNI MJEHUR - - - nedostaje drugi sloj t.musc., bez podsluznice


137

TABLICA 5: diferencijalna dijagnoza nekih šupljih organa

organ epitel t. muscularis pos. karakteristike

JEDNJAK mnogoslojni pločasti, neoroženi

unutrašnji kružni i vanjski uzdužni

-lamina musc.m.

- žlijezde u posluznici

MOKRADOVOD prijelazni bolje izražen unutrašnji sloj od vanjskog

URETRA dvoslojni cilindrični, pri kraju mnogoslojni

nema prepoznatljivih slojeva

venski sinusi u lamini propriji

SJEMENOVOD dvoslojni cilindrični sa stereocilijama

dobro izražena s unutrašnjim uzdužnim, srednjim kružnim i vanjskim uzdužnim slojem

često na pop.presjeku zajedno s drugim strukturama funiculusa spermaticusa

JAJOVOD jednoslojni cilindrični sa trepetljikama

relativno gusta mišidna vlakna u kružnom sloju

tanki, razgranani nabori sluznice, često prisutne gartnerove ciste

ŽUČNI KANAL jednoslojni cilindrični malo gl. mišidnih stanica pojedinačne, male mukozne žlijezde


skripta histologija (skraceno gradivo) - kovacevic

Documents