SKRIPTA ZA OPĆI DIO DRŽAVNOG ISPITA

1.USTAVNO UREĐENJE

Što je Ustav?Temeljni i najviši pravni akt jedne države na temelju kojeg se donose zakoni. Uređuje organizaciju i ustroj vlasti te jamči ustavna pravna građana. On je jednako politički kao i pravni dokument.

Kada je Ustav donesen?Donesen je 21.12.1990., a proglašen 22.12.1990 – Božićni ustav. Suverenost je uspostavljena 25.06.1991 Deklaracijom o proglašenju suverene i samostalne RH.

Izmjene Ustava bile su: 1997. - terminologija; 2000. - odnos snaga segmenta državne vlasti; 2001. – ukidanje Županijskog doma, 2010. – «europske promjene», 22 nacionalne manjine, referendum-većina onih koji su izašli odlučuju, europski uhidbeni nalog, onemogućena zastara pretvorbenog kriminala, ustavni suci-2/3 većinom, pučki pravobranitelj-ima imunitet, ...

Tko donosi Ustav?Hrvatski Sabor. Ustav može mijenjati Hrvatski sabor 2/3 većinom svih zastupnika.

Kakva je po Ustavu RH? Temeljne odredbe Ustava?RH jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.

Vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana – načelo narodnog suvereniteta. Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem (1. o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u RH, 2. očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime, 3. o udruživanju u saveze s drugim državama).

Da li RH može sklapati savez sa drugim državama?RH sklapa saveze s drugim državama zadržavajući pravo da sama odlučuje o prenesenim ovlastima i pravo da slobodno iz njih istupa. Zabranjeno je pokretanje postupka udruživanja RH u saveze u kojim bi udruživanje dovelo do obnavljanja jugoslavenskog državnog zajedništva.O udruživanju prethodno odlučuje Hrvatski sabor 2/3 većinom, a odluka se donosi na referendumu većinom glasova birača koji su pristupili referendumu.

Tko je nositelj suvereniteta (definicija i prostiranje)?Suverenitet RH neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.Suverenitet se prostire nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.RH ostvaruje, u skladu s međunarodnim pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim područjima i u podmorju Jadranskoga mora izvan državnoga područja do granica sa susjedima.

Koje su najviše vrednote ustavnog poretka i temelj za tumačenje Ustava?Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav

Koje su temeljne odredbe Ustava RH?Temeljne odredbe Ustava jesu:

1. RH je jedinstvena i nedjeljiva demokratska i socijalna država, 2. suverenitet je neotuđiv, nedjeljiv i neprenosiv, 3. najviše vrednote ustavnog poretka,4. trodioba vlasti, 5. načelo ustavnosti i zakonitosti, 6. slobodno osnivanje političkih stranaka, 7. oružane snage štite suverenitet i neovisnost te brane teritorijalnu cjelovitost, 8. granice RH mogu se mijenjati samo odlukom Hrvatskog sabora,9. hrvatsko državljanstvo - zabrana progonstva, oduzimanja državljanstva i izručivanja drugoj državi,10. zaštita prava i interesa hrvatskih državljana inozemstvu,11. državni simboli - grb, zastava i himna12. službena uporaba hrvatskog jezika i latiničnog pisma,

1

13. Zagreb - glavni grad RH.

Koja područja obuhvaća Ustav?1. izvorišne osnove - preambula2. temeljne odredbe3. zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda4. ustrojstvo državne vlasti5. Ustavni sud RH6. mjesna, lokalna i područna (regionalna) samouprava7. međunarodni odnosi8. Europska unija9. promjena Ustava10. završne odredbe

IZVORIŠNE OSNOVE

Preambula – dio pravnog akta, u pravilu uvodni, u kojem se iznosi cilj akta i osnovna načela.

U izvorišnim osnovama Ustava RH redom se navode povijesne činjenice na kojima se temelji povijesno pravo hrvatskog naroda na punu državnu suverenost.

Republika Hrvatska se definira kao nacionalna država hrvatskog naroda i država pripadnika nacionalnih manjina.

U Preambulu Ustava uvrštene su 22 nacionalne manjine, kao i formulacija o pobjedi hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom i oslobodilačkom ratu.Nacionalne manjine u RH priznate Ustavom – Srbi, Česi, Slovaci, Talijani, Mađari, Židovi, Nijemci, Austrijanci, Ukrajinci, Rusini, Bošnjaci, Slovenci, Crnogorci, Makedonci, Rusi, Bugari, Poljaci, Romi, Rumunji, Turci, Vlasi, Albanci i dr.

TEMELJNE ODREDBE Objasnite načelo diobe vlasti – trodioba vlastiU RH državna je vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na zakonodavnu (Sabor), izvršnu (Vlada) i sudbenu (sudovi) a ograničena je Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.Načelo diobe vlasti uključuje oblike međusobne suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti propisane Ustavom i zakonom.

- svrha trodiobe vlasti – sprječavanje koncentracije ovlaštenja i političke moći unutar jednog tijela te postizanje veće efikasnosti i političke stabilnosti

Ustavni sud RH čini tzv. «četvrti stup vlasti» - ima poseban položaj i provodi nadzor nad ostalim stupovima vlasti.

Kakav je odnos Ustava, zakona i propisaZakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom - načelo ustavnosti, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom - načelo zakonitosti.

Objasnite osnivanje političkih stranaka – sloboda stranačkog udruživanjaOsnivanje političkih stranaka je slobodno.Unutarnje ustrojstvo političkih stranaka mora biti sukladno temeljnim ustavnim demokratskim načelima.Stranke moraju javno polagati račun o porijeklu svojih sredstava i imovine.

Protuustavne su političke stranke koje svojim programom ili nasilnim djelovanjem smjeraju podrivanju slobodnoga demokratskog poretka ili ugrožavaju opstojnost RH. O protuustavnosti odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske.

Zakonom se uređuje položaj i financiranje političkih stranaka.

Koja je uloga oružanih snaga?Oružane snage štite njezin suverenitet i neovisnost te brane njenu teritorijalnu cjelovitost.

Oružane snage mogu prijeći njezine granice ili djelovati preko njezinih granica samo na temelju prethodne odluke Hrvatskoga sabora.

O prijelazu hrvatskih vojnika izvan hrvatskih granica Sabor će odlučivati natpolovičnom većinom svih zastupnika, ali uz suglasnost predsjednika države. Ako predsjednik Republike uskrati suglasnost, odluku će donositi dvije trećine zastupnika.

2

Odluku o prelasku granice RH radi vježbi i obuke unutar međunarodnih organizacija kojima je Republika Hrvatska pristupila ili pristupa na temelju međunarodnih ugovora te radi pružanja humanitarne pomoći donosi Vlada RH uz prethodnu suglasnost Predsjednika RH.Obrambeno ustrojstvo, zapovijedanje, upravljanje i demokratski nadzor nad Oružanim snagama Republike Hrvatske uređuju se Ustavom i zakonom.

Kako se mogu mijenjati granice RH?Granice se Republike Hrvatske mogu mijenjati samo odlukom Hrvatskoga sabora - 2/3 većina glasova svih zastupnika.

Stjecanje i prestanak hrvatskog državljanstva?Hrvatsko državljanstvo, njegovo stjecanje i prestanak uređuje se zakonom.Državljanin Republike Hrvatske ne može biti prognan iz Republike Hrvatske niti mu se može oduzeti državljanstvo, a ne može biti ni izručen drugoj državi, osim kad se mora izvršiti odluka o izručenju ili predaji donesena u skladu s međunarodnim ugovorom ili pravnom stečevinom Europske unije - primjena europskog uhidbenog naloga od stupanja Hrvatske u članstvo EU-a.RH štiti prava i interese svojih državljana koji žive ili borave u inozemstvu i promiče njihove veze s domovinom.

Dijelovima hrvatskog naroda u drugim državama jamči se osobita skrb i zaštita RH.

Koja su obilježja hrvatske državnosti?Obilježja hrvatske državnosti su grb, zastava i himna.

Opišite grb, zastavu i himnu RH.Grb RH povijesni je hrvatski grb čija je osnovica 25 naizmjeničnih crvenih i bijelih (srebrenih) polja. U kruni se nalazi 5 starih hrvatskih grbova:

- najstariji poznati grb RH (na plavom polju žuta šesterokraka zvijezda s bijelim mladim mjesecom)- grb dubrovačke republike (na modrom polju dvije crvene grede)- grb Dalmacije (tri žute leopardove glave)- grb Istre (koza žuta, crveni rogovi i papci na plavoj podlozi)- grb Slavonije (plavo polje s dvije poprečne bijele grede, između crveno polje i kuna, plavo polje gore sa žutom

šesterokutnom zvijezdom)Zastava RH sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave, s povijesnim hrvatskim grbom u sredini. Omjer širine i dužine je 1:2

Himna Republike Hrvatske je »Lijepa naša domovino«.Grbom, zastavom i himnom predstavlja se RH i izražava pripadnost.

Uporaba pisma i jezika.U RH u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo.U pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu se uporabu može uvesti i drugi jezik te ćirilično ili koje drugo pismo pod uvjetima propisanima zakonom.

ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA

Ljudska prava i temeljne slobode – zajedničke odredbe (polazne osnove)1. Načelo jednakosti pred zakonom – svi su pred zakonom jednaki (ova odredba štiti sve ljude na području RH, i

strance, npr. čl.26. svi državljani RH i stranci jednaki su pred sudovima i drugim državnim tijelima koja imaju javne ovlasti)

2. Zabrana diskriminacije - svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.

3. Ravnopravnost svih pripadnika nacionalnih manjina - ravnopravnost i zaštita prava nacionalnih manjina uređuje se ustavnim zakonom koji se donosi po postupku za donošenje organskih zakona – 2/3 većinaZakonom se može, pored općega biračkog prava, pripadnicima nacionalnih manjina osigurati posebno pravo da biraju svoje zastupnike u Hrvatski sabor.Pripadnicima svih nacionalnih manjina jamči se sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom i pismom i kulturna autonomija.

4. Ograničenje sloboda i prava svedeno na minimum – mogu se ograničiti samo zakonom radi zaštite:a) sloboda i prava drugih ljudib) pravnog poretkac) javnog moralad) zdravlja- razmjerno naravi potrebe za ograničavanjem u svakom pojedinom slučaju.

3

Prava i slobode koje se ne mogu ograničiti - pravo na život, zabrana mučenja, surovog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, odredbe o pravnoj određenosti kažnjivih djela i kazni, te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijesti.

5. Pravo na žalbu – protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku 1. stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom (iznimno se može isključiti u slučajevima određenima zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita).

6. Sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravne vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti. 7. Osobna odgovornost za povredu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Što je s pripadnicima nacionalnihmanjina?U RH jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina.

Nacionalna manjina je skupina hrvatskih državljana čiji pripadnici su tradicionalno nastanjeni na teritoriju RH, a njeni članovi imaju etnička, jezična, kulturna i/ili vjerska obilježja različita od drugih građana i vodi ih želja za očuvanjem tih obilježja.

Ravnopravnost i zaštita prava nacionalnih manjina uređuje se ustavnim zakonom koji se donosi po postupku za donošenje organskih zakona – 2/3 većina

Zakonom se može, pored općega biračkog prava, pripadnicima nacionalnih manjina osigurati posebno pravo da biraju svoje zastupnike u Hrvatski sabor.

Pripadnicima svih nacionalnih manjina jamči se sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom i pismom i kulturna autonomija, odgoj i obrazovanje na svojem jeziku, upotreba znamenja i simbola, pravo na očitovanje vjere, pristup medijima, zastupljenost u predstavničkim tijelima na državnoj i lokalnoj razini i u upravnim i pravosudnim tijelima…

U kojem se slučaju mogu ograničiti slobode i prava čovjeka?Mogu se ograničiti samo zakonom radi zaštite:

- slobode i prava drugih ljudi - pravnog poretka- javnog morala i - zdravlja - razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju

U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom mogu se ograničiti. O tome odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika, a ako se Hrvatski sabor ne može sastati, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, Predsjednik Republike.Opseg ograničenja mora biti primjeren naravi pogibelji, a za posljedicu ne može imati nejednakost osoba s obzirom na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, nacionalno ili socijalno podrijetlo.

Osobne i političke slobode i prava1. Pravo na život - u RH nema smrtne kazne2. Pravo na slobodu - nepovredivost čovjekove slobode i osobnosti (nikomu se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda,

osim kada to odluči sud).3. Zabrana zlostavljanja ili podvrgavanja liječničkim ili znanstvenim pokusima (bez svog pristanka)4. Zabrana prisilnog i obvezatnog rada.5. Prava osumnjičenih, okrivljenih i optuženih - zabrana uhićenja ili pritvora bez sudskog naloga (mora biti pročitan i

uručen uhićeniku; može i bez sudbenog naloga ako postoji osnovana sumnja za teško kazneno djelo – osoba mora odmah biti obaviještena o razlozima uhićenja i o svojim pravima), presumpcija nedužnosti (svatko je nedužan dok mu se pravomoćnom sudskom odlukom ne utvrdi krivnja), pravo na pravično suđenje, pravo na branitelja, pravo na čovječno i dostojanstveno postupanje prema uhićeniku ili osuđeniku, pravo na odštetu i javnu ispriku svakom tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen, pravo žalbe ...

6. Pravna određenost kaznenog djela i kazni - nitko ne može biti kažnjen za djelo koje prije nego je počinjeno nije bilo utvrđeno zakonom ili međunarodnim pravom kao kazneno djelo, niti mu se može izreći kazna koja nije bila određena zakonom – nullum crimen sine lege, nulla poena sine lege. Ako zakon nakon počinjenog djela odredi blažu kaznu, odredit će se takva kazna.

Onemogućena je zastara za kaznena djela ratnog profiterstva te pretvorbenog i privatizacijskog kriminala.

7. Ne ponovno o istoj stvari – ne bis in idem -nikome se ne može ponovno suditi za kazneno djelo za koje je već pravomoćno oslobođen ili osuđen.

8. Sloboda kretanja i biranja boravišta – iznimno se može ograničiti zakonom ako je to nužno radi zaštite pravnog poretka, zdravlja, prava i sloboda drugih.

4

9. Nepovredivost doma – dom ili drugi prostor može se pretražiti samo temeljem sudskog naloga, obrazloženog i utemeljenog na zakonuStanar ili njegov zastupnik uz obvezatnu nazočnost dva svjedoka ima pravo nazočiti pretrazi svojeg doma ili drugog prostora.Redarstvene snage mogu bez sudskog naloga i privole držatelja stana ući u dom i izvršiti pretragu:- bez nazočnosti svjedoka – radi izvršenja naloga o uhićenju ili hvatanja počinitelja kaznenog djela, odnosno radi

otklanjanja ozbiljne opasnosti po život i zdravlje ljudi ili imovinu većeg opsega- samo u nazočnosti svjedoka – radi pronalaženja ili osiguranja dokaza za koje postoji osnovana vjerojatnost da se

nalaze u domu počinitelja kaznenog djela10. Sloboda i tajnost dopisivanja11. Sigurnost i tajnost osobnih podataka - bez privole ispitanika, osobni se podaci mogu prikupljati, obrađivati i koristiti

samo uz uvjete određene zakonom. Zabranjena je uporaba osobnih podataka suprotna utvrđenoj svrsi njihovoga prikupljanja.

12. Sloboda mišljenja i izražavanja misli – obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja.

13. Zabrana cenzure - novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji14. Pravo na pristup informacijama koja posjeduju tijela javne vlasti – ograničenja se propisuju zakonom, a moraju biti

razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu

15. Sloboda savjesti i vjeroispovijesti – slobodno i javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenjaSve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države. Mogu u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države.

16. Jednakost svih (državljana RH i stranaca) pred sudovima i drugim državnim tijelima koja imaju javne ovlasti.17. Biračko pravo – opće i jednako s navršenih 18 godina, ostvaruje se na neposrednim izborima tajnim glasovanjem

- birači RH koji nemaju prebivalište u RH i državljani koji se u doba izbora zateknu izvan granica RH mogu svoje biračko pravo ostvariti u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava RH u državi u kojoj prebivaju ili se trenutno nalaze

Hrvatski državljani bez prebivališta u Hrvatskoj na izborima će ubuduće glasovati isključivo u diplomatsko-konzularnim predstavništvima u zemljama u kojima imaju prebivalište, no birat će fiksno tri zastupnika u Saboru, bez obzira na to koliko ih se odazove na izbore.

18. Sloboda udruživanja - radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za socijalna, gospodarska, politička, nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja i ciljeve. Radi toga svatko može slobodno osnivati sindikate i druge udruge, uključivati se u njih ili iz njih istupati u skladu sa zakonom. Pravo slobodnog udruživanja ograničeno je zabranom nasilnog ugrožavanja demokratskoga ustavnog poretka, te neovisnosti, jedinstvenosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.

19. Pravo na neovisno, nepristrano i pravično suđenje te donošenje sudske odluke u razumnom roku20. Pravna pomoć koju odvjetništvo kao samostalna i neovisna služba osigurava svakome.21. Pravo na utočište u RH (osim ako su progonjeni za nepolitičke zločine i djelatnosti oprečne načelima međunarodnog

prava).22. Stranac koji se zakonito nalazi na teritoriju RH ne može biti protjeran ni izručen drugoj državi, osim kad se mora

izvršiti odluka donesena u skladu s međunarodnim ugovorom i zakonom.23. Štovanje i pravna zaštita osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.24. Zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju

ili bilo koji oblik nesnošljivosti.25. Pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed u skladu sa zakonom.26. Pravo svakog državljana da pod jednakim uvjetima sudjeluje u obavljanju javnih poslova i bude primljen u javne

službe - jednaka dostupnost javnih službi27. Pravo na slanje predstavki i pritužbi, davanje prijedloga državnim i drugim javnim tijelima i dobivanje na odgovora na

njih – pravo peticije28. Vojna obveza i obrana Republike Hrvatske dužnost je svih za to sposobnih državljana.

Vojna obvezaVojna obveza i obrana Republike Hrvatske dužnost je svih za to sposobnih državljana.

Dopušten je prigovor savjesti onima koji poradi svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti u oružanim snagama. Te su osobe obvezane ispunjavati druge dužnosti određene zakonom.

Prava uhićenika, optuženika ili osumnjičenika U slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela osumnjičenik, okrivljenik ili optuženik ima pravo:

- da u najkraćem roku bude obaviješten na jeziku koji razumije o razlozima optužbe i dokazima koji ga terete- da ima odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu obrane

5

- na branitelja i nesmetano uspostavljanje veze s braniteljem,- da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno sredstava ima pravo na besplatnog

branitelja,- da mu se sudi u njegovoj nazočnosti, - da ispituje svjedoke optužbe i zahtijeva da se osigura nazočnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima- na besplatnu pomoć tumača ako ne razumije ili ne govori jezik koji se upotrebljava na sudu.

Ne smije se siliti da prizna krivnju.

Dokazi pribavljeni na nezakonit način ne mogu se uporabiti u sudskom postupku.

Kazneni postupak može se pokrenuti samo pred sudom na zahtjev ovlaštenog tužitelja.

Kaznena osuda za teška kaznena djela može, u skladu sa zakonom, imati za posljedicu gubitak stečenih ili zabranu stjecanja na određeno vrijeme nekih prava na obavljanje određenih poslova.

Gospodarska, socijalna i kulturna prava1. Pravo vlasništva i nasljeđivanja - Vlasništvo obvezuje. Nositelji vlasničkog prava i njihovi korisnici dužni su pridonositi

općem dobru. Strana osoba može stjecati pravo vlasništva uz uvjete određene zakonom. Jamči se pravo nasljeđivanja. Zakonom je moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti.

2. Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske. Država osigurava jednak pravni položaj na tržištu, potiče gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana.Inozemnom ulagaču jamči se slobodno iznošenje dobiti i uloženog kapitala.Može se iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti RH, prirode, okoliša i zdravlja ljudi.

3. Zabrana zlouporabe monopolskog položaja – država osigurava jednak pravni položaj na tržištu svim poduzetnicima, a zabranjena je zlouporaba monopolskog položaja određenog zakonom.

4. Pravo na rad i slobodu rada – podrazumijeva slobodan izbor poziva i zaposlenja te dostupnost svakog radnog mjesta i dužnosti pod jednakim uvjetima.

5. Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život; ima pravo na tjedni odmor i plaćeni godišnji odmor i ovih se prava ne može odreći.

6. Primanje humanitarne pomoći - slabim, nemoćnima i drugim, zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad, nezbrinutim osobama država osigurava pravo na pomoć za podmirenje osnovnih životnih potreba. Posebnu skrb država posvećuje zaštiti invalidnih osoba i njihovu uključivanju u društveni život. Država posebno skrbi za branitelje, hrvatske ratne vojne invalide, udovice i djecu poginulih hrvatskih branitelja. Ne može se zabraniti primanje humanitarne pomoći iz inozemstva.

7. Pravo na zdravstvenu zaštitu8. Pravo na štrajk - u oružanim snagama, redarstvu, državnoj upravi i javnim službama može se ograničiti pravo na

štrajk9. Pravo osnivanja sindikata i slobodnog stupanja te istupanja u njih - udruživanje u međunarodne sindikalne

organizacije; u oružanim snagama i redarstvu zakonom se može ograničiti sindikalno organiziranje; poslodavci imaju pravo osnivati udruge

10. Dostupno i besplatno obvezno obrazovanje – svakome je dostupno obrazovanje, pod jednakim uvjetima i u skladu s njegovim sposobnostima. Obvezno obrazovanje je besplatno.Mogu se osnivati privatne škole i učilišta. Jamči se autonomija sveučilišta. Sveučilište samostalno odlučuje o svom ustrojstvu i djelovanju, u skladu sa zakonom.

11. Sloboda znanstvenoga, kulturnog i umjetničkog stvaralaštva. Država štiti znanstvena, kulturna i umjetnička dobra kao duhovne narodne vrednote.

12. Svatko ima pravo na zdrav život. Država osigurava uvjete za zdrav okoliš.13. Dužnost sudjelovanja u podmirenju javnih troškova. Svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u

skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. (Porezni se sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti.)14. Pravo na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje – pravo zaposlenih i članova njihovih obitelji, uređuje se zakonom

i kolektivnim ugovorom15. More i druga prirodna bogatstva, stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskog i ekološkog značenja, za

koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu. (zakon određuje način na koji se ta dobra mogu upotrebljavati te naknada za ograničenja kojima su podvrgnuti.)

16. Hrvatska narodna banka je središnja banka RH. Ona je u svom je radu samostalna i neovisna te o svom radu izvješćuje Hrvatski sabor.

17. Državni ured za reviziju je najviša revizijska institucija Republike Hrvatske, koja je samostalna i neovisna u svom radu. Državnim uredom za reviziju upravlja glavni državni revizor koji o svom radu izvješćuje Hrvatski sabor.

18. Obitelj je pod osobitom zaštitom države. (Brak i pravni odnosi u braku, izvanbračnoj zajednici i obitelji uređuju se zakonom.)

6

19. Država štiti materinstvo, djecu i mladež te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiče ostvarivanje prava na dostojan život.

20. Roditelji su dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece. Tjelesno i duševno oštećeno i socijalno zapušteno dijete ima pravo na osobitu njegu, obrazovanje i skrb. Djeca su dužna brinuti se za stare i nemoćne roditelje. Država osobitu skrb posvećuje maloljetnicima bez roditelja i onima za koje se ne brinu roditelji.

21. Dužnost je svih da štite djecu i nemoćne osobe. (Djeca ne mogu biti primljena na rad prije zakonom određene dobi niti smiju biti prisiljavana na rad koji štetno utječe na njihovo zdravlje ili ćudoređe, niti im se takav rad smije dopustiti.)

22. Država potiče i pomaže skrb o tjelesnoj kulturi i športu.

USTROJSTVO DRŽAVNE VLASTIHRVATSKI SABORŠto je Sabor i kako se biraju zastupnici?Sabor - predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti.

Ima najmanje 100, a najviše 160 zastupnika koji se biraju neposredno tajnim glasovanjem, na vrijeme od 4 godine. (14 zastupnika iz 10 izbornih jedinica, 8 zastupnika manjina i 3 zastupnika dijaspore - 151)

Za zastupnike u Hrvatskom Saboru može biti biran hrvatski državljanin sa navršenih 18. godina života.Izbori se održavaju najranije 30, a najkasnije 60 dana nakon isteka mandata ili raspuštanja sabora.

Prvo zasjedanje održava se najkasnije 20 dana nakon provedenih izbora.

Sabor se konstituira izborom predsjednika na prvoj sjednici na kojoj je nazočna većina zastupnika.

Dioba zastupničkih mjesta – lista s 5 % glasova

Nacionalne manjine – biraju 8 zastupnika u posebnoj izbornoj jedinici RH – „Manjinskoj“

3 – SRB – ustavni zakon o pravima nac. manjina1 - MAĐ1 - ITA1 –ČEŠ, SLK1 – ALB, BIH, CG, MAK, SLO 1 – AUS, BUG, NJE, POL, RUM, ROMSKA, RUSINSKA, RUS, TUR, UKR, VLAŠKA, ŽIDOVSKA

Unutarnje ustrojstvoUnutarnje ustrojstvo i način rada Hrvatskoga sabora uređuje se poslovnikom:

- Predsjednik (Boris Šprem)- 2-5 potpredsjednika ( Vladimir Šeks, Jadranka Kosor, Nenad Stazić...)- Tajništvo – tajnik Jadranka Blažević- Radna tijela (29 odbora i 1 povjerenstvo)- Druga radna tijela – Nacionalni odbor, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, Vijeće za građanski nadzor

obavještajnih agencija, Nacionalno vijeće za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcijePoslovnik se donosi većinom glasova svih zastupnika.

Koja su prava zastupnika?1. Pravo na slobodno iznošenje vlastitih stavova - zastupnici nemaju obvezujući mandat – pravo svakog zastupnika da slobodno, prema vlastitom nahođenju, znanju i uvjerenju, zastupa svoje stavove u parlamentu.

2. Pravo na stalnu novčanu naknadu i druga prava određena zakonom

3. Zastupnički imunitet - zastupnik ne može biti pritvoren ili kažnjen za izraženo mišljenje ili glasovanje u Hrvatskom saboru.

- zastupnik se može pritvoriti i protiv njega se može pokrenuti kazneni postupak samo uz odobrenja Hrvatskoga sabora

- zastupnik može biti pritvoren bez odobrenja sabora samo ako je zatečen da vrši kažnjivo djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina. O takvom se slučaju izvješćuje predsjednika Hrvatskoga sabora.

Ako sabor nije na okupu, odobrenje da se zastupnik liši slobode ili da se protiv njega nastavi kazneni postupak daje i o njegovu pravu na imunitet odlučuje mandatno-imunitetno povjerenstvo, čiju odluku mora naknadno potvrditi Hrvatski sabor.

7

Mandat u mirovanje - ako prihvati obnašanje „nespojive“ dužnosti – zamjenjuje ga zamjenik

Kada se može zastupnicima produžiti mandat?Trajanje mandata zastupnicima u Hrvatskom saboru može se zakonom produžiti samo u slučaju:

1. rata2. neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države3. velikih prirodnih nepogoda ili4. kada su tijela državne vlasti onemogućena da redovito obavljaju svoje ustavne dužnosti

U kojim slučajevima zastupniku prestaje mandat prije isteka vremena?1. ako podnese ostavku2. ukoliko mu je pravomoćnom sudbenom odlukom oduzeta poslovna sposobnost3. ukoliko je pravomoćnom sudbenom presudom osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju duljem od 6 mjeseci4. smrću

Kako se može raspustiti Sabor?Hrvatski sabor može se raspustiti

1. radi raspisivanja prijevremenih izbora, ako to odluči većina svih zastupnika2. ako Sabor, na zahtjev Vlade RH da joj se da povjerenje, izglasa nepovjerenje Vladi3. ako Sabor u roku od 120 dana od dana predlaganja ne donese državni proračun- u slučajevima pod 2 i 3. Sabor raspušta Predsjednik RH na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, a

nakon savjetovanja s predstavnicima klubova zastupnika parlamentarnih stranakaPredsjednik RH ne može na prijedlog Vlade raspustiti Sabor dok traje postupak za utvrđivanje njegove odgovornosti za povredu Ustava.4. ako u roku od 30 dana od izglasanog nepovjerenja predsjedniku Vlade ili Vladi u cjelini / njezine ostavke Sabor ne

izglasa povjerenje novom mandataru i članovima koje predlaže za sastav Vlade – Sabor će raspustiti Predsjednik RH

Zasjedanje SaboraHrvatski sabor redovito zasjeda dva puta godišnje: prvi put, između 15. siječnja i 15. srpnja i drugi put, između 15. rujna i 15. prosinca.

Izvanredno zasjedanje Sabora:1. na zahtjev Predsjednika Republike, Vlade ili većine zastupnika2. na zahtjev predsjednika Sabora uz prethodno pribavljeno mišljenje klubova zastupnika parlamentarnih stranaka

Nadležnosti Sabora- odlučuje o donošenju i promjeni Ustava, - donosi zakone, - donosi državni proračun,- odlučuje o ratu i miru,- donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora, - donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane Republike Hrvatske, - ostvaruje građanski nadzor nad oružanim snagama i službama sigurnosti RH- odlučuje o promjeni granica Republike Hrvatske, - raspisuje referendum, - obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom, - nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja javnih dužnosti odgovornih Hrvatskom saboru, u skladu s

Ustavom i zakonom, - daje amnestiju za kaznena djela, - obavlja druge poslove utvrđene Ustavom.

Donošenje odlukaAko Ustavom nije drugačije određeno, Hrvatski sabor donosi odluke većinom glasova ukoliko je na sjednici nazočna većina zastupnika – obična većina

Dvotrećinskom većinom svih zastupnika Sabor odlučuje o:1. promjeni Ustava2. prelasku granice i djelovanju izvan teritorija RH / na njezinom teritoriju OS RH / oružanih snaga država saveznica -

kada Predsjednik RH uskrati svoju suglasnost3. promjeni granica

8

4. ograničavanju sloboda i prava zajamčenih Ustavom – za vrijeme rata ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države ili velikih prirodnih nepogoda

5. donosi organske zakona kojima se uređuju prava nacionalnih manjina6. pokretanju postupka za utvrđivanje posebne odgovornosti Predsjednika RH – zbog povrede Ustava7. izbor sudaca Ustavnog suda8. donošenje ustavnog zakona9. potvrđuje međunarodne ugovora kojima se međunarodnoj organizaciji ili savezu daju olasti izvedene iz Ustava RH10. prethodno odlučuje o razdruživanju ili udruživanju RH u saveze s drugim državama

Kvalificirana većina (većina glasova svih zastupnika) potrebna je za donošenje:1. odluka o prelasku granica RH oružanih snaga država saveznica i djelovanju unutar njezinih granica – na prijedlog

Vlade uz suglasnost Predsjednika RH2. odluka o pružanju pomoći državama saveznicama u slučaju oružanog napada na jednu od njih3. odluka o djelovanju oružanih snaga RH preko granica RH4. raspuštanje Sabora radi raspisivanja prijevremenih izbora5. donošenje Poslovnika Sabora6. državni proračun7. izglasavanje povjerenja / nepovjerenja Vladi8. odluka o pristupanju promjeni Ustava9. nacrt promjene Ustava10. donošenje organskih zakona kojima se razrađuju Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode, izborni sustav,

ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela te ustrojstvo i djelokrug lokalne i područne (regionalne) samouprave

Sjednice Hrvatskoga sabora su javne.

Organski zakoni- samo oni zakoni kojima su temeljni predmet uređenja pojedino ili pojedina Ustavom utvrđena temeljna prava i

slobode (osobna i politička prava i slobode čovjeka), npr. Kazneni zakon- imaju jaču pravnu snagu od drugih zakona, donose se strožijim režimima od ostalih zakona, svi ostali zakoni

moraju biti u skladu s njima.

Prema čl. 83. Ustava organski zakoni su:1. zakoni kojima se uređuju prava nacionalnih manjina 2. zakoni kojima se razrađuju Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode (osobna i politička prava čovjeka),

izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela te ustrojstvo i djelokrug lokalne i područne (regionalne) samouprave

Tko ima pravo predlagati zakone i koje ovlasti sabor ima spram vladi?Pravo predlagati zakone ima svaki zastupnik, klubovi zastupnika i radna tijela sabora te Vlada.

Zastupnici imaju pravo postavljati Vladi i pojedinim ministrima zastupnička pitanja.

- zastupnička pitanja se mogu postavljati usmeno i u pisanom obliku na sjednicama Hrvatskog sabora za vrijeme «Aktualnog prijepodneva» (održava se na početku svake sjednice Sabora)

Najmanje jedna desetina zastupnika može podnijeti interpelaciju o radu Vlade Republike Hrvatske ili pojedinog njezinog člana.

ReferendumHrvatski sabor može raspisati referendum o prijedlogu za promjenu Ustava, o prijedlogu zakona ili o drugom pitanju iz svog djelokruga.

Predsjednik Republike može na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade raspisati referendum o prijedlogu promjene Ustava ili o drugom pitanju za koje drži da je važno za neovisnost, jedinstvenost i opstojnost Republike Hrvatske.

Sabor će raspisati referendum u skladu sa zakonom ako to zatraži 10% od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj.

Na referendumu se odlučuje većinom birača koji su pristupili referendumu.

Odluka donesena na referendumu obvezatna je.

9

Kada sabor može ovlastiti Vladu da uređuje uredbama?Hrvatski sabor može, najviše na vrijeme od godinu dana, ovlastiti Vladu Republike Hrvatske da uredbama uređuje pojedina pitanja iz njegova djelokruga, osim onih koja se odnose na razradu Ustavom utvrđenih ljudskih prava i temeljnih sloboda, nacionalna prava, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela i lokalne samouprave.

Uredbe na temelju zakonske ovlasti ne mogu djelovati unatrag.

Uredbe prestaju vrijediti istekom roka od godinu dana od dana dobivene ovlasti, ako Hrvatski sabor ne odluči drukčije.

Kako zakoni stupaju na snagu?Predsjednik Republike proglasit će zakone u roku od osam dana od kada su izglasani u Hrvatskom saboru.

Ako Predsjednik Republike smatra da proglašeni zakon nije u skladu s Ustavom, može pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti zakona pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.

Prije nego što stupe na snagu zakoni i drugi propisi državnih tijela objavljuju se u »Narodnim novinama«, službenom listu Republike Hrvatske.

Zakon stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave.

Što je s proračunom?Državni se prihodi i rashodi utvrđuju u državnom proračunu.

- donosi se većinom glasova svih zastupnika

U zakonu čija primjena traži financijska sredstva, moraju se predvidjeti njihovi izvori.

Kada sabor može osnivati istražna povjerenstva?Hrvatski sabor može osnivati istražna povjerenstva za svako pitanje od javnog interesa.

Predsjednika istražnog povjerenstva bira većina zastupnika iz reda oporbenih zastupnika.

Što je institut pučkog pravobranitelja?Pučki pravobranitelj je opunomoćenik Hrvatskoga sabora koji štiti ljudska prava i slobode utvrđena Ustavom, zakonima i međunarodnim pravnim aktima o ljudskim pravima i slobodama koje je prihvatila RH.

Svatko može podnijeti pritužbu pučkom pravobranitelju ako smatra da su ugrožena ili povrijeđena njegova ustavna ili zakonska prava uslijed nezakonitog ili nepravilnog rada državnih tijela, tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave i tijela s javnim ovlastima.Pučkog pravobranitelja bira Hrvatski sabor na vrijeme od osam godina. Pučki pravobranitelj samostalan je i neovisan u svom radu.Pučki pravobranitelj i ostali opunomoćenici Hrvatskoga sabora za promicanje i zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda imaju imunitet kao i zastupnici u Hrvatskom saboru.

PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE

Koja je uloga predsjednika?Predsjednik predstavlja i zastupa RH u zemlji i inozemstvu.

Brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti.

Predsjednik odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti RH.

Predsjednik ne može obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost.

Nakon izbora, Predsjednik podnosi ostavku na članstvo u političkoj stranci, o čemu obavještava Hrvatski sabor.

Izbor predsjednikaBira se na temelju općeg i jednakoga biračkog prava na neposrednim izborima tajnim glasovanjem na vrijeme od pet godina.Nitko ne može biti biran više od dva puta za Predsjednika Republike.Predsjednik Republike bira se većinom svih birača koji su glasovali. Ako ni jedan od kandidata ne dobije takvu većinu, izbor se ponavlja nakon 14 dana.Na ponovljenom izboru pravo da budu birani imaju dva kandidata koja su u prvom krugu dobili najviše glasova. Ako koji od tih kandidata odustane, pravo da bude ponovno biran stječe kandidat koji je sljedeći po broju dobivenih glasova.

10

Izbor Predsjednika Republike obavlja se najmanje 30, a najviše 60 dana prije isteka mandata.Prije preuzimanja dužnosti, Predsjednik Republike pred predsjednikom Ustavnog suda Republike Hrvatske polaže svečanu prisegu kojom se obvezuje na vjernost Ustavu.Izbor Predsjednika Republike, prisega i njeno polaganje uređuje se zakonom.

Tko zamjenjuje predsjednika u raznim slučajevima? 1. U slučaju kraće spriječenosti uslijed odsutnosti, bolesti ili korištenja godišnjeg odmora, Predsjednik Republike može

povjeriti predsjedniku Hrvatskoga sabora da ga zamjenjuje. O povratku na dužnost odlučuje Predsjednik Republike.

2. U slučaju duže spriječenosti uslijed bolesti ili nesposobnosti, a posebno ako nije u stanju odlučiti o povjeravanju dužnosti privremenom zamjeniku, predsjednik Hrvatskoga sabora preuzima dužnost privremenog predsjednika Republike na temelju odluke Ustavnog suda. Ustavni sud o tome odlučuje na prijedlog Vlade.

3. U slučaju smrti, ostavke koja se podnosi predsjedniku Ustavnog suda Republike Hrvatske i o kojoj se obavještava predsjednik Hrvatskoga sabora, ili kada Ustavni sud utvrdi razloge za prestanak mandata Predsjednika Republike, dužnost privremenog predsjenika Republike po sili Ustava preuzima predsjednik Hrvatskoga sabora.

Kada predsjednik Hrvatskoga sabora kao privremeni predsjenika Republike donosi akt o proglašenju zakona, akt supotpisuje predsjednik Vlade Republike Hrvatske.

Izbori za novog Predsjednika Republike moraju se održati u roku od 60 dana od dana preuzimanja dužnosti privremenog predsjenika Republike.

Koje su ovlasti predsjednika?- raspisuje izbore za Hrvatski sabor i saziva ga na prvo zasjedanje, - raspisuje referendum u skladu s Ustavom, - povjerava mandat za sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i

obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika, - daje pomilovanja, - dodjeljuje odlikovanja i priznanja određena zakonom, - zajedno s Vladom surađuje u oblikovanju i provođenju vanjske politike- na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjenika Vlade, odlučuje o osnivanju diplomatskih misija i konzularnih ureda

Republike Hrvatske u inozemstvu- vrhovni je zapovjednik oružanih snaga,- imenuje i razrješuje vojne zapovjednike, u skladu sa zakonom,- na temelju odluke Sabora objavljuje rat i zaključuje mir- zajedno s Vladom surađuje u usmjeravanju rada sigurnosnih službi,- obavlja druge dužnosti određene Ustavom.

Predsjednik RH nema pravo veta, ocjena ustavnosti zakona, akata, propisa ...

Koja je uloga predsjednika u vanjskoj politici?Predsjednik i Vlada surađuju u oblikovanju i provođenju vanjske politike.

Predsjednik, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjenika Vlade, odlučuje o osnivanju diplomatskih misija i konzularnih ureda Republike Hrvatske u inozemstvu.

Predsjednik, na prijedlog Vlade i uz mišljenje nadležnog odbora sabora, donosi odluku o postavljanju i opozivu šefova diplomatskih misija Republike Hrvatske u inozemstvu, uz prethodni supotpis predsjednika Vlade.

Prima vjerodajnice i opozivna pisma inozemnih šefova diplomatskih misija.

Koja je uloga predsjednika glede rata imira?Predsjednik je vrhovni zapovjednik oružanih snaga.

Predsjednik imenuje i razrješuje vojne zapovjednike, u skladu sa zakonom.

Na temelju odluke Hrvatskoga sabora Predsjednik Republike objavljuje rat i zaključuje mir.

U slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti države Predsjednik Republike može, uz supotpis predsjenika Vlade, narediti uporabu oružanih snaga iako nije proglašeno ratno stanje.

11

Za vrijeme trajanja ratnog stanja Predsjednik Republike može donositi uredbe sa zakonskom snagom na temelju i u okviru ovlasti koje je dobio od Hrvatskoga sabora.

U slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti države, ili kad su tijela državne vlasti onemogućena da redovito obavljaju svoje ustavne dužnosti, Predsjednik Republike može, na prijedlog predsjednika Vlade i uz njegov supotpis, donositi uredbe sa zakonskom snagom.

Predsjednik Republike podnijet će uredbe sa zakonskom snagom na potvrdu Hrvatskom saboru čim se bude mogao sastati.

Ako Predsjednik Republike ne podnese uredbu Hrvatskom saboru na potvrdu ili Hrvatski sabor istu ne potvrdi, uredba sa zakonskom snagom prestaje važiti.

Predsjednik Republike može predložiti Vladi da održi sjednicu i razmotri određena pitanja.

Predsjednik Republike može biti nazočan sjednici Vlade i sudjelovati u raspravi.

Koja je uloga predsjednika glede rada sigurnosnih službi?Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske, u skladu s Ustavom i zakonom, surađuju u usmjeravanju rada sigurnosnih službi.

Imenovanje čelnika sigurnosnih službi, uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležnog odbora Hrvatskoga sabora, supotpisuje Predsjednik Republike i predsjednik Vlade Republike Hrvatske.

Kada predsjednik može raspustitiSabor?Predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjenika Vlade, a nakon savjetovanja s predstavnicima klubova zastupnika parlamentarnih stranaka može raspustiti Hrvatski sabor ako na zahtjev Vlade da se izglasa povjerenje, Hrvatski sabor Vladi izglasa nepovjerenje ili u roku od 120 dana od dana predlaganja ne donese državni proračun.

Predsjednik Republike ne može na prijedlog Vlade raspustiti Hrvatski sabor dok traje postupak za utvrđivanje njegove odgovornosti za povredu Ustava.

Odgovornost PredsjednikaPredsjednik Republike odgovoran je za povredu Ustava koju počini u obavljanju svojih dužnosti.

Postupak za utvrđivanje posebne odgovornosti Predsjednika Republike može pokrenuti Hrvatski sabor 2/3 većinom svih zastupnika.

O odgovornosti Predsjednika Republike odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske 2/3 većinom svih sudaca.

Ustavni sud mora donijeti odluku o odgovornosti Predsjednika Republike Hrvatske za povredu Ustava u roku od 30 dana od dana zaprimanja prijedloga kojim se pokreće odgovornost Predsjenika Republike za povredu Ustava.

Ako Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdi njegovu odgovornost, Predsjedniku Republike prestaje dužnost po sili Ustava.

Imunitet PredsjednikaPredsjednik Republike ima imunitet nepovredivosti.

Predsjednik Republike ne može biti pritvoren niti se protiv njega može pokrenuti kazneni postupak bez prethodnog odobrenja Ustavnog suda.

Predsjednik Republike može biti pritvoren bez odobrenja Ustavnog suda samo ako je zatečen da čini kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina. U takvom slučaju državno tijelo koje je Predsjednika Republike pritvorilo, dužno je o tome odmah obavijestiti predsjednika Ustavnog suda.

Tko predsjedniku pomaže pri obavljanju dužnosti?Predsjedniku Republike u obavljanju njegovih dužnosti pomažu savjetodavna tijela. Članove tih tijela imenuje i razrješuje Predsjednik Republike. Nisu dopuštena imenovanja koja su u suprotnosti s načelom diobe vlasti.

Savjetodavni, stručni i drugi poslovi obavljaju se u Uredu Predsjednika Republike.

Ustrojstvo i djelokrug svog ureda utvrdit će sam Predsjednik svojom odlukom.

12

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Što je Vlada?Vlada Republike Hrvatske obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonima, a njezino ustrojstvo, način rada i odlučivanja propisani su Zakonom o Vladi Republike Hrvatske i Poslovnikom Vlade.

Vladu Republike Hrvatske čine predsjednik, jedan ili više potpredsjednika i ministri.

Bez odobrenja Vlade predsjednik i članovi Vlade ne mogu obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost.

Sastav Vlade:

Zoran Milanović – Predsjednik Vlade

Radimir Čačić - Prvi potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar gospodarstva

Milanka Opačić - Potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih

Neven Mimica - Potpredsjednik Vlade (za unutarnju, vanjsku i europsku politiku

Branko Grčić - Potpredsjednik vlade i ministar regionalnoga razvoja i fondova Europske unije

Slavko Linić - Ministar financija

Ante Kotromanović - Ministar obrane

Vesna Pusić - Ministrica vanjskih i europskih poslova

Ranko Ostojić - Ministar unutarnjih poslova

Orsat Miljenić - Ministar pravosuđa

Arsen Bauk - Ministar uprave

Gordan Maras - Ministar poduzetništva i obrta

Mirando Mrsić - Ministar rada i mirovinskoga sustava

Zlatko Komadina / Saša Hajdaš Dončić- Ministar pomorstva, prometa i infrastrukture

Tihomir Jakovina - Ministar poljoprivrede

Veljko Ostojić - Ministar turizma

Mirela Holy - Ministrica zaštite okoliša i prirode

Ivan Vrdoljak - Ministar graditeljstva i prostornoga uređenja

Predrag Matić – Ministar branitelja

Ranko Ostojić – Ministar zdravlja

Željko Jovanović – Ministar znanosti, sporta i obrazovanja

Andrea Zlatar Violić – Ministrica kulture

Imenovanje VladeČlanove Vlade predlaže osoba kojoj je Predsjednik Republike povjerio mandat za sastav Vlade.

Odmah po sastavljanju Vlade, a najkasnije u roku od 30 dana od prihvaćanja mandata, mandatar je dužan program Vlade i Vladu predstaviti Hrvatskom saboru i zatražiti glasovanje o povjerenju.

Vlada stupa na dužnost kad joj povjerenje iskaže većina svih zastupnika u Hrvatskom saboru.

Predsjednik i članovi Vlade polažu svečanu prisegu pred Hrvatskim saborom. Tekst prisege utvrđuje se zakonom.

Na temelju odluke Hrvatskoga sabora o iskazivanju povjerenja Vladi Republike Hrvatske, rješenje o imenovanju pred-sjednika Vlade donosi Predsjednik Republike uz supotpis predsjenika Hrvatskoga sabora, a rješenje o imenovanju članova Vlade donosi predsjednik Vlade uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora.

Ako mandatar ne sastavi Vladu u roku od 30 dana od dana prihvaćanja mandata, Predsjednik Republike mu može produžiti mandat za najviše još 30 dana.

13

Ako ni u tom roku mandatar ne uspije sastaviti Vladu ili ako predložena Vlada ne dobije povjerenje Hrvatskoga sabora, Predsjenika Republike povjerit će mandat za sastav Vlade drugoj osobi.

Ako Vlada ne bude sastavljena, Predsjednik Republike će imenovati privremenu nestranačku Vladu i istodobno raspisati prijevremene izbore za Hrvatski sabor.

Ustrojstvo i način radaPropisuju se zakonom (Zakon o Vladi RH) i poslovnikom (Poslovnik Vlade RH).Predsjednik Vlade saziva njezine sjednice, predlaže dnevni red, predsjeda sjednicama i potpisuje akte koje Vlada donosi.

Vlada o pitanjima iz svojeg djelokruga raspravlja i odlučuje na sjednicama Vlade, natpolovičnom većinom glasova svih članova Vlade – kad su glasovi podijeljeni odlučuje glas predsjednika Vlade.

Dvotrećinskom većinom odlučuje kad predlaže:1. promjenu Ustava2. udruživanje ili razdruživanje s drugim državama3. promjenu granica RH4. raspisivanje državnog referenduma5. djelovanje OS RH izvan njezinih granica

Ustrojstvo:1. Predsjednik Vlade2. Potpredsjednici Vlade3. Članovi Vlade - ministri4. Radna tijela – stalna i povremena

Stalna radna tijela Vlade su a) Odbor za poslove EUb) Koordinacija za unutarnju i vanjsku politikuc) Koordinacija za društvene djelatnosti i ljudska pravad) Koordinacija za regionalni razvoj i fondove EUe) Koordinacija za gospodarstvof) Komisija za odnose s vjerskim zajednicamag) Kadrovska komisijah) Administrativna komisija

- stalna radna tijela imaju svoje stručne radne skupine5. Tajništvo Vlade

Akti Vlade- uredbe - opći pravni akt, koji u skladu s Ustavom i zakonom donose izvršna tijela- poslovnik kojim uređuje ustrojstvo i način rada i odlučivanja Vlade- odluke – uređuju pojedina pitanja ili određuju mjere, daje se suglasnost ili potvrđuju akti drugih tijela i pravnih

osoba, te odlučuje o drugim pitanjima o kojima se ne donosi propis- zaključci – utvrđuju stajališta Vlade u pitanjima provedbe utvrđene politike te određuju zadaće tijelima državne

uprave- rješenja – o imenovanjima i razrješenjima dužnosnika i držanih službenika te članova drugih tijela koje imenuje i

razrješava VladaUredbe i poslovnik se objavljuju u Narodnim novinama, a stupaju na snagu 8 dana objave. Ostali akti se mogu objaviti u Narodnim novinama ako tako odluči Vlada prilikom njihova donošenja.

Nadležnost Vlade1. predlaže zakone i druge akte Hrvatskom saboru, 2. predlaže državni proračun i završni račun, 3. provodi zakone i druge odluke Hrvatskoga sabora, 4. donosi uredbe za izvršenje zakona, 5. vodi vanjsku i unutarnju politiku, 6. usmjerava i nadzire rad državne uprave, 7. brine o gospodarskom razvitku zemlje, 8. usmjerava djelovanje i razvitak javnih službi, 9. obavlja druge poslove određene Ustavom i zakonom.10.raspisuje izbore za predsjednika RH

14

Odgovornost VladeVlada je odgovorna Hrvatskom saboru.

Predsjednik i članovi Vlade zajednički su odgovorni za odluke koje donosi Vlada, a osobno su odgovorni za svoje područje rada.

Pitanje povjerenja VladiNa prijedlog najmanje jedne petine zastupnika u Hrvatskom saboru može se pokrenuti pitanje povjerenja predsjedniku Vlade, pojedinomu njezinom članu ili Vladi u cjelini.

Glasovanje o povjerenju Vladi može zahtijevati i njezin predsjenika.

Ne može se raspravljati i glasovati o povjerenju prije nego protekne sedam dana od dana dostave prijedloga Hrvatskom saboru.

Rasprava i glasovanje o povjerenju mora se provesti najkasnije u roku od 30 dana od dana dostave prijedloga Hrvatskom saboru.

Odluka o nepovjerenju je donijeta ako je za nju glasovala većina od ukupnog broja zastupnika u Hrvatskom saboru.

Ako Hrvatski sabor odbije prijedlog za izglasavanje nepovjerenja, zastupnici koji su ga postavili ne mogu ponovno podnijeti isti prijedlog prije isteka roka od šest mjeseci.

Ako se izglasa nepovjerenje predsjedniku Vlade ili Vladi u cjelini, predsjednik Vlade i Vlada podnose ostavku. Ako se u roku od 30 dana ne izglasa povjerenje novom mandataru i članovima koje predlaže za sastav Vlade, predsjednik Hrvatskoga sabora obavijestit će o tome Predsjednika Republike Hrvatske. Nakon primljene obavijesti predsjednika Hrvatskoga sabora Predsjednik Republike će odmah donijeti odluku o raspuštanju Hrvatskoga sabora i istovremeno raspisati izbore za Hrvatski sabor.

Ako se izglasa nepovjerenje pojedinom članu Vlade, predsjenika Vlade može umjesto njega predložiti drugoga člana Hrvatskom saboru da mu izglasa povjerenje ili predsjednik Vlade i Vlada mogu podnijeti ostavku.

ImunitetProtiv članova Vlade ne može se voditi kazneni postupak za vrijeme trajanja mandata zbog kaznenog djela za koje je zapriječena kazna zatvora do 5 godina, bez prethodnog odobrenja Vlade.

SUDBENA VLAST

Tko obavlja sudbenu vlast?Sudbenu vlast obavljaju sudovi. Sudbena vlast je samostalna i neovisna.

Sudovi sude na temelju Ustava, međunarodnih ugovora koji su dio unutarnjeg pravnog poretka, zakona i drugih važećih izvora prava.

VRHOVNI SUD

Visoki prekršajni sudovi Prekršajni sudovi

Županijski sudovi Općinski sudovi

Visoki trgovački sud Trgovački sudovi

Upravni sud - nije sud pune jurisdikcije; provodi kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti

Koja je uloga Vrhovnog suda?Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

Predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, uz prethodno mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvat-ske i nadležnog odbora Hrvatskoga sabora, na prijedlog Predsjednika Republike bira i razrješuje Hrvatski sabor. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske bira se na četiri godine. Aktualni predsjednik VS-a je Branko Hrvatin.

Javnost rada sudovaSudske su rasprave javne i presude se izriču javno, u ime Republike Hrvatske.

15

Javnost se može isključiti iz cijele rasprave ili njezina dijela zbog razloga koji su nužni u demokratskom društvu radi interesa morala, javnog reda ili državne sigurnosti, posebno ako se sudi maloljetnicima, ili radi zaštite privatnog života stranaka, ili u bračnim sporovima i postupcima u svezi sa skrbništvom i posvojenjem, ili radi čuvanja vojne, službene ili poslovne tajne i zaštite sigurnosti i obrane Republike Hrvatske, ali samo u opsegu koji je po mišljenju suda bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima u kojima bi javnost mogla biti štetna za interese pravde.

U suđenju sudjeluju suci porotnici i sudski savjetnici, u skladu sa zakonom.

Imunitet sudacaSuci imaju imunitet u skladu sa zakonom.

Suci i suci porotnici koji sudjeluju u suđenju ne mogu biti pozvani na odgovornost za izraženo mišljenje ili glasovanje pri donošenju sudbene odluke, osim ako se radi o kršenju zakona od strane suca koje je kazneno djelo.

Sudac ne može u postupku pokrenutom zbog kaznenog djela učinjenog u obavljanju sudačke dužnosti biti pritvoren bez odobrenja Državnoga sudbenog vijeća.

RazrješenjeSudačka dužnost je stalna, povjerava se osobno sucima

Sudac će biti razriješen sudačke dužnosti:- ako to sam zatraži, - ako trajno izgubi sposobnost obavljati svoju dužnost, - ako bude osuđen za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim obavljanja sudačke dužnosti, - ako u skladu sa zakonom, zbog počinjenoga teškog stegovnog djela, tako odluči Državno sudbeno vijeće, - kad navrši 70 godina.

Protiv odluke o razrješenju sudačke dužnosti sudac ima pravo u roku od 15 dana od dana dostave odluke, podnijeti Ustavnom sudu Republike Hrvatske žalbu o kojoj Ustavni sud odlučuje na način i u sastavu određenom Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Stegovna odgovornost sucaProtiv odluke Državnoga sudbenog vijeća o stegovnoj odgovornosti sudac ima, u roku od 15 dana od dana dostave odluke, pravo žalbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske. O žalbi odlučuje Ustavni sud na način i po postupku kako je to određeno Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.Ustavni sud dužan je odlučiti u roku od 30 dana od primitka žalbe. Odluka Ustavnog suda isključuje pravo na ustavnu tužbu.

Sudac ne može biti premješten protivno njegovoj volji osim u slučaju ukidanja suda ili preustroja suda u skladu sa zakonom.

Sudac ne može obavljati službu ili posao koje je zakon odredio kao nespojive sa sudačkom dužnošću.

Imenovanje i razrješenje sudacaSuce, u skladu s Ustavom i zakonom, imenuje i razrješuje te o njihovoj stegovnoj odgovornosti odlučuje Državno sudbeno vijeće. Državno sudbeno vijeće u postupku imenovanja i razrješenja sudaca dužno je pribaviti mišljenje nadležnog odbora Hrvatskoga sabora.

Državno sudbeno vijeće?Državno sudbeno vijeće je samostalno i neovisno tijelo koje osigurava samostalnost i neovisnost sudbenevlasti u RH.Samostalno odlučuje o imenovanju, napredovanju, premještaju, razrješenju i stegovnoj odgovornosti sudaca i predsjednika sudova, osim predsjednika Vrhovnog suda.Ono ima 11 članova – 7 sudaca, 2 sveučilišna profesora pravnih znanosti i 2 saborska zastupnika od kojih je 1 iz redova oporbe, a bira ih Hrvatski sabor. Članovi DSV biraju se na vrijeme od četiri godine, s time da nitko ne može biti član više od dva puta.Predsjednici sudova ne mogu biti birani za članove Državnoga sudbenog vijeća.Predsjednika Državnoga sudbenog vijeća bira tajnim glasovanjem većina članova Državnoga sudbenog vijeća na vrijeme od dvije godine.

16

DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO

Što je državno odvjetništvo?Državno odvjetništvo je samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih i drugih kažnjivih djela, poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava i prava.

Glavnoga državnog odvjetnika Republike Hrvatske imenuje na vrijeme od četiri godine Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, uz prethodno mišljenje nadležnog odbora Hrvatskoga sabora.

Kako se imenuju državni odvjetnici (zamjenici glavnog državnog odvjetnika)?Prigodom prvog stupanja na državnoodvjetničku dužnost zamjenici državnog odvjetnika će se imenovati na vrijeme od pet godina. Nakon ponovnog imenovanja zamjenik državnog odvjetnika obavlja svoju dužnost stalno.

Zamjenike državnih odvjetnika u skladu s Ustavom i zakonom imenuje, razrješuje i o njihovoj stegovnoj odgovornosti odlučuje Državnoodvjetničko vijeće. Državnoodvjetničko vijeće bira Hrvatski sabor na način i u postupku određenim zakonom. Većina od ukupnog broja članova Državnoodvjetničkog vijeća mora biti iz reda zamjenika državnih odvjetnika.

Čelnici državnih odvjetništava ne mogu biti birani za članove Državnoodvjetničkog vijeća.

USTAVNI SUD RH

Što je Ustavni sud?Ne predstavlja sudbenu vlast, nije redovni sud, već specifičan sud koji nadzire ustavnost i zakonitost rada i akata svih triju grana vlasti (sudske, zakonodavne i izvršne).

Ustavni sud Republike Hrvatske čini 13 sudaca koje bira Hrvatski sabor 2/3 većinom glasova svih zastupnika iz reda istaknutih pravnika, osobito sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i sveučilišnih profesora pravnih znanosti.

Uvjeti za suca ustavnog suda – hrv. državljanstvo, dipl. pravnik 15 g. radnog iskustva i znanstveni stručni radovi, ili 12 g. radnog iskustva doktorat pravnih znanosti

Mandat suca Ustavnog suda traje 8 godina, a produžuje se do stupanja na dužnost novog suca u slučaju da do njegova isteka novi sudac nije izabran ili nije stupio na dužnost, a iznimno najdulje do šest mjeseci.

Postupak kandidiranja sudaca Ustavnog suda i predlaganja za izbor Hrvatskom saboru provodi odbor Hrvatskoga sabora, nadležan za Ustav.

Ustavni sud Republike Hrvatske bira predsjednika suda na vrijeme od četiri godine.

Suci Ustavnog suda Republike Hrvatske ne mogu obavljati nijednu drugu javnu ni profesionalnu dužnost.

Suci Ustavnog suda Republike Hrvatske imaju imunitet kao i zastupnici u Hrvatskom saboru.

Razrješenje suca Ustavnog sudaSudac Ustavnog suda Republike Hrvatske može biti razriješen dužnosti prije isteka vremena na koje je izabran ako zatraži da bude razriješen, ako bude osuđen na zatvorsku kaznu, ili ako trajno, što utvrđuje sam Sud, izgubi sposobnost da obavlja svoju dužnost.Može biti pritvoren bez odobrenja ustavnog suda ako je zatečen da čini kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju 5 god. Drž. tijelo koje je pritvorilo suca dužno obavijestiti ustavni sud. Sudac ne obavlja dužnost dok postupak traje.

Koja je uloga Ustavnog suda?Ustavni sud Republike Hrvatske:- odlučuje o ustavnosti i zakonitosti - odlučuje povodom ustavnih tužbi za povrede ljudska prava i temeljne slobode - rješava sukob nadležnosti između tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti- odlučuje o odgovornosti Predsjednika Republike- nadzire ustavnost programa i djelovanja političkih stranaka i može, u skladu s Ustavom, zabraniti njihov rad, - nadzire ustavnost i zakonitost izbora i državnog referenduma i rješava izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova, - obavlja druge poslove određene Ustavom

17

Ako Ustavni sud utvrdi da nadležno tijelo nije donijelo propis za izvršenje odredaba Ustava, zakona i drugih propisa, a bilo je dužno takav propis donijeti, o tome obavještava Vladu, a o propisima koje je bila dužna donijeti Vlada, obavještava Hrvatski sabor.

Ukidanje zakona i propisaUstavni sud Republike Hrvatske ukinut će zakon ako utvrdi da je neustavan.

Ustavni sud Republike Hrvatske ukinut će ili poništiti drugi propis ako utvrdi da je neustavan ili nezakonit. (donijet će odluku o utvrđenju neustavnosti ili nezakonitosti.)

Etičko povjerenstvo je nadstranačko tijelo opće priznatog javnog ugleda koje priopćenjima i upozorenjima djeluje na promicanje i ostvarivanje etičkih i demokratskih načela u izborima. Ocjenjuje ponašanje sudionika izbora tijekom izbora i samog postupka izbora.Ono ima predsjednika (predsjednik HAZU) i 6 članova koje imenuje Ustavni sud.

MJESNA, LOKALNA I PODRUČNA (REGIONALNA) SAMOUPRAVA

Kako se ostvaruje pravo na lokalnu samoupravu?Građanima se jamči pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

Pravo na samoupravu ostvaruje se preko lokalnih, odnosno područnih (regionalnih) predstavničkih tijela koja su sastavljena od članova izabranih na slobodnim i tajnim izborima na temelju neposrednog, jednakog i općega biračkog prava.

Građani mogu neposredno sudjelovati u upravljanju lokalnim poslovima, putem zborova, referenduma i drugih oblika neposrednog odlučivanja u skladu sa zakonom i statutom.

Prava iz ovoga članka u Republici Hrvatskoj ostvaruju i građani Europske unije, u skladu sa zakonom i pravnom stečevinom Europske unije.- ova odredba stupa na snagu ulaskom u EU

Koje poslove obavljaju jedinice lokalne samouprave?Jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a osobito poslove koji se odnose na uređenje naselja i stanovanja, prostorno i urbanističko planiranje, komunalne djelatnosti, brigu o djeci, socijalnu skrb, primarnu zdravstvenu zaštitu, odgoj i osnovno obrazovanje, kulturu, tjelesnu kulturu i sport, zaštitu potrošača, zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša, protupožarnu i civilnu zaštitu.

Koje poslove obavljaju jedinice regionalne samouprave?Jedinice područne (regionalne) samouprave obavljaju poslove od područnog (regionalnog) značenja, a osobito poslove koji se odnose na školstvo, zdravstvo, prostorno i urbanističko planiranje, gospodarski razvoj, promet i prometnu infrastrukturu te planiranje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova.

Poslovi lokalnog i područnog (regionalnog) djelokruga uređuju se zakonom. Prilikom dodjeljivanja tih poslova prednost će imati ona tijela koja su najbliža građanima.

Čijem nadzoru podliježu jedinice lokalne uprave?U obavljanju poslova iz svojeg djelokruga tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave samostalna su i pod-liježu samo nadzoru ustavnosti i zakonitosti ovlaštenih državnih tijela.

Prihodi lokalne samouprave?Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju pravo na vlastite prihode kojima slobodno raspolažu u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga.

Prihodi jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave moraju biti razmjerni njihovim ovlastima predviđenim Ustavom i zakonom.

Država je dužna pomagati financijski slabije jedinice lokalne samouprave u skladu sa zakonom.

Što su Narodne novine?Javno glasilo RH. Objavljuju se odluke i rješenja Ustavnog suda kao i donošeni zakoni, propisi i dr.

Tko donosi zakone a tko ih proglašava?Donosi ih Sabor a proglašava Predsjednik u roku od 8 dana od kada su u skladu s Ustavom doneseni u saboru.

18

MEĐUNARODNI ODNOSI

U čijoj je nadležnosti sklapanje međunarodnih ugovora?U skladu s Ustavom, zakonom i pravilima međunarodnog prava, sklapanje međunarodnih ugovora u nadležnosti je, ovisno o naravi i sadržaju međunarodnog ugovora, Hrvatskoga sabora, Predsjenika Republike i Vlade Republike Hrvatske.

Obvezno potvrđivanje od strane Hrvatskog sabora:- međunarodni ugovori vojne i političke naravi- međunarodni ugovori koji financijski obvezuju RH- međunarodni ugovori koji zahtijevaju donošenje ili izmjenu zakona

Međunarodne ugovore kojima se međunarodnoj organizaciji ili savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava Republike Hrvatske Hrvatski sabor potvrđuje 2/3 većinom glasova svih zastupnika.

Predsjednik Republike potpisuje isprave o ratifikaciji, pristupu, odobrenju ili prihvatu međunarodnih ugovora koje je potvrdio Hrvatski sabor.

Međunarodne ugovore koji ne podliježu potvrđivanju Hrvatskoga sabora sklapa Predsjednik Republike na prijedlog Vlade ili Vlada Republike Hrvatske.

Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, čine dio unutarnjega pravnog poretka RH., a po pravnoj su snazi iznad zakona.

Objavljuju se u službenom glasilu RH - Narodne novine – Međunarodni ugovori.

EUROPSKA UNIJA

Pravna osnova članstva i prijenos ustavnih ovlastiRepublika Hrvatska, na temelju odluke hrvatskog naroda o pristupanju Europskoj uniji donesene na referendumu, kao država članica Europske unije, sudjeluje u stvaranju europskog zajedništva, kako bi zajedno s drugim europskim državama osigurala trajni mir, slobodu, sigurnost i blagostanje te ostvarila druge zajedničke ciljeve, u skladu s temeljnim načelima i vrijednostima na kojima se Europska unija zasniva.Republika Hrvatska institucijama Europske unije povjerava ovlasti koje su potrebne za ostvarivanje prava i ispunjavanje obveza preuzetih na temelju članstva – ugovor o pristupanju EU potvrđuje Sabor 2/3 većinom glasova svih zastupnika, tako potvrđeni ugovor potpisuje Predsjednik RH i on se objavljuje u Narodnim novinama.

Sudjelovanje u institucijama EUGrađani Republike Hrvatske neposredno su zastupljeni u Europskom parlamentu gdje putem svojih izabranih predstavnika odlučuju o stvarima iz njegove nadležnosti.Hrvatski sabor sudjeluje u europskom zakonodavnom postupku u skladu s ugovorima na kojima se temelji Europska unija.Vlada Republike Hrvatske izvješćuje Hrvatski sabor o prijedlozima pravnih propisa i odluka u čijem donošenju sudjeluje u institucijama Europske unije. Hrvatski sabor može o tim prijedlozima donositi zaključke na osnovi kojih Vlada djeluje u institucijama Europske unije.Nadzor Hrvatskoga sabora nad djelovanjem Vlade Republike Hrvatske u institucijama Europske unije uređuje se zakonom.Republiku Hrvatsku u Vijeću i Europskom vijeću zastupaju, sukladno njihovim ustavnim ovlastima, Vlada i Predsjednik Republike Hrvatske.

Pravo Europske unijeOstvarivanje prava koja proizlaze iz pravne stečevine Europske unije, izjednačeno je s ostvarivanjem prava koja su zajamčena hrvatskim pravnim poretkom.Pravni akti i odluke koje je Republika Hrvatska prihvatila u institucijama Europske unije primjenjuju se u Republici Hrvatskoj u skladu s pravnom stečevinom Europske unije.Hrvatski sudovi štite subjektivna prava utemeljena na pravnoj stečevini Europske unije.Državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe s javnim ovlastima izravno primjenjuju pravo Europske unije.

Pravo građana Europske unijeDržavljani Republike Hrvatske su građani Europske unije i uživaju prava koja im jamči pravna stečevina Europske unije, a osobito:

- slobodu kretanja i nastanjivanja na području svih država članica,- aktivno i pasivno biračko pravo na izborima za Europski parlament i na lokalnim izborima u drugoj državi članici,

sukladno propisima te države članice,

19

- pravo na diplomatsku i konzularnu zaštitu bilo koje države članice, jednaku zaštiti vlastitih državljana kada se nalaze u trećoj državi u kojoj Republika Hrvatska nema diplomatsko-konzularno predstavništvo,

- pravo podnošenja peticija Europskom parlamentu, predstavki Europskom ombudsmanu te pravo obraćanja institucijama i savjetodavnim tijelima Europske unije na hrvatskom jeziku, kao i na svim službenim jezicima Europske unije, te pravo dobiti odgovor na istom jeziku.

Sva prava ostvaruju se u skladu s uvjetima i ograničenjima propisanima ugovorima na kojima se temelji Europska unija te mjerama prihvaćenima na temelju tih ugovora.U Republici Hrvatskoj sva prava zajamčena pravnom stečevinom Europske unije uživaju svi građani Europske unije.

PROMJENA USTAVA

Tko ima pravo pokrenuti postupak udruživanja RH s drugim državama?Pravo da pokrenu postupak udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama ima najmanje jedna trećina zastupnika u Hrvatskom saboru, Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske.Zabranjuje se pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku.

O udruživanju Republike Hrvatske prethodno odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.

Odluka o udruživanju Republike Hrvatske donosi se na referendumu većinom glasova birača koji su pristupili referendumu.

Referendum se mora održati u roku od 30 dana od dana donošenja odluke Hrvatskoga sabora.

Odredbe ovoga članka o udruživanju odnose se i na uvjete i postupak razdruživanja Republike Hrvatske.

Tko ima pravo mijenjati Ustav?Pravo da predloži promjenu Ustava Republike Hrvatske ima najmanje 1/5 zastupnika u Hrvatskom saboru, Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske.

Hrvatski sabor odlučuje da li će pristupiti promjeni Ustava većinom glasova svih zastupnika.

Nacrt promjene Ustava Hrvatski sabor utvrđuje većinom glasova svih zastupnika.

O promjeni Ustava odlučuje Hrvatski sabor 2/3 većinom glasova svih zastupnika.

Promjenu Ustava proglašava Hrvatski sabor.

Četvrta promjena Ustava stupila je na snagu danom proglašenja, 16.06.2010., osim odredaba koje se odnose na EU, a koje će stupiti na snagu danom pristupanja Hrvatske Europskoj uniji.

Hijerarhija propisa1. Ustav 2. Međunarodni ugovori – sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni3. Zakon4. Uredba5. Pravilnik, naredba, naputak

Zakon o grbu, zastavi i himni RH te zastavi i lenti Predsjednika RH

Zakon o grbu, zastavi i himni RH, te zastavi i lenti predsjednikaOvaj zakon uređuje opis povijesnog hrvatskog grba, zastave, tekst i napjev himne, opis zastave i lente predsjednika, kao i način i zaštitu njihove uporabeGrbom, zastavom i himnom RH predstavlja se RH i izražava pripadnost Republici Hrvatskoj.

Upotreba zastave i grba RH?Rabe se u skladu s odredbama zakona na način kojim se ističe ugled i dostojanstvo. U njima se ne može ništa mijenjati. Kada je predviđeno mogu se koristiti kao sastavni dio amblema, tako da se ne vrijeđa ugled i dostojanstvo. Zabranjeno ih je javno isticati ako su dotrajali ili oštećeni.Grb se rabi:

- u sastavu pečata i žigova- u službenim natpisima tijela državne vlasti- na zgradama u kojima su smještena državna tijela te druga javna tijela u RH

20

- na službenim aktima - na diplomama i svjedodžbama- u drugim prilikama utvrđenim zakonom

Gdje i kada se ističe zastava RH?Zastava Republike Hrvatske ističe se:

1. stalno na zgradama svih državnih tijela;2. u dane praznika Republike Hrvatske; 3. u dane žalosti u Republici Hrvatskoj i vije se za trajanja žalosti na pola stijega; 4. može se isticati pri javnim skupovima5. u drugim prilikama utvrđenim zakonom

Ako se zastava Republike Hrvatske ističe preko ulice ili trga u okomitom položaju, tada se crvena boja zastave nalazi na: 1. sjevernoj strani - ako je pravac ulice istok - zapad, odnosno zapad - istok; 2. istočnoj strani - ako je pravac ulice sjever - jug, odnosno jug - sjever; 3. istočnoj strani kružnog trga.

Ako se zastava Republike Hrvatske ističe okomito na stolu, crvena boja zastave je prva s lijeve strane, gledano s prednje strane, dok ako se polaže na odar ili postolje, crvena boja se nalazi s lijeve strane gledano s prednje strane.

Kad se izvodi himna RH?„Lijepa Naša Domovino“ napisao Antun Mihanović, uglazbio Josip Runjanin.

Izvodi se:1. na početku zasjedanja Sabora 2. pri službenom dolasku u RH, odnosno pri ispraćaju iz RH šefa strane države ili međunarodne organizacije 3. u drugim svečanim prilikama utvrđenim zakonom – na službenim proslavama, političkim skupovima i drugim

svečanim manifestacijama- izvodi se sviranjem pjevanjem ili sviranjem i pjevanjem

Kada se ističe zastava predsjednika RH?1. na zgradi u kojoj su službene prostorije i stan predsjednika kada on tamo boravi2. na prometnom sredstvu u kojem se nalazi 3. u drugim svečanim prilikama.

Kada predsjednik nosi lentu?1. na Dan državnosti2. pri predaji priznanja3. kod akreditiranja diplomatskih i konzularnih 4. u drugim svečanim prilikama

Opis grbaGrb Republike Hrvatske je povijesni hrvatski grb u obliku štita dvostruko podijeljen vodoravno i okomito u dvadesetpet crvenih i bijelih (srebrnih) polja. tako da je prvo polje u gornjem lijevom kutu štita crvene boje. Iznad štita se nalazi kruna sa pet šiljaka koja se u blagom luku spaja sa lijevim i desnim gornjim dijelom štita. U krunu je smješteno pet manjih štitova s povijesnim hrvatskim grbovima koji su poredani od lijeve na desnu stranu štita u ovom redu: najstariji poznati grb Hrvatske, grbovi Dubrovačke Republike, Dalmacije, Istre i Slavonije. Omjer visine polja na glavnom štitu i visine manjih štitova u kruni je 1 : 2,5, a omjer širine polja na glavnom štitu i širine manjih štitova u kruni 1: 1. Najstariji poznati grb Hrvatske sadrži u štitu na plavom polju žutu (zlatnu) šesterokraku zvijezdu s bijelim (srebrnim) mladim mjesecom. Grb Dubrovačke Republike sadrži u štitu na modrom polju dvije crvene grede. Dalmatinski grb sadrži u štitu na plavom polju tri žute (zlatne) okrunjene leopardove glave. Istarski grb sadrži u štitu na modrom polju žutu (zlatnu) kozu okrenutu u lijevo s crvenim papcima i rogovima. Slavonski grb sadrži u štitu na plavom polju dvije poprečne bijele (srebrne) grede, a između greda je crveno polje po kojem lagano stupa kuna na lijevo. U gornjem plavom polju je žuta (zlatna) šesterokraka zvijezda. Grb je obrubljen crvenom crtom.

Opis zastaveZastava Republike Hrvatske sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave s grbom Republike Hrvatske u sredini. Omjer širine i dužine zastave je 1 : 2. Boje zastave su položene vodoravno i to ovim redom s gornje strane: crvena, bijela i plava. Svaka boja čini jednu trećinu širine zastave. Grb Republike Hrvatske je smješten u sredini zastave tako da gornji dio grba (kruna) zalazi u crveno polje zastave, a donji dio grba zalazi u plavo polje zastave. Središnja točka grba poklapa se s točkom u kojoj se sijeku dijagonale zastave.

21

Opis predsjedničke zastaveZastava predsjednika Republike Hrvatske je kvadratnog oblika obrubljena tankim rubom naizmjeničnih crvenih i bijelih polja. U sredini zastave na modroj podlozi je znak u obliku povijesnog hrvatskog grba sa 25 crvenih i srebrnih polja. Štit krasi vijenac medaljona u kojima su povijesni hrvatski grbovi poredani od lijeve na desnu stranu štita ovim redom: najstariji poznati grb Hrvatske, grbovi Dubrovačke Republike, Dalmacije, Istre i Slavonije. Sa medaljona se uzdužno pružaju snopovi usporednih zlatnih, crvenih i bijelih linija. Iznad štita je položena vrpca s bojama zastave Republike Hrvatske, na kojoj su u sredini zlatnim slovima u rimskoj kapitali izvezena slova "RH". koja znače: Republika Hrvatska.

Opis predsjedničke lenteLenta predsjednika Republike Hrvatske je znak predsjedničke časti, sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave koje su položene kao i na zastavi Republike Hrvatske. Lenta je obrubljena zlatnim rubom. U sredini lente s prednje strane u bijelom polju nalazi se grb Republike Hrvatske obrubljen zlatnim rubom koji je s lijeve strane ukrašen izvezenim zlatnim grančicama hrasta, a s desne strane zlatnim grančicama masline. Lenta se nosi položena preko desnog ramena dijagonalno poprsjem do struka gdje se kopčom spaja s drugim krajem lente. Kopča je kvadratičnog oblika obrubljena zlatnim pleterom. Na sredini polja kopče je znak isti kao i znak na zastavi predsjednika Republike Hrvatske, ali bez natpisa na vrpci.

Državni pečatRepublika Hrvatska ima veliki i mali državni pečat. Veliki je promjera 80 mm, kružnog je oblika a u sredini pečata je grb Republike Hrvatske. U krugu oko grba na gornjoj strani je riječ "REPUBLIKA", a na donjoj strani je riječ "HRVATSKA". Oko grba Republike Hrvatske i toga napisa kružno se nalazi starohrvatski troplet. Namijenjen je za utiskivanje u pečatni vosak. Utiskuje se na ratifikacijske isprave te na vjerodajnice i pisma ovlaštenja koja potpisuje predsjednik RepublikeMali državni pečat je promjera 50 mm istoga sadržaja kao i veliki državni pečat. Namijenjen je za otisak crnilom na papiru, te za utiskivanje izravno na ispravu ili na papirnu podlogu, koja se lijepi na ispravu.

Zakon o izboru Predsjednika RH

Tko može predlagati kandidate za predsjednika RH?Kandidate za predsjednika RH mogu predlagati političke stranke registrirane u RH i birači pojedinačno i skupno. Kandidati za predsjednika su svi koji su predloženi od jedne ili više političkih stranaka i podržani pravovaljano prikupljenim potpisima, najmanje 10000 birača, ili koji su predloženi od birača na temelju pravovaljano prikupljenih najmanje 10000 njihovih potpisa.Predsjednik RH se bira večinom glasova birača koji su glasali, ako niti jedan više od 50%, ponovno za 14 dana. Isti broj glasova – ponovo izbori.

Koja su tijela za provođenje izbora?Izborno povjerenstvo RH, općinsko izborno povjerenstvo, gradsko izborno povjerenstvo i Gradsko izborno povjerenstvo Grada Zagreba i birački odbori. Članovi izbornih povjerenstava i njihovi zamjenici moraju biti diplomirani pravnici, a ne mogu biti članovi niti jedne političke stranke.

Sastav izbornog povjerenstva i tko ga imenuje?Izborno povjerenstvo RH čini predsjednik i 4 člana, od kojih svaki ima zamjenika, koje imenuje Ustavni sud RH iz reda sudaca Vrhovnog suda RH i drugih istaknutih pravnika. Općinsko i gradsko izborno povjerenstvo čine predsjednik i 2 člana, od kojih svaki ima zamjenika, koje imenuje Izborna povjerenstvo RH iz reda sudaca ili drugih pravnika.

Tko utvrđuje rezultate izbora?Rezultate izbora za predsjednika RH utvrđuje Državno izborno povjerenstvo RH na temelju rezultata glasovanja na svim biračkim mjestima.

Kad izabrani predsjednik stupa na dužnost?Posljednjeg dana mandata predsjednika kojem istječe mandat. Na dan stupanja na dužnost pred Ustavnim sudom polaže svečanu prisegu kojom se obvezuje na vjernost Ustavu.

Zakon o izborima zastupnika u Sabor RH

Što se uređuje ovim zakonom?Ovim zakonom se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski državni sabor. Predsjednik RH raspisuje izbore za zastupnike i saziva Sabor na prvo zasjedanje. Za zastupnika može biti biran hrvatski državljanin s navršenih 18 godina.Zastupnike biraju hrvatski državljani s navršenih 18 godina na mandat od 4 godine koji se može produljiti jedino u slučaju rata. Mandat zastupnika nije obvezujući i oni nisu opozivi.

22

Što se uređuje zakonom o izborima zastupnika u Sabor RH?Ovim zakonom se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor. Predsjednik RH raspisuje izbore za zastupnike i saziva Sabor na prvo zasjedanje. Za zastupnika može biti biran hrvatski državljanin s navršenih 18 godina.

Tijela za provedbu izbora zastupnika u Hrvatski Sabor su:- Državno izborno povjerenstvo - stalni (predsjednik i dva člana) i prošireni sastav (određuje se po prihvaćanju, utvrđivanju i

objavi lista izbornih jedinica)- Izborna povjerenstva izbornih jedinica - stalni (predsjednik i dva člana) i prošireni sastav (određuje se po prihvaćanju,

utvrđivanju i objavi lista izbornih jedinica),- Županijsko izborno povjerenstvo - stalni (predsjednik i dva člana) i prošireni sastav (određuje se po prihvaćanju, utvrđivanju i

objavi lista izbornih jedinica)- Općinska i gradska izborna povjerenstva - Birački odbori.

Izborne jedinice u RHPodručja izbornih jedinica za izbor zastupnika u Hrvatski sabor određena su Zakonom. Zakonom je teritorij Republike Hrvatske podijeljen na deset izbornih jedinica (u svakoj se bira po 14 zastupnika) dok je jedanaesta izborna jedinica zasebna izborna jedinica u kojoj zastupnike u Sabor biraju hrvatski državljani koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj (3 zastupnika).Dvanaestu izbornu jedinicu čini cjelokupno područje Republike Hrvatske u kojoj pripadnici autohtonih nacionalnih manjina biraju svoje zastupnike u Sabor (ukupno 8 ).

Tko ne može biti zastupnik istodobno?Zastupnik istodobno s obnašanjem zastupničke dužnosti ne može biti: sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske, sudac, državni odvjetnik, zamjenik državnog odvjetnika, pučki pravobranitelj, zamjenik pučkog pravobranitelja, predsjednik ili potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske, ministar ili drugi član Vlade Republike Hrvatske, zamjenik ministra, pomoćnik ministra, ravnatelj državne upravne organizacije, zamjenik i pomoćnik ravnatelja državne upravne organizacije, tajnik Vlade Republike Hrvatske, tajnik ministarstva, predstojnik ureda i ravnatelj agencije Vlade Republike Hrvatske, predstojnik Ureda Predsjednika Republike, predstojnik Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, veleposlanik, generalni konzul, župan ili podžupan, gradonačelnik ili zamjenik gradonačelnika Grada Zagreba, djelatna vojna osoba, službenik i namještenik u Oružanim snagama, član uprave trgovačkog društva, ustanove i izvanproračunskog fonda u pretežitom državnom vlasništvu te čelnik pravne osobe koja je Saboru obvezna po zakonu podnositi izvješće.Za vrijeme trajanja mandata zastupnik može prihvatiti obnašanje dužnosti koja se prema odredbama ovoga Zakona smatra nespojivom

Za vrijeme obnašanja nespojive dužnosti njegov će mandat biti u mirovanju, a zamjenjivat će ga zamjenik u skladu s odredbama ovoga Zakona

Mirovanje zastupničkog mandata ne može trajati manje od 6 mjeseci.

Etičko povjerenstvo je nadstranačko tijelo opće priznatog javnog ugleda koje priopćenjima i upozorenjima djeluje na promicanje i ostvarivanje etičkih i demokratskih načela u izborima. Ocjenjuje ponašanje sudionika izbora tijekom izbora i samog postupka izbora.

Ono ima predsjednika (predsjednik HAZU) i 6 članova koje na temelju prijedloga parlamentarnih političkih stranaka imenuje Ustavni sud iz reda istaknutih javnih osoba koji nisu članovi niti jedne političke stranke.

Zakon o popisima birača

Što se uređuje ovim zakonom?Ovim zakonom se uređuje način i postupak vođenja popisa birača radi evidentiranja hrvatskih državljana koji imaju biračko pravo. Hrvatski državljani ostvaruju biračko pravo temeljem upisa u popis birača. Popisi birača su javne knjige. Popis birača se vodi za područje svake općine. Za hrvatske državljane koji nemaju prebivalište u RH, popisi birača se vode u Gradu Zagrebu.

Način upisa u popis birača?Popis birača vodi se u elektroničkom obliku, jedinstvenog sadržaja u svim gradovima i općinama.Na čuvanje podataka primjenjuju se mjere zaštite osobnih podataka utvrđene posebnim zakonima.POPISI BIRAČA - zbirka osobnih podataka o biračkom pravu koja se vodi pod nazivom popisi birača

- državna evidencija u koju se upisuju hrvatski državljani koji su navršili 18 godina života, osim onih koji su pravomoćnom sudskom odlukom potpuno lišeni poslovne sposobnosti

Upis u popis birača je uvjet za ostvarivanje biračkog prava na dan izbora.

23

Popisi birača temelje se na načelu jedinstvenosti i stalnosti, a vode se po službenoj dužnosti za svaki grad ili općinu.Unutar grada ili općine popisi birača vode se po naseljima, ulicama i trgovima.Birači se upisuju u popise birača prema mjestu prebivališta u Republici Hrvatskoj.Svaki birač može biti upisan u popis birača samo jednog grada ili općine.Birači koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj upisuju se u središnju evidenciju popisa birača u Gradu Zagrebu, po državama u kojima imaju evidentirano boravište u inozemstvu.

Popise birača vode tijela državne uprave u županijama, odnosno Gradu Zagrebu, nadležna za poslove opće uprave.Središnju evidenciju birača koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj vodi nadležno tijelo Grada Zagreba.

- ova tijela se utvrđuju kao voditelj zbirke osobnih podataka, sukladno propisima o zaštiti osobnih podataka

Sadržaj popisa birača čine sljedeći podaci:1. redni broj,2. prezime i ime,3. nacionalnost,4. matični broj građana,5. spol,6. datum rođenja,7. prebivalište (ulica, kućni broj i podbroj, naselje) i8. primjedba.

Upisivanje u popis birača obavlja se na temelju podataka iz - evidencije državljanstva, - evidencije putnih isprava i - evidencije prebivališta.

Iz popisa birača brišu se- osobe koje su izgubile biračko pravo (smrću, prestankom hrvatskog državljanstva ili oduzimanjem poslovne

sposobnosti) i- birači koji su promijenili prebivalište na području grada ili općine za koje se popis birača vodi

Brisanje iz popisa birača obavlja se na način da se u rubrici »Primjedba« navodi broj akta i pravna osnova na temelju koje je izvršeno brisanje.

Prethodna registracija birača - obavlja se prije raspisivanja izbora tijekom cijele godine, a najkasnije 14 dana prije dana određenog za održavanje

izbora, a na temelju usmenog ili pisanog zahtjeva- obavljaju je diplomatske misije ili konzularni uredi Republike Hrvatske za

1. birače koji će glasovati u inozemstvu na određenom konzularnom području2. birače bez prebivališta u Republici Hrvatskoj i birače s prebivalištem u Republici Hrvatskoj koji trajnije borave u

inozemstvu3. birače bez prebivališta u Republici Hrvatskoj koji borave ili će se na dan izbora zateći u Republici Hrvatskoj

Privremeni upis u popis biračaPrivremeni upis u popis birača izvan mjesta prebivališta obavlja se na temelju potvrde o upisu u popis birača.Potvrdu o upisu u popis birača izdaje nadležno tijelo koje vodi popis birača.Birači koji će se na dan izbora zateći izvan područja grada ili općine u kojoj imaju prebivalište, mogu se na osobni zahtjev privremeno upisati u popis birača u gradu ili općini gdje će se zateći, pod uvjetom da je na izborima koji su raspisani dopušteno glasovanje izvan mjesta prebivališta.Privremenim upisom u popis birača ne mijenja se prebivalište ili adresa stanovanja.Zahtjevi za privremeni upis u popis birača izvan mjesta prebivališta mogu se podnositi do isteka roka od 14 dana prije dana određenog za održavanje izbora.

Zahtjev za privremeni upis podnosi se nadležnom tijelu koje vodi popis birača u mjestu u kojem će se birač zateći na dan izbora.

Ustavni zakon o Ustavnom sudu RH

Što se uređuje ovim zakonom?Ovim se Ustavnim zakonom uređuju uvjeti i postupak za izbor sudaca Ustavnog suda RH i prestanak njihove dužnosti, uvjeti i rokovi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i suglasnosti drugih propisa s Ustavom i

24

zakonom, postupak i pravno djelovanje njegovih odluka, zaštita ustavnih sloboda i prava čovjeka i građanina i druga pitanja važna za izvršenje dužnosti i rad Ustavnog suda.

Imunitet sudaca Ustavnog sudaSuci Ustavnog suda imaju imunitet kao i zastupnici u Hrvatskom saboru.Sudac Ustavnog suda- ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost, pritvoren ili kažnjen za izraženo mišljenje ili glasovanje u Ustavnom

sudu- ne može biti pritvoren niti se protiv njega može pokrenuti kazneni postupak bez odobrenja Ustavnog suda- može biti pritvoren bez odobrenja Ustavnog suda samo ako je zatečen da čini kažnjivo djelo za koje je propisana

kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina U takvom slučaju državno tijelo, koje je suca Ustavnog suda pritvorilo, dužno je o tome odmah obavijestiti predsjednika Ustavnog suda.

Ustavni sud može odlučiti da sudac Ustavnog suda protiv kojeg je pokrenut kazneni postupak ne obavlja dužnosti u Ustavnom sudu dok taj postupak traje.

Nadležnost Ustavnog suda1. ocjena suglasnosti zakona s Ustavom i suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom2. zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda3. rješavanje sukoba nadležnosti između tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti4. postupak za utvrđivanje odgovornosti Predsjednika RH5. nadzor nad ustavnošću programa i djelovanja političkih stranaka6. nadzor nad ustavnošću i zakonitošću izbora i državnog referenduma i izborni sporovi7. žalbeni ustavnosudski postupci – povodom žalbe protiv odluke o razrješenju sudačke dužnosti i odluke o stegovnoj

odgovornosti suca8. praćenje ostvarivanja ustavnosti i zakonitosti9. nadzor nad donošenjem propisa za izvršenje Ustava, zakona i drugih propisa

Način pokretanja postupka pred Ustavnim sudom i donošenja odlukaPostupak se pred Ustavnim sudom pokreće pisanim zahtjevom, prijedlogom i ustavnom tužbom (u daljnjem tekstu: podnesci).Podnesci upućeni Ustavnom sudu moraju biti potpisani.

Ustavni sud donosi odluke i rješenja većinom glasova svih sudaca, ako Ustavom ili ovim Ustavnim zakonom nije drukčije određeno.

Ustavni sud donosi odluku kada odlučuje o biti stvari, a u ostalim slučajevima donosi rješenje.

Odluka i rješenje Ustavnog suda moraju biti obrazloženi.

Sudac Ustavnog suda se ne može uzdržati od glasovanja, osim u slučaju kada je sudjelovao u donošenju zakona, drugog propisa ili odluke koji su predmet odlučivanja.

Odluke i važnija rješenja Ustavnog suda objavljuju se u Narodnim novinama.

Odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni su i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba.

Vlada Republike Hrvatske osigurava preko tijela državne uprave provedbu odluka i rješenja Ustavnog suda.

Tko može podnijeti zahtjev za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom – za ocjenu ustavnosti i zakonitosti?1. 1/5 zastupnika Hrvatskog sabora2. radno tijelo Hrvatskog sabora3. predsjednik RH4. Vlada RH za ocjenu suglasnosti propisa s Ustavom i zakonom5. Vrhovni sud RH, ako pitanje ustavnosti i zakonitosti nastane u postupku pred sudovima6. pučki pravobranitelj u postupcima zaštite ustavnih i zakonskih prava građana u postupku pred državnom

upravom i tijelima koja imaju javne ovlasti.

Što je ustavna tužba?Svaka fizička i pravna osoba može ustavnom sudu podnijeti ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ustavno pravo.

25

U stvarima u kojima je dopušten upravni spor, odnosno revizija u parničnom ili izvanparničnom postupku, pravni put je iscrpljen nakon što je odlučeno i o tim pravnim sredstvima.

Tek nakon iscrpljivanja svih drugih pravnih putova, ustavna tužba se može podnijeti u roku od 30 dana od primitka odluke.

O ustavnoj tužbi odlučuje vijeće od 6 sudaca, a od 3 kad ne postoje postupovne pretpostavke za odlučivanje o biti stvari; jednoglasno i u punom sastavu.

Ako se u vijeću ne postigne jednoglasnost ili ako vijeće smatra da se predmet tužbe ima širi značaj, o ustavnoj tužbi odlučit će ustavni sud na sjednici.

Ustavni sud odlučuje o ustavnoj tužbi odlukom (tužba se usvaja ili odbija kao neosnovana).

Zakon o političkim strankama

Odrediti pojam političke stranke?Političkim strankama smatraju se udruge čiji su ciljevi izraženi u programu i statutu usmjereni na stvaranje i oblikovanje političke volje te političko djelovanje građana. Djelovanje im je javno.U smislu Zakona o političkim strankama – političke stranke su pravne osobe koje politički djeluju u skladu s ciljevima utvrđenima programom i statutom.

Političke stranke se ustrojavaju i djeluju po teritorijalnom načelu i ne mogu osnivati svoje organizacijske oblike u državnim tijelima, tijelima jedinica lokalne samouprave, poduzećima, ustanovama, vojsci, policiji i drugim pravnim osobama.

Političke stranke osnivanje?Političku stranku može osnovati najmanje 100 punoljetnih, poslovno sposobnih državljana RH. Političke stranke se upisuju u registar koji vodi Ministarstvo uprave. Danom upisa u registar politička stranka stječe svojstvo pravne osobe. Politička stranka mora objaviti svoj statut nakon registracije u jednom od dnevnih listova ili u Narodnim novinama.

Zahtjev za upis u registar podnosi se Ministarstvu uprave u roku 15 dana od dana održavanja osnivačke skupštine.

Zahtjevu za upis u registar političkih stranaka prilažu se:- zapisnik o radu i odluke osnivačkog tijela stranke- program i statut- popis osnivača i članova upravnih tijela- imena osoba ovlaštenih za zastupanje i predstavljanje- dokaz o hrvatskom državljanstvu osnivača i članova upravnih tijela

O zahtjevu se donosi rješenje u roku od 30 dana od dana predaje urednog zahtjeva za upis u registar. Ako ga ne donese u tom roku, smatrat će se da je politička stranka upisana u registar idućeg dana nakon proteka tog roka.

Statut političke stranke mora sadržavati odredbe o:- nazivu i sjedištu, - znaku stranke, - predstavljanju i zastupanju stranke, - ciljevima i načinu djelovanja, - članstvu, - ustrojstvenim oblicima, - upravnim tijelima, načinu njihovog izbora i opoziva, - sredstvima za rad, - prestanku, te postupku s imovinom u slučaju njenog prestanka. Naziv političke stranke mora biti na hrvatskom jeziku, a može se upisati u registar i u prijevodu na jedan ili više stranih jezika.

Sredstva za rad političkih stranaka?Političke stranke su neprofitne udruge i dužne su javno prikazati podrijetlo i namjenu sredstava koja su im pristigla tijekom jedne kalendarske godina.Prihode mogu stjecati od članarina, dobrovoljnih priloga, izdavačke djelatnosti, organizacije stranačkih manifestacija, državnog proračuna, proračuna jedinica lokalne samouprave. Nadzor nad radom političkih stranaka – Ustavni sud

Tko može ukinuti rad političkih stranaka, kada i zašto?Političke stranke prestaju:

1. ako je nadležno upravno tijelo (Ministarstvo uprave) donijelo odluku o prestanku političke stranke,

26

2. ako se utvrdi da su prestale djelovati, ako je proteklo dvostruko više vremena od vremena utvrđenog statutom za održavanje skupa najvišeg upravnog tijela, a sjednica nije održana,

3. ako je njihovo djelovanje zabranjeno odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske. O prestanku se donosi rješenje.

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina

Na osnovu kojih pravnih izvora se RH obvezuje na poštivanje i zaštitu nacionalnih i drugih temeljnih prava i sloboda čovjeka i građanina?1. Ustavo RH2. Načela Povelje Ujedinjenih naroda3. Opća deklaracijom o pravima čovjeka, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Međunarodni paktom o

gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima4. Završni akt Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS), Pariška povelja za Novu Europu i drugi dokumentima

OESS-a koji se odnose na prava čovjeka (Dokument Kopenhaškog i Moskovskog sastanka)5. Konvencija Vijeća Europe za zaštitu prava čovjeka i temeljnih sloboda, te protokoli uz tu Konvenciju6. Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, Konvencija o sprječavanju i kažnjavanju zločina

genocida, Konvencija o pravima djeteta7. Deklaracija o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere i uvjerenja8. Konvencija o borbi protiv diskriminacije u oblasti prosvjete9. Deklaracija UN o pravima osoba pripadnika nacionalnih ili etničkih, vjerskih i jezičnih manjina10. Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe11. Europska povelja o regionalnim i manjinskim jezicima12. Europska povelja o lokalnoj/mjesnoj/samoupravi13. Instrumenti SEI za zaštitu manjinskih prava14. Preporuka iz Lunda o učinkovitom sudjelovanju nacionalnih manjina u javnom životu

Definicija nacionalnih manjinaNacionalna manjina – skupina hrvatskih državljana koji su tradicionalno nastanjeni na teritoriju RH, a njeni članovi imaju etnička, jezična, kulturna i vjerska obilježja različita od drugih građana i vodi ih želja za očuvanjem tih obilježja.

Prava nacionalnih manjina• Služenje vlastitim jezikom i pismom u privatnom i javnom životu• Pravo na odgoj i obrazovanje na vlastitom jeziku i pismu• Slobodna uporaba znamenja i simbola• Kulturna autonomija – održavanje, razvoj i iskazivanje vlastite kulture, te očuvanje i zaštita svojih kulturnih dobara i

tradicije• Pristup sredstvima javnog priopćavanja i obavljanje djelatnosti javnog priopćavanja na jeziku i pismu kojim se služe• Prao na samoorganiziranje i udruživanje radi ostvarivanja zajedničkih interesa• Zastupljenost u predstavničkim tijelima na državnoj i lokalnoj razini te u tijelima državne uprave i u pravosudnim

tijelima• Sudjelovanje u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima putem vijeća i predstavnika nacionalnih manjina• Zaštitu od svake djelatnosti koja ugrožava ili može ugroziti njihov opstanak, ostvarivanje prava i sloboda

Da li pripadnici etničkih i nacionalnih zajednica imaju pravo na zastupljenost u Saboru i Vladi RH?Pripadnici etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina koje sudjeluju u ukupnom stanovništvu RH s više od 1.5% stanovnika imaju pravo na najmanje jedno, a najviše tri zastupnička mjesta pripadnika te nacionalne manjine u Hrvatskom saboru.

Pripadnici etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina čiji je udio u stanovništvu RH manji od 1.5% imaju pravo izabrati najmanje 4 zastupnika pripadnika nacionalnih manjina u Hrvatski sabor, u skladu sa zakonom o izborima zastupnika u Sabor.

Političke institucije nacionalnih manjina

Savjet za nacionalne manjine i vijeća nacionalnih manjina u jedinicama samouprave.Članove Savjeta za nacionalne manjine imenuje Vlada na 4 godine, na prijedlog vijeća nacionalnih manjina (7 članova) odnosno manjinskih udruga i vjerskih zajednica (5 članova), a članovi Savjeta su i zastupnici nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru. Savjet ima nadzornu, inicijativnu i odlučujuću ulogu. Savjet nadzire ostvarivanje prava nacionalnih manjina, podnosi prijedloge državnim tijelima, te raspoređuje proračunska sredstva za nacionalne manjine.

Vijeća nacionalnih manjina biraju se neposrednim izborima u jedinicama samouprave gdje pripadnici pojedine nacionalne manjine imaju udio u stanovništvu najmanje 1.5%, odnosno jedinicama lokalne samouprave gdje živi više od

27

200 pripadnika, te u jedinicama regionalne samouprave gdje živi vise od 500 pripadnika pojedine manjine. U općini takvo vijeće ima 10 članova, u gradu 15, a u županiji 25. Vijeće ima predsjednika, kojeg biraju članovi iz svojih redova.

Vijeća nacionalnih manjina u jedinici samouprave imaju pravo: predlagati tijelima jedinice samouprave mjere za unaprjeđivanje položaja nacionalne manjine u državi ili na nekom njenom području, biti obaviješteni o svakom pitanju o kome će raspravljati radna tijela predstavničkog tijela jedinice samouprave, a tiče se položaja nacionalne manjine, davati mišljenja i prijedloge na programe radijskih i televizijskih postaja na lokalnoj i regionalnoj razini namijenjene nacionalnim manjinama ili na programe koji se odnose na manjinska pitanja.

28

2. SUSTAV DRŽAVNE UPRAVE

Modernizacija državne upraveProces reforme državne uprave podrazumijeva povećanje efikasnosti, otvorenosti tijela državne uprave, podizanje razine kvalitete upravnih usluga, jačanje standarda vladavine prava, podizanje etičke razine u državnoj službi i smanjenje korupcije, primjenu moderne informatičko-komunikacijske tehnologije, osiguravanje pristupa informacijama javnog sektora, zaštitu osobnih podataka, borbu protiv korupcije, edukaciju službenika i dr. mjereU tom smislu, Vlada RH je u ožujku 2008. donijela Strategiju reforme državne uprave 2008.-2011., a u prosincu 2009. Strategiju razvoja ljudskih potencijala u državnoj službi 2010-2013.

Tko obavlja poslove državne uprave?JAVNOPRAVNA TIJELA, a to su:

Tijela državne uprave. Tijela jedinice lokalne i područne samouprave Pravne osobe koje imaju javne ovlasti

Poslove u tijelima državne uprave obavljaju državni službenici, koji se primaju u državnu službu na temelju javnog natječaja.

Pomoćno-tehničke poslove u tijelima državne uprave obavljaju namještenici.

Koja su tijela državne uprave?Tijela državne uprave su ministarstva, državni uredi Vlade Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: državni uredi), državne upravne organizacije i uredi državne uprave u županijama.

Ministarstva, državni uredi i državne upravne organizacije središnja su tijela državne uprave, a uredi državne uprave u županijama su prvostupanjska tijela državne uprave.Za obavljanje određenih poslova državne uprave iz nadležnosti središnjih tijela državne uprave mogu se u županiji, gradu i općini osnivati područne jedinice.

Za obavljanje određenih poslova državne uprave iz nadležnosti ureda državne uprave u jedinicama područne (regionalne) samouprave mogu se u gradu, odnosno općini osnivati ispostave.

Tko su dužnosnici RH?Ministri, zamjenici ministra, predstojnici državnih ureda, predstojnik Ureda predsjednika Vlade Republike Hrvatske, glavni tajnik Vlade Republike Hrvatske, pomoćnici ministra, zamjenik predstojnika Ureda predsjednika Vlade Republike Hrvatske, zamjenik glavnog tajnika Vlade Republike Hrvatske, ravnatelji državnih upravnih organizacija, glasnogovornik Vlade Republike Hrvatske su državni dužnosnici.Dužnosnici iz stavka 1. ovoga članka ne smiju istodobno obnašati dužnost u tijelima zakonodavne vlasti, sudbene vlasti niti biti članovi predstavničkog tijela jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave.

Dužnosnici iz stavka 1. ovoga članka mogu staviti u mirovanje dužnost u zakonodavnoj vlasti, sudbenoj vlasti ili predstavničkim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, koja je nespojiva s dužnošću na koju su imenovani, odnosno izabrani. Po prestanku dužnosti u tijelima državne uprave, dužnosnici iz stavka 1. ovoga članka, na vlastiti zahtjev, mogu nastaviti obnašati dužnost u zakonodavnoj vlasti ili predstavničkom tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Rukovodeći državni službeniciZamjenici predstojnika državnog ureda, glavni tajnici ministarstva i državnog ureda, zamjenici ravnatelja državnih upravnih organizacija, ravnatelji ureda Vlade Republike Hrvatske, predstojnik Ureda potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske, ravnatelji ureda, agencija, direkcija i drugih stručnih službi koje Vlada Republike Hrvatske osniva uredbom te predstojnici ureda državne uprave u jedinicama područne (regionalne) samouprave rukovodeći su državni službenici.

Državne službenike iz stavka 1. ovoga članka imenuje i razrješava Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada), na temelju javnoga natječaja, ako zakonom nije drukčije određeno.

Poslove državne uprave u tijelima državne uprave obavljaju državni službenici, koji se primaju u državnu službu na temelju javnog natječaja, ako zakonom nije drukčije određeno.

Pomoćno-tehničke poslove u tijelima državne uprave obavljaju namještenici.

Prava, obveze, odgovornosti i način određivanja plaće državnih službenika i namještenika u tijelima državne uprave uređuju se propisima o državnim službenicima i namještenicima.

29

Što je s pripadnicima manjina?Pripadnicima nacionalnih manjina osigurava se zastupljenost u središnjim tijelima državne razmjerno njihovom udjelu u ukupnom stanovništvu RH, a u uredima državne uprave u jedinicama područne samouprave razmjerno njihovom udjelu u ukupnom stanovništvu županije, odnosno Grada Zagreba. Vlada nadzire provedbu zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne uprave.

Kada pripadnici nacionalnih manjina iz stavka 1. ovoga članka podnose prijavu na natječaj za prijam u službu, imaju se pravo pozvati na ostvarivanje prava koja im pripadaju sukladno odredbama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.

Kako se osiguravaju sredstva?Sredstva za rad tijela državne uprave osiguravaju se u državnom proračunu. Sredstva za obavljanje poslova državne uprave povjerenih tijelima jedinica lokalne i područne samouprave, odnosno pravnim osobama koje imaju javne ovlasti, osiguravaju se u skladu s posebnim zakonom kojim su te ovlasti povjerene.

Što je s javnosti rada tijela državne uprave?Rad tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne samouprave i pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave je javan. Javnost se može isključiti samo izuzetno, u slučajevima predviđenim zakonom.

Tko naknađuje štetu uzrokovanu nepravilnom radom državne uprave?Štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska. U obavljanju poslova iz svog djelokruga tijela državne uprave samostalna su u granicama zakonskih ovlasti.

Postoji li mogućnost žalbe?Protiv pojedinačnih akata, radnji i mjera tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne samouprave i pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, donijetih u prvom stupnju, može se podnijeti žalba a u slučaju da žalba nije dopuštena, može se zatražiti sudska zaštita.

Koji su poslovi državne uprave? 1. Neposredna provedba zakona i drugih propisa 2. Donošenje provedbenih propisa 3. Provođenje upravnog nadzora 4. POSEBNE ODREDBE O INSPEKCIJSKOM NADZORU5. Drugi upravni i stručni poslovi

Neposredna provedba zakona i drugih propisa• rješavanje u upravnim stvarima• vođenje propisanih očevidnika• izdavanje uvjerenja i drugih potvrda• drugi upravni i stručni poslovi

Donošenje provedbenih propisaMinistri, predstojnici državnih ureda i ravnatelji državnih upravnih organizacija donose pravilnike, naredbe i naputke za provedbu zakona i drugih propisa kad su na to izrijekom ovlašteni, u granicama dane ovlasti.

To su (akti):- Pravilnik - potanje razrađuju pojedine odredbe zakona radi njihove primjene. - Naredba – njome se naređuje ili zabranjuje određeno postupanje. - Naputak – njime se propisuje način rada u tijelima državne uprave, tijelima jedinica lokalne i područne

samouprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti. Pravilnici, naredbe i naputci objavljuju se u "Narodnim novinama", a stupaju na snagu najranije osmoga dana od dana objave, ako tim propisima nije izuzetno određeno da zbog naročito važnih razloga stupaju na snagu danom objave.

Provođenje upravnog nadzoraUPRAVNI NADZOR - provode tijela državne uprave nad tijelima državne uprave, pravnim osobama s javnim ovlastima i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave u povjerenim im poslovima državne uprave.

Nadzire se:1. zakonitost rada i postupanja,2. rješavanje u upravnim stvarima,

30

3. djelotvornost, ekonomičnost i svrhovitost rada u obavljanju poslova državne uprave, 4. svrhovitost unutarnjeg ustrojstva 5. osposobljenost službenika i namještenika za obavljanje poslova državne uprave 6. odnos službenika i namještenika prema građanima i drugim strankama

Koje radnje tijelo državne uprave može poduzeti ako uoči nepravilnosti i nezakonitosti – mjere u upravnom nadzoru1. zahtijevati izvješća, podatke i druge obavijesti o obavljanju poslova državne uprave, 2. raspraviti stanje izvršavanja poslova državne uprave i predložiti mjere koje se moraju poduzeti radi izvršenja

pojedinih poslova državne uprave, 3. pokrenuti postupak za utvrđivanje odgovornosti odgovarajućih službenika odnosno namještenika, 4. neposredno obaviti poslove u granicama svog djelokruga iz nadležnosti tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i

područne samouprave, odnosno pravnih osoba s javnim ovlastima na njihov trošak, kad ocijene da se na drugi način ne može izvršiti zakon ili drugi propis, a tijelo državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne samouprave, odnosno pravne osobe s javnim ovlastima nisu obavili određeni posao državne uprave u za to ostavljenom ili primjerenom roku,

5. poduzeti i druge mjere propisane posebnim zakonom.

Tko nadzire rad pojedinih tijela državne uprave?U granicama svog djelokruga:

1. ministarstva, državni uredi i državne upravne organizacije nadziru rad tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave

2. uredi državne uprave u županijama nadziru rad tijela jedinica lokalne i područne samouprave te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenijetim im poslovima državne uprave na području županije.

Nadležna središnja tijela državne uprave mogu u obavljanju poslova državne uprave koji su povjereni tijelima županije, grada, odnosno općine davati županu, gradonačelniku, odnosno načelniku naredbe u skladu sa zakonom.

Pojedinačnom naredbom ne može se određivati način rješavanja određene, pojedinačne upravne stvari.

Provođenje inspekcijskog nadzoraPodrazumijeva izravan uvid u opće i pojedinačne akte, uvjete i način rada nadziranih pravnih i fizičkih osoba te poduzimanje zakonom i drugim propisima predviđenih mjera da se ustanovljeno stanje i poslovanje uskladi sa zakonom i drugim propisima.

Tko obavlja inspekcijski nadzor?Inspekcijski nadzor provode inspektori i drugi državni službenici ovlašteni za provedbu nadzora.

Inspekcijske poslove obavljaju:- uredi državne uprave u županijama (I° )- središnja tijela državne uprave (II° )

(ako posebnim zakonom nije što drugo određeno)

Ministarstva mogu neposredno obavljati i inspekcijske poslove iz nadležnosti županijskih, odnosno gradskih ureda.

Prava i obveze inspektora u provedbi inspekc. nadzora?Inspektori imaju posebnu iskaznicu, kojom se dokazuje njihovo službeno svojstvo, identitet i ovlasti. Način vođenja očevidnika i obrazac iskaznice inspektora propisuje nadležni ministar.

Inspektori imaju pravo pregledati i poslovne prostorije, poslovne spise, zgrade, predmete, robu i druge stvari kod nadziranih osoba, saslušati pojedine osobe u upravnom postupku, pregledati isprave na temelju kojih se može utvrditi identitet osoba, kao i obavljati druge radnje u skladu sa svrhom inspekcijskog nadzora.

Prilikom provođenja inspekcijskog nadzora inspektori su dužni postupati tako da se ne ugrozi zakonom ili drugim propisom utvrđena tajna.

Službenici tijela državne uprave, državnih tijela, tijela jedinica lokalne samouprave i uprave i drugih pravnih osoba dužni su inspektora upozoriti što se po propisima, odnosno po njihovim općim aktima smatra tajnom.

Na što ima inspektor pravo ukoliko utvrdi nepravilnost?Ukoliko nađe da je povrijeđen zakon ili drugi propis, inspektor ima pravo i obvezu, u skladu sa zakonom i drugim propisima:

1. narediti otklanjanje utvrđenih nedostataka odnosno nepravilnosti u određenom roku,

31

2. podnijeti prijavu nadležnom državnom tijelu zbog kaznenog djela, odnosno izreći zakonom ili drugim propisom utvrđenu prekršajnu kaznu,

3. poduzeti i druge mjere odnosno izvršiti druge radnje za koje je posebnim propisima ovlašten.

Kako radi inspektor, što sastavlja?O izvršenom pregledu, utvrđenom stanju i poduzetim odnosno naređenim mjerama i radnjama, inspektor sastavlja zapisnik. Primjerak zapisnika o inspekcijskom pregledu inspektor uručuje fizičkoj osobi ili službenoj osobi državnog tijela, tijela jedinice lokalne samouprave i uprave, odnosno pravne osobe.

Inspektor vodi očevidnik o obavljenim inspekcijskim pregledima.

Ako utvrđeni nedostaci nisu otklonjeni u ostavljenom roku, inspektor je dužan poduzeti odgovarajuće mjere i radnje, u okviru svojih zakonom ili drugim propisom utvrđenih ovlasti.

Ako se inspektoru prilikom provođenja inspekcijskog nadzora pruži fizički otpor, odnosno ako se takav otpor osnovano očekuje, inspektor može zatražiti pomoć ovlaštenih službenih osoba nadležne policijske uprave.

Inspektor je u obavljanju inspekcijskog nadzora odgovoran, ako propusti poduzeti, odnosno odrediti mjere ili radnje, koje je po zakonu ili drugim propisima bio dužan poduzeti, odnosno odrediti, ako prekorači svoje zakonske i drugim propisima utvrđene ovlasti, ako ne podnese prijavu, odnosno ne obavijesti nadležna državna tijela o utvrđenim nedostacima te u drugim slučajevima previđenim posebnim zakonom.

Što će inspektor učiniti kada nedostaci koje je utvrdio u inpekc. nadzoru ne budu otklonjeni u ostavljenom roku?Ako utvrđeni nedostaci nisu otklonjeni u ostavljenom roku, inspektor je dužan poduzeti odgovarajuće mjere i radnje u okviru zakonom ili drugim propisom utvrđenih ovlasti.

Drugi upravni i stručni poslovi koje obavljaju tijela državne uprave1. Praćenje stanja u okviru svog djelokruga prikupljanjem potrebnih podataka i obavijesti2. Predlaganje donošenja propisa i dr. akata iz svoje nadležnosti - nadležnim državnim tijelima3. Izrada nacrta prijedloga propisa 4. Izrada stručnih podloga za rješavanje ili objašnjenje određenih pitanja5. Priprema prijedloga odgovora ili davanje odgovora na zastupnička pitanja 6. Ostvaruju domaću i inozemnu stručnu suradnju7. Daju odgovarajuća objašnjenja pravnim osobama i građanstvu u granicama svog djelokruga

USTROJSTVO DRŽAVNE UPRAVE

a) MINISTARSTVAMinistarstva – definicija. Ministarstva se ustrojavaju za obavljanje poslova državne uprave u jednom ili više upravnih područja. U ministarstvima koja su ustrojena za više upravnih područja u pravilu se ustrojavaju upravne organizacije u sastavu ministarstva. Upravne organizacije u sastavu ministarstva su uprave, zavodi i ravnateljstva.

Koji su poslovi ministarstava?Ministarstva obavljaju upravne i druge stručne poslove iz svog djelokruga, a osobito: 1. neposredno primjenjuju zakone i druge propise, 2. osiguravaju provedbu zakona i drugih propisa, 3. pripremaju nacrte prijedloga zakona i prijedloge drugih propisa, 4. rješavaju u upravnim stvarima u prvom stupnju kad su na to zakonom izrijekom ovlašteni te u drugom stupnju, ako

zakonom nije što drugo određeno. 5. provode upravni, odnosno inspekcijski nadzor, 6. vode propisane očevidnike, 7. prate stanje u svom djelokrugu te nadležnim državnim tijelima predlažu poduzimanje odgovarajućih mjera, 8. izrađuju stručne podloge za postupak odlučivanja u državnim tijelima, 9. osiguravaju suradnju stručnih i znanstvenih ustanova te predlažu nadležnim državnim tijelima ustrojavanje određenih

službi i stručnih ustanova.

Tko osniva ministarstva i za koliko upravnih područja može biti osnovano pojedino ministarstvo?Ministarstva se ustrojavaju za obavljanje poslova državne uprave u jednom ili više upravnih područja, a osniva ih odnosno ustrojava Hrvatski sabor i to Zakonom o ustrojstvu i djelokrugu središnjih tijela državne uprave.U ministarstvima koja su ustrojena za više upravnih područja ustrojavaju se upravne organizacije u sastavu ministarstva (uprave, zavodi i ravnateljstva).

32

Tko imenuje i razrješava ministra, državnog tajnika, tajnika ministarstva i ravnatelja u ministarstvu?Ministre imenuje i razrješava Hrvatski Sabor na prijedlog predsjednika Vlade.Zamjenika ministra imenuje Vlada RH na prijedlog predsjednika Vlade. On za svoj rad odgovara Vladi i ministru.

Glavnog tajnika ministarstva imenuje Vlada, na prijedlog ministra. On odgovara za svoj rad ministru i vladi, na temelju javnog natječaja.

Pomoćnik ministra upravlja radom upravnih organizacija ustrojenih u ministarstvu, a za svoj rad odgovara ministru Imenuje ga i razrješava Vlada na prijedlog ministra.

Što je kabinet ministra / uži kabinet?Kabinet ministra je posebna ustrojstvena jedinica koja za ministra i zamjenika, obavlja protokolarne poslove, poslove u svezi odnosa sa sredstvima javnog priopćavanja te druge stručne i administrativne poslove.

Koja je uloga ministra? (1)Ministar predstavlja ministarstvo i upravlja njegovim radom, a osobito: 1. provodi utvrđenu politiku Vlade2. donosi provedbene propise kad je na to izrijekom zakonom ovlašten3. brine o zakonitom i pravodobnom izvršavanju zakona i drugih propisa4. osigurava suradnju ministarstva s državnim tijelima, jedinicama lokalne i područne samouprave, pravnim osobama

koje imaju javne ovlasti te drugim pravnim osobama u pitanjima od zajedničkog interesa5. poduzima mjere utvrđene zakonom i drugim propisima u slučaju povrede službene dužnosti

2) Zamjenik ministraMinistar ima jednog zamjenika ministra kojeg imenuje Vlada na prijedlog predsjednika Vlade.Zamjenik ministra za svoj rad odgovara ministru i Vladi.Zamjenik ministra provodi utvrđenu politiku Vlade i zamjenjuje ministra u upravljanju radom ministarstva.Zamjenik ministra zamjenjuje ministra u slučaju njegove odsutnosti ili spriječenosti te obavlja i druge poslove koje mu povjeri ministar.

3) Pomoćnik ministraU ministarstvu se može imenovati jedan ili više pomoćnika ministra.Pomoćnik ministra, u pravilu, upravlja radom upravne organizacije ustrojene u sastavu ministarstva te obavlja i druge poslove koje mu povjeri ministar.Pomoćnika ministra imenuje Vlada na prijedlog ministra.Pomoćnik ministra odgovoran je za svoj rad ministru i Vladi.

4) Glavni tajnik ministarstvaGlavni tajnik ministarstva poduzima mjere za osiguranje učinkovitosti u radu ministarstva te u pravilu usklađuje rad unutarnjih ustrojstvenih jedinica ministarstva i upravnih organizacija u sastavu ministarstva, brine o stručnom osposobljavanju, usavršavanju i napredovanju državnih službenika i namještenika u tijeku službe i o urednom i pravilnom korištenju imovine i sredstava za rad, nadzire rad državnih službenika i namještenika te obavlja i druge poslove koje mu povjeri ministar.

Glavnog tajnika ministarstva imenuje Vlada na prijedlog ministra, a na temelju javnog natječaja.Glavni tajnik ministarstva za svoj rad odgovara ministru i Vladi.

Koje se upravne organizacije u sastavu ministarstva? (5)Upravne organizacije u sastavu ministarstava osnivaju se u pravilu kao: 1. uprave, kad se ustrojavaju za upravno područje iz djelokruga ministarstva u kojem se obavljaju pretežito upravni

poslovi, s određenim stupnjem samostalnosti u radu2. zavodi, kad se ustrojavaju za upravno područje iz djelokruga ministarstva, u kojem se obavljaju pretežito stručno-

analitički poslovi koji zahtijevaju posebne načine rada unutar ministarstva. Zavodima se izuzetno mogu povjeriti i određeni upravni poslovi, ako to zahtijeva povezanost stručnih i upravnih poslova.

3. ravnateljstva, kad se ustrojavaju za upravno područje iz djelokruga ministarstva, u kojem se obavljaju određeni gospodarski i s njima vezani upravni poslovi, kada obavljanje tih poslova zahtijeva posebno ustrojenu službu, samostalnost djelovanja i posebne načine rada unutar ministarstva.

b) DRŽAVNI UREDI

Državni uredi - djelokrugDržavni uredi ustrojavaju se za obavljanje poslova državne uprave u jednom ili više upravnih područja koja su od posebnog značaja za učinkovitiji rad Vlade.

33

Državni uredi obavljaju upravne i druge stručne poslove iz svog djelokruga, a osobito:1. izrađuju prijedloge strateških dokumenata i stručno obrađuju pitanja od osobitog značaja za učinkovitiji rad Vlade,2. izrađuju stručne podloge za postupak odlučivanja u državnim tijelima,3. neposredno primjenjuju zakone i druge propise i o osiguravaju njihovu provedbu,4. pripremaju nacrte prijedloga zakona i prijedloge drugih propisa,5. rješavaju u upravnim stvarima kad su na to izrijekom zakonom ovlašteni,6. provode upravni, odnosno inspekcijski nadzor,7. vode propisane očevidnike i evidencije,8. prate stanje u svom djelokrugu te nadležnim državnim tijelima predlažu poduzimanje odgovarajućih mjera,9. osiguravaju suradnju stručnih i znanstvenih ustanova te predlažu nadležnim državnim tijelima ustrojavanje određenih

službi i stručnih ustanova,10. ostvaruju suradnju s drugim tijelima državne uprave, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave te

drugim pravnim osobama,11. ostvaruju međunarodnu suradnju,12. prikupljaju, sređuju i razlučuju podatke od interesa za djelatnost za koju su ustrojeni i obavljaju druge poslove

utvrđene zakonom i drugim propisima.

Tko upravlja državnim uredima, ovlasti predstojnika državnog ureda?Državnim uredom upravlja predstojnik, u položaju zamjenika ministra.Predstojnika ureda imenuje Vlada na prijedlog predsjednika Vlade i za svoj rad je odgovoran predsjedniku Vlade i Vladi.Predstojnik predstavlja državni ured i upravlja njegovim radom, a osobito:1. brine o provedbi zakona i drugih propisa,2. donosi provedbene propise kad je na to izrijekom zakonom ovlašten,3. brine o zakonitom i pravodobnom izvršavanju zakona i drugih propisa te u pitanjima od zajedničkog interesa

osigurava suradnju središnjeg državnog ureda s drugim državnim tijelima, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnim osobama koje imaju javne ovlasti te drugim pravnim osobama,

4. poduzima mjere za osiguranje učinkovitosti u radu, brine se o stručnom osposobljavanju i usavršavanju državnih službenika i namještenika u tijeku službe i poduzima mjere utvrđene zakonom i drugim propisom za utvrđivanje odgovornosti za povrede službene dužnosti.

Zamjenik predstojnika državnog uredaPredstojnik može imati jednoga zamjenika.Zamjenik zamjenjuje predstojnika državnog ureda u slučaju njegove odsutnosti ili spriječenosti te obavlja i druge poslove koje mu povjeri predstojnik.Zamjenik predstojnika koordinira obavljanje poslova državne uprave u pojedinom upravnom području državnog ureda i obavlja druge poslove koje mu povjeri predstojnik.Zamjenika predstojnika imenuje Vlada na prijedlog predstojnika, a na temelju javnoga natječaja.Zamjenik predstojnika državnog ureda je za svoj rad odgovoran predstojniku i Vladi.

Glavni tajnik državnog uredaDržavni ured može imati glavnog tajnika.Glavni tajnik državnog ureda poduzima mjere za osiguranje učinkovitosti u radu državnog ureda, te tehnički usklađuje rad unutarnjih ustrojstvenih jedinica državnog ureda i upravnih organizacija u sastavu državnog ureda, brine o stručnom osposobljavanju, usavršavanju i napredovanju državnih službenika i namještenika u tijeku službe i o urednom i pravilnom korištenju imovine i sredstava za rad, nadzire rad državnih službenika i namještenika te obavlja i druge poslove koje mu povjeri predstojnik državnog ureda.

Glavnog tajnika državnog ureda imenuje Vlada na prijedlog predstojnika državnog ureda, a na temelju javnoga natječaja.

Glavni tajnik državnog ureda za svoj rad odgovara predstojniku državnog ureda.

c)Upravne organizacije u sastavu državnih uredaUpravne organizacije u sastavu državnog ureda osnivaju se u pravilu kao sektori, kad se ustrojavaju za upravno područje iz djelokruga državnog ureda u kojem se obavljaju pretežito upravni poslovi, s određenim stupnjem samostalnosti u radu.

Državne upravne organizacijese ustrojavaju za obavljanje poslova državne uprave u jednom ili više upravnih područja.

Državne upravne organizacije osnivaju se u pravilu kao državne uprave, zavodi i ravnateljstva.

Kakve poslove obavljaju državne upravne organizacije?Državne upravne organizacije obavljaju upravne, stručne i druge poslove iz svog djelokruga, a osobito:

34

1. proučavaju i istražuju određena pitanja koja zahtijevaju primjenu posebnih načina rada, a koje je nužno obavljati u okviru državne uprave,

2. vode propisane očevidnike, 3. rješavaju u upravnim stvarima kad su na to izrijekom zakonom ovlašteni, 4. provode upravni odnosno inspekcijski nadzor5. pripremaju nacrte zakona i prijedloge drugih propisa, 6. pripremaju stručne podloge za postupak odlučivanja u državnim tijelima, 7. ostvaruju suradnju s tijelima državne uprave, jedinicama lokalne samouprave i uprave te drugim pravnim osobama, 8. ostvaruju međunarodnu suradnju, 9. prikupljaju, sređuju i razlučuju podatke od interesa za djelatnost za koju su ustrojeni, 10. obavljaju i druge poslove utvrđene zakonom i drugim propisima.

Tko upravlja radom državnih upravnih organizacija?Radom državnih upravnih organizacija ustrojenih u sastavu ministarstva upravlja ravnatelj.

Ravnatelja imenuje i razrješuje Vlada, na prijedlog predsjednika Vlade i uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležnog ministra. Za svoj rad odgovoran je Vladi i nadležnom ministru.

Ravnatelj može imati zamjenika, odgovoran je ravnatelju, imenuje ga Vlada. Zamjenik ravnatelja zamjenjuje ravnatelja u slučaju njegovog izbivanja ili spriječenosti te obavlja i druge poslove koje mu povjeri ravnatelj.

Ravnatelj državne upravne organizacije može imati jednog ili više pomoćnika. Pomoćnik ravnatelja upravlja radom unutarnje ustrojstvene jedinice DUO i dr. Poslove koje mu povjeri ravnatelj. Za svoj rad odgovoran je ravnatelju.

Koji su poslovi ravnatelja državne upravne organizacije?Ravnatelj predstavlja državnu upravnu organizaciju i upravlja njezinim radom, a osobito:

1. brine o provedbi zakona i drugih propisa2. donosi provedbene propise kad je na to zakonom ovlašten3. nadzire zakonitost i pravovremenost izvršavanja poslova

d) DRŽAVNA UPRAVA U ŽUPANIJI, GRADU, ODNOSNO OPĆINI Uredi državne uprave (1)• Osnivaju se za obavljanje poslova državne uprave u više upravnih područja na području jedinice područne

samouprave. U svakoj županiji ustrojen je jedan ured državne uprave (ukupno 20)

Unutarnje ustrojstvo ureda državne uprave uređuje se uredbom Vlade.Poslovi:

1. neposredna provedba zakona i drugih propisa2. rješava u upravnim stvarima u prvom stupnju3. provodi upravni, odnosno inspekcijski nadzor4. prati stanje u svom djelokrugu, te središnjim tijelima državne uprave predlaže mjere za unapređenje stanja u

pojedinim upravnim područjima

Predstojnik ureda državne uprave (2) Radom ureda upravlja predstojnik, on je čelnik tog ureda. Imenuje ga i razrješuje Vlada na temelju natječaja. Odgovoran je Vladi i čelniku središnjeg tijela DU nadležnom za odgovarajuće upravno područje.

Poslovi:1. brine o provedbi zakona2. nadzire zakonitost i pravovremenost obavljanja poslova, provodi neposredan nadzor nad radom u uredu, poduzima

mjere za osiguranje učinkovitosti u radu3. obavlja nadzor nad poslovima državne uprave u ispostavama u općinama i gradovima4. osigurava suradnju ureda državne uprave u jedinici područne samouprave s tijelima jedinica lokalne odnosno

područne samouprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlastiMože imati zamjenika kojeg imenuje i razrješuje ministar nadležan za poslove opće uprave, na prijedlog predstojnika ureda, a na temelju prethodno provedenog javnog natječaja.

Ispostave ureda državne uprave (3)Za obavljanje određenih poslova iz nadležnosti ureda državne uprave u jedinici područne samouprave mogu se osnovati ispostave u gradovima i općinama koje odredi Vlada na prijedlog predstojnika ureda državne uprave. Ispostavom upravlja voditelj ispostave koji je odgovoran predstojniku ureda državne uprave.

35

e) OBAVLJANJE POSLOVA DRŽAVNE UPRAVE POVJERENIH JEDINICAMA LOKALNE I PODRUČNE SAMOUPRAVE TE PRAVNIM OSOBAMA KOJE IMAJU JAVNE OVLASTI

Koji su poslovi tijela jedinica lokalne samouprave te pravnih osoba s javnim ovlastima?Tijela jedinica lokalne i područne samouprave te pravne osobe koje imaju javne ovlasti, u povjerenim im poslovima državne uprave :

1. rješavaju u upravnim stvarima u prvom i drugom stupnju kad su im ti poslovi zakonom izrijekom stavljeni u nadležnost,

2. vode očevidnike određene zakonom i drugim propisima i izdaju propisana uvjerenja i druge potvrde, 3. obavljaju i druge poslove državne uprave koji su im zakonom izrijekom stavljeni u nadležnost.

Tko je u jedinici lokalne samouprave odgovoran za zakonito i stručno obavljanje prenijetih poslova državne uprave?Za zakonito i stručno obavljanje povjerenih poslova državne uprave, odgovorni su župan, gradonačelnik, odnosno općinski načelnik te ravnatelj pravne osobe s javnim ovlastima.

Na službenike koji obavljaju povjerene poslove državne uprave u jedinicama lokalne i područne samouprave te pravnim osobama koje imaju javne ovlasti shodno se primjenjuju propisi kojima se uređuje stručna sprema i stručno osposobljavanje državnih službenika i namještenika.

UNUTARNJE USTROJSTVO TIJELA DRŽAVNE UPRAVE

Kako se uređuje unutarnje ustrojstvo i uredsko poslovanje tijela državne uprave?Unutarnje ustrojstvo i uredsko poslovanje tijela državne uprave uređuju se uredbom Vlade. - nazivi unutarnjih ustrojstvenih jedinica - njihov djelokrug - način upravljanja tim jedinicama - okvirni broj službenika i namještenika - način planiranja poslova - radno vrijeme - održavanje uredovnih dana

Kojim se aktom potvrđuje broj potrebnih državnih službenika i namještenika?Pravilnik o unutarnjem redu – donosi ga čelnik tijela na temelju uredbe o unutarnjem ustrojstvu tijela državne uprave.

Utvrđuje: - radna mjesta - broj službenika i namještenika za svako radno mjesto - opis poslova radnog mjesta / ovlasti i odgovornosti - uvjeti za raspored na radno mjesto

Tko donosi pravilnik o unutarnjem redu?Pravilnik o unutarnjem redu donose: 1.za ministarstvo, ministar2. za državni ured, predstojnik,3. za državne upravne organizacije, ravnatelj,4. za ured državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave, predstojnik.

MEĐUSOBNI ODNOSI TIJELA DRŽAVNE UPRAVE

Koje su ovlasti Vlade u provođenju nadzora nad obavljanjem poslova državne uprave? (odnosi Vlade prema tijelima državne uprave)U provođenju nadzora nad obavljanjem poslova državne uprave Vlada može: 1. ukinuti propise tijela državne uprave i jedinica lokalne i područne samouprave u povjerenim im poslovima državne

uprave, 2. podnijeti zahtjev Ustavnom sudu Republike Hrvatske za ocjenu suglasnosti propisa pravnih osoba koje imaju javne

ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave 3. raspraviti stanje u pojedinom tijelu državne uprave, tijelu jedinica lokalne i područne samouprave ili pravnoj osobi

koja ima javne ovlasti te odrediti mjere koje su to tijelo, tijelo jedinice lokalne samouprave i uprave ili pravna osoba koja ima javne ovlasti dužni poduzeti radi izvršavanja poslova državne uprave iz svog djelokruga, a osobito razriješiti, odnosno predložiti razrješenje čelnika tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne samouprave i uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti

4. pokrenuti postupak za utvrđivanje odgovornosti službenika i namještenika,

36

5. poduzeti i druge mjere u skladu sa zakonom i drugim propisima.

Objasnite međusobne odnose tijela državne uprave.Središnja tijela državne uprave • dužna su međusobno surađivati, pružati stručnu pomoć, davati obavijesti o podacima o kojima se vode službene

evidencije, osnivati zajedničke stručne komisije i dr.• uredima državne uprave u županijama

– pružati stručnu pomoć, davati stručna mišljenja, održavati stručna savjetovanja, provoditi upravni nadzora i poduzimati mjere u upravnom nadzoru, pokreću postupak za utvrđivanje odgovornosti drž. službenika

Odnosi tijela državne uprave prema jedinicama lokalne i područne samouprave odnosno pravnim osobama koje imaju javne ovlastiTijela državne uprave u svom djelokrugu nadziru rad tijela jedinica lokalne i područne samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima u obavljanju poslova državne uprave i u tom svojstvu u ovlasti su osobito: 1. nadzirati zakonitost, pravovremenost i pravilnost obavljanja prenijetih poslova državne uprave, 2. raspraviti stanje u pojedinom tijelu jedinice lokalne i područne samouprave ili pravnoj osobi koja ima javne ovlasti te

odrediti mjere koje su to tijelo ili pravna osoba koja ima javne ovlasti dužni poduzeti radi izvršavanja poslova državne uprave, a osobito obustaviti od izvršenja opće akte tijela jedinica lokalne i područne samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima u prenijetim im poslovima državne uprave, predložiti razrješenje čelnika tijela jedinice lokalne i područne samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti, u skladu sa Zakonom o lokalnoj samoupravi i upravi te zakonom kojim je ovlaštenje prenijeto,

3. pokrenuti postupak za utvrđivanje odgovornosti službenika i namještenika tijela jedinica lokalne i područne samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti,

4. poduzeti i druge mjere u skladu sa zakonom i drugim propisima. Tijela državne uprave dužna su u obavljanju poslova državne uprave surađivati s tijelima jedinica lokalne i područne samouprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti i pružati im stručnu pomoć, a osobito stručno obrađivati pitanja i pojave u svezi provedbe zakona i drugih propisa, davati im stručna mišljenja i objašnjenja te održavati stručna savjetovanja o načinu provedbe zakona kao i o drugim općim pitanjima od značaja za pravilno djelovanje i unapređivanje načina i učinkovitosti rada u poslovima državne uprave.

SREDSTVA ZA RAD TIJELA DRŽAVNE UPRAVE

Kako se utvrđuju sredstva za rad tijela državne uprave?Sredstva za rad tijela državne uprave utvrđuju se državnim proračunom.

Tijela državne uprave dužna su Vladi Republike Hrvatske dostaviti zahtjev za osiguranje sredstava za iduću proračunsku godinu na temelju plana rada tijela s obrazloženjem najkasnije do 30. rujna tekuće godine. • Zajednički materijalni troškovi tijela državne uprave – npr. grijanje, osvjetljenje, čišćenje itd, Vlada Republike

Hrvatske može, u dogovoru s tim tijelima, odrediti da se sredstva za pokriće tih materijalnih troškova doznačuju samo jednom od tih tijela

• Zajedničko korištenje opreme - uređuje se ugovorom između tijela državne uprave, odnosno tijela jedinica lokalne samouprave i pravnih osoba koje imaju javne ovlasti. Vlada Republike Hrvatske može odrediti obvezatno zajedničko korištenje stvari opreme od strane dva ili više tijela državne uprave.

• Mogućnost prijenosa opreme - može se prenijeti bez naknade samo na drugo državno tijelo, a u svrhu obavljanja poslova državne uprave i na jedinicu lokalne samouprave i uprave ili pravnu osobu koja ima javne ovlasti.

• O korištenju novčanih sredstava odlučuje čelnik tijela do visine vrijednosti koju odredi Vlada

Raspoređivanje sredstavaČelnik tijela odlučuje o raspoređivanju sredstava. Raspoređivanje sredstava tijela državne uprave obavlja se predračunom, a konačna raspodjela tih sredstava godišnjim obračunom tijela državne uprave. Predračun o rasporedu sredstava donosi se prije početka godine na koju se odnosi, a najkasnije 15 dana nakon usvajanja državnog proračuna.

Tko je odgovoran za zakonito korištenje sredstava?Za zakonito korištenje sredstava tijela državne uprave odgovorni su čelnik tijela državne uprave, kao izvršitelj i računopolagač.

Čelnik tijela državne uprave može, u skladu s propisima, svoju ovlast izvršitelja prenijeti na jednog ili više pomoćnih izvršitelja.

37

Da li tijela državne uprave mogu svoju opremu prenositi bez naknade?Oprema tijela državne uprave može se prenijeti bez naknade samo na drugo državno tijelo, a u svrhu obavljanja poslova državne uprave i na jedinicu područne samouprave ili pravnu osobu koja ima javne ovlasti.

ODNOSI TIJELA DRŽAVNE UPRAVE I GRAĐANA

Na čemu se temelje odnosi tijela državne uprave i građana?Odnosi tijela državne uprave i građana temelje se na međusobnoj suradnji i povjerenju te poštivanju dostojanstva ljudske osobe.

• Davanje podataka, obavijesti, pružanje stručne pomoći• Upoznavanje javnosti o obavljanju poslova državne uprave• Podnošenje prigovora i pritužbi na rad tijela državne uprave• Naknada štete

Davanje informacija uskratit će se kada se radi o klasificiranom podatku, ili je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Tko podnosi izvješća o obavljanju poslova državne uprave?Izvješća o obavljanju poslova državne uprave mogu davati ministri, predstojnici državnih ureda, ravnatelji državnih upravnih organizacija i predstojnici ureda državne uprave u jedinicama područne (regionalne) samouprave.

Mogu za davanje odgovarajućih izvješća ovlastiti i pojedine državne službenike.

Državni službenici koji su ovlašteni davati odgovarajuća izvješća osobno su odgovorni za njihovu točnost i pravodobnost. Neovlašteno davanje izvješća ili davanje netočnih , izvješća predstavlja težu povredu službene dužnosti.

Ministri, predstojnici državnih ureda, ravnatelji državnih upravnih organizacija, predstojnici ureda državne uprave u jedinicama područne (regionalne) samouprave, odnosno državni službenik kojeg oni ovlaste, može o značajnijim pitanjima obavljanja poslova državne uprave održavati konferencije s predstavnicima sredstava javnog priopćavanja.

Ministri, predstojnici državnih ureda, odnosno ravnatelji državnih upravnih organizacija, mogu odlučiti da se nacrti propisa koje pripremaju, a za koje je javnost osobito zainteresirana, objave putem sredstava javnog priopćavanja, kao i da se pozovu svi zainteresirani da na nacrt propisa iznesu svoje primjedbe.Kad tijela državne uprave održavaju savjetovanja ili druge oblike stručne obrade pitanja iz svog djelokruga, o tome se obvezatno upoznaje javnost putem tiska i drugih oblika javnog priopćavanja te omogućava nazočnost predstavnika sredstava javnog priopćavanja.

Izvješća se mogu dati na sljedeće načine: - na konferenciji s predstavnicima sredstava javnog priopćavanja- putem sredstva javnog priopćavanja,- putem savjetovanja i drugih oblika obrade pitanja.

Kako tijela državne uprave moraju ustrojiti svoj rad i poslovanje prema građanima?Tijela državne uprave dužna su svoj rad i poslovanje ustrojiti tako da građani i pravne osobe mogu na jednostavan i djelotvoran način ostvarivati svoja Ustavom zajamčena prava i zakonom zaštićene interese te ispunjavati svoje građanske dužnosti.

U rješavanju u upravnim stvarima ne smije se zahtijevati od stranaka da u postupku pribavljaju uvjerenja o činjenicama o kojima tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne samouprave i uprave ili pravne osobe koje imaju javne ovlasti vode službene očevidnike. Takva uvjerenja moraju se pribaviti po službenoj dužnosti.

Naknada troškova – naknada šteteKad se u upravnom postupku građani i pravne osobe odnosno njihovi zastupnici i punomoćnici odazovu pozivu, a bez njihove krivnje službena radnja radi koje su pozvani nije obavljena, imaju pravo zahtijevati naknadu time nastalih troškova.

O zahtjevu za naknadu troškova odlučuje zaključkom voditelj postupka koji je pozvao stranku, na temelju propisa kojim se uređuje naknada troškova svjedocima, u upravnom postupku.

Protiv zaključka stranka može uložiti žalbu tijelu nadležnom za rješavanje u drugom stupnju. Ako nema tijela drugog stupnja, protiv zaključka se neposredno može pokrenuti upravni spor.

38

Troškovi isplaćuju se na teret sredstava osiguranih za rad tijela koje vodi upravni postupak.

Ukoliko službena radnja nije obavljena uslijed krivnje ili grube nepažnje službene osobe, postoji pravo regresa prema službenoj osobi za isplaćenu naknadu troškova.

Prigovori i pritužbe građanaTijela državne uprave dužna su omogućiti građanima i pravnim osobama podnošenje prigovora i pritužbi na rad tijela državne uprave, kao i na nepravilan odnos državnih službenika kad im se obraćaju radi ostvarivanja svojih prava i interesa ili izvršavanja svojih građanskih dužnosti. Tijela državne uprave dužna su u službenim prostorijama na vidnom mjestu osigurati potrebna tehnička i druga sredstva za podnošenje prigovora i pritužbi (kutija za pritužbe, knjiga pritužbi itd), kao i omogućiti usmeno izjavljivanje prigovora odnosno pritužbe.

Prigovore, odnosno pritužbe obvezatno razmatra čelnik tijela državne uprave na čiji se rad odnose prigovori i pritužbe.

Na podnijete prigovore i pritužbe, čelnik tijela državne uprave dužan je građanima i pravnim osobama dati odgovor u roku od 30 dana od dana podnošenja prigovora odnosno pritužbe.

O poduzetim mjerama za unapređivanje odnosa prema građanima i pravnim osobama, o podnesenim prigovorima odnosno pritužbama te značajnijim primjedbama i prijedlozima kao i o mjerama koje su tim povodom poduzete, župan, odnosno gradonačelnik Grada Zagreba dužni su izvijestiti nadležna ministarstva, odnosno državne upravne organizacije.

Koje je uredovno vrijeme tijela državne uprave?Trajanje radnog vremena u tjednu, dnevni raspored radnog vremena, kao i druga pitanja u svezi radnog vremena u tijelima državne uprave uređuje Vlada svojom uredbom.

Za obavljanje određenih upravnih poslova mogu se ustanoviti uredovni dani u mjestima izvan sjedišta županijskih, odnosno gradskih ureda i njihovih ispostava.

Župan, odnosno gradonačelnik Grada Zagreba određuje poslove koji će se obavljati u uredovne dane te mjesto i vrijeme njihova održavanja.

Građani i pravne osobe moraju biti na prikladan način javno obaviješteni o poslovima koji će se obavljati na uredovne dane te o mjestu i vremenu njihova održavanja.

Kako se označavaju tijela državne uprave (izvana i iznutra)?Na zgradama u kojima su smještena tijela državne uprave mora biti istaknut naziv tijela.

Na prikladnom mjestu u zgradi mora biti istaknut raspored prostorija tijela državne uprave.

Na ulazu u službene prostorije moraju biti istaknuta osobna imena državnih službenika i namještenika i naznaka poslova koje obavljaju.

Tko vrši nadzor nad provođenjem odredbi Zakona o uvjetima i načinu ostvarivanja javnosti u radu tijela državne uprave?Neposredan nadzor nad provođenjem odredbi ovoga Zakona o uvjetima i načinu ostvarivanja javnosti u radu tijela državne uprave obavlja Ministarstvo uprave.

ZAKON O VLADI

Što se uređuje ovim zakonom?Zakon o Vladi RH uređuje status, sastav, odnos s tijelima državne uprave i samouprave, funkcije prema Saboru, ovlasti ministarstava.

Što je Vlada RH?Vlada RH je najviše tijelo izvršne vlasti.U obavljanju izvršne vlasti Vlada određuje, usmjerava i usklađuje provedbu politika i programa te u tu svrhu predlaže i donosi strategije, daje smjernice, donosi akte te poduzima druge mjere potrebne za uređenje odnosa iz područja svoje nadležnosti.

Vlada predlaže Hrvatskom saboru zakone i druge akte te državni proračun i završni račun, provodi zakone i druge odluke Hrvatskoga sabora, donosi uredbe za izvršenje zakona, vodi vanjsku i unutarnju politiku, usmjerava i nadzire rad državne uprave, brine o gospodarskom razvitku zemlje, usmjerava djelovanje i razvitak javnih službi te obavlja druge poslove određene Ustavom i zakonom.

39

Vladu čine predsjednik, jedan ili više potpredsjednika i ministri (u daljnjem tekstu: članovi Vlade).

Ukoliko Vlada ima više potpredsjednika, predsjednik Vlade može odrediti prvog potpredsjednika.

Predsjednik Vlade i članovi Vlade moraju biti hrvatski državljani.

Predsjednik Vlade i članovi Vlade su državni dužnosnici.

Bez odobrenja Vlade predsjednik i članovi Vlade ne mogu obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost.

Predsjednik i članovi Vlade stupaju na dužnost kad im povjerenje iskaže većina svih zastupnika u Hrvatskom saboru.

Na temelju odluke Hrvatskoga sabora o iskazivanju povjerenja Vladi, rješenje o imenovanju predsjednika Vlade donosi Predsjednik Republike Hrvatske uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora, a rješenje o imenovanju članova Vlade donosi predsjednik Vlade uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora.

Nakon što Vlada dobije povjerenje Hrvatskoga sabora, predsjednik Vlade i članovi Vlade, pred Hrvatskim saborom daju svečanu prisegu koja glasi:

»Prisežem da ću dužnost člana Vlade savjesno i časno obnašati, poštivati Ustav, zakone i pravni poredak, te se zalagati za svekoliki napredak Republike Hrvatske.«

Član Vlade koji nije bio nazočan davanju svečane prisege, kao i naknadno imenovani član Vlade, prisegu će položiti naknadno.

Predsjednik Vlade i članovi Vlade mogu podnijeti ostavku.Predsjednik Vlade podnosi ostavku Hrvatskom saboru.Kad predsjednik Vlade podnese ostavku, smatra se da su ostavku podnijeli svi članovi Vlade.Član Vlade podnosi ostavku predsjedniku Vlade.Ako Hrvatski sabor prihvati ostavku predsjednika Vlade, Vlada će obavljati tehničke poslove do imenovanja nove Vlade.

Ako predsjednik Vlade prihvati ostavku pojedinog člana Vlade, rješenje o razrješenju toga člana Vlade donosi predsjednik Vlade i o tome izvješćuje Hrvatski sabor.

Predsjednik Vlade će novog člana Vlade predstaviti na prvoj idućoj sjednici Hrvatskoga sabora i zatražiti glasovanje o povjerenju tom članu.

Osnovna zaduženja Vlade i na koji način donosi odluke?Vlada ili od nje ovlašteno tijelo upravlja, raspolaže i koristi se imovinom Republike Hrvatske, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

Sjednice Vlade su javne.

Vlada može odlučiti da će se sjednica, odnosno rasprava o pojedinim točkama dnevnog reda sjednice održati bez nazočnosti javnosti.

Predsjednik Vlade predstavlja Vladu, saziva sjednice i predsjedava im, upravlja radom Vlade i potpisuje akte koje ona donosi.

Ako predsjednik Vlade odredi prvog potpredsjednika Vlade, on zamjenjuje predsjednika Vlade u slučaju njegove spriječenosti ili odsutnosti. Zamjenjivanje predsjednika Vlade nije moguće u pitanjima i postupcima odlučivanja o povjerenju Vladi, imenovanju i razrješenju člana Vlade.

Potpredsjednici Vlade usklađuju rad ministarstava i brinu o provedbi programa Vlade u područjima za koja su zaduženi.

Predsjednik Vlade može članovima Vlade davati određene upute za rad, posebna zaduženja, odnosno zadaće i ovlastiti ih na provedbu i izvršavanje određenih projekata, sukladno programu Vlade, odnosno sukladno zaključcima i drugim aktima Hrvatskoga sabora te preuzetim međunarodnim obvezama Republike Hrvatske.

Vlada osigurava nazočnost svojih predstavnika na sjednicama Hrvatskoga sabora i njegovih radnih tijela sukladno Poslovniku Hrvatskoga sabora.

40

Predsjednik Vlade određuje jednoga potpredsjednika Vlade za usklađivanje djelovanja predstavnika Vlade u Hrvatskome saboru.

Vlada može zasjedati ako je sjednici nazočna većina članova Vlade.

Vlada odlučuje natpolovičnom većinom glasova svih članova Vlade, a u slučaju da su glasovi podijeljeni odlučuje glas predsjednika Vlade.

Vlada odlučuje dvotrećinskom većinom glasova svih članova Vlade kad nadležnim državnim tijelima predlaže:– promjenu Ustava Republike Hrvatske,– udruživanje ili razdruživanje s drugim državama,– promjenu granica Republike Hrvatske,– raspuštanje Hrvatskoga sabora,– raspisivanje državnog referenduma.

U slučaju odsutnosti ili spriječenosti ministra, na sjednici Vlade može ga zamijeniti njegov zamjenik, ako su za održavanje sjednice i donošenje odluka ako je sjednici nazočna većina članova Vlade.

Kakav je sastav Vlade?Vladu čine predsjednik, jedan ili više potpredsjednika i ministri (u daljnjem tekstu: članovi Vlade).Ukoliko Vlada ima više potpredsjednika, predsjednik Vlade može odrediti prvog potpredsjednika.

Ustrojstvo Vlade1. Uži kabinet čine predsjednik i potpredsjednici Vlade. Uži kabinet Vlade predlaže provedbu politike Vlade, prati ostvarivanje programa rada Vlade, prethodno raspravlja određena pitanja iz nadležnosti Vlade te usklađuje rad članova Vlade u obavljanju povjerenih im zadaća.

Sjednicama Užeg kabineta Vlade predsjedava predsjednik Vlade, a u slučaju njegove odsutnosti ili spriječenosti predsjedava potpredsjednik Vlade kojeg odredi predsjednik Vlade.

Na sjednicu Užeg kabineta Vlade mogu se pozvati i ostali članovi Vlade, kao i druge osobe koje odredi predsjednik Vlade.

Iznimno u slučaju kad se Vlada ne može sastati u doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti Republike Hrvatske te velikih prirodnih nepogoda, Uži kabinet Vlade odlučuje o pitanjima iz djelokruga Vlade.

Odluke Užeg kabineta Vlade potvrđuju se na prvoj sljedećoj sjednici Vlade.

2. Ured predsjednika VladeU Vladi je ustrojen Ured predsjednika.Ured predsjednika Vlade obavlja stručne i administrativne poslove za potrebe predsjednika Vlade po njegovom nalogu.Radom Ureda predsjednika Vlade upravlja predstojnik Ureda, kojeg imenuje Vlada na prijedlog predsjednika Vlade, a koji za svoj rad odgovara predsjedniku Vlade.Predstojnik Ureda predsjednika Vlade ima položaj zamjenika ministra i državni je dužnosnik.Ured predsjednika Vlade usklađuje rad ureda Vlade, te savjeta predsjednika Vlade.U upravljanju Uredom predsjednika Vlade, predstojnik Ureda predsjednika Vlade ima prava i ovlasti čelnika tijela državne uprave.Unutarnje ustrojstvo i način rada Ureda predsjednika Vlade propisuje se uredbom Vlade.

Predstojnik Ureda ima zamjenika kojeg imenuje i razrješava Vlada na prijedlog predsjednika Vlade.Zamjenik predstojnika Ureda predsjednika Vlade je državni dužnosnik.

3. Tajništvo VladeU Vladi se ustrojava Glavno tajništvo.Glavno tajništvo obavlja stručne, analitičke, upravno-pravne, administrativne, opće, tehničke, pomoćne i informatičke poslove za potrebe Vlade, te potpredsjednika i članova Vlade. Za Ured predsjednika Vlade, Glavno tajništvo obavlja opće, tehničke, pomoćne i informatičke poslove.

Glavnim tajništvom upravlja glavni tajnik, kojeg imenuje Vlada na prijedlog predsjednika Vlade, a koji za svoj rad odgovara predsjedniku Vlade i Vladi.Glavni tajnik Vlade ima položaj zamjenika ministra i državni je dužnosnik.

41

Glavni tajnik Vlade usklađuje rad stručnih službi Vlade, sukladno Poslovniku Vlade Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Poslovnik) i uredbama o ustrojavanju službi Vlade te pomaže predsjedniku Vlade u pripremanju sjednica i drugim poslovima Vlade.

U upravljanju Glavnim tajništvom glavni tajnik Vlade ima prava i ovlasti čelnika tijela državne uprave.Unutarnje ustrojstvo i način rada Glavnog tajništva propisuje se uredbom Vlade.

Glavni tajnik Vlade ima zamjenika. Zamjenika imenuje i razrješuje Vlada, na prijedlog predsjednika Vlade.Zamjenik glavnog tajnika Vlade je državni dužnosnik.

4. Ured potpredsjednika vladeZa potpredsjednika Vlade koji nije čelnik ministarstva ustrojava se Ured potpredsjednika Vlade.Ured potpredsjednika Vlade obavlja stručne i administrativne poslove za potrebe potpredsjednika Vlade te druge poslove po nalogu potpredsjednika Vlade.Radom Ureda potpredsjednika Vlade upravlja predstojnik Ureda, kojeg imenuje Vlada na prijedlog potpredsjednika Vlade, a koji za svoj rad odgovara potpredsjedniku Vlade.Predstojnik Ureda potpredsjednika Vlade, rukovodeći je državni službenik.

Radi utvrđivanja stanja, izrade strateških razvojnih planova i analiza, pripreme prijedloga i usklađivanja provedbe pojedinih projekata iz programa Vlade te za pojedina pitanja stalne ili povremene prirode od značaja za obavljanje dužnosti predsjednika Vlade, predsjednik Vlade može imenovati posebne savjetnike ili osnivati savjete i imenovati članove savjeta.

Posebni savjetnici i savjeti mogu se imenovati na cijelo vrijeme trajanja mandata predsjednika Vlade ili na određeno vrijeme dok priroda posla to zahtijeva.

Za posebnoga savjetnika može se imenovati i osoba koja nije u stalnom radnom odnosu u Vladi, a rješenjem o imenovanju može joj se odrediti naknada za rad.Na imenovanja i razrješenja posebnih savjetnika ne primjenjuju se odredbe propisa o zapošljavanju državnih službenika.

Pojedini član Vlade može, uz suglasnost predsjednika Vlade, imenovati posebnoga savjetnika uz odgovarajuću primjenu odredaba ovoga članka.

Vlada može osnivati stalna i povremena radna tijela za davanje prijedloga, mišljenja, odnosno stručnih obrazloženja o pitanjima iz svoga djelokruga.

Sjednicama stalnoga radnog tijela Vlade, u pravilu, predsjedava jedan od potpredsjednika Vlade.Stalna radna tijela Vlada osniva Poslovnikom, a povremena odlukom kojom se utvrđuje njihova zadaća i sastav.

Poslovnikom se detaljnije propisuju nadležnost i način rada radnih tijela Vlade.

Vlada osniva Odbor za poslove Europske unije kojim predsjedava potpredsjednik Vlade. Odbor razmatra pitanja te donosi odluke i druge akte koji se odnose na usklađivanje pravnog sustava Republike Hrvatske s pravnim sustavom Europske unije te usklađivanje i potvrđivanje stajališta koja će zastupati predstavnici tijela državne uprave u radu institucija i tijela Europske unije.

Poslovnikom se detaljnije propisuju nadležnost i način rada Odbora za poslove Europske unije.

Koje stručne službe može osnovati Vlada ?Vlada uredbom osniva urede, agencije, direkcije i druge stručne službe radi obavljanja poslova iz svojeg djelokruga i određuje njihov ustroj.

Uredom, agencijom, direkcijom, odnosno drugom službom Vlade upravlja ravnatelj, kojeg imenuje Vlada, na prijedlog predsjednika Vlade, po prethodno provedenom javnom natječaju.

Ravnatelj u odnosu na državne službenike i namještenike ureda, agencija, direkcija i drugih službi, ima prava i ovlasti čelnika tijela državne uprave.Ravnatelj Ureda Vlade za svoj rad odgovara Vladi.

Na urede, agencije, direkcije i druge službe Vlade primjenjuju se propisi koji uređuju ustrojstvo, način rada i financiranja tijela državne uprave te propisi o državnim službenicima i namještenicima, ukoliko posebnim propisom nije drukčije određeno.

42

5. Stručne službe VladeZa obavljanje stručnih poslova osnivaju se Uredi Vlade Republike Hrvatske– Ured za zakonodavstvo,– Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina,– Ured za ravnopravnost spolova,– Ured za udruge,– Ured za razminiranje,– Ured za suzbijanje zlouporabe droga,– Ured za opće poslove Hrvatskoga sabora i Vlade Republike Hrvatske,– Ured za protokol.

Vlada može za pojedine poslove osnovati i druge urede.Nadležnost i način rada ureda Vlade detaljnije se uređuju uredbom Vlade.

Na temelju pisanoga sporazuma između Vlade i drugih tijela državne vlasti, mogu se ustrojiti određene zajedničke službe.

Za odlučivanje o upravnim stvarima iz svoje nadležnosti i radi predlaganja odluka, Vlada može osnivati povjerenstva.

O osnivanju povjerenstva i imenovanju predsjednika i članova povjerenstva Vlada donosi odluku.

Rješenje Vlade, odnosno povjerenstva o upravnoj stvari je izvršno i protiv njega se može pokrenuti upravni spor.

Koje akte donosi Vlada?Vlada donosi uredbe u skladu s Ustavom i zakonom.

Vlada donosi Poslovnik kojim, sukladno ovom Zakonu, uređuje ustrojstvo, način rada, odlučivanje Vlade i vrste akata koje donosi Vlada.

Vlada donosi odluke, rješenja i zaključke o pitanjima koja se ne uređuju uredbama.

Odlukom se uređuju pojedina pitanja iz nadležnosti Vlade ili određuju mjere, daje suglasnost ili potvrđuju akti drugih tijela i pravnih osoba, te odlučuje o drugim pitanjima o kojima se ne donosi propis.

Zaključkom se utvrđuju stajališta Vlade u pitanjima provedbe utvrđene politike te određuju zadaće tijelima državne uprave.

Rješenjem se odlučuje o imenovanjima i razrješenjima te o drugim pojedinačnim stvarima iz djelokruga Vlade.

Uredbe i Poslovnik objavljuju se u »Narodnim novinama«, a stupaju na snagu osmoga dana od dana objave, ako tim aktima nije određen drugi rok njihovog stupanja na snagu.

Odluke, rješenja i zaključci mogu se objaviti u »Narodnim novinama«, ako tako odluči Vlada prilikom donošenja tih akata.

Vlada odlučuje o sukobu nadležnosti između tijela državne uprave.

Stanje u vezi s imunitetom?Protiv člana Vlade ne može se voditi kazneni postupak za vrijeme trajanja mandata zbog kaznenog djela za koje je zapriječena kazna zatvora do 5 godina, bez prethodnog odobrenja Vlade. Predsjednik Vlade, potpredsjednici Vlade, ministri i drugi članovi Vlade dužnosnici su RH.

Zakon o ustrojstvu i djelokrugu središnjih tijela državne uprave

Koja se tijela ustrojavaju za obavljanje poslova državne uprave?ministarstva, državni uredi i državne upravne organizacije te se određuje njihov djelokrug.

Koja su ministarstva?1. Ministarstvo financija-slavko linić2. Ministarstvo obrane-ante kotromanović3. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova-vesna pusić4. Ministarstvo unutarnjih poslova-ranko ostojić5. Ministarstvo pravosuđa-orsat miljenić

43

6. Ministarstvo uprave-arsen bauk7. Ministarstvo gospodarstva-radimir čačić8. Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije-branko grčić9. Ministarstvo poduzetništva i obrta-gordan maras10. Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava-mirando mrsić11. Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture-zlatko komadina – od 20.4. 2012. Siniša Hajdaš Dončić12. Ministarstvo poljoprivrede-tihomir jakovina13. Ministarstvo turizma-veljko ostojić14. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode-mirela holy15. Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja-ivan vrdoljak16. Ministarstvo branitelja-predrag matić17. Ministarstvo socijalne politike i mladih-milanka opačić18. Ministarstvo zdravlja-rajko ostojić19. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta-željko jovanović20. Ministarstvo kulture-andrea zlatar-violić

Koji su Državni uredi?1. Državni ured za trgovinsku politiku2. Državni ured za središnju javnu nabavu3. Državni ured za upravljanje državnom imovinom

Koje su državne upravne organizacije?1. Državna geodetska uprava2. Državni hidrometeorološki zavod3. Državni zavod za intelektualno vlasništvo4. Državni zavod za mjeriteljstvo5. Državni zavod za statistiku6. Državni inspektorat7. Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost8. Državna uprava za zaštitu i spašavanje.

Čelnik DUO je ravnatelj osim u slučaju državnog inspektorata gdje je čelnik glavni inspektor.

Poslovi ministarstva financija?Ministarstvo financija obavlja upravne i druge poslove koji se odnose na: analize i prognoze makroekonomskih kretanja koje su temelj za utvrđivanje ekonomske i fiskalne politike i izradu konsolidiranog proračuna države; izradu osnova za financiranje javnih potreba i nacrt državnog proračuna i izvanproračunskih korisnika te lokalnih proračuna; konsolidaciju proračuna, izradu prijedloga sustava financiranja javnih potreba i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave; izvršavanje državnog proračuna; planiranje likvidnosti državnog proračuna; upravljanje financijskim tijekovima; proračunski nadzor; državne računovodstvene standarde; razvoj sustava državnog računovodstva i financijskog izvještavanja, vođenje glavne knjige državne riznice i sastavljanje konsolidiranih financijskih izvještaja proračuna države i proračuna Republike Hrvatske, porezni sustav i poreznu politiku, carinski sustav i politiku carinske i izvancarinske zaštite, nadzor i inspekcijske poslove u području poreza, carina i drugih javnih prihoda i dr.

Negativna nadležnostAko neki posao nije stavljen u nadležnost nekom drugom središnjem tijelu državne uprave, isti obavlja Ministarstvo uprave.

Uredba o unutarnjem ustrojavanju ureda državne uprave u županijama

Što se uređuje Uredbom o unutarnjem ustrojavanju ureda državne uprave u županijama?Ovom uredbom uređuje se:1. unutarnje ustrojstvo ureda državne uprave2. nazivi njihovih unutarnjih ustrojstvenih jedinica i njihov djelokrug3. okvirni broj službenika i namještenika4. način planiranja poslova5. radno vrijeme6. održavanje uredovnih dana

Gdje se osnivaju uredi državne uprave?

44

Sjedište ureda državne uprave je u sjedištu županije. Iznimno mogu se osnovati i izvan sjedišta županije, uz prethodno pribavljeno mišljenje župana (primjerice u Puli umjesto u Pazinu). Na čelu je predstojnik koji odgovara Vladi RH i Ministru uprave.Gradonačelnik Grada Zagreba ima funkciju gradonačelnika, predstojnika i župana.

Poslovi ureda državne upraveUred državne uprave obavlja upravne i druge stručne poslove koji se odnose na :- gospodarstvo – industrija, trgovina, obrtništvo, ribarstvo, turizam, poljoprivreda i šumarstvo, pomorstvo promet i

veze, zaštita prirode ...- društvene djelatnosti – prosvjeta, kultura, sport, socijalna skrb, sanitarna inspekcija ...- imovinsko pravne poslove – izvlaštenja, denacionalizacija, uređivanje vlasničko-pravnih odnosa- opću upravu – osobna stanja građana i poslovi matičarstva, udruge, popisi birača, evidencije o hrv. državljanstvu - nadzor nad zakonitošću općih akata – predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave i jedinica područne

samouprave Tu se obavljaju i opći, kadrovski, informatički, planski, materijalno financijski, računovodstveni, administrativni i pomoćno tehnički poslovi.

Unutarnje ustrojstvene jediniceU uredu državne uprave osnivaju se službe, odsjeci, pododsjeci i odjeljci, a izvan sjedišta ispostave. U okviru službe mogu se ustrojiti odsjeci i pododsjeci. U ispostavama se mogu ustrojiti pododsjeci i odjeljci i matični uredi. a) Unutarnje ustrojstvene jedinice u sjedištu ureda

- služba – ustrojava se u sjedištu ureda za obavljanje poslova državne uprave u jednom ili više upravnih područja te za obavljanje općih, kadrovskih, tehničkih, administrativnih i dr. poslova, njome upravlja pomoćnik predstojnika, usklađuje obavljanje poslova u odgovarajućem upravnom području u sjedištu ureda i u ispostavama, odgovoran je predstojniku

- odsjeci i pododsjeci – mogu se ustrojiti u okviru službe samo ako postoje uvjeti za ustrojavanje najmanje dvije unutarnje ustrojstvene jedinice

b) Ispostave ureda državne uprave- ustrojavaju se za obavljanje određenih poslova iz nadležnosti ureda državne uprave izvan njegova sjedišta, u

gradovima i općinama koje odredi Vlada na prijedlog predstojnika ureda- ispostavom upravlja voditelj ispostave, za svoj rad odgovara predstojniku ureda i pomoćniku predstojnika za

obavljanje poslova u pojedinom upravnom području- u ispostavama ureda državne uprave mogu se ustrojiti pododsjeci i odjeljci samo ako postoje uvjeti za ustrojavanje

najmanje dvije unutarnje ustrojstvene jedinice – ako nema uvjeta, mogu se predvidjeti samostalni izvršitelji- za obavljanje općih administrativnih poslova u ispostavi se mogu ustrojiti isključivo odjeljci kojim upravlja neposredno

voditelj ispostave

Stručni kolegijOsniva se u tijelima državne uprave kao stručno i savjetodavno tijelo čelnika tijela državne uprave.Čine ga predstojnik, zamjenik predstojnika, pomoćnici predstojnika i voditelji ispostava.

Raspravljanje o pojedinačnim pitanjima važnim za obavljanje poslova drž. uprave iz djelokruga tijela drž. uprave.

Utvrđivanje nacrta propisa, mišljenja, prijedloga, mogu se osnovati Savjetodavna radna tijela (povjerenstva, radne grupe) osniva ih čelnik tijela.

Način planiranja poslovaU uredu državne uprave utvrđuje se godišnji plan kojeg donosi predstojnik.Donosi se najkasnije do kraja tekuće godine za iduću godinu, odnosno najkasnije 20 dana prije isteka roka za podnošenje zahtjeva za osiguranje sredstava za iduću proračunsku godinu.

Raspored radnog vremena i uredovni daniPobliže se uređuje pravilnikom o unutarnjem redu ureda državne uprave. U pravilu, radno vrijeme je od 8 do 16 sati, rad sa strankama od 9 do 14 sati, a dnevni odmor od 11 do 11.30.Ovisno o potrebama službe i mjesnim prilikama predstojnik može odrediti i drugačije radno vrijeme i uredovne dane.

Uredba o načelima za unutarnje ustrojstvo tijela državne uprave

Unutarnje ustrojstvo tijela državne uprave i stručnih službi Vlade temelji se na sljedećim načelima:

45

1. Načelo racionalizacije - podrazumijeva uspostavu ekonomične organizacijske strukture potrebne za učinkovito obavljanje poslova uz što manje troškove.

2. Načelo funkcionalnosti - podrazumijeva organiziranje tijela na način da se svi poslovi iz djelokruga tijela dodjeljuju određenim ustrojstvenim jedinicama. Ovisno o opsegu i značaju poslova, jednoj ustrojstvenoj jedinici može se dodijeliti više različitih poslova.

3. Načelo vertikalne i horizontalne povezanosti - podrazumijeva da hijerarhijske linije, linije odgovornosti (vertikalna povezanost) i linije koordinacije i suradnje (horizontalna povezanost) u određenom tijelu budu jasno određene.

4. Načelo harmonizacije temeljnih elemenata unutarnjeg ustrojstva - podrazumijeva ujednačavanje temeljnih standarda unutarnjeg ustrojstva, koji se odnose na:– vrste i nazive unutarnjih ustrojstvenih jedinica,– opseg i sadržaj poslova te broj izvršitelja unutarnjih ustrojstvenih jedinica,– uvjete u pogledu njihovog ustrojavanja, mjerene brojem užih jedinica ili radnih mjesta,– uvjete u pogledu strukturiranja područnih jedinica te ostalih elemenata unutarnjeg ustrojstva,– uvjete u pogledu ustrojavanja iste razine unutarnjih ustrojstvenih jedinica za obavljanje iste vrste poslova u svim tijelima državne uprave.

5. Načelo fleksibilnosti unutarnjeg ustrojstva - podrazumijeva mogućnost utvrđivanja i drugačijih vrsta unutarnjih ustrojstvenih jedinica od vrsta utvrđenih ovom Uredbom, kada je to nužno zbog prirode i načina obavljanja poslova, a kako bi tijela državne uprave mogla primjerenije i fleksibilnije reagirati na posebne ili promijenjene okolnosti, ali uz poštivanje ostalih načela unutarnjeg ustrojstva propisanih ovom Uredbom.

6. Načelo dostupnosti - podrazumijeva unutarnje ustrojstvo tijela kojim se u najvećoj mogućoj mjeri omogućava efikasno zadovoljenje potreba građana i drugih stranaka.

Koje su unutarnje ustrojstvene jedinice u upravnim organizacijama u sastavu ministarstva / državnim upravnim organizacijamaU ministarstvima se, u pravilu, ustrojavaju: upravne organizacije u sastavu ministarstava (uprave, zavodi i ravnateljstva), sektori, službe i odjeli, a kao posebne ustrojstvene jedinice ustrojavaju se glavno tajništvo i kabinet ministra.U državnim uredima se, u pravilu, ustrojavaju: sektori, službe i odjeli. Kao posebna ustrojstvena jedinica može se ustrojiti glavno tajništvo i kabinet predstojnika državnog ureda.U državnim upravnim organizacijama se, u pravilu, ustrojavaju sektori, službe i odjeli, a po potrebi se može ustrojiti i kabinet ravnatelja.U uredima, agencijama, direkcijama i drugim službama Vlade Republike Hrvatske mogu se ustrojiti službe i odjeli.Na ustrojavanje unutarnjih ustrojstvenih jedinica i način rada ureda, agencija, direkcija i drugih službi iz stavka 1. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju odredbe ove Uredbe.Unutarnje ustrojstvo tijela državne uprave na području županija i unutarnje ustrojstvo ureda državne uprave u županijama uređuje se posebnom uredbom Vlade Republike Hrvatske.

Uvjeti za ustrojavanje unutarnjih ustrojstvenih jedinica i način upravljanja

Uprave, zavodi i ravnateljstva ustrojavaju se kao upravne organizacije za određena upravna područja iz djelokruga ministarstava.

Uprave, zavodi i ravnateljstva mogu se ustrojiti ako postoje uvjeti za ustrojavanje najmanje dva sektora u njihovom sastavu.

Radom jedne ili više upravnih organizacija u sastavu ministarstva upravlja pomoćnik ministra.

Sektor se ustrojava u tijelima državne uprave kao unutarnja ustrojstvena jedinica za obavljanje poslova državne uprave većeg opsega u pojedinom upravnom području.

Sektor se može ustrojiti ako postoje uvjeti za ustrojavanje najmanje dvije službe u njihovom sastavu.

Radom sektora upravlja načelnik sektora.

Sektor se može ustrojiti i kao samostalna unutarnja ustrojstvena jedinica u tijelu državne uprave za obavljanje određenih poslova državne uprave, za obavljanje kojih nema uvjeta za osnivanje upravne organizacije.

Radom samostalnog sektora upravlja načelnik samostalnog sektora.46

Služba se ustrojava u tijelu državne uprave kao unutarnja ustrojstvena jedinica za pojedino upravno područje manjeg opsega ili za određenu vrstu međusobno povezanih poslova državne uprave.

Služba se može ustrojiti ako postoje uvjeti za ustrojavanje najmanje dva odjela u njenom sastavu.

Radom službe upravlja voditelj službe.

Službe se mogu ustrojiti i kao samostalne unutarnje ustrojstvene jedinice, za obavljanje određenih poslova državne uprave, za obavljanje kojih nema uvjeta za osnivanje sektora u tijelima državne uprave.

Radom samostalne službe upravlja voditelj samostalne službe.

Služba u državnoj upravnoj organizaciji se ustrojava za obavljanje poslova državne uprave većeg opsega u pojedinom upravnom području.

Služba se može ustrojiti ako postoje uvjeti za ustrojavanje najmanje dva odjela u njihovom sastavu.

Radom službe upravlja voditelj službe.

Odjel se ustrojava kao osnovna unutarnja ustrojstvena jedinica u okviru službe u tijelima državne uprave, za pojedino upravno područje manjeg opsega ili za određenu vrstu međusobno povezanih poslova državne uprave te općih, tehničkih i pomoćnih poslova većeg opsega, čije obavljanje zahtijeva određeni stupanj samostalnosti i povezanosti u radu.

Radom odjela upravlja voditelj odjela.Odjeli se mogu ustrojiti i kao samostalne unutarnje ustrojstvene jedinice za obavljanje određenih poslova državne uprave, za obavljanje kojih nema uvjeta za osnivanje službi u tijelima državne uprave.Radom samostalnog odjela upravlja voditelj samostalnog odjela.

Odjeli se mogu ustrojiti uz ispunjenje uvjeta iz članka 20. stavka 1. ove Uredbe, ako je uredbom o unutarnjem ustrojstvu pojedinog tijela državne uprave za obavljanje određenih poslova u odjelu predviđeno najmanje pet (5) izvršitelja, uključujući i voditelja odjela.

Može li se ustrojiti ustrojstvena jedinica s manjim brojem izvšitelja od propisanog broja i za koja državna tijela?Iznimno od stavka 1. ovoga članka, zbog specifičnosti i složenosti poslova, Vlada Republike Hrvatske može u uredbi o unutarnjem ustrojstvu pojedinog ministarstva, državnog ureda, odnosno stručne službe Vlade, odrediti za ustrojavanje pojedine unutarnje ustrojstvene jedinice i manji broj izvršitelja od najmanjeg broja potrebnih izvršitelja koji proizlazi iz odredbe stavka 1. ovoga članka.

U ministarstvima i državnim uredima se ustrojava glavno tajništvo kao posebna ustrojstvena jedinica koja za potrebe ministarstva i državnoga ureda, u pravilu, obavlja pravne, kadrovske, organizacijske, financijsko-planske i računovodstvene poslove, poslove informatizacije te opće, pomoćne i tehničke poslove.

Na čelu Glavnog tajništva je glavni tajnik ministarstva, odnosno glavni tajnik državnog ureda.

Glavno tajništvo se može ustrojiti ako su najmanje ispunjeni uvjeti za ustrojavanje službe.

Kabinet ministra, kabinet predstojnika državnog ureda, odnosno kabinet ravnatelja državne upravne organizacije je posebna unutarnja ustrojstvena jedinica koja za ministra, predstojnika, odnosno ravnatelja obavlja protokolarne poslove, poslove odnosa sa sredstvima javnog informiranja, poslove u vezi predstavki i pritužbi građana, te druge stručne i administrativne poslove.

Ukoliko tijelo državne uprave ima manje od 50 zaposlenih, obavljanje poslova kabineta može se organizirati u okviru neke od ustrojstvenih jedinica unutar tog tijela.

Na čelu kabineta je tajnik kabineta.

Uz kabinet čelnika iz stavka 1. ovoga članka mogu se predvidjeti i samostalni izvršitelji (savjetnici) za posebne službene potrebe tijela državne uprave.

47

Unutarnje ustrojstvene jedinice tijela državne uprave mogu se ustrojiti kao područne jedinice i izvan sjedišta tijela državne uprave.

Radom područnog ureda tijela državne uprave upravlja pročelnik.

Iznimno, ako nema uvjeta za ustrojavanje ustrojstvene jedinice izvan sjedišta tijela državne uprave, mogu se predvidjeti samostalni izvršitelji ako je to propisano posebnim zakonom.

Područna jedinica ministarstva, odnosno državnog ureda ustrojava se kao područni ured ako su u njenom sastavu ustrojene najmanje dvije službe.

Područna jedinica državne upravne organizacije ustrojava se kao područni ured ako su u njenom sastavu ustrojena najmanje dva odjela.

Što se može osnovati u područnim uredima?Područne jedinice mogu imati ispostave. Uvjeti za osnivanje ispostava područnih jedinica i broj izvršitelja u njima određuje se uredbom o unutarnjem ustrojstvu pojedinog tijela državne uprave.

Upravljanje unutarnjim ustrojstvenim jedinicamaGlavni tajnik ministarstva, odnosno državnog ureda:– neposredno upravlja glavnim tajništvom,– tehnički usklađuje rad unutarnjih ustrojstvenih jedinica ministarstva, odnosno državnog ureda i upravnih organizacija u sastavu ministarstva, odnosno državnog ureda,– predlaže plan rada ministarstva, odnosno državnog ureda na temelju nacrta planova rada upravnih organizacija u sastavu ministarstva, odnosno državnog ureda,– brine o planiranju, razvoju i upravljanju ljudskim potencijalima te predlaže planove stručnog usavršavanja i osposobljavanja državnih službenika,– izvješćuje ministra, odnosno predstojnika o ostvarivanju plana rada ministarstva, odnosno državnog ureda,– obavlja i druge poslove koje mu povjeri ministar, odnosno predstojnik državnog ureda.

Zamjenik predstojnika državnog ureda:– zamjenjuje predstojnika u slučaju njegove odsutnosti ili spriječenosti,– koordinira obavljanje poslova državne uprave u pojedinom upravnom području državnog ureda,– predlaže politiku razvoja u upravnim područjima za koja su nadležni,– koordinira izradu strateških dokumenata u upravnim područjima iz svoje nadležnosti,– koordinira izradu planova rada ustrojstvenih jedinica koje obavljaju poslove u upravnim područjima za koje su nadležni,– prati ostvarivanje planova rada u upravnim područjima iz svoje nadležnosti te izvješćuje predstojnika o njihovom ostvarivanju,– obavlja i druge poslove koje mu povjeri predstojnik.

Zamjenik ravnatelja državne upravne organizacije:– zamjenjuje ravnatelja u slučaju njegove odsutnosti ili spriječenosti,– koordinira poslove strateškog planiranja iz djelokruga državne upravne organizacije,– predlaže plan rada državne upravne organizacije na temelju planova rada službi i sektora u sastavu državne upravne organizacije,– tehnički usklađuje rad službi u sastavu državne upravne organizacije,– izvješćuje ravnatelja o ostvarivanju plana rada državne upravne organizacije,– obavlja i druge poslove koje mu povjeri ravnatelj.

Načelnici sektora u ministarstvu, odnosno načelnici sektora u državnom uredu i državnoj upravnoj organizaciji:– upravljaju radom ustrojstvene jedinice u sastavu ministarstva, državnog ureda, odnosno državne upravne organizacije,– predlažu nacrt plana rada za ustrojstvene jedinice u sastavu ministarstva, državnog ureda, odnosno državne upravne organizacije,– raspoređuju poslove na unutarnje ustrojstvene jedinice i nadziru njihovo izvršavanje,– određuju i nadziru način i vrijeme izvršenja poslova,– supotpisuju akte koje iz djelokruga ustrojstvene jedinice u sastavu ministarstva, državnog ureda, odnosno državne upravne organizacije, koje potpisuje ministar, predstojnik državnog ureda, odnosno ravnatelj državne upravne organizacije,– daju naputke za rad službenicima i namještenicima,– predlažu raspored službenika i namještenika,– izvješćuju ministra, predstojnika državnog ureda, odnosno ravnatelja državne upravne organizacije o stanju izvršavanja poslova,

48

– obavljaju i druge poslove koje im povjeri čelnik tijela.

Osobe koje upravljaju radom unutarnjih ustrojstvenih jedinica u tijelima državne uprave:– upravljaju radom unutarnje ustrojstvene jedinice,– planiraju poslove koje će izvršavati unutarnja ustrojstvena jedinica,– raspoređuju poslove na pojedine službenike i namještenike,– daju upute službenicima i namještenicima za izvršavanje određenog posla,– prate izvršavanje poslova u unutarnjoj ustrojstvenoj jedinici,– obavljaju nadzor nad radom pojedinih službenika i namještenika,– supotpisuju nacrte akata iz djelokruga unutarnje ustrojstvene jedinice,– ukazuju na probleme koji se pojavljuju u radu unutarnje ustrojstvene jedinice te predlažu načine izvršavanja pojedinih poslova,– neposredno izvršavaju najsloženije poslove iz djelokruga unutarnje ustrojstvene jedinice.

Osobe koje upravljaju radom unutarnjih ustrojstvenih jedinica u ministarstvima za svoj rad odgovaraju ministru, zamjeniku ministra, te čelnicima unutarnjih ustrojstvenih jedinica u čijem se sastavu nalaze.

Osobe koje upravljaju radom unutarnjih ustrojstvenih jedinica u državnim uredima za svoj rad odgovaraju predstojniku državnog ureda, zamjeniku predstojnika državnog ureda te čelnicima unutarnjih ustrojstvenih jedinica u čijem se sastavu nalaze.

Osobe koje upravljaju radom unutarnjih ustrojstvenih jedinica u državnim upravnim organizacijama za svoj rad odgovaraju ravnatelju, zamjeniku ravnatelja, te čelnicima unutarnjih ustrojstvenih jedinica u čijem se sastavu nalaze.

Odgovornost za rad osoba koje upravljaju radom unutarnjih ustrojstvenih jedinica stručnih službi Vlade uređuje se propisom kojim je uređeno unutarnje ustrojstvo tog tijela.

NAČIN PLANIRANJA POSLOVAU tijelima državne uprave utvrđuje se godišnji plan rada.

Godišnji plan rada sadrži opći prikaz zadaća i poslova tijela državne uprave u određenoj godini, a posebice izrade nacrta propisa, neposredne provedbe zakona i drugih propisa, upravnog, odnosno inspekcijskog nadzora te praćenja stanja u upravnim područjima iz djelokruga tijela državne uprave.

Godišnji plan rada sadrži i podatke o ciljevima koji se planiraju ostvariti, a koji su vezani uz opće i posebne ciljeve sadržane u strateškim planovima za trogodišnje razdoblje koje tijela državne uprave izrađuju sukladno Zakonu o proračunu, te podatke o najznačajnijim rizicima koji mogu utjecati na realizaciju postavljenih ciljeva.

Godišnji plan rada u tijelima državne uprave donosi čelnik tijela državne uprave.

Prijedlog godišnjeg plana rada utvrđuje se najkasnije 20 dana prije isteka roka za podnošenje zahtjeva za osiguranje sredstava za iduću proračunsku godinu.

Godišnji plan rada donosi se najkasnije do kraja tekuće godine za iduću godinu.

RASPORED RADNOG VREMENA, UREDOVNI DANI I UREDOVNO VRIJEME ZA RAD SA STRANKAMATjedno radno vrijeme tijela državne uprave raspoređuje se na pet radnih dana, od ponedjeljaka do petka.

Iznimno, čelnik tijela može, ovisno o potrebama određenih službi, za te službe, odnosno za pojedine državne službenike i namještenike tih službi, odrediti i drugačiji raspored tjednog radnog vremena.

Tijela državne uprave rade u pravilu dnevno od 8.30 do 16.30 sati.

Dnevni odmor u tijeku rada traje 30 minuta, a ne može se odrediti na početku ili na kraju radnog vremena.

Dnevni odmor mora se organizirati tako da tijela državne uprave, gdje je to moguće, ne prekidaju rad u vrijeme određeno za uredovanje sa strankama.

Tijela državne uprave dužna su preraspodjelom poslova osigurati uredovno vrijeme za rad sa strankama na način da se građanima i drugim strankama omogući obavljanje poslova u tijelima državne uprave svakog radnog dana, tijekom trajanja redovitog radnog vremena.

49

Tjedni i dnevni raspored radnog vremena, dnevni odmor te uredovno vrijeme za rad sa strankama u tijelima državne uprave uređuju se pobliže pravilnikom o unutarnjem redu tijela državne uprave.

Tijela državne uprave dužna su putem sredstava javnog priopćavanja, na oglasnim pločama tijela državne uprave, odnosno na drugi prikladan način obavijestiti javnost o radnom vremenu tijela državne uprave, odnosno uredovnom vremenu za rad sa građanima i drugim strankama.

Uredovni dani su određeni dani u tjednu u kojima se određeni poslovi državne uprave obavljaju u mjestima izvan sjedišta tijela državne uprave.

Uredovne dane određuje čelnik tijela posebnom odlukom.

Odlukom o održavanju uredovnih dana utvrdit će se poslovi koji će se obavljati na uredovne dane te mjesto i vrijeme održavanja uredovnih dana.

Odluka o održavanju uredovnih dana objavljuje se na web-stranicama tijela te na drugi prikladan način.

Tko je nositelj izvršne vlasti i predstavnik državne vlasti i odgovoran za obavljanje poslova državne uprave u županiji,odnosno Gradu Zagrebu?Župan i gradonačelnik grada Zagreba predstavnici su državne vlasti na području županije odnosno Grada Zagreba.

Koje poslove obavlja župan, odnosno gradonačelnik grada Zagreba?Župan odnosno gradonačelnik Grada Zagreba:- brinu o provedbi zakona i drugih propisa,- nadziru obavljanje poslova državne uprave koji se obavljaju u uredima državne uprave i gradskim uredima, usklađuju rad tih

ureda i provode neposredan nadzor nad njihovim radom,- obavljaju nadzor nad poslovima državne uprave prenijetih tijelima jedinica područne samouprave i pravnim osobama na

području županije odnosno Grada Zagreba,- brinu o zakonitom i pravodobnom izvršavanju poslova i poduzimaju mjere za osiguranje učinkovitosti rada ureda, određuju

im poslove, daju naputke, brinu se o stručnom osposobljavanju državnih službenika i namještenika, i o urednom i pravilnom korištenju imovine i sredstva za rad te poduzimaju mjere za utvrđivanje povreda službene dužnosti,

- osiguravaju suradnju ureda državne uprave, odnosno gradskih ureda s jedinicama područne samouprave i pravnim osobama.

Kako se bira župan i gradonačelnik grada Zagreba?Župana i gradonačelnika grada Zagreba građani biraju neposrednim glasovanjem na lokalnim izborima.

Koja se tijela državne uprave ustrojavaju u županiji i Gradu Zagrebu za obavljanje poslova državne uprave te kojim propisom je to uređeno?Za obavljanje poslova državne uprave na području županije, odnosno Grada Zagreba ustrojavaju se uredi državne uprave, odnosno gradski uredi. Oni se ustrojavaju uredbom Vlade za određena upravna područja, na prijedlog nadležnih ministarstva. Za obavljanje određenih poslova iz nadležnosti ureda mogu se osnovati ispostave tih ureda u mjestima koje odredi Vlada, na prijedlog župana odnosno gradonačelnika Grada Zagreba.

Koje poslove obavljaju uredi državne uprave, odnosno gradski uredi grada Zagreba?Uredi državne uprave odnosno gradski uredi obavljaju upravne i druge stručne poslove, a osobito:- neposredno provode zakone i druge propise i osiguravaju njihovu provedbu,- rješavaju u upravnim stvarima u I. stupnju, a u upravnim stvarima II. stupnja kada se radi o poslovima državne uprave koji su

prenijeti tijelima jedinica područne samouprave- provode upravni i inspekcijski nadzor,- prate stanje u upravnim područjima za koje su ustrojeni.

Tko upravlja radom ureda DU odnosno radom gradskog ureda grada Zagreba i tko imenuje tu osobu?Radom ureda državne uprave odnosno radom gradskog ureda grada Zagreba upravlja pročelnik kojeg imenuje i razrješava župan, odnosno gradonačelnik Grada Zagreba uz prethodnu suglasnost svakog od nadležnih čelnika središnjeg tijela državne uprave. Za svoj rad pročelnik odgovara županu odnosno gradonačelniku Grada Zagreba i nadležnom ministru.Ispostavom ureda državne uprave upravlja voditelj ispostave koji odgovara pročelniku uredu državne uprave i županu. Područnim gradskim uredom upravlja voditelj područnog gradskog ureda koji je odgovoran pročelniku gradskog ureda i gradonačelniku grada Zagreba.

Zakon o proračunu

50

Što određuje zakon o proračunu?Određuje planiranje, izradu, donošenje i izvršavanje proračuna, upravljanje imovinom i dugovima, upravljanje javnim dugom, zaduživanje i jamstvo države te jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, proračunski odnosi u javnom sektoru, računovodstvo, unutarnji i proračunski nadzor.

Što je proračun?Proračun je procjena godišnjih prihoda i primitaka te utvrđeni iznos izdataka i drugih plaćanja države, odnosno jedinica lokalne samouprave i uprave koje odobrava Sabor RH, odnosno predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave i uprave u skladu s odredbama Ustava i drugih zakona.Državni proračun je proračun na razini RH.

Proračun se donosi za fiskalnu godinu (razdoblje od 01.01. do 31.12.) i važi za godinu dana za koju je donesen.

Funkcije proračunaTri su glavne funkcije proračuna:

prikazuje najvažnije ciljeve države u fiskalnoj godini služi kao instrument kojim država utječe na ekonomsko stanje zemlje služi kao sustav kontrole prikupljanja i trošenja proračunskih sredstava.

Tko su korisnici proračuna?Proračunski korisnici jesu državna tijela i tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, ustanove, vijeća manjinske samouprave, proračunski fondovi i mjesna samouprava čiji se rashodi za zaposlene i/ili materijalni rashodi osiguravaju u proračunu.

Od čega se sastoji državni proračun?Proračun se sastoji od

a) općeg - račun prihoda i rashoda i račun financiranjab) posebnog dijela - sastoji se od plana rashoda i izdataka proračunskih korisnika raspoređenih u tekuće i razvojne

programe za tekuću proračunsku godinuc) proračun jedinica lokalne i područne samouprave i od plana razvojnih programa po godinama - planovi razvojnih

programa proračunskih korisnika koji su utvrđeni dokumentom o srednjoročnom planu razvitka, posebnim zakonima ili drugim propisima.

Račun prihoda i rashoda državnog proračuna i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave sastoji se od:1. Prihoda:

a) porezi,b) doprinosi za obvezna osiguranja,c) pomoći iz inozemstva i od pravnih osoba u Republici Hrvatskoj,d) donacije,e) administrativne i sudske pristojbe i prihodi prema posebnim propisima,f) ostali prihodi (prihodi ostvareni obavljanjem osnovnih i ostalih poslova na tržištu i kazne),g) prihodi od prodaje nefinancijske imovine.

2. Rashoda:a) za zaposlene, materijalni i financijski rashodi,b) za subvencije, pomoći, državne potpore i naknade,c) za donacije i ostali rashodi,d) za nabavu nefinancijske imovine.

Financijski plan?Financijski plan proračunskih korisnika čine prihodi i primici te rashodi i izdaci raspoređeni u programe.U programu su iskazani planirani prihodi i primici te rashodi i izdaci po:- vrstama prihoda i primitaka- pojedinim programima proračunskih korisnika- godinama u kojima će teretiti proračunFinancijski plan izvanproračunskih korisnika sastoji se od općeg dijela i posebnog dijela u kojima su iskazani prihodi i primici te rashodi i izdaci raspoređeni u tekuće i razvojne programe.

Osnove za izradu državnog proračuna?Osnove za izradu državnog proračuna temelje se na procjeni gospodarskog razvoja, makroekonomskih pokazatelja, izloženim u propisima koje donosi Sabor, Vlada i ministar financija.Ministarstvo financija izrađuje nacrt smjernica ekonomske i fiskalne politike za trogodišnje razdoblje (u daljnjem tekstu: smjernice) koje predlaže Vladi najkasnije do konca travnja.

51

Smjernice sadrže:1. pretpostavke društvenoga i gospodarskog razvoja za proračunsku godinu i za sljedeće dvije godine,2. osnovne pokazatelje fiskalne i ekonomske politike Republike Hrvatske,3. procjenu prihoda i rashoda te primitaka i izdataka svih razina proračuna Republike Hrvatske,4. okvirni prijedlog opsega financijskog plana po proračunskim korisnicima za prethodnu proračunsku godinu,

tekuću proračunsku godinu, sljedeću proračunsku godinu i za sljedeće dvije godine,6. predviđene promjene državne imovine te imovine jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i duga

jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave,7. ukupni pregled preuzetih obveza za državni proračun koje se moraju podmiriti u sljedećim godinama i politiku

plana razvojno-investicijskih programa.Na osnovu smjernica Vlade, koja ih donosi najkasnije do sredine svibnja tekuće godine, Ministarstvo financija dostavlja proračunskim i izvanproračunskim korisnicima upute za izradu prijedloga državnog proračuna. Na osnovu upute, proračunski korisnici izrađuju prijedlog financijskog plana i dostavljaju ga nadležnom ministarstvu do 15. lipnja tekuće godine, a nadležna ministarstva dostavljaju ga Ministarstvu financija do kraja lipnja. (Smjernica → uputa → prijedlog financijskog plana)

Uz državni proračun donosi se Zakon o izvršavanju državnog proračuna, a uz proračun jedinica lokalne i područne samouprave Odluka o izvršavanju proračunaHrvatski Sabor može ovlastiti Vladu da sklapa kreditne poslove za određene namjene i daje jamstvo određenim domaćim pravnim osobama.Proračunske zalihe – sredstva koja se koriste za nepredviđene namjene za koje u proračunu nisu osigurana sredstva (npr. elementarne nepogode, ekološke katastrofe, epidemije....). Najviše 0,5 %, o njihovom korištenju odlučuje Vlada.Proračunski fond – osniva se posebnim zakonom, međunarodnim ugovorom ili odlukom JL i P(R)S, a to je račun u okviru računa proračuna koji otvara država, odnosno JL i P(R)S za odvojeno vođenje određenih prihoda i primitaka te rashoda i izdataka za posebne namjene.Financijski kontrolor proračunskog korisnika – odgovoran je za zakonito izvršavanje naloga nalogodavca.Računopolagač proračunskog korisnika – odgovoran je za zakonito i svrhovito trošenje javnog novca za namjene utvrđene proračunom i financijskim planom.

Postupak donošenja proračuna predlaganje proračuna – ministarstvo financija (za ministarstva) i upravno tijelo za financije (JLS i JP(R)S) razmatra

prijedloge i usklađuje financijske planove s procijenjenim prihodima i primicima. Ministarstvo financija i upravno tijelo JLS i JP(R)S izrađuju nacrt državnog proračuna i konsolidiranog proračuna i dostavljaju ga Vladi do 15. listopada tekuće godine (odnosno Poglavarstvu). Ako tijekom rasprave o predloženom državnom proračunu dođe do neslaganja između korisnika drž. proračuna i ministarstva financija, tada je ono dužno izvijestiti predsjednika Vlade koji donosi konačnu odluku.

tko donosi proračun – Sabor, odnosno predstavničko tijelo mora donijeti proračun do konca tekuće godine za iduću godinu.

U tijeku rasprave o prijedlogu proračuna podnose se amandmani, kojima se predlaže povećanje proračunskih rashoda i izdataka. Oni mogu biti prihvaćeni ako se istodobno predloži smanjenje rashoda i izdataka.

tko ga mijenja – Vlada što ako ne bude donijet do određenog roka – ako se proračun ne donese prije početka proračunske godine, nastavlja

se financiranje poslova i programa TDU i JL i P(R)S u visini koja je neophodna za njihovo obavljanje. Odluku o privremenom financiranju donosi HS odnosno predstavničko tijelo, a privremeno financiranje se obavlja najduže za prva 3 mjeseca proračunske godine. Ako se proračun ne donese do 31.03. tekuće proračunske godine zakonodavno tijelo koje ga nije donijelo se raspušta (dakle predsjednik RH raspušta Sabor na prijedlog VRH).

(Ako se zbog nastanka novih obveza za proračun ili promjene gospodarskih kretanja povećaju rashodi i/ili izdaci, odnosno smanje prihodi i/ili primici, Vlada može na prijedlog ministra financija (najviše 45 dana) obustaviti izvršavanje pojedinih rashoda i/ili izdataka = PRIVREMENA OBUSTAVA

Mjere privremene obustave odnose se na sva ministarstva. Ako se niti u tom periodu ne riješe ti problemi Vlada predlaže izmjene i dopune proračuna.

Upravljanje financijskom imovinom.Imovina države i JL i P(R)S jest financijska i nefinancijska imovina u vlasništvu države i JL i P(R)S.Raspoloživim financijskom imovinom, odnosno novčanim sredstvima na računu proračuna upravlja ministar financija, odnosno Poglavarstvo.Novčana sredstva mogu se polagati u HNB, poslovnu banku te ulagati u državne vrijednosne papire. Ne smije se ulagati u dionice i udjele trgovačkog društva.

Zaduživanje i upravljanje dugovima.Financijske obveze preuzete u ime i za račun države čine državni dug te su državna obveza. Država se može zadužiti u zemlji i inozemstvu. Državni dug može biti u obliku ugovora o zajmu ili emisije vrijednosnih papira ili u drugim

52

odgovarajućim oblicima zaduživanja, a može se ugovoriti i platiti u kunama ili stranoj valuti. RH trenutno ima državni dug veći od 30 milijardi USD.Državni dug nastaje u slijedećim slučajevima:

– za financiranje proračunskog deficita– za financiranje investicijskih projekata i posebnih programa– za refinanciranje naplaćenog državnog duga– za podmirenje dospjelih plaćanja u svezi s državnim jamstvima– za potporu državnoj platnoj bilanci

Od čega se sastoji državni proračun? prihodi i primici državnog proračuna te proračuna JLS i JP(R)S –

- porezi i prihodi- neposredni prihodi kao što je dobit od javnih ili državnih poduzeća, dobit HNB, prihodi od pristojbi te novčanih

kazni za kaznena dijela, prihod od otplate danih zajmova- prihodi ostvareni od obavljanja osnovne djelatnosti proračunskih korisnika po posebnim propisima- domaće i inozemne potpore- domaće i inozemno zaduživanje za financiranje manjka državnog proračuna- zaduživanje JLS i JP(R)S

izdaci i druge isplate državnog proračuna i proračuna JLS i JP(R)S - tekući izdaci (plaće, naknade, izdaci za proizvode i dr. usluge, plaćanje kamata, potpore)- kapitalni izdaci (pribavljanje dugotrajne imovine, kapitalni transferi, plaćanje kamata i potpora u novcu i

stvarima)- pozajmljivanje- udjel u osnivačkom kapitalu- otplata glavnice po osnovi zaduženja

Transakcije svih prihoda, primitaka, izdataka i plaćanja državnog proračuna upisuju se u glavnu knjigu riznice (Državna riznica je upravna organizacija u sastavu Ministarstva financija).

Koje su ovlasti ministra financija? do 15.10. mora izraditi nacrt proračuna i predati ga Vladi obavezan je otvoriti i držati otvorenim jedan ili više bankovnih računa za prijenos sredstva kod HNB. ovlašten je uložiti dio salda ili cijeli državnog proračuna u depozit kod poslovnih banaka, na osnovi ponuda zaključuje ugovor s HNB-om radi vođenja bankovnih računa države i prekoračenja proračuna (uz suglasnost Vlade) može odgoditi neko plaćanje ili dopustiti plaćanje u obrocima nadzire korisnika državnog proračuna

53

3. SLUŽBENIČKI ODNOSI

Što uređuje Zakon o državnim službenicima?Zakon o državnim službenicima uređuje ravnopravni odnos između države i državnih službenika, jedinstvena pravila koja reguliraju prijam u državnu službu, klasifikaciju radnih mjesta državnih službenika, stručno osposobljavanje i usavršavanje državnih službenika, napredovanje u službi kao idruga pitanja od značaja za ostvarivanje prava i obveza državnih službenika te određena pitanja od značaja za uređivanje i ostvarivanje prava, obveza i odgovornosti namještenika.Odredbe ovoga Zakona primjenjuju se na državne službenike u tijelima državne uprave, pravosudnim tijelima, kaznenim tijelima, stručnoj službi Hrvatskoga sabora, Ureda predsjednika Republike Hrvatske, stručnoj službi i uredima Vlade Republike Hrvatske, stručnoj službi Ustavnog suda Republike Hrvatske, stručnoj službi pučkog pravobranitelja, stručnoj službi pravobranitelja za djecu, stručnoj službi pravobranitelja za ravnopravnost spolova, Državnom uredu za reviziju i u drugim tijelima koja se osnivaju za obavljanje državne službe (u daljnjem tekstu: državna tijela).

Propisi kojima se uređuju prava, obveeze, odgovornosti državnih službenika?Zakon o drž. službenicima i namještenicimaKolektivni ugovor – materijalna prava službenikaZakon o radu

Kategorije zaposlenih u državnim tijelimaDržavni službenici- osobe koje u državnim tijelima kao redovito zanimanje obavljaju poslove iz djelokruga tih tijela i- osobe koje u državnim tijelima obavljaju informatičke poslove, opće i administrativne poslove, planske, materijalno-

financijske i računovodstvene poslove i slične poslove.Namještenici- osobe koje u državnim tijelima rade na pomoćno-tehničkim poslovima i ostalim poslovima čije je obavljanje potrebno

radi pravodobnog i kvalitetnog obavljanja poslova iz djelokruga državnih tijela.- na državne službenike - primjenjuje se Zakon o državnim službenicima, posebni zakoni, podzakonski akti, kolektivni ugovor, a za pitanjima koja nisu uređene tim propisima, primjenjuje se Zakon o radu. - na namještenike – primjenjuje se Zakon o radu, osim za klasifikaciju radnih mjesta i plaće, koje se uređuju uredbom Vlade.

Koja su 2 kriterija razlikovanja? kriterij poslova kriterij stručne spreme

Načela postupanja1. Načelo zakonitosti i pravne sigurnosti – državni službenici u obavljanju državne službe postupaju na temelju zakona i

propisa donesenih na temelju zakona2. Načelo zabrane diskriminacije i povlašćivanja – građana po osnovi dobi, nacionalnosti, etničke i teritorijalne pripadnosti,

jezičnog i rasnog podrijetla, političkih ili vjerskih uvjerenja, invalidnosti, obrazovanja, socijalnog položaja, spola, spolne orijentacije ...

3. Načelo hijerarhijske podređenosti – dužnost izvršavanja naloga čelnika tijela i nadređenih državnih službenika u skladu s propisanim hijerarhijskim redom, iznimka dužnost odbijanja naloga

4. Načelo odgovornosti za postupanje – dužnost ostvarivanja postavljenih ciljeva i odgovornost za svoje postupke i rezultate rada

Prava državnih službenika?1. Pravo na rad u prikladnim uvjetima – potrebni organizacijski i tehnički uvjeti, zdravi uvjeti rada te zaštita fizičkog i moralnog

integriteta tijekom obavljanja službenih dužnosti2. Pravo na plaću i druga materijalna prava – pravo na jednaku plaću za jednak rad3. Pravo na jednako postupanje i jednake mogućnosti napredovanja – uključuje pravedno i jednako postupanje, zabranu

diskriminacije, poštivanje dostojanstva državnog službenika te pravo na napredovanje i stručno usavršavanje kroz izobrazbu i druge načine usavršavanja

4. Pravo na zaštitu od neopravdanog premještaja ili udaljenja s radnog mjesta – u slučaju korištenja posebnih dopusta državni službenik ima pravo vratiti se na iste ili poslove slične onima na kojima je prethodno radio

5. Pravo na kandidiranje na izborima 6. Pravo na predstavku 7. Pravo na zaštitu službenika koji prijavi sumnju na korupciju – zaštita od otkaza, zaštita anonimnosti, zaštita od uskraćivanja

ili ograničavanja njegovih prava te zaštita od bilo kojeg oblika zlostavljanja

54

Korupcija – zlouporaba ovlasti radi osobne koristi, zanemarivanje općeg interesa, pristaje na ili nudi mito.

Dužnosti državnih službenikaPropisane su Zakonom u tri odjeljka – načela, nalozi i sukob interesa.

a) Načela ponašanja državnih službenika1. Obavljanje dužnosti i obveza postupanja u skladu sa zakonima – ispravno, na vrijeme, savjesno, stručno, ne koristeći ih radi

osobnog probitka u skladu s načelom javnosti2. Zabrana zlouporabe ovlasti – u postupanju prema strankama i suradnicima radi postizanja vlastitog interesa ili interesa

druge fizičke ili pravne ovlasti u skladu s načelom zakonitosti i zaštite javnog interesa3. Dužnost odbijanja ponuđenih darova – radi povoljnijeg rješenja predmeta upravnog ili drugog postupka4. Dužnost pružanja informacija i obrazloženja o upravnim poslovima – u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na

pristup informacijama5. Dužnost pravodobnog i učinkovitog izvršavanja poslova 6. Dužnost čuvanja službene tajne i poštivanja privatnosti – odnosi se na tajnost podataka koje je doznao u tijeku postupka o

strankama te na čuvanje službene tajne ili druge tajne koja je kao takva utvrđena zakonom ili drugim propisom – obveza traje najduže 5 godina po prestanku službe, ako posebnim zakonom nije drukčije određenoOd obveze čuvanja službene ili druge tajne državnog službenika može osloboditi čelnik državnog tijela – ako se radi o podacima bez kojih u sudskom ili upravnom postupku nije moguće utvrditi činjenično stanje i donijeti zakonitu odluku.

7. Dužnost stručnog postupanja – unapređujući stručne sposobnosti i sudjelujući u stručnom usavršavanje putem radionica, vježbi, seminara, tečajeva i sl.

8. Dužnost prisutnosti na radnom mjestu – poštivanje propisanog radnog vremena, dužnost obavještavanja nadređenog o razlozima spriječenosti dolaska na rad najkasnije u roku 24 sata od njihova nastanka, odnosno odmah po prestanku razloga

9. Uporaba povjerene imovine – postupanje s dužnom pažnjom10. Osobno ponašanje – da ne umanji svoj ugled i ugled državne službe. Uređuje se etičkim kodeksom Vlade.b) Nalozi (dužnosti) državnih službenika)?1. Dužnost izvršavanja naloga 2. Dužnost odbijanja naloga3. Mogućnost odbijanja naloga4. Izvršavanje poslova koji nisu u opisu radnog mjesta državnog službenika - u iznimnim ili hitnim slučajevima, najduže

30 dana5. Dužnost zamjene odsutnog državnog službenika6. Zabrana postupanja izvan ovlasti (koje su mu dane sukladno radnom mjestu na koje je raspoređen)

Dužnost odbijanja izvršenja naloga• koji je nezakonit, protivan pravilima struke i etičkom kodeksu, • čije bi izvršenje moglo izazvati veću štetu,• čije bi izvršenje predstavljalo kazneno djelo.

Službenik je dužan postupiti na sljedeći način:• upozoriti davatelja naloga,• kod ponovljenog naloga zahtijevati pisanu potvrdu o ponavljaju naloga,• o potvrđenom nalogu obavijestiti osobu nadređenu davatelju naloga i• izvršiti nalog (osim u slučaju KD).

Mogućnost odbijanja izvršenja nalogaMogućnost odbijanja izvršenja naloga ili provođenje odluka koje bi:

• uključivale nanošenje štete njegovim legitimnim pravima i interesima,• predstavljale opasnost za njegovo zdravlje (osim kod poslova kod kojih su zakonom utvrđeni posebni uvjeti

rada),• tražile viši stupanj stručnog znanja od onog kojeg ima državni službenik.

c) Sukob interesa1. Zabrana otvaranja obrta ili osnivanja pravne osobe – u području djelatnosti na kojem je zaposlen ili koje je povezano

s poslovima iz djelokruga tijela u kojem je zaposlen2. Mogućnost obavljanja dodatnog posla3. Dužnost prijavljivanja mogućeg sukoba interesa4. Sudjelovanje u radu trgovačkog društva ili drugih pravnih osoba - ne smije biti član upravnog ili nadzornog tijela trg.

društva, ako nad njim tijelo u kojem je zaposlen obavlja nadzor5. Zabrana poticanja na političko organiziranje – za vrijeme radnog vremena ne smije poticati druge službenike da se

uključe u rad političke stranke

55

6. Zabrana donošenja pojedinih odluka - koje utječu na financijski ili drugi interes

Sukob interesa - mogućnost obavljanja dodatnog posla?1) izvan redovitoga radnog vremena,2) po prethodno pribavljenom odobrenju čelnika državnog tijela (rješenje čelnika),

Samo ako: a) nad tim djelatnostima, odnosno nad radom fizičke ili pravne osobe, državno tijelo u kojemu je u službi ne obavlja

nadzor,b) takav rad nije zabranjen posebnim zakonom, te c) ne predstavlja sukob interesa ili prepreku za uredno obavljanje redovitih zadataka niti šteti ugledu državne službe.

Odobrenje nije potrebno za objavu stručnih publikacija, odnosno obavljanje poslova povremenog predavača na stručnim seminarima i savjetovanjima.

Dužnost prijavljivanja mogućeg sukoba interesa?Službenik je dužan pisanim putem obavijestiti nadređenog:

a) o financijskom ili dr. interesu koji on ili član njegove obitelji može imati u odlukama tijela u kojem radi, b) o fizičkim i pravnim osobama s kojima je bio u poslovnom odnosu u razdoblju od dvije godine prije prijama u DS,

a prema kojima tijelo u kojem radi obavlja upravne poslove,c) o vlasništvu dionica i obveznica ili financijskim i dr. interesima u trgovačkim društvima prema kojima tijelo u kojem

radi obavlja upravne poslove, d) na dan stupanja na dužnost, je li član njegove obitelji obavlja najviše dužnosti

- u političkoj stranci, - strukovnom udruženju,- trgovačkom društvu ili drugoj pravnoj osobi koja je u poslovnom odnosu sa tijelom - u kojem službenik preuzima dužnost ili ono nad njima obavlja nadzor.

Sudjelovanje u radu trgovačkog društva ili drugih pravnih osobaDržavni službenik ne smije biti član upravnog ili nadzornog tijela trgovačkog društva, ako nad njim tijelo u kojem je zaposlen obavlja nadzor.U okviru obavljanja službenih dužnosti, državni službenik ne smije provoditi nadzor nad trgovačkim društvom ili drugom pravnom osobom u čijem radu sudjeluje.

Zabrana poticanja na političko organiziranjeDržavni službenik za vrijeme radnog vremena ne smije poticati ostale državne službenike da se uključe u rad političke stranke.

Zabrana donošenja pojedinih odlukaDržavni službenik ne smije donositi odluke, odnosno sudjelovati u donošenju odluka koje utječu na financijski ili drugi interes:a) njegovoga bračnog ili izvanbračnog druga, djeteta ili roditelja,b) fizičkih, odnosno pravnih osoba s kojima ostvaruje ili je ostvarivao službene ili poslovne kontakte u posljednje dvije godine,c) fizičkih, odnosno pravnih osoba koje su u posljednjih pet godina financirale njegovu izbornu kampanju,d) trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe u kojoj se državni službenik namjerava zaposliti,e) udruženja ili pravne osobe u kojoj je na mjestu upravitelja ili člana upravnog odbora,f) fizičke ili pravne osobe čiji je predstavnik, zakonski zastupnik ili stečajni upravitelj ilig) fizičke ili pravne osobe s kojima je državni službenik, njegov bračni drug, dijete ili roditelj u sporu ili je njihov dužnik.

Središnje tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnoseMinistarstvo uprave – odgovorno je za provedbu Zakona o državnim službenicima, prati stanje i predlaže mjere za razvoj državne službe i obavlja nadzor nad provedbom Zakona.

Unutarnje ustrojstvene jedinice nadležne za razvoj i upravljanje kadrovimaUstrojavaju se u državnim tijelima u kojima je zaposleno više od 50 službenika i namještenika – jedinica za službeničke odnose.

Za državna tijela s manje od 50 zaposlenih, poslove obavlja središnje tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose, ako obavljanje tih poslova posebnim propisom nije drukčije uređeno.

Prijam u državnu službu i popunjavanje radnih mjesta Pretpostavke za prijam Plan prijama

56

Način popunjavanja radnih mjesta Postupak prijama

Pretpostavke za prijam u DS / za popunjavanje radnog mjesta 1) slobodno radno mjesto, utvrđeno pravilnikom o unutarnjem redu,2) popunjavanje radnog mjesta predviđeno planom prijama u službu (osim u slučaju potrebe prijama u državnu službu na određeno vrijeme

Pravilnik o unutarnjem redu?Donosi ga čelnik tijela. Pravilnikom o unutarnjem redu utvrđuju se radna mjesta u državnom tijelu, potreban broj državnih službenika na svakom radnom mjestu i uvjeti za raspored te druga pitanja sukladno zakonu.Tijela drž. uprave dostavljaju prijedlog pravilnika na prethodnu suglasnost središnjem tijelu drž. uprave nadležnom za službeničke odnose.

Plan prijama u državnu službuVrste:

1. kratkoročni – plan za kalendarsku godinu, utvrđuje se u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu državnog proračuna za kalendarsku godinu na koju se plan odnosi

2. srednjoročni – za razdoblje od dvije godine3. dugoročni – za razdoblje od četiri godine

Planom se utvrđuje- stvarno stanje popunjenosti radnih mjesta u državnoj službi- potreban broj državnih službenika na neodređeno vrijeme za koje se donosi plan- broj vježbenika- prijam u državnu službu na određeno vrijeme zbog povećanog opsega poslova- popunjenost radnih mjesta pripadnicima nacionalnih manjina i zapošljavanje istih sukladno Ustavnom zakonu o

pravima nacionalnih manjina i Zakonu o državnim službenicimaPlan prijama u državnu službu se objavljuje u Narodnim novinama, najmanje jednom dnevnom listu i na web stranici Ministarstva uprave.

Priprema i donošenje PlanaPrijedloge planova prijama u državnu službu pripremaju jedinice za službeničke odnose.Na temelju prikupljenih prijedloga i uz prethodnu suglasnost Ministarstva financija utvrđuju se planovi prijama u državnu službu, i to:

1. za tijela državne službe i stručne službe i urede Vlade - Ministarstvo uprave 2. za pravosudna tijela – Ministarstvo pravosuđa3. za ostala državna tijela – čelnici tih tijela

Načini popunjavanja radnih mjesta1. interni oglas (unutar državne službe, za službenike svih državnih tijela),2. napredovanje,3. premještaj službenika (na način propisan zakonom),4. raspored5. javni natječaj

Postupak provedbe javnog natječaja i internog oglasa do donošenja rješenja nije upravni postupak u smislu Zakona o općem upravnom postupku.

Prijam u državnu službuPostupak prijama može biti:

1. redovan – kada se primaju vježbenici2. izvanredan – kada se primaju osobe s radnim iskustvom

- samo ako su osigurana sredstva u državnom proračunu

Postupak prijama u državnu službu – faze postupka?1. Raspisivanje javnog natječaja (NN, web stranica državnog tijela koje raspisuje natječaj, web Ministarstva uprave) ili2. Raspisivanje natječaja putem internog oglasa (web stranica državnog tijela koje raspisuje natječaj, web Ministarstva

uprave, oglasna ploča svih državnih tijela)3. Utvrđivanje liste kandidata koji ispunjavaju formalne uvjete (komisija za provedbu natječaja)4. Testiranje – provjera posebnih znanja, razgovor-intervju, psihološka procjena – i izbor kandidata s liste5. Rješenje o prijamu u državnu službu (čelnik tijela) kod javnog natječaja / rješenje o rasporedu na radno mjesto kod

internog oglasa

57

6. Rješenje o rasporedu na radno mjesto (tek tada nastupaju prava i obveze državnog službenika)-svi kandidati prijavljeni na javni natječaj / interni oglas imaju pravo žalbe na doneseno rješenje o prijamu u državnu službu / rješenje o rasporedu na radno mjesto (po internom oglasu)- žalba se podnosi Odboru za državnu službu u roku 15 dana od dana primitka rješenja - žalba odgađa izvršenje rješenja- po konačnosti rješenja o prijamu u državnu službu donosi se rješenje o rasporedu na radno mjesto

Sadržaj javnog natječaja- naziv državnog tijela i ustrojstvene jedinice,- naziv radnog mjesta,- opće i posebne uvjete za prijam u državnu službu,- naznaku da će se kandidatom prijavljenim na javni natječaj smatrati samo osoba koja podnese pravovremenu i

urednu prijavu te ispunjava formalne uvjete iz javnog natječaja,- obvezu testiranja kandidata,- naznaku da u državnu službu ne može biti primljena osoba za čiji prijam postoje zapreke iz članka 49. Zakona o

državnim službenicima,- trajanje probnog rada, odnosno vježbeničkog staža (ako se primaju vježbenici),- sadržaj prijave s prilozima,- dokaze koji se moraju priložiti uz prijavu,- adresu na koju se podnose prijave,- rok za podnošenje prijava - 8 dana od dana objave u »Narodnim novinama«- naznaku web-stranice na kojoj su navedeni opis poslova i podaci o plaći radnog mjesta, te sadržaj i način testiranja,- obavijest o mjestu na kojem će se objaviti vrijeme i mjesto održavanja testiranja, te rok za objavu - najmanje 5 dana

prije dana određenog za testiranje

Prijava na javni natječajU prijavi na javni natječaj navode se osobni podaci podnositelja prijave (osobno ime, datum i mjesto rođenja, adresa stanovanja, broj telefona, po mogućnosti e-mail adresa) i naziv radnog mjesta na koje se prijavljuje.Uz prijavu se prilažu životopis i dokazi o ispunjavanju formalnih uvjeta iz javnog natječaja, te uvjerenje nadležnog suda da se protiv podnositelja prijave ne vodi kazneni postupak.

Urednom prijavom smatra se prijava koja sadrži sve podatke i priloge navedene u javnom natječaju.

Komisija za provedu javnog natječaja / internog oglasaKomisiju imenuje čelnik tijela u koje se vrši prijam. Komisija ima najmanje tri člana. U sastavu Komisije mora biti predstavnik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose, kojeg odredi čelnik toga tijela.

Ostali članovi komisije imenuju se iz reda službenika koji imaju potrebno obrazovanje i znanje u svezi s poslovima radnog mjesta koje se popunjava, sadržajem testiranja i provjerom posebnih znanja, sposobnosti i vještina.

Komisija utvrđuje popis kandidata prijavljenih na javni natječaj, koji ispunjavaju formalne uvjete.

Kandidate s popisa upućuje na testiranje.

Sadržaj testiranja- redoviti postupak prijama - provjera poznavanja osnova ustavnog ustrojstva Republike Hrvatske i osnova upravnog

područja za koje je raspisan javni natječaj- izvanredni postupak prijama - provjera poznavanja osnova ustavnog ustrojstva Republike Hrvatske i provjere znanja,

sposobnosti i vještina bitnih za obavljanje poslova radnog mjesta- interni oglas - provjera znanja, sposobnosti i vještina bitnih za obavljanje poslova radnog mjesta

Razgovor (intervju)Komisija u razgovoru s kandidatima utvrđuje interese, profesionalne ciljeve i motivaciju kandidata za rad u državnoj službi.Kod izvanrednog postupka prijma u državnu službu te popunjavanja radnog mjesta putem internog oglasa, utvrđuje se i stečeno radno iskustvo u struci te rezultati ostvareni u njihovu dotadašnjem radu.

Obustava postupka- kada nijedan kandidat nije postigao zadovoljavajuće rezultate na provedenom testiranju, odnosno provedenoj

psihološkoj procjeni- kada se u roku određenom natječajem nije prijavio dovoljan broj kandidata- prijavljeni kandidati ne ispunjavaju formalne uvjete za prijam u državnu službu

58

Postupak prijama u državnu službu se obustavlja odlukom o obustavi postupka koju donosi čelnik tijela

Imenovanje rukovodećih državnih službenikaZa popunjavanje radnih mjesta rukovodećih državnih službenika provodi se javni natječaj.Javni natječaj provodi komisija koju imenuje:

- Vlada – za tajnika Vlade i predstojnika ureda Vlade- ministar – za tajnika ministarstva i ravnatelja u ministarstvu- državni tajnik – za zamjenika državnog tajnika središnjeg državnog ureda- ravnatelj – za zamjenika i pomoćnika ravnatelja državne upravne organizacije- ministar Ministarstva uprave – za predstojnika ureda državne uprave u jedinici područne samouprave

Sve rukovodeće državne službenike na temelju javnog natječaja imenuje Vlada donošenjem rješenja o imenovanju protiv kojega nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Komisija za provedbu javnog natječaja će utvrditi listu kandidata i provesti razgovor s kandidatima. Na temelju provedenih razgovora čelnik tijela će Vladi predložiti kandidata za imenovanje.

Za predloženog kandidata provest će se sigurnosna provjera u skladu s posebnim propisima.

Koji su uvjeti za prijam u državnu službu?Uvjeti za prijam u državnu službu – opći i posebni

Opći uvjeti: a) odgovarajući stupanj obrazovanja,b) odgovarajuće stručno znanje i iskustvo (osim kod prijama vježbenika),c) zdravstvena sposobnost za obavljanje poslova radnog mjesta, d) hrvatsko državljanstvo.

Za prijam u državnu službu osobe koja je strani državljanin ili osobe bez državljanstva, pored ispunjavanja uvjeta propisanih posebnim zakonom, potrebno je prethodno odobrenje središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose – Ministarstvo uprave.

Posebni uvjeti mogu se propisati posebnim zakonom, uredbom ili pravilnikom o unutarnjem redu državnog tijela. Znanje rada na račiunallu, vozačka dozvola, strani jezik, certifikati, komunikacijske vještine, psihofizičke osobine...

Zapreke za prijam u državnu službu?U državnu službu ne mogu biti primljene osobe:a) protiv kojih se vodi kazneni postupak ili koje su osuđene za kazneno djelob) – protiv života i tijela,c) – protiv slobode i prava čovjeka i građanina,d) – protiv Republike Hrvatske,e) – protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom,f) – protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa,g) – protiv braka, obitelji i mladeži,h) – protiv imovine,i) – protiv sigurnosti pravnog prometa i poslovanja,j) – protiv pravosuđa,k) – protiv vjerodostojnosti isprava,l) – protiv javnog reda ilim) – protiv službene dužnosti,n) osim ako je nastupila rehabilitacija prema posebnom zakonu,b) kojima je prestala državna služba zbog teške povrede službene dužnosti, u razdoblju od četiri godine od prestanka državne službe,c) kojima je prestala državna služba zbog toga što nisu zadovoljile na probnom radu, u razdoblju od četiri godine od prestanka državne službe.

Osim toga u državnu službu se ne može primiti osoba koja obavlja samostalno profesionalnu ili gospodarsku djelatnost, odnosno ima vlastiti obrt, koja je većinski vlasnik ili član uprave, odnosno nadzornog odbora trgovačkog društva ili obavlja druge djelatnosti, ako se prima u tijelo državne uprave koje je stvarno i mjesno nadležno za obavljanje inspekcijskog nadzora ili nadzora nad zakonitošću rada nad tim djelatnostima i ako se prima na radno mjesto za obavljanje toga nadzora.Ako je osoba pravomoćno osuđena za kaznena djela.

Ako postoji inkompatibilitet u obavljanju nespojivih djelatnosti.

59

Obvezni probni rad?Trajanje ovisi o vrsti prijmma. Obvezan probni rad se primjenjuje kada se osobe u državnu službu primaju na neodređeno vrijeme i iznosi 12 mjeseci za osobe primljene u državnu službu redovitim postupkom (vježbenici), a 3 mjeseca za osobe primljene u državnu službu izvanrednim postupkom. Na kraju probnog rada državnog službenika se ocjenjuje ocjenom «zadovoljava» ili «ne zadovoljava».Službeniku koji na probnom radu nije zadovoljio otkazuje se državna služba, rješenjem o prestanku službe. Državni stručni ispit – službenik je dužan položiti najkasnije 6 mjeseci od isteka probnog rada.Službeniku prestaje služba:- Ako nije zadovoljio na probnom radu (otkaz) – rješenje u roku 8 dana od prestanka službe, ako nije doneseno u roku od 8

dana vježbenik je zadovoljio- Ako nije položio DSI najkasnije u roku od 6 mjeseci nakon isteka probnog rada (prestanak službe ex lege). -DSI nije dužan polagati službenik koji ima položen pravosudni ispit, a posebni dio ispita nije dužan polagati službenik koji ima akademsko zvanje doktora ili magistra znanosti u području koje je povezano s poslovima iz djelokruga državnog tijela u kojem je zaposlen- DSI se sastoji od općeg i posebnog dijela, a postupak i način polaganja te program DSI-a propisan je Uredbom o postupku,

načinu polaganja i Programu državnog stručnog ispita

Stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosaOsoba bez radnog iskustva može se primiti u državno tijelo na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa, u trajanju vježbeničkog staža, sukladno odredbama ovoga Zakona.Osoba iz stavka 1. ovoga članka nije državni službenik.Po obavljenom stručnom osposobljavanju osoba iz stavka 1. ovoga članka može polagati državni stručni ispit.Troškove polaganja državnog stručnog ispita snosi državno tijelo u kojem se osoba nalazi na stručnom osposobljavanju.Prava, obveze i odgovornosti uređuju se ugovorom između državnog tijela i osobe koja se prima na stručno osposobljavanje.Uvjete i način izbora osoba na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa uređuje Vlada uredbom sukladno odredbama ovog i drugih zakona kojima se uređuju radni odnosi.

Državni stručni ispit?Državna ispitna komisijaDržavni stručni ispit polaže se pred državnom ispitnom komisijom koja se ustrojava pri središnjem tijelu državne uprave nadležnom za službeničke odnose.Članove državne ispitne komisije koji ispituju opći dio državnog stručnog ispita imenuje čelnik tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose, a članove ispitne komisije koji ispituju posebni dio imenuje čelnik središnjeg tijela državne uprave, odnosno drugog državnog tijela nadležnog za pojedino upravno područje.

Troškovi polaganja ispitaTroškove prvog polaganja državnoga stručnog ispita i popravaka u postupku prvog polaganja ispita snosi državno tijelo koje službenika upućuje na polaganje ispita.Troškove drugog polaganja cijeloga ispita i popravaka u postupku drugog polaganja ispita snosi državni službenik.

Neizvršenje obveze polaganja državnog stručnog ispita u propisanom roku Službeniku koji ne položi državni stručni ispit u roku, prestaje državna služba istekom posljednjeg dana roka za polaganje ispita.Ako je prijava za polaganje državnoga stručnog ispita pravodobno podnesena, a službenik nije u roku iz stavka 1. ovoga članka bio pozvan na polaganje, taj će se rok produžiti do dana polaganja ispita.U slučaju privremene nesposobnosti za rad, korištenja rodiljnog ili roditeljskog dopusta, odnosno drugog opravdanog razloga, rok može se produžiti za onoliko vremena koliko je trajala privremena nesposobnost za rad, odnosno drugi opravdani razlozi.Zahtjev za produženje roka za polaganje državnog stručnog ispita službenik može podnijeti čelniku tijela najkasnije do isteka roka za polaganje državnog stručnog ispita.O produženju državne službe i roka za polaganje državnog stručnog ispita donosi se posebno rješenje.

Državni službenik koji je zadovoljio na probnom radu dužan je najkasnije u roku od šest mjeseci od isteka probnog rada položiti državni stručni ispit.Posebni dio državnoga stručnog ispita nije dužan polagati državni službenik koji ima akademsko zvanje doktora ili magistra znanosti stečeno u području koje je povezano s poslovima iz djelokruga državnog tijela u kojem je zaposlen.

Prijem u državnu službu na određeno vrijemeRazlozi: - radi obavljanja privremenih poslova ili poslova čiji se opseg privremeno povećao i - radi zamjene duže vrijeme odsutnoga službenika

60

- za prijam na određeno vrijeme potrebno je prethodno odobrenje Ministarstva financija- probni rad od 2 mjeseca (u slučaju predvidivog trajanja službe od najmanje 6 mjeseci)Maksimalno trajanje službe na određeno vrijeme - za obavljanje privremenih poslova – najviše 6 mjeseci i može se produžiti, ali najviše za još 6 mjeseci- radi zamjene odsutnog službenika - do njegovog povratka

Osobe se u državnu službu na određeno vrijeme primaju putem oglasa, koji se objavljuje putem nadležne službe za zapošljavanje. Rok za podnošenje prijave na oglas je osam dana.Za slobodno radno mjesto na određeno vrijeme oglas se ne mora objaviti ako u državnom tijelu ima službenika primljenih u državnu službu na određeno vrijeme koji ispunjavaju uvjete za to radno mjesto.Državna služba na određeno vrijeme ne može postati državna služba na neodređeno vrijeme.

Povjeravanje poslova na temelju ugovora o djeluPojedini poslovi koji se obavljaju u državnom tijelu, mogu se na temelju ugovora o djelu povjeriti pružateljima stručnih usluga izvan državne službe. Na odnos pružatelja usluga i državnog tijela primjenjuju se propisi kojima se uređuju obveznopravni odnosi.

Izdaci za pružatelje usluga ne smiju prelaziti 2% ukupnog iznosa sredstava za osnovne plaće s doprinosima u tekućoj godini osiguranim za to tijelo.

Pružatelji stručnih usluga na temelju ugovora o djelu ne mogu postati državni službenici bez provođenja postupka prijama u državnu službu prema pravilima redovitog ili izvanrednog postupka.

Odlučivanje o pravima i obvezama držanih službenika?I. ČELNIK TIJELA - odlučuje u prvom stupnju

donosi rješenje koje je upravni akt• o prijamu u državnu službu,• o rasporedu na radno mjesto,• o dr. pravima i obvezama iz službe,• o prestanku državne službe.

II. ODBOR ZA DRŽAVNU SLUŽBU – odlučuje u drugom stupnju (6 članova, 1 predsjedavajući, imenuje ih i razrješava Vlada na temelju internog oglasa, mandat 5 godina, diplomirani pravnici)• o žalbama protiv rješenja o prijamu u državnu službu i rješenja kojima se odlučuje o pravima i obvezama državnih

službenika (15 dana)• protiv rješenja Odbora državno tijelo i državni službenik mogu pokrenuti upravni spor u roku od 30 dana od dana

primitka rješenja

III. POSREDNIK U DRŽAVNOJ SLUŽBI - za razrješenje spornih odnosa između službenika- posrednika u svakom državnom tijelu biraju službenici između sebe, i to jednog posrednika na svakih 100 zaposlenih

službenika, izabranog posrednika imenuje čelnik tijela na najviše tri godine – posredovanje završava pisanim izvješćem o mirnom razrješenju spora ili izvješćem s prijedlogom za razrješenje spornog odnosa – posredovanje treba završiti u roku od 30 dana od dana podnošenja pritužbe

a) oko izrade plana rada i raspodjele zadataka b) pobijanje prijedloga ocjene c) pritužbe na slučajeve osobnog uznemiravanja, diskriminacije, zlouporaba položaja i sl.;d) pritužbe na rad i ponašanje državnog službenika prije podnošenja prijedloga čelniku tijela za pokretanje postupka zbog

lake povrede službene dužnosti i dr.

Standardna mjerila za klasifikaciju radnih mjestaRadna mjesta unutar svake kategorije državnih službenika klasificiraju se prema standardnim mjerilima za sva državna tijela, a to su:

- potrebno stručno znanje- složenost poslova- samostalnost u radu- stupanj suradnje s drugim državnim tijelima i komunikacije sa strankama- stupanj odgovornosti i utjecaj na donošenje odluka

Predstavlja osnovu za uređivanje sustava plaća u državnoj službi.Jedinstvene standarde i mjerila za određivanje naziva i opisa pojedinih radnih mjesta u državnoj službi pravilnikom uređuje ministar Ministarstva uprave.Za svako tijelo državno tijelo nazive mjesta u tom državnom tijelu utvrđuje čelnik tog tijela pravilnikom o unutarnjem redu uz prethodno odobrenje Ministarstva uprave.

61

Kategorije radnih mjesta u državnoj službi1. RADNA MJESTA RUKOVODEĆIH DRŽAVNIH SLUŽBENIKA

Podkategorije: - glavni rukovoditelj - viši rukovoditelj - rukovoditelj - niži rukovoditelj

2. RADNA MJESTA VIŠIH DRŽAVNIH SLUŽBENIKAPodkategorije: - glavni savjetnik - viši savjetnik – specijalist - viši savjetnik - savjetnik - viši stručni suradnik

3. RADNA MJESTA NIŽIH DRŽAVNIH SLUŽBENIKAPodkategorije: - stručni suradnik

- viši referent - referent

Premještaji1. po potrebi službe

- na RM u istom ili drugom državnom tijelu- u istom ili drugom mjestu rada - ali samo na RM unutar iste kategorije, iste ili slične složenosti poslova

- potrebna suglasnost službenika samo kod premještaja u drugo mjesto rada:a) ako ima više od 20 godina radnog staža ilib) ako bi se premještajem bitno pogoršale njegove obiteljske prilike

2. na zahtjev službenika- samo ako je popunjavanje tog RM predviđeno planom na RM - a ako nije predviđeno planom:

a) zbog zdravstvenih razloga, na temelju mišljenja liječnika o potrebi promjene RM b) zbog obiteljskih razloga

Premještaj može biti:1. trajan – na neodređeno vrijeme2. privremen – najduže 6 mjeseci / do povratka odsutnog službenika kojeg premješteni službenik zamjenjuje (službenik ima

pravo na plaću koja je za njega povoljnija)

Upućivanje na rad izvan državne službeJavne službe – HZMOO, HZZ, HZZO....-radi obavljanja privremenih poslova koji zahtijevaju posebne vještine i stručno iskustvo – te najmanje 5 godina neprekidnog radnog staža u drž. službi na odgovarajućim poslovima - upućuje se u upravna tijela jedinica lokalne i područne samouprave, međunarodne organizacije i pravne osobe s javnim

ovlastima – najduže na vrijeme od 2 godine / na vrijeme trajanja mandata u međ. organizaciji- za vrijeme obavljanja privremenih poslova prava i obveze iz državne službe miruju- o upućivanju na rad izvan državne službe odlučuje čelnik državnog tijela u kojem je zaposlen rješenjem- prijevremeni povratak na rad u državno tijelo – na osobni zahtjev ako postoje opravdani razlozi ili na prijedlog tijela u koje

je upućen na rad – o prijevremenom povratku čelnik državnog tijela donosi rješenje

Ocjenjivanje rada i učinkovitostiSvrha:• poticanje državnih službenika na učinkovito izvršavanje zadaća,• utvrđivanje doprinosa državnog službenika u obavljanju poslova

kao kriterija za nagrađivanje i napredovanje u državnoj službi.

Provodi se svake godine za prethodnu kalendarsku godinu u 3 faze:a) planiranje poslova koje državni službenik treba obaviti - službenik i njegov nadređeni dogovorno utvrđuju plan rada, postavljajući ciljeve koje podređeni službenik treba ostvariti,b) kontrola rada i učinkovitosti - službenik i njegov nadređeni periodično obavljaju pregled onoga što je do tada ostvareno te po potrebi prilagođavaju dogovoreni plan rada,c) ocjenjivanje rada i učinkovitosti - cjelokupni rad državnog službenika ocjenjuje neposredno nadređeni službenik

62

Ne ocjenjuje se službenici koji su u prethodnoj kalendarskoj godini radili manje od 6 mjeseci (bez obzira na razloge).

Rad službenika ocjenjuje se prema postignutim rezultatima• prijedlog ocjene daje neposredno nadređeni službenik;

• pravilnost predložene ocjene kontrolira službenik koji je neposredno nadređen službeniku koji je predložio ocjenu i prijedlog ocjene zajedno sa svojim mišljenjem dostavlja čelniku tijela;

• čelnik tijela donosi rješenje o ocjeni Ocjene

1. primjeran, izuzetan2. uspješan3. zadovoljava4. ne zadovoljava

Utjecaj ocjene rada i učinkovitosti- ocjena se uzima u obzir kod utvrđivanja potrebe izobrazbe, ispunjavanja uvjeta za napredovanje, postojanje uvjeta za

nastavak rada službenika na probnom radu ili prestanak službe, za upućivanje na rad izvan državne službe i za korištenje plaćenog dopusta te prilikom izricanja kazni za povrede službene dužnosti.

- držanog službenika koji je ocijenjen ocjenom «ne zadovoljava» upućuje se na dodatno stručno osposobljavanje ili se premješta na drugo radno mjesto, a ako je dva puta uzastopce ocijenjen ocjenom «ne zadovoljava» državna služba mu prestaje po sili zakona danom konačnosti rješenja o ocjenjivanju

Ocjena rada i učinkovitosti unosi se u osobni očevidnik državnog službenika.

Napredovanje u službi1. KARIJERNO NAPREDOVANJE- rasporedom na više radno mjesto

- unutar iste kategorije ili - prelaskom u višu kategoriju radnog mjesta

a) Redovitob) Izvanredno (ubrzano)

Uvjeti: a) njegov rad najmanje dva puta uzastopno ocijenjen kao “izvanredan” odnosno “odličan”

b) postoji slobodno radno mjestoc) ispunjavanje uvjeta radnog mjesta d) posebni uvjeti propisani Uredbom Vlade RH – samo za izvanredno napredovanje- na radna mjesta rukovodećih i viših državnih službenika – viši stupanj obrazovanja (postdiplomski studij ili

doktorat znanosti), naročito istaknuti rezultati u odgovarajućem području rada- uvjeti napredovanja nižih državnih službenika – viši stupanj stručne spreme i radno iskustvo

2. PROMICANJE - u okviru istog radnog mjesta dobivanjem odgovarajućih povišica plaće.

Izobrazba državnih službenikaSvi državni službenici dužni su trajno se osposobljavati i usavršavati stručne sposobnosti i vještine.Izobrazba može biti:1. za potrebe državne službe – obvezna (predviđena Planom izobrazbe) i dobrovoljna (na zahtjev službenika)2. za vlastite potrebe (na zahtjev službenikaPrograme izobrazbe u državnoj službi za svaku kalendarsku godinu utvrđuje Vlada Planom izobrazbe državnih službenika.

Programi izobrazbe dijele se na sljedeće kategorije:1. godišnji programi u pojedinim državnim tijelima ili pojedinim ustrojstvenim cjelinama2. uvodni programi - vježbenički i prilagodbeni3. specijalizirani programi namijenjeni pojedinim grupama državnih službenika – 4. programi osobnog usavršavanja5. programi usavršavanja namijenjeni državnim službenicima koji žele napredovati u višu kategoriju radnih mjesta6. ostali programi

Studijski dopustNakon odrađenog probnog rada u DS državni službenik može podnijeti zahtjev za plaćeni ili neplaćeni studijski dopustza osposobljavanje ili usavršavanje

- u trajanju od (u pravilu) najviše jedne akademske godine,- program studijskog dopusta odobrava Ministarstvo uprave (program mora odgovarati području rada, a svrha

programa mora biti poboljšanje stručnosti državnog službenika),- po odobrenju programa, državni službenik i čelnik državnog tijela u kojem je državni službenik zaposlen sklapaju

ugovor o studijskom dopustu63

- nakon isteka studijskog dopusta državni se službenik ima pravo vratiti na isto ili drugo odgovarajuće radno mjesto u državnom tijelu.

Plaćeni studijski dopust - tijekom plaćenog studijskog dopusta, državni službenik ima pravo na naknadu plaće u visini osnovne plaće RM na

koje je raspoređen, bez dodataka. - troškovi osposobljavanja ili usavršavanja podmiruju se iz državnog proračuna- po završetku plaćenog studijskog dopusta državni službenik je dužan ostati u službi najmanje dvostruko vremena od

vremena koliko je trajalo stručno osposobljavanje ili usavršavanje na koje je upućen.

Odgovornost za povrede službene dužnosti?Državni službenici odgovaraju za povredu službene dužnosti ako povjerene poslove ne obavljaju savjesno, stručno i u predviđenim rokovima, ako se ne pridržavaju Ustava, zakona i drugih propisa ili pravila o ponašanju za vrijeme službe ili u vezi sa službom. Kaznena odgovornost ne isključuje odgovornost za povredu službene dužnosti, niti oslobođenje od kaznene odgovornosti ne pretpostavlja oslobađanje od odgovornosti za povredu službene dužnosti.

Povrede službene dužnosti - vrste:1. lake povrede - odlučuje čelnik tijela ili osoba koju on za to ovlasti (propisuju se zakonom, uredbom Vlade i pravilnikom o unutarnjem redu)2. teške povrede - odlučuje službenički sud, u II stupnju Viši službenički sud (propisuju se zakonom)

Postupak zbog povrede službene dužnostiPostupak pokreće čelnik tijela ili osoba koju on za to ovlasti i to:a) zbog lake povrede - zaključkom na vlastiti poticaj ili po pisanom prijedlogu nadređenog službenikab) zbog teške povrede - danom predaje zahtjeva za pokretanje postupka nadležnom službeničkom sudu Postupak je javan, hitan i provodi se po odredbama ZUP-a.

Posebnosti postupka zbog teške povrede:1) mora se provesti usmena rasprava, te službenik mora biti saslušan, 2) iznimno , rasprava se može održati i bez nazočnosti službenika,

a) ako je službenik uredno pozvan i očitovao se o zahtjevu, a postoje opravdani razlozi da se rasprava održi i

b) u slučaju kada se službenik nije očitovao o zahtjevu, ako je tri puta uzastopno uredno pozvan, a pozivu se nije odazvao niti je opravdao nedolazak te je očito da službenik namjerno izbjegava sudjelovanje u postupku i odugovlači postupak.

Lake povrede službene dužnosti?1. učestalo zakašnjavanje na posao ili raniji odlazak s posla,2. napuštanje radnih prostorija tijekom radnog vremena bez odobrenja ili iz neopravdanih razloga,3. učestalo prekoračenje vremena propisanog za odmor (stanku) ili korištenje prava na odmor (stanku) izvan propisanog

vremena bez opravdanog razloga,4. neuredno čuvanje spisa, podataka ili druge povjerene dokumentacije,5. neopravdan izostanak s posla jedan dan,6. ponašanje državnog službenika protivno Etičkom kodeksu državnih službenika, koje ne nanosi štetu ugledu službe7. neizvršenje ili nepravodobno izvršenje službene zadaće bez opravdanog razloga,8. nesavjesno ili nemarno izvršenje službene zadaće ili izvršenje službene zadaće protivno pravilima struke,9. neobavješćivanje nadređenog službenika o spriječenosti dolaska na posao u roku od 24 sata bez opravdanih razloga,10. druge lake povrede službene dužnosti koje su propisane zakonom, uredbom Vlade ili pravilnikom čelnika tijela.

- neizvršavanje naputaka za rad koje donosi čelnik tijela i nadređeni službenik,- nedolično ponašanje i nekorektan odnos prema čelniku tijela, nadređenom te drugim službenicima i

namještenicima,- odbijanje pružanja stručne pomoći nadređenog službenika drugim, posebno novoprimljenim službenicima i

namještenicima.

Teške povrede službene dužnosti?1. neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza,2. nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja

nezakonitosti,3. davanje netočnih podataka kojima se utječe na donošenje odluka nadležnih tijela ili time nastaju druge štetne

posljedice,4. zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi,5. odbijanje izvršenja zadaće ako za to ne postoje opravdani razlozi,

64

6. neovlaštena posluga sredstvima povjerenima za izvršavanje poslova,7. odavanje službene ili druge tajne u vezi s obavljanjem državne službe,8. zlouporaba obveze državnog službenika na prijavljivanje opravdane sumnje na korupciju9. obavljanje djelatnosti koja je u suprotnosti s poslovima radnog mjesta ili bez prethodnog odobrenja čelnika tijela,10. onemogućavanje građana ili pravnih osoba u ostvarivanju prava na podnošenje zahtjeva, žalbi, prigovora i predstavki

ili drugih zakonskih prava,11. povreda prava na zaštitu anonimnosti državnog službenika koji prijavi opravdanu sumnju na korupciju,12. obavljanje djelatnosti koja je u suprotnosti s poslovima radnog mjesta ili bez prethodnog odobrenja čelnika tijela,13. uporaba nevjerodostojne isprave u cilju ostvarivanja prava u službi,14. ponašanje suprotno etičkom kodeksu koje nanosi štetu ugledu službe,15. nedoličan odnos prema strankama i iskazivanje bilo kakvog oblika netrpeljivosti prema ljudima,16. neopravdan izostanak s posla od dva do četiri dana uzastopno,17. ponašanje radi kojega je tri puta izrečena kazna za laku povredu službene dužnosti,18. dolazak na posao pod utjecajem alkohola, droga ili drugih sredstava ovisnosti ili dovođenje pod utjecaj alkohola,

droga ili drugih sredstava ovisnosti za vrijeme radnog vremena ili odbijanje testiranja na alkohol ili droge,19. ograničavanje ili uskraćivanje prava utvrđenih ovim Zakonom službeniku koji odgovornim osobama ili nadležnim

tijelima prijavi sumnju na korupciju ili zlostavljanje tog službenika20. druge povrede službene dužnosti koje su kao teške propisane posebnim zakonom.

Tko odlučuje o povredi službene dužnosti?O lakim povredama službene dužnosti odlučuje čelnik tijela, ako posebnim zakonom za službenike pojedinih državnih tijela nije drukčije određeno.O teškim povredama službene dužnosti u prvom stupnju odlučuje službenički sud, a u drugom stupnju viši službenički sud, ako posebnim zakonom za službenike pojedinih državnih tijela nije drukčije određeno.

Službeničke sudove i viši službenički sud ustrojava Vlada. Službenički sudovi ustrojavaju se za pojedino ili više državnih tijela.

Sastav službeničkog suda?Službenički sud ima predsjednika i najmanje 10 članova, od kojih se predsjednik i najmanje jedan član imenuju iz reda sudaca.Viši službenički sud ima predsjednika i najmanje 10 članova, od kojih se predsjednik i najmanje dva člana imenuju iz reda sudaca.

Predsjednike i članove službeničkih sudova i višega službeničkog suda imenuje Vlada.

Službenički sud i viši službenički sud odlučuju u vijeću od tri člana koje imenuje predsjednik za svaki pojedini slučaj. Vijeću uvijek predsjeda član imenovan iz reda sudaca.

Odlukom kojom se ustrojava službenički sud utvrđuje se tijelo državne uprave koje će za potrebe službeničkog suda obavljati uredske i druge poslove. Uredske i druge poslove za viši službenički sud obavlja središnje tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose.

Koje su kazne u postupku za povredu službene dužnosti?

za lake povrede:1. usmena opomena2. pisana opomena3. pisana opomena s upisom u osobni očevidnik državnog službenika4. novčana kazna u visini do 10% plaće službenika isplaćene u mjesecu kad je kazna izrečena.

za teške povrede:1. novčana kazna na vrijeme od jednog do šest mjeseci, u mjesečnom iznosu do 20% ukupne plaće isplaćene službeniku

u mjesecu u kojem je kazna izrečena,2. zabrana promicanja u trajanju od dvije do četiri godine,3. zabrana napredovanja u trajanju od dvije do četiri godine,4. premještaj na drugo radno mjesto niže složenosti poslova,5. uvjetna kazna prestanka državne službe (rok kušnje godina dana),6. prestanak državne službe. (obvezno se izriče za tešku povredu sl. dužnosti koja ima obilježja korupcije)

65

Zastara1. pokretanja postupka

a) zbog lake povrede službene dužnosti – 3 mjeseca od dana saznanja za povredu i počinitelja, a najkasnije 6 mjeseci od kada je povreda počinjena

b) zbog teške povrede službene dužnosti – godina dana od dana saznanja, a najkasnije u roku od 2 godine2. vođenja postupka

a) zbog lake povrede službene dužnosti – nakon proteka roka od 6 mjeseci od dana pokretanja postupkab) zbog teške povrede službene dužnosti – nakon proteka roka od 2 godine od dana pokretanja postupka

3. izvršenja kazne – za laku povredu u roku 1 godine, a za tešku povredu u roku od 2 godine od konačnosti rješenja kojim je kazna izrečena

Udaljenje iz službeRješenjem čelnika tijela službenika se može udaljiti iz službe ako je protiv njega pokrenut:3. kazneni postupak4. istražni postupak i određen pritvor5. postupak zbog teške povrede službene dužnosti, a povreda je takva da bi ostanak u službi mogao štetiti interesima službe

(zbog djela s obilježjima korupcije)Udaljenje traje do okončanja postupka, odnosno do isteka pritvora.Za vrijeme udaljenja službeniku pripada naknada plaće u iznosu od 60%, a ako uzdržava obitelj 80% plaće.Obustavljeni dio plaće se službeniku vraća ako:

1. ako službenički sud uvaži njegovu žalbu protiv rješenja o udaljenju iz službe,2. pravomoćnim je rješenjem obustavljen postupak i3. pravomoćnom je presudom oslobođen od odgovornosti.

Službeniku koji izdržava kaznu zatvora do 6 mjeseci, prava iz državne službe miruju za vrijeme trajanja izdržavanja kazne.

Odgovornost službenika za štetu?• Službenik odgovara za štetu koju učini:

- namjerno- iz krajnje nepažnje

• O odgovornosti odlučuje čelnik tijela rješenjem• Primjena općih propisa obveznog prava – ako službenik odbije nadoknaditi štetuŠtetom se smatra i šteta koju je državno tijelo imalo naknađujući građanima i pravnim osobama štetu koju su pretrpjeli namjerom ili krajnjom nepažnjom službenika. Nastanak štete, visinu i okolnosti utvrđuje čelnik tijela rješenjem. Rok za naknadu štete ne može isteći prije dana u kojem se isplaćuje plaća za obračunsko razdoblje u kojemu je donijeto rješenje.

Stavljanje službenika na raspolaganje1) kada se ukine državno tijelo, službenike ukinutog tijela preuzima ono državno tijelo koje preuzima i poslove ukinutog

tijela, te preuzeti službenici nastavljaju obavljati svoje dotadašnje poslove i ostvaruju plaću i dr. prava prema dotadašnjim rješenjima (do donošenja novih rješenja)

2) kada se ukine državno tijelo, a poslove tog tijela ne preuzima neko drugo državno tijelo, službenike ukinutog tijela preuzima središnje tijelo DU nadležno za službeničke odnose i stavlja ih na raspolaganje Vladi najkasnije u roku mjesec dana od preuzimanja

3) kod promjene djelokruga državnog tijela (dio poslova državnog tijela prelazi u djelokrug drugog državnog tijela), tijelo koje preuzima poslove, preuzima i službenike zatečene na tim poslovima (ostalo kao pod 1.),

4) ako se ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice ili pojedina radna mjesta u državnom tijelu, službenici koji su do tada bili raspoređeni u te ustrojstvene jedinice ili na ta radna mjesta, raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete, a prednost kod rasporeda ima službenik koji ima bolje ocjene dosadašnjeg rada i učinkovitosti.

- ako se službenici pod 1., 3. i 4. ne mogu rasporediti (jer nema slobodnih radnih mjesta za koja ispunjavaju uvjete), stavljaju se na raspolaganje Vladi RH

- rješenja o rasporedu ili rješenja o stavljanju na raspolaganje donose se u roku 2 mjeseca od preuzimanja službenika, odnosno stupanja na snagu pravilnika o unutarnjem redu

- za vrijeme trajanja raspolaganja – primjenjuju se opći propisi o radu- državni službenik ima pravo na naknadu plaće u visini plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio stavljanju na

raspolaganje- može ga se trajno premjestiti u bilo koje državno tijelo do 50 km udaljeno od mjesta njegova stanovanja, a uz njegov

pristanak u državno tijelo udaljeno više od 50 km- istekom roka raspolaganja državnim službenicima prestaje služba po sili zakona – imaju pravo na otpremninu-računa se

neprekidan radni staž

66

Prestanak državne službea) sporazumom – pisani sporazum čelnika i službenikab) istekom roka – državna služba na određeno vrijemec) otkazom (voljom službenika ili ako službenik ne zadovolji na probnom radu), d) po sili zakona ie) na drugi način propisan zakonom.

O prestanku državne službe donosi se rješenje u roku od 8 dana od nastupa okolnosti koje su razlog za prestanak službe.

Prestanak državne službe po sili zakona1. smrću,2. utvrđivanjem prava na mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad – danom pravomoćnosti rješenja,3. kad navrši 65 godina života i najmanje 20 godina mirovinskog staža – posljednjeg dana godine u kojoj su ostvareni ti

uvjeti (mogućnost produljenja za još najduže 2 god.) 4. kad je osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju dužem od 6 mjeseci - danom pravomoćnosti presude,5. kad je osuđen za kazneno djelo iz članka 45. ovoga Zakona – danom pravomoćnosti presude, 6. kad neopravdano odsustvuje s rada pet radnih dana uzastopce – danom napuštanja službe odnosno prvog dana

odsustvovanja s rada,7. ako ne položi državni stručni ispit u propisanom roku – istekom roka u kojem je bio obvezan položiti državni stručni

ispit, 8. ako se sazna da u vrijeme prijama u državnu službu nije ispunjavao uvjete za prijam u državnu službu propisane ovim

Zakonom - danom saznanja za to,9. ad se sazna da je u vrijeme prijama u državnu službu postojala zapreka za prijam u državnu službu propisana ovim

Zakonom - danom saznanja za to, 10. kad mu je izrečena kazna prestanka službe u postupku zbog teške povrede službene dužnosti - danom konačnosti

odluke službeničkog suda, 11. ako se po premještaju neopravdano ne javi na dužnost u zakonskom roku - danom kojim se morao javiti na dužnost,12. ako je dva puta uzastopce ocijenjen ocjenom „ne zadovoljava“ – danom konačnosti posljednjeg rješenja o

ocjenjivanju,13. u drugim slučajevima utvrđenim zakonom.

Osobni očevidnici i središnji popis državnih službenika i namještenikaSvako državno tijelo vodi osobne očevidnike državnih službenika i namještenika koji su zaposleni u njima. Za državna tijela u kojima je zaposleno manje od 50 službenika, osobni očevidnik se vodi u Ministarstvu uprave.Uz osobni očevidnik vodi se i zbirka isprava o državnom službeniku / namješteniku na temelju kojih se obavlja upis u osobni očevidnik – osobni dosje.Osobni očevidnik – skup podataka o državnom službeniku / namješteniku koji se vodi u elektroničkom obliku.Središnji popis državnih službenika i namještenika – skup podataka iz Osobnih očevidnika koji se vodi u elektroničkom obliku u Ministarstvu uprave.Sadržaj osobnog očevidnika – osobni podaci, podaci o sadašnjem i prijašnjim radnim mjestima, o završenom obrazovanju i stručnoj osposobljenosti, godišnjim ocjenama, napredovanju i dr.Podaci iz osobnih očevidnika i središnjeg popisa predstavljaju službenu tajnu.

Odlukom Vlade o vođenju registra zaposlenih u državnim i javnim službama (NN 83/10. od 05.07.2010.) propisano je da Registar mora biti uspostavljen najkasnije do 31.03.2011., što razumijeva punu funkcionalnost i završen unos podataka. Posao vođenja informacijskog sustava Registra povjeren je Financijskoj agenciji.Registar zaposlenih u državnim i javnim službama će obuhvaćati državne službenike i namještenike te službenike i namještenike u javnim službama.

Nadzor 1. Upravni – nad primjenom Zakona o državnim službenicima i propisa donesenih na temelju tog zakona provodi Ministarstvo

uprave2. Inspekcijski – nad provedbom Zakona o državnim službenicima i drugih zakona i propisa koji se primjenjuju na službenike

te njihova prava provodi upravna inspekcija Ministarstva uprave - uvid u akte kojima se regulira radnopravni status državnih službenika – akt o unutarnjem ustrojstvu, pravilnik o

unutarnjem redu, osobni očevidnici i središnji popis- kontrola postupka prijama u državnu službu- kontrola zakonitosti rješenja o rasporedu na radno mjesto, premještaju, stavljanju na raspolaganje, prestanku državne

službe i dr.

Plaće državnih službenika – prijelazno razdobljedo donošenja novog Zakona o plaćama državnih službenika važe odredbe starog ZDSN o plaćama državnih službenika

67

- plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na plaću- osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova RM i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku

navršenu godinu radnog staža- koeficijenti – utvrđeni uredbom Vlade- osnovica (podaci drž. zavod za statistiku) utvrđena Kolektivnim ugovorom – 5.108,84 kn

- dodaci na plaću – dodaci za uspješnost u radu, dodaci za posebne uvjete rada i dr. uvećanja plaće- plaća = osnovna plaća + dodaci

I 1,05-3,5II 0,9-1,2III 0,65-1,10IV 0,5-0,75Kolektivni ugovor –dokument koji sklapaju, ugovaraju, zaključuju Vlada RH (poslodavac) i Sindikati drž. službi (strana radnika) njime se na razini RH utvrđuju prava radnika i obveze poslodavca potpisnika ugovora u području potpisivanja ugovora. Odredbe se mijenjau neposredno – osim ako su na drugi način ugovoreni povoljnije, propis, akt. 1996. prvi kolektivni ugovor za drž. službenika

Ostala materijalna prava određena kolektivnim ugovorom:- regres- otpremnina odlazak u mirovinu – 3 proračunske osnovice- pravo na pomoć – smrt, bolovanje, rođenje...- službena putovanja, rad na terenu – naknada troškova, prijevoz, dnevnice...- naknada za odvojeni život od obitelji- naknada troškova za prijevoz (posao)- jubilarna nagrada – odlučuje Vlada, sindikati (5,10,15,20,25,30,35,40,45 godine službe)- dar za djecu – do 15.g. sveti Nikola- božićnica – do 31.12. tekuće godine

Radna mjesta u kabinetu ministra – određeno vrijeme dan prestanka mandata ministra, bez javnog natječaja.Prestanak mandata ministra – službenici se raspoređuju na slobodna radna mjesta ako ispunjavaju uvjete, ako nema slobodnog radnog mjesta – na raspollaganje Vladi. Moguća žalba, kojane odgađa izvršenje rješenja. Radna mjesta – uured predsjednika Vlade, hrv. sabora, potpred. hrv. sabora, potpredsj. vlade, kabinet predst. drž. ureda. U kabinetu ministra – ne mogu na radna mjesta izvan kabinete ministra; bez DSI, probnog roka, premještaja, napredovanja.

Još neka pitanja ...

Imaju li službenici pravo na sindikalno udruživanje?Državni službenici imaju pravo na sindikalno udruživanje sukladno općim propisima o radu.

Koja je razlika između godina staža i godina službe?Radni staž su godine koje se državnim službenicima računaju u mirovinski staž, ne uzimajući u obzir staž mirovinskog osiguranja s povećanim trajanjem. Godine službe su radni staž proveden u svojstvu državnog službenika.

Obveze državnih službenika:Službenik mora povjerene poslove obavljati savjesno, pridržavajući se Ustava, zakona, drugih propisa i pravila struke te postupati po uputama čelnika, odnosno nadređenog službenika. Službenik u radu mora koristiti nova saznanja i raditi na usvajanju i primjeni najnovijih stručnih dostignuća. Osim toga službenik je dužan čuvati službenu ili drugu tajnu.

Posebne odredbe o namještenicimaa) Osobe se za obavljanje poslova namještenika primaju putem oglasa.b) U pogledu općih uvjeta za prijam na rad i razloga koji predstavljaju zapreke za prijam namještenika, odgovarajuće se

primjenjuje zakon kao i za službenike.c) Čelnik tijela o prijamu na rad te o ostvarivanju prava, obaveza i odgovornosti namještenika iz radnog odnosa na

temelju Zakona o državnim službenicima i namještenicima, donosi rješenje koje je upravni akt.d) Na prava i obveze namještenika, premještaj namještenika i prestanak radnog odnosa namještenika, odgovarajuće se

primjenjuju zakoni kao i za službenike, osim uredbe o stavljanju na raspolaganje.e) Protiv rješenja namještenik ima pravo podnijeti prigovor čelniku tijela.

Radna mjesta službenika ovisno o stručnoj spremi- visoka stručna sprema - radna mjesta I. vrste zvanja- viša stručna sprema - radna mjesta II. vrste zvanja- srednja stručna sprema - radna mjesta III. vrste zvanja

68

Radna mjesta namještenika ovisno o stručnoj spremi- srednja stručna sprema – radna mjesta III. vrste- niža stručna sprema ili osnovna škola – radna mjesta IV. vrste Primjer- upravni referent (SSS)viši upravni referent (viša)samostalni referent (VSS)upravni savjetnikviši upravni savjetnik

Klasifikacija radnih mjestaRadna mjesta se klasificiraju prema standardnim mjerilima za sva državna tijela, a to su: potrebno stručno znanje, složenost poslova, samostalnost u radu, stupanj suradnje s drugim državnim tijelima i komunikacije sa strankama, stupanj odgovornosti i utjecaj na donošenje odluka.Klasifikacija radnih mjesta predstavlja osnovu za uređivanje sustava plaća u državnoj službi.Sustav klasifikacije radnih mjesta osigurava izvršenje upravljačkih i izvršnih poslova kroz sljedeće kategorije:a) radna mjesta rukovodećih državnih službenika,b) radna mjesta viših državnih službenika,c) radna mjesta nižih državnih službenika.(4) Unutar svake kategorije utvrđuju se radna mjesta u skladu s mjerilima iz stavka 1. ovoga članka.(5) Detaljnu razradu radnih mjesta unutar svake kategorije utvrđuje Vlada uredbom.

Radna mjesta rukovodećih državnih službenika koje imenuje VladaU kategoriji radnih mjesta rukovodećih službenika, na radna mjesta glavnog tajnika ministarstva i državnog ureda, zamjenika predstojnika državnog ureda, zamjenika ravnatelja državnih upravnih organizacija, ravnatelja ureda Vlade, predstojnika Ureda potpredsjednika Vlade, ravnatelja ureda, agencija, direkcija i drugih stručnih službi koje Vlada osniva uredbom te predstojnika ureda državne uprave u jedinicama područne (regionalne) samouprave, službenike imenuje i razrješava Vlada na prijedlog čelnika tijela, na temelju javnog natječaja, na razdoblje od četiri godine.Do provedbe javnog natječaja iz stavka 1. ovoga članka, Vlada može za obavljanje poslova rukovodećeg službenika iz stavka 1. ovog članka ovlastiti najduže do šest mjeseci rukovodećeg službenika zatečenog u državnoj službi na dan stupanja na snagu ovoga Zakona.Rukovodećeg službenika iz stavka 1. ovoga članka Vlada će razriješiti:1. na osobni zahtjev,2. ako je proglašen odgovornim za tešku povredu službene dužnosti,3. ako je za prethodnu kalendarsku godinu ocijenjen ocjenom »zadovoljava«,4. nakon ukidanja ili promjene djelokruga ustrojstvene jedinice ili državnog tijela kojim upravlja,5. u slučaju prestanka državne službe u skladu sa zakonom.Rješenje o razrješenju mora biti obrazloženo.Protiv rješenja o razrješenju nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.Razriješeni rukovodeći državni službenik rasporedit će se na drugo odgovarajuće radno mjesto u državnom tijelu, za koje ispunjava uvjete, vodeći računa o njegovom stručnom znanju, vještinama, sposobnostima i dotadašnjem radnom iskustvu.Ako nema radnog mjesta na koje se razriješeni rukovodeći državni službenik može rasporediti, odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga Zakona o stavljanju službenika na raspolaganje Vladi.

Nazivi i opisi radnih mjesta Jedinstvene standarde i mjerila za određivanje naziva i opisa pojedinih radnih mjesta u državnoj službi uređuje pravilnikom čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose.Nazive i opise radnih mjesta u državnom tijelu utvrđuje pravilnikom o unutarnjem redu čelnik tijela uz prethodno odobrenje središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Poslovi u državnim tijelima koje obavljaju državni službenici?Poslovi u državnim tijelima koje obavljaju službenici raspoređuju se u skupine:

1. upravno-pravni poslovi i to:a) poslovi neposrednog izvršavanja zakona,b) inspekcijski poslovi,

2. analitičko-normativni, financijsko-planski i drugi stručni poslovi,3. informatički poslovi,4. opći i administrativni poslovi,5. materijalno-financijski i računovodstveni poslovi.

Zabrana prijama?69

Do donošenja uredbi kojima će se urediti unutarnje ustrojstvo i okvirni broj potrebnih državnih službenika i namještenika ministarstva, državnih upravnih organizacija, i županijskih ureda, te pravilnika o unutarnjem redu kojima će se utvrditi potreban broj državnih službenika i namještenika ta tijela ne smiju zapošljavati nove državne službenike i namještenike. Iznimno se dozvoljava prijam službenika i namještenika u slučaju prijama na određeno zbog zamjene duže odsutnog službenika ili namještenika te prijama na neodređeno zbog prestanka službe službenika ili namještenika.

Kada natječaj nije potreban?Natječaj nije potreban kada se u državnu službu primaju: - osobe koje se primaju u državnu službu na određeno vrijeme,- osobe koje su po ugovoru o školovanju ili stipendiji u obvezi stupiti u državnu službu,- osobe zaposlene u upravnim odjelima i službama jedinica lokalne, odnosno regionalne (područne) samouprave ili pravnim

osobama s javnim ovlastima.- kada postoje neraspoređeni službenici u tijelu DU o čemu vodi računa Ministarstvo uprave.

Kada će se donijeti odluka o poništenju natječaja?Odluka o poništenju natječaja donijet će se kad se po raspisanom natječaju ne izvrši izbor ili u slučaju kad se na natječaj ne prijavi niti jedan kandidat.

Odlučivanje o prijamu?O potrebi prijama u državnu službu odlučuje čelnik tijela u okviru slobodnih radnih mjesta predviđenih pravilnikom o unutarnjem redu državnog tijela. Sva tijela dostavljaju odluke o raspisivanju natječaja Ministarstvu nadležnom za financije (provjera da li su osigurana proračunska sredstva) i Ministarstvu nadležnom za poslove opće uprave (provjera da li postoji slobodno radno mjesto čija se popuna traži te ima li na raspolaganju službenika koji bi zadovoljavao uvjete natječaja). (pravosudna i kaznena tijela odluku dostavljaju Ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa).

Na čemu se temelji rad državnih službenika?Rad državnih službenika temelji se na: - Ustavu, - zakonu, - drugim propisima i pravilima o radu (uredbe, pravilnici, naputci, naredbe, odluke)- uputama čelnika odnosno nadređenih službenika,- pravilima struke,- znanstvenim i stručnim dostignućima.

Tko su vježbenici?Vježbenici su osobe sa završenim obrazovanjem određene stručne spreme i struke, bez radnog staža u struci ili s radnim stažem kraćim od vremena određenog za vježbenički staž. Oni se primaju u državnu službu na određeno vrijeme, a državna služba im se može produžiti na neodređeno vrijeme ako u tijelu državne vlasti postoji slobodno radno mjesto na koje ih se može rasporediti nakon položenoga državnoga stručnog ispita.Mogu se osposobljavati samo za obavljanje poslova radnog mjesta za koja nije predviđen poseban uvjet godina radnog staža.

Vježbenički staž traje:1. za obavljanje poslova I. vrste traje 16 mjeseci.2. za obavljanje poslova II. vrste traje 14 mjeseci.3. za obavljanje poslova III. vrste traje 12 mjeseci.

Objasnite institut premještajaSlužbenik se može po potrebi službe premjestiti na drugo radno mjesto u istom tijelu ili u drugo tijelo.

Premještaji su mogući samo u okviru skupine istih poslova i ako su za drugo radno mjesto propisani isti uvjeti. Tako su grupa poslova i složenost poslova zaštićeni pri premještaju.

Premještaj po potrebi službe temelji se na slobodnoj ocjeni čelnika tijela o potrebi da se državni službenik premjesti s jednog radnog mjesta na drugo, a naročito u slučajevima: popunjavanja upražnjenog radnog mjesta, čiji se poslovi moraju obavljati bez prekida, potrebe povećanja broja izvršitelja zbog povećanog opsega posla, bolje organizacije rada, potrebe za angažiranjem drugog državnog službenika na određenom radnom mjestu radi pravodobnog i efikasnijeg obavljanja određenih poslova i zadataka. Potreba službe mora biti obrazložena.Iznimno od odredbe, službenika se uz njegov pristanak može premjestiti na radno mjesto niže složenosti poslova, za koje ispunjava propisane uvjete.

Osim toga uz pristanak službenika se može premjestiti na svako radno mjesto za koje ispunjava uvjete. Službenika se ne može bez njegove suglasnosti premjestiti iz jednog u drugo mjesto rada, koje je udaljeno više od 30 kilometara od mjesta stanovanja državnog službenika, ako ima više od 20 godina radnog staža ili ako bi se premještajem bitno pogoršale

70

njegove obiteljske prilike.

Trajni i privremeni premještaj Službenika se premješta po potrebi službe u pravilu na neodređeno vrijeme (trajni premještaj).Službenika se po potrebi službe može privremeno premjestiti najduže na godinu dana, odnosno do povratka odsutnog službenika kojeg premješteni službenik zamjenjuje.Kod premještaja iz stavka 2. ovoga članka službenik ima pravo na plaću koja je za njega povoljnija.Službenik koji je privremeno premješten u drugo državno tijelo ostvaruje sva prava iz državne službe u državnom tijelu iz kojeg je premješten.Za vrijeme privremenog premještaja iz stavka 4. ovoga članka državno tijelo iz kojeg je službenik premješten ima pravo na povrat sredstava za plaću premještenog službenika od državnog tijela u koje je službenik premješten.

Rješenje o premještaju donosi čelnik tijela.rješenje o premještaju u drugo državno tijelo donosi čelnik tijela iz kojeg se službenik premješta, ali uz prethodni pisani sporazum s čelnikom tijela u koje se premješta. Protiv rješenja službenik ima pravo u roku 3 dana od primitka rješenja podnijeti prigovor čelniku tijela, koji je rješenje donio. Prigovor odgađa izvršenje rješenja o premještaju. O prigovoru se utvrđuje u roku 3 dana.Rješenje o rasporedu donosi čelnik tijela u koje je službenik premješten u roku 3 dana.

konačno rješenje o premještaju dostavlja se ministarstvu nadležnom za poslove opće uprave.

Posebne odredbe o namještenicima?Osobe se za obavljanje poslova namještenika primaju putem oglasa.O prijamu na rad te o ostvarivanju prava, obveza i odgovornosti namještenika iz radnog odnosa čelnik tijela donosi rješenje koje je upravni akt. Na prava i obveze namještenika, premještaj i prestanak radnog odnosa, odgovarajuće se primjenjuju odredbe o pravima i obvezama, premještaju i prestanku službe službenika, osim odredbi o stavljanju na raspolaganje. Namještenici odgovaraju za lake i teške povrede službene dužnosti kao i za odgovornost za štetu učinjenu građanima i pravnim osobama (odgovarajuće se primjenjuju odredbe koje vrijede za službenike).

Kada se zakon o radu primjenjuje na državne službenike?Zakon o radu se primjenjuje na državne službenike kada pojedina pitanja nisu riješena posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu.

Ugovor o radu?Ugovorom o radu zasniva se radni odnos, a sklapa se na neodređeno vrijeme i u pisanom obliku. Ugovor mora sadržavati uglavke o: 1. strankama, prebivalištu i/ili sjedištu, 2. mjestu rada, 3. nazivu, naravi ili vrsti rada ili kratak popis ili opis poslova, 4. danu otpočinjanja rada, 5. očekivanom trajanju ugovora, 6. trajanju plaćenoga godišnjeg odmora, 7. otkaznim rokovima, 8. osnovnoj plaći, 9. trajanju redovitog radnog dana ili tjedna.

Radno vrijeme?Puno radno vrijeme službenika je 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana od ponedjeljka do petka. Sva tijela državne vlasti dužna su raditi u tijeku radnog dana u vremenu od 9-14:00 sati.Ne kraće od 8 sati, ne duže od 12 sati osim prekovremeno. Prekovremeno – ne duže od 8h/tjedno, 32h/mjesečno, 180h/godišnje.Sllužbenik treba tjedan dana unaprijed biti obavješten o promjeni rasporeda radnog vremena u pisanom obliku, osim u sluučaju prekovremenog.

Stanka, dnevni odmor, tjedni odmor, godišnji odmor, plaćeni dopust?Državni službenik ima pravo na odmor (stanku) od najmanje 30 minuta što se ubraja u radno vrijeme. Službenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor 60 minuta.

71

Između dva uzastopna radna dana službenik ima pravo na odmor najmanje 12 sati neprekidno. Službenik ima pravo na tjedni odmor u trajanju najmanje 48 sati neprekidno, a ako je prijeko potrebno da radi na dane tjednog odmora osigurava mu se za korištenje tjednog odmora tijekom sljedećeg tjedna. Službenik ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 18 radnih dana. Pri utvrđivanju godišnjeg odmora ne uračunavaju se subote, nedjelje neradni dani i blagdani.

Godišnji odmor?Neprekidanoili u 2 dijela; 2 puta po 1 dan-kad želi, obavjestiti nadređenog. Neiskorišteni god. odmor u prethodnoj kalendarskoj godini službenik može iskoristiti do 30.6. iduće godine. 1.dio 2 tjedna, 2.dio najkasnije do 30.6. iduće godine

Prvo zaposlenje ili prekid između 2 radna odnosa 8 dana, tek nakon 6 mjeseci god. odmor. Službenik ima pravo na 4 tjedna plaćenog god. odmora u svakoj kalendarskoj godini. Trajanje god. odmora – osnovica od 18 dana uvećana prema određenim mjerilima – uvjeti rada, stručna sprema, složenost poslova... Plan korištenja god. odmora donosi se na početku kalendarske godine, najkasnije do kraja travnja.

Plaćeni dopust?Pravo uz naknadu plaće u jednoj kalendarskoj godini u posebnim slučajevima – zaključenje braka, rođenje, smrt, selidba, davanje krvi, teške bolesti, priprema polaganja DSI. Smatra se vremenom provedenom na poslu.

Neplaćeni dopust?Bez naknade plaće do 30 dana u tijeku kalendarske godine. Dopust opravdan i neće izazvati poteškoće u obavljanju poslova drž. uprave. Radi – popravka, gradnje kuće, njega obitelji, liječenje, usavršavanje.... Može i više od 30 dana uz odobrenje. Miruju prava i obveze iz radnog odnosa.

Zaštita majčinstva?Poslodavac ne smije odbiti zaposliti ženu zbog njene trudnoće, otkazati joj ugovor o radu ili je premjestiti na druge poslove, niti smije tražiti bilo kakve podatke o ženinoj trudnoći. Ako trudnica ili žena koja doji dijete radi na poslovima koji ugrožavaju njezin život ili zdravlje, odnosno život ili zdravlje djeteta, poslodavac je mora premjestiti na druge odgovarajuće poslove, što ne smije imati za posljedicu smanjenje plaće žene. Ako poslodavac nije u mogućnosti osigurati premještaj, žena ima pravo na dopust uz naknadu plaće.

Otkazni rok?Primjenjuju se opći propisi o radu (Zakon o radu)

U slučaju redovitog otkaza otkazni rok je najmanje:- 2 tjedna ako je službenik zaposlen manje od godinu dana- 1 mjesec ako je neprekidno zaposlen godinu dana- 1 mjesec i 2 tjedna ako je neprekidno zaposlen 2 godine- 2 mjeseca ako je neprekidno zaposlen 5 godina- 2 mjeseca i 2 tjedna ako je neprekidno zaposlen 10 godina- 3 mjeseca ako je neprekidno zaposlen 20 godina

Zaštita prava državnog službenika?Službenici u državnim tijelima imaju pravo na sindikalno udruživanje sukladno općim propisima o radu.Protiv svih rješenja kojima se odlučuje o pravima ili obavezama iz službe, službenik ima pravo podnošenja prigovora čelniku tijela u roku od 15 dana od dana primitka rješenja. Čelnik tijela dužan je o prigovoru odlučiti u roku od 15 dana od dana njegova primitka.

Protiv rješenja o prigovoru službenik ima pravo pokretanja upravnog spora u roku od 30 dana od primitka rješenja kojim je odlučeno o prigovoru.

Ako o prigovoru nije odlučeno u roku, a ne odluči se ni nakon proteka daljnjeg roka od sedam dana u kojem je zatraženo odlučivanje o prigovoru, a u pisanom obliku, može se pokrenuti upravni spor kao da je prigovor odbijen.

Etički kodeks državnih službenika

Što uređuje?Etičkim kodeksom državnih službenika uređuju se pravila dobrog ponašanja državnih službenika, utemeljenih na Ustavu, ratificiranim i objavljenim međunarodnim ugovorima te zakonima i drugim propisima RH. Ističe se na vidnom mjestu u državnom tijelu, objavljuje na web stranici vlade i svih drž. tijela. Čelnik ili osoba koju on odredi dužžna je upoznati nove sllužbenike s etičkim kodeksom.

72

Etički kodeks sadrži pravila dobrog ponašanja državnih službenika prema građanima i u međusobnim odnosima državnih službenika.

1. Zaštita osobnog ugleda i ugleda državne službe - u obavljanju dužnosti i ponašanjem na javnom mjestu službenik pazi da ne umanji osobni ugled i povjerenje

građana u državnu službu- u obavljanju privatnih poslova službenik ne koristi službene oznake ili autoritet radnog mjesta u državnoj službi

2. Odnos službenika prema građanima - u odnosu prema građanima službenik postupa profesionalno, nepristrano i pristojno- službenik u obavljanju dužnosti primjenjuje stručno znanje na takav način da građanima pomaže u ostvarivanju

njihovih prava, postupajući pritom u skladu s načelom zakonitosti i načelom zaštite javnog interesa- u službenom ophođenju s građanima službenik se služi hrvatskim jezikom i razumljivim rječnikom- službenik postupa jednako prema svim građanima, bez diskriminacije ili povlašćivanja na bilo kojoj osnovi;- službenik postupa s posebnom pažnjom prema osobama s invaliditetom i drugim osobama s posebnim potrebama

3. Međusobni odnosi državnih službenika - međusobni odnosi službenika temelje se na uzajamnom poštivanju, povjerenju, suradnji, pristojnosti i strpljenju- službenik ne ometa druge službenike u obavljanju njihovih dužnosti- službenici međusobno razmjenjuju mišljenja i informacije o pojedinim stručnim pitanjima- nadređeni službenik potiče službenike na kvalitetno i učinkovito obavljanje državne službe, međusobno

uvažavanje, poštivanje i suradnju, te primjeren odnos prema građanima4. Javni nastupi službenika

- u svim oblicima javnih nastupa i djelovanja u kojima predstavlja državno tijelo, službenik iznosi stavove državnog tijela, u skladu s propisima, dobivenim ovlastima, stručnim znanjem i odredbama Etičkoga kodeksa

- u javnim nastupima u kojima službenik ne predstavlja državno tijelo, a koji su tematski povezani s državnom službom, službenik ističe da iznosi osobne stavove

- pri iznošenju stavova državnog tijela i osobnih stavova, službenik pazi na osobni ugled i ugled državne službeEtički kodeks je donijela Vlada Republike Hrvatske. Građani i državni službenici mogu podnijeti pritužbu na neetičko i moguće koruptivno postupanje službenika:

čelniku državnog tijela u kojem službenik radi, povjereniku za etiku , te putem besplatnog otvorenog telefona 0800 0304 svakog radnog dana, od ponedjeljka do petka, od 10.00 do

14.00 sati.

Povjerenik za etikuU svakom državnom tijelu čelnik imenuje po jednog službenika – povjerenika za etiku.Povjerenici za etiku prate primjenu Etičkog kodeksa u državnom tijelu, promoviraju etičko, daju savjete službenicima o etičkom ponašanju, zaprimaju pritužbe službenika i građana na neetičko i moguće koruptivno postupanje službenika, provode postupak ispitivanja osnovanosti pritužbe, te vode evidenciju o zaprimljenim pritužbama.U postupku ispitivanja osnovanosti pritužbe samostalno izvode dokaze, odnosno zaprimaju pisane izjave službenika na kojeg se odnosi pritužba i izjave svjedoka i po potrebi izjave građana ili službenika koji je podnio pritužbu, traže pisana očitovanja od nadležnih tijela u slučaju sumnje na moguća kaznena djela, te poduzimaju druge radnje potrebne za utvrđenje činjeničnog stanja. O provedenom postupku ispitivanja osnovanosti pritužbe povjerenici za etiku dužni su podnijeti pisano izvješće čelniku tijela.Povjerenici za etiku dužni su provesti postupak ispitivanja osnovanosti pritužbe i na temelju anonimne pritužbe.U slučaju postojanja dvojbi o povredi Etičkog kodeksa povjerenici za etiku surađuju s Odjelom za etiku u Središnjem državnom uredu za upravu i Etičkim povjerenstvom, te provode postupak ispitivanja osnovanosti pritužbe koju im je uputio Odjel za etiku.Povjerenici za etiku dužni su u primjerenom roku, a najduže u roku od 30 dana od dana primitka pritužbe provesti postupak ispitivanja osnovanosti pritužbe i dostaviti pisano izvješće čelniku tijela, koji je dužan u roku od 8 dana razmotriti pritužbu i po potrebi pokrenuti postupak zbog povrede službene dužnosti, utvrđene zakonom, drugim propisom ili pravilnikom o unutarnjem redu državnog tijela. Čelnik državnog tijela obavijestit će o tome povjerenika za etiku.Čelnik državnog tijela ili osoba koju ovlasti, daje odgovor na pritužbu najkasnije u roku od 60 dana od dana njena podnošenja.U slučaju da čelnik državnog tijela ili osoba koju ovlasti, ne dostavi odgovor na pritužbu u roku od 60 dana ili podnositelj pritužbe nije zadovoljan odgovorom, podnositelj pritužbe ima pravo podnijeti pritužbu Etičkom povjerenstvu.

Na zahtjev povjerenika za etiku, za vrijeme postupka ispitivanja osnovanosti pritužbe, čelnik državnog tijela dužan je povjerenika za etiku osloboditi obavljanja poslova radnog mjesta na koje je raspoređen.

73

Etičko povjerenstvo – neovisno tijelo (6 članova, po dva predstavnika državnih službenika, sindikata, te po jedan predstavnik Stručne službe Hrvatskog sabora i nevladine udruge) koje priopćenjima i upozorenjima djeluje na promicanje etičkih načela u državnim tijelima.Na prijedlog središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose, Vlada Republike Hrvatske odlukom imenuje članove Etičkog povjerenstva na vrijeme od četiri godine.Članovi Etičkog povjerenstva između sebe biraju predsjednika.Sjedište Etičkog povjerenstva je pri Uredu za socijalno partnerstvo Vlade Republike Hrvatske.Uredske i druge administrativne poslove za Etičko povjerenstvo obavlja Ured za socijalno partnerstvo Vlade Republike Hrvatske.Poslovi Etičkog povjerenstva - Etičko povjerenstvo obavlja sljedeće poslove:-zaprima i razmatra pritužbe građana i službenika u slučaju kada čelnik državnog tijela ili osoba koju ovlasti, ne dostavi odgovor na pritužbu u roku od 60 dana ili podnositelj pritužbe nije zadovoljan odgovorom, te ispituje osnovanost pritužbe,- prati primjenu Etičkog kodeksa, te daje mišljenja vezana uz sadržaj Etičkog kodeksa,- prati međunarodne standarde na području etičkog postupanja, te daje prijedloge središnjem tijelu državne uprave

nadležnom za službeničke odnose za unapređenje etičkih standarda sukladno međunarodnoj praksi,- u slučaju postojanja dvojbe da li neko ponašanje predstavlja povredu Etičkog kodeksa na zahtjev povjerenika za etiku,

Odjela za etiku u Središnjem državnom uredu za upravu, državnih tijela, službeničkih sudova, službenika, građana i drugih osoba daje mišljenje o tome,

- prati primjenu propisa na području etičkog postupanja državnih službenika, te predlaže njihovu izmjenu i dopunu,- analizira pojave povreda Etičkog kodeksa na koje ukaže Odjel za etiku u Središnjem državnom uredu za upravu i

povjerenici za etiku,- potiče i predlaže mjere za jačanje etičkih standarda u državnoj službi u odnosu na osobno ponašanje državnih

službenika, mogući sukob interesa, primanje darova i koruptivno i drugo neetičko postupanje, zaštitu ugleda državne službe i osobnog ugleda državnih službenika.

Kada Etičko povjerenstvo zaprimi pritužbu građana ili službenika u slučaju kada čelnik državnog tijela ili osoba koju ovlasti, ne dostavi odgovor na pritužbu u roku od 60 dana ili podnositelj pritužbe nije zadovoljan odgovorom, bez odlaganja će zatražiti izvješće od čelnika državnog tijela o provedenom postupku ispitivanja osnovanosti pritužbe i poduzetim mjerama.Čelnik državnog tijela dužan je u roku od 15 dana izvijestiti Etičko povjerenstvo o provedenom postupku ispitivanja osnovanosti pritužbe i poduzetim mjerama.Etičko povjerenstvo daje mišljenje o osnovanosti pritužbe i dostavlja ga podnositelju pritužbe i Odjelu za etiku Središnjeg državnog ureda za upravu u roku od 30 dana od dana zaprimanja pritužbe.

Izvješće o podnesenim pritužbamaČelnici državnih tijela dužni su jednom godišnje, najkasnije do 31. prosinca, izvijestiti središnje tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose, o podnesenim pritužbama i postupcima koji su u svezi s njima pokrenuti.Središnje tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose, skupno izvješće objavljuje na svojoj web-stranici najkasnije do 31. siječnja sljedeće godine.

Posebni etički kodeksiČelnici državnih tijela mogu, uz suglasnost Vlade, donositi posebne etičke kodekse, kada to zahtijevaju posebnosti državne službe, tako npr. Kodeks profesionalne etike službenika Ministarstva financija, Porezne uprave.

Posljedice nepoštivanja etičkog kodeksa?U slučaju povrede pokreće se postupak zbog lake ili teške povrede služ. dužnosti. Teška povreda ssluž.dužnosti – ponašanje suprotno etičkom kodeksu.

74

4.SUSTAV LOKALNE SAMOUPRAVE I UPRAVE

Koje odredbe Ustava RH se odnose na lokalnu i područnu samoupravu?(članci 133. – 138.)Članak 133. građanima se jamči pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu pravo na samoupravu ostvaruje se preko lokalnih, odnosno područnih (regionalnih) predstavničkih tijela koja su

sastavljena od članova izabranih na slobodnim i tajnim izborima na temelju neposrednog, jednakog i općega biračkog prava

građani mogu neposredno sudjelovati u upravljanju lokalnim poslovima, putem zborova, referenduma i drugih oblika neposrednog odlučivanja u skladu sa zakonom i statutom

ova prava u RH ostvaruju i građani Europske unije, u skladu sa zakonom i pravnom stečevinom Europske unijeČlanak 134. jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi jedinice područne (regionalne) samouprave su županije

Prilikom određivanja djelokruga jedinica lokalne i područne samouprave mora se voditi računa o širini i prirodi poslova i o zahtjevima učinkovitosti i ekonomičnosti.

Zaštita područnih granica lokalnih jedinicaPri svakoj promjeni lokalnog područja prethodno će se tražiti mišljenje stanovnika te lokalne jedinice.

Prilagođavanje upravnog ustroja i sredstva zadaćama lokalnim jedinicama.Lokalne jedinice će moći same određivati svoj unutarnji upravni ustroj, kako bi ga prilagodile svojim potrebama i učinile upravljanje što učinkovitijim. Uvjeti obnašanja dužnosti na lokalnoj razini.Status izabranih lokalnih predstavnika mora osigurati slobodno obavljanje njihove funkcije. Omogućiti će se financijska naknada troškova nastalih u obavljanju te funkcije.

Upravni nadzor akata lokalnih jedinica.Ustavni nadzor lokalnih jedinica će imati svrhu samo osigurati poštivanje načela zakonitosti i ustavnosti, ali može i svrsishodnosti.

Europska povelja o lokalnoj samoupravi• dokument Vijeća Europe• Povelja je potpisana u Strasbourgu 1985.• Hrvatski sabor donio je 19. rujna 1997. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o lokalnoj samoupravi (NN 14/97)• u svibnju 2008. ratificirane preostale odredbe (NN 4/08)Potpisale su je države članice Vijeća Europe. One moraju dostavljati Glavnom tajniku Vijeća sve promjene svojih zemalja koje se odnose na primjenu načela iz ove povelje.

Povelja se dotiče; djelokruga lokalne samouprave, zaštite područnih granica lokalnih jedinica, uvjeta obnašanja dužnosti na lokalnoj razini, upravnog nadzora akata lokalnih jedinica, financijskih izvora lokalnih jedinica, pravo udruživanja lokalnih jedinica, pravo zaštite lokalne samouprave

Pod lokalnom samoupravom podrazumijeva se pravo i mogućnost lokalnih jedinica da u okvirima određenim zakonom, uređuju i upravljaju uz vlastitu odgovornost i u interesu lokalnog pučanstva, bitnim dijelom javnih poslova. To će se pravo provoditi preko vijeća ili skupština sastavljenih od članova izabranih na slobodnim i neposrednim izborima.

Jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi. Jedinice područne (regionalne) samouprave su županije.

Pravo udruživanja lokalnih jedinica?Lokalne jedinice imaju pravo da surađuju i udružuju se s drugim lokalnim jedinicama radi obavljanja poslova u zajedničkom interesu. Svaka država mora priznati pravo lokalnim jedinicama da se udružuju radi zaštite i promicanja njihovih interesa i da pristupaju međunarodnom udruženju lokalnih jedinica.

Pravna zaštita lokalne samouprave?Lokalne jedinice moraju imati pravo na odgovarajuće sredstvo sudske zaštite radi osiguranja slobodnim obavljanja svojih nadležnosti.

75

Preuzimanje obveza Svaka se stranka obavezuje da će se smatrati vezanom s najmanje 12 odredbi Povelje od kojih se najmanje mora izabrati od članka 2-11.Stranka može i naknadno preuzeti obveze i o tome obavijestiti glavnog tajnika Vijeća Europe. Hrvatski sabor 1997. donio Zakon o potvrđivanju Europske povelje o lokalnoj samoupravi (NN 14/97), a u svibnju 2008. ratificirane su preostale odredbe.Jedinice na koje se Povelja odnosiNačela lokalne samouprave odnose se na sve vrste lokalnih jedinica koje postoje na području stranke.

OtkazivanjeSvaka potpisnica može otkazati Povelju u svakom trenutku po isteku razdoblja od 5 godina od kada je za tu državu Povelja stupila na snagu.

Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi?Ovim se zakonom uređuju jedinice lokalne samouprave i jedinice lokalne (regionalne) samouprave, njihov djelokrug i ustrojstvo, način rada njihovih tijela, nadzor nad njihovim aktima i radom i druga pitanja od značenja za njihov rad.

Što je lokalna samouprava?Lokalna samouprava je razina vlasti najbliža građanima koja pridonosi ostvarivanju prava koja su od značaja za lokalno stanovništvo.

Načela lokalne samoupraveSupsidijarnost – povjerene poslove obavlja ona razina vlasti koja ih može učinkovito i djelotvorno obavitiSolidarnost – država pomaže financijski slabije jedinice lokalne samouprave

Sadržaj prava na lokalnu samoupravu- samostalnost u obavljanju lokalnih poslova- vlastiti prihodi- slobodno raspolaganje prihodima- samostalno uređenje unutarnjeg ustrojstva- samostalno uređenje djelokruga svojih tijela- neposredan izbor

Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave u Republici Hrvatskoj• OPĆINE i GRADOVI - jedinice lokalne samouprave• ŽUPANIJE - jedinice područne (regionalne) samouprave

Osnivaju se zakonom.

Općina - jedinica lokalne samouprave koja se osniva u pravilu za područje više naseljenih mjesta koja predstavljaju prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu, te koja su povezana zajedničkim interesima stanovništva (Hrvatska ima 429 općina, najmanja općina je općina Civljane, a najveća Čepin).

Grad - jedinica lokalne samouprave u kojoj je sjedište županije te svako mjesto koje ima više od 10.000 stanovnika, a predstavlja urbanu, povijesnu, prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu. U sastav grada mogu biti uključena i prigradska naselja koja s gradskim naseljem čine gospodarsku i društvenu cjelinu, te su s njim povezana dnevnim migracijskim kretanjima i svakodnevnim potrebama stanovništva od lokalnog značenja.

Gdje postoje posebni razlozi gradom se može utvrditi i mjesto s manje od 10.000 stanovnika (Hrvatska ima 126 gradova, najmanji grad je Komiža).

Veliki gradovi su jedinice lokalne samouprave koje su ujedno gospodarska, financijska, kulturna, zdravstvena, prometna i znanstvena središta razvitka šireg okruženja i koji imaju više od 35.000 stanovnika. (Hrvatska ima 16 velikih gradova).

Županija je jedinica područne (regionalne) samouprave čije područje predstavlja prirodnu, povijesnu, prometnu, gospod., društvenu i samoupravnu cjelinu, a ustrojava se radi obavljanja poslova od područnoga (regionalnog) interesa (Hrvatska ima 20 županija + Grad Zagreb kao posebnu jedinicu).

Pravni položaj jedinica lokalne i područne samoupraveOpćina, grad i županija su pravne osobe.Imaju svoj statut kojim se podrobnije uređuje njihov samoupravni djelokrug, obilježja, ustrojstvo, ovlasti i način rada tijela, ustrojstvo i rad javnih službi i druga pitanja koja su važna za ostvarivanje prava i obveza.

76

Mogu imati svoju zastavu i grb – utvrđuju se statutom ili statutarnom odlukom uz prethodno odobrenje središnjeg tijela državne uprave nadležnog za lokalnu i područnu samoupravu.

Međusobno surađuju na unapređenju gospodarskog i društvenog razvitka svojih zajednica

Samostalne su u odlučivanju u poslovima iz svog samoupravnog djelokruga u skladu s Ustavom zakonom

Zastava i grb?Jedinica može imati grb i zastavu što se utvrđuje statutom ili statutarnom odlukom uz prethodno odobrenje središnjeg tijela državne uprave za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.Grb se sastoji isključivo od štita i sadržaja unutar njega.Jedinica u pravilu preuzima povijesni grb i zastavu.Središnje tijelo uskratit će odobrenje ako se grb jedinice nedovoljno razlikuje od grba i zastave druge jedinice.

Djelokrug poslova – općine i gradoviOpćine i gradovi u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a koji nisu Ustavom ili zakonom dodijeljeni državnim tijelima i to osobito poslove koji se odnose na:- uređenje naselja i stanovanje,- prostorno i urbanističko planiranje,- komunalno gospodarstvo,- brigu o djeci,- socijalnu skrb,- primarnu zdravstvenu zaštitu,- odgoj i osnovno obrazovanje,- kulturu, tjelesnu kulturu i šport,- zaštitu potrošača,- zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša,- protupožarnu i civilnu zaštitu,- promet na svom području- te ostale poslove sukladno posebnim zakonima.

Djelokrug poslova – veliki gradovi i gradovi sjedišta županijaVeliki gradovi, kao i gradovi sjedišta županija u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana i to osobito poslove koji se odnose na:- uređenje naselja i stanovanje,- prostorno i urbanističko planiranje,- komunalno gospodarstvo,- brigu o djeci,- socijalnu skrb,- primarnu zdravstvenu zaštitu,- odgoj i obrazovanje,- kulturu, tjelesnu kulturu i šport,- zaštitu potrošača,- zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša,- protupožarnu i civilnu zaštitu,- promet na svom području- održavanje javnih cesta,- izdavanje građevinskih i lokacijskih dozvola, drugih akata vezanih uz gradnju, te provedbu dokumenata prostornog

uređenja,- te ostale poslove sukladno posebnim zakonima.Djelokrug poslova – županijeŽupanija u svom samoupravnom djelokrugu obavlja poslove od područnoga (regionalnog) značaja, a osobito poslove koji se odnose na:– obrazovanje,– zdravstvo,– prostorno i urbanističko planiranje,– gospodarski razvoj,– promet i prometnu infrastrukturu,– održavanje javnih cesta,– planiranje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova,– izdavanje građevinskih i lokacijskih dozvola, drugih akata vezanih uz gradnju te provedbu dokumenata prostornog

uređenja za područje županije izvan područja velikoga grada,

77

– te ostale poslove sukladno posebnim zakonima.

Sudjelovanje građana u lokalnim poslovimaNEPOSREDNO ODLUČIVANJE – lokalni referendum i mjesni zbor građanaPOSREDNO ODLUČIVANJE – preko predstavničkog tijela

Lokalni referendum • referendum se može raspisati radi odlučivanja o prijedlogu o promjeni statuta, o prijedlogu općeg akta ili drugog

pitanja iz djelokruga predstavničkog tijela kao i o drugim pitanjima određenim zakonom i statutom• referendum raspisuje predstavničko tijelo na prijedlog:

– jedne trećine njegovih članova, – općinskog načelnika, gradonačelnika ili župana – a u općini i gradu i na prijedlog polovine mjesnih odbora na području općine, odnosno grada i na prijedlog 20%

birača upisanih u birački popis općine ili gradaPravo glasovanja na referendumu imaju građani koji imaju prebivalište na području općine, grada, odnosno županije i upisani su u popis birača.

Odluka donesena na referendumu obvezatna je za predstavničko tijelo.

Pravo građana na predlaganje donošenja akata, podnošenje predstavki i pritužbiGrađani imaju pravo predstavničkom tijelu predlagati donošenje određenog akta ili rješavanje određenog pitanja iz njegovog djelokruga.Tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna su omogućiti građanima i pravnim osobama podnošenje predstavki i pritužbi na svoj rad kao i na rad njihovih upravnih tijela te na nepravilan odnos zaposlenih u tim tijelima kad im se obraćaju radi ostvarivanja svojih prava i interesa ili izvršavanja svojih građanskih dužnosti.

Na podnijete predstavke i pritužbe čelnik tijela jedinice lokalne samouprave, odnosno upravnih tijela tih jedinica dužan je građanima i pravnim osobama dati odgovor u roku od 30 dana od dana podnošenja predstavke, odnosno pritužbe.

Mjesna samouprava mjesni odbor osniva se statutom jedinice lokalne samouprave kao oblik neposrednog sudjelovanja građana u

odlučivanju o lokalnim poslovima od neposrednog i svakodnevnog utjecaja na život i rad građana mjesni odbor osniva se za jedno naselje, više međusobno povezanih manjih naselja ili za dio većeg naselja, odnosno

grada koji u odnosu na ostale dijelove čini zasebnu razgraničenu cjelinu (dio naselja)

Mjesni odbor osniva se statutom jedinice lokalne samouprave kao oblik neposrednog sudjelovanja građana u odlučivanju o

lokalnim poslovima od neposrednog i svakodnevnog utjecaja na život i rad građanaMjesni odbor osniva se za jedno naselje, više međusobno povezanih manjih naselja ili za dio većeg naselja, odnosno grada koji u odnosu na ostale dijelove čini zasebnu razgraničenu cjelinu (dio naselja).

• tijela mjesnog odbora su vijeće mjesnog odbora i predsjednik vijeća mjesnog odbora• vijeće mjesnog odbora biraju građani s područja mjesnog odbora koji imaju biračko pravo

Članovi vijeća biraju se neposredno tajnim glasovanjem, a na postupak izbora shodno se primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje izbor članova predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave.

Mandat članova vijeća mjesnog odbora traje četiri godine.

Vijeće mjesnog odbora iz svoga sastava tajnim glasovanjem bira predsjednika vijeća na vrijeme od četiri godine.

Predsjednik vijeća mjesnog odbora, u skladu sa statutom, predstavlja mjesni odbor i za svoj rad odgovara vijeću mjesnog odbora.

• vijeće mjesnog odbora radi raspravljanja o potrebama i interesima građana te davanja prijedloga za rješavanje pitanja od mjesnog značaja može sazivati mjesne zborove građana

• mjesni zbor građana saziva se za dio područja mjesnog odbora koji čini određenu cjelinu (dio naselja, stambeni blok i sl.)Mjesni zbor građana vodi predsjednik mjesnog odbora ili član vijeća mjesnog odbora kojeg odredi vijeće.

U gradovima se mogu statutom osnivati gradski kotarevi ili gradske četvrti kao posebni oblici mjesne samouprave.

Gradski kotar, odnosno gradska četvrt je oblik mjesne samouprave koji se osniva za područje koje predstavlja gradsku, gospodarsku i društvenu cjelinu, a koje je povezano zajedničkim interesima građana.

78

Djelokrug, ovlasti i tijela gradskih kotareva, odnosno gradskih četvrti uređuju se statutom grada shodno odredbama ovoga Zakona koje se odnose na mjesnu samoupravu u mjesnim odborima.

Tijela jedinica lokalne i područne (regionalne samouprave)Predstavničko tijelo:- općinsko vijeće- gradsko vijeće- županijska skupština- skupština Grada Zagreba

Izvršno tijelo:- općinski načelnik- gradonačelnik- župan

Predstavničko tijelo općinsko vijeće, gradsko vijeće i županijska skupština predstavnička su tijela građana i tijela lokalne, odnosno

područne (regionalne) samouprave koja donose akte u okviru djelokruga jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave te obavljaju druge poslove u skladu sa zakonom i statutom jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave

broj članova predstavničkog tijela mora biti neparan• općine <3.000 st. = 7 – 13 članova• općine 3.001 - 10.000 st. = 9 – 15 članova• općine/i grada 10.001 - 30.000 st. = 13 – 19 članova• grada >30.000 st. = 19 – 35 članova• Grada Zagreba = 51 člana• županije = 31 – 51 člana

Mandat članova predstavničkog tijela Mandat članova predstavničkog tijela izabranog: - na redovnim izborima - 4 godine- na izvanrednim izborima - do isteka tekućeg mandata predstavničkog tijela izabranog na redovnim izborimaČlanovi predstavničkog tijela nemaju obvezujući mandat i nisu opozivi.

Član predstavničkog tijela dužnost obavlja počasno i za to ne prima plaću, ali ima pravo na naknadu troškova u skladu s odlukom predstavničkog tijela.

Kada se predstavničko tijelo smatra konstituiranim?Predstavničko tijelo smatra se konstituiranim izborom predsjednika na prvoj sjednici na kojoj je nazočna većina članova predstavničkog tijela.Način rada predstavničkog tijela uređuje se poslovnikom, u skladu s ovim zakonom i statutom, a isti se donosi većinom svih glasova.

Sjednice saziva predsjednik, barem jednom u 3 mjeseca ili na obrazloženi zahtjev 1/3 članova, u roku od 15 dana od primitka zahtjeva.

Predstavničko tijelo ima predsjednika i do 2 potpredsjednika.

Ovlasti predstavničkog tijelaPredstavničko tijelo:1. donosi statut jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave,2. donosi odluke i druge opće akte kojima uređuje pitanja iz samoupravnog djelokruga jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave,3. osniva i bira članove radnih tijela vijeća, odnosno skupštine te imenuje i razrješuje druge osobe određene zakonom, drugim propisom ili statutom,4. uređuje ustrojstvo i djelokrug upravnih tijela jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave,5. osniva javne ustanove i druge pravne osobe za obavljanje gospodarskih, društvenih, komunalnih i drugih djelatnosti od interesa za jedinicu lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave,6. obavlja i druge poslove koji su zakonom ili drugim propisom stavljeni u djelokrug predstavničkog tijela.Predstavničko tijelo donosi odluke većinom glasova ako je na sjednici nazočna većina članova predstavničkog tijela.

Statut jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, proračun i godišnji obračun donose se većinom glasova svih članova predstavničkog tijela.

79

Izvršno tijelo:• izvršno tijelo jedinice lokalne i jedinice područne (regionalne) samouprave u općini je općinski načelnik, u gradu

gradonačelnik i u županiji župan

Općinski načelnik i zamjenik općinskog načelnika, gradonačelnik i zamjenik gradonačelnika, župan i zamjenik župana biraju se na neposrednim izborima sukladno posebnom zakonu.

• u jedinicama lokalne samouprave koje imaju do 10.000 stanovnika općinski načelnik, odnosno gradonačelnik ima jednog zamjenika

• u jedinicama lokalne samouprave koje imaju više od 10.000 stanovnika, u gradovima sjedištima županija, odnosno županijama općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan imaju dva zamjenika

.Ovlasti općinskog načelnika, gradonačelnika i župana zastupa općinu, grad, odnosno županiju osigurava provedbu općih akata obavlja nadzor nad zakonitošću rada - ima pravo obustaviti od primjene opći akt predstavničkog tijela ako ocijeni da

je tim aktom povrijeđen zakon ili drugi propis te zatražiti od predstavničkog tijela da u roku od 15 dana otkloni uočene nedostatkeAko predstavničko tijelo to ne učini, općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan dužan je u roku od 8 dana o tome obavijestiti predstojnika ureda državne uprave u županiji te čelnika središnjeg tijela državne uprave ovlaštenog za nadzor nad zakonitošću rada tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

odgovoran je središnjim tijelima državne uprave za obavljanje poslova državne uprave prenijetih u djelokrug tijela općine, grada, odnosno županije

obavlja i druge poslove utvrđene statutom

Općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan:1. priprema prijedloge općih akata2. izvršava ili osigurava izvršavanje općih akata predstavničkog tijela3. usmjerava djelovanje upravnih tijela jedinica te nadzire njihov rad4. upravlja nekretninama i pokretninama u vlasništvu jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave kao

i njezinim prihodima i rashodima, u skladu sa zakonom i statutom5. odlučuje o stjecanju i otuđivanju pokretnina i nekretnina jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne)

samouprave čija pojedinačna vrijednost ne prelazi 0,5% iznosa prihoda bez primitaka ostvarenih u godini koja prethodi godini u kojoj se odlučuje o stjecanju i otuđivanju pokretnina i nekretnina, a najviše do 1 milijun kuna, te ako je stjecanje i otuđivanje nekretnina i pokretnina planirano u proračunu, a stjecanje i otuđivanje pokretnina i nekretnina provedeno u skladu sa zakonskim propisima

6. i druge poslove utvrđene statutom

Prijevremeni prestanak mandata• prestanak mandata po sili zakona• prestanak mandata razrješenjem (referendum):

– na inicijativu predstavničkog tijela – na inicijativu građana/birača – minimalno 10% biračkog tijela

Prestanak mandata po sili zakona podnošenjem ostavke pravomoćnošću sudske odluke o oduzimanju poslovne sposobnosti pravomoćnošću sudske presude kojom je osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju dužem od jednog mjeseca pravomoćnošću sudske presude kojom je osuđen radi počinjenja kaznenog djela protiv slobode i prava čovjeka i

građanina, Republike Hrvatske i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom odjavom prebivališta s područja jedinice prestankom hrvatskog državljanstva, te smrću

• predstavničko tijelo će u roku od 8 dana obavijestiti Vladu Republike Hrvatske o prestanku mandata općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana radi raspisivanja prijevremenih izbora

• ako je prestanak mandata nastupio u kalendarskoj godini u kojoj se održavaju redovni izbori, a prije njihovog održavanja, u toj se jedinici neće raspisati i održati prijevremeni izbori

• dužnost načelnika, gradonačelnika, odnosno župana do kraja mandata obavljat će njegov zamjenik• ako prestane mandat zamjeniku neće se raspisivati prijevremeni izbori.

80

Prestanak mandata razrješenjem predstavničko tijelo može raspisati referendum o razrješenju općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i

njihovog zamjenika u slučaju: kada krše ili ne izvršavaju odluke predstavničkog tijela kada svojim radom prouzroče jedinici lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave znatnu materijalnu

štetu (šteta u iznosu od 1% od proračuna te jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave u tekućoj godini)

birači upisani u popis birača općine, grada, odnosno županije imaju pravo predstavničkom tijelu predložiti raspisivanje referenduma o pitanju razrješenja općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovog zamjenika

referendum se ne smije raspisati prije proteka roka od 12 mjeseci od ranije održanog referenduma o istom pitanjuPrijedlog za raspisivanje referenduma o razrješenju općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovog zamjenika može podnijeti najmanje jedna trećina članova predstavničkog tijela.

Odluka o raspisivanju referenduma o razrješenju općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovog zamjenika donosi se većinom glasova svih članova predstavničkog tijela.

Predstavničko tijelo ne smije raspisati referendum o razrješenju općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovog zamjenika prije proteka roka od 6 mjeseci od početka mandata općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovog zamjenika.

Referendum se ne smije raspisati prije proteka roka od 12 mjeseci od ranije održanog referenduma o istom pitanju.

Referendum

Pokretanje - 20% upisanih birača

Za smjenu, razrješenje – izlaznost 50% upisanih birača, većinom glasova birača

Akti jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave• OPĆI AKTI (čl. 73. – 75.)

• donosi ih predstavničko tijelo – odluke, statut, proračun, poslovnik, prostorni plan i dr. opći akti u skladu sa statutom

• objavljuje se u službenom glasniku jedinice ili službenom glasilu županije (ako jedinica nema svoje službeno glasilo)

• stupaju na snagu 8 dan od dana objave• iznimno, iz osobito opravdanih razloga, može se odrediti da stupa na snagu danom objave

• POJEDINAČNI AKTI (čl. 76. – 77.a)• donose ih upravna tijela• akti kojima se rješava o pravima,obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba• mogućnost podnošenja žalbe

• protiv pojedinačnih akata koje donose općinska i gradska upravna tijela nadležnom upravnom tijelu županije• protiv pojedinačnih akata koja u prvom stupnju donose upravna tijela županije i velikih gradova, može se

izjaviti žalba nadležnom ministarstvu• shodna primjena Zakona o upravnom postupku

Po skraćenom upravnom postupku donose se pojedinačni akti:1. kojima se rješava o obvezi razreza lokalnih poreza, doprinosa i naknada, odnosno poreza, doprinosa i naknada koji su

prihod jedinica županija2. kojima se rješava o pravima, obvezama i interesima fizičkih i pravnih osoba od strane pravnih osoba kojima je osnivač

općina, grad ili županijaŽalba nije dopuštena protiv pojedinačnih akata predstavničkog tijela i općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana kojima se rješava o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano, već se može pokrenuti upravni spor.

Upravni odjeli i službe za obavljanje poslova iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave kao i poslova

državne uprave prenijetih na te jedinice ustrojavaju se upravni odjeli i službe (upravna tijela) u općinama i gradovima do 3.000 stanovnika ustrojava se jedinstveni upravni odjel za obavljanje svih poslova iz

samoupravnog djelokruga, a u općinama i gradovima iznad 3.000 stanovnika može se ustrojiti jedinstveni upravni odjel

Upravnim tijelima upravljaju pročelnici koje na temelju javnog natječaja imenuje općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan.

81

Razrješenje pročelnikaOpćinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan može razriješiti pročelnike:

1. Ako pročelnik sam zatraži razrješenje,2. Ako nastanu takvi razlozi koji po posebnim propisima kojima se uređuju radni odnosi dovode do prestanka

radnog odnosa,3. Ako pročelnik ne postupa po propisima ili općim aktima jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, ili

neosnovano ne izvršava odluke tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili postupa protivno njima,

4. Ako pročelnik svoji nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave veću štetu, ili ako zanemaruje ili nesavjesno obavlja svoje dužnosti koje mogu štetiti interesima službe u obavljanju poslova jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Pročelnik koji bude razriješen dužnosti rasporedit će se na drugo slobodno radno mjesto u jedno od upravnih tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, za koje ispunjava stručne uvjete.

Zajedničko djelovanje jedinica lokalne samoupraveDvije ili više jedinica lokalne samouprave, osobito one koje su prostorno povezane u jedinstvenu cjelinu (općine i gradovi na otoku i sl.), mogu obavljanje pojedinih poslova iz svoga samoupravnog djelokruga organizirati zajednički, na način da osnuju:- zajedničko tijelo- zajednički upravni odjel ili službu- zajedničko trgovačko društvo ili mogu zajednički organizirati njihovo obavljanje Međusobni odnosi jedinica lokalne samouprave u zajedničkom organiziranju obavljanja poslova iz samoupravnog djelokruga uređuju se posebnim sporazumom u skladu sa zakonom i njihovim statutima i općim aktima.

Službenici i namještenici- obavljaju upravne, stručne i ostale poslove u tijelima jedinica lokalne i jedinica područne (regionalne) samouprave - službenici obavljaju upravne i stručne poslove iz djelokruga tijela u kojem rade- namještenici obavljaju prateće i pomoćne poslovePrava, obveze i odgovornosti kao i druga pitanja od značenja za rad službenika i namještenika u upravnim tijelima jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave uređena su Zakonom o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i Zakonom o plaćama u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi..

Plan prijama u službuOpćinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan planom prijama u službu utvrđuju popunjenost upravnih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i planira zapošljavanje potrebnog broja pripadnika nacionalnih manjina radi ostvarivanja zastupljenosti sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina.

Trajno osposobljavanje i usavršavanje službenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi- provodit će se na osnovi strategije i plana trajnog osposobljavanja i usavršavanja lokalnih službenika, koje će na

temelju zajedničkog prijedloga nacionalnog saveza jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove lokalne i područne (regionalne) samouprave donijeti Vlada

- Vlada je 2006. osnovala ustanovu za razvoj lokalne i područne (regionalne) samouprave, radi provedbe trajnog osposobljavanja lokalnih dužnosnika i službenika, u suradnji s nacionalnim savezom jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave - Akademija lokalne demokracije

Državni nadzor država radi zaštite ustavnosti i zakonitosti kao i zaštite prava građana obavlja nadzor nad zakonitošću rada i akata

tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. nadzor nad zakonitošću rada i akata jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave provodi se na način i u

postupku utvrđenim zakonom kojim je uređen sustav državne uprave nadzor zakonitosti općih akata koje u samoupravnom djelokrugu donose predstavnička tijela općina, gradova i

županija obavljaju uredi državne uprave u županijama i nadležna središnja tijela državne uprave svako u svojem djelokrugu sukladno posebnom zakonu

općinski načelnik, gradonačelnik i župan dužni su dostaviti statut, poslovnik, proračun ili drugi opći akt predstojniku ureda državne uprave u županiji zajedno sa izvatkom iz zapisnika koji se odnosi na postupak donošenja općeg akta propisan statutom i poslovnikom, u roku od 15 dana od dana donošenja općeg akta

predstojnik je dužan donijeti odluku u roku 15 dana ukoliko je akt protivan Ustavu i zakonu (odluka obustavi) odluku o obustavi općeg akta od primjene mogu donijeti neposredno i središnja tijela državne uprave u okviru svoga

djelokruga utvrđenog posebnim zakonom kada nadležno središnje tijelo državne uprave zaprimi odluku predstojnika o obustavi općeg akta ocijenit će

osnovanost odluke u roku od 15 dana od dana njezina prijama ukoliko središnje tijelo državne uprave odluku o obustavi ocijeni neosnovanom, ukinut će odluku predstojnika

82

ukoliko središnje tijelo državne uprave obustavi od primjene opći akt, odnosno odluku predstojnika ocijeni osnovanom, predložit će bez odgode Vladi Republike Hrvatske da u roku od 30 dana od dana primitka prijedloga pokrene postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske

Vlada Republike Hrvatske pokrenut će postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti općeg akta pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana primitka prijedloga za pokretanjem postupka

ukoliko Vlada Republike Hrvatske ne pokrene postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana primitka prijedloga za pokretanje postupka, prestaje obustava od primjene općeg akta

Nadzor nad obavljanjem prenijetih poslova državne uprave- provodi ga nadležno ministarstvo - Vlada može tijelima jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave oduzeti ovlast za obavljanje prenijetih

poslova državne uprave ako općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan ne postupaju po naredbama nadležnog ministarstva

Raspuštanje predstavničkog tijelaNa prijedlog središnjeg tijela državne uprave nadležnog za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu Vlada RH ima pravo raspustiti predstavničko tijelo:

ako donese odluku ili drugi akt kojim ugrožava suverenitet i teritorijalnu cjelovitost Republike Hrvatske ako predstavničko tijelo novoustrojene jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave ne donese

statut u roku od 60 dana od dana konstituiranja ako učestalo donosi opće akte suprotne Ustavu, zakonu ili drugom propisu ili zbog učestalih, težih povreda

zakona i drugih propisa ako iz bilo kojih razloga trajno ostane bez minimalnog broja članova potrebnih za rad i donošenje odluka ako ne može donositi odluke iz svog djelokruga dulje od 3 mjeseca ako u zakonom određenom roku ne donese proračun, odnosno ako ne donese odluku o privremenom

financiranju ako u zakonom određenom roku ne donese prostorni plan

Tužba Upravnom sudu radi raspuštanjaRješenje Vlade Republike Hrvatske o raspuštanju predstavničkog tijela je konačno i stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.Protiv rješenja Vlade Republike Hrvatske o raspuštanju predsjednik raspuštenoga predstavničkog tijela može podnijeti tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od objave rješenja

Upravni sud Republike Hrvatske odlučit će o tužbi u roku od 15 dana od primitka te presudu bez odgađanja dostaviti Vladi Republike Hrvatske i predsjedniku raspuštenoga predstavničkog tijela

Vlada će raspisati prijevremene izbore za predstavničko tijelo u roku od 60 dana od dana objave odluke Upravnog suda Republike Hrvatske u NN, ako je tužba protiv rješenja Vlade o raspuštanju odbačena ili odbijena

Presuda Upravnog suda objavljuje se u »Narodnim novinama«.

Povjerenik Vlade RHVlada Republike Hrvatske imenovat će povjerenika Vlade u jedinici lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave: kada raspusti njezino predstavničko tijelo kada se u jedinici lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave ne održe, u skladu sa zakonom, izbori za novo

predstavničko tijelo kada se ni u roku od 90 dana od dana objave službenih rezultata izbora ne konstituira predstavničko tijelo u slučaju razrješenja općinskog načelnika, gradonačelnika i župana Povjerenik je dužan osigurati ostvarivanje prava i obveza građana i pravnih osoba u jedinici lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave do uspostave njezinih tijela.

Prestanak dužnosti povjerenika:- danom konstituiranja predstavničkog tijela za obavljanje poslova iz djelokruga tog tijela- danom izbora općinskog načelnika / gradonačelnika / župana u cijelosti

Poslovi povjerenika Vlade RH povjerenik može donositi ili mijenjati opće akte jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave samo

ako je to potrebno radi provedbe zakona ili drugog propisa ili usklađivanja sa zakonom ili drugim propisom povjerenik ne može donositi ili mijenjati proračun jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave i ne

može raspolagati njezinom imovinom, osim ako je to nužno radi izvršenja ranije preuzetih obveza ili dovršenja ranije započetih poslova

83

Ako u jedinici lokalne samouprave nije donijet proračun kao i u slučaju kada je donijeta odluka o privremenom financiranju, financiranje se vrši na temelju proračuna prethodne godine, a najkasnije do proteka roka od 90 dana od dana konstituiranja novoizabranoga predstavničkog tijela.

Profesionalno obavljanje dužnosti općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i njihovih zamjenika- u jedinicama lokalne samouprave koje imaju do 10.000 stanovnika - općinski načelnik, gradonačelnik i njihov zamjenik

odlučit će hoće li dužnosti na koje su izabrani obavljati profesionalno- u jedinicama lokalne samouprave koje imaju više od 10.000 stanovnika, velikim gradovima, gradovima sjedištima

županija, odnosno županijama - općinski načelnik, gradonačelnik i župan dužnost obavljaju profesionalno, a njihovi zamjenici odlučit će hoće li dužnosti na koje su izabrani obavljati profesionalno

Pisanu obavijest o tome hoće li dužnost na koju su izabrane obavljati profesionalno dužne su dostaviti nadležnoj službi u općini, gradu, odnosno županiji u roku od 8 dana od dana stupanja na dužnost.

Za vrijeme profesionalnog obavljanja dužnosti na koju su izabrane i za vrijeme od 180 dana po prestanku profesionalnog obavljanja dužnosti ostvaruju pravo na plaću, odnosno naknadu plaće, kao i druga prava iz rada, i to vrijeme im se uračunava u staž osiguranja.

Prestanak prava na temelju obavljanja dužnosti članovima predstavničkog tijela- istekom mandata, osim kada je ovim Zakonom drukčije određeno,- danom donošenja odluke o razrješenju od dužnosti kada ih je predstavničko tijelo razriješilo prije isteka mandata

predstavničkog tijela- danom kada predstavničko tijelo utvrdi činjenicu podnošenja ostavke na dužnost, a najkasnije tridesetog dana od

dana podnošenja ostavke,- danom imenovanja povjerenika Vlade Republike Hrvatske

Prestanak prava na temelju obavljanja dužnosti općinskom načelniku, gradonačelniku i županu- danom izbora novoga općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovog zamjenikaOd dana raspisivanja izbora pa do dana izbora novoga općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana mogu obavljati samo poslove koji su neophodni za redovito i nesmetano funkcioniranje jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave.

Sektor za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravuU Ministarstvu uprave ustrojen je Sektor za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu koji obavlja uprave i stručne poslove koji se odnose na - sustav i ustrojstvo lokalne i područne (regionalne) samouprave, - područni i organizacijski ustroj jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te između ostalog na- djelovanje predstavničkih i izvršnih tijela, zakonitost akata, postupanja i načina rada tijela jedinica lokalne i područne

(regionalne) samouprave, upravni nadzor i dr.Unutar Sektora ustrojena su dva odjela:

Odjel za ustrojstvo i razvoj lokalne i područne (regionalne) samouprave i

Odjel za nadzor lokalne i područne (regionalne) samouprave - obavlja provedbu upravnog nadzora nad primjenom zakona i drugih propisa u području sustava i ustrojstva lokalne i područne (regionalne) samouprave, provodi nadzor zakonitosti općih akata (iz djelokruga), zakonitosti i načina rada tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i dr.

Zakon o izborima općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba

Lokalni izbori (izvršno tijelo)• neposredan izbor od mjeseca svibnja 2009., tajnim glasovanjem• zajedno s izborima za predstavničko tijelo, svake četvrte godine• mandat u trajanju od 4 godine

Uvjeti- hrvatsko državljanstvo- navršenih 18 godina- najmanje 6 mjeseci prijavljeno prebivalište na području lokalne jedinice

Nitko se ne može istovremeno kandidirati u jedinici lokalne i područne samouprave.

84

Raspisivanje izbora

Redoviti izbori općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba održavaju se istodobno s izborima za članove predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Odluku o raspisivanju izbora donosi Vlada Republike Hrvatske. Od dana raspisivanja izbora do dana održavanja izbora ne može proteći manje od 30 ni više od 60 dana.

Prijevremeni izbori

Mandat općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba i njihovih zamjenika može prestati i prije isteka mandata, u skladu s odredbama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, u kojem slučaju će se raspisati prijevremeni izbori u roku od 60 dana od dana prestanka mandata.

Prava, obveze i odgovornosti općinskog načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba do provedbe redovitih izbora obnašat će zamjenik.

Ako mandat općinskog načelnika prestane opozivom, prestaje i mandat njegovom zamjeniku.

Ako mandat prestane i zamjeniku, Vlada Republike Hrvatske imenovat će povjerenika.

Povjerenik Vlade Republike Hrvatske obnašat će dužnost općinskog načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba do provedbe izbora.

Pasivno biračko pravo

Pravo birati općinskog načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba imaju svi birači s prebivalištem na području jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave u kojoj se provodi izbor.

Kandidiranje

Kandidate za općinskog načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba i njegova zamjenika mogu predlagati političke stranke registrirane u Republici Hrvatskoj. Dvije ili više političkih stranaka mogu predložiti zajedničkog kandidata.

Birači mogu predlagati nezavisne kandidate za općinskog načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba i njihove zamjenike.

Za pravovaljanost stranačkih i nezavisnih kandidatura potrebno je prikupiti:

50 potpisa birača za općinskog načelnika i jednog zamjenika u općini do 1.000 stanovnika,

100 potpisa birača za općinskog načelnika i jednog zamjenika u općini iznad 1.000 stanovnika, a manje od 10.000,

200 potpisa birača za gradonačelnika grada i jednog zamjenika s manje od 10.000 stanovnika, 500 potpisa birača za općinskog načelnika i dva zamjenika, te gradonačelnika grada i dva zamjenika s više od

10.000, a manje od 35.000 stanovnika, 1.000 potpisa birača za gradonačelnika grada i dva zamjenika s više od 35.000, a manje od 100.000 stanovnika, 2.000 potpisa birača za gradonačelnika grada i dva zamjenika s više od 100.000 stanovnika, 2.500 potpisa birača za župana i dva zamjenika, 5.000 potpisa birača za gradonačelnika Grada Zagreba i dva zamjenika.

Pravo pripadnika nacionalnih manjina na zastupljenost u izvršnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave

Pripadnicima nacionalnih manjina u jedinicama samouprave u kojima ostvaruju pravo na razmjernu zastupljenost u predstavničkim tijelima, osigurava se i zastupljenost u izvršnim tijelima.

U lokalnim jedinicama, prema propisanim uvjetima, zamjenik općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana mora biti iz redova pripadnika nacionalnih manjina, a što se mora urediti statutom jedinice.

Ukoliko ne bude ostvareno pravo na jednog zamjenika iz redova pripadnika nacionalnih manjina, raspisati će se dopunski izbori.

85

Izborna promidžba

Izborna promidžba počinje danom objave zbirnih lista kandidatura, a prestaje 24 sata prije dana izbora. Kandidati imaju pravo u vrijeme izborne promidžbe iznositi i obrazlagati izborni program.

Na dan koji prethodi održavanju izbora i na dan izbora do zatvaranja biračkih mjesta u 19 sati, nije dopuštena izborna promidžba ni objavljivanje privremenih rezultata ili procjena rezultata izbora. Na dan izbora dopušteno je ispitivati javno mnijenje i opredjeljenje birača, ali se rezultati ispitivanja ne smiju objavljivati do 19 sati.

Izborna promidžba se financira iz vlastitih sredstava i iz darova domaćih fizičkih i pravnih osoba. Zabranjeno je primanje donacija iz anonimnih izvora.

Izborna promidžba financira se iz vlastitih sredstava i iz darova domaćih fizičkih i pravnih osoba.

Kandidatima i zamjenicima kandidata zabranjuje se primanje donacija iz anonimnih izvora.

Kandidati i zamjenici kandidata su dužni najkasnije 7 dana prije dana održavanja izbora nadležnom izbornom povjerenstvu jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave dostaviti prijevremeno izvješće o izvorima i visini sredstava prikupljenih za financiranje izborne promidžbe.Kandidati i zamjenici kandidata su dužni u roku od 14 dana od objave službenih rezultata izbora nadležnom izbornom povjerenstvu jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave dostaviti završno izvješće o izvorima i visini sredstava utrošenih za izbornu promidžbu.

Naknada troškovaPravo na naknadu troškova izborne promidžbe imaju kandidati koji na izborima dobiju najmanje 10% glasova birača od ukupnog broja birača koji su izašli na izbore.Naknada troškova izborne promidžbe isplaćuje se iz proračuna jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave.Visinu naknade troškova izborne promidžbe utvrđuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.Vlada Republike Hrvatske odluku donosi najkasnije 20 dana prije dana održavanja izbora.Kandidati i zamjenici za pokriće troškova izborne promidžbe ne smiju primati darove u novcu, drugim sredstvima, ili uslugama od drugih država, političkih stranaka drugih država, stranih državljana, pravnih osoba drugih država,Zabranjeno je uvjetovati pokretanje, financiranje ili dovršenje projekata u jedinici lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave glasovanjem za određenog kandidata.

Tijela za provedbu izboraTijela za provedbu ovih izbora su:

Državno izborno povjerenstvo, izborna povjerenstva u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, birački odbori imenovani za izbor članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne)

samouprave.

Provođenje izbora

Glasovanje se obavlja na biralištima na području općine, grada i Grada Zagreba. Glasovanje traje od sedam do devetnaest sati kada se birališta zatvaraju.

Općinski načelnici, gradonačelnici, župani i gradonačelnik Grada Zagreba biraju se većinskim izbornim sustavom u kojem cijelo područje općine ili grada, županije ili Grada Zagreba čini jednu izbornu jedinicu.

Za općinskog načelnika, gradonačelnika, župana ili gradonačelnika grada Zagreba izabran je onaj kandidat koji na izborima dobije više od 50 posto glasova birača koji su glasovali. Ako niti jedan kandidat ne dobije potrebnu većinu u prvom izbornom krugu, daljnji izbor se provodi u drugom ili trećem izbornom krugu.

Ponavljanje izbornog postupka u cijelosti- ako u prvom krugu izbora drugi i treći kandidat na listi dobiju isti broj glasova te se ne može utvrditi koji od njih ima

pravo sudjelovati u drugom krugu- ako u trećem krugu oba kandidata dobiju jednak broj glasova- ako jedan od kandidata koji ima pravo sudjelovati u drugom krugu izbora umre u vremenu od prvog do drugog kruga

izbora

86

Nadzor ustavnosti i zakonitosti izbora

Ustavnost i zakonitost izbora općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba nadzire Ustavni sud Republike Hrvatske sukladno Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Ako je prestanak mandata općinskog načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba nastupio zbog izbora ili imenovanja na nespojivu dužnost, a nakon najmanje dvije godine mandata u toj jedinici lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave i Gradu Zagrebu neće se raspisati i održati prijevremeni izbori za izbor općinskog načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba, dužnost općinskog načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba do kraja mandata obnašat će njihov zamjenik kojeg odredi osoba čiji mandat prestaje.

Zakon o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave

Lokalni izbori (predstavničko tijelo)• neposredni izbori za članove predstavničkih tijela• svake četvrte godine (treća nedjelja u mjesecu svibnju)• razmjerni ili proporcionalni izborni sustav• mandat u trajanju od 4 godine• mandat – neopoziv i neobvezujućiIzbore za članove predstavničkih tijela jedinica raspisuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom kojom utvrđuje točan datum održavanja izbora.

Od dana raspisivanja izbora pa do dana izbora ne može proteći manje od 30 niti više od 60 dana.

• članove predstavničkih tijela biraju:– hrvatski državljani– s navršenih 18 godina– koji imaju prebivalište na području jedinice za čije se predstavničko tijelo provode izbori se kandidiraju

• za članove predstavničkog tijela može se kandidirati:– hrvatski državljani– s navršenih 18 godina– s prebivalištem na području jedinice za čije se predstavničko tijelo

KandidiranjeKandidate za članove predstavničkog tijela mogu predlagati:

političke stranke registrirane u Republici Hrvatskoj birači.

Dvije ili više političkih stranaka mogu predložiti zajedničkog kandidata. Birači mogu predlagati nezavisne kandidate.Kada birači kao ovlašteni predlagatelji predlažu nezavisnu kandidacijsku listu, za pravovaljanost kandidacijske liste dužni su prikupiti:

100 potpisa za općinsku listu, 150 potpisa za gradsku listu, 500 potpisa za županijsku listu, odnosno listu za izbor članova Gradske skupštine Grada Zagreba

Pravo pripadnika nacionalnih manjina na zastupljenostPravo nacionalnih manjina na zastupljenost u predstavničkim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samoupravePripadnici nacionalnih manjina u općinama i gradovima u kojima sudjeluju u stanovništvu od 5% do 15% imaju pravo na jednog vijećnika – manjinskog predstavnika u predstavničkom tijelu jedinice. Ukoliko sudjeluju u stanovništvu općina i gradova sa više od 15%, te u županijama sa više od 5%, pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na razmjernu zastupljenost u predstavničkim tijelima.Temeljem Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina za određivanje broja pripadnika nacionalne manjine mjerodavni su službeni rezultati popisa stanovništva. Prije provođenja svakih izbora, službeni rezultati popisa stanovništva o broju pripadnika nacionalnih manjina u jedinici lokalne samouprave, odnosno jedinici područne (regionalne) samouprave korigiraju se (uvećavaju ili umanjuju) za onaj broj birača koji su upisani ili brisani iz popisa birača te jedinice od popisa stanovništva do posljednjega potvrđenog popisa birača.

Izborna promidžbaIzborna promidžba počinje danom objave zbirne kandidacijske liste, a prestaje 24 sata prije dana održavanja izbora. Na dan koji prethodi održavanju izbora i na dan izbora do zatvaranja biračkih mjesta u 19 sati nije dopuštena izborna promidžba niti objavljivanje privremenih rezultata ili procjena rezultata izbora.

87

Tijela za provođenje izboraTijela koja provode ove izbore su:

Državno izborno povjerenstvo Republike Hrvatske, županijska izborna povjerenstva, gradska i općinska izborna povjerenstva te birački odbori.

Provođenje izbora

Broj članova predstavničkog tijela jedinice utvrđuje se statutom jedinice, u skladu sa zakonom. Članovi predstavničkih tijela biraju se proporcionalnom izbornom metodom, na način da cijelo područje općine ili grada, županije ili Grada Zagreba čini jednu izbornu jedinicu. Svi birači koji

imaju prebivalište na području te jedinice i koji pristupe glasovanju, na temelju kandidacijskih lista, biraju sve članove predstavničkog tijela jedinice.

Glasovanje se obavlja osobno na biračkom mjestu, glasačkim listićem. Glasovanje traje neprekidno od sedam do devetnaest sati, kada se biračka mjesta zatvaraju.

Rezultate izbora za članove predstavničkog tijela jedinice utvrđuje nadležno izborno povjerenstvo jedinice na temelju rezultata glasovanja na svim biračkim mjestima u jedinici.

Nadzor ustavnosti i zakonitosti izbora

Ustavni sud Republike Hrvatske obavlja opći nadzor ustavnosti i zakonitosti izbora članova predstavničkih tijela jedinica i rješava sporove u skladu s odredbama Zakona o izborima članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Mandat članova predstavničkog tijela Mandat članova predstavničkog tijela izabranog: - na redovnim izborima - 4 godine- na izvanrednim izborima - do isteka tekućeg mandata predstavničkog tijela izabranog na redovnim izborimaČlanovi predstavničkog tijela nemaju obvezujući mandat i nisu opozivi.

Član predstavničkog tijela dužnost obavlja počasno i za to ne prima plaću, ali ima pravo na naknadu troškova u skladu s odlukom predstavničkog tijela.

Prigovori na izborni postupakPrigovore rješava županijsko izborno povjerenstvo (protiv općine i grada), ili državno (protiv županija). Prigovor se mora podnijeti u roku od 48 sati od počinjenog djela, dok isti mora biti riješen u roku od 48 sati. Kao rezultat, ako je prigovor opravdan, poništava se ili sama radnja ili čitavi izbori. Protiv rješenja izbornog povjerenstva može se podnijeti žalba u roku od 48 sati Ustavnom sudu, koji slušaj mora riješiti u roku od 48 sati.

Državno izborno povjerenstvo RH:- propisuje obrasce u postupku kandidiranja i provedbi izbora, - donosi obvezatne upute za rad izbornih povjerenstava - neposredno nadzire rad županijskih izbornih povjerenstava i gradskoga izbornog povjerenstva Grada Zagreba.Državno izborno povjerenstvo ima stalni (predsjednik i četiri člana te njihovi zamjenici) i prošireni sastav (tri predstavnika većinske političke stranke i tri dogovoreno predložena predstavnika oporbenih stranaka te njihovi zamjenici) sastav.Dužnost predsjednika Državnoga izbornog povjerenstva po položaju obavlja predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a ostale članove imenuje Ustavni sud Republike Hrvatske iz reda sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske i drugih pravnika koji ne smiju biti članovi političkih stranaka.Općinska, gradska, županijska izborna povjerenstva, te gradsko izborno povjerenstvo Grada Zagreba imaju stalni (predsjednik i dva člana te njihovi zamjenici) i prošireni (dva predstavnika većinske političke stranke i dva predstavnika oporbe) sastav.

Općinska i gradska izborna povjerenstva:- brinu za zakonitu pripremu i provođenje izbora,- imenuju članove biračkih odbora,- određuju biračka mjesta,- nadziru rad biračkih odbora,- obavljaju sve tehničke pripreme za obavljanje izbora na svom području,- objavljuju općinske, odnosno gradske liste i sastavljaju zbirnu listu za izbor,- nadziru pravilnost izborne promidžbe, - prikupljaju i zbrajaju rezultate glasovanja te kada se radi o župan. izborima dostavljaju ih izbornom povjeren. županije,- objavljuju rezultate

88

- obavljaju i druge poslove.

Gradsko izborno povjerenstvo Grada Zagreba:- brine za zakonitu pripremu i provođenje izbora,- imenuje članove biračkih odbora,- određuje biračka mjesta,- nadzire rad biračkih odbora,- obavlja sve tehničke pripreme za obavljanje izbora,- objavljuje gradske liste i sastavlja zbirnu listu za izbor,- nadzire pravilnost izborne promidžbe, - prikuplja i zbraja rezultate,- objavljuje rezultate izbora,- obavlja i druge poslove.

Županijsko izborno povjerenstvo:- brine se za zakonitu pripremu i provođenje izbora,- nadzire rad općinskih i gradskih izbornih povjerenstava,- objavljuje županijske liste i sastavlja zbirnu listu,- nadzire pravilnost izborne promidžbe, - objavljuje rezultate izbora,- obavlja i druge poslove.Birački odbori imenuju se, najkasnije pet dana prije izbora za svako biračko mjesto radi neposredne provedbe glasovanja i osiguranja pravilnosti i tajnosti glasovanja.Birački odbor čine predsjednik i njegov zamjenik, te dva člana i njihovi zamjenici.

Zaštita izbornog prava?Ustavni sud Republike Hrvatske obavlja opći nadzor ustavnosti i zakonitosti izbora članova predstavničkih tijela jedinica i rješava sporove.Prigovor zbog nepravilnosti u postupku kandidiranja mogu podnijeti politička stranka, dvije ili više stranaka (koalicija) i nositelji nezavisnih lista koji su predložili listu, dok prigovor zbog nepravilnosti u postupku izbora mogu podnijeti samo one političke stranke i nositelji nezavisnih lista o čijim se kandidacijskim listama glasovalo u roku od 48 sati od izvršene radnje.Prigovore zbog nepravilnosti u postupku kandidiranja i izbora članova općinskog i gradskog vijeća rješava Županijsko izborno povjerenstvo, dok prigovore zbog nepravilnosti u postupku kandidiranja i izbora članova županijske skupštine i Gradske skupštine Grada Zagreba rješava Državno izborno povjerenstvo.Ako nadležno izborno povjerenstvo utvrdi da je bilo nepravilnosti koje su bitno utjecale na rezultate izbora, poništit će radnje u tom postupku i odrediti da se te radnje ponove u roku koji mora osigurati održavanje izbora na dan za koji su raspisani.Ako ne postoji mogućnost ponavljanja ili ako se nepravilnosti odnose na postupak glasovanja, nadležno izborno povjerenstvo poništit će izbore i odrediti rok u kojem će se održati ponovljeni izbori (dopuštena žalba Ustavnom sudu RH u roku od 48 sati)

Prestanak mandata članovima predstavničkog tijela1. istekom mandata2. ostavkom (samim podnošenjem, bez odluke predstavničkog tijela)3. oduzeta i ograničena poslovna sposobnost4. osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora na duže od 6 mjeseci5. ako izgubi državljanstvo6. smrću

Razlozi za mirovanje mandata člana predstavničkog tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave?Člankom 5. Zakona o izboru članova predstavničkog tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave taksativno su nabrojene dužnosti čije obnašanje se smatra nespojivim s obnašanjem vijećničkog mandata.

Prema odredbi članka 6. stavka 1. Zakona, članu predstavničkog tijela koji za vrijeme trajanja mandata prihvati obnašanje dužnosti koja se prema odredbama Zakona smatra nespojivom, za vrijeme obnašanja nespojive dužnosti mandat miruje, a za to vrijeme zamjenjuje ga zamjenik, u skladu s odredbama Zakona. Isti članak dalje propisuje postupak i rokove u svezi s prihvaćanjem nespojive dužnosti te prestankom mirovanja mandata.

Slijedom navedenog, obnašanje nespojive dužnosti jedini je Zakonom propisani razlog za stavljanje mandata u mirovanje te stoga vijećnički mandat ne može mirovati iz bilo kojeg drugog razloga, primjerice zbog bolesti vijećnika.

89

Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave

Prihodi jedinica lokalne I područne samouprave jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave ima prihode kojima u okviru svoga

samoupravnog djelokruga slobodno raspolaže prihodi jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave moraju biti razmjerni s poslovima

koje obavljaju njihova tijela u skladu sa zakonom

Prihodi mogu biti:• općinski, gradski, odnosno županijski porezi, prirez, naknade, doprinosi i pristojbe• prihodi od stvari u njezinom vlasništvu i imovinskih prava• prihodi od trgovačkih društava i drugih pravnih osoba u njezinom vlasništvu, odnosno u kojima ima udio ili

dionice• prihodi od naknada za koncesiju koje daje njezino predstavničko tijelo• novčane kazne i oduzeta imovinska korist za prekršaje koje sama propiše u skladu sa zakonom• udio u zajedničkim porezima s Republikom Hrvatskom – porez na dohodak i porez na promet nekretnina • sredstva pomoći i dotacija Republike Hrvatske predviđena u državnom proračunu• drugi prihodi određeni zakonom

Ukupno materijalno i financijsko poslovanje općine, grada i županije nadzire njihovo predstavničko tijelo. Ministarstvo financija, odnosno drugo zakonom određeno tijelo, nadzire zakonitost materijalnog i financijskog poslovanja jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave.

Imovina jedinica lokalne i područne samouprave- upravljati, koristiti, raspolagati svojom imovinom pažnjom dobrog domaćina- sve pokretne i nepokretne stvari te imovinska prava

Županijski porezi• porez na nasljedstva i darove – prihod županije prema prebivalištu ili uobičajenom boravištu ili sjedištu nasljednika ili

daroprimatelja, po stopi od 5%• porez na cestovna motorna vozila – obveznici su vlasnici registriranih osobnih vozila i motocikla, prema starosti i snazi

motora• porez na plovila – vlasnici plovila prema dužini plovila, starosti, ima li plovilo kabinu ili nema te snazi motora• porez na automate za zabavne igre – prema mjestu gdje se automat stavlja u uporabu, 100 kn mjesečnoŽupanijski porezi mogu se u cijelosti ili djelomično ustupiti gradu ili općini na čijem je području prebivalište / sjedište poreznog obveznika.

Vlastiti porezi općina i gradova• porez na korištenje javnih površina – na način i pod uvjetima koje propišu općina ili grad• porez na tvrtku ili naziv – pravne i fizičke osobe obveznici poreza na dobit ili poreza na dohodak koje su registrirane za

obavljanje djelatnosti prema sjedištu / prebivalištu poreznog obveznika, maksimalno 2.000 kn godišnje za svaku tvrtku ili naziv

• porez na kuće za odmor – pravne i fizičke osobe vlasnici kuća za odmor, od 5 do 15 kn po m2 korisne površine• porez na potrošnju alkoholnih i bezalkoholnih pića u ugostiteljskim objektima – obveznik je pravna i fizička osoba koja

pruža ugostiteljske usluge, maksimalno 3% od prodajne cijene pića

Mogu uvesti i:• prirez porezu na dohodak – općina po stopi do 10%, grad <30.000 st. do 12%, grad >30.000 st. do 15%, Grad Zagreb do

30%, prema prebivalištu ili uobičajenom boravištu poreznog obveznika• porez na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište• porez na nekorištene poduzetničke nekretnine

Zajednički porezi1. porez na dohodak – prihodi se dijele između države, općine, grada i županije (općina / grad 55%, županija 15,5%,

decentralizirane funkcije 12%, pozicija za pomoć izravnanja decentr. funkcije 17,5%)2. porez na promet nekretnina – prihodi se dijele između države, općine i grada (60% općina i grad, 40%

država)

Prihodi od ugovorenih godišnjih naknada za koncesije- zajednički prihodi države, općine i grada, i to:

1. za crpljenje mineralnih i termalnih voda (50%-50%)2. za zahvaćanje vode za javnu vodoopskrbu (30% općina / grad, 70% država)

90

Dotacije1. iz županijskog proračuna – općini i gradu sa <40.000 st. čiji su prihodi po stanovniku ispod županijskog prosjeka u

visini razlike između ostvarenih prihoda po stanovniku i 75% županijskog prosjeka prihoda po stanovniku2. iz državnog proračuna

a) županiji čiji su prihodi po stanovniku ispod republičkog prosjeka (osim Grada Zagreba) u visini razlike između ostvarenih prihoda po stanovniku i 75% republičkog prosjeka prihoda po stanovniku

b) općini, gradu i županiji za određene poslove od interesa za RH ili stradanje od ratnih razaranja – namjenske dotacije i pomoći

Proračun• jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju proračun• u proračunu se iskazuju svi prihodi, te svi rashodi za poslove iz samoupravnog djelokruga• proračun donosi predstavničko tijelo• proračun mora biti donesen prije kraja tekuće godine za sljedeću godinu • odluka o privremenom financiranju (za max. 3 mjeseca)

Župan daje smjernice za izradu proračuna jedinicama lokalne samouprave na svojemu području. Prijedlog proračuna utvrđuje općinski načelnik, gradonačelnik / župan na osnovi zahtijeva korisnika.Proračun mora biti donesen prije početka godine na koju se odnosi. Ako proračun ne bude donesen prije početka godine, donosi se odluka o privremenom financiranju. Ako ni nakon proteka roka od 3 mjeseca ne bude donesen proračun, izvršno tijelo jedinica lokalne i područne samouprava izvršavat će neophodne isplate tekućih izdataka.Proračunska sredstva koriste se za namjene utvrđene posebnim zakonima i odlukama, a svi korisnici moraju sredstva koristiti za utvrđene namjene.Nadzor nad korištenjem proračuna obavlja predstavničko tijelo i Državni ured za reviziju.

Proračun ima opći i posebni dio. Opći dio sadrži:- ukupnu svotu predviđenih prihoda i rashoda, - tekuću rezervu proračuna kao neraspoređeni dio prihoda za nepredviđene rashode, - visinu prihoda koji se izdvajaju u stalnu rezervu, - bilancu prihoda i rashoda proračuna, - račun financiranja (zaduživanje i otplata),- prava i obveze korisnika proračunskih sredstava glede izvršavanja proračuna.

Posebni dio proračuna sadrži detaljan raspored rashoda po nositeljima, korisnicima i namjenama.Za izvršenje proračuna odgovoran je općinski načelnik, gradonačelnik i župan, predstavničkom tijelu svoje jedinice mora podnijeti izvješće o izvršenju proračuna u roku koje ono odredi.Tijekom godine jedinica može mijenjati i dopunjavati proračun.Svaka isplata iz proračuna mora za podlogu imati odluku nadležnog tijela jedinice utvrđenog statutom. Godišnji proračun jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave dostavlja se Ministarstvu financija u roku od 15 dana od dana njegova donošenja, koje nadzire zakonitost materijalnog i financijskog poslovanja tih jedinica.Nadzor nad izvršavanjem proračuna i financijskim poslovanjem jedinice lokalne samouprave obavlja njeno predstavničko tijelo

Nadzor nad uporabom prihoda jedinica lokalne i područne samouprave vrši Ministarstvo financija.

Zakon o Gradu Zagrebu

Zakonom se uređuje položaj djelokrug i ustrojstvo Grada Zagreb – glavnog grada RH• Grad Zagreb ima položaj županije• obavlja u okviru svog samoupravnog djelokruga poslove iz djelokruga grada i djelokruga županije

Grad ZagrebGrad Zagreb je jedinstvena teritorijalna, upravna i samoupravna cjelina te ima položaj županije. Nema gradsko vijeće nego gradsku skupštinu (51 član-vijećnik).

Ustrojstvo Grada Zagreba (tijela)Gradska skupština – predstavničko tijelo, 51 član, ima predsjednika i potpredsjednike. Predsjednik i potpredsjednika mogu dužnost obavljati profesionalno.

91

Gradonačelnik – izvršno tijelo, predstavlja i zastupa Grad Zagreb. Bira se neposredno na izborima (kao i dva zamjenika). Dužnost obavlja profesionalno

Djelokrug Grada Zagreba?Grad Zagreb:1. osigurava uvjete, usklađuje interese i poduzima aktivnosti za razvitak gospod., društ., komunalnih i drugih djelatnosti2. osigurava uvjete za uređivanje prostora i urbanističko planiranje, za zaštitu čovjekova okoliša te određuje uvjete uređivanja

i zaštite prostora,3. obavlja poslove uređivanja i korištenja građevinskog zemljišta,4. brine o uređivanju naselja, kvaliteti stanovanja, kvaliteti komunalnih objekata, gradske infrastrukture,5. obavlja poslove gradnje stanova i poslovnih prostora,6. osigurava zadovoljavanje potreba stanovnika, obrazovanja i odgoja, javnog zdravlja, zdravstvene zaštite životinja i bilja,

socijalne skrbi, kulture, tjelesne kulture i sporta,7. usklađuje razvitak i mrežu odgojnih, prosvjetnih, kulturnih, zdravstvenih, socijalnih, komunalnih i drugih institucija,8. obavlja poslove uređivanja i zaštite prirode i spomenika kulture,9. osniva ustanove, trgovačka društva te druge pravne osobe,10. upravlja i gospodari imovinom Grada Zagreba,11. obavlja i druge poslove

Upravna tijela Grada Zagreba?Osnivaju se (Gradski uredi)za obavljanje poslova iz djelokruga Grada Zagreba. Odluku o ustrojstvu i djelokrugu donosi skupština. Upravnim tijelima upravljaju pročelnici (imenuje ih gradonačelnik na temelju javnog natječaja, na 4 godine).

Upravna tijela Grada Zagreba obavljaju poslove iz samoupravnog djelokruga i poslove državne uprave iz djelokruga ureda državne uprave u jedinici područne samouprave. Gradska skupština donosi odluku o ustrojstvu i djelokrugu upravnih tijela.

Mjesna samouprava Grada ZagrebaU Gradu Zagrebu se mogu osnovati gradske četvrti i mjesni odbori kao oblici mjesne samouprave. Gradske se četvrti i mjesni odbori osnivaju na način i u postupku utvrđenim Statutom.

Odnos Grada Zagreba i Zagrebačke županije• grad i županija međusobno surađuju radi rješavanja pitanja od zajedničkog interesa• Zajedničko vijeće:

- gradonačelnik Grada Zagreba

- župan Zagrebačke županije

- po dva člana obje jedinice koje biraju njihova predstavnička tijela iz svojih redova

• Vijećem predsjeda naizmjence po 3 mjeseca gradonačelnik Grada Zagreba i župan Zagrebačke županije

Zakon o područjima županija, gradova i općina u RH

• Zakonom je utvrđeno područno ustrojstvo Republike Hrvatske, te su određena područja svih županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, njihovi nazivi i sjedišta, način utvrđivanja i promjene granica općina i gradova, postupak koji prethodi promjeni područnog ustrojstva i druga pitanja od značaja za područno ustrojstvo jedinica lokalne samouprave, odnosno jedinica područne (regionalne) samouprave

U RH postoji 545 gradova i općina, te 20 županija i Grad Zagreb.

Promjene područja i osnivanje novih jedinica• promjenu područne pripadnosti naselja, izdvajanje naselja iz sastava jedne jedinice lokalne samouprave i pripajanje

drugoj jedinici mogu predložiti, te promjenu sjedišta jedinice lokalne samouprave ili osnivanje nove jedinice : – predstavnička tijela jedinica,– jedna trećina građana s prebivalištem na području naselja za koja se predlaže promjena

• predlagatelji svake područne promjene dužni su pribaviti: – mišljenje građana s područja na koje se odnosi promjena– očitovanje županijske skupštine na čijem području se nalazi jedinica lokalne samouprave na koju se promjena

odnosi• svi predlagatelji promjena područnog ustrojstva RH dužni su pribaviti prethodnu suglasnost Vlade RH na predloženu

područnu promjenu • Vlada RH izdati će ili uskratiti prethodnu suglasnost ovisno o procjeni opravdanosti svake pojedine inicijative

92

5. UPRAVNI POSTUPAK I UPRAVNI SPOROVI

ZAKON O OPĆEM UPRAVNOM POSTUPKU

Kojim je propisom reguliran opći upravni postupak?Zakonom o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 47/09.)

ZUP je postupovni zakon koji uređuje pravila upravnog postupka.

Predmet zakonaOvim se Zakonom uređuju pravila na temelju kojih tijela državne uprave i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje imaju javne ovlasti (u daljnjem tekstu: javnopravna tijela), u okviru djelokruga utvrđenog na temelju zakona, postupaju i rješavaju u upravnim stvarima.

Pojam upravnog postupka?Upravni postupak – skup pravnih pravila kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje, na temelju kojih tijela državne uprave, druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne samouprave i pravne osoba koje imaju javne ovlasti, rješavaju o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka te u svakoj stvari koja je zakonom određena kao upravna stvar, u okviru djelokruga utvrđenog zakonom.npr. izdavanje građevinske dozvole, razrez poreza, dozvola za nošenje oružja

Može biti: opći – rješavanje pojedinačnih stvari prema ZUP-u, iliposebni – postupak za određenu upravnu oblast može se posebnim zakonom urediti drugačije (npr. OPZ)

Upravna stvarUpravnom stvari smatra se- svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke

ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje

- svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar

Tko rješava upravne stvari?Javnopravna tijela (postupaju, provode, primjenjuju po zup-u): tijela državne uprave i druga državna tijela (Vlada, Hrvatski sabor ...) tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave pravne osobe koje imaju javne ovlasti (HZZO, HZMO, Centar za socijalnu skrb, HZZ, Fina, Fond za regionalni razvoj, drž.

ured za reviziju, hrv. centar za razminiranje, Hrv. hidrografski institut, Fond za naknadu oduzete imovina.)- u okviru djelokruga utvrđenog zakonom

Supsidijarna primjena– u upravnim oblastima za koje je zakonom propisan poseban postupak, postupa se zbog specifičnosti materije po odredbama tog zakona (ne smije bito protivno načelima ZUP-a). Takav slučaj imamo u zakonima koji se odnose na poreznu, carinsku, deviznu oblast te imovinsko pravnih odnosa, mirovinskog i invalidskog osiguranja.

Područje primjene zakona – kada će se primjenjivati ZUP u postupanju u svim upravnim stvarima * na sklapanje upravnih ugovora ** u postupcima zaštite prava, pravnih interesa stranaka u predmetima u kojima pružatelji javnih usluga, odlučuju o

njihovim pravima, obvezama ili pravnim interesima***

*samo se pojedina pitanja upravnog postupka mogu zakonom urediti drukčije, ako je to nužno za postupanje u pojedinim upravnim područjima te ako to nije protivno temeljnim odredbama i svrsi ovoga Zakona.** i svako drugo postupanje javnopravnih tijela iz područja upravnog prava, koje ima neposredan učinak na prava, obveze ili pravne interese stranaka, ako zakonom nije drukčije propisano.***ako nije propisana sudska ili druga pravna zaštita.

Stranka u upravnom postupku fizička ili pravna osoba – aktivna, pasivna ili zainteresirana* javnopravna tijela – tijela državne uprave i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i

područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje imaju javne ovlasti druga javnopravna tijela koja nemaju pravnu osobnost te njihova područna jedinica, odnosno podružnica ili

skupina osoba povezanih zajedničkim interesom, ako može biti nositelj prava, odnosno obveza o kojima se rješava.

93

Nužna pretpostavka da bi neka osoba bila strankom u postupku je da upravo ta osoba može biti nositelj prava i obveza. Dakle, stranku u upravnom postupku ne uvjetuje nužno niti fizička niti

pravna sposobnost, već mogućnost da se odlučuje o njezinim pravima, obvezama ili pravnim interesima.

*aktivna - na zahtjev koje je pokrenut postupak pasivna - protiv koje se vodi postupak

zainteresirana - koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku (uzgredna stranka, intervenijent)

Načela upravnog postupka

1. Načelo zakonitosti:Javnopravno tijelo rješava upravnu stvar na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakonom utvrđenih javnih ovlasti.U upravnim stvarima u kojima je javnopravno tijelo zakonom ovlašteno rješavati po slobodnoj ocjeni, odluka mora biti donesena u granicama dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana.2. Razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa:Pravo stranke može se ograničiti: kad je to propisano zakonom te ako je takvo postupanje nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe razmjerno cilju koji treba postići.Kad se na temelju propisa stranci nalaže kakva obveza, prema njoj će se primjenjivati one mjere za ispunjenje obveze koje su za nju povoljnije.*Pri vođenju postupka javnopravna tijela dužna su strankama omogućiti da što lakše zaštite i ostvare svoja prava**

* ako se takvim mjerama postiže svrha propisa.** vodeći pri tome računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava trećih osoba niti u protivnosti s javnim interesom.

3. Pomoć neukoj stranciKad službena osoba tijekom postupka sazna ili ocijeni da stranka ima osnovu za ostvarenje nekog prava, upozorit će je na to, kao i na posljedice njezinih radnji ili propuštanja u postupku, a brinut će se i da neznanje odnosno neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu prava koja im po zakonu pripadaju.

4. Utvrđivanja materijalne istineU postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

5. Samostalnosti i slobodne ocjene dokazaSlužbena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar.Koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

6. Učinkovitosti i ekonomičnostiU upravnim stvarima postupa se što je moguće jednostavnije, bez odgode i uz što manje troškova, ali tako da se utvrde sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari.

7. Pristup podacima i zaštita podatakaJavnopravna tijela dužna su strankama omogućiti pristup potrebnim podacima, propisanim obrascima, internetskoj stranici javnopravnog tijela i pružiti im druge obavijesti, savjete i stručnu pomoć.U postupku se moraju zaštititi osobni i tajni podaci, sukladno propisima o zaštiti osobnih podataka, odnosno tajnosti podataka.

8. Pravo stranke na pravni lijek Žalba :*

- protiv 1° odluke, - ako javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku

* osim ako zakonom nije drukčije propisano / ako žalba nije dopuštena Upravni spor:

94

- protiv 2° odluke,- protiv 1° odluke protiv koje nije dopuštena žalba

Prigovor:protiv upravnog ugovora ili drugog postupanja javnopravnog tijela ili pružatelja javnih usluga

9. Zaštite stečenih prava stranakaPravomoćnom odlukom kojom je stranka stekla određeno pravo odnosno kojom su stranci određene neke obveze, može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom.

10. Službena uporaba jezika i pismaPostupak se vodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.**Postupak se može voditi i na drugom jeziku ili pismu koji su u službenoj uporabi pri javnopravnom tijelu kod kojeg se vodi postupak, sukladno uvjetima utvrđenim propisima donesenim na temelju

Što je institut nadležnosti?Nadležnost je pravo i dužnost tijela državne uprave ili pravne osobe s javnim ovlastima da vodi postupak u određenoj upravnoj stvari i donosi rješenje (na temelju zakona i drugih propisa).Vrste nadležnosti su mjesna i stvarna.

Stvarna nadležnost određuje se zakonom*

- kojim se uređuje pojedino upravno područje,- određuje nadležnost javnopravnih tijela.

*ako se ne može utvrditi na temelju zakona, niti je to moguće utvrditi po naravi upravne stvari, stvarno je nadležno 1° tijelo državne uprave u djelokrugu kojeg su poslovi opće uprave.

Mjesna nadležnost određuje se propisima o upravno-teritorijalnoj podjeli, odnosno o ustrojstvu javnopravnih tijela.**ako propisima nije utvrđena mjesna nadležnost, mjesna nadležnost se određuje:**

1. u stvarima koje se odnose na nekretninu, prema mjestu gdje se nekretnina nalazi,2. u stvarima koje se odnose na brodove i zrakoplove hrvatske državne pripadnosti odnosno u stvarima u kojima je

povod za vođenje postupka nastao na brodu ili zrakoplovu, prema matičnoj luci broda ili zrakoplova, 3. u stvarima koje se odnose na djelatnost javnopravnih tijela ili pravnih osoba, prema mjestu njihova sjedišta,4. u stvarima koje se odnose na poslovnu ili drugu djelatnost stranke, prema mjestu sjedišta stranke, odnosno

prema mjestu gdje se djelatnost obavlja ili bi se trebala obavljati,odnosno sjedišta njihove područne jedinice kad se djelatnost odnosi na tu jedinicu,

5. u ostalim stvarima, prema prebivalištu stranke. Ako stranka nema prebivalište na području Republike Hrvatske, nadležnost se određuje prema mjestu boravišta, a ako nema ni boravište, prema mjestu posljednjeg prebivališta, odnosno boravišta na području Republike Hrvatske.

**ako se mjesna nadležnost ne može odrediti na propisani način, mjesna nadležnost odredit će se prema mjestu gdje je nastao povod za vođenje postupka.

Obveznost pravila o stvarnoj i mjesnoj nadležnosti stvarna i mjesna nadležnost ne mogu se mijenjati međusobnim dogovorom stranaka. javnopravna tijela dužna su tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti na svoju nadležnost. drugo stvarno nadležno javnopravno tijelo može poduzeti radnju i izvan područja svoje mjesne nadležnosti **kad postoji opasnost od odgode, a mjesno nadležno tijelo ne može poduzeti potrebnu hitnu radnju, o poduzetoj radnji dužno je odmah obavijestiti mjesno nadležno javnopravno tijelo.

Stranke s diplomatskim imunitetom – osobe koje uživaju pravo imuniteta imaju u upravnom postupku položaj uređen međunarodnim pravom, odnosno međunarodnim ugovorima (u slučaju sumnje oko postojanja imuniteta, objašnjenje daje tijelo državne uprave nadležno za vanjske poslove).

Prostorno ograničenje nadležnosti - Tijela vrše službeni rad u granicama svojeg područja. No, ako postoji opasnost zbog odgode, tijelo može izvršiti radnju i izvan granica svojeg područja, ali je dužno o tome odmah obavijestiti tijelo na čijem području je tu radnju poduzelo.

Postupanje nenadležnoga javnopravnog tijela po podnesku

Kad se zna nadležno tijelo: Kad javnopravno tijelo nije nadležno za primitak podneska koji je podnositelj osobno predao odnosno koji se primi na zapisnik, službena osoba upozorit će na to podnositelja i uputiti ga na nadležno tijelo. Ako podnositelj i dalje zahtijeva da

95

se njegov podnesak primi, službena osoba dužna je primiti takav podnesak i bez odgode uputiti ga nadležnom tijelu te o tome obavijestiti stranku. Kad se ne zna nadležno tijelo: Kad službena osoba primi podnesak stranke iz kojeg se ne može utvrditi koje je tijelo nadležno za rad po podnesku, bez odgode će, a najkasnije u roku od 8 dana od dana primitka podneska, donijeti rješenje kojim će odbaciti podnesak zbog nenadležnosti i rješenje dostaviti stranci.

Sukob nadležnostiSituacija u kojoj se upravna tijela ne mogu sporazumjeti tko je od njih nadležan za rješavanje. Sukob može biti pozitivan - kad se 2 tijela proglase istovremeno nadležna u upravnoj stvari ili negativan - kad 2 tijela odbijaju nadležnost. Pozitivni / negativni sukob mjesne / stvarne nadležnosti odlučit će rješenjem nadležno 2°javnopravno tijelo u

djelokrugu kojeg se nalazi ta upravna stvar,**ako takvog tijela nema, o sukobu nadležnosti odlučit će središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove opće uprave, po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke. Ako su u sukobu nadležnosti:

tijela državne uprave - druga državna tijela, sud nadležan za tijela državne uprave - tijela jedinica lokalne i područne samouprave upravne sporove druga državna tijela - tijela jedinica lokalne i područne samouprave, bez odgode

Odlučivanje o sukobu nadležnostiPostupak odlučivanja o sukobu nadležnosti pokreće se

- na prijedlog tijela koje je posljednje rješavalo o nadležnosti ili - na prijedlog stranke.

Tijelo koje rješava sukob nadležnosti istodobno će: 1. poništiti odluku i

- koju je donijelo nenadležno javnopravno tijelo, - kojom se nadležno javnopravno tijelo izjasnilo kao nenadležno

2. dostaviti predmet na rješavanje nadležnom tijelu.* *Protiv odluke kojom je riješeno o sukobu nadležnosti ne može se izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor.

Zajednička odluka u upravnoj stvari kad je propisano da u rješavanju o upravnoj stvari sudjeluju dva javnopravna tijela* kad je propisano da javnopravno tijelo rješava na temelju suglasnosti drugoga javnopravnog tijela***sporazumjet će javnopravna tijela se koje će tijelo donijeti odluku o upravnoj stvari, u kojoj moraju biti navedene i odluke drugih javnopravnih tijela.**to je tijelo dužno takav akt izdati ili odbiti njegovo izdavanje u roku od 30 dana od dana dostave urednog zahtjeva za izdavanje, ako javnopravno tijelo u propisanom roku ne odluči o zahtjevu za izdavanje suglasnosti, smatrat će se da je akt izdan u korist stranke, ako nije drukčije propisano.

Jedinstveno upravno mjestoOmogućiti će se stranci ako je za ostvarenje nekog prava stranke potrebno voditi više upravnih ili drugih postupaka.**Omogućiti će se da na jedinstvenom upravnom mjestu u javnopravnom tijelu podnese sve zahtjeve, koji će se po službenoj dužnosti bez odgode dostaviti nadležnim javnopravnim tijelima.

Na tom mjestu stranke i druge zainteresirane osobe mogu dobiti propisane obrasce, obavijesti, savjete i drugu pomoć iz nadležnosti javnopravnog tijela. Zaprimanje zahtjeva stranke na jedinstvenom upravnom mjestu ne utječe na stvarnu i mjesnu nadležnost javnopravnih tijela za rješavanje u upravnim i drugim postupcima.

Službena osobaOsoba koja vodi upravni postupak i rješava o upravnim stvarima.**ako u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje o upravnoj stvari, rješenje donosi čelnik tijela.

Izuzeće službene osobeInstitut kojim se osigurava nepristranost službene osobe u rješavanju slučaja.1.Kad se mora izuzeti:

Čelnik tijela zaključkom će izuzeti službenu osobu ako je službena osoba u upravnoj stvari:1. stranka, suovlaštenik, odnosno suobveznik, svjedok, vještak ili osoba ovlaštena za zastupanje,2. sa strankom ili osobom ovlaštenom za zastupanje srodnik po krvi u ravnoj liniji, a u pobočnoj liniji do četvrtog

stupnja zaključno, bračni drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnja zaključno, i po prestanku braka,3. sa strankom ili osobom ovlaštenom za zastupanje u odnosu skrbnika, posvojitelja ili posvojenika,

96

4. sudjelovala u 1° postupku izuzet će se od vođenja 2° postupka

2. Kad se može izuzeti:

Čelnik tijela zaključkom: 1. ako je službena osoba sa strankom ili osobom ovlaštenom za zastupanje stranke u bliskom osobnom odnosu,2. ako je službena osoba sa strankom u gospodarskom ili drugom poslovnom odnosu,3. ako službena osoba prema stranci postupa diskriminirajuće,4. ako se utvrde drugi razlozi koji dovode u sumnju nepristranost službene osobe.

Obavještavanje i odlučivanje o izuzećuSvaka osoba koja sudjeluje u postupku dužna je bez odgode izvijestiti čelnika javnopravnog tijela o razlozima izuzeća službene osobe.O izuzeću čelnika prvostupanjskog tijela, po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke, odlučuje zaključkom* čelnik drugostupanjskog tijela.**

*zaključkom o izuzeću odredit će se službena osoba koja će rješavati o upravnoj stvari odnosno obavljati pojedine radnje u postupku u vezi s predmetom u kojem je izuzeće određeno.

**ako takvog tijela nema, o izuzeću će odlučiti tijelo koje obavlja nadzor nad tim javnopravnim tijelom.

Rješavanje kolegijalnog tijelaKolegijalno javnopravno tijelo o upravnim stvarima odlučuje većinom glasova svih članova, ako nije drukčije propisano.Kolegijalno javnopravno tijelo može u pisanom obliku ovlastiti službenu osobu u tom tijelu za postupanje u upravnim stvarima do donošenja odluke. U tom slučaju službena osoba o provedenom će postupku podnijeti kolegijalnom tijelu:

1. pisano izvješće,2. prijedlog odluke o toj upravnoj stvari.

Pravna pomoć u upravnim stvarimaJavnopravna tijela dužna su pružati pravnu pomoć drugim javnopravnim tijelima, u granicama svojeg djelokruga i nadležnosti. Zamoljeno tijelo može odbiti pružiti pravnu pomoć samo kad je to zakonom propisano. Za pruženu pravnu pomoć ne plaća se naknada kad se troškovi pružene pomoći naknađuju iz proračuna u protivnom se podmiruju zamoljenom tijelu.

Javnopravno tijelo zatražit će pravnu pomoć: kad su mu potrebna saznanja o činjenicama, ispravama, podacima ili drugim dokazima kojima raspolaže drugo

javnopravno tijelo, kad zbog drugih opravdanih razloga ne može samo ili ne može pravodobno provesti potrebne radnje u postupku, kad bi određene radnje u postupku javnopravno tijelo moglo obaviti samo, ali manje učinkovito ili uz znatno veće

troškove, od sudova radi dostave spisa, isprava ili podataka koji su potrebni za vođenje postupka, od tijela druge države sukladno odredbama međunarodnih ugovora odnosno načela uzajamnosti.

Pravnu pomoć pružit će najkasnije u roku od 8 dana od dana kada je zatražena: javnopravno tijelo, sud, javnopravno tijelo 1° mjesno nadležnog za poduzimanje radnje koja je predmet pravne pomoći** kad treba poduzeti određene upravne radnje

Sudjelovanje stranke u postupku1. Izjašnjavanje stranke

U postupku stranci se mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari.

Bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak se može provesti samo: ako se usvaja zahtjev stranke, ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke, kad je tako propisano zakonom.

2. Postupovna sposobnost stranke (stranka može samostalno poduzimati radnje u upravnom postupku):Radnje u postupku mogu poduzimati: potpuno poslovno sposobne osobe* osobe s ograničenom poslovnom sposobnošću**

97

* Poslovna sposobnost je sposobnost fizičkih i pravnih osoba da vlastitim očitovanjima volje, stječu prava i obveze.Fizička osoba stječe potpunu poslovnu sposobnost s navršenih 18 godina** kad im se na temelju zakona priznaje ograničena poslovna sposobnost u upravnoj stvari koja je predmet postupka.Osobe s ograničenom poslovnom sposobnosti - punoljetna osoba koja je djelomično lišena poslovne sposobnosti i kad se osobi koja još nije punoljetna priznaje djelomična posl.spos. (15 g, u radnom odnosu)

Zastupanje strankeU postupku stranku može zastupati:

zakonski zastupnik, privremeni zastupnik, zajednički predstavnik i zajednički opunomoćenik, opunomoćenik ili opunomoćenik za primanje pismena.

Službena osoba u tijeku postupka obraća se osobi ovlaštenoj za zastupanje stranke, a samo iznimno kad je to nužno za utvrđivanje činjenica i okolnosti u postupku, službena osoba može zatražiti neposrednu nazočnost, stranke u postupku.

Zakonski zastupnik - roditelj, skrbnikZastupa: procesno nesposobnu stranku

stranke bez postupovne sposobnosti, stranke koju zdravstvene ili druge okolnosti sprečavaju u obavljanju radnji u postupku,* pravne osobe.**

*predložit će javnopravnom tijelu ili sudu službena osoba**može ih zastupati i ovlašteni predstavnik

Zakonski zastupnik pravne osobe određen je zakonom, dok je ovlašteni predstavnik određen općim aktom te pr. osobe, npr. ustanovu zastupa njezin ravnatelj.

Privremeni zastupnikOsoba koja će o pravima I pravnim interesima stranke brinuti ograničeno vrijeme, do dolaska stranke / do postavljanja njezinog zakonskog zastupnika.Imenovat će zaključkom službena osoba:

kad postupovno nesposobna stranka nema zakonskog zastupnika, kad se neka radnja u postupku treba hitno poduzeti protiv osobe čije prebivalište, boravište ili sjedište nije

poznato, a nema opunomoćenika, stranci kojoj su identitet i adresa poznati, ali se ne nalazi na području Republike Hrvatske, a na zahtjev službene

osobe u za to ostavljenom roku ne odredi osobu ovlaštenu za zastupanje, kad je stranka nepoznata,* kad se neka radnja u postupku treba hitno poduzeti** a sudjelovanje stranke, odnosno osobe ovlaštene za

zastupanje stranke u obavljanju te radnje je nemoguće, ili je vezano uz nerazmjerne troškove,*** ako službena osoba utvrdi da zakonski zastupnik stranke ne ulaže dovoljno pozornosti u zastupanju.

Privremeni zastupnik sudjeluje u postupku, odnosno obavlja radnje za koje je određen dok ne bude utvrđena osoba ovlaštena za zastupanje stranke, odnosno dok se ne obave radnje za koje je određen.

*zaključak o određivanju privremenog zastupnika objavit će se u službenom glasilu, na oglasnoj ploči i na internetskoj stranici. Ovlast privremenog zastupnika prestaje kad se stranka ili osoba ovlaštena za njezino zastupanje pojavi u postupku, odnosno ako stranka u pisanom obliku odredi osobu ovlaštenu za zastupanje.**radi se o interesu stranke ili zaštita života i zdravlja, odnosno imovine veće vrijednosti***odredit će se privremeni zastupnik samo za tu radnju

Zajednički predstavnik i zajednički opunomoćenikKad dvije stranke ili više njih u istom predmetu nastupaju zajednički, dužne su naznačiti koja će od njih nastupati kao zajednički predstavnik ili odrediti zajedničkog opunomoćenika.Ako stranke ne odrede zajedničkog predstavnika ili zajedničkog opunomoćenika:1. službena osoba zaključkom će naložiti strankama da to učine u primjerenom roku2. ako stranke to ne učine, službena će osoba po službenoj dužnosti zaključkom odrediti jednu od stranaka kao

zajedničkog predstavnika* U slučaju određivanja zajedničkog predstavnika, odnosno opunomoćenika svaka stranka zadržava samostalno pravo nastupanja u tom postupku.

*poduzima radnje u postupku dok stranke ne odrede drugoga zajedničkog predstavnika ili opunomoćenika.

Opunomoćenik98

Zastupa postupovno sposobnu stranku.Imenuje ga putem punomoći:*

stranka, zakonski zastupnik

*Opoziv punomoći ima pravni učinak od trenutka kad službena osoba od stranke u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik primi opoziv punomoći.

Za opunomoćenika se može odrediti: odvjetnik, odvjetnički ured, pravna osoba koja na temelju zakona može zastupati stranku, potpuno poslovno sposobna osoba, osim one koja se bavi nadripisarstvom**

**Službena osoba uskratit će rješenjem sudjelovanje u postupku osobi za koju smatra da se bavi nadripisarstvom. Žalba na to rješenje ne odgađa izvršenje rješenja. Radnje koje je nakon donošenja rješenja o uskrati zastupanja stranke u postupku poduzeo takav opunomoćenik su ništave.

Radnje koje u postupku poduzima opunomoćenik imaju pravni učinak kao da ih je poduzela sama stranka.

Stranka može samostalno davati izjave, poduzimati druge radnje i kad je u postupku određen opunomoćenik.

Izmjena ili opoziv izjave opunomoćenika: stranka koja je nazočna kad opunomoćenik daje usmenu izjavu neposredno nakon dane izjave.

Opoziv pojedine ili svih radnji opunomoćenika u postupku: stranka do donošenja odluke o upravnoj stvari, u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik.***

*** Troškove postupka koji nastanu takvim opozivom snosi stranka.

Opunomoćenik za primanje pismena:1. imenuje ga stranka,*2. obvezna ga je imenovati stranka, kad se osoba po čijem zahtjevu je pokrenut postupak nalazi u inozemstvu, a

nema u RH osobu ovlaštenu za zastupanje.***o tome je dužna obavijestiti javnopravno tijelo.

** ako tako ne postupi, zahtjev će se odbaciti rješenjem.

Stručni pomagačStručni pomagač je osoba koja stranci pomaže u razjašnjavanju određenih stručnih pitanja koja se pojave u postupku. On ne zastupa stranku.Stranka ga može imati: na usmenoj raspravi, očevidu ili pri drugim radnjama u postupku.

Smrt stranke, odnosno prestanak postojanja pravne osobe

Učinak smrti odnosno prestanka postojanja pravne osobe:

- obustava*post. ovisno o naravi upravne stvari- nastavak post. koja je predmet postupka

*O obustavi postupka donosi se rješenje koje se dostavlja nasljednicima, odnosno pravnim sljednicima. Kad nasljednici, odnosno pravni sljednici nisu poznati, rješenje će se javno objaviti u službenom glasilu.

POKRETANJE POSTUPKA

Načini pokretanja postupka na zahtjev stranke, po službenoj dužnosti.

Pokretanje postupka na zahtjev strankePostupak se smatra pokrenutim u trenutku predaje urednog zahtjeva stranke javnopravnome tijelu.Zahtjev se postavlja:

neposredno javnopravnom tijelu: a) u pisanom obliku, b) usmeno na zapisnik

posredno javnopravnom tijelu: a) poštom,b) elektroničkim putem.

Kad službena osoba utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, rješenjem će odbaciti zahtjev.

Ako je stranka u jednom podnesku postavila više različitih zahtjeva, postupit će se po svakom zahtjevu odvojeno.

99

Ako je za postupanje po kojem od tih zahtjeva nadležno drugo javnopravno tijelo, postupit će se po pravilima o postupanju nenadležnog tijela po podnesku.

Pokretanje postupka po službenoj dužnosti propisano zakonom p. se smatra pokrenutim kad službena osoba

poduzme bilo koju radnju sa svrhom nužno radi zaštite javnog interesa vođenja postupka po službenoj dužnosti

Kad službena osoba utvrdi da ne postoje uvjeti* za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, obavijestit će o tome podnositelja što je prije moguće, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja predstavke, odnosno obavijesti.**

*Kod ocjene o postojanju razloga za pokretanje postupka po službenoj dužnosti javnopravno tijelo uzet će u obzir predstavke, odnosno druge obavijesti koje upućuju na potrebu zaštite javnoga interesa.

**Podnositelj ima pravo izjaviti prigovor javnopravnom tijelu od kojeg je primio takvu obavijest u roku od 8 dana od dana primanja obavijesti, kao i u slučaju da u propisanom roku nije dobio odgovor.

Pokretanje postupka javnom objavomPokreće ga javnopravno tijelo kad su:

stranke nepoznate kad je propisano zakonom

Javna objava mora sadržavati: naznaku upravne stvari, određenje osoba na koje se odnosi, način sudjelovanja tih osoba u postupku, popis isprava koje trebaju poslati ili ih osobno dostaviti javnopravnom tijelu, upozorenje na posljedice neodazivanja na javnu objavu u određenom roku.

Strankama se mora odrediti rok od najmanje 30 dana za odazivanje na javnu objavu.

Javna objava oglašava se u odgovarajućem službenom glasilu, sredstvima javnog priopćivanja, odnosno na drugi prikladan način kojim će se pozvanim osobama omogućiti saznanje o javnoj objavi.

Spajanje i razdvajanje upravnih stvari:Dvije ili više upravnih stvari mogu se zaključkomspojiti u jedan postupak:1. ako se prava ili obveze stranaka temelje na istoj pravnoj osnovi i na istom ili sličnom činjeničnom stanju, a2. javnopravno tijelo koje vodi postupak stvarno je i mjesno nadležno za vođenje svih tih postupaka.Ako se promijene okolnosti zbog kojih su stvari spojene u jedan postupak, postupci će se zaključkom razdvojiti.

Izmjena zahtjevaStranka može izmijeniti svoj zahtjev ili podnijeti drugi, do donošenja1° odluke o upravnoj stvari ako se ti zahtjevi u bitnim pretpostavkama temelje na istom činjeničnom stanju.Kad službena osoba utvrdi da ne postoje uvjeti za izmjenu podnesenog ili za podnošenje drugog zahtjeva, donijet će rješenje kojim će odbaciti zahtjev stranke.

Odustanak od zahtjeva i obustava postupkaTijelo će obustaviti postupak rješenjem:

1. ako stranka odustane od zahtjeva,*2. kad se iz postupanja stranke ili drugih okolnosti može zaključiti da je stranka odustala od zahtjeva,**3. kad se tijekom postupka utvrdi da više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka

*može tijekom postupka u pisanom obliku, usmeno na zapisnik ili elektroničkim putem.**rješenje o obustavi postupka donijet će se po službenoj dužnosti.Tijelo će nastaviti postupak:

1. ako je to u javnom interesu,2. ili to zahtijeva protivna stranka.

POSTUPAK RJEŠAVANJA UPRAVNE STVARI

Utvrđivanje činjeničnog stanjaSlužbena osoba utvrđuje sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari.1. Pribavljanje činjenica po službenoj dužnosti:

100

pribavit će službena osoba o kojima službenu evidenciju vodi javnopravno tijelo kod kojeg se vodi postupak, odnosno drugo javnopravno tijelo ili sud*

2. Pribavljanje činjenica od strane stranke: Činjenice na kojima temelji svoj zahtjev:-stranka je dužna iznijeti točno, istinito i određeno činjenično stanje. Kad se ne radi o općepoznatim činjenicama:-stranka je dužna za svoje navode ponuditi dokaze i po mogućnosti ih podnijeti.

ako tako ne postupi

službena osoba zaključkom će je pozvati da to učini u primjerenom roku.

ako to nije učinila ni u ostavljenom roku, a postupak je pokrenut na zahtjev stranke, službena osoba ocijenit će od kakve je to važnosti za rješavanje upravne stvari.

ako se bez tih dokaza ne može udovoljiti zahtjevu stranke, zahtjev će se rješenjem odbiti.

ako to nije učinila ni u ostavljenom roku, a postupak je pokrenut po službenoj dužnosti ili na zahtjev protivne stranke službena osoba nastavit će postupak te riješiti upravnu stvar

*vidi supra (pr.pomoć u upravnim stvarima)

Neposredno rješavanjeProvodi službena osoba u javnopravnom tijelu bez provedbe ispitnog postupka:

1. u slučajevima propisanim zakonom: postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, postupku pokrenutom na zahtjev stranke

2. ako u postupku ne sudjeluju stranke s protivnim interesima

Neposredno rješavanje u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti1. ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije

potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa,2. ako je to nužno za poduzimanje hitnih mjera radi zaštite života i zdravlja ljudi ili imovine veće vrijednosti koje se ne

mogu odgađati, ako je to u javnom interesu, a činjenice na kojima se rješenje temelji su utvrđene ili barem učinjene vjerojatnima.

Neposredno rješavanje u postupku pokrenutom na zahtjev stranke1. kad je stranka u svojem zahtjevu navela sve činjenice ili podnijela potrebne dokaze na temelju kojih se može utvrditi

pravo stanje stvari ili ako se to stanje može utvrditi na temelju općepoznatih činjenica ili službenih podataka kojima raspolaže javnopravno tijelo,

2. kad je propisano da se stvar može riješiti na temelju činjenica ili okolnosti koje nisu potpuno dokazane ili se dokazima samo posredno utvrđuju pa su činjenice ili okolnosti učinjene vjerojatnima, a iz svih okolnosti slučaja proizlazi da se zahtjevu stranke može udovoljiti.

Ispitni postupak:Ispitni postupak provodi se:

kad je to nužno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, radi omogućivanja strankama ostvarenja i zaštite njihovih prava i pravnih interesa.

Službena osoba odredit će izvođenje dokaza kad nađe da je to potrebno radi razjašnjenja stvari te upotpuniti činjenično stanje i izvoditi dokaze o činjenicama koje prije u postupku nisu bile iznesene ili još nisu utvrđene, a potrebne su radi utvrđivanja pravog stanja stvari.

101

Prava i dužnosti stranke u ispitnom postupku:Stranka ima pravo:

sudjelovati u ispitnom postupku sve do donošenja odluke o upravnoj stvari, davati izjave i objašnjenja, iznositi činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje upravne stvari,* pobijati točnost navoda koji se ne slažu s njezinim navodima.

*ima pravo izjašnjavati se o svim okolnostima i činjenicama, prijedlozima za izvođenje dokaza i podnesenim dokazima, sudjelovati u izvođenju dokaza i postavljanju pitanja drugim strankama, svjedocima i vještacima preko službene osobe i upoznati se s rezultatom izvođenja dokaza i izjašnjavanje o tim rezultatima.

Stranka može davati izjave usmeno na zapisnik ili u pisanom obliku.

Dužnost je stranke: sudjelovati u utvrđivanju činjenica važnih za rješavanje o upravnoj stvari, osobno dati izjavu kad to zatraži službena osoba ili kad je to propisano zakonom.

Naknadno priznavanje položaja stranke:Ako se u tijeku postupka pojavi osoba koja do tada nije sudjelovala u postupku a traži da joj se prizna svojstvo stranke. Službena osoba ispitat će njezino pravo da kao stranka sudjeluje u postupku i o tome donijeti rješenje.** Žalba protiv tog rješenja ne zaustavlja tijek postupka.

Usmena rasprava:Određuje se zaključkom:

1. u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima,2. kad je potrebno provesti očevid ili saslušati svjedoke ili vještake,3. u drugim slučajevima kad je to korisno za rješavanje upravne stvari.

Usmena rasprava je javna.

iznimka zaštita privatnosti, službena osoba

po službenoj dužnosti ili javni moral ili javna sigurnosti, na prijedlog stranke

ozbiljna i neposredna opasnost ometanja rasprave. zaključkom

Službena će osoba u provedbi usmene rasprave osigurati strankama: pravo sudjelovanja, dopunjavanja navoda, izjašnjavanje o navodima protivne stranke i svim drugim činjenicama i okolnostima koje su bitne za rješavanje

upravne stvari.Usmena rasprava provodi se u prostorijama javnopravnog tijela.*

Ako uredno pozvana stranka bez opravdanog razloga ne dođe na usmenu raspravu: službena osoba može provesti raspravu i bez nazočnosti stranke, ako je postupak pokrenut na zahtjev stranke, službena osoba će rješenjem obustaviti postupak.**

Ako osoba ometa tijek usmene rasprave službena osoba će ju: upozoriti na neprimjereno ponašanje, ako nastavi, može joj rješenjem izreći novčanu kaznu, u slučaju nastavka, može tu osobu i udaljiti.***

*ili na mjestu očevida ili na kojem drugom prikladnom mjestu ako je to potrebno radi smanjenja troškova postupka ili temeljitijeg, bržeg ili jednostavnijeg raspravljanja stvari.**ako iz cjelokupnog stanja stvari može zaključiti da je stranka odustala od zahtjeva.*** Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja.

Prethodno pitanjePojavljuje se ako se u postupku rješavanja upravne stvari pojavi pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez čijeg rješavanja nije moguće riješiti upravnu stvar, tada službena osoba može:

1. sama riješiti to pitanje,2. postupak prekinuti rješenjem dok nadležni sud ili javnopravno tijelo to pitanje ne riješe.

Postupak se moraprekinuti kad se PP odnosi na:

102

postojanje kaznenog djela,* postojanje braka, utvrđivanje očinstva ili majčinstva, u drugim slučajevima propisanim zakonom.

Službena osoba vezana je pravomoćnom odlukom nadležnog tijela kojom je riješeno prethodno pitanje.

* Kad se prethodno pitanje odnosi na kazneno djelo, a nema mogućnosti za kazneni progon, službena osoba razmotrit će i to pitanje.

Rješavanje prethodnog pitanja:1.Samostalno rješavanje:

ako je službena osoba samostalno riješila prethodno pitanje, rješavanje prethodnog pitanja ima pravni učinak samo u upravnoj stvari u kojoj je to pitanje riješeno.

2.Rješavanje pred sudom ili javnopravnim tijelom: ako se postupak vodi po službenoj dužnosti a još nije pokrenut:

službena osoba će od nadležnog suda ili javnopravnog tijela zatražiti pokretanje postupka, ako nije drukčije propisano

ako se postupak pokreće na zahtjev stranke:

- službena osoba može zaključkom naložiti stranci da u primjerenom roku pokrene postupak pred nadležnim tijelom te dostavi dokaz da je to učinila,

- ako stranka u određenom roku ne podnese dokaz, smatrat će se da je odustala od zahtjeva te će se postupak obustaviti rješenjem.

Postupak koji je prekinut radi rješavanja PP nastavit će se: kad odluka o tom pitanju postane pravomoćna, i bez pravomoćne odluke o prethodnom pitanju, i kad službena osoba ocijeni da više nema razloga čekati na pravomoćnost rješenja PP, osim u slučajevima u

kojima se mora prekinuti postupak.

NagodbaDužnost službene osobe je da tijekom cijelog postupka postigne nagodbu stranaka u cijelosti ili o pojedinim spornim pitanjima.Moguća je:

kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima,

Nije dopuštena: protivna propisima, javnom interesu, pravima trećih osoba

Smatra se sklopljenom: kad je stranke nakon pročitanog zapisnika potpišu. Ovjereni prijepis zapisnika predaje se strankama.

Vrste: POTPUNA - kad je nagodbom u potpunosti riješena upravna stvar, službena osoba rješenjem će obustaviti postupak. DJELOMIČNA - ako se nagodba odnosi samo na pojedina sporna pitanja, službena će osoba u izreci rješenja naznačiti

postojanje nagodbe o tim pitanjima.

Dokazna snaga: snaga izvršnog rješenja donesenog u upravnom postupku.

103

DOKAZIVANJE:

DokaziSlužbena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim prikladnim sredstvima za dokazivanje te u tu svrhu može:

pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka, DOKAZNA SREDSTVA obaviti očevid, uzeti izjavu stranke

Nije potrebno dokazivati činjenice: o kojima se vodi službena evidencija, općepoznate, dopušteno je dokazivati koje su poznate službenoj osobi, nepostojanje tih činjenica koje propis pretpostavlja.

Osiguranje dokazaOsiguranje dokaza provodi službena osoba:

po službenoj dužnosti, ili na prijedlog stranke.

Osiguranje dokaza provodi se:

kad se postupak pokreće po službenoj dužnosti, i

postoji opravdana sumnja da se pojedini dokaz kumulativno neće moći izvesti kasnije u tijeku postupka ili

će njegovo izvođenje biti otežano.

Radi osiguranja dokaza dokaz se može izvesti: tijekom cijelog postupka prije pokretanja postupka

Nadležnost tijela za osiguranje dokaza:1. tijelo koje vodi postupak, nakon što je postupak pokrenut2. tijelo državne uprave 1° nadležno prije pokretanja postupka za

poslove opće uprave* O osiguranju dokaza donosi se rješenje koje ne prekida tijek postupka.

* na čijem se području nalazi stvar koju treba razgledati ili na kojem borave osobe koje treba saslušati, odnosno drugo javnopravno tijelo zamoljeno za pravnu pomoć, ako nije drukčije propisano.

IspraveDokazivanje ispravama* izvodi se:

javnim i.- smatraju se isprave koje su izdali nadležni sudovi ili javnopravna tijela u granicama svoje nadležnosti i propisanom obliku.- javne isprave dokazuju ono što se njima utvrđuje ili potvrđuje.

privatnim i.

Sumnju u vjerodostojnost isprave provjerava službena osoba: po službenoj dužnosti,

kod suda ili javnopravnog tijela na zahtjev stranke.

* mogu biti u elektroničkom obliku.

Pribavljanje ispravaUvid u isprave dužna je na zahtjev službene osobe omogućiti:

stranka, druga osoba kod koje se isprava nalazi.

Rješenjem*** će se novčano kazniti:

104

fizička osoba* ako bez opravdanog razloga odbije dati ispravu na

odgovorna osoba pravne osobe** uvid službenoj osobi*u iznosu do 50% prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u RH u prethodnoj godini. **u iznosu do 3 prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u RH u prethodnoj godini. ***Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja.

SvjedociSvjedok može biti svaka osoba za koju se smatra da:

ima saznanja o određenim činjenicama Poziv: i pisani oblik

koja svoja saznanja može priopćiti. 8 dana prije svjedočenja

Obveza svjedočenjaObveza svjedočenja znači:

obvezu da se odazove pozivu za svjedočenje, obvezu da svjedoči

Razlozi* uskrate svjedočenja i odgovora na pojedina pitanja:1. kojima bi sebe i određene osobe** izložio:

kaznenom progonu, teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti***

2. na koja ne bi mogao odgovoriti, a da ne povrijedi propisima utvrđenu tajnu,3. pitanja o onome što mu je stranka povjerila kao svojem opunomoćeniku ili ispovjedila kao vjerskom

ispovjedniku.* Kad to službena osoba ocijeni potrebnim, svjedok mora učiniti vjerojatnima razloge uskrate svjedočenja, odnosno odgovora na pojedina pitanja.** srodnike u ravnoj liniji, a u pobočnoj liniji do 3° srodstva zaključno, bračnog druga ili srodnike po tazbini do 2° srodstva zaključno, pa i onda kad je brak prestao, te skrbnika i štićenika, odnosno posvojitelja i posvojenika.***Svjedok ne može, zbog opasnosti od imovinske štete, uskratiti svjedočenje o pravnim poslovima kojima je bio nazočan kao svjedok, zapisničar ili posrednik odnosno o radnjama koje je poduzeo u vezi sa spornim odnosom kao pravni prednik ili zastupnik jedne od stranaka te o drugim radnjama o kojima je na temelju propisa dužan podnijeti prijavu ili dati izjavu.

Saslušanje svjedokaSvjedoka će se saslušati bez nazočnosti ostalih svjedoka.*Svjedok će se ispitati u javnopravnom tijelu koje vodi postupak ili na drugom prikladnom mjestu.**

Prilikom ispitivanja mogu se koristiti sudski tumači ili drugi načini radi dobivanja iskaza.***

Od svjedoka će se uzeti osobni podaci.****

Svjedoka će se prethodno upozoriti da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Svjedoku će se predočiti posljedice davanja lažnog iskaza.

Ako službena osoba posumnja da postoje određeni razlozi koji dovode u sumnju objektivnost svjedoka, svjedoka će se ispitati i o tim okolnostima

Svjedoku će se postavljati samo pitanja o upravnoj stvari koja je predmet postupka i pozvat će se da iznese sve ono što mu je o tome poznato. Nije dopušteno postavljati pitanja na način kojim bi se svjedoka uputilo kako odgovoriti.

Kad je svjedok maloljetna osoba saslušat će se uz prisutnost zakonskog zastupnika.

* Kad je pozvano više svjedoka, svjedok koji je ispitan ne smije napustiti službene prostorije javnopravnog tijela ili mjesto očevida bez dopuštenja, prije saslušanja ostalih svjedoka. Svjedok koji je ispitan može se ponovo saslušati, odnosno suočiti s ostalim svjedocima ako se njihovi iskazi ne podudaraju.** Svjedok koji se zbog bolesti ili drugog opravdanog razloga ne može odazvati pozivu može se ispitati u svojem stanu ili na drugom prikladnom mjestu.*** Kad svjedok ne zna jezik na kojem se vodi postupak, saslušat će se preko prevoditelja. Svjedoku koji je gluh pitanja će se postavljati u pisanom obliku, a ako je nijem, odgovarat će u pisanom obliku. Kad se saslušanje svjedoka ne može obaviti na taj način, kao tumač pozvat će se osoba koja se sa svjedokom može sporazumjeti.**** Osobno ime, datum i mjesto rođenja, zanimanje i mjesto prebivališta, odnosno boravišta ako nema prebivalište na području RH te srodstvo, odnosno u kakvom je odnosu sa strankama.

105

VještačenjeVještačenje se provodi kad je za utvrđivanje ili ocjenu određene činjenice potrebno posebno stručno znanje kojim službena osoba ne raspolaže.Vještačenje određuje službena osoba:

po službenoj dužnosti, na prijedlog stranke.

Vještaka* će se odrediti zaključkom. Stranke će se uvijek prethodno saslušati o osobi vještaka. Vještak ne može biti osoba koja ne može biti svjedok.

Ako bi troškovi izvođenja dokaza vještačenjem bili nerazmjerni vrijednosti predmeta, o upravnoj stvari može se riješiti i na temelju drugih dokaza, bez vještačenja.

*mora biti odgovarajuće struke i da je ovlaštena za davanje mišljenja o pitanjima odgovarajuće struke ili da je osoba registrirana za vještačenje.

Pravila vještačenjaVještačenje se može obaviti:

na usmenoj raspravi, izvan usmene rasprave.*

Prije početka vještačenja vještaka treba upozoriti da je dužan predmet vještačenja brižljivo razmotriti i u svojem nalazu točno navesti što zapazi te svoje obrazloženo mišljenje iznijeti nepristrano i u skladu s pravilima struke.

Kad vještak izloži svoj nalaz i mišljenje, službena osoba i stranke mogu mu postavljati pitanja i tražiti objašnjenja o izloženom nalazu i mišljenju.

Kad je određeno više vještaka, oni mogu svoj nalaz i mišljenje dati zajednički. Ako se ne slažu, svaki će od njih odvojeno izložiti svoj nalaz i mišljenje.

Ponavljanje vještačenja** s drugim vještacima: nalaz ili mišljenje vještaka nisu jasni ili potpuni

nalazi i mišljenja dvaju ili više vještaka bitno se razlikuju, ti se nedostaci ne mogu otkloniti ni ponovnim

mišljenje vještaka nije dovoljno obrazloženo, saslušanjem vještaka

pojavi se osnovana sumnja u točnost danog mišljenja,

* Službena osoba odredit će vještaku predmet vještačenja, odnosno osobe ili stvari koje treba razmotriti i u kojem pogledu. U tom slučaju vještak mora nalaz i mišljenje dostaviti u pisanom obliku u primjerenom roku te ga na usmenoj raspravi obrazložiti.

**ili se može tražiti mišljenje znanstvene ili stručne ustanove kao i u slučaju da bi se time došlo do točnijeg rezultata.

Novčane kazne za svjedoke, vještake bez opravdanog razloga izostanu s usmene rasprave, odbiju svjedočiti, vještačiti, ako vještak bez opravdanog razloga u ostavljenom roku ne dostavi nalaz i mišljenje u pisanom obliku.

Službena osoba može ih rješenjem novčano kazniti u iznosu do 50% prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u RH u prethodnoj godini i odrediti da snose troškove prouzročene njihovim propustom.

Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja.

OčevidProvodi se kad je za utvrđivanje neke činjenice ili za razjašnjenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opažanje službene osobe. Određuje se zaključkom.Očevidu prisustvuju:

službene osobe, stranke,* druge osobe.**

* bez nazočnosti stranke u slučaju poduzimanja hitnih mjera radi zaštite života, zdravlja ili imovine veće vrijednosti.** službena osoba određuje po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke.

106

Dužnost omogućivanja provedbe očevidaOčevid su dužni dopustiti:

vlasnik, posjednik stvari.

Ako bez opravdanog razloga onemoguće obavljanje očevida: službena osoba može ih rješenjem* novčano kazniti u iznosu do 50% prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u

RH u prethodnoj godini, mogu se upotrijebiti i druge prikladne mjere koje će omogućiti njegovu provedbu, uključujući i neposrednu

prisilu uz pomoć policije. * Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja.

Izjava stranke kao dokazno sredstvoAko za utvrđivanje određenih činjenica ne postoje drugi dokazi.

RADNJE U POSTUPKU

PodnesakPodnescima u postupku smatraju se zahtjevi, prijedlozi, ispunjeni obrasci, prijave, molbe, žalbe, predstavke, prigovori, obavijesti, priopćenja te drugi podnesci kojima se stranke obraćaju javnopravnim tijelima u vezi s određenom upravnom stvari.Podnesak* mora biti razumljiv i sadržavati:

naziv javnopravnog tijela kojem se upućuje, naznaku upravne stvari na koju se odnosi, osobno ime stranke, osobe ovlaštene za zastupanje.

Podnesci se predaju javnopravnom tijelu**: neposredno u pisanom obliku, poštom, u obliku elektroničke isprave, usmeno na zapisnik.

* Podnesak potpisuje stranka, odnosno osoba ovlaštena za zastupanje stranke. Stranku koja ne zna ili ne može pisati, potpisat će druga pismena osoba uz naznaku svoga osobnog imena i adrese.

**Službena osoba koja primi podnesak dužna je na traženje podnositelja potvrditi primitak podneska.

Podnošenje podneska unutar rokaSmatra se da je podnesak podnesen u roku ako je prije isteka roka zaprimljen u javnopravnom tijelu* kojem je trebao biti predan.*Učinak zaprimanja u javnopravnom tijelu ima i:

kad je podnesak upućen poštom, dan predaje pošti, kad je podnesak predan nadležnom zapovijedništvu..., dan predaje zapovijedništvu...

Nedostaci u podnesku nedostatak koji onemogućuje postupanje po podnesku*, podnesak nerazumljiv, podnesak nepotpun.

Službena osoba zaključkom će upozoriti na to stranku i odrediti rok u kojem je stranka dužna otkloniti nedostatak.

Ako se nedostaci ne otklone u određenom roku, a po podnesku se ne može postupiti, službena osoba rješenjem će odbaciti podnesak.

* Kad javnopravno tijelo primi podnesak na stranom jeziku ili pismu koji nisu u službenoj uporabi kod tijela, službena će osoba bez odgode tražiti od stranke dostavljanje prijevoda podneska i za to odrediti primjereni rok, a ako to stranka ne učini u određenom roku, smatrat će se da podnesak nije podnesen.

Elektronička komunikacijaElektronička komunikacija u postupku može se odvijati između:

javnopravnih tijela, stranka, drugih osoba koje sudjeluju u postupku.

Podnesci:

107

Podnesci dostavljeni u elektroničkom obliku s elektroničkim potpisom sukladno zakonu smatrat će se vlastoručno potpisanim.Elektroničkim putem dostavljeni podnesak smatra se podnesenim javnopravnom tijelu u trenutku kad je zabilježen na poslužitelju za slanje takvih poruka. Javnopravno tijelo bez odgode elektroničkim će putem pošiljatelju potvrditi primitak podneska.

Ako se u javnopravnom tijelu iz tehničkih razloga ne može pročitati podnesak u elektroničkom obliku, o tome će se obavijestiti pošiljatelja. Pošiljatelj je tada dužan ponovo poslati podnesak u ispravnom elektroničkom obliku ili ga dostaviti na drugi način u određenom roku. Ako to pošiljatelj ne učini u određenom roku, smatrat će se da podnesak nije podnesen.

ZapisnikZapisnik sastavljen na način propisan zakonom javna je isprava. Zapisnik je dokaz o tijeku i sadržaju radnje postupka i danih izjava.*Zapisnik se sastavlja o:

usmenoj raspravi, očevidu ili drugoj važnijoj radnji u postupku, važnijim usmenim izjavama stranaka ili trećih osoba u postupku. Zapisnik sadrži: naziv javnopravnog tijela koje obavlja radnju, mjesto gdje se obavlja, datum i sat kad se obavlja, upravna stvar o kojoj se vodi postupak, osobna imena službenih osoba, stranaka i osoba ovlaštenih za njihovo zastupanje, tijek i sadržaj radnji u postupku, danih izjava te isprava koje su korištene.

Prije zaključenja zapisnik će se pročitati nazočnim osobama. Na kraju zapisnika navest će se da je zapisnik pročitan i da nisu stavljene primjedbe ili će se, ako su primjedbe stavljene, ukratko navesti njihov sadržaj.

Zapisnik će potpisati:** službena osoba, zapisničar, osobe koje su sudjelovale u postupku***

* osim onih dijelova zapisnika na koje je stavljena primjedba da nisu pravilno sastavljeni.** U potpisanom i zaključenom zapisniku ne smije se ništa dodavati niti mijenjati. Dopuna u već zaključeni zapisnik unosi se kao dodatak zapisniku koji potpisuje službena osoba i osoba na prijedlog koje je dopuna unesena.*** Ako neka od nazočnih osoba odbije potpisati zapisnik ili napusti mjesto radnje prije zaključenja zapisnika, to će se navesti u zapisniku, kao i razlozi zbog kojih je potpis uskraćen.O manje važnim radnjama sastavlja se službena zabilješka. O važnosti odlučuje službena osoba.

ZaključakZaključkom se odlučuje o postupovnim pitanjima.* Donosi ga službena osoba.Kad se nalaže izvršenje neke radnje, zaključkom će se odrediti rok u kojem se ta radnja treba obaviti.

Zaključak se priopćuje usmeno.**

Protiv zaključka ne može se izjaviti žalba. Zaključak se može pobijati žalbom protiv rješenja kojim se rješava o upravnoj stvari.

* ako ovim Zakonom nije propisano donošenje rješenja.** Zaključak se izdaje u pisanomobliku kad stranka zatraži ili je nužno radi pravilnog vođenja postupka.

Razlika zaključak i rješenja?Zaključak–proceduralna odluka, odlučuje o pitanjima koja se tiču postupka, i onim pitanjima koja se pojavljuju u postupku o kojima se ne odlučuje rješenjem; odlučuje se o postupovnim pitanjimaRješenje–meritorna odluka, odlučuje se o biti predmeta, o stvari koja je predmet upr. postupka; nastaje kao produkt upravnog postupka

108

Obnavljanje (rekonstrukcija) spisaPostupak za obnovu spisa pokrenut će se ako se pojedini spisi upravnog postupka:

izgube, oštete, unište.

Postupak za obnovu spisa pokreće se* na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti,a provodi ga javnopravno tijelo nadležno za rješavanje u toj upravnoj stvari koje o obnovi donosi rješenje.

Pri obnovi spisa obnovit će se** samo oni dijelovi spisa koji su važni s obzirom na razloge zbog kojih je odobren postupak za obnovu.

Troškovi obnove naknađuju se iz sredstava javnopravnog tijela.

* neće se provesti ako je protekao rok do kojeg se čuvaju spisi određene upravne stvari.

** Spisi se obnavljaju na temelju prijepisa nestalih, oštećenih ili uništenih podnesaka kojima raspolažu stranke ili javnopravno tijelo, podataka iz glavnih i pomoćnih uredskih knjiga, sukladno pravilima o dokazivanju.

ROKOVIVrste rokovaZakonski – ako je njihovo trajanje određeno zakonom, ne mogu se produžiti

Subjektivni – rok koji počinje teći od saznanja za određenu pravnu činjenicu

Objektivni - rok koji počinje teći od dana nastanka / promjene /prestanka činjenice / pravnog odnosa

Prekluzivni – rokovi protekom kojih prestaje pravo na poduzimanje određene radnje

Paricijski – rok za dobrovoljno izvršenje neke radnje

Dilatorni – rokovi prije isteka kojih se određena radnja može poduzeti

Instruktivni – rokovi protekom kojih ne prestaje pravo na poduzimanje radnje na koju se odnose

Određivanje rokovaOdređuju se za poduzimanje pojedinih radnji u postupku. Kad nije propisan, odredit će ga službena osoba. Rokovi se mogu produžavati: koji je odredila službena osoba, za koji je propisano da se može produžavati.

Računanje rokovaRokovi se računaju na dane, mjesece i godine.Rok određen na dane:

Dan kad je dostavljeno pismeno od kojeg počinje teći rok odnosno dan u koji pada događaj od kojega se računa trajanje roka ne uračunava se u rok, već se početak roka računa od prvoga sljedećeg dana.

Rok određen na mjesece, godine:Istječe onog dana, mjeseca ili godine koji po svom broju odgovara danu kad je pismeno dostavljeno, odnosno danu u koji pada događaj od kojega se računa trajanje roka. Ako toga dana nema u mjesecu u kojem rok istječe, rok istječe posljednjeg dana toga mjeseca.Istjecanje roka može se označiti i određenim datumom.

Nedjelje, blagdani i neradni dani:Nedjelje, blagdani i neradni dani ne utječu na početak i na tijek roka.Kad zadnji dan roka pada u nedjelju, na blagdan ili u drugi dan kad javnopravno tijelo ne radi, rok istječe prvoga sljedećega radnog dana.

Povrat u prijašnje stanjePovrat u prijašnje stanje dopustit će se na zahtjev stranke:

koja iz opravdanih razloga propusti u roku obaviti neku radnju, koja je iz neznanja ili očitom pogreškom poslala ili predala podnesak na vrijeme, ali nenadležnom javnopravnom

tijelu.

109

Rokovi:1. SUBJEKTIVNI - 8 dana od dana kad je prestao razlog koji je prouzročio propuštanje roka.2. OBJEKTIVNI - nakon što protekne 3 mj. otkad je istekao propušteni rok.*

Odlučivanje o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje:Prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se tijelu kod kojeg je trebalo obaviti propuštenu radnju. Tijelo odlučuje rješenjem:

1. ako dopusti , postupak se vraća u stanje prije propuštanja, a rješenjem se poništavaju pravne posljedice nastale propuštanjem roka.

2. neće se dopustiti ako je isključeno zakonom.

Prijedlog za povrat u prijašnje stanje mora sadržavati: činjenice na kojima se temelji opravdanost prijedloga, propušteni podnesak.**

Podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje ni izjavljivanje žalbe protiv rješenja o prijedlogu ne utječu na tijek postupka.

* osim ako je podnošenje prijedloga bilo nemoguće zbog više sile.** kad se povrat u prijašnje stanje traži zbog toga što je propušten rok za podnošenje podneska.

OBAVJEŠĆIVANJE

Oblici obavješćivanjaStranke i druge sudionike u postupku obaviješćuje se osobno* preko službene osobe i to:

usmeno, elektroničkim putem,** neposrednim uručenjem pismena, slanjem pismena poštom,*** na drugi prikladan način.

* osim kad stranka ima osobu ovlaštenu za zastupanje ili opunomoćenika za primanje obavijesti.** smatra se obavljenim u trenutku kad je zabilježeno na poslužitelju za primanje takvih poruka.*** obavlja se prema odredbama ovoga Zakona koje se odnose na posrednu dostavu.

Obavješćivanje o tijeku postupka i razgledavanje spisaStranke i druge osobe koje dokažu pravni interes* imaju pravo obavijestiti se o tijeku postupka i razgledati spis predmeta te o svom trošku umnožiti akte iz spisa.Spisi koji se ne mogu pregledati niti prepisivati*:

zapisnici o vijećanju i glasovanju članova kolegijalnih tijela, nacrti rješenja i drugih akata koji su propisima označeni određenim stupnjem tajnosti, ako je to protivno interesu stranke ili trećih osoba.

Razgledavanje spisa obavlja se u službenim prostorijama javnopravnog tijela kod kojeg se vodi postupak.**

Kad se spis predmeta vodi u elektroničkom obliku, javnopravno tijelo dužno je osigurati tehničke uvjete za njegovo razgledanje. Javnopravno tijelo može osigurati dostupnost spisa elektroničkim putem, ako su osigurani uvjeti za zaštitu privatnosti stranke.

* O odbijanju zahtjeva za razgledavanje i umnožavanje spisa donosi se rješenje.** U opravdanim slučajevima spisi se mogu razgledati u službenim prostorijama drugoga javnopravnog tijela.

Osobna dostavaDostava se obavlja osobno naslovljenoj osobi kad:

1. od obavljanja dostave počinje teći rok koji se ne može produžiti,2. kad je takva dostava propisana(osobna dostava).

Kad se naslovljena osoba ne zatekne na mjestu dostave, dostavljač će ostaviti pisanu obavijest u poštanskom sandučiću, kod osobe zatečene na mjestu dostave.

Pismena obavijest sadrži:1. dan i sat kad da osoba bude na mjestu dostave radi primanja pismena,2. gdje do toga dana sama može podići pismeno.

Ako dostavljač u naznačeno vrijeme ne pronađe naslovljenu osobu ili ako ona odbije primiti pismeno ostavit će pismeno* u sandučiću, na vratima ili drugom prikladnom mjestu.

110

Kad dostavljač sazna da postoje razlozi zbog kojih pismeno nije moguće uručiti: pismeno će vratiti pošiljatelju, uz naznaku razloga zbog kojih pismeno nije moguće dostaviti.

Dostava se smatra obavljenom:** danom uručenja, danom kad je pismeno ostavljeno u sandučiću, na vratima ili drugom vidljivom mjestu, uručenjem osobi ovlaštenoj za zastupanje stranke ili opunomoćeniku za primanje pismena***

* Na dostavnici uz ostavljeno pismeno dostavljač će naznačiti razlog takve dostave, dan i sat kad je ostavio pismeno i potpisati se.** osim ako stranka dokaže da iz opravdanih razloga nije mogla primiti pismeno.*** smatra se da je dostava izvršena samoj stranci. Dostava odvjetniku koji zastupa stranku može se obaviti i tako da se pismeno uruči zaposleniku odvjetničkog ureda.

Posredna dostavaPosrednom dostavom pismeno se ostavlja odraslom članu kućanstva:*

1. kad osobna dostava nije obvezna,2. a dostavljač ne zatekne naslovljenu osobu na mjestu dostave.

Pismeno se ne može uručiti osobi koja u istom postupku sudjeluje s protivnim interesom.

Dostava se smatra obavljenom: danom uručenja naslovljenoj osobi, ostavljanjem pismena odraslom članu kućanstva, danom ostavljanja pismena u poštanskom sandučiću ili pretincu.

* ako ta osoba ne želi preuzeti pismeno ili nije u mogućnosti predati pismeno, pismeno se ostavlja u poštanskom sandučiću naslovljene osobe. U tom slučaju na dostavnici pismena naznačuje se dan i način dostave.

Dostava zajedničkom predstavnikuPismeno se ostavlja zajedničkom predstavniku kad u postupku sudjeluje:

veći broj stranaka s istovjetnim zahtjevima, skupina osoba povezanih zajedničkim interesom,

Dostava pravnoj osobi, osobi koja obavlja registriranu djelatnost i javnopravnom tijeluObavlja se uručivanjem pismena osobi ovlaštenoj za primanje pismena, ako se ne zatekne na mjestu dostave, pismeno će se uručiti drugom zaposleniku.

Dostava u posebnim slučajevima:1. može se obaviti preko zapovjedništva uprave, drugih službenih tijela, pravne osobe u kojima je zaposlena ili u

kojima se nalazi- osobi na službi u oružanim snagama,- policiji,- osobi u kopnenom, riječnom, pomorskom i zračnom prometu,- osobi koja je lišena slobode ili joj je na drugi način ograničeno kretanje.

2. preko središnjeg tijela državne uprave nadležnog za vanjske poslove- osobama koje se nalaze u inozemstvu, - stranim državama, - međunarodnim organizacijama, - osobama s diplomatskim imunitetom.

Mjesto dostaveDostava stranci obavlja se na adresu:

koja je naznačena u zahtjevu za pokretanje postupka, mjesta na kojem se stranka trenutačno nalazi.

Kad se postupak pokreće po službenoj dužnosti dostava se obavlja na adresu: prebivališta, boravišta, mjesta na kojem se trenutačno nalazi, sjedišta.*

Ostalim osobama koje sudjeluju u postupku dostava se obavlja na adresu:

111

prebivališta, boravišta, mjesta gdje se trenutačno nalazi, sjedišta.**

* Pravnoj osobi, podružnici ili drugoj osobi koja obavlja registriranu djelatnost.** Dostava javnopravnim ili drugim tijelima.

Promjena adrese stranke i osobe ovlaštene za zastupanjePromjena adrese stranke:Stranka je dužna o promjeni adrese obavijestiti javnopravno tijelo.Ako stranka promijeni adresu, a o tome ne obavijesti javnopravno tijelo, daljnja dostava u postupku obavlja se stavljanjem pismena na oglasnu ploču javnopravnog tijela. Dostava se smatra obavljenom istekom 8 dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču.

Promjena adrese osobe ovlaštene za zastupanje:Ako osoba ovlaštena za zastupanje u tijeku postupka promijeni adresu i o tome ne obavijesti javnopravno tijelo, dostava se obavlja izravno stranci, kao da osoba ovlaštena za zastupanje nisu određeni.

Vrijeme dostaveDostava se obavlja radnim danom u vremenu od 8.00 do 20.00 sati.** Kad postoje osobito važni razlozi ili se dostava ne može odgoditi, javnopravno tijelo može odrediti da se dostava obavi i u drugo vrijeme.

DostavnicaDostavnicom se potvrđuje obavljena dostava.Dostavnicu vlastoručno potpisuje* osoba koja je preuzela pismeno, uz obveznu naznaku datuma primitka.

Ako dostava nije obavljena osobno, dostavljač će na dostavnici: naznačiti kome je predao pismeno i u kojem je odnosu osoba koja je primila pismeno s naslovljenom osobom.

* Kad je naslovljena osoba nepismena ili se ne može potpisati, dostavljač će na dostavnici naznačiti osobno ime naslovljene osobe s datumom dostave i naznakom zašto osoba nije potpisala dostavnicu.

Dostava elektroničkim putemDostava elektroničkim putem obavit će se:

na zahtjev ili uz izričit pristanak stranke, kad je to propisano zakonom.

Elektronička dostava može se obaviti u bilo koje vrijeme.

Dostava elektroničkim putem smatra se obavljenom u trenutku kad je pismeno zabilježeno na poslužitelju za primanje takvih poruka.

Dostava javnom objavomDostava javnom objavom obavlja se:

kad je to propisano, drugi oblici dostave nemogući ili neprikladni.

Dostava javnom objavom izvršit će se: stavljanjem pismena na oglasnu ploču javnopravnog tijela, objavom pismena u dnevnim novinama, na internetskoj stranici javnopravnog tijela, na drugi prikladan način.

Dostava se smatra obavljenom istekom 8 dana od dana javne objave.

RJEŠAVANJE UPRAVNE STVARI

RješenjeO upravnoj stvari koja je predmet upravnog postupka odlučuje se rješenjem(akt).*

* Sukladno zakonu, akt kojim se odlučuje o upravnoj stvari može imati i drugi naziv.

Oblik rješenjaRješenje se donosi u pisanom obliku.

112

USMENI OBLIKkad je potrebno poduzeti hitne mjere: radi osiguranja javnog reda i sigurnosti, radi otklanjanja neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi ili imovinu veće vrijednosti.

Rješenje u usmenom obliku dostavlja* se stranci i u pisanom obliku:** kad je to propisano zakonom, ako zahtijeva stranka, ako za to postoje drugi opravdani razlozi.

* Rješenje u pisanom obliku dostavlja se bez odgode, a najkasnije u roku od 8 dana od dana donošenja usmenog rješenja.** Službena osoba dužna je upozoriti stranku da ima pravo tražiti pisani otpravak usmenog rješenja.

Sadržaj rješenjaRješenje se sastoji od:1. zaglavlja,2. uvoda,3. izreke,4. obrazloženja,5. upute o pravnom lijeku,6. potpisa službene osobe,7. otiska službenog pečata javnopravnog tijela.

Uvod: naziv javnopravnog tijela koje je rješenje donijelo, propis o nadležnosti, osobno ime, odnosno naziv stranke i osoba ovlaštenih za zastupanje, kratku oznaku predmeta postupka, naznaku je li postupak pokrenut po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke, naznaku da su rješenje donijela dva javnopravna tijela ili više njih, naznaku da je rješenje doneseno u ponovljenom postupku ili po presudi suda, dan sjednice na kojoj je stvar riješena kad je upravnu stvar riješilo kolegijalno tijelo,Izreka(najbitnija, svojstvo pravomoćnosti): sadržava odluku o upravnoj stvari, mora biti kratka i određena, kad odluka sadržava (rok, uvjet, namet, pridržaj opoziva ili obvezu sklapanja upravnog ugovora), to treba biti

sadržano u izreci, može se podijeliti u više točaka, troškovi postupka utvrđuju se u posebnoj točki izreke, kao i to da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

Obrazloženje: kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka u tijeku postupka, propise na temelju kojih je riješena upravna stvar, pozivanje na zakon koji propisuje da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

Uputa o pravnom lijeku: stranka se obavješćuje može li protiv rješenja izjaviti žalbu ili pokrenuti upravni spor, kojem tijelu, u kojem roku, na koji način.

Rješenje u stvarima manjeg značenjaRješenje se sastoji od izreke u obliku zabilješke u spisu.Uvjet:

stvari manjeg značenja, udovoljava se zahtjevu stranke, ne dira se u javni interes niti interes trećih osoba, razlozi za takvu odluku očiti. .

113

Djelomično, dopunsko i privremeno rješenje – samostalna rješenjaDjelomično rješenje: Kad se u upravnoj stvari rješava o više pitanja, a samo se o nekima od njih može riješiti na temelju utvrđenoga činjeničnog stanja, može se donijeti rješenje samo o tim pitanjima.

Dopunsko rješenje: Ako javnopravno tijelo rješenjem nije riješilo sva pitanja koja su predmet postupka, može se, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, donijeti rješenje o pitanjima koja nisu riješena. O odbijanju prijedloga stranke donosi se rješenje.

Privremeno rješenje:*Ako prema okolnostima slučaja prije okončanja postupka treba donijeti rješenje kojim se privremeno uređuju sporna pitanja ili odnosi, rješenje će se donijeti na temelju činjenica poznatih u vrijeme njegova donošenja. To rješenje mora biti označeno kao privremeno. Privremeno rješenje ukinut će se rješenjem kojim se rješava o upravnoj stvari.Djelomično, dopunsko i privremeno rješenje u pogledu pravnih lijekova i izvršenja smatraju se samostalnim rješenjem.

* vidi infra sadržaj žalbe

Rok za donošenje rješenjaSlučajevi neposrednog rješavanja:

sl.os. donijeti i dostaviti ga stranci bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.

Slučajevi vođenja ispitnog postupka: sl. os. donijeti i dostaviti ga stranci najkasnije

u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. Ako službena osoba u propisanom roku ne donese rješenje i dostavi ga stranci, stranka ima pravo izjaviti žalbu, odnosno pokrenuti upravni spor.

Predmnijeva usvajanja zahtjeva strankeSmatrat će se da je zahtjev stranke usvojen:

postupak pokrenut na zahtjev stranke, postupak u kojem je j. tijelo ovlašteno neposredno riješiti upravnu stvar, nije doneseno rješenje u propisanom roku, kad je to propisano zakonom,

Stranka ima pravo tražiti da javnopravno tijelo donese rješenje kojim se utvrđuje da je zahtjev stranke usvojen . Javnopravno tijelo dužno je izdati takvo rješenje u roku od 8 dana od dana traženja stranke.

Jamstvo stjecanja pravaJavnopravno tijelo može stranci jamčiti stjecanje određenog prava, kad je to propisano zakonom.Jamstvo ne smije biti protivno javnom interesu ili interesu trećih osoba.

O jamstvu se odlučuje rješenjem koje obvezuje javnopravno tijelo, osim ako su se pravna osnova i činjenično stanje bitno izmijenili.

Otklanjanje pogrešaka u rješenjuJavnopravno tijelo može rješenjem ispraviti pogreške u imenima ili brojevima, pisanju ili računanju te druge očite netočnosti u rješenju koje je donijelo ili u njegovim ovjerenim prijepisima.Ispravak pogreške proizvodi pravni učinak od dana od kojeg proizvodi pravni učinak rješenje koje se ispravlja.

PRAVNI LIJEKOVI

1. ŽALBA

2. PRIGOVOR

3. OBNOVA POSTUPKA

4. OGLAŠIVANJE RJEŠENJA NIŠTAVIM*:

5. PONIŠTAVANJE I UKIDANJE RJEŠENJA

1. Izjavljivanje žalbeStranka može izjaviti žalbu 2° tijelu*

1. protiv 1° rješenja

114

2. kad rješenje nije doneseno u zakonom propisanom roku.*** ako zakonom žalba nije isključena.** vidi infra predaja žalbe

Odricanje od prava na žalbu i odustanak od žalbeStranka se može odreći prava na žalbu od dana primitka 1° rješenja do dana isteka roka za izjavljivanje žalbe:

u pisanom obliku, usmeno na zapisnik u višestranačkim stvarima ima pravni učinak samo ako se sve stranke odreknu prava na žalbu.

Stranka može odustati* od žalbe do otpreme rješenja o žalbi.

* Kad stranka odustane od izjavljene žalbe, postupak u povodu žalbe obustavit će se rješenjem

Predmet žalbenog postupkaU žalbenom postupku ispituje se:

1. zakonitost rješenja koje se pobija,2. svrhovitost rješenja.*

* kad je rješenje doneseno po slobodnoj ocjeni.

Sadržaj žalbeU žalbi stranka treba navesti:

1. rješenje koje pobija,2. naziv javnopravnog tijela koje je rješenje donijelo,3. zbog čega je nezadovoljna rješenjem.

Kad se u žalbi iznose nove činjenice i novi dokazi: stranka je dužna obrazložiti zašto te činjenice i dokaze nije iznijela tijekom 1° postupka. svakoj stranci dostavlja se prijepis žalbe i daje rok za izjašnjavanje o novim činjenicama i dokazima.*

Ako je u upravnoj stvari doneseno privremeno rješenje: u žalbi protiv rješenja o glavnoj stvari može se osporavati utvrđeno činjenično stanje i kad to nije osporavano u

postupku donošenja privremenog rješenja.* ako u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima.

Rok za izjavljivanje žalbeŽalba se izjavljuje u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, ako nije propisan duži rok.

Predaja žalbe Žalba se predaje prvostupanjskom tijelu. Ako je žalba predana drugostupanjskom tijelu:

ono će je bez odgode proslijediti prvostupanjskom tijelu, ako mu je predana u roku smatra se pravodobnom.

Žalba se može predati izravno i drugostupanjskom tijelu: kad stranka izjavljuje žalbu zbog nedonošenja rješenja u propisanom roku.*

* vidi infra šutnja administacije

Pravo stranke kad je uputa o pravnom lijeku pogrešnaKad je u rješenju dana pogrešna uputa o pravnom lijeku, stranka može postupiti:

1. po važećim propisima,2. po uputi.*

Kad u rješenju nije dana nikakva uputa ili je nepotpuna, stranka može:1. postupiti po važećim propisima,2. može u roku od 30 dana zatražiti od javnopravnog tijela koje je rješenje donijelo dopunu rješenja u tom dijelu.*

* Stranka koja postupi po pogrešnoj uputi ne može zbog toga imati štetnih posljedica.

** U takvom slučaju rok za žalbu teče od dana dostave dopunjenog rješenja.

Odgodni učinak žalbeŽalba ima odgodni učinak rješenja:

dok se stranci ne dostavi rješenje o žalbi, ako zakonom nije drukčije propisano,

115

prema svim strankama, kad se rješenje odnosi na dvije stranke ili više njih koje sudjeluju u postupku s istovjetnim zahtjevima, a žalba je podnesena od bilo koje od stranaka

Žalba nema odgodni učinak rješenja – o tome odlučuje javnopravno tijelo iznimno: radi zaštite javnog interesa, o radi poduzimanja hitnih mjera, radi otklanjanja štete koja se ne bi mogla otkloniti.

* Rješenje mora sadržavati detaljno obrazloženje zašto žalba nema odgodni učinak.

Postupak i ovlasti 1° tijela u povodu žalbe1° tijelo ispitat će je li žalba:

1. dopuštena, 2. pravodobna, 3. izjavljena od ovlaštene osobe.

ako nije ODBACIT će je rješenjem*ako jest:

razmotriti rj., ispitati zakonitost rj., ocijeniti svrhovitost rj.,

ako je osnovana u cijelosti ili djelomično: zamijenit će pobijano rješenje novim ako se ne dira u prava trećih osoba.

Ako ne odbaci žalbu ili ne zamijeni pobijano rješenje novim bez odgode će dostaviti žalbu sa spisom predmeta 2° tijelu.* protiv takvog rješenja dozvoljena je žalba, vidi infra t.10

Kad je rješenje doneseno u postupku neposrednog rješavanja , a stranka u žalbi zahtijeva: 1. da joj se omogući izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima koje su važne za rješavanje stvari,2. da se provede ispitni postupak,

1° tijelo dužno je postupiti po zahtjevu stranke.

Kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima: žalba se dostavlja na odgovor svim strankama te im se određuje primjeren rok za odgovor na žalbu.

Postupanje drugostupanjskog tijela po primitku žalbe:Ispitat će da li:

1. ž. dopuštena, 2. ž. pravodobna, 3. ž. izjavljena od ovlaštene osobe. ako nije ODBACIT će je rješenjem 4. postoje li razlozi za odbacivanje žalbe od strane 1° tijela PONIŠTIT će rješenje o odbacivanju žalbei RIJEŠITI odbačenu žalbu

Postupanje i ovlasti drugostupanjskog tijela u povodu žalbeIspitati,ocijeniti (u granicama zahtjeva iz žalbe, a da pritom nije vezano žalbenim razlozima):

1. zakonitost rješenja, 2. svrhovitost rješenja

Pazi po službenoj dužnosti:1. na nadležnost,2. na ništavnost rješenja.

Riješiti stvar: na temelju činjenica utvrđenih u 1° postupku.

Upotpuniti postupak:

116

samostalno putem 1° tijela1. kad činjenice nisu u potpunosti utvrđene, 2. pogrešno utvrđene.

Može:1. žalbu odbiti,2. rješenje poništiti u cijelosti*3. rješenje poništiti djelomično*4. izmijeniti rješenje

* Poništavanjem se poništavaju sve pravne posljedice koje je rješenje proizvelo.

1.Odbijanje žalbe:1. da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano,2. da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari,3. da je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rješenju

navedeni.

2.Poništavanje rješenja2° tijelo poništit će rješenje i samo riješiti stvar ako utvrdi:

1. da su u 1° postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene,2. da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari,3. da je izreka pobijanog rješenja nejasna ili je u proturječnosti s obrazloženjem,4. da je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojega se rješava stvar.

Kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje 1° tijela, a 2° tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje 1° tijelu.

Ako drugostupanjsko tijelo utvrdi da je 1° rješenje donijelo nenadležno tijelo, poništit će to rješenje po službenoj dužnosti i dostaviti predmet nadležnom tijelu na rješavanje.

3.Izmjena rješenja:2° tijelo ne može izmijeniti 1° rješenje na štetu stranke koja je izjavila žalbu.Iznimno, 2° tijelo može izmijeniti 1° rješenje na štetu stranke koja je izjavila žalbu samo iz razloga zbog kojih bi to rješenje moglo oglasiti ništavim ili poništiti, ako nije drukčije propisano.

Postupak po žalbi kad 1° tijelo na zahtjev stranke nije riješilo u roku – šutnja administracije2° tijelo dužno je bez odgode zatražiti obavijest od 1° tijela o razlozima zbog kojih rješenje nije doneseno u propisanom roku.Opravdani razlozi:

odredit će 1° tijelu novi rok za donošenje rješenja koji ne može biti duži od 30 dana.Neopravdani razlozi:

samo će riješiti upravnu stvar ili naložiti 1° tijelu da u roku od 15 dana donese traženo rješenje.

Drugostupanjsko rješenje2° tijelo o žalbi odlučuje rješenjem.*U obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocijenit će se i svi navodi žalbe. Ako je već prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenilo navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjsko tijelo može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja.Protiv drugostupanjskog rješenja može se pokrenuti upravni spor.

Rok za donošenje drugostupanjskog rješenjaDrugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi mora donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, ako zakonom nije propisan kraći rok.* Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na oblik i sadržaj prvostupanjskog rješenja na odgovarajući se način primjenjuju i na drugostupanjsko rješenje.

2.PrigovorPrigovor* se izjavljuje čelniku tijela, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.Čelnik tijela odlučuje o prigovoru rješenjem u roku od 8 dana od dana izjavljivanja prigovora.

Protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru može se izjaviti žalba, a protiv rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor. Ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor.

117

* Odredbe o obliku, sadržaju i predaji žalbe na odgovarajući se način primjenjuju i na prigovor.

Obnova postupka - razlozi i rok za obnovu postupkaObnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke* (D.O., drugo ovlašteno tijelo) ili po službenoj dužnosti u roku od 3godine od dana dostave rješenja stranci:1. ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već

izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku,

2. ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na temelju neistinitih navoda stranke kojima je službena osoba dovedena u zabludu,

3. ako je rješenje donijela neovlaštena osoba ili koja je morala biti izuzeta,4. ako kolegijalno tijelo koje je donijelo rješenje nije rješavalo u propisanom sastavu ili ako za rješenje nije glasovala

propisana većina,5. ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku,6. ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik,7. ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila dana mogućnost da se služi svojim jezikom ili pismom.

Obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke* (D.O., drugo ovlašteno tijelo) ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja:1. ako je rješenje doneseno na temelju lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka ili je posljedica kakvog

kaznenog djela,2. ako se rješenje temelji na presudi donesenoj u sudskom postupku, a ta je presuda pravomoćno ukinuta,3. ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u

bitnim točkama drukčije.Stranka* može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kad je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza.

* Državni odvjetnik, odnosno drugo ovlašteno državno tijelo može tražiti obnovu postupka uz jednake uvjete kao i stranka.

3.Prijedlog za obnovu postupkaPrijedlog za obnovu postupka stranka predaje tijelu koje je donijelo rješenje na način propisan za predaju podnesaka.U prijedlogu za obnovu postupka stranka je dužna učiniti razloge vjerojatnim zbog kojih traži obnovu postupka i da je prijedlog podnesen u zakonskom roku.Prijedlog za obnovu postupka ne odgađa izvršenje rješenja* po kojem se obnova traži. Iznimno, tijelo nadležno za odlučivanje o prijedlogu može rješenjem odgoditi izvršenje dok se ne odluči o pitanju obnove postupka.

* vidi infra pokretanje obnove postupka

Tijelo nadležno za rješavanje o prijedlogu za obnovu postupkaO prijedlogu za obnovu postupka rješava javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba.

Pokretanje obnove postupkaKad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.Ako su uvjeti za obnovu postupka ispunjeni, nadležno tijelo ispitat će mogu li okolnosti, odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu dovesti do drukčijeg rješenja. Ako utvrdi da ne mogu, odbit će prijedlog rješenjem.

Ako nadležno tijelo ne odbaci niti odbije prijedlog za obnovu postupka ili po službenoj dužnosti utvrdi da postoje razlozi za obnovu postupka, donijet će rješenje kojim će dopustiti obnovu postupka i odrediti u kojem će se opsegu postupak obnoviti.

Rješenje kojim se dopušta obnova postupka odgađa izvršenje rješenja protiv kojeg je obnova dopuštena.

Kad je to prema okolnostima slučaja moguće i u interesu je ubrzanja postupka, nadležno će tijelo, čim utvrdi postojanje uvjeta za obnovu, poduzeti one radnje postupka koje se imaju obnoviti, ne donoseći posebno rješenje kojim se obnova dopušta.

Rješenje o obnovi postupkaNakon provedene obnove postupka, nadležno tijelo donosi rješenje o upravnoj stvari koja je bila predmet obnovljenog postupka, a rješenje koje je bilo predmet obnove nadležno tijelo može:

118

1. ostaviti na snazi,2. zamijeniti novim rješenjem, u tom slučaju,prijašnje rješenje poništiti ili ukinuti.

Protiv rješenja kojim je odlučeno o prijedlogu za obnovu postupka i protiv rješenja donesenog u obnovljenom postupku može se izjaviti žalba samo kad je rješenje donijelo prvostupanjsko tijelo. Kad je rješenje donijelo drugostupanjsko tijelo, protiv tog rješenja može se pokrenuti upravni spor.

4.Oglašavanje rješenja ništavim*1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti,2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku,3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće,4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo,5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala,6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

Javnopravno tijelo proglašava rješenje ništavim u svako doba:

1.po službenoj dužnosti 1.tijelo koje ga je donijelo

2.na prijedlog stranke 2.tijelo koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo.

Žalba protiv proglašenja rješenja ništavim: kad je rješenje o oglašivanju rješenja ništavim donijelo 1° tijelo.

Upravni spor protiv proglašenja rješenja ništavim: kad je rješenje o oglašivanju rješenja ništavim donijelo 2° tijelo ili tijelo koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga

je donijelo. * Ništavo rješenje nema pravni učinak. U slučaju oglašivanja rješenja ništavim, smatraju se ništavim i pravni učinci tog rješenja – ex tunc.

5.Poništavanje i ukidanje nezakonitog rješenjaNezakonito rješenje može se poništiti ili ukinuti u cijelosti ili djelomično i nakon isteka roka za žalbu.

Rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može se poništiti:1. ako ga je donijelo nenadležno javnopravno tijelo ili je rješenje doneseno bez zakonom propisane suglasnosti,

odobrenja ili mišljenja drugoga javnopravnog tijela,2. ako je u istoj stvari već doneseno pravomoćno rješenje kojim je ta upravna stvar drukčije riješena,3. u slučaju očite povrede materijalnog propisa.*

* može se poništiti ovisno o prirodi upravne stvari i posljedicama koje bi nastale poništenjem rješenja.

Zakonito rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može se ukinuti*:1. ako je ukidanje tog rješenja dopušteno zakonom,2. ako sadržava pridržaj ukidanja, a stranka nije ispunila obvezu iz rješenja ili je nije ispunila u roku,3. ako je to potrebno zbog otklanjanja teške i neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi i javnu sigurnost, ako se

to ne bi moglo otkloniti drugim sredstvima kojima bi se manje diralo u stečena prava.**4. u slučaju očite povrede materijalnog propisa.***

* U upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, rješenje se može ukinuti samo uz pristanak protivne stranke. ** u tom slučaju stranka ima pravo na naknadu stvarne štete.*** može se ukinuti ovisno o prirodi upravne stvari i posljedicama koje bi nastale ukidanjem rješenja.

Nadležnost tijela:Rješenje može poništiti ili ukinuti:

1. javnopravno tijelo koje ga je donijelo,2. 2° tijelo,*3. tijelo koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo.**

* kad je rješenje donijelo 1° tijelo. ** ako nema 2° tijela.

Rokovi:

119

1 Poništavanje - u roku od 2. god.2 Ukidanje - u roku od 1. god. od dana dostave rješenja stranci*

* u kojim slučajevima rješenje mora biti u tom roku otpremljeno iz tijela koje je rješenje donijelo.

Ovlaštenik za pokretanje postupkaJavnopravno tijelo donosi rješenje:

1 po službenoj dužnosti,2 na prijedlog stranke,* 3 ovlaštenoga državnog tijela.*

Pravni lijekovi Žalba protiv rješenja o poništavanju ili ukidanju:

kad je rješenje donijelo 1° tijelo Upravni spor protiv rješenja o poništavanju ili ukidanju:

kad žalba nije dopuštena, protiv rješenja 2° tijela.

* Ako je prijedlog za poništavanje ili ukidanje rješenja podnijela stranka ili ovlašteno državno tijelo, a javnopravno tijelo ne prihvati prijedlog, obavijestit će o tome podnositelja prijedloga.

Povrat imovine stečene bez pravne osnoveU slučaju oglašivanja rješenja ništavim ili poništavanja rješenja, imovina stečena bez pravne osnove vraća se sukladno propisima građanskog prava.

IZVRŠENJE

Izvršnost rješenjaRješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se nakon što postane izvršno.

Prvostupanjsko rješenje postaje izvršno:1. istekom roka za žalbu,2. dostavom rješenja stranci:

ako žalba nije izjavljena, ako žalba nije dopuštena,

3. dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija, 4. danom odricanja stranke od prava na žalbu, 5. dostavom stranci rješenja o obustavi postupka u povodu žalbe.

- ako žalba nema odgodni učinak

Drugostupanjsko rješenje postaje izvršno:1. dostavom stranci.

Kad je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku, rješenje postaje izvršno istekom tog roka.

IzvršenikIzvršenje se provodi protiv osobe koja je obvezna ispuniti obvezu (izvršenik), odnosno njegovih pravnih sljednika.

Provedba izvršenjaIzvršenje se provodi:

1. po službenoj dužnosti,* 2. na prijedlog stranke (predlagatelj izvršenja),**3. na temelju nagodbe stranaka.

Rješenje se ne može izvršiti: po isteku roka od pet godina od dana kad je rješenje postalo izvršno, , ako zakonom nije drukčije propisano.

* kad to nalaže javni interes.** koje je u interesu stranke.

Predmet izvršenjaIzvršenje rješenja provodi se radi ostvarivanja novčanih ili nenovčanih obveza.Izvršenje novčanih obveza: provodi se u skladu s propisima koji se primjenjuju na sudsko izvršenje.

Izvršenje novčanih obveza provodi se sudskim putem na temelju zahtjeva:

120

1. javnopravnog tijela koje je donijelo rješenje,2. stranke kojoj je izvršenje u interesu.

Rješenje čije se izvršenje traži treba sadržavati potvrdu izvršnosti.*

* Ako tijelo koje je izvršno rješenje donijelo ne izda potvrdu u roku od 15 dana od podnošenja zahtjeva, stranka može izvršnost rješenja dokazivati i drugim sredstvima.

Izvršenje nenovčanih obveza: obveza provodi javnopravno tijelo koje je o stvari riješilo u prvom stupnju.** ako ono ne smije, a nije propisano za to ovlašteno tijelo, izvršenje provodi prvostupanjsko tijelo državne uprave nadležno za poslove opće uprave prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta izvršenika ili prema sjedištu pravne osobe ako je izvršenik pravna osoba.

Tijelo kojeg se rješenje izvršava dužno je na rješenje koje se izvršava staviti potvrdu izvršnosti i dostaviti ga javnopravnom tijelu nadležnom za izvršenje.

Rješenje o izvršenjuAko izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku.

Rješenje treba sadržavati:1. vrijeme,2. mjesto,3. način izvršenja,4. opomenu o novčanoj kazni i iznos kazne.

Rješenjem se može odrediti:1. dodatni rok za ispunjenje obveze,2. ili odrediti da se obveza ispuni odmah.

Kad se izvršenje provodi putem trećih osoba, potrebno je navesti obvezu izvršenika da snosi troškove izvršenja.

Žalba* protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na:1. vrijeme,2. mjesto,3. način izvršenja.

* nema odgodni učinak.

Odgoda izvršenjaJavnopravno tijelo* koje je donijelo rješenje na prijedlog stranke:

1. radi izbjegavanja nastanka teško popravljive štete,2. ako je u izvršenju obveze dopušten poček,3. ako se umjesto izvršnoga privremenog rješenja donese rješenje o glavnoj stvari koje se razlikuje od privremenog

rješenja.O odgodi izvršenja donosi se rješenje.

* može ako je to nužno, produžiti odgodu izvršenja rješenja sve do donošenja pravomoćne odluke o upravnoj stvari, ako nije drukčije propisano zakonom i ako se to ne protivi javnom interesu.

Vrijeme izvršenjaIzvršenje rješenja provodi se radnim danom.** Nedjeljom, blagdanom, neradnim danom i noću:

1. ako postoji opasnost od odgode2. moraju se poduzeti hitne mjere radi zaštite života i zdravlja ljudi ili imovine veće vrijednosti,3. ako je javnopravno tijelo koje provodi izvršenje za to izdalo pisani nalog.

Prisilno izvršenje nenovčanih obveza novčanom kaznom*Javnopravno tijelo prisilit će izvršenika novčanom kaznom na izvršenje:

1. ako je izvršenik ne ispuni sam,2. ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja.

Novčana kazna izriče se rješenjem** u iznosu:1. do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u RH u prethodnoj godini,2. do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u RH u prethodnoj godini.****

* Novčane kazne izvršavaju se sukladno odredbama ovoga Zakona o izvršenju novčanih obveza.

121

** žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja.*** izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe.U slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta.

Izvršenje nenovčanih obveza putem trećih osobaRadnja će se obaviti putem trećih osoba na trošak* izvršenika:

1. kad se obveza izvršenika sastoji od radnji koje mogu obaviti i treće osobe,2. a izvršenik je ne izvrši ili je ne izvrši u cijelosti.

* Tijelo nadležno za izvršenje zaključkom će naložiti izvršeniku da unaprijed položi novčani iznos potreban za podmirenje troškova izvršenja. O iznosu troškova izvršenja putem trećih osoba odlučuje se rješenjem.

Izvršenje nenovčanih obveza neposrednom prisilom1. kad je to nužno,2. ako se primjenom drugih sredstava svrha izvršenja nenovčane obveze ne može postići,3. ako se izvršenje ne može provesti pravodobno.

Razmjernost u izvršenjuIzvršenje se provodi na način i primjenom sredstava koja su najblaža za izvršenika, a dovode do cilja izvršenja.

Obustava izvršenjaJavnopravno tijelo obustaviti će izvršenje, a izvršene radnje poništiti:1. ako utvrdi da je obveza izvršena,2. ako utvrdi da izvršenje uopće nije bilo dopušteno,3. ako utvrdi da je izvršenje započeto prema osobi koja nije u obvezi,4. ako predlagatelj izvršenja odustane od prijedloga,5. ako utvrdi da je rješenje koje čini osnovu izvršenja oglašeno ništavim, poništeno ili ukinuto6. u drugim propisanim slučajevima.O obustavi izvršenja donosi se rješenje.

Otklanjanje posljedica poništavanja ili izmjene izvršenog rješenjaKad je nakon provedenog izvršenja rješenje oglašeno ništavim, poništeno ili izmijenjeno u korist izvršenika, izvršenik ima pravo:

1. na povrat predmeta izvršenja u prijašnje stanje, 2. ili naknadu štete.

o čemu javnopravno tijelo odlučuje rješenjem

Izvršenje radi osiguranjaRadi osiguranja izvršenja mogu se na prijedlog stranke / po službenoj dužnosti i prije izvršnosti rješenja obaviti određene radnje izvršenja ako bi izvršenje moglo biti:

1. spriječeno, 2. ili znatno otežano.

U slučaju izvršenja obveza koje se mogu prisilno izvršiti samo na prijedlog stranke, predlagatelj mora opasnost od sprječavanja ili otežavanja ispunjenja učiniti vjerojatnom, a službena osoba može u tom slučaju izvršenje radi osiguranja uvjetovati, u pravilu, polaganjem određenoga novčanog iznosa za štetu koja bi mogla izvršenjem rješenja nastati za protivnu stranku u slučaju da zahtjev predlagatelja ne bude usvojen pravomoćnim rješenjem o upravnoj stvari.

Privremeno rješenje o osiguranju može se donijeti i kad postoji obveza stranke ili ju je predlagatelj učinio vjerojatnom, a postoji opasnost da će obvezana stranka raspolaganjem imovinom, dogovorom s trećim osobama ili na drugi način spriječiti ili znatno otežati izvršenje obveze.

O izvršenju radi osiguranja donosi se privremeno rješenje o osiguranju.

Kad je pravomoćnim rješenjem o upravnoj stvari utvrđeno da ne postoji obveza stranke za osiguranje koje je doneseno privremenim rješenjem, ili je na drugi način utvrđeno da je zahtjev za donošenje privremenog rješenja bio neopravdan, predlagatelj u korist kojeg je privremeno rješenje doneseno naknadit će protivnoj stranci štetu koja joj je prouzročena donesenim privremenim rješenjem.

O naknadi štete rješava javnopravno tijelo koje je donijelo privremeno rješenje. Ako je očito da je privremeno rješenje ishođeno krivnjom ili obiješću predlagatelja, predlagatelj će se rješenjem kazniti novčanom kaznom u iznosu do 50% prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja.

122

Hitno izvršenjeAko je doneseno usmeno rješenje, javnopravno tijelo može narediti da se provede izvršenje bez donošenja rješenja o izvršenju.

UPRAVNI UGOVOR

Uvjeti za sklapanje i predmet upravnog ugovoraJavnopravno tijelo i stranka sklopit će upravni ugovor o izvršenju prava i obveza utvrđenih u rješenju kojim je riješena upravna stvar, ako je zakonom propisano sklapanje takvog ugovora.

Upravni ugovor ne smije biti protivan: izreci rješenja, prinudnim propisima, javnom interesu, niti smije biti sklopljen na štetu trećih osoba.

Upravni ugovor koji ima pravni učinak na prava trećih osoba pravno je valjan samo uz pisani pristanak 3. osoba.

Upravni ugovor sklapa se u pisanom obliku.

Ništetnost upravnog ugovoraUpravni ugovor je ništetan:

ako je protivan rješenju radi izvršenja kojeg je sklopljen, iz razloga ništetnosti propisanih zakonom koji uređuje obvezne odnose, kad je ništetan dio toga ugovora, osim ako bi ugovor proizvodio pravne učinke i bez tog dijela

Ništetnost upravnog ugovora utvrđuje sud nadležan za upravne sporove na temelju tužbe stranke ili javnopravnog tijela.

Ništetan upravni ugovor ne proizvodi pravne posljedice.

Izmjena upravnog ugovora zbog promijenjenih okolnostiAko bi ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo bitno otežano, ta strana može zahtijevati da se ugovor izmijeni sukladno nastalim okolnostima ako se radi o okolnostima:

1. nastalih nakon sklapanja ugovora,2. koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora,

O izmjeni ugovora ugovorne se strane moraju suglasiti.

Raskid upravnog ugovoraJavnopravno tijelo može jednostrano raskinuti upravni ugovor:

kad se javnopravno tijelo i stranka ne suglase o izmjeni ugovora ili ako javnopravno tijelo ili treće osobe uključene u upravni ugovor na takvu izmjenu ne pristanu, ako stranka ne ispunjava obveze iz upravnog ugovora,* kad je to potrebno radi otklanjanja teške i neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi i javnu sigurnost,**

Javnopravno tijelo raskida upravni ugovor rješenjem*** u kojem moraju biti navedeni i obrazloženi razlozi raskida i određen iznos štete ukoliko je javnopravnom tijelu šteta nastala.

* Ako je neispunjavanjem obveze iz ugovora javnopravnom tijelu nastala šteta, to tijelo ima pravo od stranke potraživati naknadu štete.** ako se to ne bi moglo otkloniti drugim sredstvima kojima bi se manje diralo u stečena prava.*** Protiv rješenja o raskidu upravnog ugovora može se pokrenuti upravni spor.

Prigovor na upravni ugovorZbog neispunjavanja ugovornih obveza javnopravnog tijela stranka može izjaviti prigovor. Prigovorom se može tražiti i naknada štete nastale neispunjavanjem ugovora.Prigovor se izjavljuje i predaje tijelu koje obavlja nadzor nad javnopravnim tijelom s kojim je stranka sklopila upravni ugovor.

O prigovoru se odlučuje rješenjem protiv kojeg se može pokrenuti upravni spor.

PRAVNA ZAŠTITA OD POSTUPANJA JAVNOPRAVNIH TIJELA I POSTUPANJA PRUŽATELJA JAVNIH USLUGA

1. ZAŠTITA OD POSTUPANJA JAVNOPRAVNIH TIJELA

1. Obavješćivanje o uvjetima ostvarivanja i zaštite prava:Javnopravno tijelo dužno je obavijestiti zainteresiranu osobu na njezin zahtjev o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja ili zaštite njezinog prava ili pravnog interesa u određenoj upravnoj stvari.

123

Na zahtjev zainteresirane osobe javnopravno tijelo dužno je u roku od 15 dana od podnošenja zahtjeva izdati obavijest u pisanom obliku.

Ako javnopravno tijelo odbije izdati obavijest u pisanom obliku, zainteresirana osoba u roku od 8 dana ima pravo izjaviti prigovor.

Ako javnopravno tijelo u propisanom roku ne izda obavijest, zainteresirana osoba ima pravo izjaviti prigovor.

2. Zaštita od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela:Osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice.

2. ZAŠTITA OD POSTUPANJA PRUŽATELJA JAVNIH USLUGA:

1. Zaštita prava korisnika javnih usluga:Pod postupanjem pružatelja javnih usluga smatra se poduzimanje ili propuštanje radnji pružatelja javnih usluga koje imaju učinak na prava, obveze ili pravne interese fizičkih i pravnih osoba, a o kojima se ne rješava u upravnom postupku.Ako korisnik javnih usluga smatra da su postupanjem pružatelja javnih usluga povrijeđena njegova prava ili pravni interesi, može izjaviti i prigovor radi zaštite svojih prava, odnosno pravnih interesa tijelu nadležnom za provedbu nadzora nad obavljanjem tih javnih usluga

Prigovor se može izjaviti sve dok radnja ili propuštanje radnje pružatelja javnih usluga traje.

2. Postupanje po prigovoru korisnika javnih usluga:Nadležno javnopravno tijelo dužno je ispitati navode korisnika javnih usluga te poduzeti mjere iz svoje nadležnosti po pravu nadzora.Nadležno tijelo dužno je bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana izjavljivanja prigovora, obavijestiti korisnika usluga u pisanom obliku o mjerama koje je u povodu prigovora poduzelo. Ako korisnik usluga nije zadovoljan poduzetim mjerama ili u propisanom roku nije obaviješten o poduzetim mjerama, može pokrenuti upravni spor.

IZDAVANJE POTVRDA

Potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija:

Službena evidencija:Evidencija koja je ustanovljena na temelju propisa, odnosno općeg akta pravne osobe koja ima javne ovlasti.Javnopravna tijela izdaju potvrde.*

Potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija izdaju se u skladu s podacima iz službene evidencije. Takve su potvrde javne isprave.

Potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija izdaju se stranci na njezin zahtjev, u pravilu istoga dana kad je stranka zatražila izdavanje potvrde, a najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva za izdavanje, ako propisom kojim je ustanovljena službena evidencija nije drukčije propisano. Potvrda se može izdati i u elektroničkom obliku.

Ako javnopravno tijelo odbije zahtjev za izdavanje potvrde, dužno je o tome donijeti rješenje. Ako u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva ne izda potvrdu ili ne donese i dostavi stranci rješenje o odbijanju zahtjeva, stranka može izjaviti žalbu.

Ako stranka, na temelju dokaza kojim raspolaže, smatra da potvrda nije izdana sukladno podacima iz službene evidencije, može zahtijevati izmjenu potvrde.Kad javnopravno tijelo ne izda izmijenjenu potvrdu, dužno je donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva stranke za izmjenu potvrde u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva. Ako se u propisanom roku ne izda izmijenjena potvrda ili ne donese rješenje o odbijanju zahtjeva stranke, stranka može izjaviti žalbu.* Potvrdama se smatraju i uvjerenja, izvadci i druge javne isprave o činjenicama o kojima javnopravna tijela vode službenu evidenciju.

Potvrde o činjenicama o kojima se ne vodi službena evidencijaJavnopravna tijela izdaju potvrde o činjenicama o kojima ne vode službenu evidenciju ako je to zakonom propisano. U tom slučaju činjenice se utvrđuju prema odredbama o dokazivanju propisanim ovim Zakonom.

124

Potvrde izdane o činjenici o kojoj se ne vodi službena evidencija ne obvezuju javnopravno tijelo kojem su podnesene kao dokaz. Javnopravno tijelo nadležno za rješavanje o upravnoj stvari može ponovo utvrđivati činjenice navedene u potvrdi.

Potvrde se izdaju stranci u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva. Kad javnopravno tijelo odbije zahtjev za izdavanje potvrde, dužno je o tome donijeti rješenje. Ako u roku 30 dana od dana podnošenja zahtjeva ne izda potvrdu ili ne donese i dostavi stranci rješenje o odbijanju zahtjeva, stranka može uložiti žalbu.

TROŠKOVI POSTUPKA

Troškovi postupka i stranakaSnosi javnopravno tijelo:

Javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima.

Kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano.

Snosi stranka: U postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih

s protivnim interesima troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano.

Kad je postupak pokrenut na zahtjev stranke, a sa sigurnošću se može predvidjeti da će u ispitnom postupku izazvati posebne izdatke, službena osoba može zaključkom naložiti stranci da unaprijed položi potreban novčani iznos za pokriće tih troškova. Ako stranka ne položi taj iznos u određenom roku, službena osoba može odustati od izvođenja dokaza ili obustaviti postupak, osim ako produženje postupka zahtijeva javni interes.

Kad je postupak okončan nagodbom,svaka stranka snosi svoje troškove, osim ako nagodbom nije drukčije određeno.

O troškovima postupka odlučuje se rješenjem o upravnoj stvari. Iznimno, ako u trenutku donošenja rješenja o upravnoj stvari nisu poznati svi troškovi postupka, o troškovima postupka donijet će se dopunsko rješenje.

Nagrade i naknade troškova drugim osobama koje sudjeluju u postupku

Svjedoci, vještaci, prevoditelji, tumači i privremeni zastupnici imaju pravo na nagradu, odnosno naknadu stvarnih troškova nastalih u vezi s postupkom. Protivna stranka u dvostranačkim ili višestranačkim upravnim stvarima ima pravo na naknadu putnih troškova i izgubljene zarade, ako je postupak okončan povoljno za tu stranku.

Vještaci, prevoditelji i tumači dužni su podnijeti zahtjev za naknadu troškova odnosno nagradu ili naknadu u roku od 30 danaod dana poduzimanja tražene radnje, s priloženim troškovnikom. Kad zahtjev nije podnesen u propisanom roku ili nije dokumentiran, a službena je osoba upozorila podnositelja zahtjeva na posljedice tog propuštanja, podnositelj zahtjeva gubi to pravo.

Službena osoba dužna je osobe koje imaju pravo na naknadu troškova na to upozoriti.

O iznosu nagrade, odnosno naknade troškova odlučuje se rješenjem, u skladu s propisima, a ako takvih nema, prema stvarno nastalim i dokumentiranim troškovima.

Kad osoba koja sudjeluje u postupku uzrokuje svojom krivnjom ili obiješću troškove pojedinih radnji u postupku, dužna je snositi te troškove.

Troškove postupka, kao što su putni troškovi službenih osoba, izdaci za svjedoke, vještake, tumače, uviđaj, oglase i drugo koji su nastali u postupku, snosi stranka koja je cijeli postupak izazvala svojim postupanjem.

Oslobađanje od troškova

Stranka se može u cijelosti ili djelomično osloboditi od plaćanja troškova postupka, kad je to propisano zakonom.

PROVEDBA ZAKONA

Javnopravna tijela u provedbi ovoga Zakona u postupanju s podnescima, izdavanju, obradi, otpremi, čuvanju te izlučivanju donesenih akata primjenjuju propise o uredskom poslovanju.

Nadzor nad provedbom ovoga Zakona obavlja središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove opće uprave.

Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona provodi upravna inspekcija.

125

Ministarstva u svom djelokrugu nadziru rješavanje upravnih stvari te osiguravaju zakonitost, djelotvornost i svrhovitost provedbe upravnog postupka tijela državne uprave i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba s javnim ovlastima.

Središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove opće uprave izvješćuje Vladu Republike Hrvatske o rješavanju upravnih stvari te o provedenim postupcima zaštite od postupanja javnopravnih tijela i postupanja pružatelja javnih usluga.

Još neka pitanja iz starog ZUP-a ...

Koji su načini komuniciranja organa i stranaka?Putem podnesaka, pismena (imaju propisanu formu), pozivanjem stranke, zapisnika, razgledavanje spisa i obavijesti, dostave

Što je podnesak i što mora sadržavati da bi se po njemu moglo postupiti?Podneskom smatramo svako priopćenje (molbe, žalbe, prigovori, prijave, zahtjevi, prijedlozi) kojim se stranka (pojedinci ili pravne osobe odnosno organizacije) obraća organu.

Podnesci se predaju neposredno ili šalju poštom, ili se usmeno priopćavaju na zapisnik.

Predaje se nadležnom tijelu u uredovno vrijeme.

Na usmeno traženje, daje se potvrda primitka za koju se ne plaća taksa.

Ako organ nije nadležan za primitak podneska, službena osoba upozorit će na to podnositelja i uputiti ga na nadležni organ. Ako podnositelj inzistira, službena osoba dužna je primiti podnesak – no organ će donijeti zaključak kojim će odbaciti podnesak zbog nenadležnosti.

Kad organ dobije poštom podnesak za čiji primitak nije nadležan, poslat će ga nadležnom organu i obavijestiti stranku. Ako se ne može utvrditi koji je organ nadležan za rad o podnesku, donijet će zaključak kojim će odbaciti podnesak zbog nenadležnosti i zaključak dostaviti stranci.

Protiv zaključka dopuštena je posebna žalba.

Ako organ dobije poštom tužbu, bez odgode će je dostaviti nadležnom sudu, o čemu će obavijestiti podnosioca tužbe.

Samo žalba ima propisanu formu, a podnesak mora biti razumljiv i sadržavati: - naziv organa kojem se upućuje- predmet na koji se odnosi- zahtjev odnosno prijedlog- tko je zastupnik ili punomoćnik (ako ga ima)- ime prezime i boravište podnositelja- podnositelj mora podnesak vlastoručno potpisati.

Što su formalni nedostaci podneska i kako se otklanjanju?Formalni nedostaci podneska:

- podnesak je nerazumljiv ili nepotpun- podnesak nije vlastoručno potpisan

Podnesak ne može biti odbačen. Tijelo koje ga je zaprimilo dužno je odrediti podnositelju rok u kojem treba ispraviti nedostatke. On to mora učiniti. O učinjenom se ostavlja zabilješka na spisu. Ako podnositelj ne ukloni nedostatke u roku, smatrat će se da podnesak nije ni podnio – o tome će organ donijeti zaključak protiv kojega je dozvoljena žalba.

Kako se poziva stranka i koji je sadržaj poziva?Tijelo koje vodi postupak ovlašteno je pozivati osobu čija je prisutnost u postupku potrebna, a koja boravi na njegovu području.

Poziva se pismenim pozivom – ako posebnim propisom nije predviđen drugi način.

U pismenom pozivu stoji:- naziv organa koji poziva- ime prezime i adresa osobe koja se poziva- mjesto, dan i sat dolaska pozvanog- predmet zbog kojeg se poziva i u kojem svojstvu- koja pomoćna i dokazna sredstva pozvani treba ponijeti.

126

- mora li doći osobnoPozvana osoba dužna je odazvati se pozivu. U slučaju spriječenosti mora se izvijestiti. Za neopravdani izostanak osoba može biti privedena ili novčano kažnjena.

Imaju li stranke pravo na razgledanje spisa i obavijesti o toku postupka?Stranke imaju pravo razgledati i prepisivati spise predmeta, ali pod nadzorom određene službene osobe.

Pravo na to ima i svaka druga osoba ako za to postoji opravdan interes.

Zahtjev se može podnijeti i usmeno – no organ ima pravo tražiti da se obrazloži postojanje svojega pravnog interesa.

Ne mogu se razgledati ni prepisivati zapisnik o vijećanju i glasanju, službeni referati i nacrti rješenja, drugi spisi koji se vode kao povjerljivi (ako se to protivi javnom interesu ili opravdanom interesu jedne stranke ili trećih osoba).

Protiv odbijanja zahtjeva dopuštena je žalba (i kad zaključak nije izdan napismeno) – može se odmah izjaviti.

Kako se održava red u tijeku vođenja postupka?Službena osoba koja rukovodi postupkom, dužna je brinuti se o održavanju reda pri radu.

U tom cilju ona može:- opominjati osobe koje smetaju u radu - osobu koja i pored opomene ometa rad, udaljiti- onoga tko teže naruši red može kazniti novčanom kaznom.

Protiv zaključka o kazni može se izjaviti posebna žalba – koja ne odgađa izvršenje kazne.

Koja su opća načela postupka do donošenja rješenja?Prije donošenja rješenja trebaju se utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su značajne za rješenje i strankama omogućiti da ostvare i zaštite svoja prava i pravne interese.To se može izvršiti u skraćenom postupku ili posebnom ispitnom postupku.

Činjenično stanje na kojem temelji svoj zahtjev, stranka je dužna iznijeti točno, istinito i određeno.Ako se ne radi o općepoznatim činjenicama, stranka je dužna svoje navode nadopuniti dokazima.Stranka daje svoju izjavu u pravilu usmeno, a može i pismeno.

Koje vrste postupka postoje?Skraćeni postupakOrgan može po skraćenom postupku riješiti stvar neposredno:

- ako je stranka u zahtjevu navela općepoznate činjenice ili podnijela dokaze a podlozi kojih se može utvrditi stanje stvari

- ako se stanje može utvrditi na podlozi službenih podataka kojima organ raspolaže bez potrebe saslušanja stranke- ako je propisom predviđeno da se stvar može riješiti na temelju činjenica koje nisu u potpunosti dokazane, a iz

okolnosti proizlazi da se zahtjevu stranke treba udovoljiti- kad se radi o poduzimanju u javnom interesu hitnih mjera koje se ne mogu odgađati.

Poseban ispitni postupakProvodi se kad je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su značajne za razrješenje stvari ili radi davanja strankama mogućnost da ostvare i zaštite svoja prava i pravne interese.

Tok ispitnog roka određuje prema okolnostima službena osoba koja vodi postupak.

Dokazivanje (isprave, uvjerenja, svjedoci, vještaci, uviđaj, izjava stranke,…)- stranka ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku i davati potrebne podatke i braniti svoja prava i zakonom zaštićene interese.

Isprave – za izdavanje isprava zaduženo je tijelo koje vodi evidenciju (pr. domovnica – matični uredi). Ova tijela mogu izdati i uvjerenja (uvjerenja nemaju propisani oblik).

Službena osoba dužna je omogućiti stranci:- da se izjasni o svim okolnostima i činjenicama, prijedlozima i dokazima- da sudjeluje u izvođenju dokaza- da postavlja pitanja drugim strankama, svjedocima i vještacima preko službene osobe i neposredno- da se upozna s rezultatom izvođenja dokaza i da se o tome izjasni

127

Što su isprave?Isprave su pismena ili dokumenti koje izdaju nadležna tijela na propisan način – sadržajem, oblikom, formom, izgledom, a u okviru svojih nadležnosti.

U skladu s ustavom, zakonima i drugim propisima, stranka ima pravo podnositi isprave na jeziku naroda odnosno manjina kojima pripada.

Isprave izdane od inozemnih organa koje u mjestu gdje su izdane važe kao javne isprave, imaju pod uvjetom uzajamnosti istu dokaznu snagu kao i domaće javne isprave, ako su propisno ovjerene.

Što su uvjerenja?Tijela državne uprave izdaju uvjerenja o činjenicama o kojima vode službenu evidenciju.

Uvjerenja mogu izdati i ustanove i druge pravne osobe o činjenicama u vezi s poslovima koje obavljaju na temelju javnih ovlasti.

Uvjerenja imaju značenje javne isprave.

Uvjerenje izdaje se stranci na usmeni zahtjev, najkasnije u roku od 15 dana.

Ako organi odbiju zahtjev za izdavanje uvjerenja, dužni su o tome donijeti posebno rješenje, u roku od 30 dana od podnošenja zahtjeva (ako se tako ne postupi zahtjev se smatra odbijenim).

Državni organi, ustanove i druge pravne osobe izdaju uvjerenja i o činjenicama o kojima ne vode službenu evidenciju ako je to zakonom određeno.

Što predstavlja završetak upravnog postupka?Donošenje rješenja (o glavnoj stvari – meritumu) ili zaključka (o sporednim pitanjima tijekom postupka)

Koji organ donosi rješenje?Organ nadležan za rješavanje donosi rješenje o stvari koja je predmet postupka.

Kolegijalni organ rješava kad je prisutno više od polovice njegovih članova, a rješenje donosi većinom glasova prisutnih članova.

Kad je u zakonu određeno da rješenje donosi jedan organ u suglasnosti s drugim, organ koji donosi rješenje sastavlja ga i šalje sa spisima predmeta na suglasnost drugom, koji može dati suglasnost potvrdom na samom rješenju ili posebnim aktom.

Organ čija je suglasnost ili mišljenje potrebno za donošenje rješenja dužan je suglasnost odnosno mišljenje dati u roku od mjesec dana od dana kad mu je zatraženo.

Ako službena osoba koja je vodila postupak nije ovlaštena da donosi rješenje, dužna je podnijeti nacrt rješenja organu koji donosi rješenje. Ta službena osoba potpisuje nacrt rješenja.

Dokazivanje – činjenice na osnovu kojih se donosi rješenje utvrđuju se dokazima. Kao dokazno sredstvo upotrijebit će se sve što je podesno za utvrđivanje stanja stvari i što odgovara pojedinom slučaju, kao što su isprave, mikrofilmske kopije isprava, reprodukcije tih kopija, svjedoci, izjave stranaka, vještaci, uviđaj. Ne treba dokazivati činjenice koje su općepoznate.

Koji su sastavni dijelovi rješenja?Ono sadrži: uvod, dispozitiv, obrazloženje, uputu o pravnom lijeku, naziv organa s brojem i datumom rješenja, potpis službene osobe i pečat organa.

Rješenje se mora dostaviti stranci u izvorniku ili u ovjerenom prijepisu.

128

- Naziv organa s brojem i nadnevkom rješenja - Uvod : Uvod sadrži naziv organa koji donosi rješenje, propis o nadležnosti tog organa, ime stranke i njezina

zakonskog zastupnika ili punomoćnika ako ga ima i kratka oznaka predmeta postupka.- Dispozitiv : Dispozitivom se rješava o predmetu postupka u cijelosti i svim zahtjevima stranke, o troškovima

postupka (ako ne onda se o njima donosi poseban zaključak). Ako se rješenjem nalaže izvršenje kakve radnje, u dispozitivu će se odrediti i rok u kojem se ta radnja ima izvršiti. Kad je propisana da žalba ne odgađa izvršenje rješenja, to mora biti navedeno u dispozitivu.

- Obrazloženje : sadrži kratko izlaganje zahtjeva stranaka, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučni pri ocjeni dokaza, razloge zbog kojih nije uvažen koji od zahtjeva stranaka, pravne propise i razloge koji upućuju na onakvo rješenje kakvo je dano u dispozitivu. U obrazloženju rješenja moraju biti obrazloženi i oni zaključci protiv kojih nije dopuštena posebna žalba.

- Uputa o pravnom lijeku : stranka se obavještava da li protiv rješenja može izjaviti žalbu ili pokrenuti upravni spor ili drugi postupak pred sudom, kome se žalba izjavljuje, kome se u kojem roku i s kolikom taksom predaje, te da se može izjaviti i na zapisnik. Kad se protiv rješenja može pokrenuti upravni spor, u uputi se navodi kojem se sudu tužba podnosi i u kojem roku.

- Potpis službene osobe i pečat : Rješenje potpisuje službena osoba koja ga donosi. Rješenje koje je donio kolegijalni organ potpisuje predsjedajući.

Koje druge vrste rješenje postoje?Kad se o jednoj stvari rješava u više točaka a samo su neke od njih dozrele za rješavanje, i kad se pokaže svrsishodno da se o tim točkama riješi posebnim rješenjem, nadležni organ može donijeti

djelomično rješenje samo o tim točkama (smatra se u pogledu pravnih lijekova i izvršenja kao samostalno rješenje).

Ako nadležni organ nije rješenjem odlučio o svim pitanjima koja su bila predmet postupka, on može na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, donijeti posebno rješenje o pitanjima koja već donesenim rješenjem nisu obuhvaćena . dopunsko rješenje, koje se u pogledu pravnih lijekova i izvršenja smatra kao samostalno rješenje.

Ako je prema okolnostima slučaja neophodno prije okončanja postupka donijeti rješenje kojim se privremeno uređuju sporna pitanja ili odnosi, takvo se rješenje donosi na podlozi podataka koji postoje u trenutku njegova donošenja. U takvu rješenju mora biti izričito i naznačeno da je privremeno.Rješenjem o glavnoj stvari koje se donosi nakon okončanja postupka, ukida se privremeno rješenje doneseno u toku postupka. (smatra se isto kao samostalno rješenje).

Koji je rok za izdavanje rješenja?Kad nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, najkasnije u roku od mjesec dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva odnosno dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti.

U ostalim slučajevima, nadležni organ dužan je donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 2 mjeseca, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

Kako se ispravljaju greške u rješenju?Organ koji je donio rješenje može u svako vrijeme ispraviti greške i druge očite netočnosti u rješenju ili njegovim ovjerenim prijepisima. Ispravak greške proizvodi pravni učinak.

O ispravku se donosi poseban zaključak. Bilješka o ispravku upisuje se u izvornik rješenja, a potpisuje je službena osoba koja je potpisala zaključak o ispravku.

Protiv tog zaključka dopuštena je posebna žalba.

Što su akti u upravnom postupku?Zaključci koji se odnose na pitanja postupka kad se odlučuje o nečijem pravu (potpuno, djelomično, dopunsko, privremeno)Rješenja koja se odnose na nečije pravo.

Što je zaključak i kada se njime koristimo?Zaključkom se odlučuje o pitanjima koja se tiču postupka

Zaključkom se odlučuje i sporednim pitanjima u vezi s provođenjem postupka.

Zaključak donosi službena osoba koja obavlja radnju postupka.

Zaključak se priopćuje zainteresiranima usmeno, a napismeno se izdaje na zahtjev osobe koja može protiv zaključka izjaviti posebnu tužbu.

129

Protiv zaključka može se izjaviti žalba samo kad je to zakonom izrično predviđeno. Takav zaključak mora biti obrazložen i sadržavati i uputu o žalbi.

Žalba ne odgađa izvršenje zaključka, osim ako to nije zakonom ili zaključkom drugačije određeno.

Kome i kako se žalba predaje?Žalba se neposredno predaje ili šalje poštom organu koji je donio prvostupanjsko rješenje.Ako je žalba poslana neposredno drugostupanjskom organu, on je odmah šalje prvostupanjskom organu.Što radi prvostupanjski organ po žalbi?Prvostupanjski organ ispituje da li je žalba dopuštena, pravovremena i izjavljena kod ovlaštene osobe. – ako nije odbacit će je svojim rješenjem (na to stranka ima pravo žalbe).Ako je žalba opravdana, može novim rješenjem zamijeniti rješenje koje se žalbom pobija. (stranka ima pravo žalbe).

Prvostupanjski organ može zamijeniti rješenje novim:- ako organ nađe da je žalba opravdana, a nije potrebno provoditi novi ispitni postupak- ako nađe da je provedeni postupak bio nepotpun, a da je to moglo utjecati na rješenje- kad žalilac iznese u žalbi takve činjenice i dokaze koji bi mogli biti od utjecaja za drukčije rješenje stvari- kad je rješenje doneseno bez prethodno provedenog posebnog ispitnog postupka koji je bio obvezan, ili stranci nije dana

mogućnost da se o činjenicama izjasni, a stranka to u žalbi traži. Kad organ nađe da je podnijeta žalba dopuštena, pravovremena i izjavljena od ovlaštene osobe, a nije novim rješenjem zamijenio rješenje koje se žalbom pobija, dužan je najkasnije u roku od 15 dana od primitka žalbe, žalbu poslati organu nadležnom za rješavanje o žalbi.

Kako rješava drugostupanjski organ u žalbi?Ako žalba nije dopuštena, nije pravovremena niti izjavljena od ovlaštene osobe, a prvostupanjski organ je propustio odbaciti, odbacit će je organ nadležan za rješavanje o žalbi.

Drugostupanjski organ može:- odbiti žalbu- poništiti rješenje u cijelosti ili djelomično- izmijeniti rješenje

On će odbiti žalbu kad:- utvrdi da je postupak koji je prethodio rješenju pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano

a žalba neosnovana.- nađe da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje

stvari.- kad nađe da je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rješenju

navedeni

On će poništiti rješenje ako:- utvrdi da je u prvostupanjskom postupku učinjena nepravilnost - utvrdi da je prvostupanjsko rješenje donio nenadležni organ, poništit će ga po službenoj dužnosti i dostaviti

predmet nadležnom organu na rješavanje.

On će izmijeniti rješenje ako:- kad utvrdi da su u prvostupanjskom postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene, da se nije vodilo računa o

pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješenje stvari, ili da je dispozitiv pobijanog rješenja nejasan ili je u proturječnosti s obrazloženjem (samo rješava stvar)

- ako utvrdi da su u prvostupanjskom rješenju pogrešno ocijenjeni dokazi, da je iz utvrđenih činjenica izveden pogrešan zaključak u pogledu činjeničnog stanja, da je pogrešno primijenjen pravni propis, ili je na temelju slobodne ocijene trebalo donijeti drugačije rješenje (samo rješava stvar)

- ako utvrdi da je rješenje pravilno u pogledu utvrđenih činjenica i primijene zakona, ali se svrha rješenja može postići i drugim sredstvima (izmijeniti)

Ako nađe da će nedostatke brže i ekonomičnije otkloniti prvostupanjski organ, on će svojim rješenjem poništiti prvostupanjsko rješenje i vratiti predmet prvostupanjskom organu na ponovni postupak.

Prvostupanjski organ je tada dužan postupiti po drugostupanjskom rješenju i najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka predmeta, donijeti novo rješenje (protiv kojeg stranka ima pravo žalbe).

Ako drugostupanjski organ utvrdi da su u prvostupanjskom rješenju pogrešno ocijenjeni dokazi, da je iz utvrđenih činjenica izveden pogrešan zaključak, da je pogrešno primijenjen pravni propis, ili ako nađe da je na temelju slobodne ocjene trebalo donijeti drugačije rješenje, on će svojim rješenjem poništiti prvostupanjsko i sam riješiti stvar.

130

Ako utvrdi pravilnost postupka ali da se svrha zbog koje je rješenje doneseno može postići i drugim sredstvima povoljnijima za stranku, izmijenit će prvostupanjsko rješenje u tom smislu.

Može li se podnijeti žalba kad prvostupanjsko rješenje nije doneseno? (šutnja uprave)Može. Drugostupanjski organ tad će tražiti da mu prvostupanjski organ priopći razloge zbog kojih rješenje nije doneseno u roku.

Ako su razlozi opravdani (ili se radi o krivnji stranke), odredit će prvostupanjskom organu rok za donošenje rješenja ne duži od mjesec dana.

Ako razlozi nisu opravdani, tražit će da mu prvostupanjski organ pošalje spise predmeta.

Iznimno, ako drugostupanjski organ nađe da će postupak brže i ekonomičnije provesti prvostupanjski organ, naložit će da to učini da mu prikupljene podatke dostavi u određenom roku, nakon čega će sam riješiti stvar – takvo rješenje je konačno.

Koji je rok za donošenje rješenja o žalbi?Rješenje o žalbi mora se dostaviti stranci što prije moguće a najkasnije u roku od 2 mjeseca od dana predaje žalbe.Ako stranka odustane od žalbe, postupak se obustavlja zaključkom.

Organ koji je riješio stvar u drugom stupnju šalje svoje rješenje sa spisima prvostupanjskom organu, koji je dužan rješenje dostaviti strankama u roku od 8 dana od dana primitka spisa.

Dostava drugostupanjskog rješenja?Drugostupanjski organ rješenje sa spisima šalje prvostupanjskom organu, koji je dužan to rješenje dostaviti strankama u roku 8 dana od dana primitka.

Koji su razlozi za obnovu postupka?Obnova postupka odnosi se isključivo na konačna rješenja

Tko rješava o obnovi postupka?Prijedlog za obnovu postupka stranka predaje ili šalje organu koji je o predmetu rješavao u prvom stupnju ili organu koji je donio rješenje kojim je postupak okončan.

O prijedlogu za obnovu rješava onaj organ koji je donio rješenje kojim je postupak okončan.

Koje su pravne posljedice poništavanja i ukidanja?Poništavanjem i proglašavanjem ništavim rješenja, poništavaju se i pravne posljedice koje je rješenje proizvelo.

Ukidanjem rješenja ne poništavaju se pravne posljedice koje je rješenje već proizvelo, ali se onemogućuje daljnje proizvođenje pravnih posljedica ukinutog rješenja.

Kada prvostupanjsko rješenje postaje izvršno? Izvršenje je zadnja faza upravnog postupka, a predstavlja ono što se rješenjem određuje, priznaje ili nameće. Rješenje doneseno u upravnom postupku izvršuje se pošto postane izvršno.

Prvostupanjsko rješenje postaje izvršno:1. istekom roka za žalbu ako ona nije izjavljena2. dostavom stranci ako žalba nije dopuštena3. dostavom stranci ako žalba ne odgađa izvršenje4. dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija

Drugostupanjsko rješenje kojim je izmijenjeno prvostupanjsko rješenje postaje izvršno kad se dostavi stranci

Ako rješenjem nije određen rok za izvršenje radnje, rješenje postaje izvršno u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja.

Izvršenje se može provesti i na temelju nagodbe

Ako se rješenje odnosi na dvije stranke, žalba ma ijedne sprečava izvršnost rješenja.

Nakon isteka roka od 5 godina od dana kad je rješenje postalo izvršno ne može se tražiti njegovo izvršenje.

Kada zaključak postaje izvršan?Zaključak u upravnom postupku izvršuje se pošto postane izvršan.

131

Zaključak postaje izvršan:- priopćenjem odnosno dostavom stranci (ako se ne može izjaviti posebna žalba ili može ali ta žalba ne odgađa

izvršenje zaključka).- istekom roka za žalbu ako ona nije izjavljena ili ako je dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili

odbija.

Zašto se provodi izvršenje u upravnom postupku?Izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku provodi se radi ostvarivanja novčanih potraživanja ili nenovčanih obveza.

Kad postoji mogućnost da se izvršenje provede na više načina, bira se onaj koji je za izvršenika najblaži.

Izvršenje se provodi protiv osobe koja je obvezna ispuniti obvezu, odnosno njegovih pravnih slijednika.

Izvršenje se provodi po službenoj dužnosti (kad to nalaže javni interes) ili na prijedlog stranke.

Kako se provodi izvršenje u upravnom postupku?Izvršenje radi ispunjenja nenovčanih obveza izvršenika provodi se administrativnim putem.Izvršenje radi ispunjavanja novčanih obveza provodi se sudskim putem.

Administrativno izvršenje provodi organ koji je o stvari rješavao u prvom stupnju. Ako taj organ ne može provoditi izvršenje, provodi ga organ jedinice lokalne samouprave nadležan za poslove opće uprave na čijem se području nalazi prebivalište izvršenika.

Taj organ donosi zaključak o dozvoli izvršenja, kojim se utvrđuje da je rješenje koje se ima izvršiti postalo izvršno i određuje način izvršenja. Protiv tog zaključka dopuštena je žalba nadležnom drugostupanjskom organu.

Zaključak je organ dužan donijeti najkasnije u roku od 30 dana od dana kad je rješenje postalo izvršno.U postupku administrativnog izvršenja može se izjaviti žalba koja se odnosi samo na izvršenje, i to drugostupanjskom organu. Žalba ne odgađa započeto izvršenje.

Administrativno izvršenje može se obustaviti po službenoj dužnosti i provedene radnje poništiti ako:- se utvrdi da je obveza izvršena- da izvršenje nije bilo dopušteno- da je bilo provedeno prema osobi koja nije u obvezi- ako tražilac izvršenja odustane od zahtjeva- ako je izvršni naslov poništen ili ukinut

Administrativno izvršenje će se odgoditi ako se utvrdi da je u pogledu izvršenja obveze dopušten poček, ili je umjesto privremenog rješenja koje se izvršuje doneseno rješenje o glavnoj stvari koje se razlikuje od privremenog rješenja.

Kad se ima izvršiti sudsko izvršenje rješenja, organ čije se rješenje treba izvršiti stavlja na rješenje potvrdu izvršnosti i dostavlja ga radi izvršenja sudu nadležnome za izvršenje.

Rješenje doneseno u upravnom postupku koje sadrži potvrdu izvršnosti jest osnova za sudsko izvršenje.

Kada organ može donijeti privremeni zaključak o osiguranju?Ako postoji opasnost da će obvezna stranka spriječiti ili znatno otežati izvršenje obveze, organ može prije donošenja rješenja o obvezi stranke donijeti privremeni zaključak u cilju osiguranja izvršenja obveze. Prilikom donošenja privremenog zaključka, nadležni organ dužan ga je obrazložiti.

Ako je pravomoćnim rješenjem utvrđeno da je zahtjev za donošenje privremenog zaključka bio neopravdan, predlagač u čiju je korist zaključak donesen naknadit će protivnoj stranci štetu koja joj je uzrokovana donošenjem privremenog zaključka.

Kome pripada provođenje zakona?Pravne osobe s javnim ovlastima ne mogu u upravnom postupku same izricati kazne i primjenjivati prisilne mjere predviđene ovim zakonom. – u tom slučaju se mora obratiti nadležnom organu državne uprave u čiji djelokrug pripada provođenje ovog zakona.

U tim organima, ovlaštenje za poduzimanje radnje u upravnom postupku i ovlaštenje za rješavanje može se dati samo osobi koja ima odgovarajuću stručnu spremu, radno iskustvo i položen državni stručni ispit.

132

Službena osoba koja vodi postupak (donosi rješenje/zaključak) dužna je u roku od 8 dana nakon isteka roka za rješavanje te upravne stvari pismeno obavijestiti stranku o razlozima zbog kojih rješenje nije doneseno i o tome koje će radnje poduzeti u svrhu njihovog donošenja.

Nadzor nad provođenjem ovog zakona obavlja Ministarstvo uprave, a odgovornost za njegovo provođenje snose i rukovoditelji drugih organa državne uprave kao i ravnatelji pravnih osoba s javnim ovlastima koje rješavaju o upravnim stvarima.

Izvještaj o stanju rješavanju upravnih stvari i rokovi za dostavljanje tog izvještaja uređuju se uputstvom ministra nadležnog za poslove opće uprave.

ZAKON O UPRAVNIM SPOROVIMA

Upravni spor – oblik sudske kontrole nad upravom, pri čemu se odlučuje o zakonitosti kojima tijela državne uprave i tijela (javne ovlasti) rješavaju o pravima i obvezama u upravnim stvarima.

1. TEMELJNE ODREDBE

Predmet ZakonaUređuje se nadležnost, sastav suda i pravila postupka na temelju kojih upravni sudovi odlučuju o zakonitosti odluka javnopravnih tijela o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka te o zakonitosti postupanja javnopravnih tijela iz područja upravnog prava (u daljnjem tekstu: upravni spor).

Cilj ZakonaOsigurati sudsku zaštitu prava i pravnih interesa fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka povrijeđenih pojedinačnim odlukama ili postupanjem javnopravnih tijela (tijelo državne uprave i drugo državno tijelo, tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravna osoba koja ima javnu ovlast i pravna osoba koja obavlja javnu službu (pružatelj javnih usluga).

Predmet upravnog spora:1. ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek,2. ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek,3. ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu,4. ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora.Predmet upravnog spora je i ocjena zakonitosti općeg akta jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koja ima javnu ovlast i pravne osobe koja obavlja javnu službu.

Iznimke od vođenja upravnog spora -ne može se voditi:

1. u stvarima u kojima je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora.2. o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana.3. protiv postupovne odluke javnopravnog tijela, već se takva odluka može pobijati tužbom protiv odluke o glavnoj stvari, ako zakonom nije drukčije propisano.

Načelo zakonitosti - u upravnom sporu sud odlučuje na temelju Ustava i zakona.

Načelo izjašnjavanja stranke - prije donošenja presude sud će svakoj stranci dati mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.Sud može odlučiti u upravnom sporu bez davanja stranci mogućnosti da se izjasni samo u slučajevima propisanim zakonom.

Načelo usmene rasprave - u upravnom sporu sud odlučuje na temelju usmene, neposredne i javne rasprave. Sud može odlučiti u upravnom sporu bez održavanja rasprave samo u slučajevima propisanim ovim Zakonom.

Načelo učinkovitosti - sud će upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, onemogućit će zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te će odluku donijeti u razumnom roku.

133

Načelo pomoći neukoj stranci - sud će voditi brigu o tome da neznanje i neukost stranke i drugih sudionika u upravnom sporu ne bude na štetu prava koja imaju na temelju zakona.

Obveznost sudskih odluka - pravomoćna presuda suda obvezna je za stranke u upravnom sporu i njihove pravne sljednike. Pravomoćna presuda suda kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta obvezna je za sve.

Službena upotreba jezika i pisma - upravni spor vodi se na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.Stranke i drugi sudionici u upravnom sporu imaju pravo pred sudom upotrebljavati svoj jezik uz ovlaštenog prevoditelja. Te se stranke mogu odreći prava na prevođenje ako izjave da znaju hrvatski jezik. Troškovi prevođenja terete stranku na koju se odnose, ako zakonom nije drukčije propisano.

2. NADLEŽNOST I SASTAV SUDA

Nadležnost - upravne sporove rješavaju upravni sudovi i Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

Upravni sudovi odlučuju o tužbama: 1. protiv pojedinačnih odluka javnopravnih tijela,2. protiv postupanja javnopravnih tijela,3. zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili postupanja javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku,4. protiv upravnih ugovora i izvršavanja upravnih ugovora,5. u drugim zakonom propisanim slučajevima.

Visoki upravni sud odlučuje:1. o žalbama protiv presuda upravnih sudova i rješenja upravnih sudova protiv kojih je dopuštena žalba,2. o zakonitosti općih akata,3. o sukobu nadležnosti između upravnih sudova,4. u drugim zakonom propisanim slučajevima.

Mjesna nadležnostZa rješavanje u sporu mjesno je nadležan upravni sud na području kojeg tužitelj ima prebivalište, odnosno sjedište, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako tužitelj nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadležan sud na području kojeg tužitelj ima boravište.Ako tužitelj nema prebivalište, boravište ili sjedište u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadležan upravni sud na području kojeg javnopravno tijelo koje je donijelo odluku u prvom stupnju ili je postupilo ima sjedište.U sporovima koji se odnose na nekretninu ili na pravno pitanje koje je povezano s nekim mjestom, mjesno je nadležan upravni sud na području kojeg se nalazi ta nekretnina ili mjesto s kojim je povezano to pravno pitanje.U sporovima koji se odnose na upravne ugovore mjesno je nadležan upravni sud na području kojeg se nalazi sjedište javnopravnog tijela koje je stranka ugovora.U sporovima koji se odnose na brodove i zrakoplove hrvatske državne pripadnosti ili u stvarima u kojima je povod za vođenje spora nastao na brodu ili zrakoplovu hrvatske državne pripadnosti mjesno je nadležan upravni sud prema matičnoj luci broda ili zrakoplova.Sukob mjesne nadležnosti između upravnih sudova na prijedlog stranke ili suda bez odgode rješava Visoki upravni sud.U slučaju spriječenosti nadležnog upravnog suda za rješavanje određenog upravnog spora Visoki upravni sud će na prijedlog stranke ili suda odrediti koji će sud preuzeti rješavanje spora.

Sastav sudaUpravni sud (4 – zagreb, split, rijeka, osijek) odlučuje u vijeću od tri suca.U upravnom sudu sudac pojedinac odlučuje:1. o tužbama protiv pojedinačne odluke javnopravnog tijela donesene neposrednim rješavanjem u upravnom postupku, osim kad je upravna stvar zbog javnog interesa neposredno riješena jer je to bilo nužno za poduzimanje hitnih mjera radi zaštite života i zdravlja ljudi ili imovine veće vrijednosti,2. o tužbama u predmetima koji se rješavaju na temelju pravomoćne presude donesene u oglednom sporu,3. o tužbama protiv postupanja ili zbog propuštanja postupanja javnopravnog tijela.Visoki upravni sud odlučuje u vijeću od tri suca, osim o zakonitosti općih akata kada odlučuje u vijeću od pet sudaca.

Upravni sud donosi:Presude– tužba se uvažava i poništava osporeni pravni akt ili se odbija kao neosnovan.Rješenja – rješavaju se postupovna pitanja; donosi se kad postoje razlozi za odbacivanje tužbe.

Izuzeće - sudac ne može odlučivati niti sudjelovati u sporu:1. ako je sam stranka, zakonski zastupnik ili opunomoćenik stranke ili ako je sa strankom u odnosu suovlaštenika ili suobveznika,

134

2. ako mu je stranka ili zakonski zastupnik ili opunomoćenik stranke srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stupnja, a u pobočnoj do četvrtog stupnja, ili mu je bračni drug, izvanbračni drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnja, bez obzira na to je li brak prestao ili nije,3. ako je skrbnik, posvojitelj ili posvojenik stranke, njezina zakonskog zastupnika ili opunomoćenika,4. ako je u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke u upravnom postupku ili prvostupanjskom upravnom sporu,5. ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost.

Čim sudac sazna da postoji koji od razloga za izuzeće, prekinut će svaki rad na tom predmetu i o tome obavijestiti predsjednika suda, koji će rješenjem odlučiti o izuzeću suca i odrediti drugog suca.Izuzeće suca može tražiti i stranka.

STRANKE U UPRAVNOM SPORU I NJIHOVO ZASTUPANJEStranke u upravnom sporu - stranke u sporu su tužitelj, tuženik i zainteresirana osoba.Tužitelj - je fizička ili pravna osoba koja smatra da su joj prava i pravni interesi povrijeđeni pojedinačnom odlukom, postupanjem javnopravnog tijela, odnosno propuštanjem donošenja pojedinačne odluke ili postupanja javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku ili sklapanjem, raskidom ili izvršavanjem upravnog ugovora.Tužitelj može biti osoba koja nema pravne osobnosti ili skupina osoba ako su pojedinačnom odlukom ili postupanjem javnopravnog tijela povrijeđena njihova prava i pravni interesi.Tužitelj može biti javnopravno tijelo koje je sudjelovalo ili je trebalo sudjelovati u donošenju odluke, postupanju ili sklapanju upravnog ugovora.Tužitelj može biti i državno tijelo ovlašteno zakonom.

Tuženik - je javnopravno tijelo koje je donijelo ili propustilo donijeti pojedinačnu odluku, postupilo ili propustilo postupiti, odnosno koje je stranka upravnog ugovora.

Zainteresirana osoba - je svaka osoba kojoj bi poništavanje, izmjena ili donošenje pojedinačne odluke, postupanje ili propuštanje postupanja javnopravnog tijela, odnosno sklapanje, raskid ili izvršavanje upravnog ugovora povrijedilo njezino pravo ili pravni interes.Zainteresirana osoba je i javnopravno tijelo koje smatra da sudska odluka može imati učinak na prava i pravne interese koje to javnopravno tijelo štiti na temelju zakona.Sud će po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke pozvati zainteresiranu osobu da sudjeluje u sporu.Zainteresirana osoba može se uključiti u spor u svakom trenutku.Sud će bez odgode obavijestiti sve stranke o uključivanju zainteresirane osobe u spor.

Poduzimanje radnji u upravnom sporuTužitelj i zainteresirana osoba mogu poduzimati radnje u sporu ako su potpuno poslovno sposobni, odnosno u granicama svoje poslovne sposobnosti.Za tužitelja ili zainteresiranu osobu radnje u sporu može poduzimati osoba ovlaštena za zastupanje, zajednički predstavnik i zajednički opunomoćenik skupine osoba.Za tuženika radnje u sporu može poduzimati službena osoba javnopravnog tijela koja je donijela ili propustila donijeti odluku, postupila ili propustila postupiti te druga osoba određena propisima o unutarnjem ustrojstvu javnopravnog tijela. Za poduzimanje radnji u sporu čelnik tuženika može ovlastiti drugu službenu osobu javnopravnog tijela. Tijela državne uprave i druga državna tijela po punomoći čelnika može zastupati državno odvjetništvo.Radnja u sporu koju poduzima osoba ovlaštena za zastupanje ima isti pravni učinak kao da je poduzima i sama stranka.Sud može, kada to smatra korisnim za razrješenje spora, pozvati tužitelja ili zainteresiranu osobu koje zastupa osoba ovlaštena za zastupanje da se osobno odazovu i izjasne o određenim činjenicama.Na poslovnu sposobnost fizičke osobe na odgovarajući se način primjenjuju odredbe kojima je uređena poslovna sposobnost fizičke osobe u parničnom postupku.

Zastupanje tužitelja i zainteresirane osobeOsoba ovlaštena za zastupanje tužitelja i zainteresirane osobe u sporu je zakonski zastupnik, zajednički predstavnik i opunomoćenik. Osoba ovlaštena za zastupanje dužna je pri prvoj radnji u sporu podnijeti dokaz o ovlasti za zastupanje stranke.

135

PRVOSTUPANJSKI UPRAVNI SPOR

PODNOŠENJE TUŽBE

Pokretanje upravnog spora - spor se pokreće tužbom.

Tužbom se može zahtijevati:1. poništavanje ili oglašivanje ništavom pojedinačne odluke,2. donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku,3. postupanje koje je tuženik sukladno propisima ili pojedinačnoj odluci obvezan izvršiti,4. oglašivanje ništetnim upravnog ugovora ili izvršavanje obveze iz upravnog ugovora.U slučaju propisanom točkom 1. i 2. tužbom se može zahtijevati da sud odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke.Uz glavni zahtjev tužbom se može zahtijevati povrat stvari i naknada štete koju je počinio tuženik.Spor se može pokrenuti nakon što je iscrpljena svaka druga zakonom propisana pravna zaštita.Spor se smatra pokrenutim danom predaje tužbe sudu.

Sadržaj tužbe - mora biti razumljiva i obvezno mora sadržavati:1. naziv suda kojem se podnosi,2. osobno ime, odnosno naziv i adresu tužitelja,3. naziv tuženika,4. oznaku osporavane pojedinačne odluke ili upravnog ugovora, odnosno opis postupanja ili obveze izvršenje kojih se zahtijeva,5. tužbeni zahtjev,6. opseg osporavanja pojedinačne odluke, postupanja ili upravnog ugovora,7. razloge za pokretanje spora glede glavne stvari i sporednih traženja,8. činjenice i dokaze na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev,9. potpis tužitelja.

Ako se u sporu traži povrat stvari ili naknada štete, zahtjev u svezi sa stvarima i visinom Ako tužitelj nema prebivalište, odnosno boravište ili sjedište u Republici Hrvatskoj, u tužbi je obvezan naznačiti opunomoćenika ili opunomoćenika za primanje pismena.Tužbi treba priložiti izvornik ili presliku osporene pojedinačne odluke, upravnog ugovora ili dokaz o postupanju. Pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili postupanja u propisanom roku, tužbi treba priložiti i dokaz o trenutku pokretanja upravnog postupka, odnosno podnošenja zahtjeva za postupanjem.Uz tužbu se podnosi prijepis tužbe i priloga za tuženika i, ako ih ima, za svaku zainteresiranu osobu.

Rok za podnošenje tužbe - tužba se podnosi sudu u roku od 30 dana od dostave osporene pojedinačne odluke ili odluke o prigovoru na osporeno postupanje.

Pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba se sudu podnosi najranije osam dana nakon proteka propisanog roka.Ako pojedinačna odluka nije dostavljena stranci sukladno propisanim pravilima o dostavi, tužba se može podnijeti u roku od 90 dana od dana kad je stranka saznala ili je mogla saznati za odluku.Ako pojedinačna odluka u uputi o pravnom lijeku sadržava dulji rok za pokretanje spora od roka propisanog zakonom, tužba se može podnijeti u roku navedenom u uputi o pravnom lijeku.Ako pojedinačna odluka sadržava uputu o pravnom lijeku u kojoj je pogrešno navedeno da tužba nije dopuštena, tužba se može podnijeti u roku od 90 dana od dana kad je stranka saznala ili mogla saznati za mogućnost podnošenja tužbe.

Predaja tužbe - predaje se nadležnom sudu neposredno u pisanom obliku, usmeno na zapisnik ili se šalje poštom, odnosno dostavlja elektronički.

Kad je tužba upućena poštom preporučeno ili predana ovlaštenom pružatelju poštanskih usluga, dan predaje pošti, odnosno ovlaštenom pružatelju poštanskih usluga smatra se danom predaje sudu.Tužba dostavljena elektronički smatra se predanom u trenutku kad je zabilježena na poslužitelju za slanje elektroničkih poruka. Takva tužba treba biti ovjerena elektroničkim potpisom sukladno zakonu. Sud će bez odgode elektroničkim putem pošiljatelju potvrditi primitak tužbe.Smatra se da je tužba podnesena u roku i kad je u roku predana nenadležnom sudu ili tuženiku.

Odgodni učinak tužbe - tužba nema odgodni učinak, osim kad je to zakonom propisano.

136

Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

POSTUPANJE SUDA PO TUŽBI

Postupanje suda nakon primitka tužbe - nakon primitka tužbe sud će ispitati nadležnost za postupanje po tužbi, urednost tužbe te postojanje pretpostavki za vođenje spora.

Ocjenjivanje nadležnosti - sud ocjenjuje nadležnost prema podacima iz tužbe i činjenicama koje su mu poznate.

Ako sud utvrdi da je nadležan drugi sud, rješenjem će se oglasiti nenadležnim, ustupit će tužbu nadležnom sudu i o tome obavijestiti podnositelja.Ako se tijekom spora promijene okolnosti na kojima je utemeljena nadležnost suda, sud koji je bio nadležan u vrijeme podnošenja tužbe zadržava nadležnost za vođenje spora.

Ocjenjivanje urednosti tužbe - ako tužba ne sadržava propisane dijelove ili je nerazumljiva, pozvat će se tužitelj da u određenom roku otkloni nedostatke tužbe i upozorit će se na posljedice koje će nastati ako ne postupi po traženju suda.

Ako tužitelj u ostavljenom roku ne otkloni naznačene nedostatke tužbe, a oni su takvi da sprječavaju rad suda, sud će rješenjem odbaciti tužbu kao neurednu, ako ne nađe da je osporena pojedinačna odluka ništava ili upravni ugovor ništetan. Protiv tog rješenja dopuštena je žalba.

Ocjenjivanje pretpostavki za vođenje upravnog sporaSud će rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi:1. da je tužba podnesena nepravodobno ili prijevremeno,2. da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja,3. da protiv pojedinačne odluke, postupanja ili upravnog ugovora nije iskorišten redovit pravni lijek,4. da je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora,5. da već postoji pravomoćna odluka donesena u upravnom sporu u istoj stvari,6. da je tužba podnesena protiv postupovne odluke, osim ako zakonom nije drukčije propisano.

Rješavanje o tužbenom zahtjevu - sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, ali nije vezan razlozima tužbe.Na razloge ništavosti pojedinačne odluke i ništetnosti upravnog ugovora sud pazi po službenoj dužnosti.

Dostava tužbe - Sud tužbu sa svim prilozima dostavlja na odgovor tuženiku i zainteresiranim osobama.Sud određuje rok za odgovor na tužbu prema okolnostima slučaja koji ne može biti kraći od osam niti dulji od 30 dana.

U odgovoru na tužbu tuženik se treba izjasniti o zahtjevima i navodima tužbe te predložiti dokaze kojima potkrepljuje svoje navode. Uz odgovor na tužbu tuženik je dužan priložiti sve dokaze kojima raspolaže.Odgovor na tužbu predaje se prema pravilima o predaji podnesaka. Uz odgovor na tužbu tuženik je dužan sudu dostaviti sve spise koji se odnose na predmet spora. Ako tuženik ne dostavi sve spise predmeta ili izjavi da ih ne može dostaviti, sud može riješiti spor i bez spisa predmeta.

Utvrđivanje činjeničnog stanja i dokaziSud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice.Sud uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio.Stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima.Dokazi su isprave, saslušanje stranaka, iskaz svjedoka, mišljenje i nalaz vještaka, očevid i druga dokazna sredstva.Sud izvodi dokaze prema pravilima kojima je uređeno dokazivanje u parničnom postupku.

Prava i obveze stranaka u upravnom sporuStranke su obvezne u tužbi i odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za njihovo utvrđivanje i izjasniti se o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima drugih stranaka.Sud može od stranke zatražiti izjašnjenje o određenim pitanjima koja se odnose na činjenice te predlaganje dokaza koji podupiru njezine tvrdnje. U tu joj svrhu sud može odrediti primjereni rok.Sud može od stranke zatražiti da u primjerenom roku dopuni i obrazloži svoje podneske, dostavi isprave i druge dokaze koji se mogu koristiti u sporu. Ako stranka u određenom roku ne dostavi sudu tražena dokazna sredstva, sud ih može pribaviti prema pravilima kojima je uređeno pribavljanje dokaza u parničnom postupku.

137

Obveza dostave isprava kojima raspolažu javnopravna tijelaNa zahtjev suda javnopravna tijela dostavit će isprave kojima raspolažu.Javnopravna tijela navest će koje se isprave ili dijelovi isprava smatraju tajnom prema zakonima o zaštiti i tajnosti podataka te u njih stranke ne mogu imati uvid.

Rješavanje upravnog spora bez rasprave1. ako je tuženik priznao tužbeni zahtjev u cijelosti,2. u predmetu u kojem se rješava na temelju pravomoćne presude donesene u oglednom sporu,3. ako utvrdi da pojedinačna odluka, postupanje ili upravni ugovor sadržava nedostatke koji sprječavaju ocjenu njihove zakonitosti,4. ako tužitelj osporava samo primjenu materijalnog prava, činjenice su nesporne, a stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave.

RASPRAVA

Zakazivanje rasprave - ročište za raspravu zakazuje predsjednik vijeća ili sudac pojedinac.

Predsjednik vijeća ili sudac pojedinac na ročište poziva stranke te svjedoke i vještake.U pozivu će se navesti da se presuda može donijeti i bez nazočnosti stranke u raspravi. Strankama se poziv mora uručiti najkasnije osam dana prije održavanja ročišta na koje su pozvane.

Javnost rasprave - rasprava je javna.

Ako to zahtijevaju razlozi zaštite privatnosti, tajnosti podataka i drugi zakonom propisani razlozi sud će isključiti javnost za cijelu raspravu ili njezin dio.O isključenju javnosti odlučuje se rješenjem. Tijek rasprave Predsjednik vijeća ili sudac pojedinac otvara raspravu i objavljuje predmet raspravljanja.Predsjednik vijeća ili sudac pojedinac utvrđuje jesu li došle sve pozvane osobe, a ako nisu, provjerava jesu li uredno pozvane i jesu li opravdale svoj izostanak.Ako stranka ili drugi sudionik spora bez opravdanog razloga ne dođu na ročište, rasprava se može održati i bez njihove prisutnosti.Predsjednik vijeća ili sudac pojedinac rukovodi raspravom.Kada sud ocijeni da je o predmetu raspravljeno dovoljno da se može donijeti presuda, rasprava se zaključuje, a vijeće povlači na vijećanje i glasovanje. Rasprava se može ponovo otvoriti ako je to potrebno radi razjašnjenja pojedinih važnih pitanja.O raspravi se vodi zapisnik.

RADNJE U UPRAVNOM SPORU

1. Proširenje tužbenog zahtjeva - tužitelj može proširiti tužbeni zahtjev do zaključenja rasprave, a kad se rasprava ne vodi, do donošenja odluke suda.

Proširenje tužbenog zahtjeva mora biti u okviru istoga predmeta spora.Kad dopusti proširenje tužbenog zahtjeva, sud će odrediti vrijeme potrebno za pripremu tuženika i zainteresiranih osoba za raspravu.2. Povlačenje tužbe - tužitelj može povući tužbu sve do zaključenja rasprave, a kad se rasprava ne vodi, do donošenja odluke suda. Povlačenje tužbe ne može se opozvati.

Ako tužitelj u roku koji mu je za to određen ne postupi po zahtjevu suda, pri čemu je poučen o pravnim posljedicama propuštanja, tužba se smatra povučenom.Pri povlačenju tužbe sud će obustaviti spor.

3. Priznanje tužbenog zahtjeva - ako tuženik u odgovoru na tužbu ili tijekom spora prizna tužbeni zahtjev u cijelosti, sud će presudom riješiti spor.

Ako tuženik u odgovoru na tužbu ili tijekom spora prizna tužbeni zahtjev u jednom dijelu, sud će nastaviti voditi spor samo o spornim dijelovima tužbenog zahtjeva.

4. Postupanje prema tužbenom zahtjevu u tijeku upravnog spora - Ako tuženik u tijeku spora u cijelosti postupi prema tužbenom zahtjevu, sud će obustaviti spor.

138

Ako tuženik u tijeku spora djelomično postupi prema tužbenom zahtjevu, sud će o preostalom dijelu zahtjeva nastaviti voditi spor.

5. Prethodno pitanjeKad odluka suda u sporu ovisi o pravnom pitanju koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a o kojem drugi sud ili nadležno javnopravno tijelo nije odlučilo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje, ako zakonom nije drukčije propisano, ili prekinuti spor do donošenja odluke o prethodnom pitanju.Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u upravnom sporu u kojem je to pitanje riješeno.

6. Prekid upravnog sporaSud će rješenjem prekinuti spor:1. do pravomoćnosti presude donesene u oglednom sporu,2. kad je to propisano zakonom.Sud rješenjem može prekinuti spor:1. dok se ne odluči o prethodnom pitanju ako je postupak o prethodnom pitanju pokrenut pred sudom ili nadležnim javnopravnim tijelom,2. dok Visoki upravni sud ne odluči o zakonitosti općeg akta koji se u konkretnom slučaju primjenjuje,3. kad je to propisano zakonom.Protiv rješenja o prekidu spora može se podnijeti žalba.Za trajanja prekida spora prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje radnji u sporu te sud ne može poduzimati nikakve radnje.Čim prestanu razlozi prekida, sud će donijeti rješenje o nastavku spora na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti. Rokovi koji su zbog prekida spora prestali teći počinju iznova teći od dostave rješenja o nastavku spora.

7. Obustava upravnog sporaSud će rješenjem obustaviti spor i odlučiti o troškovima spora:1. kad tužitelj umre ili prestane postojati u sporu o pravima koja ne prelaze na njegove nasljednike, odnosno pravne sljednike,2. kad nastupe razlozi: a) tužitelj može povući tužbu sve do zaključenja rasprave, a kad se rasprava ne vodi, do donošenja odluke suda. Povlačenje tužbe ne može se opozvatib) ako tužitelj u roku koji mu je za to određen ne postupi po zahtjevu suda, pri čemu je poučen o pravnim posljedicama propuštanja, tužba se smatra povučenomc) ako tuženik u tijeku spora u cijelosti postupi prema tužbenom zahtjevu, sud će obustaviti spord) stranka može povući žalbu do donošenja drugostupanjske presude. U tom slučaju sud obustavlja spore) sud može obustaviti postupak ako podnositelj odustane od zahtjevaf) sud će rješenjem obustaviti postupak kad prestanu postojati pretpostavke za njegovo vođenjeRješenje o obustavi spora sud će dostaviti svim strankama u sporu te nasljednicima odnosno pravnim sljednicima tužitelja koji je umro ili prestao postojati, nakon što oni budu utvrđeni.Sud će nasljednicima umrlog tužitelja, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, postaviti privremenog zastupnika kojemu će dostaviti rješenje o obustavi spora, ako ocijeni da bi ostavinski postupak mogao dulje trajati.Kad je pravna osoba prestala postojati, sud će rješenje o obustavi spora dostaviti drugim strankama i pravnom sljedniku tužitelja nakon što on bude utvrđen.Protiv rješenja o obustavi spora stranka može podnijeti žalbu. Dok se postupak po žalbi o obustavi spora ne završi, na rokove za poduzimanje radnji te na prava stranaka na odgovarajući način primijenit će se pravila o prekidu spora.

8. Privremene mjereSud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta.O privremenoj mjeri sud odlučuje rješenjem.Protiv rješenja o privremenoj mjeri može se uložiti žalba.

9. Ogledni sporAko je u deset ili više prvostupanjskih upravnih sporova predmet tužbe iste pravne i činjenične prirode, sud može rješenjem odlučiti koji će predmet riješiti u oglednom sporu. U ostalim predmetima sud će rješenjem prekinuti spor.Nakon pravomoćnosti presude donesene u oglednom sporu sud će nastaviti voditi prekinute sporove uz primjenu dokaza koji su provedeni u oglednom sporu.Na temelju pravomoćne presude donesene u oglednom sporu sud može riješiti spor pokrenut nakon pravomoćnosti te presude bez vođenja rasprave, ali nakon omogućivanja strankama da se o tome izjasne.

10. PodnesciPodnesci se dostavljaju u pisanom ili elektroničkom obliku.

139

Podnesak mora biti razumljiv te sadržavati sve što je potrebno da bi se u svezi s njim moglo postupiti, osobito oznaku suda, osobno ime, odnosno naziv i adresu stranke i osoba ovlaštenih za zastupanje, predmet spora, sadržaj izjave te potpis. Podnesak dostavljen elektronički treba biti ovjeren elektroničkim potpisom sukladno zakonu.Ako podnesak nije razumljiv ili ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelju naložiti da podnesak ispravi, odnosno dopuni i za to mu odrediti primjereni rok. Ako se nedostaci u roku ne otklone, a po podnesku se ne može postupiti, smatrat će se da podnesak nije niti podnesen.Podnesak dostavljen elektroničkim putem smatra se predanim sudu u trenutku kad je zabilježen na poslužitelju za slanje takvih poruka. Sud će bez odgode elektroničkim putem pošiljatelju potvrditi primitak podneska.Ako sud iz tehničkih razloga ne može pročitati podnesak u elektroničkom obliku, o tome će obavijestiti pošiljatelja i pozvati ga da u roku koji je za to određen pošalje podnesak u ispravnom elektroničkom obliku ili da ga dostavi na drugi način. Ako pošiljatelj to ne učini u roku, smatrat će se da podnesak nije niti podnesen.Izjava koja se daje podneskom može se sudu dati i usmeno na zapisnik.

11. Dostava Dostava se obavlja prema pravilima kojima je uređena dostava u općem upravnom postupku.Dostava elektroničkim putem obavit će se samo na zahtjev ili uz izričit pristanak stranke ili drugog sudionika spora. Dostava elektroničkim putem smatra se obavljenom u trenutku kad je odluka ili drugi akt suda zabilježen na poslužitelju za primanje takvih poruka.Dostava osobi ovlaštenoj za zastupanje ili opunomoćeniku za primanje pismena smatra se dostavom stranci.

12. RokoviAko rokovi nisu propisani ovim Zakonom, određuje ih sud prema okolnostima slučaja. Sud rokove određuje na dane ili određenim datumom.Kad je rok određen na dane, dan kada je dostava izvršena odnosno dan u koji pada događaj od kojega se računa trajanje roka ne uračunava se u rok, već se početak roka računa od sljedećeg dana.Nedjelje, blagdani i neradni dani ne utječu na početak i tijek roka. Kad zadnji dan roka pada u nedjelju, na blagdan ili drugi dan kada sud ne radi, rok istječe prvog sljedećeg radnog dana.

13. Povrat u prijašnje stanjeAko stranka propusti ročište ili rok za poduzimanje neke radnje u sporu i zbog toga izgubi pravo poduzeti tu radnju, sud će toj stranci na njezin prijedlog dopustiti naknadno obavljanje radnje samo ako ocijeni da postoje opravdani razlozi za propuštanje.Prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se sudu kod kojeg je trebalo obaviti propuštenu radnju u roku od 15 dana od dana kad je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje, od dana kad je za to saznala. Nakon proteka 90 dana od propuštanja ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje.Ako se povrat u prijašnje stanje traži zbog propuštanja roka za poduzimanje radnje, predlagatelj je dužan istodobno s podnošenjem prijedloga obaviti i propuštenu radnju.O prijedlogu za povrat u prijašnje stanje sud odlučuje rješenjem, a ako prijedlog usvoji, spor se vraća u ono stanje u kojem se nalazio prije propuštanja te se poništavaju sve odluke koje je sud zbog propuštanja donio.Neće se dopustiti povrat u prijašnje stanje ako je propušten rok za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje ili ako je propušteno ročište određeno u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje.

14. Razgledavanje spisa predmetaStranke imaju pravo obavijestiti se o tijeku spora i razgledati spis te o svom trošku umnožiti akte iz spisa, osim zapisnika o vijećanju i glasovanju i drugih akata koji su označeni određenim stupnjem tajnosti. Nacrti sudskih odluka i pripremni tekstovi izrađeni tijekom rada na predmetu nisu sastavni dio spisa.Pristup dijelovima spisa predmeta može se uskratiti ako je to nužno radi zaštite javnog interesa, interesa jedne od stranaka ili interesa trećih osoba.Razgledavanje spisa predmeta odobrava predsjednik vijeća, odnosno sudac pojedinac.Pristup elektroničkom spisu može se odobriti i elektroničkim putem.

15. Održavanje redaPredsjednik vijeća ili sudac pojedinac brine se o održavanju reda tijekom spora.Osobi koja sudjeluje u sporu te u podnesku ili na raspravi vrijeđa sud, stranku ili drugog sudionika spora, ometa rad suda ili ne postupa po uputama suda za održavanje reda, sud može izreći, opomenu, novčanu kaznu ili udaljenje s rasprave prema pravilima kojima su uređene zaštita suda, stranaka i drugih sudionika od uvredljivih podnesaka i održavanje reda na glavnoj raspravi u parničnom postupku.

140

SUDSKE ODLUKE

PresudaO tužbenom zahtjevu koji se odnosi na glavnu stvar i sporedna traženja sud odlučuje presudom.Presuda se donosi i objavljuje u ime Republike Hrvatske.Sud presudu donosi prema slobodnom uvjerenju te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja.Presuda se može temeljiti samo na činjenicama i dokazima o kojima je strankama dana mogućnost izjašnjavanja.

Donošenje presudeVijeće donosi presudu većinom glasova.O vijećanju i glasovanju vodi se poseban zapisnik koji potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar.

Odbijanje tužbenog zahtjevaSud će odbiti tužbeni zahtjev ako utvrdi da je neosnovan.Sud će odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i kada utvrdi da je u postupku koji je prethodio donošenju pojedinačne odluke bilo nedostataka, ali nisu utjecali na rješavanje predmeta postupka te ako utvrdi da je pojedinačna odluka zasnovana na zakonu, ali zbog drugih razloga od onih navedenih u odluci.

Usvajanje tužbenog zahtjevaAko sud utvrdi da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, presudom će usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti pobijanu odluku i sam riješiti stvar, osim kada to ne može učiniti s obzirom na prirodu stvari ili je tuženik rješavao po slobodnoj ocjeni.Ako sud utvrdi da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela ništava, presudom će usvojiti tužbeni zahtjev i oglasiti odluku ništavom.Ako sud utvrdi da javnopravno tijelo nije u propisanom roku donijelo pojedinačnu odluku koju je prema propisima trebalo donijeti, presudom će usvojiti tužbeni zahtjev i sam riješiti stvar, osim kada to ne može učiniti s obzirom na prirodu stvari ili je tuženik rješavao po slobodnoj ocjeni. Tada će tuženiku narediti donošenje odluke i za to mu odrediti primjereni rok.Ako sud utvrdi da tuženik nije postupio sukladno propisima, pojedinačnoj odluci ili upravnom ugovoru, presudom će usvojiti tužbeni zahtjev i narediti postupanje u primjerenom roku.Ako sud utvrdi da je upravni ugovor ništetan, presudom će usvojiti tužbeni zahtjev i ugovor oglasiti ništetnim.Ako sud utvrdi da je javnopravno tijelo nezakonito raskinulo upravni ugovor, presudom će usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti odluku o raskidu upravnog ugovora.

Naknada štete i povrat stvariSud će u okviru tužbenog zahtjeva odlučiti i o naknadi štete te povratu stvari.Kad sud utvrdi da je upravni ugovor nezakonito raskinut ili ništetan, odlučit će i o naknadi štete.Sud će odbiti tužbeni zahtjev glede naknade štete i povrata stvari ako utvrdi da je tužitelj svojim postupanjem prouzročio štetu ili pridonio nastanku takve štete.

Sadržaj presudePresuda mora sadržavati uvod, izreku, obrazloženje i uputu o pravnom lijeku.Uvod sadržava:1. naznaku da se odluka izriče u ime Republike Hrvatske,2. naziv suda,3. ime i prezime predsjednika i članova sudskog vijeća, odnosno suca pojedinca i zapisničara,4. ime i prezime ili naziv te adresu stranaka i osoba ovlaštenih za zastupanje,5. kratku oznaku predmeta spora,6. datum odluke.Izreka sadržava odluku suda.U obrazloženju sud izlaže zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje je činjenice sud utvrđivao, zašto i kada ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i kako ih je ocijenio. Sud će posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući u sporu i izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora.Uputom o pravnom lijeku stranka se obavješćuje može li protiv presude podnijeti žalbu, kojem sudu, u kojem roku i na koji način.Izvornik presude potpisuje predsjednik vijeća, odnosno sudac pojedinac.

Objava presudePresuda se objavljuje na ročištu na kojem je rasprava zaključena.Presudu objavljuje predsjednik vijeća, odnosno sudac pojedinac.Predsjednik vijeća, odnosno sudac pojedinac javno će pročitati izreku i ukratko obrazložiti presudu.Pri objavi presude sud može obavijestiti stranke da će o troškovima odlučiti naknadno.

141

Ako zbog složenosti predmeta spora sud ne može odlučiti odmah nakon zaključenja rasprave, objava presude može se odgoditi najviše osam dana od dana zaključenja rasprave. Datum objave presude odredit će se odmah.

Dostava presudePresuda se dostavlja svim strankama u sporu.Kad je u sporu održana rasprava, presuda će se strankama otpremiti u roku od 15 dana od dana objave.

Pravomoćnost presudePrvostupanjska presuda postaje pravomoćna protekom roka za žalbu, ako žalba nije podnesena.Drugostupanjska presuda postaje pravomoćna danom donošenja.

Ispravljanje pogrešaka u presudiPogreške u imenima i brojevima, očite pogreške u pisanju i računanju te druge očite pogreške sud može rješenjem ispraviti u svako doba. O ispravljanju presude sud može odlučiti bez izjašnjavanja stranaka.Rješenje o ispravku prilaže se izvorniku i ovjerenim prijepisima presude.Ako je presuda pohranjena u elektroničkom obliku, rješenje o ispravku pohranjuje se kao zasebna elektronička isprava.Protiv rješenja o ispravku može se podnijeti žalba.

RješenjeO postupovnim pitanjima sud odlučuje rješenjem.Rješenja koja se donose na raspravi objavljuje predsjednik vijeća, odnosno sudac pojedinac.Rješenje objavljeno na raspravi prema strankama ima učinak od trenutka objave. Rješenje doneseno izvan rasprave sud će strankama dostaviti pisanim ili elektroničkim putem. Rješenje u pisanom ili elektroničkom obliku prema strankama ima učinak od trenutka uredne dostave.Pisani otpravak rješenja sadržava uvod i izreku. Rješenje mora biti obrazloženo ako se njime odbija prijedlog stranke ili ako se njime rješava o suprotnim prijedlozima stranaka, a može biti obrazloženo kad sud to smatra potrebnim. Ako je protiv rješenja dopuštena žalba, pisani otpravak rješenja mora sadržavati i uputu o pravnom lijeku.

3. PRAVNI LIJEKOVI

ŽALBA

1. Žalba protiv presudeProtiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog:1. bitne povrede pravila sudskog postupka,2. pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu,3. pogrešne primjene materijalnog prava.Žalba se može podnijeti kada je upravni sud presudom sam odlučio o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke.Bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kad upravni sud u tijeku spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ovoga Zakona, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude.Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u sporu postoji kad je upravni sud kakvu odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio ili je nije utvrdio ili je o činjeničnom stanju izveo pogrešan zaključak.Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad upravni sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.Žalba ne odgađa izvršenje pobijane presude. Na prijedlog žalitelja Visoki upravni sud može odgoditi izvršenje pobijane presude.

2. Žalba protiv rješenjaProtiv rješenja upravnog suda žalba se može podnijeti samo kad je to propisano ovim Zakonom. Protiv rješenja Visokog upravnog suda žalba nije dopuštena.Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja.U odlučivanju o žalbi protiv rješenja Visoki upravni sud poništit će nezakonito rješenje. Na podnošenje i druga pitanja odlučivanja o žalbi protiv rješenja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o podnošenju i odlučivanju o žalbi protiv presude.

3. Odricanje od žalbe i povlačenje od žalbeStranka se može odreći prava na žalbu od objave presude, a ako presuda nije objavljena, od dostave prijepisa presude do isteka roka za podnošenje žalbe.Stranka može povući žalbu do donošenja drugostupanjske presude. U tom slučaju sud obustavlja spor.Odricanje od žalbe i povlačenje žalbe mora biti izričito i ne može se opozvati.

4. Sadržaj žalbeŽalba treba sadržavati:1. oznaku presude protiv koje se podnosi,

142

2. opseg osporavane presude,3. razloge zbog kojih se žalba podnosi,4. razumljiv te sadržavati sve što je potrebno da bi se u svezi s njim moglo postupiti, osobito oznaku suda, osobno ime, odnosno naziv i adresu stranke i osoba ovlaštenih za zastupanje, predmet spora, sadržaj izjave te potpis, ako je dostavljen elektronički treba biti ovjeren elektroničkim potpisom sukladno zakonu.

Razlozi zbog kojih se žalba podnosi moraju biti detaljno obrazloženi.U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice.

5. Podnošenje žalbeŽalba se podnosi upravnom sudu koji je donio presudu u roku od 15 dana od dana dostave presude.Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu.Žalba se predaje nadležnom sudu neposredno u pisanom obliku, usmeno na zapisnik ili se šalje poštom, odnosno dostavlja elektronički.Kad je tužba upućena poštom preporučeno ili predana ovlaštenom pružatelju poštanskih usluga, dan predaje pošti, odnosno ovlaštenom pružatelju poštanskih usluga smatra se danom predaje sudu.Žalba dostavljena elektronički smatra se predanom u trenutku kad je zabilježena na poslužitelju za slanje elektroničkih poruka. Takva žalba treba biti ovjerena elektroničkim potpisom sukladno zakonu. Sud će bez odgode elektroničkim putem pošiljatelju potvrditi primitak žalbe.

6. Postupanje upravnog suda po žalbiNepravodobnu žalbu ili žalbu podnesenu od neovlaštene osobe upravni sud će odbaciti rješenjem u roku od 15 dana od njezina primitka.Ako je žalba neuredna, upravni sud će u roku od 15 dana od primitka žalbe rješenjem pozvati žalitelja da dopuni ili ispravi žalbu i za to mu odrediti primjereni rok. Ako žalitelj u roku ne postupi po traženju suda, sud će žalbu rješenjem odbaciti kao neurednu.Primjerak uredne žalbe upravni sud će u roku od osam dana dostaviti sa svim spisima Visokom upravnom sudu na odlučivanje.

7. Postupanje Visokog upravnog suda po žalbiVisoki upravni sud rješenjem će odbaciti nepravodobnu žalbu, žalbu podnesenu od neovlaštene osobe, odnosno neurednu žalbu ako je to propustio učiniti upravni sud.Visoki upravni sud rješenjem će odbaciti žalbu kao nedopuštenu ako ne postoji osnova za podnošenje žalbe.

Žalba protiv presudea) protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog:1. bitne povrede pravila sudskog postupka,2. pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu,3. pogrešne primjene materijalnog prava.b) žalba se može podnijeti kada je upravni sud presudom sam odlučio o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke

Visoki upravni sud dostavit će žalbu svim strankama u sporu te zatražiti od njih da se u roku od osam dana očituju odgovorom na žalbu.Odgovor na žalbu predaje se sukladno pravilima o predaji podnesaka.Odgovor na žalbu Visoki upravni sud bez odgode će dostaviti žalitelju.8. Razmatranje žalbeVisoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi. Na razloge ništavosti pojedinačne odluke i ništetnosti upravnog ugovora Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti.Visoki upravni sud o žalbi odlučuje na sjednici vijeća, bez održavanja rasprave.Visoki upravni sud može održati raspravu ako to smatra potrebnim. Na zakazivanje i tijek rasprave pred Visokim upravnim sudom na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o raspravi pred upravnim sudom. Odluka u sporu može se donijeti i ako na raspravu bez opravdanog razloga nije došla jedna stranka ili nisu došle obje uredno pozvane stranke.

9. Ovlasti Visokog upravnog suda u odlučivanju po žalbiVisoki upravni sud presudom će odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kad utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija ili da oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.Visoki upravni sud poništit će prvostupanjsku presudu te će sam otkloniti nedostatke i presudom riješiti stvar ako utvrdi da je upravni sud počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka, da je pogrešno ili nepotpuno utvrdio činjenično stanje ili da je pogrešno primijenio materijalno pravo.

10. Drugostupanjska presuda143

Na sadržaj presude Visokog upravnog suda odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga Zakona o sadržaju presude.U obrazloženju presude Visoki upravni sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja te navesti razloge koje je uzeo u obzir pri donošenju odluke.Visoki upravni sud presudu dostavlja strankama.

OBNOVA SPORA

1. Razlozi obnoveSpor okončan presudom obnovit će se na prijedlog stranke:1. ako je konačnom presudom Europskog suda za ljudska prava odlučeno o povredi temeljnog ljudskog prava ili slobode na drukčiji način od presude suda,2. ako se presuda temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili drugo javnopravno tijelo o tom je pitanju poslije odlučilo u bitnim točkama drukčije,3. ako je do odluke suda došlo zbog kaznenog djela suca ili službenika suda,4. ako se odluka suda temelji na ispravi koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj, ili ako se odluka suda temelji na lažnom iskazu svjedoka, vještaka ili stranke,5. ako je u donošenju odluke sudjelovao sudac koji je morao biti izuzet.

Prijedlog za obnovu spora podnosi se sudu koji je donio presudu najkasnije u roku od 30 dana od dana kad je stranka saznala za razlog obnove. Nakon proteka jedne godine od pravomoćnosti presude obnova se ne može predložiti iz razloga ako je u donošenju odluke sudjelovao sudac koji je morao biti izuzet

U prijedlogu se mora navesti:1. oznaka presude donesene u sporu kojeg se obnova traži,2. zakonska osnova obnove i dokazi koji je čine vjerojatnom,3. dokazi da je prijedlog podnesen u zakonskom roku,4. mora biti razumljiv te sadržavati sve što je potrebno da bi se u svezi s njim moglo postupiti, osobito oznaku suda, osobno ime, odnosno naziv i adresu stranke i osoba ovlaštenih za zastupanje, predmet spora, sadržaj izjave te potpis. Dostavljen elektronički treba biti ovjeren elektroničkim potpisom sukladno zakonu.

2. Postupak obnoveSud će odbaciti prijedlog rješenjem ako utvrdi da je prijedlog podnijela neovlaštena osoba ili da je prijedlog nepravodoban ili da stranka nije učinila vjerojatnim postojanje zakonske osnove za obnovu.Ako sud ne odbaci prijedlog, dostavit će ga drugim strankama te ih pozvati da u roku od 15 dana odgovore na prijedlog.Ako se obnova dopusti, prijašnja odluka stavit će se izvan snage u cijelosti ili djelomično. Prijašnje postupovne radnje na koje ne utječu razlozi obnove neće se obnavljati. Presudom kojom se obnova dopušta odlučit će se o predmetu spora.

ZAHTJEV ZA IZVANREDNO PREISPITIVANJE ZAKONITOSTI PRAVOMOĆNE PRESUDE

Podnošenje zahtjeva i odlučivanjeStranke u upravnom sporu mogu zbog povrede zakona predložiti Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne sudske odluke upravnog suda ili Visokog upravnog suda.Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne sudske odluke može podnijeti Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u roku od šest mjeseci od dana dostave pravomoćne sudske presude strankama. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ovaj zahtjev može podnijeti i po službenoj dužnosti.O zahtjevu odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću koje čini pet sudaca.Ako Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji zahtjev, može ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno rješavanje ili preinačiti presudu.

4. TROŠKOVI UPRAVNOG SPORA

Troškovi upravnog sporaTroškove spora čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.Svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzročila svojim radnjama, osim ako zakonom nije drukčije propisano. Troškovi proizašli iz poduzimanja radnji po službenoj dužnosti suda predujmljuju se iz sredstava suda.Stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije dukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.Stranka koja je povukla tužbu, žalbu ili drugi prijedlog koji je prouzročio troškove drugim strankama snosi troškove i tim strankama.

144

Pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja spora.

IZVRŠENJE SUDSKIH ODLUKA

1. Izvršnost sudskih odlukaPresuda postaje izvršna nakon dostave stranci, ako presudom nije određen drugi rok za izvršenje.Rješenje postaje izvršno nakon objave, odnosno dostave stranci, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

2. Izvršenje presudaIzvršenje presude kojom je sud riješio stvar dužan je osigurati tuženik.Kad je presudom poništena pojedinačna odluka tuženika, a stvar nije riješena, tuženik je obvezan postupiti sukladno izreci presude, najkasnije u roku od 30 dana od dostave presude. Tuženik je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.Ako tuženik ne osigura izvršenje presude u određenom roku, tužitelj može zahtjevom za izvršenje od suda zahtijevati izvršenje presude.Izvršenje se provodi prema pravilima kojima je uređeno izvršenje u općem upravnom postupku.

3. Izvršenje rješenjaRješenje izvršava sud koji je rješenje donio.Izvršenje novčanih obveza određenih rješenjem provodi se u skladu s propisima kojima je uređeno sudsko izvršenje.

OCJENA ZAKONITOSTI OPĆIH AKATA

Pokretanje postupkaPostupak ocjene zakonitosti općeg akta Visoki upravni sud pokreće na zahtjev fizičke ili pravne osoba ili skupine osoba povezanih zajedničkim interesom ako je pojedinačnom odlukom javnopravnog tijela koja se temelji na općem aktu došlo do povrede njihova prava ili pravnog interesa. Zahtjev se podnosi u roku od 30 dana od dostave odluke.Postupak ocjene zakonitosti općeg akta Visoki upravni sud može pokrenuti po službenoj dužnosti ili na zahtjev suda.

Sadržaj i predaja zahtjevaZahtjev za ocjenu zakonitosti općeg akta mora sadržavati:1. osobno ime, odnosno naziv i adresu podnositelja,2. naziv osporenog općeg akta i naznaku njegova donositelja,3. oznaku odredbi kojih se zakonitost osporava,4. razloge nezakonitosti općeg akta,5. potpis podnositelja.Podnositelj zahtjeva (fizička ili pravna osoba ili skupina osoba povezanih zajedničkim interesom)mora u zahtjevu učiniti vjerojatnim da je primjenom općeg akta povrijeđeno njegovo pravo ili pravni interes.Zahtjev se predaje Visokom upravnom sudu neposredno u pisanom obliku, usmeno na zapisnik ili se šalje poštom, odnosno dostavlja elektronički. Kad je zahtjev upućen poštom preporučeno ili predan ovlaštenom pružatelju poštanskih usluga, dan predaje pošti, odnosno ovlaštenom pružatelju poštanskih usluga smatra se danom predaje sudu.Zahtjev dostavljen elektronički smatra se predanim u trenutku kad je zabilježen na poslužitelju za slanje elektroničkih poruka. Takav zahtjev treba biti ovjeren elektroničkim potpisom sukladno zakonu. Sud će bez odgode elektroničkim putem pošiljatelju potvrditi primitak zahtjeva.

Postupanje suda po zahtjevuVisoki upravni sud rješenjem će odbaciti zahtjev za ocjenu zakonitosti i o tome obavijestiti podnositelja ako utvrdi:1. da akt koji se zahtjevom osporava nije opći akt,2. da je akt koji se zahtjevom osporava propis kojeg je ocjena zakonitosti u nadležnosti Ustavnog suda Republike Hrvatske,3. da je zakonom osigurana druga zaštita od nezakonitosti općeg akta,4. da je zahtjev podnijela neovlaštena osoba,5. da je zahtjev nepravodoban.Sud može, do donošenja presude, rješenjem obustaviti izvršenje osporenog općeg akta. Rješenje o obustavi izvršenja objavljuje se u »Narodnim novinama«.

Odlučivanje o zakonitosti općeg aktaO zakonitosti općeg akta Visoki upravni sud odlučuje na javnoj sjednici.Visoki upravni sud može održati savjetodavnu raspravu ako ocijeni da je prije odlučivanja o biti stvari potrebna rasprava sa sudionicima postupka, znanstvenicima i drugim stručnjacima.Sud će presudom ukinuti opći akt, ili pojedine njegove odredbe, ako utvrdi da nije suglasan sa zakonom ili statutom javnopravnog tijela.

145

Ukinuti opći akt prestaje važiti, odnosno ukinute odredbe općeg akta prestaju važiti danom objave presude Visokog upravnog suda u »Narodnim novinama«.

Zahtjev za izmjenu pojedinačne odluke zbog ukidanja općeg aktaFizička ili pravna osoba ili skupine osoba povezanih zajedničkim interesom imaju pravo podnijeti zahtjev nadležnom javnopravnom tijelu za izmjenu pojedinačne odluke javnopravnog tijela kojom je povrijeđeno njegovo pravo ili pravni interes odgovarajućom primjenom odredaba o obnovi upravnog postupka u roku od tri mjeseca od dana objave presude u »Narodnim novinama«.

Obustava postupkaSud može obustaviti postupak ako podnositelj odustane od zahtjeva.Sud će rješenjem obustaviti postupak kad prestanu postojati pretpostavke za njegovo vođenje.

POSEBAN NAČIN RJEŠAVANJA UPRAVNIH SPOROVA

Sudska nagodbaStranke mogu tijekom spora pred sudom sklopiti nagodbu o predmetu spora.Nagodba se ne može sklopiti o zahtjevima kojima stranke ne mogu raspolagati.Sud će tijekom spora upozoriti stranke na mogućnost sklapanja nagodbe i pomoći im pri sklapanju nagodbe. Sudska nagodba unosi se u zapisnik koji potpisuju i stranke.Ako se nagodba odnosi na cjelokupni tužbeni zahtjev, sud će rješenjem obustaviti spor, a ako se odnosi na dio tužbenog zahtjeva, sadržaj nagodbe sud će uključiti u izreku presude.

146

6. UREDSKO POSLOVANJE

Kojim je propisima regulirano uredsko poslovanje?Uredba o uredskom poslovanjuUputstvo za izvršenje uredbe o uredskom poslovanju

Zakon o pečatima i žigovima s grbom Republike Hrvatske

Zakon o upravnim pristojbama i brojne tarifne izmjene

Uredba o natpisnoj ploči i zaglavlju akta tijela državne uprave, lokalne, područne (regionalne) i mjesne samouprave, te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti

Zakon o tajnosti podataka

Pravilnik o jedinstvenim klasifikacijskim oznakama

Što je regulirano uredbom o uredskom poslovanju?Uredbom o uredskom poslovanju uređuje se uredsko poslovanje tijela državne uprave. Uredba se primjenjuje i na uredsko poslovanje stručnih službi Hrvatskoga sabora i Vlade RH, Ureda predsjednika Republike Hrvatske i drugih državnih tijela, tijela i službi jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti, ako za uredsko poslovanje nisu doneseni posebni propisi – podredna primjena Uredbe.

Tko je dužan primjenjivati propise uredskog poslovanja?a) Tijela državne upraveb) Jedinice lokalne i područne (regionalne) samoupravec) Pravne osobe s javnim ovlastimad) Stručne službe Vlade Republike Hrvatske i Hrvatskog sabora (ako za njihovo poslovanje nema posebnih propisa)

Što je to uredsko poslovanje?Skup pravila i mjerila u postupanju s pismenima• pomoćna djelatnost uprave važna za uredno, stabilno i racionalno poslovanje• onaj dio administrativnog poslovanja koji se, uglavnom, odnosi na rukovanje spisima:

• u užem smislu - zaprimanje, pregledavanje, razvrstavanje, raspoređivanje, upisivanje i dostavljanje u rad, administrativno-tehnička obrada, otpremanje otpravaka, razvođenje, arhiviranje i čuvanje

• u širem smislu -raspored prostorija (po načelu funkcionalnosti), primanje stranaka, korištenje telefona, služba dežurstva, stručna knjižnica, rukovanje štambiljima, pečatima i žigovima

Koji su temeljni pojmovi uredskog poslovanja?PISMENO – podnesak ili aktAKT – pismeno kojim tijelo odlučuje o predmetu postupka, odgovara na podnesak stranke, određuje, prekida ili završava

neku službenu radnju te obavlja službeno dopisivanje s drugim tijelima odnosno pravnim osobama koje imaju javne ovlasti

– svaki pisani sastav kojim se pokreće, dopunjuje, mijenja, prekida ili završava neka službena radnja organa uprave ili organizacije

PRILOG – svaki pisani sastav (spis, isprava, obrazac, tablica i sl.) ili fizički predmet koji se prilaže uz akt radi dopunjavanja, razjašnjenja ili dokazivanja sadržaja akta

DOKUMENT – akti i prilozi koji se odnose na isto pitanje ili zadaću

- svaki podatak, zapis koji sadržajem i strukturom čini prepoznatljivu cjelinu povezanih podataka.

PODNESAK – pismeno kojim stranka pokreće postupak, dopunjuje, mijenja svoj zahtjev odnosno drugo traženje ili od tog odustaje

PREDMET (SPIS) – skup pismena, priloga i drugih dokumenata koji se odnose na isto pitanje ili zadaću ili koji na drugi način čine posebnu cjelinu

DOSJE – skup predmeta koji se odnose na istu cjelinu, istu osobu, tijelo ili zadaću;

FASCIKL – skup više dosjea iste djelatnosti unutar podgrupe koji se poslije završenog postupka čuvaju sređeni u istom omotu (kutiji, koricama i sl.)

147

PISARNICA – posebna unutarnja ustrojstvena jedinica u tijelu u kojoj se vrše uredski poslovi.

ARHIVA / PISMOHRANA – sastavni dio pisarnice gdje se čuvaju dovršeni predmeti, urudžbeni zapisnici, upisnici predmeta upravnog postupka i druge knjige i materijali do predaje nadležnom arhivu ili do njihovog uništenja

- dio pisarnice koja obavlja poslove čuvanja i izlučivanja pismena te drugih dokumenata

BROJČANA OZNAKA – identifikacija predmeta odnosno pismena i sastoji se od klasifikacijske oznake i urudžbenog broja

Klasifikacija oznaka je brojčana oznaka predmeta koja taj predmet označava prema sadržaju, vremenu nastajanja predmeta i oblikuUrudžbeni broj je brojčana oznaka koja označava mjesto nastajanja, godinu nastajanja i redni broja akta unutar predmeta

Tko obavlja poslove uredskog poslovanja?a) pisarnicab) određeni djelatnik (za urudžbene poslove manjeg opsega)

- puno radno vrijeme- dio radnog vremena, uz druge poslove

Gdje se obavljaju poslovi uredskog poslovanja?- u pisarnici- izvan pisarnice – kad se radi o tijelu s manjim opsegom uredskog poslovanja

– kad su ustrojstvene jedinice dislocirane u odnosu na sjedište tijela

Kojim propisima se uređuje uredsko poslovanje?Podzakonskim propisima – uredba, pravilnik, uputstvo

Posebnim propisima mogu se predvidjeti posebni propisi i vrijede samo za ta tijela.

Koja su načela uredskog poslovanja?

1. jednostavnost – sve radnje se moraju obavljati na jednostavan i pregledan način2. preglednost – sve radnje se moraju obavljati pregledno i logičnim slijedom3. točnost – sve radnje moraju se obaviti točno i nedvojbeno, uglavnom u pisanom obliku, a način utvrđivanja činjenica

mora biti siguran i objektivan4. ekspeditivnost - sve radnje u uredskom poslovanju moraju biti završene pravodobno, uz minimalno utrošeno vrijeme

ali ne na štetu ispravnosti i kvalitete rada5. jednoobraznost - obavlja se uvijek na isti način, prema propisanim pravilima koja su svima dostupna6. ekonomičnost - radnje u uredskom poslovanju obavljaju u što kraćem roku i sa što manje sredstava, ali ne na uštrb

točnosti7. uljudbenost - predstavlja komunikaciju sa strankama, gdje se treba držati pravila ljubaznog ophođenja, pristojnog

ponašanja, međusobne suradnje te poštivanja dostojanstva ljudske osobe8. zakonitost - predstavlja obvezu svih subjekata da se pridržavaju važećih propisa, u prvom redu zakona

Poslovi pisarnice- primanje i pregled akata, - razvrstavanje, raspoređivanje, upisivanje i dostava u rad akata, - otpremanje i razvođenje akata i njihovo stavljanje u arhivu, te- čuvanje

Odjeljci pisarnice - urudžbeni zapisnik, prijepis, otpremništvo, dostavni ured, arhiv (pismohrana)?Glavni odjeljci odnosno službe u pisarnici jesu:- urudžbeni zapisnik (prijamnica, prijamna kancelarija) - odjeljak u kojem se svi podnesci i drugi akti naslovljeni na tijela

državne uprave predaju, preuzimaju i upisuju u uredske knjige po predmetu i broju.- prijepis (daktilografski ured) - odjeljak u kojem se pišu (prepisuju) čistopisi, prilozi, kopije i drugi akti, prima diktat, pišu

matrice, te uspoređuje sve što je napisano (može biti organiziran i izvan pisarnice).- otpremništvo (ekspedit) - odjeljak u kojem se riješeni, odobreni i prepisani akti i prilozi moraju srediti, koji mora pribaviti

potpis i pečat, opremiti spise prilozima i otpremiti ih.- dostavni ured - u većim tijelima državne uprave, dostavlja odnosno uručuje otpravke i druge akte naslovnicima.- arhiv (registratura, pismohrana) - odjeljak i sastavni dio pisarnice gdje se čuvaju dovršeni predmeti, urudžbeni zapisnici,

upisnici predmeta upravnog postupka i druge knjige i evidencije do predaje nadl. arhivu ili do uništenja.

Vrste akata / pošiljki148

Akti se dijele na obične, označene određenim stupnjem povjerljivosti (vrlo tajno, tajno, povjerljivo, ograničeno) i hitne (koji su kao takvi određeni propisom, ili su vezani uz rok, ili ih je takvim označila ovlaštena osoba).

Koja je procedura od trenutka otvaranja pošiljke?Na svaki akt se stavlja prijemni štambilj.

Evidencija pošiljki uvodi se u knjigu primljene pošte (pomoćna evidencija)

Za upis u evidenciju o primljenim aktima postoje glavna i pomoćna knjiga.

Nakon upisivanja predmet se dostavlja na rad putem interne dostavne knjige

Osoba koja ga preuzima mora se potpisati.

Istim putem se predmet vraća u pisarnicu.

Rad po predmetu obuhvaća:- Administrativno-tehničku obradu- Izradu

Izgled:Lijevo: zaglavlje s grbom i nazivom RH i sjedištem tijela državne uprave, klasa i ur. BrojDesno: adresa primateljaPredmet: kratak opis sadržajaVeza: vaš broj/naš brojTekst i potpis službene osobe, otisak službenog pečata, broj i naziv priloga, oznaka načina otpreme, naznaka kome sve ide

Priprema za potpis

Povrat u pisarnicu

Na primjerke za arhiviranje stavljaju se upute pisarnici

Pisarnici se trebaju dati upute glede otpreme. Naime, olovkom se mora označiti pisarnici uputa za otpremu (primjerice: žurno, obično, dostavo). Kada je u pitanju arhiva, treba se naputiti i o roku čuvanja. (dio arhivske građe mora se trajno čuvati. Obično se čuva 10 godina, zatim ide u povijesni arhiv – no često sve ostaje u tijelu).

Kada se predmet arhivira, sve se knjige (urudžbeni zapisnik, pomoćne knjige) stavljaju u arhivu.

Na kraju se svi predmeti upisuju u arhivsku knjigu.

Djelatnik pisarnice provjerava cjelovitost spisa

Otprema akata vrši se:- poštom – upis u dostavnu knjigu za poštu- dostavljačem (hitno/tajno) – upis u dostavnu knjigu za mjesto i onaj koji preuzima mora se potpisati

Prije arhiviranja, za slučaj rješavanja žalbe, predmet stoji u rokovniku predmeta. Na aktu se napiše oznaka R i datum povratka u rad.

Arhiviranje:- predmet se ne arhivira dok ne istekne rok za žalbu- dostavljeni predmeti odlažu se po klasifikacijskim oznakama. Poseban fascikl za svaku klasu- čuvanje predmeta najduže 2 godine u unutarnjoj ustrojstvenoj jedinici- tajni i vrlo tajni predmeti čuvaju se odvojeno- ponovno arhiviranje predmeta – arhiv izdaje potvrdu (klasa, ur.br. i datum) o predaju određenom službeniku- arhivska knjiga (pomoćna evidencija)

Prijam pismena i drugih pošiljki• na određenom mjestu u pisarnici• određeni službenik• u redovno radno vrijeme:

149

a) neposredno od stranke - pazi na nadležnost za primanje akta i provjerava podliježe li akt plaćanju pristojbe i je li ona plaćena, te na zahtjev stranke izdaje potvrdu o primitku

b) putem pošte/dostavom - provjerava je li pošiljka oštećena, otvaranje pošiljke. Podnesak koji stigne putem poštanske službe, elektroničkim putem ili na drugi način, a uz koji nije priložen dokaz o plaćenoj upravnoj pristojbi, zaprimit će se, a o tome će se uz otisak prijemnog štambilja staviti službena bilješka. S takvim podneskom postupit će se na način propisan Zakonom o upravnim pristojbama.

c) elektroničkim putems elektroničkim potpisom – smatra se podnijetim je onda kada je zabilježeno na poslužitelju, poslati potvrdu primitka stranci, isprintati

izvan redovnog radnog vremena i u dane kad tijelo ne radi - pošiljke prima dežurni službenik, ako je u tijelu organizirana služba dežurstva

Evidentiranje određenih pošiljki u Knjizi primljene pošte (preporučenih, novčanih…)

Stavljanje otiska prijemnog štambilja na primljeni akt

Pravila potpisivanja aktaSlužbene akte potpisuje čelnik tijela ili ovlašteni službenik. Ime i prezime ispod naziva službene dužnosti. Potpis služ. osobe stavlja se s desne strane ispod teksta akta.

Određivanje načina otpreme aktaUputom pisarnici koja se stavlja lijevo ispod teksta, ispod oznake priloga i naznake kome se dostavlja , a sastoji se od načina otpreme, datuma, potpisa službenika.

Prijemni štambilj- otisak prijemnog štambilja stavlja se na izvornike primljenih pismena koja se upisuju u upisnik predmeta upravnog

postupka, odnosno u urudžbeni zapisnik- u gornjem desnom uglu prve stranice pismena, a ako tamo nema mjesta, na drugom pogodnom mjestu prve straniceAko na prvoj stranici nema dovoljno mjesta, otisak prijemnog štambilja stavit će se na zadnjoj stranici pismena na pogodno mjesto.

Ako su sve stranice pismena u potpunosti popunjene, otisak prijemnog štambilja stavit će se na papir koji će se pričvrstiti uz pismeno.

Otisak prijemnog štambilja ne stavlja se na priloge.

Primljeno:

Klasifikacijska oznaka Org.jed.

Urudžbeni broj Pril. Vrijed.

Podaci uneseni u prijemni štambilj daju sljedeće informacije:- naziv tijela koje prima akt- kad je akt zaprimljen- koja je klasifikacijska oznaka i urudžbeni broj tog akta- koji sadržaj određuje akt- u kojoj godini je nastao predmet tog sadržaja- u koji broj dosjea unutar te klasifikacijske oznake je predmet svrstan- redni broj predmeta u dosjeu- tko je sačinio akt, odnosno pošiljatelj- da li ima priloga i koliko- da li ima vrijednost i koliko

Otvaranje pošiljkiOdređeni službenik pisarnice otvara sve obične pošiljke primljene u zatvorenim omotnicama (kovertama).- iznimno - pošiljke koje su označene određenim stupnjem tajnosti otvara čelnik tijela ili druga službena osoba toga

tijela koju on za to ovlasti

150

-Službenik pisarnice koji otvara pošiljke ne smije potvrditi primitak niti otvoriti pošiljke:- na čijoj je omotnici pored naziva tijela naznačeno osobno ime čelnika tijela ili druge službene osobe toga tijela- pošiljke u vezi s raspisanom licitacijom, natječajima - druge pošiljke ako je na omotnici naznačeno da ih može otvoriti samo čelnik tijela, druga službena osoba ili komisija- pošiljke koje su označene određenim stupnjem povjerljivosti

Takve pošiljke upisat će se u Knjigu primljene pošte i uz potpis predati naslovljenoj osobi, odnosno komisiji.Novčana pisma i druge vrijednosne pošiljke otvara ovlašteni službenik odgovoran za materijalno financijsko poslovanje odnosno službenik kojega on odredi, ukoliko nije drukčije regulirano aktom tijela.

Pregled pošiljki- naročito treba paziti da se ne ošteti njihov sadržaj, da se pismena i prilozi ne pomiješaju te da pojedino pismeno ili

prilog ne ostanu u omotnici- ako neko od pismena označenih na omotnici nedostaje ili su primljeni samo prilozi bez pismena, odnosno ako broj

priloga koji su navedeni u pismenu ne odgovara broju primljenih priloga ili se ne može utvrditi tko je pošiljatelj pismena, to će se navesti u službenoj bilješci uz otisak prijemnog štambilja

Postupak s pismenima primljenim preporučeno uz pismeno se prilaže omotnica kad je datum predaje pismena poštanskoj službi preporučeno od značaja za

računanje rokova (na primjer: žalbe, natječaji i slično)ili kad se iz samog pismena ne može utvrditi pošiljatelj, a ti su podaci označeni na omotnici. ako je u jednoj omotnici dostavljeno više pismena uz koje bi trebalo priložiti omotnicu, omotnica će se priložiti uz

jedno od tih pismena, a na ostala pismena upisat će se brojčana oznaka pismena uz koje je priložena omotnica

Posebni postupci s primljenim pošiljkama- ako su primljene oštećene omotnice ili druge pošiljke, ili postoji sumnja o njihovom neovlaštenom ili zlonamjernom

otvaranju - prije otvaranja treba o tome sastaviti službenu bilješku, u nazočnosti i uz potpis još dva službenika toga tijela, u kojoj će se utvrditi vrsta i opseg oštećenja

- ako je pošiljka naslovljena na drugo tijelo, pravnu ili fizičku osobu, ili ako se nakon pregleda sadržaja omotnice ustanovi da je pismeno upućeno drugom tijelu, pravnoj ili fizičkoj osobi, stavit će se na njega bilješka: “Pogrešno dostavljeno« i uz naznaku kome se pismeno dostavlja, na prikladan način dostavit će se onome kome je upućeno.Takva pismena upisuju se u knjigu otpremljene pošte

- ako se prilikom pregleda pošiljke utvrdi da je uz podnesak priložen novac ili neka druga vrijednost, kratkom bilješkom ustanovit će se njihova vrsta ili vrijednost, a iznos novca upisati u odgovarajuću rubriku prijemnog štambiljaOve vrijednosti predat će se, uz potpis primitka na samom podnesku, službeniku toga tijela ovlaštenom za materijalno-financijsko poslovanje.

- ako je uz pismeno priložena dostavnica, na njoj treba službenik pisarnice potvrditi primitak stavljanjem datuma, potpisa te otiska štambilja s nazivom tijela i bez odgode je vratiti pošiljatelju. Izuzetno, ako je pismeno s dostavnicom naslovljeno na službenu osobu tijela, primitak potvrđuje naslovljena osoba.

Postupanje s aktima označenima određenim stupnjem tajnostiPošiljke koje su označene određenim stupnjem tajnosti otvara čelnik tijela ili druga službena osoba toga tijela koju on za to ovlasti.- ako se pismena označena određenim stupnjem tajnosti primaju elektroničkim putem, postupat će se prema

propisima o zaštiti tajnosti podataka i informacijskoj sigurnosti- moraju imati i oznaku stupnja tajnosti koja se stavlja prije klasifikacijske oznake te odvaja ravnom crticom (-)od

oznake klasifikacije prema sadržaju- u otisak prijemnog štambilja upisuju se oznaka upravnog postupka (UP/I ili UP/II) odnosno stupanj tajnosti, sukladno

propisima o tajnosti podataka- za pismena označena određenim stupnjem tajnosti vode se posebne evidencije (očevidnici), odnosno odgovarajuće

elektroničke baze podataka, sukladno propisima o tajnosti podataka- čuvaju se odvojeno od ostalih predmeta i to na način koji osigurava čuvanje njihove tajnosti na primjeren način,

sukladno propisima o tajnosti podataka

Temeljem Zakona o tajnosti podataka propisane su, između ostaloga, vrste i stupnjevi tajnosti podataka.

Vrste:- državna- vojna- službena- poslovna- profesionalna

151

Stupnjevi tajnosti klasificiranih podataka su:

- VRLO TAJNO - podaci čije bi neovlašteno otkrivanje nanijelo nepopravljivu štetu nacionalnoj sigurnosti i vitalnim interesima Republike Hrvatske, a osobito sljedećim vrijednostima:

– temelji Ustavom utvrđenog ustrojstva RH– neovisnost, cjelovitost i sigurnost RH– međunarodni odnosi RH– obrambena sposobnost i sigurnosno-obavještajni sustav– sigurnost građana– osnove gospodarskog i financijskog sustava RH– znanstvena otkrića, pronalasci i tehnologije od važnosti za nacionalnu sigurnost RH

- TAJNO - podaci čije bi neovlašteno otkrivanje teško naštetilo prethodno navedenim vrijednostima - POVJERLJIVO - podaci čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo tim vrijednostima- OGRANIČENO - podaci čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo djelovanju i izvršavanju zadaća državnih tijela u

obavljanju poslova u području obrane, sigurnosno-obavještajnog sustava, vanjskih poslova, javne sigurnosti, kaznenog postupka te znanosti, tehnologije, javnih financija i gospodarstva ukoliko su podaci od sigurnosnog interesa za RH

Posebne oznake koje imaju pismena1. Predmeti upravnog postupka – oznaka 1° ili 2° postupka (UP/I ili UP/II)2. Označeno određenim stupnjem tajnosti – odgovarajuća oznaka tajnosti

Posebne oznake stavljaju se ispred klasifikacijske oznake, te odvjajaju ravnom crticom (-) od oznake klasifikacije prema sadržaju. Oznaka tajnosti – upisuje se u otisak prijamnog štambilja.

Otiskivanje službenog pečataAkt koji se otprema, s lijeve strane potpisa službene osobe otisak službenog pečata. Otisak pečata treba zahvatiti naziv dužnosti i potpis ovlaštene osobe, ako zakonom nije određeno drukčije.

Postupak pripremanja akta za potpisNa jednom aktu koji ostaje u spisu potpisuje službenik koji je sudjelovao u izradi akta, koji je izrađivao akt. Potpisi se stavljaju s desne strane, ispod mjesta za potpis službene osobe ovllaštene za potpisivanje.

Razvrstavanje i raspoređivanje pismena- razvrstavaju se na pismena predmeta upravnog postupka i pismena predmeta neupravnog postupka- razvrstana pismena raspoređuju se na unutarnje ustrojstvene jedinice upisivanjem brojčane oznake unutarnje

ustrojstvene jedinice u rubriku »Ustrojstvena jedinica« prijemnog štambilja- razvrstavanje i raspoređivanje primljenih pismena obavlja službenik pisarnice koji otvara i pregledava primljene

pošiljke. Izuzetno, čelnik tijela može odrediti da razvrstavanje i raspoređivanje pismena obavlja drugi službenik

Upisivanje pismenaPrimljena, razvrstana i raspoređena pismena te vlastiti akti upisuju se u upisnik predmeta upravnog postupka ili u urudžbeni zapisnik, kao osnovne evidencije uredskog poslovanja, onoga dana i pod onim datumom kad su primljeni odnosno nastali.Ako se zbog velikog broja primljenih pismena ili iz drugih opravdanih razloga sva primljena pismena ne mogu upisati istoga dana kad su primljena, upisat će se najkasnije sljedećeg radnog dana, prije upisivanja novoprimljenih pismena i to pod datumom kad su primljena.

Uredske knjigea)OSNOVNE (GLAVNE) KNJIGE

1. Urudžbeni zapisnik (upisnik predmeta neupravnog postupka)2. Upisnik predmeta upravnog postupka (prvostupanjskog i drugostupanjskog)

Upisnik predmeta upravnog postupka i urudžbeni zapisnik vode se po sustavu brojčanih oznaka, odnosno klasifikacijskih oznaka i urudžbenih brojeva.Klasifikacijska oznaka označava predmet, a urudžbeni broj pojedino pismeno u tom predmetu.Klasifikacijska oznaka određuje se prilikom upisa prvog podneska odnosno akta kojim se osniva predmet, a urudžbeni broj kod upisivanja i svakog sljedećeg pismena koje se odnosi na isti predmet.Klasifikacijska oznaka i urudžbeni broj određuju se u pisarnici tijela. Redni broj pismena označava redoslijed podneska, akta unutar predmeta.

b) POMOĆNE KNJIGERegistar (kazalo), interna dostavna knjiga, knjiga primljene pošte, dostavna knjiga za poštu, dostavna knjiga za mjesto, kontrolnik poštarine, arhivska knjiga, knjiga dežurstva i Evidencija o pečatima, štambiljima i žigovima

152

KazaloKazalo se kao pomoćna evidencija vodi radi lakšeg i bržeg pronalaženja klasifikacijske oznake predmeta.U kazalo se upisuju podaci po predmetu prema početnom slovu prezimena, odnosno naziva stranke na koju se predmet odnosi ili prema početnom slovu riječi koja označava bitni sadržaj predmeta.Po pošiljatelju, odnosno prema početnom slovu prezimena ili naziva pošiljatelja, upisivanje podataka u kazalo obavlja se ako to zahtijeva veliki broj predmeta istog sadržaja.Kazalo se ne mora voditi ako se evidencije (očevidnici) vode u elektroničkom obliku.

Knjiga primljene poštePrijem preporučenih pošiljki, novčanih pisama i drugih pošiljki čiji se prijem pismeno potvrđuje podnosiocu, evidentira se u knjizi primljene pošte

Interna dostavna knjigaDostavljanje pismena u rad između pisarnice i unutarnjih ustrojstvenih jedinica obavlja se putem pomoćne evidencije, interne dostavne knjige, ukoliko se elektroničkim putem ne može sa sigurnošću pratiti tijek pismena između pisarnice i unutarnjih ustrojstvenih jedinica.Svaka unutarnja ustrojstvena jedinica ima jednu, a po potrebi i više internih dostavnih knjiga.Primitak pismena potvrđuje se potpisom ovlaštenog službenika unutarnje ustrojstvene jedinice. Ovlašteni službenik unutarnje ustrojstvene jedinice dužan je nakon primitka pismena rasporediti ih na pojedine službenike. Primanje pismena u rad potvrđuje i službenik kojem je predmet dodijeljen u rad stavljanjem datuma i potpisa.Interna dostavna knjiga nalazi se na određenom mjestu u unutarnjoj ustrojstvenoj jedinici, a mora se dostaviti pisarnici u vrijeme upisivanja novih pismena.Ako se spis predmeta ustupa drugoj unutarnjoj ustrojstvenoj jedinici istog tijela, ovlašteni službenik unutarnje ustrojstvene jedinice stavit će unutar omota spisa uputu s potpisom, datumom, i oznakom unutarnje ustrojstvene jedinice kojoj se akt ustupa, radi upisa u upisnik predmeta upravnog postupka odnosno urudžbeni zapisnik.Ako se pismena obrađuju elektroničkim putem, raspoređivanje pismena na službenike obavlja ovlašteni službenik, određivanjem brojčane oznake unutarnje ustrojstvene jedinice odnosno brojčane oznake službenika.Preko interne dostavne knjige dostavljaju se u rad i predmeti koji se nalaze na čuvanju u rokovniku predmeta

Dostavna knjiga za poštuDostavna knjiga za poštu je pomoćna evidencija koja se vodi za otpremljenu poštu, radi upisa svih akata koji se otpremaju putem poštanske službe.

Dostavna knjiga za mjestoSvi akti i drugi materijali koji se otpremaju drugim tijelima i osobama u istom mjestu ili se radi žurnosti ili drugih razloga moraju osobno dostaviti, mogu se otpremiti putem dostavljača. Takvi akti upisuju se u dostavnu knjigu za mjesto kao pomoćnu evidenciju. Prijem pošiljke potvrdit će se potpisom u dostavnoj knjizi za mjesto i na dostavnici.

Kontrolnik poštarineRadi evidentiranja i pravdanja poštarine, pisarnica svakog organa uprave i organizacije vodi kontrolnik poštarine.

Ukupni iznos utrošenog novca na ime poštarine svakodnevno se upisuje iz dostavne knjige za poštu u kontrolnik poštarine. Prilikom svakog novog traženja novca za poštarinu treba kontrolnik poštarine zaključiti i predati ga zajedno s dostavnom knjigom za poštu radniku organa uprave i organizacije odgovornom za financijsko-materijalno poslovanje radi kontrole i odobrenja novih iznosa za poštarinu.

Kontrolnik poštarine vodi se u ukoričenoj knjizi s numeriranim stranama. Treba ga prositi jemstvenikom i ovjeriti.

Pisarnice organa uprave ili organizacije koje upotrebljavaju stroj za frankiranje ne trebaju voditi kontrolnik poštarine. Pravdanje utroška poštarine, u tom slučaju, vrši se na način određen propisima o financijsko-materijalnom poslovanju organa uprave i organizacije.

Knjiga pismohraneKnjigu pismohrane dužna je voditi pisarnica, kao pomoćnu evidenciju radi općeg pregleda cjelokupnog građe odložene u pismohranu, ukoliko se elektroničkim putem ne vidi koji su predmeti u pismohrani.Kad se građa odložena u pismohranu nakon izlučivanja uništava ili predaje nadležnom arhivu, akt o uništenju građe, odnosno akt o predaji građe nadležnom arhivu upisuje se u knjigu pismohrane. Akt o uništenju registraturne građe odnosno predaji nadležnom arhivu donosi čelnik tijela, sukladno propisima o arhivskoj djelatnosti.Na svaki dio građe odložene u pismohranu stavlja se oznaka rednog broja knjige pismohrane pod kojim je upisana.

153

Što je evidencija (očevidnik)?Evidencija je sređen popis podataka o činjenicama i okolnostima nekih osoba, stvari, događaja i slično. Evidencija može biti samostalna i povezana u sustav s drugom evidencijom. Evidencije treba osnivati pažljivo da se trajno popunjavanju, te savjesno, točno i pregledno vode kao:- evidencija u knjizi (očevidnik) s uvezanim i obrojčanim stranicama, koji mogu u osobitim slučajevima biti prošiveni uzicom

na kraju zapečaćenom i ovjerenom od ovlaštene osobe- kartoteka (sustavna zbirka) - niz pojedinačnih listova koji se slažu prema određenim osobinama ili podacima i razvrstavaju

prema skupinama pomoću razdjelnih kartona, međaša i jahača. Kartoteka je uspravna, vodoravna ili ležeća, stojeća ili okomita, viseća. Kartoteke se mogu razvrstati po slovima, brojevima, znakovima, bojama papira, vremenu itd.

Kako se utvrđuje klasifikacijska oznaka ?Klasifikacijska oznaka određuje se prilikom evidentiranja prvog akta kojim se osniva predmet i to u pisarnici tijela.Jedinstvene klasifikacijske oznake i brojčane oznake stvaratelja i primatelja akta utvrđuju se pravilnikom rukovoditelja tijela nadležnog za poslove opće uprave (ministarstva uprave, pravosuđa i lokalne samouprave).Plan klasifikacijskih oznaka i brojčanih oznaka stvaratelja i primatelja akata za pojedino tijelo utvrđuje rukovoditelj tijela.

Klasifikacijska oznaka (klasa) 133-02/02-01/56- sastavljena je od četiri grupe brojčanih oznaka:

- klasifikacije prema sadržaju - određuje se prema sadržaju prvog pismena u predmetuPismena koja se primaju svrstavaju se prema upravnom području u glavne grupe, grupe, podgrupe i djelatnosti unutar podgrupe.

Prvi broj klasifikacijske oznake označava glavnu grupu, drugi broj grupu, treći broj podgrupu unutar pojedinog upravnog područja, a četvrti i peti broj označavaju djelatnost unutar podgrupe.- klasifikacije prema vremenu - određuje godinu otvaranja predmeta, a označava se s posljednja dva broja

kalendarske godine u kojoj je određeni predmet otvoren. Iza ta dva broja stavlja se crtica (-) i slijedi brojčana oznaka klasifikacije prema obliku predmeta

- klasifikacije prema obliku - brojčana oznaka dosjea koja po potrebi razrađuje klasifikaciju prema sadržaju na uže cjeline, i odvaja se ravnom crticom (-) od klasifikacije prema vremenu, a označava se s dva ili više brojeva, od 01 pa nadalje, do potrebnog broja

- rednog broja predmeta - označava redoslijed predmeta unutar klasifikacije prema sadržaju, vremenu, obliku i odvaja se kosom crtom (/) od brojčane oznake klasifikacije prema obliku, a označava se s dva ili više brojeva od 01 pa nadalje, do potrebnog broja

Prijenos klasifikacijske oznake?U slučaju da su kod neke klasifikacijske oznake popunjena sva predviđena mjesta za urudžbene brojeve, radi se prijenos klasifikacijske oznake.

Klasifikacijska oznaka koja se prenosi ponovo se upisuje na list urudžbenog zapisnika koji je označen istom klasifikacijskom oznakom koja se prenosi i to za posljednje upisane klasifikacijske oznake u vrijeme kad se prijenos obavlja. Da bi se moglo utvrditi gdje se upisuje daljnji urudžbeni brojevi neke klasifikacijske oznake koja se prenosi, treba u donjem dijelu rubrike "Klasifikacijska oznaka" označiti brojeve stranica urudžbenog zapisnika na kojima su upisane te klasifikacijske oznake

Urudžbeni broj (urbroj) 514-11-02/01-02-7- sastoji se od:

- brojčane oznake stvaratelja pismena - označava osobe ili tijela koja su se podneskom obratila tijelu, odnosno tijela koja su sastavila akteU sastavu brojčane oznake stvaratelja pismena može se utvrditi i brojčana oznaka za pojedine unutarnje ustrojstvene jedinice tijela, tako da se iza brojčane oznake tijela stavi ravna crtica (-) i brojčana oznaka unutarnje ustrojstvene jedinice. Ako se brojčana oznaka stvaratelja pismena razrađuje i po užim unutarnjim ustrojstvenim jedinicama u tijelu, te se oznake međusobno također odvajaju crticama (-), a ako se razrađuju i po pojedinim službenicima, broj službenika odvaja se kosom crtom (/) od oznake unutarnje ustrojstvene jedinice

- brojčane oznake godine nastanka pismena - ili primitka podneska označava godinu nastanka akta ili primitka podneska i označava se s posljednja dva broja kalendarske godine u kojoj su nastali ili primljeni

- rednog broja pismena unutar predmeta - označava redoslijed podneska, odnosno akta unutar predmeta

Upisnici predmeta i urudžbeni zapisnikPismena upravnog postupka prvog stupnja upisuju se u upisnik predmeta upravnog postupka prvog stupnja, pismena upravnog postupka drugog stupnja u upisnik predmeta upravnog postupka drugog stupnja, a pismena neupravnog postupka u urudžbeni zapisnik .

154

Kako se vodi upisnik, koliko se upisnika može voditi?Upisnik predmeta upravnog postupka i urudžbeni zapisnik vode se po sustavu klasifikacijskih oznaka i urudžbenih brojeva.Plan klasifikacijskih oznaka i brojčanih oznaka stvaratelja i primatelja akta za pojedino tijelo utvrđuje čelnik tijela.

Tijela vode, u pravilu, samo jedan urudžbeni zapisnik, odnosno upisnik predmeta upravnog postupka, a ako se akti obrađuju automatskom obradom podataka osnivaju se odgovarajuće baze dokumenata.

Iznimno pojedine unutarnje organizacijske jedinice tijela mogu voditi posebne urudžbene zapisnike odnosno upisnike predmeta upravnog postupka ili osnovati odgovarajuće baze podataka ako je to predviđeno propisima o njihovoj organizaciji i načinu rada.

Za akte koji su određeni određenim stupnjem povjerljivosti vode se posebni urudžbeni zapisnici, odnosno osnivaju odgovarajuće baze dokumenata.

Povezivanje i prijenos upisaAko se isti predmet vodi pod dvije ili više klasifikacijskih oznaka, obavit će se povezivanje tih klasifikacijskih oznaka u odgovarajućoj evidenciji (očevidniku) tako da će se predmet dalje voditi pod klasifikacijskom oznakom pod kojom je predmet prvi put upisan, a kod upisa ostalih predmeta označit će se u odgovarajućoj rubrici veze pod kojom će se klasifikacijskom oznakom dalje voditi.Na odgovarajući način postupit će se i kad neupravni predmet postane upravni ili obratno, s tim da će službenik koji rješava predmet staviti službenu bilješku u omot spisa predmeta da je predmet potrebno vratiti pisarnici radi upisa u odgovarajuću evidenciju, kako bi službenik pisarnice u rubrici „Razvođenje ili napomena« evidencije upisao prijenos.

Omot spisa predmetaPrilikom upisivanja prvog podneska, odnosno akta kojim se osniva predmet, otvara se omot spisa za taj predmet, a podnesak ,odnosno akt stavlja u omot spisa, u koji se ulažu i ostala pismena tog predmeta.Na unutarnjim stranicama omota spisa kronološki se vodi evidencija primljenih podnesaka odnosno akata u predmetu. Podnesci, odnosno akti slažu se u omotu spisa prema datumu njihova primitka odnosno nastanka, tako da se na vrhu nalazi pismeno koje je zadnje primljeno ili nastalo.Omot spisa ostaje u tijelu i kad se predmet dostavlja drugom tijelu na nadležno postupanje, sve do izlučivanja ili predaje nadležnom arhivu.

Združivanje pismenaNakon osnivanja spisa predmeta naknadno pristigli podnesci odnosno akti združuju se tako da se svaki sljedeći podnesak ili akt dostavi u rad unutarnjoj ustrojstvenoj jedinici kod koje se predmet nalazi. Ako se spis predmeta nalazi u pismohrani ili rokovniku predmeta, novi podnesak odnosno akt uložit će se u omot spisa toga predmeta i dostaviti u rad unutarnjoj ustrojstvenoj jedinici.

Vođenje i zaključivanje upisnika predmeta upravnog postupka i urudžbenog zapisnikaUpisnik predmeta upravnog postupka, odnosno urudžbeni zapisnik počinju se voditi na početku godine. Zaključuju se 31. prosinca tekuće godine, stavljanjem službene bilješke o ukupnom broju predmeta upisanih u upisnik predmeta upravnog postupka, odnosno urudžbeni zapisnik.Službenu bilješku potpisuje službenik pisarnice koji vodi upisnik predmeta upravnog postupka odnosno urudžbeni zapisnik. Ispod bilješke o zaključenju ispisuju se klasifikacijske oznake neriješenih predmeta iz te godine.Naknadno pristigli podnesci odnosno akti upisat će se u upisnik predmeta upravnog postupka, odnosno urudžbeni zapisnik, one godine u kojoj je predmet osnovan.

Uvezivanje upisnika predmeta upravnog postupka i urudžbenog zapisnikaNa kraju godine upisnik predmeta upravnog postupka, odnosno urudžbeni zapisnik, uvezuju se u jednu ili više knjiga.Ako se upisnik predmeta, odnosno urudžbeni zapisnik vode u elektroničkom obliku, na kraju godine se ispisuju i također uvezuju u jednu ili više knjiga.Zajedno s upisnikom predmeta upravnog postupka, odnosno urudžbenim zapisnikom, uvezuje se i preslika plana klasifikacijskih, odnosno brojčanih oznaka stvaratelja i primatelja pismena za tu godinu.

Dostavljanje spisa predmeta odnosno pismena u radPoslije upisivanja pismena u upisnik predmeta upravnog postupka odnosno urudžbeni zapisnik, pismena se dostavljaju u rad u pravilu istog dana kad su zaprimljeni. U izuzetnim slučajevima bit će dostavljeni u rad najkasnije početkom radnog vremena sljedećeg radnog dana.

Administrativno-tehnička obrada akataAko je za rješavanje nekog predmeta potrebno prikupiti podatke, treba ih po mogućnosti prikupiti istovremeno i na najpodesniji način.

155

Pribavljanje podataka od unutrašnjih organizacionih jedinica istog organa uprave i organizacije vrši se u pravilu, kratkim putem (usmeno, telefonski). O tako pribavljenim podacima sastavlja se bilješka u predmetu koja treba da sadrži od koga i kada su pribavljeni podaci i potpis radnika koji ih je pribavio.

Sastavni dijelovi neupravnog aktaSlužbena prepiska s drugim tijelima ili osobama obavlja se neupravnim aktima. Ako posebnim propisima nije drukčije određeno, neupravni akt mora sadržavati sljedeće osnovne dijelove:- zaglavlje - stavlja u gornjem lijevom uglu akta i sadrži dijelove propisane propisima o natpisnoj ploči i zaglavlju akata

tijela državne uprave, lokalne, područne (regionalne) i mjesne samouprave te pravnih osoba koje imaju javne ovlastiU zaglavlju akta klasifikacijska oznaka naznačuje se velikim slovima: »KLASA:«, a urudžbeni broj: »URBROJ:«, kao i u oznaci veze i tekstu akta.

- osobno ime odnosno naziv i adresu primatelja - sastoji se od imena i prezimena odnosno naziva primatelja te njegove adrese odnosno sjedišta, ulice i kućnog broja (poštanskog pretinca), poštanskog broja i naziva mjesta.Adresa primatelja kojima se akt dostavlja radi postupanja stavlja se na desnu stranu akta ispod zaglavlja akta.Ako se akt istog sadržaja (raspis) dostavlja istovrsnim tijelima odnosno pravnim osobama koje imaju javne ovlasti, ispod naziva vrste tijela odnosno osoba stavlja se oznaka »SVIMA«.

- kratku oznaku predmeta - naznačuje se velikim slovima: »PREDMET:«, s lijeve strane akta, ispod zaglavlja akta, niže od adrese primateljaKratki sadržaj predmeta sadrži: ime i prezime odnosno naziv stranke i njezino prebivalište odnosno sjedište te stvar na koju se predmet odnosi. Ispod oznake »PREDMET« upisuje se oznaka: »Veza:« i u nastavku navodi brojčana oznaka i datum pismena na koje se odgovara odnosno očituje.

- tekst akta - mora biti jasan, sažet i čitakU tekstu mogu se upotrebljavati samo one kratice koje su općepoznate. Zakone i druge propise koji se navode u aktu treba, u pravilu, napisati njihovim punim nazivom uz oznaku službenog glasila, broj i godina, u kojem su objavljeni.

- potpis ovlaštene službene osobe - službene akte vlastoručno potpisuje čelnik tijela ili ovlašteni službenik Ime i prezime osobe koja potpisuje akt ispisuje se neposredno ispod naziva službene dužnosti.Potpis ovlaštene osobe stavlja se s desne strane ispod teksta akta.

- otisak službenog pečata - na svakom aktu koji se otprema stavlja se s lijeve strane potpisa ovlaštene službene osobe otisak službenog pečata, tako da otisak pečata jednim dijelom zahvati naziv službene dužnosti i potpis ovlaštene osobe

Osim osnovnih dijelova, neupravni akt sadržava i druge podatke (ako postoje): vezu brojčanih oznaka, naznaku priloga, kao i kome se akt dostavlja osim primatelju.

• grb• Republika Hrvatska ZAGLAVLJE AKTA• Središnji državni ured za upravu• KLASA:230-01/06-01/36 brojčana oznaka• URBROJ:515-03/5-06-2• Zagreb, 12. veljače 2006. NAZIV I ADRESA PRIMATELJA

PREDMET: Marko Ivanović, predstavka na rad udruge, - očitovanje, daje se

Veza vaša KLASA: URBROJ: od 10.12.2005.

U vezi s Vašom predstavkom od …. TEKST AKTA

OTISAK službenog pečata i POTPISPRILOG: 1 službene osobeO tome obavijest:

Način otpreme aktaNačin otpreme akta određuje se uputom pisarnici koja se stavlja lijevo ispod teksta odnosno ispod oznake priloga i naznake kome se sve akt dostavlja, a sastoji se od načina otpreme (preporučeno, avionom, dostavom i slično), datuma i potpisa službenika koji je akt izradio ili druge ovlaštene osobe.Prilikom otpreme akta, službenik u pisarnici dužan je provjeriti formalnu ispravnost akta i na eventualne nedostatke upozoriti službenika i vratiti mu spis predmeta radi nadopune akta, a osobito ako adresa nije točna ili potpuna ili ako uz akt nije priložen naznačeni broj priloga, ako akt nije potpisala ovlaštena službena osoba te ako nedostaje uputa pisarnici za daljnji rad.Akti koji se ne otpremaju elektroničkim putem, u pravilu se otpremaju običnom poštom. Ovlašteni službenik uputom pisarnici na primjerku akta koji ostaje u spisu predmeta može odrediti i drukčiji način otpreme akta.

156

Dostava radi obavijesti ili na znanjeAko se akt dostavlja i drugim osobama odnosno tijelima radi obavijesti ili na znanje, ispod teksta s lijeve strane akta stavljaju se riječi: »O tome obavijest:« ili »Na znanje:«, a ispod toga osobna imena odnosno nazivi primatelja s adresom.Ako se akt dostavlja većem broju osoba koje nisu određene temeljem propisa ili odredive, ovlaštena službena osoba dužna je uz uputu pisarnici priložiti popis primatelja s naznačenim osobnim imenima odnosno nazivom i adresom sjedišta primatelja.

Dostava upravnih akataU upravnim aktima osobna imena odnosno naziv osoba kojima se akt dostavlja naznačuju se tako da se ispod upute o pravnom lijeku s lijeve strane akta navodi velikim slovima riječ: »DOSTAVITI:« te osobe odnosno tijela kojima se akt dostavlja.

Rješavanje više predmeta jednim aktomAko je jednim aktom riješeno više predmeta koji se odnose na istu osobu ili tijelo, isto pitanje ili cjelinu, a koji su upisani u upisnik predmeta upravnog postupka odnosno u urudžbeni zapisnik pod različitim klasifikacijskim oznakama, takav akt treba donijeti pod prvom upisanom klasifikacijskom oznakom, s time da se izvrši povezivanje klasifikacijskih oznaka u upisniku predmeta upravnog postupka odnosno urudžbenom zapisniku. U tom slučaju sva pismena koja se odnose na taj predmet odlažu se u omot spisa predmeta koji je prvi upisan, a na omote spisa drugih predmeta stavlja se bilješka pod kojom klasifikacijskom oznakom je predmet riješen.Kad je jednim aktom riješeno više zasebnih predmeta, službenik je dužan na vrhu prve stranice primjerka akta koji ostaje u spisu, na vidnom mjestu ispisati klasifikacijske oznake svih zajedno riješenih predmeta.

Izrada akataAkti se izrađuju u potrebnom broju primjeraka, osim ako se izrađuju elektroničkim putem.Iznimno, akti koji se izdaju o činjenicama o kojima se vodi evidencija kao i akti koji se zbog nenadležnosti ustupaju drugom organu uprave i organizacije,mogu se izrađivati u produženju primljenog akta bez primjerka za arhiv (izvorno rješavanje).

Prepiska između unutrašnjih organizacionih jedinica organa uprave istog organa vrši se, u pravilu, u produženju primljenog akta.

Na akt koji se izrađuje u produženju akta stavlja se, desno od zaglavlja, riječ »Izvorno«.

Ako se akti obrađuju automatskom obradom dokumenata, primljeni akti se u slu

Ostali postupci u vezi s izradom akataZa uvjerenja i druge potvrde koji se izdaju u većem broju s istim osnovnim tekstom, koriste se propisani obrasci. Umjesto obrazaca mogu se upotrebljavati štambilji s odgovarajućim tekstom. Uvjerenja i druge potvrde mogu se izdavati i elektroničkim putem.Prilikom sastavljanja teksta obrazaca i štambilja treba voditi računa da je tekst u skladu s posebnim propisima te da olakšaju i pojednostave rad tijela i stranaka.

Pripremanje akata za potpisNa jednom primjerku akta pripremljenom za potpis ovlaštene službene osobe koji ostaje u spisu, stavlja potpis službenik koji je akt izradio za potpis, a po potrebi i drugi službenici koji su sudjelovali u izradi akta. Potpisi se stavljaju u pravilu s desne strane, ispod mjesta za potpis službene osobe ovlaštene za potpisivanje.

Otpremanje akata putem pisarniceOtpremanje akata obavlja se putem pisarnice.Svi akti preuzeti u toku dana na otpremu, moraju biti otpremljeni tog istoga dana. Akti primljeni poslije zaključivanja otpremnih knjiga, ako nisu hitni, otpremit će se idućeg radnog dana.Akti koji se istog dana šalju istom primatelju, na istu adresu, stavljaju se u jednu omotnicu. Ako se koji od tih akata šalje preporučeno, treba u zajedničku omotnicu staviti i ostale akte koji bi se inače otpremili kao obične pošiljke. Ako se istom primatelju istovremeno otpravlja velik broj akata ili neki drugi materijali koji ne mogu stati u zajedničku omotnicu, treba ih pripremiti za otpremu i otpremiti na način određen propisima poštanske službe.Na omotnici u kojoj se otpremaju akti na gornjem lijevom uglu naslovne strane ispisuje se naziv i adresu pošiljatelja, kao i oznaka svih klasifikacijskih oznaka akata koji se nalaze u omotnici. Osobno ime, naziv i mjesto primatelja pošiljke piše se velikim slovima, a ispod toga stavlja se ulica i kućni broj ili broj poštanskog pretinca te poštanski broj odredišne pošte.Neponišteni državni biljezi i druge vrijednosti te pošta označena određenim stupnjem tajnosti otpremaju se uvijek preporučeno i predaju se pisarnici radi otpreme u zatvorenim omotnicama. Omotnice s aktima označenim određenim stupnjem tajnosti moraju biti zapečaćene ili na drugi pogodan način osigurane, sukladno propisima o tajnosti podataka.

157

Troškovi poštarineTroškovi otpreme pošte obračunavaju se i evidentiraju na način utvrđen općim aktima poštanske službe.

Razvođenje spisa predmetaRazvođenje spisa predmeta u upisniku predmeta upravnog postupka odnosno urudžbenom zapisniku obavlja se prema uputi pisarnici. Uputu o razvođenju spisa predmeta određuje službenik koji po spisu postupa.Izuzetno prije otpremanja akata treba razvesti sve one akte koji su riješeni »izvorno«, tj. u produženju primljenog akta bez primjerka za arhivu.

Razvođenje dovršenih predmeta obavlja se tako da se u upisnik predmeta upravnog postupka odnosno urudžbeni zapisnik upisuje datum razvođenja i stavlja oznaka: »a/a« i rok čuvanja, sukladno propisima o arhivskoj djelatnosti.Spise koji se stavljaju u rokovnik predmeta s određenim datumom određuje službenik koji radi na predmetu. Na omote spisa predmeta koji se odlažu u rokovnik predmeta stavlja se oznaka »R« (rok) i datum kad nastupa rok, na primjer: »R - 30 IX 1988. Ako se akt ustupa unutrašnjoj organizacionoj jedinici istog organa, stavit će se u ovu rubriku oznaka unutrašnje organizacione jedinice kojoj se akt ustupa.Službenik pisarnice poslije obavljenog razvođenja, spis predmeta odlaže u rokovnik predmeta ili u pismohranu.

Rokovnik predmetaPredmeti za koje je određeno da se drže u pisarnici do određenog roka stavljaju se u rokovnik predmeta, prema datumu koji je odredio ovlašteni službenik.Rokovnik predmeta sastoji se od fascikala. U ove fascikle stavljaju se predmeti prema datumu roka iz tekućeg mjeseca. Za predmete s datumima rokova iz slijedećih mjeseci osniva se poseban fascikl »razni rokovi«. Svi predmeti, bez obzira na datume rokova, moraju biti složeni u ovom fasciklu po prva tri broja klasifikacijske oznake.

Umjesto fascikla, za rokovnik predmeta mogu se koristiti ormari s pregradama.

Na dan roka ili kad u međuvremenu pristigne novo pismeno koje se odnosi na taj predmet, uzimaju se iz rokovnika predmeta svi predmeti i predaju u rad odgovarajućim unutarnjim ustrojstvenim jedinicama preko interne dostavne knjige. Ako dan roka pada u nedjelju ili državni praznik, predmeti se predaju u rad jedan dan ranije.

Postupak prije stavljanja u pismohranuRiješeni predmeti stavljaju se u pismohranu i u njoj čuvaju, sukladno propisima o zaštiti arhivske građe.Ako se pismena obrađuju elektroničkim putem, riješeni predmeti snimaju se na elektronički medij i čuvaju na drugom mjestu. U izvornom obliku na papiru čuvaju se samo oni dokumenti za koje je to utvrđeno propisom o izlučivanju arhivske građe. Na čuvanje spisa u pismohrani primjenjuju se propisi o čuvanju arhivske građe.

Pregled prije stavljanja u pismohranuPrije stavljanja spisa predmeta u pismohranu ovlašteni službenik koji je radio na spisu i dao uputu pisarnici za razvođenje dužan je kronološkim redom, prema datumu nastanka odnosno primitka složiti sva pismena s prilozima, na način da se na vrhu predmeta nalazi posljednje pismeno u predmetu.Ako su omoti spisa predmeta oštećeni, predmeti će se prije odlaganja u pismohranu staviti u nove omote spisa.

Odlaganje predmeta u pismohranuOvlašteni službenici unutarnjih ustrojstvenih jedinica dužni su dovršene predmete bez odgode vratiti pisarnici.Dovršeni predmeti odlažu se u pismohranu po klasifikacijskim oznakama, po rednim brojevima predmeta.

Sređivanje i čuvanje predmeta u pismohraniZa svaku klasifikacijsku oznaku treba u pismohrani predvidjeti, u pravilu, posebni omot (fascikl, korice s vezicama i slično) u kojem se predmeti slažu po broju predmeta unutar klasifikacijske oznake.U pismohrani se posebno odlažu predmeti upravnog postupka, a posebno predmeti neupravnog postupka.Na svaki posebni omot stavlja se naziv tijela, klasifikacijska oznaka i oznaka a/a.Dovršeni predmeti, upisnici predmeta upravnog postupka odnosno urudžbeni zapisnici i pomoćne evidencije, kao i ostali evidentirani materijali moraju se čuvati u sređenom stanju do izlučivanja odnosno do predaje nadležnom arhivu.Predmeti određenog stupnja tajnosti čuvaju se odvojeno od ostalih predmeta i to na način koji osigurava čuvanje njihove tajnosti na primjeren način, sukladno propisima o tajnosti podataka.

Rukovanje predmetima stavljenim u pismohranuPredmetima stavljenim u pismohranu rukuje službenik pisarnice ovlašten za rad u pismohrani.Spisi predmeta izdaju se iz pismohrane samo uz potvrdu i to ovlaštenoj službenoj osobi nadležne unutarnje ustrojstvene jedinice. Potvrda mora sadržavati: klasifikacijsku oznaku predmeta, datum uzimanja i vraćanja spisa predmeta, potpis

158

službenika koji preuzima spis predmeta uz oznaku unutarnje ustrojstvene jedinice. Potvrda se drži na mjestu preuzetog spisa predmeta, a po povratku potvrda se ulaže u vraćeni spis.Iznimno, pismeno primljeno poslije odlaganja predmeta u pismohranu, uložit će se u spis predmeta i dostaviti u rad nadležnoj ustrojstvenoj jedinici bez izdavanja potvrde.Predmeti stavljeni u pismohranu mogu se izdavati i osobama izvan tijela samo uz pisano odobrenje čelnika tijela.

Knjiga pismohraneKnjigu pismohrane dužna je voditi pisarnica, kao pomoćnu evidenciju radi općeg pregleda cjelokupnog građe odložene u pismohranu, ukoliko se elektroničkim putem ne vidi koji su predmeti u pismohrani.Kad se građa odložena u pismohranu nakon izlučivanja uništava ili predaje nadležnom arhivu, akt o uništenju građe, odnosno akt o predaji građe nadležnom arhivu upisuje se u knjigu pismohrane. Akt o uništenju registraturne građe odnosno predaji nadležnom arhivu donosi čelnik tijela, sukladno propisima o arhivskoj djelatnosti.Na svaki dio građe odložene u pismohranu stavlja se oznaka rednog broja knjige pismohrane pod kojim je upisana.

Na koje se načine arhiviraju predmeti?Riješeni predmeti stavljaju se u arhivu i u njoj čuvaju do predaje ovlaštenom arhivu. U arhivi se sređuju po klasifikacijskim oznakama. Unutarnja organizacijska jedinica tijela koje vode posebne urudžbene zapisnike odnosno upisnike predmeta upravnog postupka mogu držati dovršene predmete u svojoj pisarnici najduže dvije godine, poslije kojeg roka su dužne te predmete predati na daljnje čuvanje arhivi pisarnice tijela. Za držanje dulje od dvije godine potrebno je odobrenje rukovoditelja tijela. Ako se akti obrađuju automatskom obradom dokumenata, riješeni predmeti snimaju se na mikrofilm i čuvaju u obliku "jacketa" i mikrofilmske role, dislocirano kod pisarnice.

Prije stavljanja u arhivu treba u svakom predmetu kronološkim redom složiti urudžbene brojeve i priloge i tom prilikom provjeriti je li predmet dovršen.

- čuvanje riješenih predmeta- predaja u arhiv nakon dvije godine (unutarnje organizacijske jedinice koje vode posebne urudžbene zapisnike ili

upisnike predmeta upravnog postupka mogu najduže 2 godine držati dovršene predmete kod sebe, nakon tog roka moraju ih predati arhivu pisarnice.

- Automatska obrada – snimanje na mikrofilmove (ako se akti obrađuju automatskom obradom, dovršeni predmeti arhiviraju se na mikrofilmu)

- Predmete treba pregledati i urediti prije stavljanja u arhiv- Predmeti se odlažu u arhiv prema klasifikacijskom broju- Posebno upravni i neupravni postupak- Povjerljivo odvojeno

Ako ga nakon arhiviranja treba priključiti naknadno primljenom aktu, izdaje se bez potvrde.

U arhivske knjige se upisuje: redni broj, datum upisa, godina, od čega se sastoji arhivski materijal, ukupni broj i primjedbe.

Zakon o pečatima i žigovima s grbom RH

Tko koristi pečate i žigove s grbom RH?Pečat i žig s državnim grbom koriste:tijela državne uprave i druga tijela državne vlasti (predsjednik, sabor, vlada), sudovi, oružane snage RH, javni bilježnici, tijela lokalne i područne samouprave i pravne osobe s javnim ovlastima (jedinice mjesne samouprave – pečat bez grba RH).

Pravne osobe s javnim ovlastima pečat i žig s grbom Republike Hrvatske stavljaju samo na akte koje donose u okviru javnih ovlasti.

Čemu služe - na koje se akte stavljaju?Pečatom i žigom s grbom Republike Hrvatskepotvrđuje se vjerodostojnost akta.

Pečat i žig s grbom Republike Hrvatske stavlja se na akte koje tijela ovlaštena da se njima koriste donose, kojima međusobno komuniciraju ili koje upućuju pravnim osobama i građanima.

Kakva je razlika između pečata, žiga i štambilja?Pečat daje aktu pravnu snagu. Pečatom ovjeravamo akt.

Razlikovanje po obliku: pečati i žigovi su okrugli; štambilji četvrtasti

Razlikovanje po materijalu: pečati i štambilji su od gume, žigovi od metalaRazlikovanje po načinu uporabe: pečati i štambilji se otiskuju i ostavljaju trag, žigovi se utiskujuRazlikovanje po sadržaju: pečati i žigovi imaju uvijek isti sadržaj. Kod štambilja se mijenja po funkcionalnosti. Pečati i žigovi imaju grb, štambilji ne.

159

Razlikuju se po svrsi: pečati i žigovi služe za ovjeru odnosno potvrdu vjerodostojnosti; štambilj je tehničko pomagalo.

Pečat je okruglog oblika, izrađen od gume ili drugog odgovarajućeg materijala, a služi za otiskivanje na papir ili drugu podlogu.

Žig je okruglog oblika, izrađen od metala ili drugog odgovarajućeg materijala, a služi za utiskivanje u papir ili drugu podlogu.

Štambilj je pravokutnog oblika, izrađen od gume ili drugog odgovarajućeg materijala, a služi za otiskivanje na papir

štambilja u koji se kasnije rukom unose pojedini podaci.

Pečat općenito služi za označavanje službenih isprava i radnji - i to su propisane one gdje se mora koristiti (npr. upravni akt).

Žig u smislu uredskog poslovanja je jednak po funkciji pečatu, ali se ne otiskuje, već utiskuje, i to postoje žigovi za utiskivanje u pečatni vosak i suhi žigovi gdje se utiskuje u papir.

Štambilj je pomoćno tehničko sredstvo, koje služi da se ne bi morale ponavljati neke tipske stvari i nije "služben" u smislu pečata. Tako prijamni štambilj sadrži neke rubrike i tekstove da se ne bi na svaku pošiljku moralo sve upisivati, štambilj može biti i onaj s adresom za stavljanje na koverte I sl. Veći sustav može imati na desetke štambilja.

Izrada pečata i žigovaPečate i žigove može izrađivati ovlašteni obrtnik ili ovlašteno trgovačko društvo. Rješenje o ovlaštenju za izradu pečata i žigova izdaje MUP.

Sadržaj pečata i žiga s grbom RH - naziv i grb RH, naziv tijela državne uprave ili pravne osobe.

Razlikuju ih redni brojevi u sredini pečata.

U knjige evidencije žigova i pečata uvodi se sadržaj pečata, njegov otisak te ime osobe koja je odgovorna i zadužena za pečat pod određenim rednim brojem. Stoga postoji određena odgovornost glede pečata. Osoba je odgovorna za pečat (on se drži pod ključem).

Čuvar državnog pečata daje ga na uporabu predsjedniku

Napomena: bez potpisa i pečata, NEMA pravnog akta.

Tko donosi rješenje o ovlaštenju za izradu žigova i pečata s grbom RH?Rješenje o ovlaštenju za izradu žigova i pečata s grbom RH donosi Ministarstvo unutarnjih poslova.

Tko daje odobrenje za izradu žigova i pečata s grbom RH?Korisnicima pečata i žigova s grbom RH izdaje Ministarstvo uprave

Kakve pečate ima RH?RH ima veliki državni pečat:

- kružnog oblika, 80 mm promjera- u sredini je grb, na gornjoj strani je riječ «republika», a na donjoj «hrvatska»- gumeni je- Kružno oko natpisa Republika Hrvatska je starohrvatski troplet- Namijenjen je utiskivanju u pečatni vosak izravno na ispravu- Utiskuje se na ratifikacijske isprave, na vjerodajnice, na pisma ovlaštenja koja potpisuje predsjednik RH

RH ima mali državni pečat:- promjera je 50 mm- istoga sadržaja je kao veliki- namijenjen je za otisak crnilom na papiru te za utiskivanje izravno na ispravu- otiskuje se na odluke o proglašenju zakona, odluke o dodjeli odlikovanja te druge akte koje donosi predsjednik

RH

Broj pečata i žigova koje će korisnik pečata i žiga s grbom Republike Hrvatske rabiti određuje čelnik odnosno odgovorna osoba korisnika pečata i žiga s grbom Republike Hrvatske, cijeneći stvarne potrebe. Pečat i žig promjera su 38 mm. U slučajevima u kojima bi uporaba takvih pečata i žiga bila nepodesna, može se rabiti pečat i žig promjera 25 njm ili 18 mm.

160

Sadržaj pečata i žiga ispisuje se u pečatu i žigu u koncentričnim krugovima oko grba Republike Hrvatske, koji se nalazi a sredini pečata i žiga, s tim da naziv "Republika Hrvatska" u pečatu i žigu mora biti ispisan većim slovima od teksta ostalog sadržaja pečata i žiga. Ako korisnik pečata i žiga s grbom Republike Hrvatske rabi više pečata i žigova istovjetnog promjera, svaki od tih pečata i žigova mora biti označen rednim brojem. Redni broj stavlja se u pečat i žig iznad grba Republike Hrvatske.

Moraju se uništiti1. pečati i žigovi s grbom RH koji se zbog promijene naziva tijela, istrošenosti ili drugog razloga koji ih čini neuporabivim

stavljaju izvan uporabe2. koje rabe tijela, a koja prestaju s radom3. koje je rabila pravna osoba, a koja je promijenila naziv, prestala s radom ili koja više nema javne ovlastiPečati i žigovi koje treba uništiti dostavljaju se Ministarstvu uprave osobnom dostavom ili preporučenom poštanskom pošiljkom.

Tko ih uništava?Pečati i žigovi dostavljaju se radi uništenja Ministarstvu uprave Uništavanje pečata i žigova obavlja tročlana komisija Ministarstva uprave koju imenuje ministar uprave.

Nestanak pečata i žigaNestanak pečata i žiga s grbom Republike Hrvatske čelnik tijela, odnosno odgovorna osoba u pravnoj osobi dužna je odmah prijaviti Ministarstvu uprave. Nestanak pečata i žiga s grbom Republike Hrvatske čelnik tijela iz članka odnosno odgovorna osoba u pravnoj osobi dužna je oglasiti u "Narodnim Novinama", u roku od 8 dana od saznanja za nestanak.Osoba koja pronađe pečat ili žig s grbom Republike Hrvatske dužna ga je neodgodivo predati najbližoj policijskoj postaji ili upravi, korisniku pečata ili žiga ili Ministarstvu uprave. Ako se ne postupi prema propisanom, slijedi novčana kazna.O nestalim pečatima i žigovima Ministarstvo uprave vodi evidenciju - Evidencija nestalih pečata i žigova s grbom Republike Hrvatske.

Način postupanja s pečatima i žigovimaČelnik / odgovorna osoba korisnika pečata i žiga s grbom RH pismeno će odrediti kojem će djelatniku povjeriti pečat i žig na uporabu i čuvanje, te osigurati uvjete za njihovo sigurno čuvanje.Pečati i žigovi moraju se čuvati pod ključem.Djelatnik ne smije pečat i žig tijekom radnog vremena ostavljati bez nadzora, a nakon završetka radnog vremena dužan je pečat i žig pohraniti tako da se onemogući pristup neovlaštenih osoba pečatu i žigu.Korisnik pečata i žiga s grbom Republike Hrvatske dužan je voditi evidenciju o pečatima i žigovima koje rabi - Evidencija pečata i žigova s grbom Republike Hrvatske. Evidencija sadrži sljedeće podatke: datum rješenja Ministarstva uprave kojim je odobrena izrada pečata i žiga, otisak pečata i žiga, redni broj pečata i žiga, datum početka uporabe pečata i žiga, oznaku ustrojstvene jedinke koja rabi pečat i žig, potpis ovlaštenog djelatnika kojem su pečat i žig povjereni na uporabu, dan kada su pečat i žig dostavljeni Ministarstvu uprave radi uništavanja i rubriku za primjedbe.

Zakon o upravnim pristojbama

Kojim propisom se regulira plaćanje upravne pristojbe?Regulira ih Zakon o upravnim pristojbama (NN br. 8/96 do 69/10) i Tarifa upravnih pristojbi koja je njegov sastavni dio.

Što su upravne pristojbe i za što se plaćaju?To su davanja koja plaća podnositelj zahtjeva za spise i radnje pred tijelima državne uprave, diplomatskim misijama, konzularnim uredima i drugim predstavničkim tijelima Republike Hrvatske u inozemstvu, upravnim i samoupravnim tijelima županije, grada i općine te pravnim osobama koje imaju javne ovlasti.

Kako se naplaćuje upravna pristojba?Pristojbe se plaćaju u državnim biljezima ili se uplaćuje izravno na propisani račun – ako pristojba iznosi više od 100,00 kn ili kad je to zakonom propisano (npr. konzularne pristojbe u inozemstvu plaćaju se na bankovni račun diplomatskih misija ili konzularnih ureda).

U kojem trenutku nastaje pristojbena obveza?Pristojbena obveza nastaje u trenutku predaje zahtjeva za izdavanje rješenja ili druge isprave, odnosno u trenutku podnošenja podneska.Za zahtjev koji je dostavljen elektroničkim putem pristojbena obveza nastaje u trenutku donošenja odluke o zahtjevu pristojbenog obveznika.

161

Za spise i radnje iz pojedinih upravnih oblasti za čije je izdavanje ili obavljanje Tarifom upravnih pristojbi propisana posebna pristojba, pristojbena obveza nastaje u trenutku udovoljavanja zahtjevu pristojbenog obveznika.

Tko je pristojbeni obveznik?Pristojbeni obveznik je osoba na čiji se zahtjev pokreće postupak, odnosno obavljaju radnje za koje je u Tarifi propisano plaćanje pristojbe.Ako za isti spis ili radnju postoje dva ili više pristojbenih obveznika, njihova je obveza solidarna.Ako više osoba podnosi zajednički zahtjev, plaća se jedna pristojba.

Koje su vrste pristojbi po zakonu o upravnim pristojbama?Vrste pristojbi:

3. Opće – naplaćuju se ako Zakonom nije propisano da se za neku radnju ili akt plaća posebna pristojba- 20,00 kn za zahtjeve, molbe, prijedloge, prijave i druge podneske- 50,00 kn za sva rješenja za koja nije propisana posebna pristojba- 20,00 kn za uvjerenja- 30,00 kn za ovjeru svakog potpisa- 40,00 kn za ovjeru autentičnosti rukopisa ili za ovjeru prijepisa od svakog poluarka originala- 20,00 kn za opomenu kojom se netko poziva da plati dužnu pristojbu- 50,00 kn na žalbu protiv rješenja

4. Posebne - propisane Tarifom upravnih pristojbiPristojbe iz oblasti unutarnjih poslova

Gospodarske pristojbePristojbe iz područja ugostiteljstva i turizmaPrometne pristojbePristojbe iz oblasti poljoprivrede, ribarstva, šumarstva i lovaPristojbe iz oblasti vodoprivredeKatastarske pristojbePristojbe iz oblasti zdravstvaGrađevinske pristojbePristojbe iz oblasti prosvjete i kulturePristojbe za obavljanje djelatnostiPristojbe iz oblasti vanjskih poslovaPristojbe u postupcima stjecanja nekretninaPristojbe pri zaključenju brakaPristojbe za zaštitu okolišaPristojbe za zaštitu kulturne i prirodne baštinePristojbe za zaštitu tržišnog natjecanja

Tko je oslobođen plaćanja pristojbe? Koja su opća oslobođenja?1. RH i tijela državne vlasti, te jedinice lokalne i područne uprave i samouprave i njihova tijela2. organizacije iz oblasti prosvjete, znanosti, kulture, zdravstva, socijalne skrbi i humanitarne organizacije u obavljanju

svoje djelatnosti3. invalidske i sl. organizacije u obavljanju svoje djelatnosti4. građani slabog imovinskog stanja - čiji dohodak, uključujući i dohodak supružnika, u protekloj i tekućoj godini ne

prelazi iznos neoporezivog dohotka i koji nemaju druge značajnije imovine čija ukupna vrijednost ne prelazi 30.000,00 kuna, o čemu se daje pisani iskaz

5. invalidi domovinskog rata6. supružnici i djeca branitelja poginulih, nestalih i zatočenih u domovinskom ratu7. prognanici i izbjeglice8. strani državljani za vizu i odobrenje za produženi boravak u RH koji kao stipendisti dolaze u RH na daljnje školovanje

te državljani onih zemalja s kojima je RH zaključila, odnosno preuzela ugovor o ukidanju viza ili pristojbi na vize¶Za koje se spise i radnje ne plaćaju pristojbe? Koja su predmetna oslobođenja?

- predstavke i pritužbe te prijedloge državnim i drugim javnim tijelima- molbe za pomilovanje- zahtjev za naknadu štete osoba neopravdano osuđenih i neosnovano lišenih slobode te rješenja o tim

predmetima- spise i radnje u postupku za povrat više plaćenih obveza- sve prijave i prijedloge za utvrđivanje poreza i pristojbi te za korištenje poreznih oslobođenja i olakšica- ispravljanje greške u rješenjima- spise i radnje koji se vode po službenoj dužnosti

162

- spise i radnje u postupku za ostvarivanje prava na doplatak za djecu- spise i radnje u svezi sa redovnim školovanjem učenika i studenata osim pristojbi za svjedodžbu po završenom

školovanju ili diplomu- za upis u knjigu državljana i matične knjige- prijave i odjave prebivališta osoba i dr.

PoništavanjePoništavanje državnih biljega koji se lijepe na podnesak obavlja tijelo nadležno za prijam podneska, a u ostalim slučajevima tijelo koje donosi ili uručuje stranci rješenje ili drugu ispravu za koju se plaća pristojba.Državni biljezi poništavaju se pečatom ili na drugi odgovarajući način.

Ako se pristojba uplaćuje izravno na propisani račun, u spisu tijela pred kojim je plaćena pristojba mora biti dokaz o obavljenoj uplati pristojbe.U ispravama koje se izdaju bez pristojbe mora se naznačiti na osnovi kojih su odredbi ovoga Zakona i drugih propisa oslobođene od plaćanja pristojbe.

Povrat pristojbePravo na povrat plaćene ili više plaćene pristojbe ima osoba koja:1. plati pristojbu koju nije bila obvezna platiti 2. ili je plati u većem iznosu od propisnog 3. ili je plati za radnju koju tijelo nije obavilo Postupak za povrat pristojbe pokreće se na zahtjev stranke.Zahtjev za povrat pristojbe rješava tijelo za čiji je rad plaćena pristojba.Zahtjev za povrat pristojbe od pravnih osoba s javnim ovlastima rješava ispostava Porezne uprave prema sjedištu pravne osobe s javnim ovlastima.

Što se radi ako pristojbeni obveznik ne plati pristojbu?Podnesci i drugi spisi za koje nije plaćena pristojba, ili nije plaćena u dostatnom iznosu, ne primaju se dok stranka ne podnese podnesak za koji je plaćena dostatna pristojba.

Ako podnesak ili drugi spis za koji nije plaćena pristojba, ili nije plaćena u dostatnom iznosu, stigne poštom, tijelo nadležno za odlučivanje po zahtjevu pozvat će pristojbenog obveznika pismenom opomenom da u roku od 15 dana od dana primitka opomene plati redovnu pristojbu i pristojbu za opomenu.

Ako pristojbeni obveznik uplati pristojbu smatra se da je pristojba uredno plaćena od početka.

Ako pristojbeni obveznik ne plati dužnu pristojbu, naplata pristojbe obavit će se prije uručenja zatraženog rješenja ili druge isprave, odnosno prije prve obavijesti pristojbenom obvezniku o izvršenju tražene radnje.

Ako pristojbeni obveznik ne plati pristojbu u propisanom roku, neće se postupiti po podnesku za koji nije plaćena pristojba.

Iznimno, ako je radnja za koju je nadležno tijelo moralo naplatiti pristojbu obavljena, a pristojba nije plaćena, od pristojbenog obveznika pristojba će se naplatiti prisilno, prema odredbama Zakona o porezu na dohodak.

Kada zastarijeva pravo na naplatu i povrat pristojbe?Zastara plaćanja pristojbe je u roku od 2 godine nakon isteka godine u kojoj je pristojbu trebalo uplatiti.Pristojbe plaćene u gotovom novcu za spise i radnje ministarstva i državnih organa, diplomatskih i konzularnih predstavništava RH u inozemstvu prihod su državnog proračuna.

Uredba o natpisnoj ploči i zaglavlju akta tijela državne uprave, lokalne, područne (regionalne) i mjesne samouprave, te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti 34/02

Što se uređuje ovom uredbom?Ovom Uredbom propisuje se sadržaj, izgled i način isticanja natpisne ploče, sadržaj zaglavlja akta,te način ispisivanja dvojezične ili višejezične natpisne ploče i zaglavlja akta za:a) tijela državne upraveb) tijela jedinica lokalne samouprave,c) tijela jedinica područne (regionalne) samouprave,d) mjesnu samoupravu,e) pravne osobe koje imaju javne ovlasti

163

Izgled natpisne pločeNaziv tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave ispisuje se na natpisnoj staklenoj ploči četverokutnog oblika, širine 60 cm i visine 40 cm s uskim zlatnim rubom udaljenim 1 cm od ruba ploče. Grb Republike Hrvatske tiska se u prirodnim bojama, a tekst natpisne ploče mora biti tiskan velikim slovima u zlatnoj boji na crnoj podlozi, vrstom slova, helvetika,svijetla i polucrna.

Iznimno, dvojezična ili višejezična natpisna ploča je 70 cm širine i 50 cm visine.

Ministar nadležan za poslove opće uprave svojim aktom može odobriti i veće dimenzije višejezične natpisne ploče od propisane, kada je to iz tehničkih razloga opravdano.

Sadržaj natpisne pločeNatpisna ploča ministarstva sadrži: grb Republike Hrvatske, naziv: “Republika Hrvatska” i naziv ministarstva. Naziv ministarstva ispisuje se većim slovima u odnosu na ostali tekst.- upravne organizacije u sastavu ministarstva koja je osnovana posebnim zakonom, osim navedenih dijelova iza naziva ministarstva u čijem je sastavu, sadrži naziv upravne organizacije. Naziv upravne organizacije u sastavu ispisuje se većim slovima u odnosu na ostali tekst.

- unutarnja ustrojstvena jedinica ministarstva, odnosno upravne organizacije u sastavu ministarstva, koja nije smještena u zgradi s ministarstvom, odnosno sa upravnom organizacijom u sastavu ministarstva, ističe natpisnu ploču, koja iza naziva ministarstva, odnosno upravne organizacije u sastavu ministarstva, kojoj pripada, sadrži i naziv unutarnje ustrojstvene jedinice, a ukoliko ima sjedište u drugom mjestu, uz naziv unutarnje ustrojstvene jedinice, sadrži i mjesto sjedišta. Naziv i sjedište unutarnje ustrojstvene jedinice ispisuje se većim slovima u odnosu na ostali tekst.

Natpisna ploča državne upravne organizacije sadrži: grb Republike Hrvatske, naziv: “Republika Hrvatska” i naziv državne upravne organizacije. Naziv državne upravne organizacije ispisuje se većim slovima u odnosu na ostali tekst.

U slučaju isticanja dvojezične ili višejezične natpisne ploče, te ispisivanja dvojezičnog ili višejezičnog zaglavlja akta u skladu sa Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj (“Narodne novine” broj 51/00.), tijela državne uprave, odnosno njihove ustrojstvene jedinice, te pravne osobe koje imaju javne ovlasti ispisuju dvojezičnu ili višejezičnu natpisnu ploču, i zaglavlje akta na način da se tekst na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu ispisuje na prvom mjestu.

Sadržaj zaglavlja akataZaglavlje akta ministarstva sadrži: grb Republike Hrvatske, naziv: “Republika Hrvatska”, naziv ministarstva, klasifikacijsku oznaku, urudžbeni broj, mjesto i datum izrade akta.Zaglavlje akta upravne organizacije u sastavu ministarstva sadrži: grb Republike Hrvatske, naziv: “Republika Hrvatska”, naziv ministarstva i upravne organizacije, klasifikacijsku oznaku, urudžbeni broj, mjesto i datum izrade akta.

Zaglavlje akta unutarnje ustrojstvene jedinice ministarstva i upravne organizacije u sastavu ministarstva, iza naziva tijela kojem pripadasadrži naziv unutarnje ustrojstvene jedinice, a ukoliko ima sjedište u drugom mjestu, uz naziv unutarnjeustrojstvene jedinice, sadrži i mjesto sjedišta.

Način isticanja natpisne pločeNatpisna ploča tijela državne uprave ističe se na desnoj strani glavnog ulaza u zgradu, gledano u pročelje zgrade.Natpisna ploča tijela jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave ističe se na desnoj strani glavnog ulaza u zgradu, gledano u pročelje zgrade.

Iznimno, natpisna ploča ističe se na lijevoj strani glavnog ulaza u zgradu, gledano u pročelje zgrade, ako ne postoji prostorna mogućnost za njeno isticanje na desnoj strani glavnog ulaza u zgradu, gledano u pročelje zgrade.

Natpisna ploča tijela jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave ističe se na lijevoj strani glavnog ulaza u zgradu, gledano u pročelje zgrade, ako je smješteno u zgradi s tijelom državne uprave.

164

7. EUROPSKA UNIJA

Koji su idejni začetnici Europske unije?Ideja o ujedinjenoj Europi nekad je bila samo san u mislima filozofa i vizionara. Npr. Victor Hugo je zamišljao „ujedinjene države Europe“.Nakon dva svjetska rata u prvoj polovici 20.st. niknula je nova nada. Između 1945. i 1950. g. nekolicina hrabrih državnika, između ostalih, Konrad Adenauer, Winston Churchill, Alcide de Gaspri i Robert Schumann odlučili su uvjeriti svoje narode da započnu novo razdoblje.

U zapadnoj Europi trebao je nastati novi poredak utemeljen na zajedničkim interesima njenih naroda i narodnosti, a na temelju ugovora koji bi jamčili vladavinu prava i jednakost među državama.

Spinelli i Monnet drže se idejnim začetnicima Schumanovog plana koji je 1950. god. doveo do stvaranja Europske zajednice za ugljen i čelik.

Značajni događaji i ustavni temelji EU• 9. svibanj 1950 – J. Monnet, R. Schuman, K. Adenauer – ideja o stvaranju zajedničke Europe• 1952. - Pariški ugovor kojim je utemeljena Europska zajednica ugljena i čelika• 1957. - Rimski ugovori kojima je utemeljena Europska ekonomska zajednica i Euratom• 1986. - Jedinstveni europski akt• 1992. - Ugovor iz Maastrichta• 1997. - Ugovor iz Amsterdama• 2001. - Ugovor iz Nice• 29. listopad 2004. - Države članice u Rimu potpisuju ugovor kojim se uspostavlja Ustav Europe• Svibanj - lipanj 2005. - Francuska i Nizozemska referendumom odbacuju Ugovor• 13. prosinac 2007. - Potpisivanje Lisabonskog ugovora od strane 27 država članica• 2007. do svibnja 2009. - Lisabonski ugovor ratificira 26 od 27 parlamenata država članica• 12. lipanj 2008. - Referendum u Irskoj ne uspijeva dobiti većinu potrebnu za ratifikaciju• 19. lipanj 2009. - Europsko vijeće potvrdilo je da će se Europska komisija i dalje sastojati od po jednog predstavnika iz

svake države članice. Predsjednici država ili vlada ugovorili su pravno obvezujuća jamstva u odnosu na određena područja koja su identificirale irske vlasti, kao što su oporezivanje, pravo na život, obrazovanje I obitelj, i tradicionalnu irsku politiku vojne neutralnosti, jamstva koja Protokolom moraju biti uključena u Ugovore EU-a nakon stupanja na snagu Lisabonskog ugovora. Usvojena je i službena deklaracija o važnosti prava radnika i javnih službi.

• 2. listopad 2009. - Drugi referendum u Irskoj• 1. prosinca 2009. - Lisabonski ugovor stupio na snagu

Koji su ustavni temelji Europske unije?Ustavni temelji Europske unije su osnivački ugovori i ugovori koji ih mijenjaju.

Zašto je osnovana Europska unija – motivi nastanka EUMotivi nastanka EU bili su, prije svega, politički i gospodarski• Sigurnost i mir i želja da se Njemačka drži pod kontrolom integriranjem unutar Europe• Stvaranje zajedničkog tržišta• Gospodarsko blagostanje

Jedinstveno tržište i jedinstvena valuta (euro) gospodarski su temelji EU kako bi se postigla što veća konkurentnost na svjetskoj sceni i osigurao gospodarski rast, budući da nijedna država EU nije dovoljno snažna da sama izađe na svjetsko tržište.

• Samostojnost u odnosu na nove svjetske supersile (SAD/SSSR)• Stvaranje demokratskog identiteta Europe kao alternative totalitarizmu i nacionalizmu

Koja je definicija Europske unije?Europska unija je nadnacionalna zajednica nastala kao rezultat procesa suradnje i integracije koji je započeo 1951. godine između 6 država (Belgije, Francuske, Njemačke, Italije, Luksemburga i Nizozemske). Nakon više od pedeset godina i pet valova proširenja (1973. Danska, Irska i Velika Britanija, 1981. Grčka, 1986. Portugal i Španjolska, 1995. Austrija, Finska i Švedska, 2004. Cipar, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Slovačka i Slovenija, 2007. Bugarska i Rumunjska) Europska unija danas ima 27 država članica. Ime Europska unija uvedeno je Ugovorom iz Maastrichta (stupio na snagu 1993. godine).

EU danas – usavršen oblik multisektoralnog ujedinjenja, a njena nadležnost se prostire na ekonomiju, industriju, socijalna pitanja, politiku, građanska prava i vanjsku politikuEuropska unija je ekonomska, trgovinska i monetarna sila.

165

Kojih je 6 država osnivača Europske unije i kako su išla proširenja?U početku je 6 zemalja – Belgija, Njemačka, Francuska, Italija, Luksemburg i Nizozemska – osnovalo EZUČ 1951. godine, nakon čega su uslijedile EEZ i Euratom 1957. godine.Od tada je uslijedilo pet valova proširenja:

1. 1973. Danska, Irska i Velika Britanija2. 1981. Grčka 3. 1986. Portugal i Španjolska4. 1995. Austriju, Finsku i Švedsku5. 1. svibnja 2004. deset novih članica: Cipar, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Madžarska, Malta, Poljska, Slovačka i

Slovenija6. 1. siječnja 2007. Bugarska i Rumunjske

- Norveška 1972. i 1994. – referendumom odbijeno članstvo- proširenje bez proširenja (nije formalno proširenje) – ujedinjenjem Njemačke- neformalno smanjenje – Grenland izašao iz EU, kao dio Danske

EU danas ima 27 država članica.

Izvan EU:1. države procesa stabilizacije i pridruživanja – Srbija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Albanija, Crna Gora 2. Norveška, Švicarska3. države kandidatkinje – Turska, Makedonija, Hrvatska, Island

Kada je započeo proces nastanka Europske unije - kratka povijest?¶Povijesni uzroci i povodi nastanka Europske unije leže u nastojanju da se onemogući ponavljanje strahota koje su Europi i svijetu donijela dva svjetska rata.

Brojni europski lideri uvjerili su se kako je jedini način da se očuva mir između njihovih zemalja da ih se gospodarski i politički ujedini.Tako je 1950., u govoru koji je nadahnuo Jean Monnet, francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman predložio integraciju industrija za ugljen i čelik Zapadne Europe.

Pariškim ugovorom (1951.) osnovana je Europska zajednica za ugljen i čelik (EZUČ). Države osnivačice bile su: Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska i Njemačka.

Ovlast za donošenje odluka o industriji ugljena i čelika u tim zemljama stavljena je u ruke „Visokog povjerenstva“, neovisnog i nadnacionalnoga tijela.

Rimskim ugovorima (1957.) osnovane su: Europska ekonomska zajednica (EEZ) i Europska zajednica za atomsku energiju (EURATOM).

EEZ stvorena je s ciljem da se gospodarska suradnja s područja ugljena i čelika proširi na nova područja.

- uspostavljena je carinska unija među državama potpisnicama (Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska i Njemačka),

- postavljeni su kriteriji i temeljni ciljevi stvaranja zajedničkog tržišta koje bi osiguralo slobodno kretanje ljudi, roba, usluga i kapitala.

EURATOM postavio je za svoje ciljeve razvoj istraživanja nuklearne energije i njezine upotrebe u civilne svrhe.

U 1967. institucije triju Europskih zajednica su spojene. Od tada, postojala je jedna Komisija i jedno Vijeće ministara, kao i Europski parlament.

Izvorno, zastupnike u Europskome parlamentu birali su nacionalni parlamenti, no u 1979. održali su se prvi izravni izbori, koji se od tada održavaju svakih pet godina.

Do prvog vala proširenja, odnosno pristupanja novih država članica dolazi 1973. godine, kada se tadašnjim Zajednicama pridružuju Danska, Irska i Velika Britanija. Carinska unija se širi i na nove članice, a dolazi i do jačanja zajedničke vanjske politike Europske zajednice.

Jedinstvenim europskim aktom (1986.) otvoren je put za potpunu uspostavu jedinstvenog tržišta. Nadležnost Europske zajednice širi se na područje zaštite okoliša, istraživanja i razvoja te ekonomske i socijalne kohezije.

Tijekom osamdesetih godina 20. stoljeća Europskoj zajednici pristupaju Grčka, Portugal i Španjolska.

Pojam Europska unija prvi put je uveden Ugovorom o Europskoj uniji (Ugovorom iz Maastrichta) koji je stupio na snagu 1993. godine.

166

Tim ugovorom nadležnost Unije dijelila se na tri područja (stupa):

Prvi stup obuhvaćao je tri Zajednice: EZUČ, EEZ i EURATOM te jedinstveno tržište i jedinstvenu valutu.

Drugi stup se odnosio na Zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, a treći stup na Suradnju u pravosuđu i unutarnjim poslovima odnosno suradnju policije i pravosudnih tijela u kaznenim pitanjima.

U 90-tima dolazi do četvrtog vala proširenja koji uključuje Austriju, Finsku i Švedsku, a nadležnost Europske unije širi se na nova područja.

Najveći val proširenja Europske unije započeo je 1. svibnja 2004. kada je Europskoj uniji pristupilo deset novih članica: Cipar, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Madžarska, Malta, Poljska, Slovačka i Slovenija, a završio pristupanjem Bugarske i Rumunjske 1. siječnja 2007. godine.

Prihvaćanjem Lisabonskog ugovora, koji je stupio na snagu 1. prosinca 2009., ukinuta je podjela na tri stupa i zamijenjena različitim stupnjevima ovlasti Europske unije. Također, smanjen je broj područja u kojima se odluke donose jednoglasno, a povećan broj područja u kojima se odluke donose kvalificiranom, odnosno dvostrukom većinom.

Europska unija dobit će pravnu osobnost, čime će dobiti sposobnost zaključivanja međunarodnih ugovora.

Europski simboli

1. Dan Europe, 9. svibnja – na taj datum 1950. Robert Schuman je u tzv. Schumanovoj deklaraciji predložio stvaranje nadnacionalne europske ustanove zadužene za upravljanje industrijom ugljena i čelika. Države koje je pozivao gotovo su uništile jedna drugu u sukobu koji je za sobom ostavio osjećaj materijalne i moralne pustoši. To je razlogom što su na sastanku na vrhu u Milanu, čelnici EU-a 1985. odlučili slaviti 9. svibnja kao "Dan Europe".

2. Himna – 1985. dio Beethovenove Devete simfonije, „Oda radosti“ službeno je postala himnom EU – ona nije zamijenila nacionalne himne država članica, nego izražava ideale slobode, mira i solidarnosti za koje se Europa zalaže

3. Zastava - od godine 1985. Europska unija ima službenu zastavu - krug s 12 zlatnih zvjezdica na plavoj podlozi krug simbolizira solidarnost i sklad europskih naroda, a broj 12 savršenstvo i jedinstvo ta zastava zapravo simbolizira ujedinjenost europskih naroda i zemalja u jednu zajednicu u upotrebi od 1986. godine

4. Moto (slogan) EU – UJEDINJENI U RAZNOLIKOSTI prvi put je upotrijebljen 2000., a prvi put službeno spomenut u Ugovoru o Ustavu za Europu, koji je potpisan

2004. moto znači da su, putem EU-a, Europljani ujedinjeni u zajedničkome nastojanju za mir i napredak te da su mnoge

različite kulture, tradicije i jezici u Europi pozitivna prednost za kontinent5. Valuta – euro je valuta 13 zemalja Europske unije (Belgija, Njemačka, Grčka, Španjolska, Francuska, Irska, Italija,

Luksemburg, Nizozemska, Austrija, Slovenija, Portugal i Finska). Novčanice i kovanice eura u prometu su od 1. siječnja 2002.

6. Europska putovnica – sve putovnice država članica imaju neke zajedničke karakteristike – boja korica (tamnocrvena), upotreba riječi «Europska unija» na službenom jeziku države koja izdaje putovnicu, zajedničke sigurnosne značajke, biometrijske putovnice i dr.

7. Europska vozačka dozvola – Direktivom iz 2006. utvrđene su pretpostavke i uvjeti za uvođenje jedinstvene europske vozačke dozvole koja će biti u obliku plastične kreditne kartice sa fotografijom i eventualno mikročipom. Direktiva propisuje da država članica trebaju usvojiti zakone za provedbu Direktive najkasnije do 19.01.2011. Ti zakoni trebaju stupiti na snagu u svim zemljama članicama EU 19.01.2013.

Ne spominju se u Lisabonskom ugovoru.

Osnivački ugovori

Osnivačkim se ugovorima definiraju ciljevi i ovlasti Europskih zajednica i Unije te način ostvarivanja tih ciljeva.

U tu svrhu uspostavljene su europske institucije, čije se ovlasti i međusobni odnos također uređuju Ugovorima.

Ugovori predviđaju i pravne instrumente kojima se uređuju pitanja iz europskih ovlasti, te postupke u kojima se takve odluke donose.

Unija i dosadašnje Zajednice bili su utemeljeni na načelu dodijeljenih ovlasti, tj. bili su nadležni samo za pitanja za koja im je ovlast dodijeljena Osnivačkim ugovorom.

Po svom nastanku, a i načinu mijenjanja, Ugovor je instrument međunarodnog prava. Njegove se izmjene dogovaraju na međuvladinoj konferenciji na kojoj sudjeluju sve države članice, a stupaju na snagu tek kada ih sve države članice

167

ratificiraju u skladu s procedurama propisanim internim ustavnim normama. Sastavni dio Osnivačkog ugovora čine i brojni aneksi, protokoli i deklaracije.

Osnivački ugovori su: 1. Ugovor o Europskoj zajednici za ugljen i čelik – Pariški ugovor - stupio na snagu u srpnju 1952. te je prestao važiti

u srpnju 2002.2. Ugovor o Europskoj zajednici – Rimski ugovor o EEZ - stupio na snagu 1. siječnja 1958.3. Ugovor o Europskoj zajednici za atomsku energiju – Rimski ugovor o EURATOM - stupio na snagu 1. siječnja

1958.Ugovori koji ih mijenjaju:1. Ugovor o spajanju 1965.2. Jedinstveni europski akt 1986..3. Ugovor iz Maastrichta 1992. – uspostavio Europsku uniju)4. Ugovor iz Amsterdama 1997. – zajednička valuta5. Ugovor iz Nice 2001. – omogućio 5. val proširenja6. Lisabonski ugovor - stupio na snagu 1. prosinca 2009.

Pariški ugovor (1951.)

Europska zajednica za ugljen i čelik (EZUČ) nastala je na temelju Schumanova plana u sklopu kojega je 1950. godine predloženo stvaranje ovlasti nad industrijom ugljena i čelika poslijeratne Francuske i Njemačke, te drugih država koje im se odluče priključiti.

Potpisivanjem Ugovora o EZUČ 1951. godine u Parizu, Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska i Njemačka uspostavile su zajednički okvir za dogovore o proizvodnji i distribuciji ugljena i čelika te autonomni sustav institucija koji će time upravljati idućih 50 godina.

Prema Ugovoru o EZUČ-u taj je rok istekao 23. srpnja 2002. godine, čime je ova zajednica prestala postojati. Iako je EZUČ bio ograničen na samo dvije industrijske grane, njegovo je postojanje imalo značajan utjecaj na gospodarski i politički razvoj u Europi u drugoj polovici 20. stoljeća.

Rimski ugovori

Rimskim ugovorima, potpisanima 1957. godine u Rimu, osnovane su Europska ekonomska zajednica (EEZ) i Europska zajednica za atomsku energiju (Euratom).

EEZ-om je ustanovljena carinska unija među državama potpisnicama (Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska i Njemačka) te su postavljeni temelji i temeljni ciljevi stvaranja zajedničkoga tržišta koje bi osiguralo slobodno kretanje ljudi, roba, usluga i kapitala.

Euratom je postavio ciljeve razvoja istraživanja nuklearne energije i njezine upotrebe u civilne svrhe.

Stupanjem na snagu Ugovora o Europskoj uniji Europska ekonomska zajednica preimenovana je u Europsku zajednicu, a Ugovor o EEZ-u postao je Ugovor o EZ-u.

Ugovor o spajanju Ugovor o spajanju, potpisan je u Bruxellesu 1965. stvorio je jednu Komisiju i jedno Vijeće tadašnjih triju Europskih zajednica.

Jedinstveni europski akt Jedinstveni europski akt je ugovor potpisan 1986. godine kojim je prvi put značajnije modificiran Rimski ugovor o Europskoj ekonomskoj zajednici.

Njime su - dani pravni temelji za stvaranje jedinstvenoga tržišta do 1. siječnja 1993. g. - definirane nove nadležnosti Zajednice (socijalna politika, gospodarska i socijalna kohezija, istraživanje i tehnološki

razvoj, zaštita okoliša), - pokrenuta suradnja u području vanjskih poslova, - proširene ovlasti Europskoga parlamenta te - pojednostavljen proces donošenja odluka u Vijeću ministara

168

Ugovor o Europskoj uniji - Ugovor iz Maastrichta (1992.)

Ugovorom o Europskoj uniji (potpisan 1992. i stupio na snagu 1993.) države članice uspostavile su Europsku uniju. Ovim Ugovorom su postavljeni ciljevi ekonomske i monetarne unije, jedinstvene valute, zajedničke vanjske i sigurnosne politike, zajedničke obrambene politike, a zatim i obrane, uvođenje državljanstva Unije, uske suradnje u pravosuđu i unutarnjim poslovima. Ugovorom o Europskoj uniji kreirana je struktura Europske unije u oblik 'hrama' s tri stupa: Europske zajednice, Zajednička vanjska i sigurnosna politika te Suradnja u području pravosuđa i unutarnjih poslova.

Izraz Europska zajednica rabio se za cijelu integraciju do stupanja na snagu Ugovora o Europskoj uniji. Pod tim terminom podrazumijevale su se tri Zajednice utemeljene Pariškim i Rimskim ugovorima. Europske zajednice je pravilno ime za Zajednicu, koja je obuhvaćala: Europsku zajednicu za ugljen i čelik, Europsku ekonomsku zajednicu i Europsku zajednicu za atomsku energiju. U službenom govoru Europske unije nakon 1967., spomenute se tri zajednice skraćeno nazivaju Zajednica. Europska zajednica za ugljen i čelik prestala je postojati 23. srpnja 2002., jer je ugovor o njenom osnivanju bio sklopljen na 50 godina.

Zajednička vanjska i sigurnosna politika ustanovljena je Ugovorom o Europskoj uniji te predstavlja nastavak prijašnje Europske političke suradnje. Ona pruža i okvir za zajedničku politiku u području obrane. Odluke u području Zajedničke vanjske i sigurnosne politike (osim provedbenih) donose se jednoglasno, točnije bez glasa protiv, u Vijeću Europske unije odnosno Europskom vijeću, a ciljevi se postižu putem specifičnih instrumenata: zajedničkih akcija, zajedničkih stajališta i zajedničkih strategija,

Suradnja u području pravosuđa i unutarnjih poslova ostvaruje se u sljedećim područjima: problemi imigracije i azila, trgovina drogom, međunarodne pronevjere, suradnja sudova u građanskim sporovima, carinska suradnja i suradnja između policija zemalja članica, borba protiv ilegalnog useljavanja, kao i odnosi država članica s trećim zemljama.

Ugovor iz Amsterdama (1997.)

Amsterdamski ugovor je rezultat rada međuvladine konferencije započete u Torinu 1996. godine. Ministri vanjskih poslova država članica potpisali su ga u listopadu 1997. godine, a stupio je na snagu 1999. godine.

Pravno, Ugovor sadrži neke dodatke Ugovoru o Europskoj uniji (Ugovoru iz Maastrichta) i kao takav ne zamjenjuje druge ugovore, nego ravnopravno ulazi u pravne akte Unije. Najvažnije izmjene uvedene Amsterdamskim ugovorom jesu: - jačanje uloge Europskoga parlamenta (veći broj odluka koje se donose postupkom suodlučivanja), - uvođenje fleksibilnosti, mogućnost suspenzije države članice iz postupka donošenja odluka, - prenošenje dijela odredaba koje se odnose na suradnju u području pravosuđa i unutarnjih poslova (treći stup) u prvi

stup EU-a (vizni režim, azil, suradnja među sudovima u civilnim pitanjima), - uvrštavanje Schengenskoga sporazuma u pravnu stečevinu EU-a, - izmjene odredaba o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici, - uključivanje socijalnoga protokola u tekst Ugovora, - te isticanje borbe za većom zaposlenošću kao cilja Unije

Ugovor iz Nice (2001.)

Ugovor iz Nice sadrži izmjene Ugovora o EU i Ugovora o EZ, uz sedam aneksa.

Stupanjem na snagu Ugovora iz Nice te proširenjem na nove države članice promijenjen je sastav i način djelovanja Europskoga parlamenta, Vijeća Europske unije, Europske komisije, Suda Europskih zajednica, Revizorskoga suda, Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora te Odbora regija.

Najvažnije odredbe Ugovora iz Nice odnose se na sastav institucija, način odlučivanja u Vijeću (neka pitanja iz područja za koje je ranije bilo predviđeno jednoglasno odlučivanje sada zahtijevaju donošenje odluke kvalificiranom većinom), uspostavu Eurojusta – tijela za borbu protiv kriminala, razvoj pojačane suradnje koja mora uključivati najmanje osam država te biti otvorena ostalim državama članicama. Pojačana suradnja ne smije stvarati prepreke ili diskriminaciju u trgovini među članicama ili ugroziti konkurenciju.

Ustavni ugovor U veljači 2002. godine Europska je unija sazvala međuvladinu konvenciju čija je zadaća bila razmotriti treba li Uniji Ustav. Konvencija je tijekom jednoipolgodišnjeg rada izradila prijedlog Ustava koji je sadržavao nacrt novog funkcioniranja institucija Unije. Nakon brojnih kompromisnih rješenja tekst prijedloga Ustavnog ugovora s više od 300 stranica bio je završen u lipnju 2004. godine. Predstavnici država članica Europske unije (predsjednici država i vlada) potpisali su u Rimu 29. listopada iste godine Ustavni ugovor (engl. the Constitution for Europe.)

169

Proces ratifikacije u državama članicama započeo je u studenom 2004., a Europski ga je parlament potvrdio u siječnju 2005. godine. Ustav, kao i dosadašnji temeljni ugovori na osnovu kojih je Unija funkcionirala, sadržavao je pravila koja su utvrđivala raspodjelu ovlasti između država članica i Unije, kao i između institucija Unije. Ustavom se trebala ustanoviti i pravna osobnost Unije što je trebalo omogućiti da Unija djeluje na međunarodnoj razini u ime država članica.Ustavom se željela povećati učinkovitost rada europskih institucija i pojednostaviti proces donošenja odluka u Uniji koja je tada okupljala 25 država članica. Promjene predviđene u tekstu Ustava donijele bi novu metodu ponderiranja glasova država članica u Vijeću ministara, a bilo je predviđeno da se o većem broju područja zajedničkih politika Unije odlučuje kvalificiranom većinom. Bilo je predviđeno da Ustav uključuje i sporazum o maksimalnoj veličini i sastavu Europske komisije, rotirajuće predsjedništvo EU-a zamjeni uvođenjem dužnosti predsjednika Europskog vijeća te ustanovi i institucija ministra vanjskih poslova Europske unije.Ustavni ugovor trebao je stupiti na snagu nakon što ga ratificiraju sve države članice sukladno svojim nacionalnim procedurama. Nakon negativnih ishoda francuskog i nizozemskog referenduma, Ustavni ugovor je odbačen te su nastavljeni pregovori o ustrojstvu i ovlastima Europske unije među njezinim državama članicama.

Lisabonski ugovorKao odgovor na krizu nastalu neusvajanjem Ustavnog ugovora, čelnici su europskih država dogovorili usvajanje tzv. Reformskog ugovora.Lisabonski je ugovor izmijenio dosadašnje Osnivačke ugovore EU na 'stari' način, odnosno unoseći amandmane na postojeći tekst Ugovora. Pri tome je ipak došlo do izmjene naziva dosadašnjih Ugovora. Ugovor o Europskoj uniji (UEU) i dalje nosi isti naziv, ali je Ugovor o Europskoj zajednici preimenovan u Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Ta dva Ugovora od 1. su prosinca 2009. pravni temelji europske integracije. Uz njih i dalje postoji i Ugovor o Euratomu.

Jačanje uloge Europskog parlamenta - Europski parlament, čije zastupnike izravno biraju građani Europske unije, dobit će nove ovlasti u području europskog zakonodavstva, proračuna i međunarodnih sporazuma. To se posebice odnosi na veći broj odluka koje će se donositi postupkom suodlučivanja u stvaranju politika, što će osigurati ravnopravnost Europskog parlamenta i Vijeća, koje predstavlja zemlje članice, po pitanju velike većine europskog zakonodavstva.

dosadašnja procedura suodlučivanja Europskog parlamenta i Vijeća, pretvara se u redovni zakonodavni postupak Unije

Veća uključenost nacionalnih parlamenata - nacionalni će parlament dobiti više mogućnosti za uključivanje u rad Europske unije, posebice zahvaljujući novom mehanizmu kojim se nadzire da Unija djeluje samo tamo gdje se na razini EU-a mogu dobiti bolji rezultati (supsidijarnost). Zajedno s jačom ulogom Europskog parlamenta, to će poboljšati demokraciju i povećati legitimnost u funkcioniranju Unije.

Promjena broja zastupnika u Europskom parlamentu , 750 zastupnika + predsjednik Europskog parlamenta Pravo inicijative građana - milijun ljudi – od 500 milijuna, koliko brojistanovništvo EU-a – iz niza država članica mogu

poslati peticiju Europskoj komisiji daiznese prijedloge novih zakona. Istupanje iz Unije - Lisabonski ugovor po prvi puta eksplicitno uvodi mogućnost istupanja zemlje članice iz Europske

unije – izlazna klauzula Efektivno i učinkovito donošenje odluka - glasovanje kvalificiranom većinom u Vijeću proširit će se na nova područja

politika kako bi se proces odlučivanja učinio bržim i učinkovitijim. Od 2014., kvalificirana će se većina računati na temelju dvostruke većine zemalja članica i stanovnika, te će stoga predstavljati dvojnu legitimnost Unije. Dvostruka većina će se postići ako za neku odluku glasa najmanje 55% zemalja članica koje obuhvaćaju najmanje 65% stanovnika EU.

Europsko Vijeće pravno priznato kao institucija EU Kreira funkciju predsjednika Europskog Vijeća koji se bira na dvije i pol godine. Nestanak stupova , odnosno, spajanje trećeg stupa s prvim i njegovo podvrgavanje nadnacionalnoj metodi suradnje

među državama Uvodi Povelju o temeljnim pravima u primarno pravo EU-a . Prava građana i Povelja o temeljnim pravima - Lisabonski ugovor čuva postojeća prava istovremeno uvodeći nova.

Posebice, jamči slobode i principe navedene u Povelji o temeljnim pravima, a odredbama daje obvezujuću pravnu snagu. Tiče se civilnih, političkih, ekonomskih i socijalnih prava.

Solidarnost među zemljama članicama - Lisabonski ugovor omogućuje zajedničko djelovanje zemalja članica i Unije u duhu solidarnosti ukoliko neka od zemalja članica postane metom terorističkog napada ili žrtvom prirodne ili ljudskim faktorom izazvane katastrofe. Također se naglašava solidarnost u području energije.

Novi visoki predstavnik Unije za vanjskopolitička pitanja i sigurnosnu politiku , ujedno je i potpredsjednik Komisije I predsjeda Vijećem vanjskih I općih poslova.

Pravna osobnost EU - spajanje Europske zajednice I Europske unije

Predsjedništvo EU-aSvaka država članica je do stupanja na snagu Lisabonskog ugovora naizmjence predsjedala Unijom u trajanju od šest mjeseci. Predsjedavanje Unijom doprinos je svake države članice učinkovitom funkcioniranju institucija Zajednice.

170

Lisabonski ugovor promijenio je taj sustav stvaranjem stalnoga predsjednika Europskoga vijeća kojega bira Europsko vijeće na dvije i pol godine i koje se jednom može obnoviti. To radno mjesto ne može se kombinirati s nacionalnom javnom službom.

Ugovor također uvodi novi sustav "jednake rotacije" za predsjedništvo u Vijeću. Te odredbe nisu navedene u tekstu Ugovora, nego u nacrtu odluke koja se usvojila nakon što je Ugovor stupio na snagu. Predsjedništvo različitih sastava Vijeća, osim Vijeća za vanjske poslove, sastoji se prema toj odluci od tri države članice - EU trija. Svaka država predsjeda sastancima Vijeća tijekom razdoblja od šest mjeseci uz pomoć dviju drugih država članica na temelju zajedničkoga programa u trajanju od 18 mjeseci.

Pravna struktura EU prije Lisabonskog ugovora

Za EU se kaže da podsjeća na prednji dio grčkoga hrama koji počiva na tri stupa.

Ta se slika počela rabiti kako bi se opisala struktura Unije ustrojena u Maastrichtu 1992. godine. 1. Prvi stup ima nadnacionalni karakter, u pravnom smislu se temelji na Ugovoru o Europskoj zajednici i Ugovoru o

Europskoj zajednici za atomsku energiju, a čine ga carinska unija, jedinstveno tržište, zajednička poljoprivredna politika, strukturne politike te ekonomska i monetarna unija.

2. Drugi stup obuhvaća suradnju država u vanjskoj i sigurnosnoj politici – - međuvladina suradnja3. Treći stup obuhvaća suradnju država u unutarnjim poslovima i pravosudnu suradnju u pitanjima kaznenog prava

– međuvladina suradnjaOsnovna razlika između prvoga i druga dva stupa leži u stupnju ograničavanja ovlasti odlučivanja na razini država članica, odnosno u načinu donošenja odluka. Jedino prvi stup koristi postupke odlučivanja utemeljene još Rimskim ugovorima, kojima usvojeni pravni akti postaju sastavnim dijelom nacionalnih pravnih poredaka država članica. Druga su dva stupa pretežno u nadležnosti država članica, te su više međudržavnoga karaktera.

Ugovorom iz Lisabona predviđeno je približavanje stupova te podjela nadležnosti na tri kategorije: a) područja pod isključivom nadležnosti Unije (npr. carinska unija, pravila tržišnog natjecanja, monetarna politika u

državama koje su uvele euro); b) područja u kojima Unija dijeli nadležnost s državama članicama (npr. unutarnje tržište, pojedini aspekti socijalne

politike, poljoprivreda, zaštita okoliša, promet, područje slobode, sigurnosti i pravde); i c) područja u kojima Unija može poduzeti aktivnosti podrške i koordinacije ili dodatne aktivnosti kojima podupire

aktivnosti država članica (npr. zaštita i poboljšanje zdravlja, industrija, kultura, obrazovanje, turizam). Područja koja ne mogu ući u opću klasifikaciju razrađuju se posebno, npr. koordinacija ekonomskih politika te zajednička vanjska i sigurnosna politika.

Izvori prava – primarno i sekundarno pravo

Izvori prava Europske unije dijele se na primarne i sekundarne.

Primarni su izvori prava osnivački ugovori, pristupni ugovori i opća načela prava.

Izrazom osnivački ugovori obuhvaćeni su ugovori kojima su stvorene Europska zajednica za ugljen i čelik (do polovice 2002.), Europska ekonomska zajednica i Europska zajednica za atomsku energiju, te ugovori koji ih izmjenjuju – Jedinstveni europski akt, Ugovor iz Maastrichta, Ugovor iz Amsterdama, Ugovor iz Nice i Ugovor iz Lisabona.

Sekundarni izvori prava uključuju pravne akte koje donose institucije EU na temelju primarnoga zakonodavstva (uredbe, direktive, odluke, mišljenja, preporuke), međunarodni sporazumi kojima se uređuju međusobni odnosi EU i drugih međunarodnih organizacija ili trećih država, te sudsku praksu Europskog suda.

Pravna načela1. Načelo nadređenosti prava EU-a - pravni akti Zajednice u pravnom sustavu država članica imaju višu pravnu snagu od nacionalnih zakona (poznato je i pod nazivom načelo prvenstva, superiornosti ili supremacije). 2. Načelo proporcionalnosti - pravni akti EZ-a svojim sadržajem ne nadilaze ono što je potrebno za ostvarivanje ciljeva EU-a, 3. Načelo dodijeljene ovlasti - Zajednica može donositi odluke samo u područjima u kojima su države članice takvu ovlast na nju prenijele,4. Načelo zabrane diskriminacije - zabrana različitoga postupanja bilo izravno (zabrana izravne diskriminacije) ili neizravno (zabrana neizravne diskriminacije).

Načelo supsidijarnosti (PRINCIPLE OF SUBSIDIARITY, SUBSIDIARITY)

171

Načelo supsidijarnosti opće je načelo Zajednice prema kojem ona ne poduzima radnje (izuzev u područjima svoje isključive ovlasti), osim ako one nisu djelotvornije od radnji poduzetih na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini. Namjena je načela supsidijarnosti osigurati učinkovito donošenje odluka na razini što bližoj građanima. Primjena ovoga načela osigurava i neprekidnu provjeru provedbe aktivnosti na razini Zajednice i njezine opravdanosti u odnosu na mogućnost njezine provedbe na nacionalnoj ili regionalnoj razini. U Ugovoru iz Lisabona primjena načela supsidijarnosti ojačana je većom ulogom nacionalnih parlamenata u donošenju odluka na razini EU-a. Prijedlogodavac (najčešće je to Europska komisija) treba nacionalne parlamente izvješćivati o svim novim prijedlozima. Nacionalni parlamenti mogu u roku od osam tjedana po primitku prijedloga prihvatiti obrazloženo mišljenje u kojemu navode zbog čega smatraju da je prijedlog suprotan načelu supsidijarnosti. Pri tome svaki nacionalni parlament ima dva glasa. Ako jedna trećina tako alociranih glasova nacionalnih parlamenata podupire mišljenje da prijedlog nije u skladu s načelom supsidijarnosti, prijedlogodavac ga mora ponovo razmotriti, nakon čega može povući, održati ili izmijeniti prijedlog, što treba obrazložiti. Taj je princip dopunjen principom proporcionalnosti, pri čemu EU mora ograničiti svoje djelovanje samo na ono što je potrebno kako bi se postigli ciljevi navedeni u Lisabonskom ugovoru.

Sekundarno pravo

1.Uredba - opća mjera koja je obvezujuća u svim svojim dijelovima. Za razliku od direktiva koje su upućene državama članicama te odluka, koje su upućene posebnim primateljima, uredbe su upućene svima.

Uredba je izravno primjenjiva, što znači da stvara zakon koji ima istovremeni učinak u svim državama članicama na isti način kao i nacionalni instrument, bez bilo kakve daljnje akcije od strane nacionalnih vlasti.

2.Direktiva – upućuje se državama članicama Unije u svrhu usklađivanje nacionalnog zakonodavstva.Direktiva je obvezujuća za države članice glede rezultata koje treba postići, ali im ostavlja izbor metoda kojima će ostvariti ciljeve Zajednice unutar okvira njegova unutarnjega pravnog poretka.

Ako direktiva nije prenesena u nacionalno zakonodavstvo u državi članici Unije, ako je prenesena na nepotpun način ili ako postoji odgoda u njezinome prenošenju, građani se mogu izravno pozvati na direktivu o kojoj je riječ pred nacionalnim sudovima.

3.Odluka - instrument kojim institucije Zajednice rješavaju određena pitanja. Putem odluke, institucije mogu zahtijevati od neke države članice ili građana Unije da poduzmu ili se suzdrže od određene akcije, te dati prava ili nametnuti obveze državi članici ili građaninu.Odluka je:

pojedinačna mjera, a osobe kojima je upućena moraju se pojedinačno navesti, što razlikuje odluku od uredbe obvezujuća u cijelosti

4. Drugi instrumenti Preporuka - omogućuje institucijama obznaniti svoja stajališta i predložiti vrstu djelovanja ne namećući bilo kakvu

pravnu obvezu onima kojima je upućena (državama članicama, drugim ustanovama ili, u nekim slučajevima, građanima Unije)

Mišljenje - instrument koji omogućuje da institucije izraze mišljenje na neobvezujući način, drugim riječima bez nametanja bilo kakve pravne obveze onima kojima je upućeno. Cilj je izložiti stajalište neke ustanove glede određenoga pitanja.

Zajednička akcija (Zajednička vanjska i sigurnosna politika) - pravni instrument u okviru petog poglavlja Ugovora o Europskoj uniji te je međuvladine naravi. Usvojena od strane Vijeća Europske unije jednoglasno ili, u nekim slučajevima, od strane kvalificirane većine, zajednička akcija je obvezujuća za države članice Unije koje moraju postići navedene ciljeve ukoliko ne dođe do većih poteškoća.

Odluka, okvirna odluka i zajednička akcija (policijska i pravosudna suradnja u kaznenim pitanjima)Od stupanja na snagu Ugovora iz Amsterdama, odluke i okvirne odluke zamijenjene su zajedničkim akcijama na području policijske i pravosudne suradnje u kaznenim pitanjima. To su pravni instrumenti u okviru šestog poglavlja Ugovora o Europskoj uniji, koji nastaju na međuvladinoj razini. Odluke i okvirne odluke usvaja Vijeće Europske unije jednoglasno na inicijativu Komisije ili države članice.

Okvirna odluka obvezuje države članice da implementiraju određenu mjeru, ostavljajući nacionalnim vlastima izbor oblika i metoda provođenja te mjere(kao direktiva u kontekstu Zajednice).

Odluke se koriste na području policijske i pravosudne suradnje u kaznenim pitanjima za bilo koju svrhu, osim za usklađivanje zakona i propisa države članice – za što su zadužene okvirne odluke.

172

Zajedničko stajalište(Zajednička vanjska i sigurnosna politika i policijska te pravosudna suradnja u kaznenim pitanjima) Zajedničko stajalište u kontekstu zajedničke vanjske i sigurnosne politike te policijske i pravosudne suradnje u kaznenim pitanjima, pravni je instrument koji se donosi na međuvladinoj razini. Usvojeno jednoglasno od strane Vijeća Europske unije, ono utvrđuje pristup Unije određenim pitanjima glede vanjske i sigurnosne politike ili policijske i pravosudne suradnje u kaznenim pitanjima te daje smjernice za provedbu nacionalnih politika u tim područjima.

Međunarodni sporazumi Europska unija do stupanja na snagu Lisabonskog ugovora nije imala pravnu osobnost, ali je ima ograničenu mogućnost sklapanja međunarodnih sporazuma u ime država članica, i to u području vanjske i sigurnosne politike i u području policijske i pravosudne suradnje.Sporazume kojima se ostvaruje zajednička trgovinska politika u pravilu Vijeće sklapa kvalificiranom većinom glasova, ali neke kategorije tih sporazuma koji se odnose na trgovinu uslugama i na komercijalne aspekte intelektualnog vlasništva zahtijevaju jednoglasnost u Vijeću. Jednoglasno se sklapaju i oni sporazumi koji se odnose na pitanja o kojima u internom pravnom poretku EU Vijeće odlučuje jednoglasno, kao i oni koji se odnose na pitanja koja Zajednica još nije interno regulirala. Temeljem Ugovora o EZ-u predviđena je ovlast EZ-a da sklapa sporazume o pridruženom članstvu. Osim izričito utemeljenih ovlasti sklapanja međunarodnih sporazuma, Zajednica ima i implicitne ovlasti sklapati sporazume u svim područjima koja je interno ovlaštena urediti.Ako Zajednica sklapa međunarodni sporazum koji istodobno obuhvaća pitanja iz njezine nadležnosti, ali i pitanja nad kojima su ovlasti zadržale države članice, sklopit će se takozvani mješoviti sporazum. Mješoviti sporazum istodobno sklapaju Zajednica i svaka od njenih država članica, a stupa na snagu kada ga u ime Zajednice ratificira Vijeće ministara, i eventualno potvrdi Europski parlament, te svaka država članica u skladu s vlastitim ustavnim poretkom predviđenom procedurom sklapanja međunarodnih sporazuma. Kao mješoviti sporazumi, bili su sklopljeni svi Europski sporazumi - sporazumi o pridruženom članstvu s državama srednje i istočne Europe, te i dva do sada sklopljena sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju - onaj s Makedonijom i onaj s Hrvatskom. Mješoviti su se sporazumi kao forma razvili u praksi, te nisu predviđeni Osnivačkim ugovorom.Lisabonskim ugovorom EU je priznato svojstvo pravne osobe.

Sudska praksaSve odluke koje su donijela tijela koja imaju sudsku ovlast predstavljaju sudsku praksu. Europski sud i Prvostupanjski sud sudske su institucije Europske unije.

Zadatak je suda osigurati da se zakonodavstvo Zajednice poštuje uz tumačenje i provedbu osnivačkih ugovora. Sudu pomažu njegovi odvjetnici koji sastavljaju mišljenja.

1. PresudeEuropski sud i Prvostupanjski sud donose presude, zapravo odluke kojima se zaključuje parnični postupak.Protiv presuda Europskog suda ne može se podnositi žalba.

Žalba protiv presude Prvostupanjskoga suda može se podnijeti Europskom sudu.

2. Mišljenja Europski parlament, Vijeće, Komisija ili država članica Unije mogu zatražiti mišljenje Suda o tome je li neki sporazum između Zajednice i države koja nije članica EU-a ili međunarodnih organizacija usklađen s odredbama Ugovora o EZ-u. Sporazum za koji je Sud dao negativno mišljenje može stupiti na snagu jedino nakon ispunjenja određenih uvjeta propisanih člankom 48. Ugovora o Europskoj uniji (postupak za izmjenu ugovora).

3. NaredbaEuropski sud i Prvostupanjski sud mogu izdati naredbe u raznim slučajevima, kako je propisano u Pravilima postupka koja široko spadaju u tri skupine:

tijekom istrage nekog slučaja (primjerice, akti kojima se nalaže očuvanje dokaza ili odvajanje, pripajanje, ili obustavu slučajeva);

kada Sud donosi odluku ne razmatrajući sadržaj slučaja (primjerice, u slučaju očite neprihvatljivosti slučaja ili nedostatka nadležnosti) te

kada Sud donosi odluku o sadržaju predmeta; ovdje su naredbe zapravo pojednostavljene presude koje se koriste kada je predmet identičan drugim predmetima u kojima je presuda već bila donesena.

Naredbe se u načelu mogu mijenjati ili opozivati.

4. Podnesci odvjetnikaOdvjetnici imaju dužnost pomagati Sudu u njegovome radu. Djelujući s potpunom nepristranošću i neovisnošću, oni sudu podnose podneske o slučajevima pred Sudom. U tim podnescima, odvjetnici predlažu rješenje nekoga spora, ali podnesci nisu obvezujući za suce. Oni su sastavni dio usmenoga postupka te se objavljuju zajedno s presudama u Izvješćima Suda.

173

Koje su institucije Europske unije?Glavne institucije: Vijeće EU (Vijeće ministara), Europsko vijeće, Europska komisija, Europski parlament, Europski sud pravde, Europska središnja banka, Europski sud revizoraOstale institucije: Europski gospodarski i socijalni odbor, Odbor regija, Europska investicijska banka, Europski ombudsman i dr.Pomoćna tijela: Europol, Eurojust, agencije, itd.

Od 1.1.2012. predsjeda Danska.

Zakonodavna – vijeće EU, europski parlament

Izvršna – europska komisija

Sudska – sudovi

1. Europski parlament je predstavničko tijelo Europske unije. Zastupnici u Parlamentu se od 1979. godine biraju izravnim glasovanjem, na mandat od 5 godina, na neposrednim izborima u zemljama članicama prema izbornom postupku kakav vrijedi za izbor zastupnika za nacionalni parlament pojedinih država.

Broj zastupnika koji se biraju u pojedinoj državi članici razmjeran je udjelu stanovnika te države u ukupnom broju stanovnika EU-a - može biti minimalno 6, odnosno maksimalno 96 zastupnika.

Trenutačno Europski parlament broji 736 zastupnika.

Zastupnici Europskoga parlamenta ne sjede u nacionalnim blokovima, nego u sedam europskih političkih skupina. Oni predstavljaju sva stajališta o europskim integracijama, od snažno pro-europskih do otvoreno euroskeptičnih.

Najveće frakcije su: Europska pučka stranka - Europski demokrati (EPP-ED) - 289 zastupnika Frakcija Socijaldemokratske stranke Europe u Europskom parlamentu (PSE) - 218 zastupnika Savez liberala i demokrata za Europu (ELDR i EDP) - 89 zastupnika

Parlamentu u radu pomaže dvadesetak stalnih odbora čija veličina i značaj ovise ponajviše o utjecaju koji Parlament ima u pojedinim područjima europskih politika. Parlamentarni odbori uglavnom pripremaju zakonske prijedloge za specifična područja na osnovu kojih Parlament donosi svoje konačne odluke tijekom plenarnih sjednica.

Godine 2012. Martin SchulzpredsjednikEuropskog parlamenta.

Sjedište Parlamenta dijele tri države članice Unije: glavno sjedište i mjesto gdje se održavaju plenarne sjednice jest Strasbourg, njegovo Glavno tajništvo nalazi se u Luxemburgu, dok se političke grupe i odbori većinom sastaju u Bruxellesu. Za razliku od Komisije, svi službeni jezici Unije (23 jezika), ujedno su i radni jezici Parlamenta.

Opadajuća pripadnost – broj zastupnika pojedine zemlje članice ovisi o broju stanovnika, ne o veličini.

Lisabonski ugovor – 750 + predsjednik. Do 2014. 754 zastupnika.

RH – 12

Što Parlament radiParlament ima tri glavne uloge.1. Usvajanjeeuropskih zakona — zajedno s Vijećem ministara u brojnim područjima politika2. Parlament provodi demokratski nadzor nad drugim institucijama EU-a, osobito nad Komisijom. On ima ovlasti

odobriti ili odbiti imenovanje povjerenika Komisije, te ima pravo izglasati nepovjerenje Komisiji kao cjelini. - imenovanje pučkoga pravobranitelja, članova Europske središnje banke, Revizorskoga suda i drugih institucija

3. Utjecaj na proračunska sredstva - Parlament s Vijećem dijeli ovlast nad proračunom EU-a, te prema tome može utjecati na način na koji EU troši proračunska sredstva. Na kraju postupka, on usvaja ili odbija proračun u cijelosti.

Suodlučivanje će postati „redovni zakonodavni postupak“. Ono će se proširiti na nova područja politika poput slobode, sigurnosti i pravde.

To će ojačati zakonodavne ovlasti Europskog parlamenta.

Kako je organiziran rad Parlamenta Rad Parlamenta podijeljen je u dvije glavne faze:

174

Pripremanje plenarnoga zasjedanja. To čine zastupnici EP-a u raznim parlamentarnim odborima koji su specijalizirani za određena područja aktivnosti EU-a. O pitanjima za raspravu također raspravljaju političke skupine.

Plenarno zasjedanje. Plenarne sjednice obično se održavaju u Strasbourgu (jedan tjedan u mjesecu), a ponekad i u Bruxellesu (samo dva dana). Na tim sjednicama Parlament ispituje predloženo zakonodavstvo i glasuje za izmjene i dopune prije nego li donese odluku o tekstu kao cjelini.

Druge točke na dnevnome redu mogu uključiti "priopćenja" ili pitanja Vijeća ili Komisije o onome što se zbiva u Europskoj uniji ili širom svijeta.

2. Europsko vijeće (European Council)Europsko vijeće sastoji se od izabranih političkih zastupnika najvišeg ranga država članica – premijera i predsjednika koji imaju izvršne ovlasti.Vijeće zadaje politički smjer i utvrđuje prioritete EU-a. (europski sastanci na vrhu ili europski summiti).

U sklopu Lisabonskog ugovora, Europsko vijeće postaje punopravna institucija EU-a, a njegova je uloga jasno definirana.

Europsko vijeće je, dakle, forum na kojem se - predstavljaju značajne političke inicijative- određuje smjer i dinamika integracije - mijenjaju i dopunjavaju osnivački ugovori- dogovara promjene u strukturi EU kroz višemjesečne pregovore koji se odvijaju u vidu međuvladinih konferencija

Nakon pregovora između država članica, Europsko vijeće na osnovi konsenzusa može izdati: smjernice za budući razvoj izjave i rezolucije: izražavaju stajališta čelnika država ili vlada o nekome specifičnom pitanju.

Smjernice i izjave nisu pravno obvezujuće. Da bi stupile na snagu, one moraju slijediti rutinski postupak za pravne instrumente Zajednice: prijedloge Europske komisije o kojima glasuju Europski parlament i Vijeće Europske unije, nakon čega po potrebi slijedi provedba na nacionalnoj razini.

Lisabonskim ugovorom Europsko vijeće formalno postaje institucija EU.

Također, uvedena je institucija predsjednika Europskog vijeća koji se bira na mandat od 2,5 godine, čiji je glavni zadatak osiguravanje rada Europskog vijeća, održavanje kohezije i konsenzusa unutar Vijeća, izvješćivanje Europskog parlamenta te predstavljanje Europske unije na međunarodnom planu.

Predsjednik Europskog vijeća od 1.12.2009. je Herman Van Rompuy.To obilježava promjenu od sadašnjeg sustava u kojem države članice, izmjenjujući se u predsjedanju EU-om svakih šest mjeseci, također predsjedaju i Europskim vijećem.

Uloga koju ima Europsko vijeće je odlučna, ali se razlikuje od uloge Vijeća Europske unije čiji su članovi ministri država članica. Vijeće Europske unije ima ovlasti koje su mu dane Ugovorom, podliježe reviziji Suda Europskih zajednica te usvaja pravne instrumente Zajednice.

Vijeće Europe, još jedna institucija različita od Europskoga vijeća, međunarodna je organizacija izvan Europske unije koja se bavi izobrazbom, kulturom i, iznad svega, zaštitom ljudskih prava. Ono trenutačno ima 46 članica.

3. Vijeće (Council) do stupanja na snagu Lisabonskog ugovora Vijeće Europske unije ili Vijeće ministara

Vijeće je glavno tijelo Unije za donošenje odluka. Kao i Europski parlament, Vijeće je osnovano osnivačkim ugovorima 1950-ih godina. Ono zastupa države članice, a na njegovim sastancima sudjeluje po jedan ministar iz svake nacionalne vlade EU-a (ukupno 27 ministara) i uvijek se sastaje u istom broju. Sjedište u Bruxellesu. sastav Vijeća mijenja se ovisno o temi o kojoj se na sastanku raspravlja te se u praksi Vijeće manifestira kroz “više

lica“: kada se raspravlja o poljoprivrednoj politici, sastaju se ministri poljoprivrede; kada se radi o pitanju nezakonitih migracija, ministri unutarnjih poslova i sl.

Svaki ministar u Vijeću obvezuje svoju vladu, odgovoran je svojem nacionalnom parlamentu te građanima koje Parlament zastupa, što osigurava demokratski legitimitet odluka Vijeća.

RH – 7

Predsjednici država i/ili predsjednici vlada država članica, zajedno s predsjednikom Europske komisije sastaju se do četiri puta godišnje u okviru Europskoga vijeća. Na tim sastancima na vrhu utvrđuje se cjelokupna politika Unije i rješavaju se pitanja koja se nisu mogla riješiti na nižoj razini (primjerice od strane ministara na redovitim sastancima Vijeća).

Stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora, Vijeće je sastavljeno od 10 formacija (umjesto prijašnjih 9):175

1. Vijeće za opće poslove 2. Vijeće za vanjske poslove3. Vijeće za gospodarske i financijske poslove4. Vijeće za suradnju u području pravosuđa i unutarnjih poslova 5. Vijeće za zapošljavanje, socijalnu, zdravstvenu i potrošačku politiku 6. Vijeće za tržišno natjecanje 7. Vijeće za promet, telekomunikacije i energetiku8. Vijeće za poljoprivredu i ribarstvo 9. Vijeće za okoliš 10. Vijeće za obrazovanje, mlade i kulturu

Što radi Vijeće Vijeće ima šest ključnih uloga:1. Usvajanje zakona EU – zajedno s Europskim parlamentom donosi odluke u većini područja koja su u nadležnosti Unije2. Koordiniranje šire gospodarske i socijalne politike država članica - Vijeće je usmjereno i na poticanje razvoja novih

poslova te na poboljšanje obrazovanja, zdravstva i sustava socijalne skrbi3. Sklapanje međunarodnih sporazuma između EU-a i drugih država ili međunarodnih organizacija – iz područja

trgovine, suradnje i razvoja ili mogu biti usmjereni na određene teme kao što su ribarstvo, znanost, tehnologija, promet itd.

4. Odobravanje proračuna EU-a, zajedno s Europskim parlamentom5. Definiranje zajedničke vanjske i sigurnosne politiku EU-a na temelju smjernica koje je postavilo Europsko vijeće -

stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora, Visoka povjerenica za vanjske poslove i sigurnosnu politiku predstavljat će Vijeće u pitanjima vanjske i sigurnosne politike sa zemljama izvan EU-a ili međunarodnim organizacijama

6. Koordiniranje suradnje između nacionalnih sudova i policijskih snaga u kaznenim pitanjima

Kada bi se rad Vijeća EU-u odvijao isključivo na sastancima ministara, Vijeće bi bilo potpuno neoperativno. Stoga u sklopu Vijeća EU djeluju i razna podtijela koja pomažu Vijeću u uspješnom obavljanju njegovih zadataka. To su: Predsjedništvo Vijeća- ovu funkciju naizmjence svakih šest mjeseci (siječanj-lipanj, srpanj-prosinac), prema unaprijed

utvrđenom redoslijedu, sustavom rotacije preuzima jedna od država članica EU, koja u okviru svog mandata upravlja radom Vijeća; drugim riječima, svaka država članica Unije naizmjenično preuzima odgovornost nad poslovanjem Vijeća i predsjeda svim sastancima tijekom šestomjesečnoga razdoblja, promovirajući zakonodavne i političke odluke i posredujući u kompromisima između država članica.U cilju osiguranja kontinuiteta u radu Vijeća, Lisabonskim se ugovorom i formalno uvodi tzv. trojno predsjedništvo, što znači da će buduće tri države predsjedateljice dogovoriti zajednički program za period od 18 mjeseci.

Odbor stalnih predstavnika (COREPER) - prema francuskom akronimu naziva Commité des representants permanents – koji imaju funkciju veleposlanika država članica pri EU sve države članice EU u Bruxellesu imaju svoju stalnu misiju, drugim riječima svoje stalno diplomatsko

predstavništvo pri Uniji, a šefovi tih delegacija, tj. veleposlanici, okupljaju se na razini COREPER-a ti veleposlanici ("stalni predstavnici") zasjedaju jednom tjedno i pripremaju sjednice Vijeća na način da

sastavljaju dnevni red pojedinih zasjedanja i pripremaju odluke Vijeća, uz iznimku većine poljoprivrednih pitanja koje rješava Posebni odbor za poljoprivredu

radne skupine stručnjaka - sastavljene su od službenika iz nacionalnih uprava, pomažu radu COREPER-a / pripremaju materijale na temelju kojih COREPER priprema nacrt odluka ili propisa koje usvajaju ministri u Vijeću

Glavno tajništvo Vijeća - Predsjedništvu pomaže Glavno tajništvo koje priprema i osigurava lako funkcioniranje rada Vijeća na svim razinama.U 2009. godini, Catherine Ashton imenovana je glavnim tajnikom Vijeća. Ona je također visoka predstavnica EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te u tom svojstvu pomaže koordinirati akcije Unije na svjetskoj sceni.

Glavnome tajniku pomaže njegov zamjenik zadužen za upravljanje Glavnim tajništvom.

Odlučivanje u Vijeću1. jednoglasno – vanjska politika, porezna politika i zajedničko tržište2. obična većina (14 glasova) – pitanja koja nisu regulirana ugovorima3. kvalificirana većina (primjenjivat će se do 2014.) – jedinstveno tržište, sigurnost i zdravlje radnika, jačanje

gospodarske i socijalne kohezije – od ukupno 345 glasova – 258 glasova čini kv. većinu, odnosno minimalno 55% država (15 država članica) ili 65% stanovništva, ako država članica zatraži potvrdu da glasovi „ZA“, predstavljaju najmanje 65% ukupnoga stanovništva Unije, blokirajuća manjina 4 države članice.

Ukupan broj glasova

Kvalificirana većina

Blokirajuća manjina

EU 15 87 62 26

176

EU 27 345 255 91

Od 2014. do 2017. biti će prijelazni period – moći će se glasati i kvalificiranom većinom ako to zatraži 1 država članica.

Ako zakonodavni prijedlog dolazi od Europske komisije, za odluku treba glasovati 72% država članica, odnosno 20 od 27 država članica.

4. Europska komisijaEuropska komisija je političko te glavno izvršno tijelo Europske unije. Naziva se često i Vladom EU. Predstavlja interese EU neovisno od država članica (nadnacionalni karakter). Ona je čuvarica osnivačkih ugovora I glasnogovornik EU – predstavlja EU prema trećim zemljama.

Komisija odgovara Europskom parlamentu. To je jedina institucija EU-a s općom ovlasti pokretanja prijedloga zakona.

Radni jezici – francuski, engleski, njemački

RH – 1

Sastav:1. Predsjednik Europske komisije – obično je to predstavnik najveće političke grupacije2. Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, koji je ujedno i potpredsjednik Komisije3. 27 povjerenika (po jedan iz svake države članice) – ne mogu primati upute vlade države članice koja ih je izabralaMandat povjerenika traje pet godina, i poklapa se s mandatom Europskog parlamenta. Nakon izbora i konstituiranja novog Europskog parlamenta, imenuju se i novi članovi Europske komisije kako bi Parlament imao utjecaj na izbor i rad Komisije.

Predsjednika Komisije bira Europsko vijeće nakon što se vlade država članica usuglase o kandidatu, a izbor mora biti potvrđen u Europskom parlamentu. Vijeće kvalificiranom većinom, a u dogovoru s predsjednikom Komisije, usvaja listu povjerenika. Cijelu Komisiju potvrđuje Europski parlament, a na kraju Vijeće imenuje novu Komisiju.Europski parlament može u svakom trenutnu raspustiti Komisiju, na način da joj izglasa nepovjerenje usvajanjem odluke o cenzuri, ali ne može smjenjivati pojedine povjerenike.Pojedinačni članovi Komisije moraju dati ostavku ukoliko to od njih zatraži predsjednik, pod uvjetom da drugi povjerenici to odobravaju.Sadašnji predsjednik Europske komisije je José Manuel Barroso iz Portugala.

Gdje je smještena Komisija?Sjedište Komisije je u Bruxellesu (Belgija), ali ona također ima urede u Luxemburgu, zastupništva u svim državama članicama Unije te delegacije u mnogim glavnim gradovima širom svijeta. Uloga Komisije

Europska komisija ima četiri glavne uloge:1. Predlaganje novog zakonodavstva Parlamentu i Vijeću - prije nego iznese bilo kakve prijedloge, Komisija mora

razmotriti je li zakonodavstvo Unije najbolji način za rješavanje određenih problema Komisija će predložiti akciju na razini Unije jedino ako smatra da se problem ne može riješiti učinkovitije nacionalnom, regionalnom ili lokalnom akcijom. To načelo rješavanja stvari na najnižoj mogućoj razini zove se "načelo supsidijarnosti".

2. Provedba zajedničkih politika te upravljanje i nadzor nad proračunom EU-a mora upravljati politikama koje usvoje Parlament i Vijeće donosi brojne provedbene propise koji omogućuju provedbu propisa Vijeća (smjernice, uredbe, odluke) odgovorna je za upravljanje i provedbu proračuna EU-a nadzor nad proračunom provodi zajedno s Revizorskim sudom

3. Provedba europskoga zakonodavstva Komisija djeluje kao "čuvar ugovora" - zajedno sa Sudom Europskih zajednica, odgovorna je za ispravnu primjenu

zakonodavstva Unije u svim državama članicama ako utvrdi da neka država EU-a ne primjenjuje zakone Unije, prvo pokreće proces koji se zove "postupak protiv

kršenja"To uključuje slanje službenoga pisma vladi u kojem se navodi zašto Komisija smatra da je ta zemlja prekršila zakone Unije, utvrđujući rok za slanje detaljnog odgovora Komisiji.Ako ovaj postupak ne uspije ispraviti stvari, Komisija mora zatim uputiti predmet Sudu Europskih zajednica koji ima ovlast nametnuti kazne. Presude Suda obvezujuće su za države članice i institucije EU-a.

177

4. Zastupanje EU-a na međunarodnoj razini - omogućuje državama članicama da izraze "vlastiti stav" na međunarodnim forumima, jer stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora zadaću predstavljanja i pregovaranja u ime Unije na međunarodnoj sceni preuzima novoformirana institucija Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, koji je ujedno i potpredsjednik Komisije.

Struktura KomisijeEuropska komisija sastoji se od: političke strukture - čini ju predsjednik i povjerenici te njihovi kabineti

Svaki povjerenik zadužen je u Komisiji za određeno područje i na čelu je one opće uprave (ili više njih) koja pokriva to područje. Svaki povjerenik ima svoj kabinet.

upravne strukture koju čine: - opće uprave / generalne direkcije koje se mogu usporediti s ministarstvima

- osmišljavaju i sastavljaju zakonodavne prijedloge, no ti prijedlozi postaju službeni tek kad ih "usvoji" Komisija na svojim tjednim sastancima

Na čelu opće uprave nalazi se generalni direktor koji odgovara za svoj rad povjereniku zaduženom za to područje.

- glavno tajništvo na čelu s glavni tajnikom Europske komisije - koordinira rad između pojedinih generalnih direkcija i ostalih tijela Komisije, daje stručne savjete, osigurava prevođenje, daje statističke podatke (putem statističkog ureda EUROSTAT)Na čelu Glavnog tajništva je Glavni tajnik (trenutno Catherine Day) koji odgovara izravno predsjedniku.

- privremeni i stalni odbori stručnjaka savjetnika- ostale zajedničke službe i uredi

Visoki predstavnik za vanjsku i sigurnosnu politiku / potpredsjednik KomisijeNova funkcija na čelu zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU-a uspostavit će se Lisabonskim ugovorom. Značajan novi pomak je imenovanje visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku koji je istovremeno potpredsjednik Komisije. Ta je funkcija spoj dvaju već postojećih: visokog predstavnika za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku i povjerenika za vanjske odnose. Visokog predstavnika ili predstavnicu imenovat će Europsko vijeće, a predsjedat će Vijećem ministara vanjskih poslova istovremeno obnašajući funkciju potpredsjednika Europske komisije. On ili ona iznosit će prijedloge, provoditi vanjsku politiku u ime Vijeća i zastupati stajališta Unije na međunarodnoj razini. Ova je funkcija osmišljena kako bi Europska unija bolje branila svoje interese i vrijednosti na međunarodnoj pozornici i izražavala jednoglasno svoja stajališta.Od 1. prosinca 2009. dužnost visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku obnaša Catherine Ashton.

5. Sud pravde Europske unije / Europski sudSud Europskih zajednica (često ga se jednostavno naziva samo "Sud") osnovan je u okviru Ugovora o EZUČ-u iz 1952. godine. Sjedište mu je u Luxemburgu.Sud pravde Europske unije sastavljen je od 27 sudaca, dakle po jednog iz svake države članice, s mandatom od 6 godina.

Sucima u radu pomaže 8 glavnih odvjetnika čiji je glavni zadatak izlaganje svojeg mišljenja o predmetima koji su podneseni Sudu.

Radi učinkovitosti, Sud rijetko zasjeda u punome sastavu. Obično zasjeda kao "Velika komora" koja se sastoji od samo 15 sudaca ili u komorama od pet ili tri suca.

Osnovni zadatak Suda pravde Europske unije - osigurati da se zakonodavstvo EU tumači i primjenjuje na isti način u svim državama članicama EU, kako bi zakonodavstvo bilo jednako za sve. On primjerice osigurava da nacionalni sudovi ne donose različite presude o istome pitanju.

Sud ima ovlasti rješavati pravne sporove između država članica EU-a, institucija EU-a, poslovnih subjekata i pojedinaca.

Ostale zadaće Suda:1. donosi presude u slučajevima nepoštivanja prava Unije u sporovima u koje su uključene institucije EU-a, države

članice, pravne i fizičke osobe, a donoseći presude uvijek primjenjuje isključivo pravo EU, nikad nacionalno pravo2. izražava svoj stav o (ne)usklađenosti nekog nacionalnog propisa s europskim te ga često u praksi nacionalni sudovi

konzultiraju kod tumačenja zakona EU-a3. nadgleda usklađenost pravnih instrumenata europskih institucija s ugovorima Unije, pa se tako u suprotnom može

dogoditi da Sud poništi neku odluku EK ili Vijeća. Budući da poštivanje usklađenosti i provedba presuda ovise o državama članicama, kako bi Sud osigurao da institucije na nacionalnoj razini zaista provedu njegove presude, u nekim situacijama ima mogućnost izreći kaznu državi koja ne poštuje ili ne primjenjuje pravo EU.

178

Kako bi pomogli Sudu Europskih zajednica u rješavanju velikoga broja slučajeva koji su im podneseni te kako bi građanima ponudili bolju pravnu zaštitu, 1989. godine osnovan je Prvostupanjskisud. Ovaj Sud (koji je pridružen Sudu Europskih zajednica) odgovoran je za donošenje presuda o nekim vrstama predmeta, osobito u parnicama koje pokrenu pojedinci, poduzeća i neke organizacije te u predmetima koji se odnose na Zakon o tržišnome natjecanju.

Sud Europskih zajednica i Prvostupanjski sud, svaki imaju predsjednika kojeg izaberu njegovi kolege suci na mandat od tri godine koji se može obnoviti. Vassilios Skouris, iz Grčke, izabran je za predsjednika Suda Europskih zajednica 2003. godine; Bo Vesterdorf, iz Danske, predsjednik je Prvostupanjskoga suda.

Novo pravosudno tijelo, Europski sud za državnu službu, osnovan je kako bi presuđivao u sporovima između Europske unije i državne službe. Ovaj Sud sastoji se od sedam sudaca i pridružen je Prvostupanjskome sudu.

Što radi Sud?Sud donosi presude o predmetima koji su mu podneseni. Četiri najčešće vrste predmeta su:1. postupak za preliminarno rješenje2. tužba zbog neispunjavanja obveza3. tužba zbog poništenja4. tužba zbog propusta djelovanjaPostupak koji slijedi odvija se u dvije faze: prvo slijedi pisana, a zatim usmena faza.

U prvoj fazi, sve uključene stranke podnose pismena izvješća, a sudac kojem je slučaj dodijeljen sastavlja izvješće u kojemu rezimira te izjave i pravnu pozadinu slučaja.

Zatim dolazi druga faza – javno saslušanje.

Od 2003. godine, od odvjetnika se zahtijeva mišljenje o nekome predmetu jedino ako Sud smatra da taj određeni predmet postavlja novu točku zakona.

O presudama Suda odlučuje se većinom i proglašavaju se na javnome saslušanju. Izdvojena se mišljenja ne izražavaju. Odluke se objavljuju na dan kada su donesene.

6. Europska središnja banka(engl. European Central Bank) osnovana je 1998. i sjedište joj je u Frankfurtu.

Glavna zadaća Banke je upravljanje eurom - jedinstvenom valutom Europske unije.

ECB je također odgovorna za utvrđivanje i provedbu gospodarske i monetarne politike Unije.

U svom radu Europska središnja banka oslanja se na 'Europski sustav središnji banaka', koji se sastoji od središnjih banaka zemalja članica koje su usvojile euro. Samo 16 od njih je dosad usvojilo euro. Tih 16 zemalja sačinjavaju "euro područje", a njihove središnje banke, zajedno s Europskom središnjom bankom, čine tzv. "Eurosustav".Kako bi uspješno i djelotvorno obavljala svoje zadaće zajamčena je potpuna neovisnost Europske središnje banke od bilo koje središnje banke Eurosustava ili bilo kojeg tijela EU-a.

Institucije EU-a i vlade država članica moraju poštivati ovo načelo i ne smiju pokušavati utjecati na ECB ili na nacionalne središnje banke.

ECB, usko surađujući s nacionalnim središnjim bankama, priprema i provodi odluke koje donose tijela Eurosustava za donošenje odluka – Upravno vijeće, Izvršni odbor i Opće vijeće.

Jean-Claude Trichet, iz Francuske, postao je predsjednikom ECB-a u studenome 2003. godine.

Što Banka radi?Jedan od glavnih zadataka ECB-a jest održavati stabilnost cijena u europodručju, kako kupovna moć eura ne bi bila ugrožena inflacijom. Cilj je ECB-a osigurati da povećanje potrošačkih cijena iz godine u godinu bude manje od 2%.ECB to čini na dva načina:

Kontroliranjem ponude novca - ako je ponuda novca veća u usporedbi s ponudom roba i usluga, doći će do inflacije.

Nadzorom trendova cijena i procjenom rizika koji predstavlja za stabilnost cijena na europodručju.Kontroliranje ponude novca uključuje, između ostaloga, utvrđivanje kamatnih stopa širom europodručja. To je možda najpoznatija aktivnost Banke.

7. Revizorski sud (engl. European Court of Auditors ) osnovan je 1975. godine i ima sjedište u Luxemburgu.

Uloga Suda:- provjera ispravnog prikupljanja sredstva EU i njihova namjenska potrošnja na zakonit i ekonomičan način

179

- provođenje revizije bilo koje osobe ili organizacije koja upravlja sredstvima Unije- u svome radu Sud pomaže Europskom parlamentu podnoseći revizorsko izvješće za prethodnu godinu. Revizorski sud nema pravne ovlasti: utvrde li revizori prijevaru ili nepravilnosti, moraju o tome izvijestiti OLAF – Europski ured za borbu protiv prijevare.

Sastav - po jedan člana iz svake države članice Unije kojeg imenuje Vijeće na mandat od 6 godina.

Članovi izabiru jednoga od svojih članova kao predsjednika na mandat od 3 godine, koji se može obnoviti.

Vitor Caldeira, iz Portugala, bio je izabran za predsjednika 2008.

Ostala tijela:Europska investicijska banka osigurava dugoročna financijska sredstava za kapitalne projekte u Uniji i izvan nje.Njezina je zadaća davati zajmove za projekte od europskog interesa (kao što su željezničke i cestovne veze, zračne luke ili ekološki programi), osobito za siromašnije regije, države kandidatkinje i zemlje u razvoju. EIB također daje kredite za ulaganje u mala poduzeća. Philippe Maystadt, iz Belgije, postao je predsjednikom EIB-a 1. siječnja 2000. godine.

Europska banka za obnovu i razvoj utemeljena je radi pomoći tranzicijskim zemljama u procesu približavanja Uniji;

Europski investicijski fond (EIF) pruža poduzetnički kapital malim i srednjevelikim poduzećima, osobito novim poduzećima i poslovnim subjektima koji su orijentirani tehnologiji. EIF također pruža jamstva financijskim institucijama (kao što su banke) kako bi pokrili svoje zajmove malim i srednjim poduzećima.

Europski gospodarski i socijalni odbor predstavlja interese različitih gospodarskih i socijalnih interesnih skupina u Uniji;

Odbor regija okuplja interese regionalnih i lokalnih vlasti u državama Unije.

Europska škola za javnu upravu pruža obuku na specifičnim područjima za članove osoblja EU-a

Također, usporedo s dinamičnim razvojem procesa europske integracije na razini Unije nastale su s vremenom i druge vrste pomoćnih tijela poput agencija (npr. EUROPOL) i ureda (npr. Ured za statistiku) te ostalih tijela (npr. Europski centar za nadzor droga i ovisnosti).

OmbudsmanPozicija Europskoga ombudsmana stvorena je Ugovorom o Europskoj uniji (Maastricht, 1992.). Ombudsman djeluje kao posrednik između građana i tijela Europske unije: ima pravo dobivati i istraživati pritužbe građana, poslovnih subjekata i organizacija Unije te od bilo koga tko prebiva ili ima prijavljen ured u nekoj od država članica EU-a.Ombudsmana bira Europski parlament na mandat od pet godina koji se može obnoviti, što odgovara zakonodavnome mandatu Parlamenta. Nikiforos Diamandouros, bivši nacionalni javni pravobranitelj Grčke, zauzeo je mjesto Europskoga ombudsmana 2010. kada je ponovno izabran na mandat od pet godina.

Što radi Ombudsman?Ombudsman pomaže otkriti "loše upravljanje" u institucijama i tijelima Europske unije. "Loše upravljanje" znači da neka institucija ne djeluje u skladu sa zakonom ili ne poštuje načela dobrog upravljanja, ili krši ljudska prava. Neki primjeri su:

nepravedni postupci, diskriminacija zloporaba ovlasti, nedostupnost ili odbijanje davanja informacija, nepotrebna odgoda te neispravni postupci.

Ombudsman provodi istrage nakon što je podnesena neka tužba ili na svoju vlastitu inicijativu. On djeluje potpuno neovisno i nepristrano – ne zahtijeva niti prihvaća upute od bilo koje vlade ili organizacije.

Granice ovlasti tijela EUOsnovno je pravilo da će Europska unija moći postupati po onim ovlastima koje su joj povjerile države članice. Mora poštovati činjenicu da sve druge ovlasti ostaju u ingerenciji država članica. EU ima isključivu ovlast nad područjima poput pravila tržišnog natjecanja, monetarne politike Eurozone i zajedničke

trgovinske politike. Države članice imaju primarnu odgovornost u područjima kao što su zdravstvo, obrazovanje i industrija. EU i države članice zajednički su nadležne u područjima kao što su unutarnje tržište, poljoprivreda, promet i energija.

Nove ovlasti nacionalnim parlamentima prema Lisabonskom ugovoruPo prvi put, nacionalni parlamenti imat ce izravan utjecaj na proces donošenja odluka.

180

U sklopu Lisabonskog ugovora, svi predloženi zakoni EU-a morat će se slati nacionalnim parlamentima. Primjenjivat će se sustav pravovremenog upozorenja i svaki nacionalni parlament imat će osam tjedana da argumentira svoj prigovor ako misli da prijedlog zakona nije prikladan za EU.

Ako dovoljan broj nacionalnih parlamenata država članica uloži prigovor, prijedlog se može izmijeniti i dopuniti ili povući.

Ovakav sustav pravovremenog upozorenja omogućuje parlamentima država članica važnu ulogu u osiguravanju da EU ne prekorači svoje ovlasti uključujući se u pitanja koja se mogu bolje riješiti na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini.

Pravna struktura EU

• Posebnost pravnog sustava EU• Pravna stečevina EU (acquis communautaire)

– 35 poglavlje• Izvori prava EU:

– primarni– sekundarni

• Donošenje odluka

Pravna stečevina(ACQUIS COMMUNAUTAIRE) (franc. acquis communautaire, skraćeno acquis) skup je prava i obveza koji sve države članice obvezuje i povezuje u Europskoj uniji.

Pravna stečevina EU-a nije samo pravo u užem smislu jer obuhvaća: sadržaj, načela i političke ciljeve osnivačkih ugovora zakonodavstvo usvojeno na temelju osnivačkih ugovora presude Suda Europskih zajednica, deklaracije i rezolucije koje je Europska unija usvojila mjere koje se odnose na zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku mjere koje se odnose na pravosuđe i unutarnje poslove međunarodne ugovore koje je sklopila Europska zajednica ugovore zaključene između država članica s trećim zemljama u području djelovanja Europske unijeSvaka država koja želi postati članicom Europske unije mora prihvatiti odluke iz osnivačkih ugovora i uskladiti svoje zakonodavstvo s pravnom stečevinom Europske unije.

Postupci odlučivanjaProces donošenja odluka u Europskoj uniji i postupak suodlučivanja uključuju tri glavne institucije:

Europski parlament (EP) koji zastupa građane EU-a i koji ga izravno biraju;

Vijeće Europske unije koje zastupa pojedinačne države članice;

Europsku komisiju kojoj je cilj zastupati interese Unije kao cjeline.

Tri glavna postupka su "konzultacija", "pristanak" i "suodlučivanje".

1. KonzultacijaU okviru postupka konzultacije, Vijeće se konzultira s Parlamentom te Gospodarskim i socijalnim odborom i Odborom regija.

Parlament može: odobriti prijedlog Komisije odbaciti ga ili zatražiti njegove izmjene.

Ako Parlament zatraži izmjene, Komisija će razmotriti sve izmjene koje Parlament predloži. Ako prihvati bilo koji od tih prijedloga, poslat će Vijeću izmijenjeni prijedlog.

Vijeće pregledava izmijenjeni prijedlog i/ili ga usvaja, ili ga ponovno mijenja. U tome postupku, kao i u svim drugima, ako Vijeće izmijeni prijedlog Komisije, ono to mora učiniti jednoglasno.

2.PristanakPostupak pristanka znači da Vijeće mora dobiti pristanak Europskoga parlamenta prije nego li se donesu neke važne odluke.Postupak je isti kao i u slučaju konzultacija, osim što Parlament ne može izmijeniti prijedlog: on ga mora prihvatiti ili odbaciti. Prihvaćanje (pristanak) zahtijeva apsolutnu većinu danih glasova.

181

3. SuodlučivanjeTo je postupak koji se sada rabi u većini donošenja zakonodavstava EU-a. U postupku donošenja odluka, Parlament ne daje samo mišljenje: on dijeli zakonodavnu ovlast zajedno s Vijećem. Ako se Vijeće i Parlament ne mogu složiti glede nekoga dijela predloženoga zakonodavstva, on je stavljen pred Pomirbeni odbor, sastavljen od jednakoga broja zastupnika Vijeća i Parlamenta. Jednom kada se Odbor usuglasi, tekst se još jednom šalje Parlamentu i Vijeću kako bi ga konačno mogli usvojiti kao zakonodavstvo.

Donošenje odluka u Europskoj unijiEuropska unija ovlaštena je u područjima svoje nadležnosti za pripremanje i donošenje odluka, a tu ovlast ostvaruje putem svojih institucija. To su: Europski parlament,Vijeće i Europska komisija, a u području zajedničke vanjske i sigurnosne politike i Europsko vijeće. U postupku donošenja odluka o nekim pitanjima mogu sudjelovati i druga tijela u savjetodavnoj funkciji, primjerice, Gospodarski i socijalni odbor ili Odbor regija. U području monetarne politike, neke odluke donosi samostalno Europska središnja banka.U pitanjima koja su u nadležnosti Europske unije, odluke donosi Vijeće zajednički s Europskim parlamentom ili, u manjoj mjeri, samostalno. Radi ostvarivanja nadležnosti Unije, institucije donose uredbe, direktive, odluke, preporuke i mišljenja.U redovnom zakonodavnom postupku zakonodavne akte predlaže Europska komisija, a donose ih Europski parlament i Vijeće.Vijeće do 31. listopada 2014. godine odluke donosi jednoglasno, običnom većinom ili kvalificiranom većinom. Razvojem europske integracije odlučivanje kvalificiranom većinom proširuje se na sve veći broj područja, ali je u nekim područjima i dalje nužna jednoglasnost. Jednoglasnost (27 država) ili pravo veta, zadržano je u područjima porezne politike, kaznenog prava, unutarnje, vanjske i socijalne politike. Običnom većinom (14 država tj. većinom svojih članova) donose se odluke koje se odnose na neka područja politike zapošljavanja i socijalne politike, dok se u svim ostalim područjima iz nadležnosti EU odluke donose kvalificiranom većinom. Kada Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom, broj glasova koji pripada ministru pojedine države članice razlikuje se. Većim državama pripada veći, a manjima manji broj glasova, iako raspodjela ne odražava potpuno razlike u veličini članica EU. Konačna je raspodjela uvijek ishod političkog dogovora prigodom primanja u članstvo novih država.Aktualno donošenje odluka kvalificiranom većinom podrazumijeva (na temelju Ugovora iz Nice) da prihvaćena odluka mora dobiti 258 od 345 glasa Vijeća ili 72% glasova te je moraju prihvatiti dvije trećine zemalja članica. Također, Ugovor iz Nice definira i uvjet koji se može primijeniti posebno na zahtjev bilo koje zemlje članice, a po kojem, da bi odluka bila prihvaćena, zemlje članice koje su prihvatile odluku trebaju predstavljati 62% stanovnika Unije.

U cilju pojednostavljenja donošenja odluka, Lisabonskim ugovorom je predviđeno da se donošenje odluka kvalificiranom većinom zamijeni dvostrukom većinom. Glasanje dvostrukom većinom uvodi se od 1. studenog 2014. godine i po tom načinu odlučivanja, da bi odluka bila prihvaćena moraju se ispuniti dva uvjeta: odluku mora prihvatiti 55% članica i odluku moraju prihvatiti zemlje članice koje predstavljaju minimalno 65% stanovnika Unije. Lisabonskim ugovorom, također je definirano da postoji mogućnost odgode primjene glasanja dvostrukom većinom za pojedine odluke na zahtjev pojedine zemlje članice, sve do 31. ožujka 2017. godine, u kojem slučaju se odlučuje kvalificiranom većinom. Odluke koje nisu inicirali Europska komisija ili visoki predstavnik za vanjske poslove i sigurnosnu politiku moraju biti usvojene nadkvalificiranom većinom, što znači da ih moraju prihvatiti najmanje 72% članica koje predstavljaju 65% populacije Europske unije.

Osim povećavanja broja područja o kojima se odluke donose kvalificiranom većinom, tijekom povijesti europskih integracija povećavao se i broj područja u kojima se odluke donose suodlučivanjem Vijeća i Europskog parlamenta. Ipak, postoji još uvijek određeni broj područja u kojima Europski parlament ne sudjeluje u zakonodavnoj proceduri usvajanja određenog akta, ali je njegov naknadni pristanak na akt koji usvoji Vijeće uvjet za njegovo stupanje na snagu. To je, primjerice, slučaj sa sporazumima o pridruživanju koje u ime Unije sklapa Vijeće i koji ne mogu u pravnom poretku Unije stupiti na snagu dok ih ne potvrdi Europski parlament. Kao novina, Lisabonskim se ugovorom uloga Europskog parlamenta izjednačava s ulogom Vijeća u pogledu donošenja proračuna EU, što znači da se proračun EU usvaja suodlučivanjem ovih dviju institucija. Stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora, dosadašnja se razlika između obveznih i neobveznih troškova godišnjeg proračuna dokida, jer Parlament sada zajedno s Vijećem odlučuje i o obveznim troškovima, o kojima dosada nije mogao odlučivati. Parlament, također, većinom glasova svojih članova daje suglasnost na usvajanje višegodišnjeg financijskog okvira Unije.

U području zajedničke vanjske i sigurnosne politike odluke donose Europsko vijeće ili Vijeće. Europsko vijeće donosi strateške odluke, kao što su načela i opće upute za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku te zajedničke strategije koje provodi Unija u područjima u kojima države članice imaju važne zajedničke interese. Odluke koje donese Europsko vijeće obvezuju Vijeće stoga Vijeće provodi zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku usvajajući zajedničke akcije i zajednička stajališta. Te odluke Vijeće donosi jednoglasno. Odluka se smatra donesenom i uz suzdržane glasove prisutnih predstavnika neke države članice. Provedbene odluke, bilo da se radi o provedbi zajedničke strategije koju je usvojilo

182

Europsko vijeće ili o provedbi zajedničke akcije ili zajedničkog stajališta koje je usvojilo Vijeće, Vijeće donosi kvalificiranom većinom.

Pripremno zakonodavstvoPripremno zakonodavstvo sastoji se od svih dokumenata vezanih uz zakonodavni postupak koje izdaju institucije Europske unije. U ovu kategoriju također su uključeni neki dokumenti od općenitoga značaja. Glavni dokumenti za koje se smatra da sačinjavaju dio pripremnoga zakonodavstva:

I. Pripremni akt1. Zakonodavni prijedlozi i mišljenja Komisije Komisija ima gotovo monopol u iniciranju instrumenata Zajednice (direktive, uredbe, odluke ili međunarodni sporazumi), osim tamo gdje dijeli ovo pravo s državama članicama (vidi inicijativa država članica) ili s Europskom središnjom bankom. Ugovori gotovo uvijek zahtijevaju od Vijeća da donosi odluke na temelju prijedloga Komisije. Međutim, Vijeće može pozvati Komisiju da sastavi prijedlog, kao što to može i Europski parlament.U bilo kojemu trenutku tijekom postupka, Komisija može izmijeniti svoj prijedlog ili, ako je to potrebno, povući ga.

Komisija je ponovno uključena u kasnijoj fazi zakonodavnoga postupka. Nakon što se prijedlog Komisije dostavi Europskome parlamentu i Vijeću, ako Parlament predloži izmjene zajedničkoga stajališta koje je Vijeće usvojilo, izmijenjeni se tekst dostavlja Vijeću i Komisiji koji daju svoje mišljenje o tim izmjenama. Ukoliko se Komisija ne složi glede izmjena koje je predložio Parlament, Vijeće mora djelovati jednoglasno; ako se pak složi glede izmjena, Vijeće može djelovati kvalificiranom većinom.

2. Inicijativa država članicaUgovor iz Amsterdama propisuje da države članice imaju pravo inicijative u pitanjima azila i imigracije. Tijekom razdoblja od pet godina, zakonodavno pravo inicijative bilo je podijeljeno između Komisije i država članica Unije, a svaka stranka je mogla iznositi prijedloge neovisno od druge stranke. Prijelazno razdoblje od pet godina završilo je 1. svibnja 2004. godine i države članice sada imaju pravo inicijative jedino za drugi i treći stup, tj. na području vanjske i sigurnosne politike te policijske i pravosudne suradnje u kaznenim pitanjima.

3. Zajedničko stajalište VijećaZajedničko stajalište je instrument koji usvaja kvalificirana većina država članica Unije koje se sastaju u okviru Vijeća kao dio zakonodavnoga postupka u kojem Vijeće dijeli svoju ovlast donošenja odluka s Europskim parlamentom (postupak suradnje ili postupak suodlučivanja). Ono izražava stajalište Vijeća o prijedlogu Komisije u svjetlu mišljenja Europskoga parlamenta (vidi zakonodavna rezolucija Europskoga parlamenta) i mišljenja drugih institucija i tijela uključenih u postupak (Europski gospodarski i socijalni odbor, Odbor regija, Europska središnja banka, Revizorski sud).

4. Zakonodavna rezolucija Europskoga parlamenta Europski parlament uključen je u brojne faze u bilo kojemu zakonodavnom postupku (postupak suradnje ili postupak suodlučivanja): dokumenti koje usvoji Parlament u bilo kojoj fazi općenito su rezolucije i mogu sadržavati instrumente različitih tipova, kao što su mišljenja ili izmjene zajedničkoga stajališta Vijeća. Zakonodavni se postupci upućuju, ovisno o predmetu, Parlamentarnom odboru koji priprema izvješće što sadrži nacrt rezolucije koji je usvojio Parlament na plenarnome zasjedanju.

5. Mišljenja Europskoga gospodarskoga i socijalnog odbora i Odbora regija Europski gospodarski i socijalni odbor i Odbor regija daju tehnička mišljenja o pitanjima regionalne te gospodarske i socijalne politike. Mišljenja se daju na inicijativu Odbora ili na zahtjev Parlamenta, Vijeća ili Komisije te služe kao vodstvo tim institucijama u njihovoj zakonodavnoj aktivnosti. Ponekad je obvezno konzultirati se s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom i/ili Odborom regija, no njihova mišljenja nisu obvezujuća.

II. Drugi dokumenti institucija 1. Priopćenje Komisije Velika većina priopćenja Komisije (COM dokumenti) jesu zakonodavni prijedlozi. Drugi najvažniji COM dokumenti su niže navedeni.

Bijela knjiga, sadrži niz prijedloga za djelovanje Zajednice u određenome području. Ona ponekad slijedi Zelenu knjigu, čija je svrha pokrenuti proces konzultacije na europskoj razini. Ako se Vijeće složi s Bijelom knjigom, ona može dovesti do nekoga akcijskoga programa EU-a na području o kojemu je riječ.Temeljem Bijele knjige (1985.) definirana su načela o uspostavljanju velikog unutarnjeg tržišta najkasnije do siječnja 1993. godine, datuma koji je trebao mobilizirati sve snage.

1. Načelo otvaranja granica - što daje mogućnost slobode kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala.

183

2. Načelo stvaranja solidarnih struktura uvođenjem zajedničkih politika i odgovarajućih financijskih instrumenata.

3. Pravna načela4. Načelo supsidijarnosti

Zelena knjiga, čija je namjera stimulirati razmišljanje i pokrenuti konzultaciju na europskoj razini glede određenoga predmeta. Konzultacije koje su rezultat Zelene knjige mogu zatim dovesti do objavljivanja Bijele knjige, u kojoj će biti predložen niz konkretnih mjera za djelovanje Zajednice.

2. Izvješće Revizorskoga suda Godišnje izvješće Revizorskoga suda izražava komentare Suda glede upravljanja financijama Zajednice. Ono se dostavlja ustanovama Zajednice i objavljuje se u Službenome listu. Izvješće naglašava točke gdje bi poboljšanje bilo moguće ili zaista poželjno. Institucije snose odgovornost za primjedbe upućene od strane Revizorskog suda. OporezivanjeUnutar EU-a, vlade zadržavaju isključivu odgovornost za razine izravnog oporezivanja, tj. porez na osobne dohotke i dobit poduzeća. Zadatak politike oporezivanja EU-a jest osigurati da su porezna pravila dosljedna s ciljevima stvaranja novih radnih mjesta, konkurentnosti EU-a, jedinstvenog tržišta i slobodnog kretanja kapitala.Zemlje članice same utvrđuju stopu poreza na dobit poduzeća i osobne dohotke, uštede i kapitalne dobitke. Porez na dodanu vrijednost (PDV) predstavlja iznimku budući da je on ključan za ispravno funkcioniranje jedinstvenog tržišta. Ipak, postoji dosta mjesta za nacionalne razlike u razinama PDV-a. Povrh toga, pravila vezana uz PDV i njegove stope nisu izuzeti iz pravila EU-a koja zahtijevaju jednoglasnost svih 27 zemalja članica po pitanju bilo koje odluke koja se tiče poreza. To pravilo čuva nacionalnu autonomiju. U slučajevima gdje su jedinstveno tržište, slobodno kretanje kapitala ili prava pojedinaca narušena poreznim pravilima, Europski sud pravde je konačni arbitar koji odlučuje o tome što je ispravno. Taj je sud donio mnoge značajne presude u području oporezivanja.

Uloga neizravnih porezaZa čitavu EU postoji dogovor o minimalnoj stopi PDV-a od 15% na većinu robe i usluga, no mogući su izuzeci. Stopa višeg standarda dopuštena je unutar određenih granica. Isto se odnosi na niže stope i izuzetke za neke proizvode. Općenito, oni su ograničeni na robu i usluge koje se ne natječu s robom i uslugama iz druge države članice, poput obroka u restoranima ili svakodnevnih potrepština, poput hrane i lijekova. Jedinstveno tržište bi se u suprotnom poremetilo.Promjene i razlike u nametima na gorivo, pića ili cigarete vrlo lako mogu narušiti tržišno natjecanje, tako da su one također podložne nekim zajedničkim pravilima. Međutim, to ostavlja mjesta za kulturne razlike, primjerice u pristupu oporezivanja piva i vina. Priznaju se i ekonomske razlike.

Schengenski sporazumSchengenski sporazum omogućuje državljanima država koje ga u cijelosti primjenjuju (odnosi se jednako na europske i neeuropske zemlje) da mogu ulaziti u te države bilo gdje bez ikakvih provjera, a kontrola je svedena samo na vanjske, schengenske granice. Sve zemlje uključene u Schengen imaju zajedničku graničnu i viznu politiku za zemlje izvan Schengenske zone. Schengenom je uspostavljen i Schengenski informacijski sustav (SIS) - baza podataka koju dijele policije svih zemalja uključenih u Sporazum. Ovaj sustav pruža informacije o osobama i predmetima i visoku razinu kontrole vanjskih granica i državnog teritorija radi sprječavanja ilegalnih migracija i kriminalnih aktivnosti. Sporazumom sklopljenim u lipnju 1985. godine u Schengenu u Luksemburgu,Belgija, Francuska, Luksemburg, Njemačka i Nizozemska dogovorile su postupno ukidanje unutarnjih zajedničkih graničnih kontrola i uvođenje slobode kretanja za sve fizičke osobe - državljane zemalja potpisnica sporazuma, drugih zemalja članica EU ili trećih zemalja. Schengensku konvenciju potpisalo je tih pet zemalja 1990. godine, a njome su ustanovljena jamstva za provedbu slobode kretanja. Potpisnicama su se pridružile i Italija (1990.), Portugal i Španjolska (1991.), Grčka (1992.), Austrija (1995.), te Švedska, Finska i Danska (1996.). Schengenski sporazum i konvencija, zajedno s deklaracijama i odlukama donesenim pri Schengenskom izvršnom odboru, čine tzv. schengenski acquis, koji je ušao u tekst Ugovora iz Amsterdama jer se bavi jednim dijelom unutarnjeg tržišta - slobodnim kretanjem ljudi. Island i Norveška (zemlje koje nisu članice EU) također su s EU potpisali sporazum kojim se uključuju u provedbu i razvoj schengenskog acquisa.

Što je s državama koje su izvan područja Schengena među koje spada i Hrvatska? Po tom pitanju EU nema jasno definirano stajalište o tome koji su to kriteriji, osim općenitih, za kretanje unutar shengenske zone bez viza. Zato je Vijeće EU donijelo tzv. schengensku "bijelu listu" i "crnu listu". Biti na "bijeloj listi" znači da se možemo slobodno kretati unutar prostora EU bez viza, ali ne duže od 3 mjeseca. Hrvatska se nalazi na tzv. "bijeloj listi". "Crna lista" uključuje, između ostalih, zemlje tzv. Zapadnog Balkana koje su još uvijek pod viznim režimom za ulazak na teritorij EU. Schengenski sporazum smatra se velikim doprinosom stabilnosti Europskog kontinenta i čvršćeg povezivanja država i naroda Europe jer nestajanjem granica nestaje i prijetnja mogućih sukoba zbog posizanja za tuđim teritorijem.

184

Jedinstveno tržišteProces usklađivanja tehničkih, pravnih, administrativnih, kulturnih i protekcionističkih odredbi vezanih za odvijanje slobodne trgovine i kretanja ljudi i dobara u Uniji započet je 1985. godine, a rezultirao je stvaranjem zajedničkog unutarnjeg tržišta 1. siječnja 1993. godine.

Stvaranjem carinske unije i ukidanjem carina i kvota u trgovini među državama članicama 1968. godine, stvoreni su prvi preduvjeti za stvaranje jedinstvenog tržišta, a globalizacijski procesi u zadnjih 30-ak godina sve više nameću potrebu zajedničkog funkcioniranja za postizanje visoke razine konkurentnosti na svjetskom tržištu.

• Četiri slobode :– slobodno kretanja roba - podrazumijeva ukidanje ograničenja kupnje i prodaje zakonito proizvedenih roba u

drugoj državi EU– slobodno kretanje radnika - odnosi se na pravo kretanja, rada i boravka u bilo kojoj članici Unije– slobodno kretanje usluga i poslovni nastan - poslovni subjekti imaju pravo pružanja usluga u drugim državama

EU kao i slobodu poslovnog nastana– slobodno kretanje kapitala - označava uklanjanje prepreka u kretanju kapitala i plaćanjima unutar Unije, ali i u

odnosu Unije s trećim zemljama Neki od glavnih problema vezanih za zajedničko tržište s kojima se EU susreće su izbjegavanje plaćanja poreza i pranje novca, kao prioriteti za rješavanje u budućnosti.

Ekonomska I monetarna unija (EMU) definirana je Ugovorom iz Maastrichta 1992. godine, a podrazumijeva usklađivanje ekonomskih politika država članica Unije i uvođenje zajedničke valute – eura.

Smjernice za integraciju gospodarstava država članica, poticanje gospodarskog rasta, osiguranje radnih mjesta i konkurentnosti gospodarstva EU kao cjeline na globalnoj razini definirane su Integriranim smjernicama za razdoblje 2005. – 2008.

Ovim je dokumentom stvorena opća strategija makro- i mikroekonomske politike u EMU, a države članice zasebno stvaraju programe reformi u okviru navedenih smjernica.

Iako su sve države članice dio ekonomske i monetarne unije, samo ih 16 koristi euro kao zajedničku valutu: Belgija, Njemačka, Irska, Grčka, Španjolska, Francuska, Italija, Cipar, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Austrija, Portugal, Slovenija, Slovačka i Finska, dok Bugarska, Češka, Danska, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska, Poljska, Rumunjska, Ujedinjeno Kraljevstvo te Švedska još uvijek koriste nacionalne valute.

Kriterij za uvođenje eura je dvogodišnji stabilan tečaj razmjene novca, u čiju je svrhu osnovan Mehanizam tečaja razmjene, koji pomaže kretanju fluktuacija u odnosu eura i nacionalnih valuta u dozvoljenim granicama. Osim navedenog, tu su još četiri kriterija koje je potrebno ostvariti prije uvođenja eura.

Navedeni kriteriji nazivaju se kriteriji konvergencije, a odnose se na kamatne stope, proračunski deficit, razinu inflacije i vanjski dug države.

Fiksiranje tečajeva i korištenje eura na tržištu deviza i u elektroničkim transakcijama započelo je 1. siječnja 1999. godine, a uveden je 1. siječnja 2002. godine i postupno je zamijenio nacionalne valute. Prijelazno razdoblje istodobnog protoka eura i nacionalnih valuta završilo je 28. veljače 2002. godine.

Monetarnom politikom koordinira Europska središnja banka, koja zajedno sa nacionalnim središnjim bankama ima za cilj održanje stabilnosti cijena u euro zoni, kontrolu inflacije itd.

Svaka država članica se prije prihvaćanja zajedničke valute suočava sa sagledavanjem pozitivnih i negativnih posljedica tog postupka. Uvođenjem eura nestaju gubici pri mijenjanju novca iz jedne valute u drugu, a usporedba cijena je lakša, što potiče konkurentnost. Međutim, države se istovremeno moraju suočiti i sa zajedničkom kontrolom nad stopama inflacije, kamatnim stopama i valutnim tečajevima.

Proračun EUNaziva se i finacijska perspektiva na razdoblje od 6 god. 2007.- 2013. 864 mlrd €. Proračun EU financira se sredstvima Unije (own resources) koja nisu podložna međuvladinim pregovorima. Postoje četiri vrste vlastitih prihoda kojima se financira proračun: poljoprivredne pristojbe, carine, udio u PDV-u i uplate zemalja članica. Prva dva oblika prihoda, tj. poljoprivredne pristojbe i carine, koristili su se u početku djelovanja Unije i bili su dostatni za njezino financiranje. Postoji gornje ograničenje visine ukupnih vlastitih prihoda pa tako oni ne mogu biti veći od 1,24% ukupnog BNP-a (bruto nacionalnog prihoda) zemalja članica. Visina i struktura vlastitih sredstava određuju se ovako: 1. poljoprivredne pristojbe - čine oko 2% proračunskih prihoda, a prikupljaju se od carina na uvoz poljoprivrednih proizvoda iz zemalja koje nisu članice EU;

185

2. carine - obuhvaćaju oko 13% proračunskih prihoda, a prikupljaju se od carina na uvoz iz zemalja koje nisu članice EU;

3. udio u prihodima od PDV-a - čini oko 35% proračunskih prihoda EU i transfer je dijela PDV-a ubranoga u zemlji članici. Određuje se primjenom jedinstvene stope na osnovicu PDV-a svake zemlje članice. Stopa je 2004. godine smanjena na 0,5%, a primjenjuje se na osnovicu koja ne smije iznositi više od 50% BNP-a;

4. uplate razmjerne BNP-u - čine polovicu ukupnih sredstava proračuna EU. One su dodatni izvor jer se određuju tako da se nadoknadi manjak koji može nastati zbog nedostatka sredstava iz prethodna tri izvora. Na taj se način osigurava da EU proračun Unije nije nikad u deficitu.

Kriteriji konvergencije / kriteriji iz MaastrichtaKriteriji konvergencije predstavljaju gospodarske uvjete utvrđene Ugovorom iz Maastrichta kojima se procjenjuje spremnost zemalja EU-a za sudjelovanje u trećoj fazi Ekonomske i monetarne unije. Riječ je o ovim kriterijima: 1) visok stupanj cjenovne stabilnosti; stopa inflacije ne smije biti viša od 1,5 % u odnosu na stopu inflacije u trima

državama s najstabilnijim cijenama; 2) proračunski manjak ne smije iznositi više od 3 % BDP-a, a javni dug više od 60 % BDP-a; 3) sudjelovanje u europskome monetarnom sustavu najmanje dvije godine; 4) nominalne dugoročne kamatne stope ne smiju iznositi više od 2 % u odnosu na kamatne stope triju zemalja Unije s

najnižom stopom inflacije.

Etape uvođenja eura

1992.: potpisan Ugovor iz MaastrichtaPrema tom Ugovoru nacionalne valute bit će zamijenjene jedinstvenom europskom valutom pod određenim ekonomskim uvjetima koje moraju poštovati države članice. Najvažniji kriterij iz Maastrichta je da nacionalni deficit proračuna ne smije dugoročno prelaziti 3 % bruto domaćeg proizvoda (BDP-a). Javni dug ne smije prelaziti 60 % BDP-a. Kriterij podrazumijeva i dugoročnu stabilnost cijena, kamatnih stopa i tečajnih razlika.Siječanj, 1994.: osnovan Europski monetarni institut (EMI)

Osnovan je Europski monetarni institut, a s njim i nove procedure nadzora za poticanje ekonomske usklađenosti.

Lipanj, 1997.: Pakt o stabilnosti i razvojuEuropsko vijeće u Amsterdamu usvojilo je Pakt o stabilnosti i razvoju te novi mehanizam tečajnih razlika (novi EMS), koji jamči stabilnost tečaja između eura i valuta država koje nisu pristupile eurozoni. Dogovoren je i izgled ‘europske’ strane kovanica eura.

Svibanj, 1998.: jedanaest država zadovoljilo uvjete za uvođenje euraNa sastanku u Bruxellesu, čelnici Unije odlučili su da jedanaest država Europske unije zadovoljava uvjete za članstvo u eurozoni. Najavili su konačni tečaj valuta država pripadnica eurozone.

1. siječnja 1999.: rođen je euroNestalo je 11 nacionalnih valuta država Elanica. Zamijenjene su eurom, koji je tako postao zajedničkom valutom Austrije, Belgije, Finske, Francuske, Njemačke, Irske, Italije, Luksemburga, Nizozemske, Portugala i Španjolske. Grčka se pridružila 2001. Od tog trenutka Europski monetarni institut prepušta odgovornost monetarne politike, koja je definirana i implementirana eurom, Europskoj središnjoj banci. Promjena valuta u euro započela je 4. siječnja 1999. po tečaju od oko 1 eura za 1,18 američkih dolara. To je početak prijelaznog razdoblja koje će trajati do 31. prosinca 2001. godine.

1. siječnja 2002.: uvedene su euro novčanice i kovanicePuštene su u optjecaj denominirane euro novčanice i kovanice. Time je započelo razdoblje u kojem se iz prometa povlače nacionalne novčanice i kovanice. To razdoblje završava 28. veljače 2002. godine. Otada je u eurozoni samo euro zakonito sredstvo plaćanja.

Međunarodna uloga euraOd trenutka njegova uvođenja euro zauzima značajnu ulogu na međunarodnoj sceni. Osim međunarodnih tržišta kapitala, euro je našao mjesto i u trgovini država europodručja s trećim zemljama, kao što su Velika Britanija, Švedska i Danska, pa čak i Japan.Dakle, euro je od uvođenja do danas na međunarodnoj sceni zadržao znatan stupanj stabilnosti te je zabilježen lagani porast njegove upotrebe kao međunarodne valute. Građani europodručja također su svjesni da se euro može mjeriti s američkim dolarom i jenom što utječe i na njihovu percepciju Europe kao značajnog i utjecajnog sudionika na međunarodnim tržištima kapitala.

186

Republika Hrvatska i euroHrvatskim građanima i poduzećima euro kao valuta dobro je poznat. Tome u prilog najbolje govori nekoliko činjenica:1) otprilike dvije trećine vrijednosti štednje građana u bankama položeno je u eurima (ili je indeksirano uz euro); 2) otprilike dvije trećine zaduženja građana u bankama također je vezana uz euro;3) uz štednju i zaduženja, bliskost s eurom objašnjava i značaj turizma u Hrvatskoj, pri čemu gotovo 80 posto prijavljenih turističkih noćenja otpada na goste iz država EU; 4) poduzeća čak 65% ukupne hrvatske vanjskotrgovinske robne razmjene obavljaju s državama EU;5) preko 90% izravnih stranih ulaganja u Hrvatsku stiže upravo iz članica EU.

EurozonaEuropodručje je popularni naziv za skupinu država koje su, napustivši dotadašnje nacionalne valute, prihvatile jedinstvenu europsku valutu euro. Prije proširenja 2004. godine sve su tadašnje države članice EU-a, osim Danske, Švedske i Ujedinjenog Kraljevstva bile članice europodručja.

Temeljem trajnoga izuzeća Danska i Ujedinjeno Kraljevstvo nisu obvezni preuzeti euro kao nacionalnu valutu, dok su građani Švedske odbili uvođenje eura kao nacionalne valute, smatrajući da bi to bilo štetno za gospodarsku situaciju u državi.

Dvanaest novih država članica EU-a obvezno je preuzeti euro kao valutu plaćanja nakon ispunjavanja kriterija konvergencije, što je Slovenija, prva među novim članicama, učinila 2007. godine, Cipar i Malta 2008., a Slovačka 2009. godine.

Europodručje tako trenutačno uključuje 17 država članica EU-a: Austriju, Belgiju, Cipar, Estoniju,Finsku, Francusku, Grčku, Irsku, Italiju, Luksemburg, Maltu, Nizozemsku, Njemačku, Portugal, Slovačku, Sloveniju i Španjolsku.

Države koje se ne nalaze u Eurozoni, ali koriste Euro kao svoju nacionalnu valutu:- Monako- San Marino- Vatikan- Andora- Kosovo- Crna Gora

Proširenje EU• Pet valova proširenja EU• Uvjeti za članstvo u EU:– kriteriji iz Kopenhagena i Madrida• Formalni koraci do članstva

Kriteriji za pristupanje / kriteriji za članstvo / kriteriji iz KopenhagenaOd samog početka integracijskog procesa u Europi svim državama na europskom kontinentu bila je otvorena mogućnost da zatraže članstvo u EU. Temeljem članka 49. Ugovora o Europskoj uniji koji uređuje to pitanje, zahtjev za članstvo može podnijeti svaka europska država čije uređenje počiva na načelima slobode, demokracije, poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava, što je uređeno člankom 6. Ugovora o EU. Kriteriji iz Kopenhagena su uvjeti za članstvo u EU-u. Ti su kriteriji postavljeni na sastanku Europskoga vijeća u Kopenhagenu 1993. godine kako bi se odredili uvjeti koje države kandidatkinje moraju ispuniti žele li postići članstvo u EU-u.

To su redom: 1. POLITIČKI: stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava, poštivanje ljudskih prava i prava

manjina i prihvaćanje političkih ciljeva Unije;2. GOSPODARSKI: postojanje djelotvornog tržišnog gospodarstva te sposobnost tržišnih čimbenika da se nose s

konkurentskim pritiscima i tržišnim zakonitostima unutar EU-a;3. PRAVNI: usvajanje cjelokupne pravne stečevine EU-a (franc. acquis communautaire ).

Međutim, vrlo brzo se pokazalo da je potrebno postaviti još jedan kriterij. Naime, iako je prihvaćanje pravne stečevine EU-a važno, još je važnije osigurati njegovu učinkovitu provedbu i primjenu kroz odgovarajuće administrativno ustrojstvo. Stoga je već na sastanku Europskog vijeća u Madridu (u prosincu 1995.) zaključeno da provedbu svih reformi (političkih, gospodarskih i pravnih), nužno mora pratiti i odgovarajuće administrativno ustrojstvo.

Tako je u Madridu postavljen četvrti kriterij kao preduvjet za članstvo:

187

4. ADMINISTRATIVNI: prilagodba odgovarajućih administrativnih struktura s ciljem osiguravanja uvjeta za postupnu i skladnu integraciju - jačanje administrativne sposobnosti, stvaranje učinkovitog sustava državne uprave s ciljem osiguravanja učinkovitog procesa usvajanja i provedbe pravne stečevine EU

Formalni koraci do članstvaUključuju tzv. pretpristupnu strategiju, čije su glavne komponente:- Sporazumi o pridruživanju / Europski sporazumi- Pristupno partnerstvo- Pretpristupna pomoć

Pretpristupna strategija

U kontekstu petoga vala proširenja Europska je unija 1997. godine definirala pretpristupnu strategiju za države kandidatkinje.

Cilj pretpristupne strategije - pružanje potpore i pomoći državama kandidatkinjama u pripremama za priključenje Europskoj uniji.

Pretpristupna strategija uključuje četiri glavne sastavnice: - sporazum o pridruživanju (Sporazumi o Europi / Sporazumi o pridruživanju / Sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju- pristupno partnerstvo - nacionalni program za usvajanje pravne stečevine EU-a - programe pretpristupne pomoći. Godine 2004. Europska komisija usvojila je ojačanu Pretpristupnu strategiju za Hrvatsku.

Pristupno partnerstvo

Pristupno partnerstvo jedan je od instrumenata pretpristupne strategije EU-a namijenjene državama kandidatkinjama.

Na temelju sporazuma o pridruživanju partnerstvom se određuju

- kratkoročni i srednjoročni prioriteti na putu k punopravnomu članstvu- financijska pomoć EU-a u ispunjavanju prioritetnih ciljeva - uvjeti vezani uz tu financijsku pomoć

Pristupno partnerstvo za Hrvatsku usvojeno je 2006. godine, a revidirano Pristupno partnerstvo u veljači 2008. godine.

Pretpristupna pomoćObuhvaća pružanje financijske pomoći putem programa Phare, ISPA i SAPARD, te sudjelovanje u programima EU-a u područjima obrazovanja, strukovnog obrazovanja, istraživanja, zaštite okoliša, malog i srednjeg poduzetništva, javnog zdravstva te programima za mlade.

Programi pretpristupne pomoći koje koristi HrvatskaHrvatska je od 2005. korisnica programa Phare, ISPA i SAPARD iz kojih joj je u proračunskom razdoblju 2005.-2006. dodijeljeno ukupno 252 milijuna €. Od toga iznosa iz programa -Phare dodijeljeno je 87 milijuna € za 2005. godinu i 80 milijuna € za 2006.,

- ISPA 25 milijuna € za 2005. i 35 milijuna € za 2006.,

- SAPARD 25 milijuna € za 2006. godinu.

Već od 2001. godine Hrvatska bila korisnica programa pomoći Europske unije CARDS, namijenjenog državama obuhvaćenim Procesom stabilizacije i pridruživanja.

CARDS se sastoji od nacionalne komponente, tj. sredstava koja se dodjeljuju pojedinačnoj zemlji, i regionalne komponente, tj. sredstava koja koristi nekoliko zemalja za provođenje projekata regionalnog značenja.

U razdoblju od 2001. do 2004. godine Hrvatskoj je iz nacionalne komponente CARDS-a dodijeljeno 262 mil. €.

Stjecanjem statusa kandidata Hrvatska je prestala biti korisnica nacionalne komponente CARDS-a te je od 2005. godine nadalje korisnica pretpristupnih programa Phare, ISPA i SAPARD.

Početkom 2007. godine Hrvatskoj se otvorio novi integrirani Instrument pretpristupne pomoći - IPA, koji zamjenjuje dotadašnje pretpristupne programe Phare, ISPA i SAPARD, i to od 2007. do stupanja u članstvo EU-a. Hrvatskoj je u razdoblju 2007. - 2012. unutar programa IPA namijenjeno 910,2 milijuna eura.

188

Osim toga, Hrvatska je od svibnja 2004. godine korisnica usluga TAIEX-a, čime se promiče administrativna sposobnost hrvatske državne uprave.

Također, Hrvatska je uključena u programe Zajednice (od stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona 1. prosinca 2009. programi Zajednice nazivaju se programima EU-a), koji su iznimno korisni za razvijanje suradnje i upoznavanje s metodama rada Europske unije u različitim područjima: program IDAbc (za područje informacijske i komunikacijske tehnologije); program Kultura 2007.; Sedmi okvirni program za istraživanje i tehnološki razvoj; Program za zapošljavanje i socijalnu solidarnost - PROGRESS; program Europa za građane; Okvirni program za konkurentnost i inovacije (CIP); program Financijski instrument za civilnu zaštitu; program Mehanizam zajednice za civilnu zaštitu; program MEDIA; program Carine 2013.; program Fiscalis 2013. (za područje poreza); program Akcijski plan Zajednice u području zdravlja 2008. - 2013.; program Marco Polo II (za područje transporta).

Proces stabilizacije i pridruživanja (1999.) - mogućnost članstva u EUProces stabilizacije i pridruživanja je politički okvir EU-a za zemlje zapadnoga Balkana, na njihovom putu ka pristupanju EU. usmjeren na razvoj odnosa EU s Albanijom, BiH, Crnom Gorom, Hrvatskom, Makedonijom i Srbijom (Kosovo) perspektiva punopravnog uključivanja u europske strukture s članstvom u EU kao konačnim ciljemNjegovi instrumenti formulirani su na sastanku na vrhu u Zagrebu, u studenome 2000. godine.

Nova politikapredviđa zaključivanje sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju kojim države stječu status pridružene članice Europske unije, status identičan onome koji su prijašnje države kandidatkinje za punopravno članstvo u EU stekle stupanjem na snagu njihovih sporazuma o pridruživanju.

potpisivanje nove vrste Europskog sporazuma:Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) nova je generacija sporazuma o pridruživanju ponuđena državama jugoistočne Europe obuhvaćenim procesom stabilizacije i pridruživanja.

Sporazum daje državi potpisnici status pridruženoga člana i potencijalne kandidatkinje za članstvo u EU-u. Republika Hrvatska potpisala je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju 29.10.2001. godine, koji je, nakon ratifikacije u državama članicama EU-a, Europskome parlamentu i Hrvatskome saboru na snagu stupio 01.02.2005. godine.Uz to, inicirana je i izrada novog instrumenta financijsko-tehničke pomoći – CARDS za razdoblje 2001. - 2006. godine, putem kojeg se programiraju i financiraju projekti čija je prvenstvena svrha otklanjanje posljedica rata i nestabilnosti te bržeg postizanja europskih standarda.

OSNOVNO NAČELO: INDIVIDUALNI PRISTUP

FINANCIJSKA POMOĆ: BESPOVRATNA SREDSTVA

Republika Hrvatska i EUSporazum o stabilizaciji i pridruživanjuPregovori o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju su otvoreni na marginama Zagrebačkog summita u mjesecu studenom 2000. godine. Ukupno su održana tri službena kruga pregovora, dva kruga tehničkih pregovora, te niz dodatnih sastanaka na stručnoj razini kako bi se usuglasila pitanja vezana uz dijelove Sporazuma koji se odnose na poljoprivredu i trgovinu.Sporazum je potpisan 29. listopada 2001. godine u Luxemburgu. Nakon potpisivanja Sporazuma započeo je proces ratifikacije u Republici Hrvatskoj, Europskom parlamentu i svim državama članicama Unije.

Sporazum je 1. veljače 2005. godine stupio na snagu.

ŠTO SVE SADRŽAVA? 1. Politički dijalog2. Regionalna suradnja4. Slobodno kretanje roba, kretanje radnika, kretanje kapitala, poslovni nastan, pružanje usluga 5. Usklađivanje zakonodavstva6. Suradnja na području pravosuđa i unutarnjih poslova7. Politike suradnje8. Financijska suradnja9. Institucionalne, opće i završne odredbe

Vlada Republike Hrvatske usvojila na svojoj sjednici 18. listopada 2001. godine. Plan provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju

Ministarstvo za europske integracije redovito ga ažurira u suradnji s tijelima državne uprave kako bi Plan provedbe što preciznije odredio smjer naporima potrebnim za uspješnu provedbu Sporazuma.

189

Scenarij pristupanja Hrvatske EU

21.10.2001. – SSP – pridružena članica

12.12.2002. – Vlada RH je prihvatila Nacionalni program RH za pridruživanje EU za 2003. godinu. godine, a otada se izrađuje i usvaja Nacionalni program za svaku iduću godinu

21.02.2003. – zahtjev za punopravno članstvo u EU

10.07.2003. – upitnik 4560 pitanja

09.10.2003. – odgovori

prosinac 2002. i siječanj 2003. upitnik proširen sa 184 dodatnih pitanja

20.04.2004. – mišljenje EK (avis) i preporuka Europskom vijeću za otvaranje pregovora

18.06.2004. – status države kandidatkinje

06.10.2004. – Europska komisija objavila je Pretpristupnu strategiju za Hrvatsku

Glavni elementi Pretpristupne strategije za Hrvatsku jesu:• Izrađivanje Komisijinih redovitih godišnjih izvješća o napretku Hrvatske u procesu pristupanja EU počevši s 2005.

godinom• Otvaranje Hrvatskoj pretpristupnih financijskih programa Phare, ISPA i SAPARD.• Uspostava Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje te Odbora za stabilizaciju i pridruživanje i njegovih pododbora kao

tijela za praćenje primjene i provedbe SSP-a, ali i kao foruma za pitanja vezana uz proces usklađivanja zakonodavstva

• Donošenje Okvirnog sporazuma kojim se Hrvatskoj omogućuje sudjelovanje u programima Zajednice (potpisan 22.11.2004.)

01.02.2005. – SSP je stupio na snagu okončanjem postupka ratifikacije u državama članicama - pridružena članica EU

03.10.2005. – otvaranje pregovora, istinski otvoreni 04.10.2005. (Vijeće EU određuje taj datum)

20.02.2006. – Vijeće EU usvojilo Pristupno partnerstvo za Hrvatsku – sadržava kratkoročne i srednjoročne prioritete u cilju ispunjavanja kriterija za članstvo

Od 2005. Hrvatska je korisnica pretpristupnih programa Phare, ISPA i SAPARD

Od 2007. korisnica pretpristupnog programa IPA

...

30.6.2011. završeni pregovori, sva poglavlja zatvorena

9.12.2011. potpisan pristupni ugovor potpisali preds. Vlade i predsj. RH s EU

22.1.2012. referendum o EU 66% ZA

1.7.2013. ULAZAK U EU (okvirni, ovisi o ratifikaciji (monitoring u 3 poglavlja))

Ratificirali – SLK, BUG, MAĐ, ITA, MAL,

Sljedeći koraci u pristupanju EU pregovori pristupni ugovor – potpisivanjem država dobiva status države pristupnice, stječe pravo sudjelovanja u radu tijela

Vijeća EU-a i Europskoga parlamenta kao aktivni promatrač ratifikacija pristupnog ugovora u državama članicama i parlamentu države pristupnice članica EU postaje na određeni datum nakon završetka postupka ratifikacije pristupnog ugovora

Postupak: od podnošenja zahtjeva za članstvo do otvaranja pregovora o pristupanju Europskoj unijiPodnošenjem zahtjeva za članstvo započinje postupak ocjenjivanja sposobnosti države podnositeljice zahtjeva da postane članicom Europske unije.

Kako izgleda zahtjev za članstvo?

190

Riječ je o kraćem pismu koje potpisuje predsjednik države i/ili predsjednik vlade države podnositeljice zahtjeva.Prema članku 49. Ugovora o Europskoj uniji, zahtjev se podnosi Vijeću EU-a. Vijeće EU-a podneseni zahtjev upućuje na razmatranje Europskom vijeću, te poziva Europsku komisiju da pristupi izradi mišljenja o zahtjevu za članstvo (franc. avis). U većini slučajeva postupak donošenja mišljenja traje oko godinu dana, premda može trajati i duže od toga.

Koji se koraci poduzimaju u postupku donošenja mišljenja o zahtjevu?Europska komisija upućuje državi podnositeljici zahtjeva poseban upitnik s rokom unutar kojeg ta država treba prirediti potrebne podatke. Odgovore na postavljena pitanja država podnositeljica zahtjeva upućuje Europskoj komisiji do isteka predviđenog roka.

Na temelju dostavljenih podataka, kao i podataka iz drugih izvora (država članica EU-a i brojnih međunarodnih organizacija), Europska komisija donosi: 1. mišljenje kojim ocjenjuje stanje i mogućnosti države podnositeljice zahtjeva glede ispunjavanja uvjeta za članstvo 2. preporuke u pogledu otvaranja pregovora o primanju u članstvo EU-a.

Što slijedi ako je mišljenje o zahtjevu pozitivno?

a) stjecanje statusa kandidata za članstvo u EUSvoje mišljenje i preporuke Europska komisija upućuje Europskom vijeću te ono donosi konačnu odluku o odobravanju statusa kandidata državi koja je podnijela zahtjev za članstvo. Ako je mišljenje o zahtjevu pozitivno, Europsko vijeće saziva bilateralnu međuvladinu konferenciju između Europske unije i države podnositeljice zahtjeva za članstvo, koja tako dobiva status kandidata. Statusom kandidata država dobiva mogućnost korištenja pretpristupnih fondova Europske unije koji bi joj trebali osigurati brži razvoj te potporu reformama koje treba provesti u ključnim područjima.

b) otvaranje pregovora o pristupanju EUNakon što službeno dobije status kandidata, državu kandidatkinju očekuje otvaranje pristupnih pregovora s Europskom unijom. U tim se pregovorima određuju uvjeti priključivanja države kandidatkinje Europskoj uniji, a oni se načelno odnose na donošenje, primjenu i provedbu propisa Europske unije.

Što su pregovori o pristupanju?Pregovori o pristupanju su pregovori o uvjetima pod kojim država kandidatkinja pristupa Europskoj uniji i njezinim osnivačkim ugovorima, a koji se nakon završetka pregovora utvrđuju međunarodnim ugovorom između država članica Europske unije i države kandidatkinje – tzv. Ugovorom o pristupanju.Sudionici su pregovora države članice Europske unije i država kandidatkinja. Tijekom pregovora pregovaračka stajališta Europske unije u ime država članica zastupa predsjedatelj Vijeća Europske unije, dok na strani države kandidatkinje pregovore o pristupanju vodi posebno izaslanstvo za pregovore. Ono uz voditelja izaslanstva uključuje glavnoga pregovarača i pregovaračku skupinu. Pregovori se vode u sklopu bilateralne međuvladine konferencije na kojoj sudjeluju predstavnici država članica Europske unije, s jedne strane, i predstavnici države kandidatkinje, s druge. Na konferenciji sudjeluju i predstavnici Europske komisije. Sjednice međuvladine konferencije na razini voditelja izaslanstava održavaju se jednom za vrijeme trajanja svakoga Predsjedništva Europske unije, tj. dva puta godišnje, a na razini zamjenika u razdoblju između tih sjednica, sukladno dogovoru. Pristupanje u članstvo Europske unije uvjetovano je prihvaćanjem svih prava i obveza na kojima se zasniva Europska unija i njezin institucionalni okvir, obuhvaćenih pod pojmom pravne stečevine Europske unije (franc. acquis communautaire). Najvažniji elementi pravne stečevine Europske unije, koja se neprekidno razvija, jesu:

primarno zakonodavstvo – osnivački ugovori sekundarno zakonodavstvo – uredbe, direktive, odluke, preporuke i mišljenja drugi izvori prava – presude Suda EZ-a, opća načela prava, međunarodni ugovori ostali akti – rezolucije, izjave, preporuke, smjernice, zajedničke akcije, zajednička stajališta itd.

Navedena je pravna stečevina za potrebe pregovora o pristupanju podijeljena u 35 tematskih poglavlja, koja se ujedno smatraju i poglavljima pregovora. Država kandidatkinja ne pregovara o pravnoj stečevini Europske unije, nego o uvjetima i načinu njezina preuzimanja i primjene. Upravo se iz tih razloga često pregovori o pristupanju i ne smatraju klasičnim pregovorima, već procesom prilagodbe države kandidatkinje vrijednosnomu, pravnomu, gospodarskomu i društvenomu sustavu Europske unije.

Do ulaska u članstvo u Europskoj uniji svaka država kandidatkinja dužna je preuzeti cijelu pravnu stečevinu Europske unije i biti sposobna za njezinu učinkovitu primjenu. Ako država kandidatkinja do trenutka stupanja u punopravno članstvo zbog opravdanih razloga ne može u potpunosti prihvatiti i primijeniti pravnu stečevinu u pojedinom poglavlju pregovora, država kandidatkinja u pregovorima o tom poglavlju može zatražiti tzv. prijelazna razdoblja. To su dodatna vremenska razdoblja za potpuno usklađivanje nacionalnoga zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije na određenom području i nakon pristupanja u članstvo u Europskoj uniji. Zatražena prijelazna razdoblja moraju biti vremenski i sadržajno

191

ograničena i ne smiju narušavati slobodu tržišnoga natjecanja ili utjecati na djelovanje unutarnjega tržišta Zajednice. U iznimno rijetkim slučajevima državama kandidatkinjama bila su odobrena i izuzeća (derogacije) kao trajna odstupanja od primjene pravne stečevine na određenom području. Potrebno je naglasiti kako prijelazna razdoblja za primjenu pravne stečevine mogu biti dogovorena i u interesu Europske unije.

Tijek pregovoraNakon političke odluke Europskoga vijeća o otvaranju pregovora i sazivanju bilateralne međuvladine konferencije o pristupanju pregovori su formalno započeli 3. listopada 2005. godine održavanjem prve sjednice međuvladine konferencije između država članica EU-a i Republike Hrvatske na kojoj su razmijenjena Opća stajališta Europske unije i Republike Hrvatske.Nakon formalnog otvaranja pregovora slijedi faza analitičkoga pregleda i ocjene usklađenosti nacionalnoga zakonodavstva države kandidatkinje s pravnom stečevinom Europske unije, poznatija kao screening.

Osnovna je svrha screeninga utvrditi postojeće razlike u svakom poglavlju pregovora između zakonodavstva države kandidatkinje i pravne stečevine Europske unije s kojom je do trenutka pristupanja u članstvo potrebno uskladiti nacionalno zakonodavstvo.

Na temelju analize od države kandidatkinje očekuje se da pokaže hoće li moći u cijelosti prihvatiti pravnu stečevinu Europske unije u pojedinom poglavlju pregovora i uskladiti uočene razlike u zakonodavstvu ili ima namjeru zatražiti odgovarajuća prijelazna razdoblja za potpuno usklađivanje i punu provedbu.

Ako procijeni da država kandidatkinja nije dovoljno spremna za otvaranje pregovora u pojedinom poglavlju, Europska komisija neće preporučiti otvaranje sadržajnih pregovora, već će predložiti da prije otvaranja pregovora u tom poglavlju budu ispunjeni određeni minimalni preduvjeti (eng. benchmarks).

Screening se provodi zasebno za svako poglavlje pregovora. U screeningu na strani Europske unije sudjeluju predstavnici Europske komisije, a iz države kandidatkinje članovi radnih skupina za pripremu pregovora po pojedinim poglavljima pregovora i predstavnici tijela državne uprave.

Nakon završetka analitičkoga pregleda Odluku o otvaranju pregovora u pojedinom poglavlju, ovisno o ocjeni spremnosti države kandidatkinje, donose države članice u okviru Vijeća Europske unije.

Otvaranjem pregovora o pojedinom poglavlju započinje sadržajna faza pregovora tijekom koje se pregovara o uvjetima pod kojima će država kandidatkinja prihvatiti, primijeniti i provesti pravnu stečevinu Europske unije u tom poglavlju, uključujući prijelazna razdoblja koja je eventualno zatražila država kandidatkinja.

Sadržajni pregovori vode se na temelju pregovaračkih stajališta Europske unije i države kandidatkinje koja se izrađuju za svako pojedino poglavlje pregovora slijedom rezultata analitičkog pregleda (screeninga). Pregovaračko stajalište prva predstavlja država kandidatkinja i u njemu naznačuje na koji način namjerava preuzeti i provoditi pravnu stečevinu Europske unije u pojedinom poglavlju, uz opis administrativne sposobnosti.

U postupku izrade pregovaračkih stajališta sudjeluju: Pregovaračka skupina za vođenje pregovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji Radna skupina za pripremu pregovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji Koordinacija za pregovore o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji Nacionalni odbor Vlada Republike Hrvatske

Pregovaračka stajališta usvaja Vlada Republike Hrvatske te se putem Tajništva međuvladine konferencije dostavlja Europskoj uniji

Zajedničko stajalište Europske unije, kojim se otvaraju pregovori u pojedinom poglavlju, donosi Vijeće jednoglasnom odlukom, na temelju nacrta pregovaračkog stajališta koje priprema i predlaže Europska komisija, uzimajući u obzir pregovaračko stajalište države kandidatkinje.

U svom zajedničkom stajalištu, Europska unija određuje i minimalne preduvjete za otvaranje / zatvaranje pojedinog poglavlja (eng. benchmarks).

O pregovaračkim stajalištima Europska unija i država kandidatkinja raspravljaju i pregovaraju na sjednicama međuvladine konferencije, uz koje se usporedno održavaju redovite konzultacije i razgovori na stručnoj razini između predstavnika Europske komisije i države kandidatkinje radi otklanjanja eventualnih problema.

Nakon postizanja dogovora između Europske unije i države kandidatkinje o pojedinom poglavlju pregovora, uz ispunjenost preduvjeta za njegovo zatvaranje, ono se smatra privremeno zatvorenim. Formalnu odluku o tome donosi međuvladina konferencija na ministarskoj razini.

192

Sve do sklapanja Ugovora o pristupanju, ako se u tom poglavlju pravne stečevine donesu bitno novi propisi ili ako država kandidatkinja ne ispuni preduvjete i obveze koje je preuzela za to poglavlje pregovora, postoji mogućnost njegova ponovnog otvaranja.

U slučaju da se u državi kandidatkinji utvrde ozbiljna i stalna kršenja načela slobode i demokracije, poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava, na prijedlog Europske komisije Vijeće može odlučiti o privremenoj obustavi pregovora te utvrditi uvjete za njihov nastavak – zaštitna klauzula, tzv. suspension clause.

Tijekom cjelokupnoga trajanja pregovora o odvijanju pregovora redovito se izvješćuje Europski parlament, a u Republici Hrvatskoj Nacionalni odbor Hrvatskoga sabora za praćenje pregovora.

Stupanje u punopravno članstvoKada se pregovori privremeno zatvore u svim poglavljima, Europsko vijeće u svojim zaključcima uobičajeno obilježava dovršetak pregovora s državom kandidatkinjom. Rezultati pregovora zatim se ugrađuju u odredbe nacrta Ugovora o pristupanju, u čijoj izradi sudjeluju predstavnici država članica i institucija Europske unije te predstavnici države kandidatkinje.Nakon postizanja dogovora između Europske unije i države kandidatkinje o tekstu nacrta Ugovora o pristupanju tekst se upućuje u odgovarajući postupak u institucijama i državama članicama Europske unije te državi kandidatkinji.

Na temelju nacrta Ugovora, a prije njegova potpisivanja, Europska komisija mora donijeti konačno mišljenje o zahtjevu za članstvo države kandidatkinje, Europski parlament dati suglasnost, a Vijeće na kraju donijeti jednoglasnu odluku o prihvaćanju nove države članice i njezina zahtjeva za članstvo. Država kandidatkinja otada se smatra državom pristupnicom.

Ugovor potpisuju najviši dužnosnici država članica Europske unije i države pristupnice te se Ugovor upućuje u postupak potvrđivanja (ratifikacije) sukladno ustavnim odredbama svake od država potpisnica.

Nakon potpisivanja Ugovora o pristupanju država pristupnica počinje sudjelovati u radu tijela Vijeća Europske unije i Europskoga parlamenta kao aktivni promatrač.

Da bi Ugovor o pristupanju stupio na snagu, trebaju ga potvrditi (ratificirati) parlamenti država članica i države pristupnice. Prije potvrđivanja Ugovora o pristupanju većina država pristupnica provodi i referendum na kojem građani donose konačnu odluku o ulasku države u članstvo Europske unije.

Stupanjem na snagu Ugovora o pristupanju uobičajeno na utvrđeni datum, pod uvjetom da je dovršen proces ratifikacije, država pristupnica postaje članica Europske unije.

Poglavlja pregovora – status procesa pregovora (listopad 2010) - screening 33 poglavlja, otvoreno 33, privremeno zatvoreno 221. Sloboda kretanja roba- privremeno zatvoreno2. Sloboda kretanja radnika - privremeno zatvoreno 3. Pravo poslovnoga nastana i sloboda pružanja usluga - privremeno zatvoreno 4. Sloboda kretanja kapitala - otvoreno (određena mjerila za zatvaranje) 5. Javne nabave - privremeno zatvoreno 6. Pravo trgovačkih društava - privremeno zatvoreno 7. Pravo intelektualnoga vlasništva - privremeno zatvoreno 8. Tržišno natjecanje - otvoreno (određena mjerila za zatvaranje) – 30.06.2010. 9. Financijske usluge - privremeno zatvoreno 10. Informacijsko društvo i mediji - privremeno zatvoreno 11. Poljoprivredni i ruralni razvitak - otvoreno (određena mjerila za zatvaranje) 12. Sigurnost hrane, veterinarstvo i fitosanitarni nadzor - privremeno zatvoreno 13. Ribarstvo - otvoreno (određena mjerila za zatvaranje) 14. Prometna politika - otvoreno (određena mjerila za zatvaranje)15. Energetika - privremeno zatvoreno 16. Oporezivanje - privremeno zatvoreno 17. Ekonomska i monetarna politika - privremeno zatvoreno 18. Statistika - privremeno zatvoreno 19. Socijalna politika i zapošljavanje - privremeno zatvoreno 20. Poduzetništvo i industrijska politika - privremeno zatvoreno 21. Transeuropske mreže - privremeno zatvoreno 22. Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata - otvoreno (određena mjerila za zatvaranje)23. Pravosuđe i temeljna ljudska prava - otvoreno (određena mjerila za zatvaranje) – 30.06.2010. 24. Pravda, sloboda i sigurnost - otvoreno (određena mjerila za zatvaranje)

193

25. Znanost i istraživanje - privremeno zatvoreno 26. Obrazovanje i kultura - privremeno zatvoreno 27. Zaštita okoliša - otvoreno (određena mjerila za zatvaranje) 28. Zaštita potrošača i zdravstvena zaštita - privremeno zatvoreno 29. Carinska unija - privremeno zatvoreno 30. Vanjski odnosi - privremeno zatvoreno 31. Vanjska, sigurnosna i obrambena politika - otvoreno (određena mjerila za zatvaranje) – 30.06.2010. 32. Financijski nadzor - privremeno zatvoreno 33. Financijske i proračunske odredbe - otvoreno (određena mjerila za zatvaranje) 34. Institucije - preskočene faze 35. Ostala pitanja - preskočene faze

O zadnja 2 se ne pregovara.

Usklađivanje zakonodavstvaUsklađivanje pravnog sustava Republike Hrvatske s europskim pravnim sustavom jedan je od velikih izazova procesa približavanje RH Europskoj Uniji. Uprava za usklađivanje pravnog sustava Ministarstva za europske integracije koordinira proces usklađivanja pravnog sustava RH s acquis communautaireom na razini tijela državne uprave. Kako bi se usklađivanje zakonodavstva što učinkovitije provodilo Vlada Republike Hrvatske usvojila je 19.07. 2001. g. Odluku o mjerama u postupku usklađivanja zakonodavstva RH s acquis communautaireom, čija je obvezna primjena započela 01.12.2001. g.

Odluka o instrumentima za usklađivanje zakonodavstva od 25. veljače 2004. godine obvezuje sva tijela državne uprave da prilikom izrade nacrta prijedloga propisa kojim se usklađuje zakonodavstvo RH sa pravnom stečevinom EU, izrade i popune instrumente za usklađivanje zakonodavstva: Izjavu o usklađenosti i Usporedni prikaz podudaranja odredbi propisa.

Prilikom izrade prijedloga propisa koji se usklađuje sa pravnom stečevinom Zajednice koordinator za EU u nadležnom tijelu državne uprave mora potpisati „Izjavu o usklađenosti“ u kojoj se navodi je li prijedlog potpuno ili djelomično usklađen, ili je neusklađen s pravnom stečevinom. Takav prijedlog propisa mora pratiti i usporedni prikaz usklađenosti odredaba hrvatskoga propisa s odredbama akata EU-a. Ti prikazi moraju se pripremiti sa stajališta hrvatskog zakonodavstva i sa stajališta zakonodavstva EU-a. Prijedlozi zakona, izjave o usklađenosti i usporedni prikazi predaju se Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija na još jednu provjeru usklađenosti.

Nacionalni program Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji - 2003. godinaNacionalni program RH za pridruživanje Europskoj uniji, usvojen 2003. prvenstveno je usmjeren na ispunjavanje preuzetih obaveza i izradu smjernica za provođenje svih reformi koje će se naći pred RH na tom putu.

Određivanje prioriteta navedenih u Nacionalnom programu temelji se na nekoliko izvora uključujući:1. Operativni Plan provođenja Programa Vlade RH 2002. – 2003., 2. SSP, 3. Plan provedbe Sporazuma, 4. ocjene napretka Republike Hrvatske iz Izvješća Europske komisije, 5. suradnje s Delegacijom Europske komisije u Republici Hrvatskoj i dr.

Na taj način Nacionalni program odražava spremnost Hrvatske da, putem provedbe konkretnih mjera, ostvari kratkoročne i srednjoročne prioritete u procesu približavanja Europskoj uniji, s naglaskom na 2003. godinu. Polazeći od strukture Izvješća Europske komisije, Nacionalni program usmjeren je na nekoliko tema koje predstavljaju izazov na putu približavanja Republike Hrvatske Europskoj uniji:

- Ispunjavanje politički uvjetovanih kriterija;- Gospodarske prilagodbe;- Usklađivanje zakonodavstva RH; - Jačanje administrativne sposobnosti za provedbu reformi;- Komunikacijska strategija RH za informiranje hrvatske javnosti o približavanju RH europskim integracijama.

Odgovornost za praćenje i ostvarivanje provedbe Nacionalnog programa povjerena je svakom tijelu državne uprave u njegovoj nadležnosti.

Provedba Nacionalnog programa ovisi o kvaliteti dnevne koordinacije na razini ministarstava i ostalih tijela državne uprave uključenih u proces.

Koordinacija je, na razini svakog tijela državne uprave, povjerena "europskim koordinatorima" zaduženima za organizaciju poslova za potrebe europskih integracija, koordinaciju i kontrolu njihove provedbe.

194

"Europski koordinator" odgovoran je za redovito prikupljanje informacija o provedbi Nacionalnog programa na razini svog tijela državne uprave i priprema izvješća o stanju provedbe aktivnosti iz Nacionalnog programa iz svog djelokruga.

Ministarstvo za europske integracije koordinira provedbu Nacionalnog programa na razini Vlade Republike Hrvatske.

Na političkoj razini za praćenje provedbe zadužena je zajednička sjednica svih Koordinacija Vlade RH. Zajednička Koordinacija forum je na kojem se na političkoj razini raspravljaju pitanja vezana uz proces europskih integracija, pitanja vezana uz provedbu Nacionalnog programa i Plana provedbe Sporazuma.

Sjednica Zajedničke koordinacije održava se svaka dva mjeseca i njoj se upućuju informacije o postignutom napretku, problemima koji se javljaju u provedbi Nacionalnog programa kao i prijedlozi rješavanja problema, potreba redefiniranja postojećih prioriteta te prijedlozi novih.

I. faza praćenja - državni proračunUsklađenost Nacionalnog programa i Državnog proračuna mora biti potpuna. U tom smislu, prva faza praćenja provedbe Nacionalnog programa poklapat će se s izradom državnog proračuna i izravno će se vezati za sljedeće proračunsko razdoblje u pogledu:a) mjera čija će se provedba prebaciti na sljedeći Nacionalni program;b) mjera koje se predviđaju za sljedeći Nacionalni program.Na taj način povezuje se Nacionalni program s državnim proračunom, a ujedno i započinje priprema izrade Nacionalnog programa za sljedeću godinu.

II. faza praćenja - godišnja revizija U ovoj fazi praćenja provedbe Nacionalnog programa, na kraju godine istodobno se ocjenjuje ostvarivanje Nacionalnog programom i završna priprema Nacionalnog programa za sljedeću godinu.

Izvješća o napretku HrvatskeEuropska komisija redovito podnosi Vijeću ministara izvješća o napretku država kandidatkinja i potencijalnih kandidata na njihovu putu prema EU, uključujući primjenu i provedbu europskih normi. Izvješća predstavljaju temelj za procjenu i preporuke koje će Komisija iznijeti u strateškom dokumentu, a cilj im je omogućiti Europskom vijeću da donese odluku o daljnjim koracima.

Struktura za pregovore o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj unijiStruktura za pregovore o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji uspostavljena je Odlukom Vlade RH od 07.04. 2005. godine.Navedenom Odlukom određen je sastav i djelokrug tijela koje čine strukturu za vođenje pregovora i sklapanje Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji te su kao nositelji i sunositelji pojedinog poglavlja pregovora određena tijela državne uprave i druga tijela. Uspostavljena su ova tijela:

Državno izaslanstvo RH za pregovore o pristupanju RH Europskoj uniji Koordinacija za pregovore o pristupanju RH Europskoj uniji Pregovaračka skupina za vođenje pregovora o pristupanju RH Europskoj uniji Radne skupine za pripremu pregovora po pojedinim poglavljima pregovora – pravne stečevine Europske unije Ured glavnog pregovarača Tajništvo Pregovaračke skupine

Članovi tijela strukture za pregovore imenovani su Odlukom o imenovanju članova Državnog izaslanstva Republike Hrvatske za pregovore o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, članova Pregovaračke skupine za vođenje pregovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, voditelja radnih skupina za pripremu pregovora po pojedinim poglavljima pregovora – pravnestečevine Europske unije, članova Ureda glavnog pregovarača i članova Tajništva Pregovaračke skupine.

Državno izaslanstvo Republike Hrvatske za pregovore o pristupanju- vodi neposredne političke razgovore i pregovore s državama članicama i institucijama Europske unije i odgovorno je

za uspješno odvijanje pregovora po svim poglavljima pregovora- za svoj rad odgovorno je VladI i djeluje slijedom smjernica za pregovore koje će usvojiti Vlada, te slijedom zaključaka

Koordinacije za pregovore o pristupanju RH Europskoj uniji- dužno je Vladi podnijeti izvješće o stanju pregovora nakon svakoga sastanka bilateralne međuvladine konferencije

Republike Hrvatske i država članica Europske unije na ministarskoj razini te posebna izvješća, ako to Vlada zatraži

Članovi su Državnog izaslanstva:1. Voditelj Državnog izaslanstva – ministar vanjskih poslova i europskih integracija Gordan Jandroković2. Zamjenik voditelja Državnog izaslanstva i glavni pregovarač Vladimir Drobnjak

195

3. Zamjenici glavnog pregovarača Tamara Obradović Mazal i dr. sc. Boris Vujčić4. Šef Misije Republike Hrvatske pri Europskim zajednicama mr. sc. Branko Baričević 5. Tajnica Pregovaračke skupine mr. sc. Dubravka Vlašić Pleše

Koordinacija za pregovore o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji- međuresorno radno tijelo Vlade koje raspravlja o svim pitanjima u vezi s pregovorima o pristupanju Hrvatske

Europskoj uniji te razmatra nacrte prijedloga pregovaračkih stajališta koje joj je uputila Pregovaračka skupina prije njihova upućivanja Nacionalnomu odboru za praćenje pregovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji te prijedloge pregovaračkih stajališta prije njihova upućivanja Vladi Republike Hrvatske na usvajanje

- koordinaciju čine voditelj Državnog izaslanstva i ministar vanjskih poslova i europskih integracija kao predsjednik, potpredsjednici Vlade Republike Hrvatske i svi ministri u Vladi Republike Hrvatske te glavni pregovarač kao član Koordinacije po položaju.

Pregovaračka skupina za vođenje pregovora o pristupanju- zadužena je za stručnu i tehničku razinu pregovora s institucijama Europske unije i državama članicama Europske

unije po svim poglavljima pregovora - razmatra i usvaja nacrte prijedloga pregovaračkih stajališta te ih upućuje Koordinaciji za pregovore o pristupanju te

izvješćuje Državno izaslanstvo i Vladu o stanju pregovora Članovi Pregovaračke skupine zaduženi su za koordinaciju pojedinih skupina poglavlja pregovora te pružaju stručnu potporu glavnomu pregovaraču u pregovorima, sudjeluju u pregovorima prema nalogu glavnoga pregovarača, usklađuju rad radnih skupina za pripremu pregovora po pojedinim poglavljima pregovora, surađuju s europskim koordinatorima tijela državne uprave te su odgovorni za izradu prijedloga pregovaračkih stajališta i odgovarajućih izvješća.Pregovaračku skupinu čine:

1. Vladimir Drobnjak2. Tamara Obradović Mazal3. dr. sc. Boris Vujčić4. mr. sc. Martina Dalić5. Ivana Maletić6. prof. dr. sc. Siniša Petrović7. Olgica Spevec8. Miroslav Kovačić9. prof. dr. sc. Pero Lučin10. dr. sc. Zlatan Fröhlich11. prof. dr. sc. Nikola Ružinski12. Ružica Gelo13. mr. sc. Kristian Turkalj14. dr.sc. Davor Božinović15. mr. sc. Branko Baričević

Radne skupine za pripremu pregovora po pojedinim poglavljima pregovora- sudjeluju u analitičkom pregledu i ocjeni usklađenosti zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom

Europske unije (screening) te u izradi nacrta prijedloga pregovaračkih stajališta, uz potporu tijela državne uprave ili drugih tijela određenih nositeljima pojedinog poglavlja pregovora – pravne stečevine Europske unije i europskog koordinatora tog tijela

- svaka radna skupina ima voditelja koji upravlja radom radne skupine u dogovoru s članom Pregovaračke skupine koji je zadužen za koordinaciju pojedinog poglavlja pregovora

Ured glavnog pregovarača- pruža stručnu, tehničku i administrativnu pomoć glavnom pregovaraču te zbog specifičnosti posla i sukladno

djelovanju glavnog pregovarača, djeluje pri Vladi Republike Hrvatske i pri Misiji Republike Hrvatske pri Europskim zajednicama

- njegovim radom upravlja voditelj UredaVoditeljica Ureda je Zrinka Ujević.

Tajništvo Pregovaračke skupine- pomaže tajniku Pregovaračke skupine u njegovu radu te pruža stručnu, tehničku i administrativnu pomoć Državnom

izaslanstvu, Pregovaračkoj skupini i radnim skupinama za pripremu pregovora po pojedinim poglavljima pregovora.- koordinira zadaće i poslove koji proizlaze iz pregovora, priprema analitički pregled i ocjenu usklađenosti

zakonodavstva (screening) i izrađuje izvješća o njegovom tijeku, kao i tijeku pregovora te obavlja i sve druge tehničke i administrativne poslove vezane uz pregovore

196

Nacionalni odbor za praćenje pregovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji- posebno je radno tijelo Hrvatskoga sabora koje nadgleda i ocjenjuje tijek pregovora, daje mišljenje i smjernice u ime

Hrvatskoga sabora o pripremljenim pregovaračkim pozicijama, razmatra informacije o pregovaračkom procesu, razmatra i daje mišljenja o pitanjima koja će se otvarati tijekom pregovora, razmatra i ocjenjuje pregovaračko djelovanje pojedinih članova pregovaračkoga tima te prema potrebi daje mišljenje o usuglašavanju hrvatskoga zakonodavstva s propisima Europske unije

- preko svoga predsjednika održava redovite konzultacije i razmjenjuje informacije s Predsjednikom RH, predsjednikom Vlade i predsjednikom Hrvatskoga sabora te s voditeljem izaslanstva i glavnim pregovaračem o tijeku pregovora, otvorenim pregovaračkim pitanjima i mogućim načinima zatvaranja pojedinih poglavlja pregovora

- sastoji od zastupnika Hrvatskoga sabora, predstavnika Ureda Predsjednika Republike Hrvatske, akademske zajednice, udruga poslodavaca i sindikata

Predsjednica: Vesna Pusić

Potpredsjednik: Vladimir Šeks

Delegacija Europske unije u Republici HrvatskojDelegacija predstavlja Europsku uniju i služi kao kontakt između hrvatskih vlasti i EU institucija. Delegacija u Hrvatskoj osnovana je u ožujku 2000. godine, nakon hrvatskih parlamentarnih izbora. U svjetlu pozitivnih zbivanja koja su se tada odvijala, Europska komisija odlučila je pretvoriti svoj Ured posebnog izaslanika u Delegaciju Europske komisije. Nakon stupanja na snagu Lisabonskog ugovora 1. prosinca 2009. mijenja ime u Delegacija Europske unije. Delegacije služe interesima Europske unije širom svijeta. Delegacija Europske unije u Republici Hrvatskoj jedna je od 130 delegacija u trećim zemljama i šest delegacija (u Ženevi, New Yorku, Parizu, Rimu i Beču) u centrima međunarodnih organizacija (OECD, OSCE, UN i WTO).Njihova primarna uloga je:

izlagati, objašnjavati i provoditi politiku EU-a; analizirati i izvještavati o politikama i događajima u zemljama/institucijama u kojima su akreditirani te provoditi pregovore u skladu s datim mandatom.

Delegacije su u nadležnosti visokog predstavnika za vanjske poslove i sigurnosnu politiku. Jedna od osnovnih zadaća Delegacije jest da prati političke i gospodarske pomake vezane uz buduće članstvo Hrvatske u Europskoj uniji i o njima izvještava Bruxellesu; provedbu reformi na koje seHrvatska Vlada obvezala i koje poduzima u svjetlu pravne stečevine EU-a (acquis) te kratkoročne i srednjoročne prioritete u sklopu pristupnog partnerstva. Također pruža potporu pri uspostavi i razvijanju punog operativnog kapaciteta struktura potrebnih za upravljanje financijskom pomoći koju osigurava EU.Delegacija Europske unije, kao diplomatsko predstavništvo, se ne upliće u pojedinačne slučajeve u koje su uključeni hrvatski državljani ili hrvatske pravne osobe a na koje se primjenjuje hrvatsko nacionalno zakonodavstvo. Isto tako, Europska unija nikako nije sudac u takvim stvarima.Šef Delegacije Europske unije u Republici Hrvatskoj - veleposlanik Paul VANDOREN.

Programi tehničke pomoći - programi Europske unijeProgrami Europske unije financijski podupiru provedbu zajedničkih politika Europske zajednice ili Unije, a dijele se u sljedeće skupine: Programi namijenjeni državama članicama EU Pretpristupni programi namijenjeni državama kandidatkinjama za članstvo u EU Programi namijenjeni trećim zemljamaRepublika Hrvatska je u razdoblju od 1996. do 2000. godine bila korisnicom programa OBNOVA, a od 2001. do 2004. godine korisnicom programa CARDS. Oba programa namijenjena su trećim zemljama, odnosno onima koje nemaju status kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji. Nakon stjecanja tog statusa u lipnju 2004. godine, Hrvatska početkom 2005. godine postaje korisnicom pretpristupnih programa PHARE, ISPA i SAPARD. Od 2007. godine Republika Hrvatska je korisnica IPA programa.

Hrvatska također ima mogućnost sudjelovanja u programima Zajednice koji su prvenstveno namijenjeni državama članicama Europske unije, te u inicijativi INTERREG III.

Nakon stjecanja statusa države članice Europske unije, Republici Hrvatskoj biti će na raspolaganju strukturni fondovi i Kohezijski fond.

IPAInstrument pretpristupne pomoći IPA je novi instrument pretpristupne pomoći za razdoblje 2007. – 2013., koji zamjenjuje programe CARDS, PHARE, ISPA i SAPARD.Osnovni ciljevi programa IPA su pomoć državama kandidatkinjama i državama potencijalnim kandidatkinjama u njihovom usklađivanju i provedbi pravne stečevine EU-a te priprema za korištenje strukturnih fondova.Ovaj jedinstveni pretpristupni instrument za pomoć u pretpristupnom razdoblju razlikuje dvije skupine zemalja:

197

I. Države sa statusom potencijalnog kandidata za članstvo u Uniji - Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija i Kosovo definirano rezolucijom Vijeća Sigurnosti UN-a 1244

II. Države sa statusom kandidata za članstvo u Europskoj uniji - Hrvatska, Makedonija i TurskaU slučaju država kandidatkinja za članstvo, Europska unija uz navedene oblike potpore osigurava i sredstva koja financiraju projekte potpunog usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s pravnom stečevinom Unije, pune primjene usklađenog zakonodavstva, kao i pripreme korisnica programa za provođenje kohezijske i poljoprivredne politike Unije.Program IPA sastoji se od sljedećih sastavnica:

1. Pomoć u tranziciji i izgradnja institucija2. Prekogranična suradnja3. Regionalni razvoj4. Razvoj ljudskih potencijala5. Ruralni razvoj

- financijska vrijednost programa: 11,468 milijarde eura- za RH do 2010. g. osiguran iznos od 589,9 milijuna eura

PHAREProgram PHARE pokrenut je 1989. godine Uredbom Vijeća, kao program pomoći najprije Poljskoj i Mađarskoj, a zatim i drugim tranzicijskim državama srednje i istočne Europe, u promicanju višestranačke demokracije i obnovi gospodarstva nakon izlaska iz komunističkog sustava. Program PHARE se 1997. godine potpuno usmjerava na pretpristupne prioritete i postaje glavnim financijsko-tehničkim instrumentom pretpristupne strategije za države kandidatkinje.

Republika Hrvatska korisnica je programa PHARE od proračunske godine 2005.

Glavni cilj programa PHARE bio je priprema država kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji, odnosno osposobiti ih za punu primjenu pravne stečevine Europske unije te korištenje strukturnih fondova i Kohezijskog fonda nakon pristupanja.

Program Phare pružao je financijska sredstva za izgradnju institucija kroz twinning i tehničku pomoć, te kroz investicijsku potporu za pomoć zemljama pristupnicama u njihovim naporima, što je uključivalo:

jačanje njihove javne uprave i institucija radi učinkovitog funkcioniranja unutar EU; promoviranje konvergencije sa opsežnim zakonodavstvom Europske Zajednice i smanjivanja potrebe za

prijelaznim razdobljem; promoviranje ekonomske i socijalne kohezije.

ISPAProgram ISPA (Instrument za strukturne politike u pretpristupnom razdoblju), bio je jedan od tri pretpristupna programa EU. Službeno je pokrenut 1. travnja 2000. godine.Program je bio namijenjen financiranju infrastrukturnih projekata u području prometa i zaštite okoliša. Stjecanjem statusa države kandidatkinje za članstvo u EU i Republika Hrvatska je bila korisnica programa ISPA.

Glavni prioriteti u pripremi država kandidatkinja za članstvo unutar ovog programa bili su: obrazovanje o politikama i procedurama Europske unije; pomoć u dostizanju standarda EU u zaštiti okoliša; povezivanje s transeuropskim prometnim mrežama.

U sektoru prometa financirani su projekti koji su širili transeuropsku prometnu mrežu povezujući Uniju i države kandidatkinje, nacionalne mreže međusobno, te nacionalne i transeuropsku mrežu. Projekt stvaranja buduće paneuropske mreže predstavljen je dokumentom TINA - Transport Infrastructure Needs Assesment.

U sektoru zaštite okoliša financirani su projekti usmjereni na usklađivanje s uredbama EU-a koji zahtijevaju visoka ulaganja, kao što su upravljanje otpadnim vodama, gospodarenje krutim i opasnim otpadom, vodoopskrba i odvodnja te poboljšanje kakvoće zraka.

SAPARDProgram SAPARD (Special Accession Programme for Agriculture and Rural Development) pokrenut je u lipnju 1999. godine Uredbom Vijeća kao program koji pruža podršku na području poljoprivrede i ruralnog razvitka.Cilj SAPARD programa u Republici Hrvatskoj bio je unaprjeđenje poljoprivrednog sektora.

Hrvatskoj je program bio otvoren za sudjelovanje u 2006. godini.

CARDSProgram CARDS (Community Assistance for Reconstruction, Development and Stabilization - Pomoć Zajednice u obnovi, razvoju i stabilizaciji) je program tehničko-financijske pomoći Europske unije usvojen 2000. godine, čiji je osnovni cilj bio

198

osigurati potporu zemljama jugoistočne Europe pri aktivnom sudjelovanju u Procesu stabilizacije i pridruživanja te provedbi obveza iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju za države koje su takav sporazum potpisale.CARDS je podupirao ciljeve i mehanizme Procesa stabilizacije i pridruživanja, koji su okvirna politika EU-a za zemlje jugoistočne Europe (Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Srbija i Kosovo) do pristupanja Europskoj uniji kao punopravne članice.

Program CARDS imao je dvije komponente: nacionalnu i regionalnu.

Nacionalna komponenta bila je namijenjena zemljama programa CARDS pojedinačno, dok su se kroz regionalnu komponentu financirale aktivnosti koje su se provodile u više država korisnica programa u područjima u kojima zajedničko djelovanje dovodi do boljih i učinkovitijih rezultata.

Hrvatska je nakon stjecanja statusa kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji i otvaranja pretpristupnih programa PHARE, ISPA i SAPARD, odnosno zaključno s proračunskom godinom 2004., prestala biti korisnicom nacionalne komponente programa CARDS, no nastavila je sudjelovati u regionalnim projektima do isteka razdoblja korištenja programa.

OBNOVAVrijednost paketa za razdoblje od 1996. do 2000. godine iznosila je 400 milijuna €, a program je bio otvoren Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, bivšoj SR Jugoslaviji i Makedoniji.Područja intervencije uključivala su projekte regionalne suradnje i prekogranične projekte; obnovu infrastrukture i drugih privatnih ili javnih objekata oštećenih u ratu; konsolidaciju demokracije i civilnog društva; povratak izbjeglica; ponovnu integraciju izbjeglica, prognanika ili razvojačenih osoba u profesionalni život; pripremu proizvodnog mehanizma za gospodarski oporavak; razvoj privatnog sektora, prije svega malog i srednjeg poduzetništva; promicanje ulaganja; jačanje nevladinih organizacija, kulturnih i obrazovnih ustanova.

Hrvatska je kroz program OBNOVA u razdoblju od 1996. do 2000. godine primila više od 60 milijuna eura, a najveći dio sredstava financirao je projekte obnove u ratom zahvaćenim područjima.

Unutar programa OBNOVA za 2000. godinu po prvi je puta ugovorena tehnička pomoć i tijelima državne uprave. Definirano je 8 projekata tehničke pomoći u ukupnom iznosu od 3 milijuna eura. Za taj su paket Vlada Republike Hrvatske i Europska komisija 24.10.2000. godine potpisale Memorandum o financiranju, čime su formalno oslobođena sredstva za provedbu.

TAIEXTAIEX (Ured tehničke pomoći za razmjenu informacija) osnovan je 1995. godine kao ured za pružanje tehničke pomoći pri usklađivanju zakonodavstva države kandidatkinje s pravnom stečevinom EU-a te pri provedbi zakonodavstva EU-a. TAIEX pruža ovih pet osnovnih usluga: dokumentacijsko-informacijske usluge i savjetovanje o zakonodavstvu jedinstvenoga tržišta, radionice i seminare, studijske posjete Komisiji i državama članicama, ekspertna savjetovanja državama korisnicama te uspostavu baze podataka o projektima tehničke pomoći i njihovim rezultatima.

Još neki pojmovi ...

Agenda 2000Agenda 2000 je dokument Europske komisije koji sadrži program aktivnosti vezanih uz razvoj Europske unije i njezinih politika, te financijski okvir za razdoblje 2000. – 2006. godine u kontekstu proširenja na nove države članice. Sastoji se od triju dijelova:1. pitanja vezana uz politike Unije, posebice ona koja se odnose na način funkcioniranja same Unije, zajedničku poljoprivrednu politiku te politiku koja se odnosi na gospodarsku i socijalnu koheziju. Taj dio sadrži i financijski okvir za razdoblje 2000. – 2006. 2. prijedlog jačanja pretpristupne strategije u obliku uvođenja pristupnoga partnerstva, otvaranja mogućnosti sudjelovanja u tzv. programima Zajednice, te razrade mehanizama za usvajanje pravne stečevine EU-a3. studija učinaka proširenja na politike Europske unijeU prilogu se Agende 2000 nalaze i mišljenja Europske komisije o zahtjevima za članstvo tadašnjih država kandidatkinja. Europska je komisija Agendu 2000 usvojila 15. srpnja 1997. godine, a njezini su prioriteti u obliku 20 zakonodavnih prijedloga predloženi 1998. godine. Na sastanku Europskoga vijeća u Berlinu 1999. godine postignut je opći politički dogovor oko Agende 2000 i spomenutih prioriteta. Iste su godine usvojeni i svi zakonodavni prijedlozi i mjere koji se odnose na reformu zajedničke poljoprivredne politike, reformu strukturne politike, pretpristupne instrumente te financijski okvir.

STRUKTURNI FONDOVI, KOHEZIJSKI FONDStrukturni fondovi i Kohezijski fond čine dio regionalne politike Europske unije kojoj je cilj smanjenje jaza između bogatijih i siromašnijih regija i zemalja članica Unije te promicanje ekonomske i socijalne kohezije. Strukturni fondovi i Kohezijski

199

fond čine otprilike trećinu proračuna Europske unije. Korisnice strukturnih fondova su regije čiji je bruto domaći proizvod po glavi stanovnika ispod 75% prosjeka Unije, dok je Kohezijski fond namijenjen državama članicama čiji je bruto nacionalni dohodak manji od 90% prosjeka Unije. Strukturni fondovi su Europski fond za regionalni razvoj, iz kojeg se financiraju primjerice ulaganja u infrastrukturu i ulaganja u regionalni i lokalni razvitak putem podrške malim i srednjim poduzećima, te Europski socijalni fond, namijenjen poticanju zapošljavanja. Kohezijski fond namijenjen je poboljšanju prometne i energetske infrastrukture te zaštiti okoliša.

GRAĐANSTVO EUROPSKE UNIJE Svaka osoba koja ima državljanstvo neke od država članica ujedno ima građanstvo Europske unije. Građanstvo Europske unije ne zamjenjuje nacionalno državljanstvo već mu je dodatak. Građanstvo EU-a omogućuje slobodno kretanje i boravak u bilo kojoj državi EU-a, pravo glasovanja i pravo biti izabran u tijela lokalne vlasti i u Europski parlament u državi u kojoj je prijavljeno boravište, te pravo podnošenja pritužbi europskomu pučkomu pravobranitelju. Građani EU-a imaju pravo i na diplomatsku i konzularnu zaštitu u predstavništvima bilo koje države članice EU-a u onim državama u kojima njihova država nema diplomatsko predstavništvo.

EUROPA ZA GRAĐANEEuropa za građane je program Zajednice u razdoblju 2007. – 2013., namijenjen financiranju projekata kojima se promiče aktivno europsko građanstvo, potiče sudjelovanje građana u razmjeni mišljenja o Europskoj uniji, jača europski identitet, razvija osjećaj pripadnosti Europskoj uniji, promiče međukulturalni dijalog te potiče suradnja među građanima i njihovim organizacijama. Hrvatska se u taj program uključuje 2008. godine, a za njegovu provedbu nadležan je Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.

CARINSKA UNIJACarinska unija je takav oblik udruživanja država pri kojem države u uniji sporazumno ukidaju carine u međusobnoj razmjeni te uvode zajedničke carine na uvoz proizvoda iz trećih zemalja. Carinska unija bila je glavno gospodarsko uporište Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice iz 1957. godine, koji je već tada težio stvaranju zajedničkoga tržišta i ostvarivanju četiriju sloboda.

UPITNIKUpitnik je dokument koji Europska komisija upućuje državi podnositeljici zahtjeva za članstvo u Europskoj uniji tijekom postupka razmatranja toga zahtjeva. Sastoji se od pitanja iz najrazličitijih područja funkcioniranja države podnositeljice zahtjeva, a odgovore koje ta država pošalje Europska komisija koristi kao jedan od osnovnih izvora na temelju kojih donosi mišljenje o zahtjevu za članstvo.

Kako dolazi do stvaranja politika solidarnosti i koje su?Pokazalo se da je jačanje gospodarske i socijalne povezanosti preduvjet solidarnosti među državama članicama Unije. Zbog toga je došlo do osmišljavanja i provedbe regionalne i socijalne politike, čiji značaj raste porastom novih država članica.

Regionalna politikaJačanje gospodarskog i socijalnog jedinstva logična je posljedica realizacije prostora bez granica. Financijska sredstva za strukturni razvoj kanaliziraju se putem postojećih, ali korjenito izmijenjenih fondova. Tako su Europski fondovi postali ključni instrument ekonomske i socijalne politike koja je odraz solidarnosti unutar zajednice.Glavna svrha politike solidarnosti jest podržati ostvarenje jedinstvenog tržišta te ispravljanje neuravnoteženosti unutar EU putem strukturnih mjera kojima se pomaže regijama koje zaostaju kao i industrijskim sektorima koji su zapali u teškoće. EU mora odigrati ulogu u restrukturiranju gospodarskih sektora teško pogođenih brzo rastućom međunarodnom konkurencijom.

Regionalna politika EU-a temelji se na prijenosu sredstava iz bogatih u siromašnije zemlje kroz tzv. strukturne fondove i Kohezijski fond. Sredstva se koriste za poticanje razvoja u zaostalim područjima, za oživljavanje industrijskih područja u propadanju, pomoć mladim ljudima i duženezaposlenima da nađu posao te za modernizaciju poljoprivrede i pomoć nerazvijenim ruralnim područjima (više o fondovima pod Kohezijska politika EU

Socijalna politikaAktivnom socijalnom politikom Unija nastoji ukloniti neravnoteže u razvoju. Europski socijalni fond utemeljen je s ciljem proširenja mogućnosti zaposlenja i lakše prostorne i profesionalne pokretljivosti radnika.Protokolom o ostvarenju osnovnih prava radnika 1991. u Maastrichtu, Europsko vijeće je odredilo prava koja trebaju vrijediti za radnike diljem Unije. To su: slobodno kretanje, pravedne plaće, poboljšanje uvjeta rada, socijalna zaštita, sloboda stvaranja udruženja i sloboda kolektivnih pregovora, profesionalna izobrazba, jednaka naknada za oba spola za isti posao, zdravstvena zaštita i sigurnost na radnom mjestu, zaštita djece, starih ljudi i invalida i dr.

200

Socijalna politika EU ima za cilj prisutnost socijalne dimenzije u drugim zajedničkim politikama i gospodarskom razvoju Unije, za jednakost žena i muškaraca, borbu protiv rasizma, ksenofobije i socijalne neravnopravnosti.

Ova politika obuhvaća: zapošljavanje mladih, zdravlje i sigurnost na poslu, utjecaja gospodarskog rasta i razvoja na migracije i demografiju, obiteljska pitanja, socijalna zaštite i dijalog, provedbe europske strategije zapošljavanja i sl.

Provođenje ciljeva ove politike financiraju se sredstvima iz Europskim socijalnim fondom (ESF). ESF spada u tzv. strukturne fondove Zajednice (osnovan je 1961.) radi poticanja stvaranja novih radnih mjesta te radi pomoći radnicima u njihovu kretanju s jedne vrste posla na drugi te s jednog zemljopisnog područja na drugo.

Europsko vijeće u Maastrichtu prihvatilo je 1991. Povelju zajednice o temeljnim socijalnim pravima, utvrđujući sva prava koja trebaju uživati radnici u Uniji: slobodu kretanja, pravedan sustav plaća, poboljšane uvjete rada, socijalnu zaštitu, pravo na udruživanje i kolektivno pregovaranje, pravo na stručno usavršavanje, jednak tretman muškaraca i žena, obavještavanje, konzultiranje i participaciju radnika, zaštitu zdravlja i sigurnost na radnom mjestu, zaštitu djece, starijih i osoba s invaliditetom. Ova Povelja postala sastavni dio Ugovora iz Amsterdama (1997.) i primjenjuje se u svim državama članicama.

Politika zapošljavanjaNa sjednici Europskog vijeća 1997. godine određene su smjernice politike zapošljavanja, čiju će realizaciju redovito pratiti države članice i institucije Unije, rukovodeći se zajedničkom metodom procjene rezultata.

Financiranje zajedničkih politikaPovećanje vlastitih izvora sredstava usmjereno je na 3 glavna cilja: - proširenje zajedničkih mjera na području vanjskih odnosa,- jačanje gospodarske i socijalne povezanosti, - povećanje konkurentnosti europskih poduzeća.Komisija je u srpnju 1997. god. predočila opći dokument pod naslovom «Agenda 2000» u kojoj se pažnja usmjerava k ograničenju troškova u razdoblju 2000. – 2006. Komisija predlaže «budžetni status quo» za razdoblje 2000. – 2006. a to isključuje povećanje prihoda iznad granice 1,27 % brutto nacionalnog proizvoda. Komisija predlaže da se osigura dotok neophodnih financijskih sredstava koji jamče održanje načela solidarnosti između država članica kao i između Unije i država kandidata za članstvo u Uniji.

Reforma zajedničke agrarne politikeVijeće je 1992. prihvatilo reformu zajedničke agrarne politike težeći smanjenju troškova, a uz održanje njene kompetitivnosti.Ciljevi zajedničke agrarne politike prema Rimskim ugovorima su: omogućiti poljoprivrednicima primjereni životni standard, stabilizirat tržišta, osigurati potrošačima primjerene cijene i modernizirati poljoprivredne strukture. Ti su ciljevi uglavnom dostignuti, što je pridonijelo da poljoprivreda postane konkurentan sektor gospodarstva.

Unija treba preispitat metode svoje agrarne politike da bi ograničila porast proizvodnje, što daleko prelazi potrošnju, stvarajući troškove budžetu Unije da je bio ugrožen razvoj drugih sektora.

Reformom agrarne politike stvorio bi se uravnotežen odnos između proizvodnje i potrošnje te smanjilo pre intenzivno gospodarstvo zbog očuvanja okoliša.

201

Što su politike napretka?Politike napretka podupiru razvoj velikog tržišta. Unija odvaja određena financijska sredstva za poticanje projekata zaštite okoliša, kao i za pomoć gospodarskim subjektima u prilagođavanju proizvodnje propisima Unije. Politika koju vodi Unija smatra se dopunom politike država članica. Ona podupire projekte u koje su uključeni istraživački laboratoriji pojedinih zemalja članica i potiče istraživanja kontroliranog spajanja atomskih jezgri, te potiče istraživanja i na području elektronike i obrade podataka.

Što je unutarnje tržište i kad je otvoreno?Unutarnje tržište otvoreno je 01. siječnja 1993. godine s ciljem stalnog proširenja gospodarstva, veće stabilnosti, rasta životnog standarda kao i njegovanja dobrih odnosa između država koje Zajednica ujedinjuje. Tom cilju služe 2 sredstva:1. otvaranje granica, što daje mogućnost slobodnog kretanja roba i usluga2. stvaranje solidarnih struktura uvođenjem zajedničkih politika i odgovarajućih financijskih instrumenataOsnivanje Svjetske trgovinske organizacije jedan je od najpozitivnijih rezultata ugovora iz Marrakecha.

-pristup izvoru robe, zdrav natjecateljski duh (niže cijene) među europskim poduzećima, zaštita interesa potrošača... (s predavanja)

Što je unutarnja sigurnost?Načelo slobodnog kretanja ljudi unutar Unije, vlade su nadopunile mehanizmima kojima osiguravaju sigurnost svih građana i njihovu zaštitu na vanjskim granicama Unije. Suradnja na području pravosuđa i unutarnjih poslova pokriva 4 glavna područja:1. usuglašavanje zakona koji se odnosi na azil2. uvođenje zakona o useljenju3. suradnja policije u borbi protiv krijumčarenja preko granica4. pripremanje ugovora o suradnji na području građanskog i krivičnog pravaSchengenskim sporazumom 1985. ukinuta je kontrola na zajedničkim granicama, a Sporazum predviđa slobodno kretanje ljudi svih država potpisnica, drugih država članica Unije i trećih zemalja.

Policija će kao i do sada jamčiti javnu sigurnost na nacionalnim teritorijima, u lukama i na aerodromima, ali zahvaljujući boljoj suradnji kontrole na vanjskim granicama bit će učinkovitije.

Što obuhvaća zajednička vanjska i sigurnosna politika?Ona čini kamen temeljac Europske unije i obuhvaća sva područja vanjske politike, uključujući i sigurnost. Odredbe kojima se rukovodi zajednička vanjska i sigurnosna politika ni na koji način ne utječu na specifične karakteristike obrambene i sigurnosne politike određenih država članica. Vanjska i sigurnosna politika dugoročno vode k zajedničkoj obrani.

Koje su prednosti jedinstvenog tržišta?One su višestruke: pristup širokom izboru robe, natjecateljski duh među proizvođačima održava nisu razinu cijena, provode se politike zaštite potrošača i okoliša, životni standard je usklađen prema najvišim mjerilima.

Koje su države Luksemburške, a koje Helsinške skupine?1997. god. na sastanku Europskog vijeća u Luksemburgu države kandidati postaju: Češka, Estonija, Mađarska, Poljska, Slovenija i Cipar. To je tzv. Luksemburška skupina.1999. god. na sastanku Europskog vijeća u Helsinkiju države kandidati postaju: Bugarska, Latvija, Litva, Rumunjska, Slovačka i Malta. To je tzv. Helsinška skupina.

Što je TACIS program?Tacis program omogućuje tehničku i gospodarstvenu pomoć bivšim državama Sovjetskog Saveza i Mongolije. Cilj programa je prijelaz na tržišno gospodarstvo, a programom je obuhvaćeno mnogo sektora: nuklearna sigurnost, energija, okoliš, administrativna reforma, osnivanje poduzeća itd.

Koji su ciljevi političke unije?Ugovor o Europskoj uniji čini osnovu političke unije koja se gradi na provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike čiji su ciljevi:

- zaštita zajedničkih vrijednosti, temeljnih interesa i neovisnosti Unije- jačanje sigurnosti Unije i njezinih država članica- očuvanje mira i jačanje međunarodne sigurnosti- poticanje međunarodne suradnje- razvitak i jačanje demokracije, pravne države i poštivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda

Ovi ciljevi se mogu ostvariti suradnjom između država članica u provođenju njihovih politika u određivanju zajedničkih stajališta i postupnom provedbom zajedničkih mjera u područjima gdje države članice imaju zajedničke interese.

202

Zajednički stavovi se usvajaju čim Europsko vijeće prosudi da je to potrebno i to povezuje nacionalne politike država članica i učvršćuje njihov položaj u međunarodnim krugovima.

Koje diplome priznaje EU?Rad na području zbližavanja pravnih odredbi pojedinih zemalja, doveo je do uzajamnog priznanja diploma liječnika, medicinskih sestara, veterinara, magistara farmacije, arhitekata, posrednika osiguranja itd. 21. prosinca 1988. godine usvojena je direktiva kojom je uvedeno međusobno priznavanje svih diploma visokih učilišta. Ova se direktiva odnosi na visokoškolsku naobrazbu koja traje najmanje tri godine, a temelji se na načelu uzajamnog povjerenja u kakvoću visokih učilišta.

Koja je svrha obrazovnih programa?Uz pomoć obrazovnih programa Erasmus (mobilnost uređaja), Comett (program tehnološkog obrazovanja i usavršavanja) i Luingua (poticanje učenja stranih jezika), 60 000 mladih ljudi koristi stipendije za studiranje u drugim državama članicama. Da bi se postigao cilj da 10 % mladih ljudi jedne generacije provede godinu dana na sveučilištu druge države, neophodno je povećati zajednička financijska sredstva za politiku obrazovanja.

Što su europski sporazumi?To su mješoviti sporazumi koji pokrivaju područja za koja su nadležne i države članice i Unija.Glavni su ciljevi:

- politički dijalog- slobodna trgovina i sloboda kretanja- gospodarska suradnja- financijska suradnja- kulturna suradnja

Koje su prednosti stabilnosti područja s jedinstvenom valutom za ulagače?Za europske i neeuropske ulagače, stabilnost područja s jedinstvenom valutom ima značajne prednosti. Nestat će svi troškovi transakcija i tečajnih razlika koje su uzrokovane različitim valutama.

Što je plan provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju?Operativni dokument kojim su utvrđene mjere potrebne za uspješnu provedbu obveza koje je Republika Hrvatska preuzela potpisavši Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Plan odgovara na ključna pitanja provedbe SSP-a: što se mora učiniti, tko je odgovoran za pojedinačnu provedbu, kako i u kojim rokovima.

Kad je održan summit u Zagrebu?24. studenog 2000. sastali su se šefovi vlada i država članica EU-a te država obuhvaćenih Procesom stabilizacije i pridruživanja. Na sastanku je usvojena Završna deklaracija kojom se predviđa daljnjirazvoj političkih odnosa između država jugoistočne Europe i EU-a. Na njegovim su marginama otvoreni pregovori o sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju RH i EU-a.

Što sadrži mišljenje o zahtjevu za članstvo?Mišljenje o zahtjevu za članstvo sadrži:

1. prikaz odnosa države podnositeljice zahtjeva i Europske unije2. stanje ispunjavanja političkih uvjeta3. stanje i mogućnost ispunjavanja gospodarskih uvjeta4. sposobnost prihvaćanja obveza iz članstva EU-e5. opću ocjenu stanja i mogućnosti ispunjavanja uvjeta za članstvo

Cjelokupni postupak u većini slučajeva traje oko godinu dana.

Svoje mišljenje i preporuke Europska komisija upućuje Europskom vijeću koje donosi konačnu odluku o odobravanju statusa kandidata državi koja je podnijela zahtjev za članstvo.

Što ako je mišljenje o zahtjevu pozitivno?Ako je mišljenje o zahtjevu pozitivno, Europsko vijeće saziva konferenciju između Europske unije i države podnositeljice zahtjeva za članstvo koja tako dobiva status kandidata.Statusom kandidata država dobiva mogućnost korištenja brojnih pretpristupnih fondova Europske unije.

Što ako je mišljenje o zahtjevu negativno?Negativno mišljenje Europske komisije do sada je zabilježeno u slučaju Turske, dok je u slučaju Grčke dano mišljenje s negativnim tonom (Grčka postala članica 1981.).U slučaju negativnog mišljenja, daljnje približavanje Europskoj uniji je usporeno.

203

Što je plan provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju?Operativni dokument kojim su utvrđene mjere potrebne za uspješnu provedbu obveza koje je Republika Hrvatska preuzela potpisavši Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Plan odgovara na ključna pitanja provedbe SSP-a: što se mora učiniti, tko je odgovoran za pojedinačnu provedbu, kako i u kojim rokovima.

Pravni sustav EUPravni sustav Europske unije, utemeljen na Osnivačkim ugovorima EU, specifičan je jer nema značajke pravnih sustava država članica, ali ni značajke sustava međunarodnih organizacija. Stoga ga se najčešće predstavlja kao pravni sustav sui generis, koji se razvijao i prilagođavao potrebama i specifičnostima europske integracije, a taj proces traje i danas. Ugovori na kojima se temelji proces integracije u Europi (Ugovor o EU, Ugovor o EZ-u i Ugovor o Euratomu) istodobno su međunarodni ugovori i akti ustavne naravi za pravni poredak Unije. Do tzv. konstitucionalizacije Ugovora došlo je na inicijativu Europskoga suda. Ona podrazumijeva da Osnivački ugovori za pravni poredak EU predstavljaju normu prepoznavanja, tj. pravilo prema kojem se ocjenjuje koje vrste pravnih normi važe u kontekstu tog pravnog poretka. Mjerila vrijednosti tog pravnog poretka postoje, dakle, unutar samog poretka, a nisu vanjska mjerila.

Načelo dodijeljenih ovlastiEuropske su zajednice organizacije ograničenih ovlasti. Osnovno je načelo pravnog poretka EU koji, kako smo naglasili, ima federalni karakter, načelo dodijeljenih ovlasti, izraženo u današnjem članku 5 Ugovora o EZ-u. Prema njemu, Zajednica može donositi odluke samo u područjima u kojima su države takvu ovlast na nju prenijele. Prijenos ovlasti, pak, obavlja se Osnivačkim ugovorima, nad čijom izmjenom države članice zadržavaju kontrolu. Da bi, naime, izmjena Osnivačkog ugovora, koju države dogovaraju na međunarodnoj konferenciji, stupila na snagu, moraju je ratificirati sve države članice EU u skladu s postupcima kakve predviđaju njihovi ustavi.

Ograničenje regulatorne suverenosti država članicaU područjima koja jesu prenesena u europsku nadležnost u kontekstu Europskih zajednica regulatorna suverenost država EU bitno je ograničena. Većina odluka koje pravno obvezuju države članice može se donijeti i bez pristanka svih država, što je bitno odstupanje od sustava međunarodnog prava u kojem države ne mogu biti obvezane bez pristanka. Interesi su država u regulatornom procesu na europskoj razini predstavljeni u Vijeću ministara, a u većini područja nadležnosti EZ-a Vijeće danas odlučuje temeljem tzv. kvalificirane većine.

Sankcije protiv države koja ne provodi pravo EZ-aJednom usvojeno pravno pravilo obvezuje sve države članice čak i ako su glasovale protiv njegova donošenja, a protiv države koja ga ne provodi može se pokrenuti postupak pred Europskim sudom, u kojem je državu moguće financijski kazniti. Takav postupak protiv države pokreće Komisija, a mogu ga pokrenuti i druge države članice. Usto, zaštitu protiv države koja, kršeći pravo EZ-a vrijeđa i njihova prava, imaju i pravne i fizičke osobe koje su, temeljem prava Zajednice, ovlaštene pred sudovima država članica državu tužiti za naknadu štete koju zbog toga trpe. To načelo odgovornosti države u potpunosti je rezultat prakse Europskoga suda, tj. ne postoji kao pisano pravilo u EZ.

Izravni učinak prava EZ-aNakon usvajanja u europskom regulatornom postupku, pravna pravila EZ-a prodiru u nacionalne pravne sustave u kojima izravno stvaraju prava i obveze za pojedince: pravne i fizičke osobe u državama članicama. To načelo, koje se naziva načelo izravnog učinka, također je nastalo u sudskoj praksi. Kasnija je praksa Suda razjasnila da i druge norme prava EZ-a mogu imati izravni učinak, uključujući čak norme sadržane u direktivama, koje po ugovornoj definiciji zahtijevaju implementaciju u interne pravne sustave država članica. Posljedica je tog načela da pojedinci svoja prava utemeljena u pravnim normama EZ-a mogu ostvariti i kada države nisu omogućile nužne provedbene mjere u internim pravnim sustavima. Za institucije u državama članicama posljedica je tog načela obveza da izravno primjenjuju norme nastale na europskoj razini, a ta obveza postoji za nacionalne sudove kao i za nacionalna upravna tijela.

Nadređenost prava EZ-aPravna pravila EZ-a u pravnom sustavu svake države članice imaju višu pravnu snagu od pravnih pravila internog podrijetla. Posljedica primjene načela nije automatsko nevaženje neusklađenih pravila internog prava, već obveza institucija država članica, prvenstveno sudova i upravnih tijela, da u konkretnom slučaju u kojem postoji konflikt norme EZ i interne norme ne primijene internu, već europsku normu. Takva obveza postoji i u odnosu na interne norme koje potječu od nacionalnog parlamenta, što je u mnogim državama članicama EZ-a dovelo do poremećaja u uobičajenom shvaćanju trodiobe vlasti i povećalo ovlasti sudova u odnosu na zakonodavnu i izvršnu vlast.

Klauzula lojalnostiJedna od važnijih odredaba ustavnog karaktera je članak 10 Ugovora o EZ-u. On zahtijeva od država članica da poduzimaju mjere nužne za ispunjavanje obveza koje proizlaze iz ugovora te da olakšavaju ostvarenje zadataka Europske zajednice. Jednako tako od država se zahtijeva da se suzdrže od poduzimanja mjera koje bi mogle ugroziti ostvarivanje ciljeva Zajednice. Ta odredba, koja se često naziva klauzulom lojalnosti, obraća se, kako je objašnjeno u sudskoj praksi, svim

204

tijelima državne vlasti, a poslužila je Europskome sudu za razvoj ili opravdavanje brojnih načela koja kao pisana nisu postojala u pravnom poretku EZ-a, uključujući primjerice već spomenuto načelo odgovornosti države za štetu.

Načelo neizravnog učinkaRadi se o načelu neizravnog učinka, koje od upravnih tijela i sudova zahtijeva da postojeće interno pravo uvijek pokušaju protumačiti u svjetlu europske norme. Opravdanje za takvo načelo leži u pretpostavci, utemeljenoj na klauzuli lojalnosti, da su države poduzele sve potrebno da svoj interni poredak usklade sa zahtjevima europskih normi. Iako je većina načela zbog kojih se o pravnom sustavu EU može govoriti kao o autonomnom sustavu federalnog karaktera nastala u sudskoj praksi Europskog suda, ona ne bi zaživjela da ih države članice, odnosno institucije u državama kojima se navedena načela obraćaju, nisu prihvatile i provodile. Stoga je današnji izgled pravnog sustava EZ-a rezultat interakcije europskih i nacionalnih institucija.

205