Fakultet politikih znanostiLepuieva 610000 ZagrebGlobalizacija, rast, siromatvo i imperijalizam

UVOD Govorei o utjecaju globalizacije i mogunosti razvoja Juga u kontekstu sve vee ekonomske meuovisnosti vano je istaknuti razliku izmeu pojmova ekonomski rast i ekonomski razvoj Ekonomski rast predstavlja porast u outputu neke ekonomije, ali on nije dovoljan za poboljanje ivotnog standarda stanovnitva jer je vana i kvaliteta, a ne samo kvantiteta Ekonomski rast moe biti praen poveanjem nezaposlenosti, nejednakosti u raspodjeli dohotka, obespravljivanjem radnitva, iskljuiv i neukorijenjen u kulturnu sredinu Ekonomski razvoj moe se pratiti preko UNDP-a koji objavljuje HDI (indeks ljudskog razvoja) koji agregira stopu pismenosti, oekivanu ivotnu dob i dohodak prema paritetu kupovne moi Globalizacija oznaava prema rijeima Hansa Kohlera (biveg izvrnog direktora MMF-a) proces koji putem slobodnog protoka ideja, ljudi, dobara, usluga i kapitala vodi integraciji ekonomija i drutava Krajem 1980-ih privatizacija, deregulacija i liberalizacija promicani su kao komponente razvojne politike za zemlje Juga, ali loi rezultati nameu potrebu ispitivanja teze i globalnoj ekonomskoj integraciji kao promotoru ekonomskog razvoja Iskustva razvoja zemalja Juga nisu jednaka od 1950 u prostornom i vremenskom smislu Iako se period od 1950-ih do poetka 1970-ih moe oznaiti kao period iznimnog rasta on nije bio jednako disperziran, ve se koncetrirao na odreene regije i zemlje 1980-e i 1990-e donose intenzifikaciju ovih razlika i polarizacija je prikladnija rije od diferencijacije

Kako se treba suoiti s problemom ekonomskog razvoja ovisi o nainu na koji se sam razvoj definira i kako se raspodjeljuje odgovornost za njegovo poticanje unutar meunarodnog sistema U odnosima izmeu Juga i Sjevera ukorijenila se kultura krivnje uz nedostatak obostranog priznavanja zajednikih odgovornosti Sjever je esto predbacivao Jugu nedostatak i promaaj u razvoju lokalnih faktora bitnih za razvoj dok je u isto vrijeme zanemarivao strukturni karakter globalnog ekonomskog sistema u obliku uvjeta trgovine (omjer cijena izvoznih proizvoda prema uvoznima) koji su diskriminatorni prema zemljama Juga, dok su zemlje Juga isticala politike i dvostruka mjerila Sjevera dok su zanemarivale svoje propuste poput rairene korupcije i nesupjeno koncipiranih politika U zadnjih nekoliko godina pokuava se, barem na retorikoj razini, ukazati na kolektivnu odgovornost koncipiranjem Globalnih milenijskih razvojnih ciljeva, ali i dalje postoji diskrepancija izmeu retorike i implementiranih mjera 2002. u Monterreyju je odrana Konferencija o financiranju razvoja (Monterrey konsenzus) na kojem su se bogati i siromani usuglasili o dva kljuna aspekta promjene razvojne paradigme domaeg i strukturnog1. Siromane zemlje su se obvezale na smanjenje korupcije i uvrivanje vladavine prava2. Bogate zemlje obeale su izdaniju pomo, bolju mogunost pristupa stranih roba iz zemalja u razvoju na njihova trita i oprost dugova Naalost, povijest odnosa Sjevera i Juga je prepuna neispunjenih obeanja poput onog iz OECD-a iz 1969. o pomoi za razvoj od strane razvijenih zemalja u iznosu od 0.7% BDP-a

Procjena UNDP-a glasi da zemlje sup-saharske Afrike nee prepoloviti broj ekstremno siromanih do 2147. godine, a to e se jo tee ostvariti jer procjene za 2025. godinu govore da e na planeti biti 8 milijardi stanovnika Kljuan izazov u nastojanju da se osigura razvoj Juga odnosi se na jaane participativne strukture institucija koje reguliraju globalne ekonomske odnose zemlje u razvoju sjede za stolom, ali svoju prisutnost ne mogu pretvoriti u utjecaj Uvjeti trgovine ine znaajnu zapreku razvoju Juga Prebisch-Singerova teza predvia konzistentnu dugoronu tendenciju opadanja cijene primarnih proizvoda uz paralelno poskupljenje industrijskih proizvoda, jer cijene sirovina rastu sporije iz dva razloga:1. Intenzivna konkurencija izmeu proizvoaa primarnih proizvoda2. S porastom dohotka smanjuje se potranja primarnih dobara (Engelov zakon) Budui da zemlje Juga opskrbljuju bogati Sjever sirovinama, one trpe oteavajue uvjete razmjene i da su morale trati kako bi ostale stajati na mjestu morale su izvoziti veu koliinu primarnih proizvoda samo da bi zadrale postojei standard

POVIJEST RAZVOJA OD 1945. 1980. Dekolonizacija je na povrinu iznijela tenju lidera mnogih novonastalih zemalja za ekonomskom neovisnou, te su identificirali industrijalizaciju kao put prema ekonomskom rastu i bogatstvu Oni su smatrali da je imperijalna politika glavni uzrok konsolidaciji perzistirajue strukture nerazvoja Neke od zemalja u razvoju (Indija i Kina) imale su dugu tradiciju proizvodnje i razvoja proizvodnih struktura, te je u 18. stoljeu najvea koncentracija manufaktura bila locirana u dolini rijeke Yangtze, a u stopu su je slijedili manufakture uz Bengal; stoga se mnoge zemlje, a pogotovo Indija i Kina nerado sjeaju vojnog i ekonomskog aspekta kolonijalne politike Latinoamerie zemlje (neovisne od 19.st.) imaju duu tradiciju industrijalizacije od mnogih afrikih i azijskih zemalja, a uzrok tome treba traiti u politici supstitucije uvoza koja je koncipirana kao reakcija na Veliku Depresiju i tadanjeg visokog stupnja ovisnosti dotinih zemalja o izvozu primarnih proizvoda i uvoza industrijskih proizvoda velika javna i privatna poduzea koja su opskrbljivala domicilno trite Nakon Drugog svjetskog rata elja spomenutih zemalja za samostalnim putem bila je sve vea pa su na temelju takvog slijeda dogaaja nastala dva razliita gledita spram prepreka na putu prema razvoju: 1. Modernizacijska teorija 2. Strukturalistika teorija Strukturalistika teorija: razvijena 1950-ih na temelju analize trgovine izmeu Sjevera i Juga koju je izradila UN-ova Ekonomska Komisija za Latinsku Ameriku, prepreke nala u kolonijalnoj prolosti i razlikama u strukturi proizvodnje i razmjene Sjevera i Juga; primarni proizvodi vs. industrijski proizvodi

S vremenom je Jug morao trati da bi stajao na mjestu, pa se jaz izmeu Sjevera i Juga sve vie poveavao te pristae teorije ukazuju na nunost reforme postojeeg sustava razvoj bi zahtijevao usmjeravanje fokusa spram proizvodnje industrijskih dobara i smanjivanje ovisnosti o trgovini sa Sjeverom poveanjem razmjene izmeu zemalja Juga Drava bi prema miljenju autora poput Franka (1971.), Wallersteina (1975.), Amina (1976.), Baran (1976.) trebala biti katalizator promjene s ciljem podravanja politike supstitucije uvoza Modernizacijska teorija razvijena u SAD-u 1950-ih u kontekstu ideolokog sukoba izmeu dvije supersile, bazirana na biheviorizmu, odnosno vjerovanju da znanstveno ispitivanje moe odrediti sastojke uspjenog razvoja Sjevera koje je mogue primijeniti na Jugu Identificirala je linearan put prema razvoju, od tradicionalnog, agrarnog prema modernom, industrijskom drutvu ekonomski rast odvija se po fazama Prepreke ekonomskog razvoju identificirane su u domaim faktorima: administrativna neefikasnost, slabi pravni sistemi, nedovoljna mobilizacija ekonomskih resursa Strukture kreirane imperijalizmom danas su nebitne za ekonomski razvoj Modernizacijska teorija tei usvajanju institucija i politika koje su zapadne zemlje dovele do postojeeg stupnja razvoja Rjeenja treba traiti u domaim nastojanjima za provoenjem reformi koje bi naile na dobar odjek kod investitorske zajednice ekonomski rast temeljen na izvozu U trenutku osamostaljenja zemlje Juga nale su se u novom meunarodnom ekonomskom kontekstu, te se od njih oekivao ekonomski rast temeljen na izvozu, bez inozemne pomoi i nedovoljne zastupljenosti i utjecaja u meunarodnim organizacijama

U vrijeme kada je nastajao svjetski ekonomski poredak nakon 1945. jo nije dolo do dekolonizacije i vala osamostaljenja (izuzev Latinske Amerike), pa se na razvoj gledalo kao na problem kolonijalnih matica od 44 zemlje prisutne na konferenciji iz Bretton Woodsa 27 ih je bilo iz zemalja u razvoju (od toga 19 iz Latinske Amerike) Brettonwoodski sustav je predstavljao kompromis izmeu elje za ekonomski liberalizmom i dnevno-politikih interesa vladajuih u zemljama lanicama sustava (to se naroito odnosi na Sjever), pa npr. nije dolo do liberalizacije trgovine poljoprivrednim proizvodima zbog osjetljivosti poljoprivrednika kao interesne skupine u razvijenim zemljama Zemlje Juga uskoro su postale nezadovoljne manjkom utjecaja u Svjetskoj banci i MMF-u i potencijalnim krenjem njihove suverenosti Iako su MMF i Svjetska banka teoretski dio UN-a, obje nisu odgovorne Skuptini UN-a gdje se odluke donose po naelu jedna zemlja, jedan glas i ne postoji sustav ponderiranog glasovanja Zemlje Juga prigovaraju nedemokratskim mehanizmima u sklopu MMF-a, koji SAD omoguuju pravo veta (SAD raspolae sa 17% glasova, a za kljune odluke poput prijama novih lanica i poveanja kvote pojedinih zemalja potrebno je 85%), a MMF je tek koncem 1960-ih uveo kompenzacijske financijske svote (Compensatory Finance Facility) kao nain za premoivanjem problema s platnom bilancom zemalja koje ovisi iskljuivo o izvozu primarnih sirovina Svjetska banka je kritizirana sa stajalita niza neuspjelih projekata u zemljama u razvoju, koji nisu uzeli u obzir lokalna ogranienja i kulturni kontekst te oslanjanje na trine kamatne stope, a ne kamatne stope koje bi privilegirale razvojne projekte

Govorei o iskustvima Juga u stvaranju globalnog trgovinskog sustava ponovno je mogue donijeti zakljuak o neravnomjernom utjecaju Sjevera i Juga i asimetriji u pregovarakoj moi GATT/WTO razvio je obrazac poznat pod imenom proces zelene sobe koji oznaava okupljanje nekolicine predstavnika razvijenih zemalja i stvaranje konsenzusa ueg kruga sudionika koji se onda nastoji proiriti na ostale lanice Nerazvijene zemlje smatraju kako demokratski nain donoenja odluka ne bi trebalo rvovati zbog imperativa efikasnosti i dok formalno vrijedi naelo jedan zemlja, jedan glas u stvarnosti se izbjegava demokratska praksa jer se sudjelovanje u procesu zelene sobe temelji na dobivanju pozivnice i ne postoje javno objavljeni kriteriji za dodjeljivanje pozivnice Izvrni direktor najee poziva manji broj sudionika koji se trebaju sloiti oko zajednikog prijedloga, a rasprave se odvijaju bez pismenih zabiljeki, pa to omoguuje stvaranje konsenzusa izmeu manjeg broja lanova u ime cjelokupnog lanstva Konsenzus se tada prezentira veini kao uzmi-ili-ostavi, a zakljuci imaju dalekosene posljedice na sve lanice Tek od 1960-ih poinje proliferacija tijela putem kojih Jug eli artikulirati svoje interese : Pokret nesvrstanih, Ekonomsko i socijalno Vijee UN-a, UNCTAD (Konferencija ujedinjenih naroda o razvoju i trgovini), G-77 Razvijene zemlje nisu bile zabrinute zbog takvog oblika suradnje i povezivanja zemalja u razvoju jer su znale da e uvijek postojati paralelna struktura (MMF i Svjetska banka) kroz koju e i dalje moi projicirati svoje ekonomske interese Kroz cijelo to vrijeme zajedniki nazivnik na kojeg bi se moglo svesti pokuaje Juga da krenu putem razvoja jest DRAVA

Postojale su neke manje varijacije: samoodrivost (Tanzanija), supstitucija uvoza (Brazil), zatita domae industrije kao put prema rastu utemeljenom na izvozu (Juna Koreja) U to vrijeme udio Juga u svjetskoj trgovini pao je s 1/3 na 1/5 i pali su prihodi 1970-ih rast se pokazao kao iluzoran jer je bio baziran na akumulaciji duga zemalja Juga Kada se detaljnije analizira rast dohotka per capita vidljivo je da postoje velike oscilacije izmeu jugoistone Azije, Afrike i Latinske Amerike 1970-ih radikalno se promijenio pregovaraki kontekst za zemlje Juga, a tome je pridonijelo nekoliko faktora: krah sustava iz Bretton Woodsa, naftni ok kao reakcija na potez OPEC-a, rast cijena sirovina Iako su zemlje Juga bile znatno pogoene naftnim okom u ekonomskom smislu, one su i dalje ostale politiki ujedinjene Sjever se toga pribojavao jer je smatrao da se efektivan kartel moe stvoriti za sve ostale sirovine to bi znatno otealo nezaposlenost i inflaciju u razvijenim zemljama Sjevera 1974. Jug je pozvao na Novi svjetski ekonomski poredak na konferenciji UN-a zahtjev u pravcu potivanja njihove suverenosti prilikom donoenja ekonomskih odluka (kontrola nad izravnim inozemnim investicijama, indeksiranje cijena primarnih proizvoda prema cijenama industrijskih proizvoda, poveanje financijskih tokova prema Jugu (1974. Oil Facility) Period poveane diplomatske aktivnosti Juga u sklopu MMF-a i UN-a koincidirao je s promjenom u usmjerenju Svjetske banke od infrastrukturnih projekata prema projektima usmjerenima na suzbijanje siromatva

Od 1968. 1981. predsjednik Svjetske banke bio je Robert McNamara koji se zalagao za ekonomski rast uz redistribuciju uz pojavu integriranih projekata ruralnog razvoja (publikacija Redistribution with Growth iz 1978.) to ipak nije znailo da Svjetska banka zahtijeva Novi svjetski ekonomski poredak Naftni ok bio je ma s dvije otrice za zemlje u razvoju jer je uz porast cijene nafte dolo i do porasta cijena ostalih sirovina, ali samo na privremenoj osnovici, a taj porast je bio nedovoljno velik da kompenzira skuplju naftu Zemlje koje su eljele zadrati stope rasta iz 1960-ih uzimale su zajmove koji su se esto kolokvijalno nazivali zajmovi na temelju petrodolara, dolara koje su zemlje izvoznice nafte deponirale u zapadnim bankama zamka tih zajmova se sastojala u niskim, ali varijabilnim kamatnim stopama Drugi naftni ok drastino je utjecao na poveanje kamatnih stopa na postojee zajmove i to je znatno ugrozilo zemlje u razvoju dunika kriza Krajem 1970-ih poele su prve podjele izmeu zemalja Juga na one koje izvoze i one koje uvoze naftu to je dolo do izraaja na Konferenciji UNCTD-a u Manilli 1979. godine Pozivi za stvaranjem Novog svjetskog ekonomskog poretka su odlabili krajem 1970-ih, a upravljanje na meunarodnoj razini sve se vie pomicalo od relativno otvorenog, multilateralnog sistema UN-a prema upravljanju koje se bazira na djelovanju MMF-a i Svjetske banke karakteristino po zatvorenim sjednicama i problematinoj transparentnosti, te kroz koje su zemlje G-7 projicirale svoje interese

POLITIKA RAZVOJA OD 1980-ih Ako je do poetka 1980-ih drava dominirala koordinacijom razvojnih projekata u zemljama u razvoju od 1980-ih na djelu je afirmacija trinih ideja Potreba zemalja Juga za financiranjem osnovnih potreba bila je toliko izraena da su kreditori mogli bez previe otpora nametnuti neoliberalne ideje i pregovaraka mo zemalja u razvoju je bila gotovo ravna nuli G-7 je odluio da MMF dobije ekskluzivnu ulogu nad upravljanjem nad dugom zemalja Juga, a Svjetska banka je dobila ekskluzivnu ulogu u koncipiranju razvojne politike Pretpostavka je bila da mnoge zemlje u razvoju pate od nelikvidnosti koja moe prerasti u nesolventnost, te moraju provesti strukturne reforme koje su ukljuivale privatizaciju, liberalizaciju i deregulaciju Nakon pada Berlinskog zida ove dvije financijske institucije percipirane su kao iskljuivi vlasnici znanja o ekonomskom razvoju, pa je znaenje strukturnih faktora znatno smanjena Tokovi javnog kapitala gotovo su presuili i najsiromanije zemlje nale su se u velikim problemima, dok su se zemlje poput Tajlanda i Meksika nale na meti portfolio investicija Tijekom 1990-ih G-7 je koristio samite da bi pitanjima razvoja dao politiki okvir; Svjetska banka je teila harmonizaciji politika pomoi; a WTO, Svjetska banka i MMF teili su uspostavljanju koherencije u podrci slobodnoj trgovini od sada je pomo bila usko vezana uz odobrenje svjetskih financijskih institucija Neoliberalne politike nale su svoj odjek u Washingtonskom konsenzusu (WC) koji se temelji na uvjerenju da je globalna ekonomska integracija putem slobodne trgovine najefektivniji nain za promicanje rasta i da e on preliti na sve drutvene skupine

Cilj se odnosio na stvaranje ekonomskog konteksta koji bi omoguio tako utemeljen ekonomski rast, a to prema miljenju WC-a ne bi bilo mogue bez stabilizacije cijena i smanjivanje javne potronje, smanjenja koliine novca u opticaju manjom potronjom i poveanjem kamatnih stopa, strukturne reforme (privatizacija, liberalizacija trgovine, financija i ulaganja), ekonomski rast temeljen na izvozu koji je mogu zbog priljeva stranog kapitala i transfera tehnologije, good governance uz veliki naglasak na vladavini prava i zatitu vlasnikih prava Dunika kriza 1980-ih omoguila je MMF-u i Svjetskoj banci uspostavu laboratorija strukturnih reformi u svim pogoenim zemljama i nametanje univerzalnog modela reformi svim zemljama suoenima s problemom duga, ali njihovi problemi nisu bili isti Zemlje Latinske Amerike imale su visoke stope inflacije, niske stope tednje i deficite tekueg rauna bilance plaanja dok zemlje jugoistone Azije nisu imale takvih problema Afrike zemlje imale su dugove prema vjerovnicima javnog sektora (na bilateralnoj ili multilateralnoj osnovi), dok su latinoamerike zemlje imale dugove prema privatnim bankama Krajem 1980-ih poele su se javljati prve sumnje da neoliberalni model ne donosi obeani ekonomski rast, te da je tetan u socijalnom i ekonomskom smislu, pa su svjetske financijske institucije odgovorile na kriticizam ogranienom podrkom za programe poput mikro-kredita i stvaranja mrea socijalne sigurnosti Do 1996. prevladavalo je uvjerenje da su zemlje Juga suoene s problemom nelikvidnosti i da je potrebno reprogramiranje dugova i pomo u provoenju strukturnih prilagodbi 1996. javlja se HIPC (Heavily Indebted Poor Countries) inicijativa koja je u sutini tvrdila da su najmanje razvijene zemlje (LDC) nesolventne

HIPC je namjeravao smanjiti dug tih zemalja i dovesti ih u poziciju odrivog duga uvjerenje da sve vei dio javnih financija koji je odlazio na servisiranje javnog duga iscrpljuje mogunost tih zemalja da ulau u infrastrukturu i time privuku inozemne investitore I dok su MMF i Svjetska banka donekle modificirale svoje pozicije, ishod Urugvajske runde pregovora reflektirao je interese najbogatijih zemalja za koje je zatita intelektualnog vlasnitva, trgovina uslugama i mjere vezane uz ulaganje visoko kotirala na listi prioriteta Stoga se moe tvrditi da je WC model i dalje ostao na snazi, a koordinacija razvojne politike dobila je irinu i dubinu (vei broj aktera i podruja koja su se razmatrala) U to vrijeme najuoljivija je privatizacija globalnog upravljanja (korporativni interesi krili su se iza plata javnog upravljanja) Npr. korporativno sponzorstvo raznim konferencijama UN-a poput United Nations Conference on Environment and Development, koja je dala zeleno svjetlo samoregulaciji transnacionalnih korporacija, korporativno oblikovanje agende u sklopu WTO-a vidljivo u zatiti prava intelektualnog vlasnitva i proliferaciji bilateralnih trgovinskih aranmana Krajem 1990-ih postalo je evidentno da politika Washingtonskog konsenzusa nije odriva i da vie ne vrijedi argument o prekratkom vremenu njegove primjene, te da raste nejednakost unutat i izmeu pojedinih zemalja1. Ekonomski rast je bio nii nego to se oekivalo, a ujedno je bio i nie kvalitete (ekoloke katastrofe i sl.) u Africi je dohodak per capita konstantno opadao2. Zaduenost situacija se dodatno pogorala porastom nominalnog iznosa duga u odnosu na prihode od izvoza, HIPC nije ostvario eljene rezultate

Ukupan dug zemalja u razvoju poveao se s 1.3 na 2.2 bilijuna dolara godinje, dok je udio izvoza potrebnog za godinje saniranje dunikih obaveza porastao s 19.6 na 22.3%3. Trgovinska liberalizacija udio zemalja Juga u globalnoj trgovini je porastao, a dolo je i do promjene strukture izvoza s tendencijom porasta industrijskih proizvoda, ali to se prvenstveno odnosilo na jugoistonu Aziju (75% izvoza svih industrijskih proizvoda zemalja Juga) Zemlje izvoznice sirovina gotovo su se u potpunosti otvorile slobodnoj trgovini, ali su zaraivale manje stagnirajua trita s tendencijom pada cijena praena nedostatkom fokusa na promjenu proizvodne strukture Pogorani uvjeti trgovine stajali su zemlje Subsaharske Afrike 50 centi na svaki primljeni dolar inozemne pomoi Udio Juga u globalnoj trgovini bio bi mnogo vei da nije bilo dvostrukih standarda zemalja Sjevera procijenjeno je da ukoliko bi zemlje Juga mogle poveati svoj udio u trgovini za samo 1%, broj siromanih smanjio bi se za 128 milijuna Samo u sluaju Afrike tih 1% generiralo bi prihode od 70 milijardi $ to bi za pet puta premaivalo vrijednost inozemne pomoi i otpisanog duga 5% poveanje udjela u globalnoj trgovini uprihodio bi zemljama Juga 350 milijardi $ (sedam puta vie od pomoi koja im je bila namijenjena) Sjever onemoguava razvoj preraivake industrije zemalja Juga visokim carinskim stopama Radno-intenzivna tekstilna industrija Juga suoena je 4 puta veim carinskim optereenjima nego proizvoai sa Sjevera

Sjever pored toga subvencionira svoju proizvodnja i odgovoran je za dumping koji unitava proizvodnju na Jugu subvencije EU svakoj kravi premauju pomo per capita za zemlje Subsaharske Afrike4. Socijalni problemi siromatvo se irilo u geografskom i numerikom smislu Posljedice ok-terapije na zemlje biveg istonog lagera vidljive su u 60 milijuna ljudi koji ive ispod crte apsolutnog siromatva Azijska financijska kriza imala je iste posljedice s posljedicama po politiku stabilnost (Tajland, Banda Aceh) Privatizacija je poskupjela usluge, a nije proirila broj korisnika strani investitori kupovali javna poduzea s monopolom s ciljem postizanja to vieg profita (cherry picking) Kresanje proraunskih stavki osjetilo je zdravstvo, obrazovanje i transport Liberalizacija trgovine je pokazala da moe voditi polarizaciji i socijalnim problemima to je suprotno uvrijeenom miljenju Milanovic je utvrdio da su u zemljama Subsaharske Afrike s niskim dohotkom per capita najvie profitirali bogatiji stanovnici, dok u zemljama u kojima je rastao prosjeni dohodak (eka i ile) otvorenost treba povezati s porastom dohotka siromanih i srednje klase u odnosu na bogate 5. Slubena pomo i donori kvaliteta, kvantiteta i distribucija pomoi bila je razoaravajua Sredinom 1990-ih transferi radnika na privremenom radu u inozemstvu premaili su slubenu pomo zemljama u razvoju Usprkos obeanju iz 1969. sredinom 1990-ih udio pomoi za zemlje u razvoju u BNP-u razvijenih zemalja smanjio se s 0.33 na 0.22%

U smislu kvalitete pomo je esto bila vezana uz kupovinu dobara i usluga razvijenih zemalja, pa je 1997. tehnika suradnja inila 40% bilateralne slubene pomoi Oprostom duga smanjila se slubena pomo zemljama u razvoju, a poveanje nakon 2001. godine treba gledati u sklopu rata protiv terorizma6. Izravna strana ulaganja iako se udio Juga poveao od 1990-ih i narastao od 18% 1990-e na 28% 2001. godine, kvaliteta tih ulaganja bila je razoaravajua Slubena pomo je 2002. iznosila 56 milijardi $, a izravna strana ulaganja 240 milijardi $ Meutim volumen izravnih stranih ulaganja je neznatan ukoliko se zna da su ona koncentrirana u nekoliko zemalja (Kina), 49 zemalja Juga primilo je samo 2% izravnih stranih ulaganja namijenjenih Jugu ili 0.5% globalni izravnih stranih ulaganja Izravna strana ulaganja pored toga su malo doprinosila bruto stvaranju kapitala u zemljama Juga Kvaliteta moe biti upitna, ako se uzmu npr. loi radni uvjeti za 43 milijuna radnika u azijskim zonama namijenjenima izvozu7. Privatni tokovi kapitala najee se radilo o porfolio investicijama s kratkoronom perspektivom i visokim stupnjem volatilnosti (Azijska financijska kriza)

Post-washingtonski konsenzus Kao reakcija na uestale kritike washingtonskog konsenzusa rodio se post-washingtonski konsenzus (PWC) koji se za razliku od svog prethodnika ne fokusira iskljuivo na ekonomski rast, ve i na ravnomjernu raspodjelu njegovih dobiti PWC ne koristi univerzalni model, ve propagira razvoj nacionalno usmjerenih strategija u ijoj izradi treba sudjelovati civilno drutvo Uvjeti vezani uz zajmove trebaju biti nakalemljeni na procese, a ne politike, te se poseban naglasak stavlja na upravljanje procesom i njegove aktere 1999. lansiran je PWC (Comprehensive Development Programme) od strane Jamesa Wolfensohna, predsjednika Svjetske banke PWC naglaava partnerstvo izmeu donatora i primatelja, a to se reflektira u National Poverty Reduction Strategy Paper (PRSP) premda se deklarira partnerstvo i meunarodne financijske institucije diktiraju uvjete Npr. PRSP za Nikaragvu je prije bio dostupan u Washingtonu nego u Managui intelektualna hegemonija meunarodnih financijskih institucija i dalje utjee na policy-debate i nain definiranja razvojnih problema Upravljanje i vlasnitvo nad njom ne nalazi se u zemljama u razvoju, ve u Washingtonu Zemlje Juga percipirale su rundu pregovora iz Dohe kao pregovore liene bilo kakvog pokuaja razvoja Juga subvencije Sjevera Debata o ulozi drave i dalje je iznimno aktualna i mnogi istiu ulogu drave u istonoazijskom ekonomskom udu

PREDUVJETI ZA RAZVOJ: ZNAKOVI NAPRETKA?1. Ukljuivanje zemalja Juga u procese odluivanja na globalnoj razini i jaanje njihovih resursa (pravnih i tehnikih) s ciljem efektivnog zastupanja njihovih interesa2. Otvaranje trita razvijenih zemalja zemljama u razvoju i ukidanje protekcionistikih praksi razvijenih3. Otpis duga za najsiromanije4. Ekonomski rast ije koristi se ravnomjerno raspodjeljuju5. Meunarodna pomo koja podrava kvalitetne projekte s ciljem smanjenja siromatva