skoro pa potpuno finale 2

31
1. Učestalost i podjela nasljednih bolesti -10% zametaka ima genetički / kongenitalni poremećaj 3% se rađa sa značajnim genetčkim poremećajem (porođajna mana) - uzrok nešto manje od polovice smrtnosti u dojenčadi 1/3 prijama na dječje odjele i 10% prijama odraslih -hospitalizacija duža i češća kod takvih bolesnika -1:20 osoba, starijih od 25 godina razvit će težu genetički uvjetovanu bolest Podjela :kromosomski poremećaji, fnendelske ili monogene bolesti, multifaktorski ili poligeni poremećaji, poremećaji somatskih stanica 2. Stanična dioba. Mitoza i mejoza. MITOZA- podjela kojom nastaju dvije stanice iz jedne, s jednakim brojem kromosoma i jednakim genima - osigurava rast, zamjenu i popravak tjelesnih stanica i tkiva PROFAZA I - povećana jezgra, skraćeni i vidljivi kromosomi, podvostručenje u kromosoma, a sestre kromatide vezane samo centromerom centrosoma, i s po jednim centriolom na polovima, gubi se membrana METAFAZA- centrioli tvore polove diobenog vretena i parovi kromatida leže na osi vretena (metafazna ravnina) ANAFAZA- sestre centromere se razdvajaju vukući dva kraka kromatida prema polovima - sestre kromatide okupljaju se u 2 identične grupe TELOFAZA- sestre kromatide gube vidljivu strukturu na polovima, stvara se jezgrina membrana - jezgra - interfazna struktura (pojava nukleusa i intrefaznih kromocentara) - stanica se podijeli diobenom brazdom na dvije jedanke polovice, stvara se nova membrana, a stanice kćeri se potpuno odvojeMEJOZA- dioba kojom nastaju spolne stanice -gametogeneza- temeljni dio procesa, redukcija diploidnog broja kromosoma na pola -dopušta izmjenu i pregrupiranje genetskog materijala između homolognih kromosoma I.mejotička dioba Profaza I leptoten — povećanje volumena jezgre i vidljivosti kromosoma, kromosomi fine, jednostavne, spiralne niti - kromoneme zigoten — homologni kromosomi u sinapse, kromosomi mnogo kraći i sparuju se sa svojom dužinom ,kompletna sinapsa - kraj paliten — dug i stabilan period, broj bivalenata (broj homolognih kromosoma u sinapsi) ekvivalentan haploidnom kromosomskom broju, vidljive hijazme, kromosomi se počinju razdvajati diploten — kontrakcija bivalenata i odbijanje homo partnera Metafaza I — počinje nestankom jezgrine membrane i diobom centrosoma, oblikuje se vreteno, a dvije centromere svakoga bivalenta leže na suprotnim stranama ploče pričvršćeni za vreteno Anafaza I — kretnje kromosoma prema polovima, hijazme završavaju terminalizaciju i omogućuju odvajanje homolognih kromosoma, polovica kromosoma stiže na polove - kraj II. mejotička diobaProfaza II — kromatide svakog kromosoma se odvajaju od sestre kromatide,oblik kromosoma se razlikuje od oblika u mitozi, jezgrina membrana nestaje = kraj Metafaza II — oblikovane diobenog vretena, kromosomi se upravljaju centromerama na ekvatorsku ravninu Anafaza II — centromere se dijele, kromatide » poloviTelofaza II-svaka se jezgra kćer ponovno oblikuje i sadrži haploidni broj kromosoma 2 3. Što su to kromosomopatije? Učestalost i podjela. Kromosomopatije- promjene broja ili strukture kromosoma, što obično dovodi do abnormalne ekspresije većeg broja gena Prevalencija od 9.1 na 1.000 novorođenčadi. Kromosomski poremećaji uzrokuju 60% poznatih spontanih pobačaja u prvom tromjesečju. 1 od 100-200

Upload: andela-ceprnja

Post on 08-Aug-2015

493 views

Category:

Documents


9 download

TRANSCRIPT

Page 1: Skoro Pa Potpuno Finale 2

1. Učestalost i podjela nasljednih bolesti -10% zametaka ima genetički / kongenitalni poremećaj 3% se rađa sa značajnim genetčkim poremećajem (porođajna mana) - uzrok nešto manje od polovice smrtnosti u dojenčadi 1/3 prijama na dječje odjele i 10% prijama odraslih -hospitalizacija duža i češća kod takvih bolesnika -1:20 osoba, starijih od 25 godina razvit će težu genetički uvjetovanu bolest Podjela :kromosomski poremećaji, fnendelske ili monogene bolesti, multifaktorski ili poligeni poremećaji, poremećaji somatskih stanica  2. Stanična dioba. Mitoza i mejoza.MITOZA- podjela kojom nastaju dvije stanice iz jedne, s jednakim brojem kromosoma i jednakim genima - osigurava rast, zamjenu i popravak tjelesnih stanica i tkivaPROFAZA I - povećana jezgra, skraćeni i vidljivi kromosomi, podvostručenje u kromosoma, a sestre kromatide vezane samo centromerom centrosoma, i s po jednim centriolom na polovima, gubi se membrana METAFAZA- centrioli tvore polove diobenog vretena i parovi kromatida leže na osi vretena (metafazna ravnina) ANAFAZA- sestre centromere se razdvajaju vukući dva kraka kromatida prema polovima - sestre kromatide okupljaju se u 2 identične grupe TELOFAZA- sestre kromatide gube vidljivu strukturu na polovima, stvara se jezgrina membrana - jezgra - interfazna struktura (pojava nukleusa i intrefaznih kromocentara) - stanica se podijeli diobenom brazdom na dvije jedanke polovice, stvara se nova membrana, a stanice kćeri se potpuno odvojeMEJOZA- dioba kojom nastaju spolne stanice -gametogeneza- temeljni dio procesa, redukcija diploidnog broja kromosoma na pola -dopušta izmjenu i pregrupiranje genetskog materijala između homolognih kromosoma I.mejotička dioba Profaza I leptoten — povećanje volumena jezgre i vidljivosti kromosoma, kromosomi fine, jednostavne, spiralne niti - kromonemezigoten — homologni kromosomi u sinapse, kromosomi mnogo kraći i sparuju se sa svojom dužinom ,kompletna sinapsa - kraj  paliten — dug i stabilan period, broj bivalenata (broj homolognih kromosoma u sinapsi) ekvivalentan haploidnom kromosomskom broju, vidljive hijazme, kromosomi se počinju razdvajati  diploten — kontrakcija bivalenata i odbijanje homo partnera Metafaza I — počinje nestankom jezgrine membrane i diobom centrosoma, oblikuje se vreteno, a dvije centromere svakoga bivalenta leže na suprotnim stranama ploče pričvršćeni za vreteno Anafaza I — kretnje kromosoma prema polovima, hijazme završavaju terminalizaciju i omogućuju odvajanje homolognih kromosoma, polovica kromosoma stiže na polove - kraj II. mejotička diobaProfaza II — kromatide svakog kromosoma se odvajaju od sestre kromatide,oblik kromosoma se razlikuje od oblika u mitozi, jezgrina membrana nestaje = kraj Metafaza II — oblikovane diobenog vretena, kromosomi se upravljaju centromerama na ekvatorsku ravninu Anafaza II —centromere se dijele, kromatide » poloviTelofaza II-svaka se jezgra kćer ponovno oblikuje i sadrži haploidni broj kromosoma 2  3. Što su to kromosomopatije? Učestalost i podjela.Kromosomopatije- promjene broja ili strukture kromosoma, što obično dovodi do abnormalne ekspresije većeg broja genaPrevalencija od 9.1 na 1.000 novorođenčadi. Kromosomski poremećaji uzrokuju 60% poznatih spontanih pobačaja u prvom tromjesečju. 1 od 100-200 novorođenih, ne očituje se uvijek u kliničkoj slici, 200 poznatih sindroma uzrokovanih poremećajima kromsoma.Numeričke i strukturne (intra i inter kromosomske), autosmne numeričke ili strukturne i gonosomne numeričke ili strukturne, stabilne ili nestabilne, nasljedne i de novo (svježe mutacije). 4. Osnovni klinički simptomi kod osoba koje imaju kromosomski poremećaj. Mentalna retardacija, zaostajanje u rastu i razvoju, kongenitalne anomalije, dismorfične crte, abnormalni dermatoglifi, infertilitet ili sterilitet, maligne bolesti. 5. Podjela numeričkih kromosomskih aberacija (HETEROPLOIDIJE).Poliploidije i aneuploidije (hiper/hipoploidija ili tri/monosomije). 6. Podjela strukturnih kromosomskih aberacija.Posljedice poprečnih kromosomskih lomova te ponovnog spajanja slomljenih krajeva na isti način ili naknadnih preraspodjela unutar različitih kromsoma.INTRAKROMOSOMSKE-strukturne promjene zahvaćaju samo jedan kromosomINTERKROMOSOMSKE-lomovi na nehomolognim kromosomima, a odlomoljeni segmenti zamjene mjesta 

Page 2: Skoro Pa Potpuno Finale 2

7. Mehanizam nastanka poliploidija.-pogreška tijekom stvaranja gameta u kojima se kromosomi udvostruče, ali citoplazma ne i stanica se ne podijeli na dvije stanice kćeri (endoreduplikacija)-poremećaj oplodnje kao dispermija-oplodnja jajašca sa dva spermija (triploidija)-pogreške u ranoj mitozi-kromosomi se umnože, ali se citoplazma ne odvoji (pogreška citokineze)-triploidije-iz 2 majčine i 1 očinske gamete ili 1 majčine i 2 očinske 8. Što su poliploidije?Vrste numeričkih kromosomskih poremećaja koje nastaju u slučaju umnažanja cijelog haploidnog seta  (n=23) 4n, 3n. Većinom se spontano pobace, često se očituju kao hidatiformna mola, stanice tumora često pokazuju poliploidiju, udružuju se s drugim aberacijama. 9. Što su aneuploidije?Jedan kromosom manjak ili višak (hiper/hipoploidije ili tri/monosomije). Glavni uzrok je nerazdvajanje tijekom mitoze ili mejoze ili zbog zaostajanja u anafazi. 10. Mehanizam nastanka aneuploidija (nerazdvajanja) Nerazdvajanje - mitotsko uzrokuje mozaicizam a zastupljenost ovisi o vremenu nastanka, što se javi ranije tijekom embriogeneze veći je broj stanica s abnormalnim kromosomskim komplementom - u mejozi nastaje tijekom 1. i 2. mejotske diobe. Prva odvaja homologne kromosome pa nerazdvajanje dovodi do trisomične zigote s 3 različita kromosoma. U drugoj nerazdvajanje će uzrokovati zigote s 2 kopije jednog roditeljskog kromosoma Zaostajanje u anafazi -jedan kromosom iz homolognog para uopće se neće uključiti ni u jednu stanicu, pa je jedna monosomična a druga disomična.

11.) Nerazdvajanje u I. i II. mejotskoj diobi.Mehanizam nastanka aneuploidija (nerazdavajnja).Nerazdvajanje – mitotsko uzrokuje mozaicizam, a zastupljenost ovisi o vremenu nastanka, što se javi ranije tijekom embriogeneze veći je broj stanica sa abnormalnim kromosomskim komplementom. - u mejozi nastaje tijekom 1. i 2. mejotske diobe. Prva odvaja homologne kromosome pa nerazdvajanje dovodi do trisomične zigote s 3 različita kromosoma. U drugoj nerazdvajanje će uzrokovati zigote sa 2 kopije jednog roditeljskog kromosoma.Zaostajanje u anafazi – jedan kromosom iz homolognog para se uopće ne uključi ni u jednu stanicu, pa jedna monosomična, a druga disomična.

 12. Dob majke ( uzrok, primjeri, rizici, prevencija) Trudnice < 25 godina imaju rizik za nastajanje trisomije < 1:1000, s 37 godina 1:100,s 45 godina  1:10 - rizik ponovne pojave nerazdvajanja u idućim trudnoćama majke je 2,5% Prevencijski testovi: prenatalna dijagnoza (amnioncenteza ili korion frondozum-starije žene, testovi probira, dijagnostički testovi) 13. Najčešće autosomne aneuploidije spojive s preživljavanjem Trisomije kromosoma 13, 18 i 21, a vrlo rijetko nekih drugih kromosoma - npr. 8, 9 , 22 itd. 14. PREVALENCIJA I ETIOLOGIJA TRISOMIJA   13, 18, 21Trisomija 13 (Patau)- prevalencija 1:9000, smrtnost: 30% neonatalno razdoblje, 50% prva 2 mjeseca, 90% prva godina života. Etiologija- nerazdvajanje tijeom gametogene  kod starijih majki (75%)Trisomija 18 ( Edwards)-prevalencija 1:8000 ( rizični faktor je starost majke)Etiologija- 80% zbog nerazdvajanja, 1% rizik ponavljanja, mozaicizma -10% uslijed poszigotnog nerazdvajanja, translokacijaTrisomija 21- prevalencija, za regularni oblik 2.5:100, za translokaciju ovisi o vrsti translokacije i spolu nositelja, mozaicizam uzrokuje 2-4% Downovog sindromaEtiologija-nerazdvajanje u mitozi, mejozi, translokacije 15. CITOGENETIČKI OBLIK DOWNOVOG SINDROMA 47, t 2146, t (14g,21g)46, t (21g,21g)

Page 3: Skoro Pa Potpuno Finale 2

46, t (21g,21g)47, t  21/46 ( ovo piše da nema nigdje u skripti to je netko ovak našo :/)16. VANJSKA OBILJEŽJA DOWNOVOG SINDROMAPrepoznaje se pri porodu zbog hipotonijii i dismorfičnih  crtama:Brahiomikrocefalija, okruglo plosnato lice, koso položeni očni rasporci, epikantus, hipoplazija strome šarenice (Brushefildove pjege), plosnati korijen nosa, mali nos, nosnice prema gore,. Mala usta, plazi jezik, hipertrofične papile. Male, niže položene uške jače naboranog heliksa, a slabije razvijenog anteheliksa(unutarnji nabor uške). Vrat kratak, širok, nizak urast kose, višak kože. Široke šake i stopala, brahiofalanbija, brazda 4 prsta, klinodaktilija 5. Prsta, karakterističan razmak izmežu 1. I 2. Prsta na nozi, patološki dermatoglifi, hipersenzibilni zglobovi. Izbočeni trbuh i udubljen prsni koš. Distozija rektuma, umbilikalna hernija. Hipoplastični muški genital, velike labije kod žena. Koža gruba i suha, kosa tanka i slaba kao i aksilarna i pubična regija poslije puberteta. Mnogi kožni poremečaji povezani s imunologijskim deficitom. 17. MALFORACIJE I POREMEĆAJI FUNKCIJE ORGANA/SUSTAVA KARAKTERISTIČNI ZA TRISOMIJU 2150% prisutnost srčane mane (zajednički atrioventrikularni kanal defekt ventrikularnog septuma i dr.)Oštećenje sluha 30%, refrakcijska anomalija i/ili strabizam  50%, katarakta 15%, atrezija duodenuma 12%, poremećaji hormona štitnjače 15%, imunog sustava, celijakija. Hirschprungova bolest. Jedinstveni obrazac malignih bolesti. Pojava akutne mijeloidne leukemije, maleni rizik za solidne tumore, 5-10% razvije epilepsiju. Hipotonija i motorička nespretnost, duševna zaostajanja. 18. MULTIDISCIPLINSKO PRAĆENJE DOWNOVOA SINDROMAZahtjeva trajno praćene. Potrebni pregledi: pedijatrijski, neurološki, ginekološki, kardiološki ( UZV), okulistički (svake2. God), štitnjače ( prve tri godine jednom godišnje, zatim svake 2. Do 13. Godine),  s 3 i 12 godina RTG lateralne cervikalne kralježnice (atlantoaksijalne subluksacije), MRI/CT, sleep apnea sindrom (HAL/ORL),evaluacija sluha (EOAE, BEAP), kontrola krve slike i imonologijska obrada, GUK. U starijoj dobi Alzeimereova bolest. 19. TERAPIJA DOWNOVOG SINDROMA Psihijatar ( depresije i opsesivno-kompulzivni poremećaj), logoped, defektolog, individualno programirano školovanje, uključivanje u razvojno edukacijski  program , godišnja evaluacija. Terapija je simptomatska, kalorijski unos < RDA za dob, rekreacija, cijepljenje, toaleta nosa i očiju, kontrola stomatologa, lijekovi, plastične operacije 20. Genetička informacija uz Downov sindrom. Rizik za regularnu trisomiju 2,5:100, rizik za translokacijske oblike ovisi o vrsti translokacije i spolu nositelja. Prenatalna dijagnoza : probir putem triple/quadriple test + dob majke, UZV ploda, aminocenteza, biopsija koriona, placentacenteza. Dati genetičku informaciju što prije uz prisustvo oba roditelja i djeteta u mirnom i povjerljivom okruženju, izravno i razumljivo, balansirana perspektiva i pozitivan pristup. Raspraviti o planu praćenja, osigurati kontakt, podaci o udrugama. Etiologija, rizik, prenatalni probir i dijagnoza. 21. Citogenetički oblici trisomije 13 (Patau). 47, t 1346, t (13g, 14g)46 t, (13 g, 13g) 22. Klinička slika sindroma Patau (trisomija 13).Glava – mikrocefalija, razmaknute suture, defekt kože.  Strmo čelo.  Oči – hipertelorizam, plitki supraorbitalni grebeni, mikroftalmija, kolobom, katarakta. Rascjep usne, čeljusti i nepca (potpuni, djelomičan, jednostran, obostran). Uške – male, nisko položene i loše oblikovane. Vrat je kratak s kožnim naborima. Prsni koš – VCC, DH, T-E. Abdomen – omfalokela, hernije, Meckel, retencija testisa, mikrocistična displazija bubrega, hidronefroza, ektopija, itd. Udovi – polidaktilija, heksodaktilija, flektirani prsti, izbočena stršeća peta, konveksni uski nokti. Dermatoglifi – hipoplastični grebeni,

Page 4: Skoro Pa Potpuno Finale 2

distalni palmarni aksijalni triradijus, smanjen broj radijalnih petlji, poprečna brazda. SŽS – holoprozencefalija, NTD, arinencefalija, korteksna disgeneza, aplazija vermisa. 23. Genetička informacija uz sindrom Patau.Rizik za regularnu trisomiju 1:100, rizik za translokacijske oblike ovisi o vrsti translokacije i spolu nositelja. Prenatalna dijagnoza : probir putem triple/quadriple test + dob majke, UZV ploda, aminocenteza, biopsija koriona, placentacenteza. 24. Citogenetički oblici trisomije 18 (Edwards).47, t 18 25. Sindrom Edwards - trisomija 18 Sindrom Edwards - trisomija 18 (47,XX,+18 ili 47,XY,+18) Prvog bolesnika s trisomijom 18 opisao je Edwards godine 1960. Učestalost Edwardsova sindroma iznosi 1 : 5000-8000 novorođenčadi, a u djevojčica je taj sindrom češći negoli u dječaka (4:1). Glavna su obilježja: intrauterina distrofija (hidramnion, mala posteljica, mala porođajna težina), kraniofacijalna dismorfija (mikrocefalija ili hidrocefalija, izrazita dolihocefalija, mikroftalmija, loše formirane uške, malen i uzak nos, malena mandibula, visoko nepce), kratak sternum, anomalije srca, bubrega i probavnog trakta. Postoje i karakteristične fleksijske kontrakture prstiju (2. prst preko 3., a 5. preko 4.), što je vrlo izraženo u prvim tjednima života. Prognoza je također loša, i većina djece umire tijekom prve godine života. Djeca koja žive duže obično imaju manje izražene anomalije organa, ali imaju naglašenu mentalnu zaostalost.

26.) Genetička informacija uz Edwardsov sindrom.Regularna trisomija 30%.

 27. Što je Y tjelešce i u kojim bolestima nam služi za dijagnozu? Za određivanje kromosoma Y koristi se metoda F tjelešca, tj. fluorescentnog bojanja heterokromatinske regije Y kromosoma quinacrinom ili FISH tehnika.Fluorescentno tjelešce koje se nakon bojenja može vidjeti u jezgrama nekih vrsta stanica u jedinkama muškog spola; analogno je Barrovu tjelešcu u jedinkama ženskog spol. 28.GONOSOMOPATIJE-POREMEĆAJI SPOLNIH KROMOSOMAPoremećaji gonosoma uglavnom se javljaju sporadično i rizik ponavljanja je minimalan, čak i u slučaju plodnosti zahvaćenih osoba prijenos poremećaja je izuzetno rijedak. Klinilka slika je u pravilu blaža u odnosu na autosomne aberacijeKlinefelterov sindrom (47, XXY)Turnerov sindrom (45, X)Sindrom 3-X (XXX)Sindrom dvostrukog Y (47, XYY)Sindrom fragilnoga X-kromosoma 29. Klinička slika Turnerovog sindroma – vanjska obilježja Lice - trokutasto, hipolastičnog srednjeg dijela, oči - antimongoloidno položene, epikantus, ptoza, vrat - kratak, pterigij, nizak urast kose, uši - niske i velike, usta - visoko nepce, malokluzija, loš zagriz. Prsni koš - štitast, razmaknute, hipoplastične mamile (78%), zglobovi - cubita valga, kongenitalna dislokacija kuka (5-10%), ruke - kratke 4. metakarpalne i metatarzalne kosti, kratke i široke distalne falange, fuzija kostiju zapešća, hipoplazija noktiju i mali i konkavni (75%), koža - limfedem na rukama, nogama i vratu, pigmentni nevusi, vitiligo, alopecija, hirzutizam, keloid. Nizak rast. 30. Malformacije i poremećaji funkcija organa/sustava karakteristični za Turnerov sindrom. 

Page 5: Skoro Pa Potpuno Finale 2

Srce - koarktacija aorte (CoA) korelira s pterigijem, bikuspidalna aortna valvula (33%), aterosklerotske promjene, stenoza, kalcifikacija, aneurizma aorte, prolaps mitralne valvule (25%), ektopija srca.Vaskularne malformacije - displazija krvnih žila, crijevne teleangiektazije, hemangiomi, venske ektazije, limfangietazije, multiple renalne arterije (90%). Urogenitalne malformacije 31. Metode dijagnostike Turnerovog sindroma Barr, Y tjelešce KariotipizacijaRTG snimka šaka, stopala, koljena, kralježnice, rebara, zdjelice, kraniogramUZV, EKG srcaObrada urotrakta i praćanjeSerum - funkcija štitnjače, OGTT, spolni hormoni, itd. ^Žk Liječenje Turnerovog sindroma. Multidisciplinsko praćenjeOperativno uklanjanje gonada prije polaska u školu kod 45,5/46,XY Gonadna insuficijencija - nadomjesno liječenje (početi sa niskim dozama estrogena 1-2 godine, a zatim veće doze u ciklusu s progesteronom) Kombinacija niskih doza estrogena, GH i anaboličkih steroida Plodnost - doniranje oocita, transplantacija gameta ili embrija. 32. Genetička informacija vezana uz Turnerov sindrom U 50% slučajeva nastaje nerazdvajanjem (45,X), 25% kao posljedica strukturnih poremećaja kromosoma X (izokromosom, delecije, duplikacije), 15% uvjetovano mozaicizmom, a oko 2-5% ima muški kromosmski komplement. Prenatalni UZV pregled može registrirati zastoj u razvoju, cistiČni higrom vrata ili pridruženu malformaciju. 5-15% djevojčica uđe u pubertet (nepravilni ciklusi i prerane menopauze). Trudnoća u 2% bolesnica (veliki broj neuspjeha te visoki rizik kongenitalnih malformacija ploda). 33. Multidisciplinsko praćenje Turnerovog sindroma Smetnje prehrane – gastroenterologPeriferni puls – kardiologDisplazija kukova, skolioza – ortopedKronični artritis, oštećenje sluha, sinusitis – ORLStrabizam, refrakcijske anomalije – okulistZastoj rasta i spolnog razvoja, osteoporoza – endokrinologSmetnje učenja – psiholog, logopedGonadoblastom – kirurgLab – T4, TSH, OGTT, spolni hormoni, urin, UK, UZV bubrega i srca, EKG, Rtg snimke 34. Prevalencija ( učestalost) i etiologija Klinefelterovog sindroma 1.18 na 1.000 muške novorođenčadi. Nalazimo ga kod više od 10% sterilnih muškaraca.Nerazdvajanje tijekom gametogeneze oca (40%) ili majke (60%) = XXY = 90%Mozaicizam - u postzigotnom razdoblju 10%Dodatni X i Y kromosomi. 35. Klinička slika Klinefelterovog sindroma - vanjska obilježja Hipogonadizam, mali, tvrdi testisi GinekomastijaNekompletna maskulinizacija - ženski tip dlakavosti, smanjena dlakavost lica itijela, pojasasti oblik pretilosti, eunuhoidni izgled, visoki glasVisina oko 180cm ~ 5cm viši od prosjeka svojih vršnjakaUdovi - klinodaktilija, cubitus valgus, radioulnarna sinostoza, dugi udoviSmetnje ponašanja i učenja - stidljivost, povučenost, slaba aktivnost, manjaksamopouzdanja, smetnje koncentracije, ponekad niži IQNema posebnih dismorfičnih crta.

36. Liječenje Turnerovog sindroma.

Page 6: Skoro Pa Potpuno Finale 2

Multidisciplinsko praćenjeOperativno uklanjanje gonada prije polaska u školu kod 45,5/46,XYGonadna insuficijencija – nadomjesno liječenje (početi sa niskim dozama estrogena 1-2 godine, a zatim veće doze u ciklusu s progesteronom)Kombinacija niskih doza estrogena, GH i anaboličkih steroidaPlodnost – doniranje oocita, transplantacija gameta ili embrija.

37. Genetička informacija uz Turnerov sindrom.

U 50% slučajeva nastaje nerazdvajanjem (45,X), 25% kao posljedica strukturnih poremećaja kromosoma X (izokromosom, delecije, duplikacije), 15% uvjetovano mozaicizmom, a oko 2-5% ima muški kromosmski komplement. Prenatalni UZV pregled može registrirati zastoj u razvoju, cistični higrom vrata ili pridruženu malformaciju. 5-15% djevojčica uđe u pubertet (nepravilni ciklusi i prerane menopauze). Trudnoća u 2% bolesnica (veliki broj neuspjeha te visoki rizik kongenitalnih malformacija ploda).

38. Mulitdisciplinsko praćenje Turnerovog sindroma.

Smetnje prehrane – gastroenterologPeriferni puls, tlak – kardiologDisplazija kukova, skolioza – ortopedKronični otitis, oštećenje sluha, sinusitis – ORLStrabizam, refrakcijske anomalije – okulistZastoj rasta i spolnog razvoja, osteoproza – endokrinologSmetnje učenja – psiholog, logopedGonadobalstom – kirurgLAB – T4, TSH, OGTT, spolni hormoni, urin, UK, UZV bubrega i srca, EKG, Rtg snimke

39. Terapija Turnerovog sindroma.

Terapije hormonima - hormon rasta - zbog postizanja zadovoljavajuće visine (inače 142-147cm),- spolnim hormonima – supstitucijska terapija zbog izbjegavanja komplikacija u starijoj dobi (osteoporoza, srčana oboljenja, disekcije aorte, hipertenzija). 40. i 46. prevalencija i etiologija Klinefelterovog sindroma.

1.18 na 1.000 muške novorođenčadi. Nalazimo ga kod više od 10% sterilnih muškaraca. Nerazdvajanje tijekom gametogeneze oca (40%) ili majke (60%) = XXY = 90%Mozaicizam – u postzigotnom razdoblju 10%Dodatni X i Y kromosomi.

 41.Sindrom dvostrukog Y 1:1.000 muške novorođenčadi (institucije za MR, kazneno-popravne institucije20:1.000)Muškarci sa YY visokog su rasta, jedino stalno obilježje, nodularne akne, velikizubi. Razvoj govora i motorike može biti usporen, inteligencija ugl. normalna,češća pojava asocijalnog i agresivnog ponašanja, te psihičkih smetnji. Uneurologijskom statusu tremor (drhtanje) i nekoordiniranost pokreta. 42. Sindrom XXX Oko 0,1 % žena nosi kariotip 47,xxx. Klinički su zdrave, ali mogu imati niži kvocjent inteligencije i tvrdoglavog su ponašanja. U 95 % slučajeva prekobrojni x kromosom majčinog je podrijetla, a nastaje kao poslejdica greške u mejozi I. Odrasle žene uglavnom su plodne i imaju zdravu djecu. Često imaju visoku učestalost duševnog zaostajanja. 

Page 7: Skoro Pa Potpuno Finale 2

43. Mehanizmi nastanka lomova kromosoma Nastaju zbog spontanih pogešaka u replikaciji ili crossing overu, te utjecajemokolinskih čimbnika kao što su UV svjetlo, gama zračenje, virusi, kemikalije,ljekovi, starenje. 44. Sindrom fragilnog X – osnovna klinička obilježja oboljelog. Neka klinička obilježja su: mentalna retardacija, smetnje ponašanja, smetnje učenja (zaostajanje u razvoju govora i motorici), velike uške, krupan nos, izduženo lice, grube crte, mikrocefalija, mikroorhidizam, pojačan laksitet, EEG pokazuje abnormalnosti i sklonost epilepsiji. Žene s punom mutacijom pokazuju općenito blaže simptome. Javlja se mentalna retardacija (50%), smetnje ponašanja i izvjesno ponašanje (80%), psihijatrijske bolesti, ovaromegalija. Od fenotipskih crta javljaju se dugo lice, izbočeno čelo, velike uške, krupan nos, grube, robustne crte lica, jaka vilica. Ta fenotipska obilježja su varijabilna i ovise o obrascu X inaktivacije. 45. sindrom fragilnog x – način nasljeđivanja, objasni pojam dinamičke mutacije i anticipacije način nasljeđivanja – gen FMR1 kodira stvaranje FMR1 proteina koji iima važnu ulogu u razvoju CNS –a-          muškarci bilo da nose premutaciji ili punu mutaciju, imaju premutaciju u spermijima i prenose je uglavnom neizmjenjene na ženske potomke-          žene nositeljice premutacije ili pune mutacije tijekom oogeneze, ali i postzigotno, dolazi do ekspanzije i prenosi bolest na muške i ženske potomke(premutacija – broj tripleta 50 – 200, puna mutacija  - iznad 200 i dovodi do nenormalne metilacije promotor regije – CpG otoka koji se nalazi uz gen FMR1) dok normalni x kromosom ima stabilan broj tripleta 6 – 50dinamička mutacija – oblik mutacije u kojoj prijenosom iz generacije u generaciju dolazi do postupnog, najčešće o spolu ovisnog širenja treinukleotidnih tripletaanticipacija – pojava sve većeg broja zahvaćenih (oboljelih) u obitelji 46. Ako je majka nositeljica premutacije u FMR1 genu (sindrom fragilnog X) kakvi su mogući ishodi  njenih trudnoća (za mušku i žensku djecu) ? Kod žena nositeljica permutacije ili pune mutacije tijekom oogeneze i postzigotno može doći do ekspanzije i prijenosa bolesti i na muške i na ženske potomke.Nositeljice permutacija uglavnom su normalnog intelekta i uglavnom bez smetnji. Mogu se opaziti izvjesne smetnje ponašanja,  sklonost depresiji, neurologijski poremećaji poput ataksije i prerana insuficijencija ovarija. 47. Ako je otac nositelj premutacije u FMR1 genu (sindrom fragilnog X) kakvi su mogući ishodi u potomstvu (za mušku i žensku djecu)? Svi zahvaćeni muškarci koji su nosioci permutacije ili pune mutacije imaju permutaciju u spolnim stanicama i prenose ju uglavnom neizmjenjenu na kćeri. Nositelji permutacija uglavnom su normalnog intelekta i uglavnom bez smetnji. Mogu se opaziti izvjesne smetnje ponašanja,  sklonost depresiji, neurologijski poremećaji poput ataksije. Kod nositelja pune mutacije uz smetnje ponaša javljaju se i razvojno zaostajanje, mentalna retardacija (granično do teško), ADHD, emocijalna labolnost, anksioznost, sramežljivost, depresija i pervazivni razvojni poremećaji. 48. Klinička slika sindroma fragilnog X kod  ženaPogledaj pitanje 44.

49.) Citogenetičke metode.Tehnika pruganja kromosoma Fluorescencijska in situ hibridizacija (FISH) Bojanje cijelih kromosoma (chromosome painting) M-FISH i SKY

Page 8: Skoro Pa Potpuno Finale 2

M-TEL Komparativna genomska hibridizacija (CGH)

50.) Nabroji tkiva iz kojih se uzima uzorak za citogenetičku analizu.Stanice koje se koriste u kromosomskim analizama pripadaju grubo ovim kategorijama :

1. stanice koje se dijele u koštanoj srži i u embrionskoj jetri i slezeni2. stanice koje se dijele u gonadama i daju direktne preparate mejotskih i mitotskih figura3. stanice koje se dijele u epitelu, a i one iz bazalnog dijela epidermisa i korijena otkinute dlake4. limfociti periferne krvi koji se normalno ne dijele u cirkulaciji, ostaju najjednostavniji i najjeftiniji

izvor kromosomskih preparata zbog kratkog trajanja i jednostavnog uzimanja tkiva kod pacijenata

5. stanice koje mogu rasti u dugotrajnoj kulturi iz različitih tkiva, općenito se stanične kulture pripremaju iz materijala koji se najčešeće dobiva biopsijom tkiva ili aspiracijom tjelesnih tekućina

51.) Metode pruganja kromosoma.Karakteristično pruganje različitim bojama omogućava mikroskopsku analizu kromosoma, te na temelju njihove veličine, smještaja centromere, te veličine i rasporeda pruga prepoznaju svaki kromosom u jednoj metafazi.Standardna pruganja uključuju : Giemsa (G) - metoda SCE – osjetljiva mjera za procjenu rizika okoline, kancerogena i mutagena, modificirana metoda upotrebljava giemsa boju i omogućava analizu kromatidnih izmjena i običnim svjetlosnim mikroskopom quinacrine (Q) – Casperssonova fluorescentna metoda (diferencijalna fluorescencija kromosomskih krakova)reverzne (R) - primjena boje acridin orange nakon tretmana s BrdUcentromerične (C) – metoda CT pruganja po ScheresovojNovije metode bojenje fluorescentnim i kemijskim bojama stvaraju na svakom kromosomu haploidnog seta različit crtež pruga, što dopušta potpunu identifikaciju svih kromosoma u kariotipu. Uglavnom se koristi u molekulskoj citogenetici za razlikovanje vrlo finih promjena na kromosomima.

52. Što je molekulska citogenika? Što je FISH metoda analize kromosoma. Prednosti i mane FISH tehnike.

Molekulska citogenika je metoda analize kromosoma koje se temelje na hibridizaciji komplementarnih DNK sekvenci-flourescentno obilježena DNA sonda i genom pojedinih staničnih elemenata u metafazi i interfazi. FISH metoda (fluorescencijska in situ hibridizacija) – metoda molekularne citogenetike koja sjedinjuje prednosti citogenetskih i molekularnih ispitivanja. Vrši neposrednu identifikaciju određene regije DNA i RNA u stanici. Tehničko usavršavanje očituje se u velikom broju različitih sondi, poboljšanju dijagnostičke slike pod mikroskopom i usavršavanju dijagnostičkih softwera. Prednosti-moguće ispitivanje stanica u interfazi, otkrivanje mikrodelecija nevidljivih uobičajenim tehnikama, razlikovanje intra- od interkromosomskih poremećaja, otkrivanje porijekla marker kromosoma, identifikacija složenih kromosomskih aberacija. Mane-nemogućnost točne identifikacije kromosomskih segmenata zahvaćenih duplikacijama i inverzijama i neophodnost ciljane kliničke indikacije s obzirom da je usmjerena na određene kromosomske segmente.

53. Što su mikrodelecije? Nabroji mikrodelecijske sindrome.

Mikrodelecije su sitne delecije kromosoma koje slijede mendelska pravila nasljeđivanja. Mikrodelecijski sindromi- Alagille sindrom, Beckwith Wiedeman sindrom, DiGeorge/velokardiofacijalni/Opitz Frias (BBB) SINDROM, Prader Willi sindrom, Angelman sindrom, Williams sindrom, Trihoringofalangealarni sindrom I i II, Miller Dieker lisencefalija, Smith Magenis sindrom, Rubinstein- Taybi sindrom, WAGR.

Page 9: Skoro Pa Potpuno Finale 2

54. Što je Barrovo tijelo? Za što nam služi u dijagnostici

Barrovo tijelo (X kromatin) kondenzirano, gusto, obojeno tjelešce koje se naslanja na unutarnju površinu jezgrine membrane. Nalazi se u samo 1% stanica u normalnih žena sa po 2 X kromosoma, više X kromosoma više Barrovih tijela (za 1 manji od broja X u stanicama). Najlakše se dobiva razmazan sa bukalne sluznice i bojanjem stanica bojom za DNA. Trokutastog oblika, plankonveksnog sferičnog oblika ili predstavlja samo zadebljanje jezgrine membrane. Služi za odeđivanje spolnog kromatina.

55. Nabroji gonosomopatije koje poznaješ

Gonosomopatije su abnormalnosti spolnih kromosoma i mogu bitimonosomije, trisomije, tetrasomije, pentasomije X. Gonosomopatije- Turnerov sindrom, Klinefelterov sindrom, Sindrom dvostrukog Y, trostruki X.

56. Nabroji intrakromosomske strukturne aberacije i njihova osnova obilježja.

Delecije – gubljenje dijela kromosoma – terminalne, intersticijske i terminoterminalne

Duplikacija – uključivanje dijela kromosoma u homologni kromosom – nastaje izokromosom

Inverzije – posljedice lomova na isom kromosomu uz ponovno spajanje odlomljenog dijela u invetirajućem obliku, nakon rotacije 180°- većina nasljedna – pericetrične (rekurentne) i paracentrične

Insercije- uključuje dodavanje jednog uku više nukleotida u gen

57. Nabroji interkromosomske strukturne aberacije i njihova osnovna obilježja.

Translokacije - zamjena odlomljenih segmenataInterkromosomske aberacije – insercije : nakon tri loma nastaje deletirani kromosom i kromosom s umetkom iz nehomolognog kromosoma, učestalost 1 : 80.000, kod djece sa zaostajanjem u razvoju i anomalijamaRobertsonove translokacije (rt) : najčešće strukturne promjene kromosoma, spajanjem dva duga kraka akrocentričnih kromosoma u području centromere, balansirane (neizmjenjenost nasljednog materijala unatoč pogreškama) i nebalansirane (višak ili manjak kromosomskog materijala zbog pogrešaka).(HOMOLOGNE RT – kromosomska abnormalnost s trisomijom ili monosomijom zahvaćenog kromosoma ; NEHOMOLOGNE RT – u mejozi 2 balansirane zigote i 4 nebalansirane = monosomije i trisomije, veći rizik ako je nositelj majka)Recipročne translokacije : jedinstvene, nakon lomova na nehomolognim kromosomima što uzrokuje točnu izmjenu kromosomskih dijelova, balansirane su jer ne dolazi do vidljivih gubitaka tijekom zamjene, mogućnosti disrupcije pojedinih gena te poremećaja njegove aktivnosti i pozicijskih učinaka, češće ih nalazimo kod mentalnih retardacija, ne utječu na izgled i zdravlje, otkrivaju se u reproduktivnom razdoblju jer izazivaju spontane pobačaje, mrtvorođenja te rođenja sa malformacijama i zaostalošću, sve zbog oplodnje nebalansiranih gameta. Kod balansiranih nositelja nastaje poremećaj u sparivanju homologa tijekom gametogeneze. Kvadrivalenti – složeni oblici u koje se sparuju derivirani kromosomi i njihovi homolzi zbog sparivanja istih dijelova (omogućavanje crossing overa) : razdavajnja : ovise o zahavćenim kromosmima i mjestu loma - 2:2 i 3:1 razdvajanje.

58. Nabroji najčešće delecije kromosoma i njihova osnovna obilježja.

Terminalne – stvara se centrični segement i acentrični fragment Intersticijske – nastaju gubitkom segmenta između 2 lomaTerminoterminalne / prstenaste / ring – nastaju lomovima i otkinućem slobodnih krajeva te ponovnim spajanjem slomljenih dijelova.

59. Sindrom mačjeg plača (monosomija 5p-).

-smanjena porođajna masa i dužina, mikrocefalija

Page 10: Skoro Pa Potpuno Finale 2

-hipertelorizam-epikantus, antimongoloidne oči -okruglo lice, kasnije trokutasto-niske uške-plač sličan mijaukanju mačeta-zaostajanje u rastu-mikrognatija-teška mentalna retardacija-brzo nastupa smrt, malformacija organa i srca

60. Wolf Hirschornov sindrom (monosomija 4p-).

-učestalost 1:50.000, u 87% slučajeva de novo intersticijska delecija, 13% nebalansirane, češći u ženske djece, smrtnost 34% u prve dvije godine za velike delecije (srčana mana, konvulzije, infekcije)-teška mentalna retardacija, mikrocefalija, hipertelorizam, antimongoloidno položene oči, nos širokog korijena, epikantus, strabizam, kolobom-rascjep nepca-hipospadija-konvulzije-malformacije : VCC, urogenitlane (hipoplastični bubrezi, cistična displazija bubrega, unilateralna renalna ageneza, ekstrofija mišića mjehura, kriptorhidizam, hipospadija i dr.), gastrointestinalne (malrotacije, ingvinalne i umbilikalne hernije, akcesorna slezena, nedostatak žučne vrećice itd.), imunodeficijencija-smanjen rast, usporen psihomotorni razvoj-neurološke poteškoće (hipotonija, ataktičan hod, konvulzije, sterotipije)- CT – hipoplazija cerebeluma, cavum septi pellucidi, ACC, mikrogirija, hidrocefalus

61. . Podjela delecija kromosoma i primjeri.

Terminalne – stvaranje centričnog fragmenta i acentričnog segmenta - cri du chat (sindrom mačjeg palača/monosomija 5p-) i Wolf Hirschornov sindrom (monosomija 4p-).Terminiotrminalne – nastaju lomovima i otkinućima slomljenih krajeva te ponovnim spajanjem slomljenih krajeva

- RING (12) (p13.2 q 24.3) – mikrocefalija, dismorfične crte, teška mentalna retardacija, epilepsija, zaostajnje u tjelesnom razvoju, spastična tetrapareza

- RING (18) (p11. 2 q 23) – brahiocefalija, hipolazija srednjeg dijela lica, epikantus, širok i udubljen korijen nosa, displastične uške, bulbozni završetak nosa, velika usta sa tankom gornjom usnom, rascjep usne i nepca, hipotonija, mentalna retardacija, samnjen rast

Intersticijske – nastaju gubitkom segmenta između dva loma - del(4)(q25q27)

62. Nastanak prstenastog kromosoma. Klinička obilježja – o čemu ovise, primjer.Nastaje lomovima i otkinućima obaju krakova kromosoma i ponovnim spajanjem slomljenih krajeva. Rezultira parijalnim monosomijama čiji intenzitet ovisi o duljini i prirodi otkinutog segmenta. Klinička slika : mikrocefalija, spastična tetrapareza, mentalna retardacija, epilpsija, DC (nisko čelo, uži očni rasporci, loše oblikovane uške, širi hrbat nosa, visoko, retrognatija s malofluzije).

63. Duplikacije kromosoma. Nastanak, primjeri, klinička obilježja, mogućnosti dijagnostike.Direktna „tandem“ duplikacija – jedan dio kromosoma se udvostruči (obično mali dijelovi)Invertna „zrcalna“ duplikacija – jedan dio kromosoma se udvostruči te se zaokrene za 180°Primjer –?Klinička obilježja –slabi tonus mišića, maleni rast, metalna retardacija, konvulzije, zaostajanje u razvitku, skoliozaDijagnostika – ?

64. Pericentrične inverzije. Definicija. Nastanak. Zbivanja u gametogenezi.

Page 11: Skoro Pa Potpuno Finale 2

Pregrupiranja koja nastaju nakon dvostrukog loma na oba kraka kromosoma tj. sa svake strane centromere i rotacije segmenta za 180° te ponovnog uklapanja u kromosom. Ako u jednom kromosomu dođe do loma u dugom i kratakom kraku tj. ako centralni segment koji se okreće za 180° sadrži centromeru.

RIZIK : ovisno o vrsti, mjestu lomova i zahvaćenim kromosomima od 0-10%

65. Podjela pericentričnih inverzija. Rizik za potomstvo i zbivanja tijekom gametogeneze.

REKURENTNE : često susrećemo u populaciji* mjesto lomova u heterokromatinskoj regiji oko centromere, smatramo ih benignim kromosomskim varijantama bez značajnijeg kliničkog učinka* per inv(9)(p11q12), per inv(2)(p12;q14.1), per inv(Y)(p11,q11)* 1, 2, 19 Y

SPORADIČNE : veliki centrični segmenti, visok rizik od rađanja nebalansiranog djeteta- balansirani nositelji imaju poremećeno spajanje homolognih kromosoma tijekom mejoze- da bi se isti djelovi sparili, stvara se retrogradna petlja normalnog kromosoma uz nalijeganje invertnog derivata- tijekom pahitena: nejednak broj crossing overa u petlji može dovesti do stvaranja nebalansiranih gameta (duplikacije i delecije segmenta distalno od mjesta lomova), oplodnjom kojih nastaju zigote sa distalnim parcijalnim trisomijama/monosomijama* ponekad se povezuju sa pojavom striliteta* per inv(7)(p22;q34)

66. Paracentričke inverzije. Definicija. Nastanak. Zbivanja u gametogenezi. Rizik za potomstvo.Nastaju uslijed dva loma u jednom kromosomskom kraku, te okretanjem središnjeg dijela za 180°. Otkrivaju se uglavnom slučajno, a ako su male obično su bezazlene. Homologno sparivanje u zigotenu omogućuje se stvaranjem inverzijskih petlji koje ne sadrže centromeru, tj. oblikuje se u samo jednom kromosomskom kraku. Tijekom crossing overa nastaje acentrični dio (terminalna duplikacija uz deleciju segmenta sa centromerom) i dicentrični kromosom (invertirana duplikacija i terminalna delecija). Acentrični dijelovi se gube uvijek, a dicentrični ponekad se isključe u telofazi. Ako se dalje prenose poslije oplodnje gamete su sklone lomljenu i prespajanju što dovodi do duplicirajućih ili terminalno deletiranih kromosoma, ovisno o lokaciji. Nejednaki crossing over dovodi do intersticijskih duplikacija i delecija. Zigote iz nebalansiranih gameta – veće abnormalnosti i spontano pobačene.RIZIK : rizik rađanja nebalansiranog potomstva – 15%

67. Interkromosomski poremećajiKada dođe dolomova na nehomolognim kromosomima, pri čemu odlomljeni segmenti zamijene svoja mjesta, nastaju translokacije. Razlikujemo interkromosomske translokacije-insercije, Robertsonove translokacije i recipročne translokacije.

68. Interkromosomske translokacije-insercije. Mehanizam nastanka. Rizik za potomstvoNastaju nakon triju lomova pri čemu nastaje deletirani kromosom i kromosom koji dobiva umetak dijela drugog nehomolognog kromosoma, naziva se još i insercija. Rijedak poremećaj s učestalošću 1:80 000, a nalaze se kod djece sa zaostajanjem u razvoju i pridruženim anomalijama. Oko 60% je porijeklom od majke, 26% od oca, a 14% nastaje de novo. Nositelji imaju visok rizik za nebalansirano potomstvo.

69. Robertsonove translokacije, podjelaTo su vjerojatno najčešće strukturne promjene kromosoma, nastaju spajanjem dvaju drugih krakova akocentričnih kromosoma u području centromera. Pri tome mogu biti zahvaćeni homologni i nehomologni kromosomi, pa postoje homologne i nehomologne Robertsonove translokacije.

70. Homologne Robertsonove translokacije. Definicija. Rizik za potomstvo, zbivanja u gametogenezi, vrste gameta

Page 12: Skoro Pa Potpuno Finale 2

Tijekom mejoze kod balansiranih nositelja homolognih RT stvaraju se dvije vrste gameta, jedna s izokromosomom, a druga bez zahvaćenog kromosoma jer se mikrosom sastavljen od kratkih udova obično gubi. Ukoliko budu oplođene normalnim gametama, zigote će biti ili trisomične ili monosomične za određeni kromosom. Prema tome, sva živuća djeca roditelja nositelja homolognih RT bit će kromosomski abnormalna s trisomijom ili monosomijom zahvaćenog kromosoma.

71. Nehomologne Robertsonove translokacije. Definicija, Rizik za potomstvo, zbivanja u gametogenezi, vrste gametaU mejozi nehomologni nosioci RT tvore teoretski u jednakom omjeru šest gameta. Dvije su genetički balansirane pa oplodnjom normalnim gametama daju normalnu ili balansiranu zigotu. Ostaju 4 gamete koje su nebalansirane i njihova oplodnja dovodi do stvaranja zigota snebelansiranim kariotipovima-monosomijama i trisomijama zahvaćenih kromosoma. Nehomologne RT koje ne zahvaćaju kromosom 21 nose malen rizik rađanja djeteta s nebalansiranim kromosomskim komplementom. Nehomologne RT koje zahvaćaju kromosom 21 nose veći rizik ako su nositelji žene, a malen ukoliko su nositelji očevi. Rizik je proporcionalan veličini drugog kromosma. Preporuča se kod svih RT translokacija napraviti prenatalnu dijagnozu u svakoj trudnoći bračnog para, a kod homolognih RT tijekom genetičkog informiranja treba razmotriti druge mogućnosti oplodnje.

72. Recipročne translokacijeRecipročna translokacija uključuje lom najmanje dvaju kromosoma koji zatim zamijene svoje odlomljene dijelove. Nakon takve translokacije zadržava se normalan broj kromosoma, 46, a ako su veličine odlomljenih dijelova slične, ovakve se translokacije lako i pouzdano mogu otkriti kromosomskim pruganjem ili FISH-metodama. Recipročne translokacije karakteristične su za određene obitelji, iako je, zbog nepoznatog razloga, najčešće ona translokacija koja uključuje duge krakove 11. I 22. Kromosoma. Pojavljivanje recipročnih translokacija u općoj je populaciji 1 od 500.Najčešće kromosomske abnormalnosti u čovjeka. Svaka je recipročna translokacija jedinstvena jer ima određeno mjesto lomova u centromeri (izuzetno rijetko se nađu dvije s identičnim mjestima lomova). Nastaju nakon dva loma na nehomolognim kromosmima što za posljedicu ima točnu izmjenu kromosomskih segmenata između dvaju homolognih kromosoma i stvaranje 2 monocentrična derivirana kromosoma. Ne utječu na izgled i zdravlje nositelja, ali povećavaju rizik spontanim pobačajima, mrtvorođenjima ili višestruke malformacije i duševnu zaostalost.

73. Mogućnosti razdvajanja kvadrivalenta kod recipročnih translokacijaSegregacija 2:2. Kromosomi u kvadrivalentu mogu se u kasnijim fazama mejoze I razdvojiti na nekoliko načina. Naizmjenični kromosomi mogu se odvojiti u dvije gamete, te će takve gamete nositi normalni ili uravnoteženi haploidni komplet kromosoma, a oplodnjom će nastati embrij s normalnim brojem kromosoma ili će biti nosilac uravnotežene preraspodjele. Ako se pak, susjedni kvadrivalentni kromosomi zajedno odvoje, to će uvijek dovesti do nastanka gameta s nebalansiranim kromosomskim kompletom. Ako se dogodi oplodnja s takvim kromosomom, embrij će biti monosomičan za dulji krak 22. Kromosoma i trisomičan za dulji krak 11. Kromosoma.Segregacija 3:1. Kvadrivalent se može segregirati i tako da se tri kromosoma odvoje u jednu gametu, a samo jedan u drugu. Ako se kromosomi razdvoje tako da se 11. Kromosom, 22. Kromosom i derivirani 22. Kromosom odvoje zajedno u jednu gametu, takav će embrij nakon oplodnje biti trisomičan za materijal 22. Kromosoma. Takav se događaj naziva tercijarna trisomija. Iz iskustva je poznato da je ovakva recipročna translokacija koja izaziva trisomiju deriviranog 22. Kromosoma jedina koja može preživjeti. Svi drugi obrasci loše segregacije vode ranom gubitku trudnoće. Na žalost, djeca rođena s trisomijom deriviranog 22. Kromosoma suočena su s mnogobrojnim kongenitalnim nepravilnostima i ozbiljnim problemima u učenju.

74. Oblici segregacije kromosoma – normalna i nepravilna segregacija kod nositelja balansiranih recipročnih translokacijaAlternirajuća segregacija – kvadrivalent nastao tijekom mejoze u gametgenezi nositelja balansa recipročne transokacije (6q,18q).Nekoliko normalnih strukturno neizmjenjenih kromosoma diobom prijeđe u jednu zametnu stanicu, a oba derivirana kromosoma u drugu, oplodnjom prve zametne stanice nastat će nam potomak. Oplodnjom druge – balansirani nositelji – fenotipski normalan, a povremene promjene pripisuju se

Page 13: Skoro Pa Potpuno Finale 2

citogenetičkim metodama, nevidljivim gubitcima ili oštećenju važnog genetičkog materijala ili pozicijskom učinku.Adjecent segregacija – u zametnu stanicu ide jedan normalan i jedan derivirani kromosom. Njenom oplodnjom i normalnom zametnom stanicom drugog roditelja nastaje zigota s viškom (parcijalne trisomije, duplikacije) ili gubitkom (parcijalne monosomije ili delecije) kromosomskih dijelova, tj. genetičkog materijala.Adj 1. seg. – ukoliko se dijele homologne centromere i polaze na suprotne polove diobenog vretenaAdj 2. seg. – ukoliko se ne razdvajaju i idu na isti pol

75. Rizik pojave nebalansiranog potomstva u recipročnim translokacijama. O čemu ovisi i koliki je ?Kad se genetički savjetuje nosilac uravnotežene translokacije, važno je odrediti hoće li ta translokacija izazvati preraspodjele koje mogu dovesti do razvoja normalnoga djeteta ili djeteta s kromosomskim poremećajem. Rizik je obično između 1 i 10%, a za nosioce 11;22 translokacije rizik je 5%.Adjecent 1. segregacija – rizik je veći što su mjesta lomova smještena terminalnije, posebno je velik ukoliko je jedno mjesto loma u terminalnom dijelu kromosoma ili akrocentričnom kraku kromosoma. Ne ovisi o dobi i spolu.Adjecent 2. segregacija – ukoliko rizik seže u proksimalnim dijelovima dugih krakova kromosoma čije su proksimane trisomije/monosomije spojive s preživljavanjem (4, 8, 3, 12, 16, 18, 19, 20)3:1 segregacija – veći je rizik nego kod 2:2 seg., kod koje je mali, žene rizičnije i raste s dobi.

78. Indikacije za kariotipizaciju (postnatalno ispitivanje).

- poremećaji rasta i razvoja (IUGR, nenapredovnje, nizak ili izrazito visok rast)- zostajanje u razvoju/duševna zaostalost- smetnje ponašanja- smetnje u spolnom razvoju (nediferenciran izgled spolovila, amenoreja usporen ili izostao spolni razvoj)- poremećaji reprodukcije (sterilitet, infertilitet)- dismorfične crte- abnormalnost dermatoglifa- malformacije unutarnjih organa ili vanjskih struktura- maligne bolesti- izloženost štetnim čimbenicima (zračenje, citostatici)- kromosomopatija u obitelji

79. Indikacije za kariotipizaciju (prenatalno ispitivanje).

- dob majke > 35 godina- roditelj nositelj kromosomskog poremećaja - dijete s kromosomopatijom ili/i multiplim malformacijskim sindromom (nekariotipizirano) u prethodnoj trudnoći- pozitivan triple test- drugi poremećaj u trudnoći (zastoj rasta, ultrazvučno opaženi tzv. „soft znaci“ ili malformacije, oligohidramnij, polihidramnij)

80. Di Georgeov sindrom(mikrodelecija 22q11.2)DiGeorgeov sindorm pojavljuje se u oko 1: 4.000 rođene djece. Njčešće je sporadičan,a obilježen je srčanim greškama (posebno onim koje zahvačaju izvodni srčani trakt), hipoplazijom timusa i paratireoideja, rascjepom nepca i tipičnim izgledom lica. Molekularni je defekt mikrodelecija veličine 3 Mb ns kromosomu 22 (22q11.2).To je najčešći mikrodelecijski sindrom.Klinička slika je varijabilna i velik je broj oboljenih plodan, a sindrom se nasljeđuje autosomno dominantno. Delecija od 3 Mb nastaje zato što se s bočnoh strana ovog područja nalaze dva jednaka slijeda DNA, poznata kao ponavljajući nizovi maloga broja kopija , koji se često nalaze raspršeni u genomu. Tijekom mejoze kromosomi se mogu ''zabuniti'', pri sparivanju tako da se nizvodni slijedovi DNA spari s uzvodnim. Ako dođe do rekombinacije između ovih dviju bočnoh regija, doći će do delecije veličine 3 Mb na jednome

Page 14: Skoro Pa Potpuno Finale 2

kromosomu 22.Moguće je da femotipska obilježja većinom nastaju kao posljedica haploinsuficijencije gena TBX1 koji se nalazi u tom području..DUPLIKACIJA 22q11.2Pogrešno sparivanje LCR-ova koji se nalaze bočno od 3 Mb područja na 22q11.2 koje je odgovorno za nastanak DiGeprgerova sindroma za vrijeme mejoze, pretpostavlja da su u jednakome broju prisutne spole stanice u kojima postoji duplikacija ovog odsječka DNA. Međutim, mikroduplikacija 22q11.2 rijetko se susreće u kliničkoj praksi,pa se može pretpostaviti da ima blag učinak na fenotip. Dosad je opisano nekoliko bolesnika,no nema konzistentnog fenotipa. Neki od opisanih bolesnika imaju fenotip sličan deleciji 22q11.2, ali postoji velika varijabilnost. Fenotip može varirati od izoliranih blagih teškoća pri učenju do višestrukih abnormalnosti s nespecifičnim dismorfičnim crtama,srčanim greškama,rascjepom nešca,gluhočom i postnatalnim zaostajanjem u rastu81. Beckwith Wiedemanov sindromBeckwith Wiedemanov sindrom (BWS) klinički je heterogeno stanje čija je glavna značajka prekomjeran rast. Prvi je put opisan 1963 i 1964. s glavnim oznakam makrosomije (prenatalni i/ili postnatalni prekomjerni rast), makroglosije (veliki jezik), defektima trbušne stijenke (omfalokele,umbilikalna hernija,abdominalna separacija) i neonatalne hipoglikemije. Može biti prisutna hemihiperplazija, kao i visceromeglija, abnormalnosti bubrega, anomalije uha (naborana prednja desna resica, a mogu se pronaći i embrionalni tumori (napose Wilmsov tumor). BWS se na neki način proslavio u genetici zbog mnogobrojnih različitih (i kompleksnih) molekularnih mehanizama kojima je uzrokovan. To uključuje genomsko utiskivanje,somatski mozaicizam,upletenost više gena,a sve unutar regije veličine 1 Mb na kromosomu 11p15. Unutar te regije nalaze se dvije neovisno regulirabe utisnute domene. Ona bliže telomeri (različito metilirana regija 1 (DMR1) pod kontrolom ICR1) sadržava IGF2 (insulin growth factor 2) eksprimiran od oca i H19 eksprimiran od majke. Utisnuta domena bliže centrometri (DMR2, pod kontrolom ICR2) sadržava KCNQI (otprije poznat kao KvLQTI) eskprimiran od majke i CDKNIC gen, kao i antisense transkript KCNQ1OT1 eskrpimiran od oca, a čiji se promotor nalazi unutar KCNQ1 gena.82. Williams Beuernov sindromMikrodelecija7q11.23Prevalencija1 : 10.000-20.000AD1. Blaga mentalna retardacija2. Specifični spoznajni profil3. Neobične karakterne crte4. Kardiovaskularni simptomi (elastin arteriopatija)- supravalvularna aortna stenoza (75%)5. Abnormalnosti veziva6. Hiperkalcemija i /ili hiperkalcijurija7. Tipična dismorfija

83. Xeroderma pigmentosumDanas poznajemo najmanje 7 oblika tog poremečaja, koji se nasljeđuju autosomno recesivno. Bolesnici imaju pigmentirani osip osjetljiv na svjetlo i najčešće umiru prije 20.godine života od malignima kože koji nastaju na područjima najizloženijima suncu. Kultura stanica tih bolesnika pokazzuje kromosomske abnormalnosti tek nakon izlaganja ultraljubičastom svjetlu.Takvi poremećaji nastaju zbog defekta u putu za popravak isijecanja nukleotida. To uključuje cijepanje endonukleazama na 5' i 3' kraju svakog oštečenog nukleotida, izrezivanje oštečenog (oštečenih) nukleotida i na posljetku,popravak oštećenog lanca uporabom neoštečenog suprotnog lanca kao predloška.

Page 15: Skoro Pa Potpuno Finale 2

  84. TELANGEKTATIČNA ATAKSIJA-riječ je o autosomnom recesivnom poremećaju koji se pojavljuje u ranom djetinjstvu s ataksijom,okulokutularnom telangiektazijom,osjetljivošću na zračenje i sklonošću infekcijama gornjih i donjih dišnih puteva. Postoji 10 do 20%-tni rizik za razvoj limfoma i leukemija.Stanice ovakvih bolesnika pokazuju  povećan broj spontanih kromosomskih abnormalnosti, kao što su zjapovi i lomovi na kromatidama,koji nastaju u još većoj mjeri nakon izloženosti zračenju. Gen za telangiektatilnu ataksiju naziva se ATM i nalazi se na kromosomu 11q23.Smatra se da bjelančevina koja proizvodi taj gen djeluje kao „kontrolna točka“,protein-kinaza  koja zajedno s proizvodima gena TP53 i BRCA1 sudjeluje u zaustavljanju diobe stanice i na taj način omogućuje popravak lomova DNA uzrokovanih zračenjem,prije S-faze staničnog ciklusa. 85. MAGENISOV SINDROM-ovaj mikrodelecijski sindrom nastaje kao posljedica gubitka kromosomskog materijala,a često se može vidjeti citogenetički. Mehanizam delecije u mnogo je slučajeva posljedica homologne rekombinacije između bočnih LCR-ova.Fizički izgled ovakvih bolesnika nije posebno karakterističan. Kongenitalne srčane greške nađu se u trećine bolesnika, u više od polovine u kasnijem djetinjstvu razvija se skolioza,dok oštećenje sluha ima oko 2/3 bolesnika.Ovaj se sindrom najčešće dijagnosticira na temelju promjena ponašanja :kao djeca skloni su samoozljeđivanju,imaju trajno poremećen obrazac spavanja i karakteristično grle sami sebe.Određen stupanj poteškoća u učenju pristuan je u svih bolesnika.Poremećaj spavanja može se liječiti opreznom primjenom melatonina.

86. Kromosomska nestabilnost

Prisutnost lomova i prekida u kromosomima ljudi s određenim brojem poremećaja povezanih s povećanim rizikom za neoplazije.

87. Kongenitalne anomalije

Kongenitalne anomalije su strukturni defekti tkiva i organa, nastali tokom morfogeneze, prisutne i vidljive na rođenju. Dijele se na deformacije, malformacije, disrupcije i displazije.

  88. MALFORMACIJA:Primarni strukturni defekt organa ili dijela organa koji nastaje zbog prirođene abnormalnosti razvoja. Nekoć se za ovaj pojam rabio termin primarna ili intrizična malformacija. Prisutnost malformacije podrazumijeva da je rani razvoj određenoga tkiva ili organa bio zaustavljn ili pogrešno usmjeren. (defekt srčane klijetke ili pretklijetke, rascjep usnice ili nepca, defekt neuralne cijevi.)Većina malformacija koje uključuju samo jedan organ nasljeđuju se multifaktorski, što podrazumijeva međudjelovanje gena i drugih čimbenika. 89. DEFORMACIJA:Defekt koji nastaje zbog nenormalne mehaničke sile koja narušava inače normalnu strukturu. Primjeri uključuju iščašenje kuka i blagi tapiles equinovarus(uvrnuto kopitasto stopalo) uzrokovan manjkom plodove vode. Deformacije obično nastaju kasno u trudnoći i uz odg. liječenje imaju dobru prognozu. 90. DISPLAZIJA:Abnormalna organizacija stanica u tkivu. Učinci su obično vidljivi gdje god je prisutno određeno tkivo. Primjerice, u koštanoj displaziji kao što je tanatoforična displazija koja je uzrokovana mutacijama u genu FGFR3 zahvaćeni su gotovo svi dijelovi koštanog sustava. Većina je displazija uzrokovana mutacijama u jednom genu i poveznae su sa visokim rizikom za ponavljanje u braće i sestara i/ili potomaka 91. Što je disrupcija? 

Page 16: Skoro Pa Potpuno Finale 2

 Pojam disrupcije odnosi se na abnormalnu strukturu organa ili tkiva nastalu kao rezultat vanjskih čimbenika koji remete normalni razvoj. Nekoć poznata kao sekundarna malformacija, uključuje ishemiju, infekciju i traumu. Primjer disrupcije jest učinak koji se vidi na razvoju udova kada se amnijski tračak ili vrpca omota oko djetetove podlaktice ili prstiju. Po definiciji ona nije genetički uvjetovana, premda katkad genetički čimbenici mogu predisponirati disrupcijskom događaju. 92. SEKVENCA Ovaj pojam opisuje posljedicu kaskadnog niza događanja započetih jedinstvenim primarnim čimbenikom koji može rezultirati malformacijom jednog organa. U Potterovoj sekvenci kronično curenje amnijske tekućine ili smanjeno stvaranje mokraće ploda ima kao posljedicu nastanak oligohidramnija. To zatim dovodi do pritiska na plod što rezultira spljoštenim crtama lica, iščašenjem kukova i hipoplazijom pluća. Obično uzrokuje smrt u novorođenačkoj dobi zbog zatajenja disanja. 93 .ASOCIJACIJA:Ovaj pojam uveden je nakon spoznaje činjenice da neke malformacije pokazuju sklonost zajedničkom pojavljivanju češće no što bi se to moglo očekivati na temelju slučajnosti, a da se ta neslučajna zajednička pojava ne može lako objasniti pojmom sekvence ili sindroma. Glavna razlika u odnosu na sindrom jest izostanak dosljednog pojavljivanja anomalija u zahvaćenih osoba i nedostatak zadovoljavajućeg objašnjenja osnovnog uzroka.Nazivi asocijacija često su akronimi: primjerice VATER asocijacija označuje vertebralne, analne, traheoezofagealne, renalne anomalije. Asocijacije obično nose mali rizik za ponavljanje i općenito se smatra da nisu genetičke. Ipak, vjerovatno je prisutna heterogenost i neki su slučajevi po svojoj prilici genetički. 94. SINDROM:Pojam sindrom u praksi se rabi vrlo široko, no u teoriji bi trebao biti rezerviran za konzistentne i prepoznatljive obrasce anomalija za koje je obično poznat uzrok. Temeljni uzrok može uključivati kromosomske abnormalnosti, kao što je Downov sindromnili monogenske mutacije kao što je van der Woudeov sindrom u kojem se rascjep usnice i/ili nepca pojavljuje zajedno s jamicama na donjoj usnici.

95.  Nabroji štetne čimbenike koji mogu utjecati na razvoj plodapoznati i nepoznati toksini iz okoliša, lijekovi i drugi kemijski agensi (antiepileptici), metabolički poremećaji trudnice ( šećerna bolest komplikacija je u oko 4% trudnoća- uzrokuje kongenitalne malformacije; poremećaj organogeneze tijekom 5-7 tjedna gestacije; hiperglikemija, hiperketonemija, slobodni radikali, inhibitori somatomedina, nedostatak cinka i vitamina A- uzrokuju srčane mane i malformacije SŽS-a kod djeteta; hipertireoza – komplikacija u oko 0,2% trudnoća, veći broj spontanih pobačaja, veća perinatalna smrtnost, eklampsija, niska porođajna masa, hidrops, zastoj rasta, tahikardija, aritmija, stvaranje guše; tireotoksikoza – poremećaji srčanog ritma, povraćanje, iritacija, visoka stopa smrtnosti; fenilkenoturija – ako majka nije na dijeti toksični metaboliti mogu oštetiti plod, zastoj u rastu, mikrocefalija, srčane mane, imalformacije kralježnice), infekcije – pobačaj, mrtvorođenje, kong. malformacije, prijevremeni porod, akutna novorođenačka infekcija, ionizirajuće zračenje- veći rizik.96.Kritični period u razvoju organa i sustavaZa plod je prvo tromjesečje kritični period budući da je to vrijeme implantacije, razvoja organa i brzog rasta. Upravo je u tom periodu pravilna prehrana posebno važna. 18. – 60. dana nakon oplodnje najosjetljiviji - “kritični period” za razvoj organa i sustava (strukturni i funkcionalni defekti

97. Rubeolarna embriopatija uzrokovana infekcijom virusa Rubeola. Defekt razvoja oka (katarkta, glaukom, mikroftalamija), zamjedbena gluhoća, srčana mana (otvoren ductus arteriosus, defekt ventrikularnog septuma, stenoza perifernih vena) te malformacije SŽS-a (mikrocefalija). U laboratorijskim nalazima ističe se trombocitopenija. Neki poremećaji javljaju se kasnije kao inzulin-ovisna šećerna bolest, poremećaj funkcije štitnjače, smetnje učenja i razvojno zaostajanje. IgM protutijela po porodu se nalaze do 3. mjeseca u zaražene djece, kasnije njihov titar postupno opada. Infekcija se može potvrditi izolacijom virusa iz tkiva djeteta korištenjem PCR tehnike. Zaraženo dijete u prvim tjednima života luči virus → zaraza za okolinu. Kod reinfekcije majke rizik za pojavu anomalija kod djeteta ovisi o vremenu infekcije ali iznosi oko 8%.

Page 17: Skoro Pa Potpuno Finale 2

98. Citomegalo virusna infekcijaCitomegalovirusna embriopatija – infekcija citomegalovirusom. Majka će ga u slučaju primoinfekcije prenijeti na plod u 40% slučajeva, u bilo kojem stadiju trudnoće. 10-30% žena će doživjet reaktivaciju CMV infekcije tijekom trudnoće. Zamjedbena gluhoća, atrofija optičkog živca, mentalne retardacije i motoričke smetnje. U 8% slučajeva virus će uzrokovati kongenitalne gluhoće i cerevralne paralize. Infekcija u drugom djelu trudnoće očituje se hepatosplenomegalijom, trombocitopenijom, novorođenačkom žuticom, pneumonitisom, zaostajanjem u rastu, korioretinitisom i mikrocefalijom. Ponekad kalcifikati u mozgu. Dugotrajne posljedice ima manji broj djece. Djeca s mikrocefalijom i korioretinitisom imat će trajne posljedice na duševni razvoj. Bolest se dokazuje izolacijom CMV iz urina, dok je dokaz IgM protutijela manje pouzdan.

99. Herpes simpleks je uobičajena virusna infekcija koja ima svoju primarnu a potom i sekundarnu fazu kada se povremeno vraća. Postoje dva tipa Herpesa simplexa: herpes simplex tip 1 i herpes simplex tip 2, a isto tako jedna osoba može biti zaražena s oba tipa virusa, koji mogu izazivati probleme na različitim dijelovima tijela.Herpes simplex tip 1 Procjenjuje se da je njime zaraženo 60% djece u dobi do 10 godina. Broj zaraženih i nositelja virusa stalno raste i doseže čak do 80-90% starijih od 50 godina. Ovaj tip virusa najčešće se prenosi preko usta, neposrednim kontaktom (dovoljan je poljubac ili kap sline). Zaraza može proći bez ikakvih simptoma ili simptomima sličnim infekciji gornjih dišnih putova. Virus se nakon prvog kontakta s domaćinom nasadi na dio živčanog sustava oko usana i ostaje doživotno u tijelu, te se povremeno ili češće "budi". Najčešći razlozi koji ga aktiviraju povezani su padom imuniteta, gripom, prehladom, stresom, povišenom tjelesnom temperaturom, hladnoćom, menstruacijom. Iako je infekcija virusom herpes simplex tip 1 relativno bezazlena, komplikacije nastaju ako se bolest proširi na druge dijelove tijela, a posebno je opasan prijelaz na oči, gdje virus može uzrokovati infekciju oka, uz vjeđe, spojnicu i rožnicu i tako dovesti do oštećenja rožnice. Za vrijeme infekcije (dok postoji ranica) treba izbjegavati ljubljenje, kao i oralni seks, jer herpes simplex tip 1 može zahvatiti i spolne organe. Bolest nije izlječiva, već se samo ublažava sredstvima za olakšanje simptoma.Herpes simpex tip 2Često ga nazivaju i genitalnim herpesom iako se procjenjuje da oko 30% slučajeva potječe od herpesa simplex tip 1, a ostalih 70% izaziva herpes simplex tip 2. Kod muškaraca se bolest (mjehurići ispunjeni tekućinom) pojavljuje na sluznici penisa i na prepuciju, a kod žena počinje upalom stidnice, osjećajem neugode i svrbeži, zatim se pojavljuju mjehurići na vanjskim spolnim organima. Bolest se ne može potpuno izliječiti, već samo ublažiti antivirusnim lijekovima i kremama za lokalnu uporabu.

 100. KONATALNI SIFILIS Definicija: Konatalni sifilis je bolest koja nastaje zbog transplacentarnog prijenosa infekcije spirohetom, Treponema pallidum, od majke na plod nakon 18.-og tjedna trudnoće.Klinička slika: Dijete se može roditi s kliničkim simptomima ranog konatalnog sifilisa. Ako izostanu klinički simptomi riječ je o syphilis connatalis latens koji je posljedica infekcije pred kraj trudnoće, pri porođaju ili s malim brojem

Syphilis connatalis recens – nema primarnog stadija, djeca se rađaju prijevremeno, niske porođajne mase, slaba, iritabilna, uz slabi plač, koža blijeda i naborana, hepatosplenomegalija, žutica, limfadenopatija, anemija i trombocitopenija; sifilitička hunjavica; encefalomijelitis, hidrocefalus; korioretinitis, glaukom, keratitis, uveitis; na dlanovima i tabanima vezikulobulozne promjene – pemphigus syphiliticus; oko usnica široki pločasti infiltrati čine Hochsingerove infiltrate na kojima nastaju radijalno raspoređene fisure i ragade koje zacjeljuju ožiljcima – Parrotove brazde.

Syphilis connatalis tarda – simptomi odgovaraju tercijarnom sifilisu bez zahvaćenosti srca. Pojavljuje se nakon 2. godine života (između 5. i 9.). Sifilitičke stigme- sedlasti nos, gotsko nepce, Hutchinsonovi zubi (široko razmaknuti i sitni gornji sjekutići bačvastog oblika s konkavnom griznom plohom), Moonovi molari (poput dudova ploda), caput quadratum, skafoidne skapule i zadebljanja medijalnih dijelova klavikula – Higoumenakisov znak, bilateralna neuralna gluhoća; Hutchinsonov trijas (karakteristični zubi, keratitis parenchimatosa, gluhoća).

Page 18: Skoro Pa Potpuno Finale 2

Dijagnoza:

Dokaz bolesti su spirohete određivanje specifičnih IgM – protutijela u djeteta

Terapija: Penicilin G iv. 10-14 dana – 50000 i.j./kg po dozi svakih 12 sati prvu sedmicu života, 50000 i.j./kg po dozi svakih 8 sati kasnije ili prokain penicilin 50000 i.j./kg/dan im. 10 dana  101. KONATALNA TOKSOPLAZMOZA Toksoplazmoza je jedna od najznačajnijih antropozoonoza – oboljenja koja se prenose sa životinja na ljude. Čovjek se najčešće inficira oralno unošenjem tkivnih cista ili oocista. Tkivne se ciste mogu u organizam unijeti mesom koje se pojede, a oociste iz vanjske sredine neopranim rukama ili povrćem koje raste nisko na zemlji. Najvažnija je prevencija, opće higijenske mjere, izbjegavanja kontakta s cistama u prirodi, uzimanje samo dobro termički obrađenog mesa, mlijeka, jaja, dobro opranog voća i povrća. Visoke higijenske navike ako se mačke drže u kući. Kućni ljubimci pas i mačka su rijetki prenosioci bolesti jer ih vlasnici redovito cijepe, vode računa o higijeni, te ih redovito vode na kontrole kod veterinara. Konatalna toksoplazmosa nastaje transplacentarnom infekcijom ploda za vrijeme trudnoće, i jedna je od najznačajnijih infekcija koje mogu oštetiti nerođeni plod. Do infekcije ploda može doći, međutim, samo prilikom prve infekcije majke u trudnoći. Treba dakle znati da prethodne infekcije nisu opasne, te da toksoplazma može naštetiti samo jednoj trudnoći (onoj za vrijeme koje se desila primarna infekcija). Konatalna toksoplazmoza uzrokuje višestruko oštećenje novorođenčadi što se manifestira usporenim razvojem, kasnije psihomotornom retardacijom, mikrocefalijom, sljepoćom, epilepsijom. Većina infekcija dogodi se u toku trećeg tromjesečja, pa se infekcija može manifestirati nakon nekoliko mjeseci ili godina.   102. Fizikalni teratogeni Agens koji moze uzrokovati porođajnu manu ometajuci normalni embrionalni ili fetalni razvoj naziva se teratogen. Mnogi ucinci pojedinog teratogena ovise o dozi, vremenu primjene tijekom trudnoce, kao i o osjetljivost majke i ploda. Agens koji nosi visok rizik za teratogeni ucinak kao sto je virus rubeole ili talidomid, brzo ce biti prepoznat. Mnogo je teze otkriti teratogene niskoga stupnja toksicnosti koji ce uzrokovati abnormalnost u samo malom broju slucajeva. Tomu je uzrok relativno velika osnovna ucestalost kongenitalnih anomalija kao i cinjenica da mnoge trudnice uzimaju lijekove u nekom razdoblju svoje trudnoce zbog neke slabo definirane bolesti "nalik na gripu" . Usprkos detaljnim ispitivanjima, jos uvijek postoje brojne nesuglasice oko uporabe vecega broja lijekova u trudnoci. 103. Nabroji lijekove koji mogu stetno utjecati na razvoj ploda  ACE-inhibitori - displazija bubregaAlkohol- srcane greske, mikrocefalija, karakteristican izgled licaKlorokin- koriorentinits, gluhocaDietilstibestrol- malformacije uterusa, adenokarcinom rodniceLitij- srcane greske (Ebsteinova anomalija)Fenitoin- srcane greske, rascjep nepca, hipoplazija prstijuStreptomicin- gluhocaTetraciklin- hipoplazija zubne caklineTalidomid- fokomelija, srcane greske, anomalije uhaVarfarin- hipoplazija nosa, tockaste epifizeValproična kiselina- defekti neuralne cijevi, rascjep, defekti udova, karakteristicno lice

104. FETUSNI HIDATOINSKI SINDROM - Vidljive su tipične dismorfične crte:grube crte lica, hipertelorizam, epikantus, strabizam, udubljen korijen nosa, kratak nos sa širim vrškom, visoko nepce, posteriorno rotirane uške, tanka gornja usna. Hipoplazija noktiju i falangi.

105. Koja oštećenja ploda mogu uzrokovati antiepileptici?

Veće kongenitalne malformacije javljaju se 2-5 puta češće nego u općoj populaciji, a minor anomalije nalazimo u 30-40 % djece majki s epilepsijom. Posljedice antiepileptika su minor anomalije, dismorfične crte, zastoj u radu, razvojno/intelektualno zaostajanje,apstinencijski sindrom/depresija (skup simptoma koji se javljaju nakon prestanka uzimanja sredstava koji izazivaju ovisnost),

Page 19: Skoro Pa Potpuno Finale 2

hemoragična bolest novorođenčeta (zbog manjka vitamina K koji je nužan za normalno zgrušavanje krvi.

106.Fetalni alkoholni sindromdjeca rođena od majki koje su trajno uzimale veće količine alkohola u trudnoći pokazuju sklonost određenom stupnju mikrocefalije, osobit izgled lica s kratkim očnim rasporcima i dugim glatkim filtrom, također pokazuju razvojno zaostajanje, hiperaktivnost, impulzivnost,infatilnost i nespretnost, dismorfične crte( uže očne rasporke, udubljen korijen nosa, epikantus, strabizam, tanka gornja usna), smetnje sluha i vida, od malformacija cešće se nalazi dislokacija kuka te srčana mana. ILI: zamijećeno da alkoholizam majke utječe na razvoj ploda. Izložena djeca mogu imati punu kliničku sliku koja uključuje prenatalni i postnatalni zastoj u rastu, mikrocefaliju, razvojne smetnje te tipične dismorfične crte-uže očne rasporke,plitak korijen nosa, epikantus, strabizam, izravnat filtrum, tanku gornju usnu. Od većih malformacija češće se nalazi dislokacija kuka, te srčana mana. Nerijetko su prisutne smetnje sluha i vida. Nepovoljni učinak alkohola posebno se očituje na intelektualni razvoj,pa kod djece s fetusnim alkoholnim sindromom nalazimo smetnje učenja i koncentracije uz ispodprosječni intelektualni razvoj. U ponašanju su prisutni hiperaktivnost,impluzivnost i infatilnost. Ako nalazimo samo neke elemente ove kliničke slike, uz pozitivnu anamnezu o uzimanju alkohola u trudnoći možemo postaviti dijagnozu parcijalnog fetusnog alkoholnog sindroma.

107.METABOLIČKI POREMEĆAJI TRUDNICE KOJI MOGU UZROKOVATI OŠTEĆENJE PLODA.ŠEĆERNA BOLEST-komplikacija je u oko 4%svih trudnoća.U djece majki sa šećernom bolesti nalazimo u 5-10% slučajeva kongenitalne malformacije što je 3-5 puta više nego u općoj populacijijedno od glavnih obilježja djece dijabetičkih majki je sindrom pojačanog rasta koji uključuje i hipertrofičnu kardiomiopatiju koja može biti i uzrok smrtnosti u novorođenačkom razdoblju.HIPERTIREOZA-majke komplikacija je u oko 0,2% trudnoća a povezana je većim spontanim pobačajima,eklampsijom,s većom perinatalnom smrtnosti,prematuritetom,niskom porodnom masom.Tijekom trudnoće može se opaziti hidrops,zastoj rada,tahikardija i aritmija i stvaranje guše.Glavni rizik za dijete je tireotoksikoza.Očituje se poremećajima srčanog ritma,povraćanjem,iritacijom,i visokom stopom smrtnosti.HIPOTIREOZA-djeluje nepovoljno na razvoj mozga ploda.FENILKETONURIJA-ukoliko je majka oboljela, a nije na odgovarajućoj dijeti toksični metaboliti mogu oštetiti plod što se očituje:zastojem u radu,mikrocefalijom i drugim malformacijama kao što su srčane mane i malformacije kralježnice.

108. UTJECAJ ŠEĆERNE BOLESTI MAJKE NA RAZVOJ PLODA

Komplikacija je u oko 4% trudnoća, kod djece majki sa šećernom bolesti nalazimo 5-10% slučajeva kongenitalne malformacije,što je 3-5 puta više nego u normalnoj populaciji . Malformacije koje e pojavljuju u te djece uključuju srčane mane (hipoplastično lijevo srce, koarktacija aorte,otvoren duktus arteriozus i stenoza pulmonalne arterije), malformaciju središnjeg ž.s., sindrom kaudalne regresije (u 1% slučajeva), sindrom pojačanog rasta koji uključuje i hipertrofičnu kardiomiopatiju (što može biti i uzrok smrtnosti u novorođenačkom razdoblju).

109. HIPO – I HIPER- TIREOZA MAJKE I TRUDNOĆA

- Hipertireoza je komplikacija u oko 0.2% trudnoća, povezana je s većim brojem spontanih pobačaja,eklampsijom s većom perinatalnom smrtnosti, prematuritetom, niskom porodnom masom. Tijekom trudnoće može se primijetiti hidrops,zastoj rasta, tahikardija i aritmija te stvaranje guše. Glavni rizik za dijete je tireotoksikoza koja se očituje poremećajima srčanog ritma,povraćanjem, iritacijom i visokom stopom smrtnosti. Potrebno je ultrazvučno pratiti veličinu štitnjače odnosno izgled vrata ploda. Hipotireoza majke djeluje nepovoljno na razvoj mozga ploda.

110. INTRAUTERINE INFEKCIJE KOJE MOGU OŠTETITI PLOD (NABROJI I OPIŠI KAKVA OŠTEĆENJA MOGU NASTATI)Infekcije majke koje mogu štetiti razvoju ploda uključuju virusne, bakterijske, parazitne uzročnike. One mogu uzrokovati pobačaj, mrtvorođenje, kongenitalne malformacije, prijevremeni porod ili akutnu

Page 20: Skoro Pa Potpuno Finale 2

novorođenačku infekciju. Neke infekcije se očituju tek nakon nekoliko mjeseci ili čak i godina. Intrauterine infekcije uključuju razvoj šećerne bolesti, bolesti štitnjače, gluhoću (rubeola), cirozu jetre i hepatocelularni karcinom, maligne bolesti te smetnej vida. Plod se može zaraziti transplacentno, ascedentnim putem iz spolnog trakta ili tijekom poroda i dojenja. Za učinak infekcije presudno je vrijeme zaraze. Infekcije i uzročnici koji mogu uzrokovati oštećenje ploda i njihov učinak:

1. Rubeola virus koji uzrokuje kataratku, gluhoću i srčane mane.2. Citomegalovirus koji uzrokuje mikrocefaliju, korioretinitis, malformacije udova i drugih struktura.3. Herples simplex virus koji dovodi do infekcija, mikrocefalije, spastičke terapareze, kkorioretinitisa i

slabovidnosti.4. Parvovirus B 19 uzrokuje fetalni hidrops, srčanu insuficijenciju.5. Hepatitis B i C su virusi koji uzrokuju korioretinitis, mikrocefaliju i hepatosplenomegaliju.6. Treponema pallidum uzrokuje keratitis, dismorfije, koštane abnormalnosti.7. HIV 1,2 virus kao uzrok imunodeicijencije, dismorfije.

 111. IONIZIRAJUĆE ZRAČENJE I NJEGOV UTJECAJ NA RAZVOJ PLODAUčinak zračenja je dvojak. S jedne strane riječ je o mutagenom djelovanju koje oštećuje zametne stanice, a s druge o teratogenom djelovanju na zametak u razvoju. Zračenje u dijagnostičke svrhe ne predstavlja veći rizik za potomstvo. Ukoliko je osoba izložena većim dozama zračenja (npr. terapija), a dođe do neplanirane trudnoće, treba preporučiti amniocentezu, zbog većeg rizika nastanka kromosomskih aberacija. Ukoliko je zračena regija spolnih žlijezda, obično slijedi određeno razdoblje neplodnosti, no ono nije pravilo i treba o tome voditi računa. Ukoliko je prošlo više godina i mjeseci od zračenja, rizik za pojavu kromosomskih aberacija nije veli, a teoretski je nešto povećan rizik za genske mutacije. Jajne stanice žene posebno su osjetljive oko vremena oplodnje. Dijagnostičko zračnje tijekom trudnoće treba izbjegavati, no ono ne predstavlja neki poseban rizik za plod, jer je obično riječ o manjim dozama. Kod visokih doza zračenja javljaju se, proporcionalno dozi, mikrocefalija i mentalna retardacija, te treba razmotriti opciju prekida trudnoće. 112. METODE PREVENCIJE U GENETICIPrevencija genetičkih bolesti obuhvaća genetičko savjetovanje (informiranje), genetiku reprodukcije, prenatalnu dijagnozu i genetički probir.Genetičko savjetovanje (informiranje) je proces tijekom kojeg bolesnici i njihove obitelji dobivaju informacije o naravi bolesti, kliničkom tijeku, riziku pojavljivanja ili prijenosa na potomstvo kao i načinu na koji se bolest može ublažiti, izlječiti ili spriječiti. Genetičko informiranje je edukacijski proces koji se bavi problemima ljudi vezanim za pojavu ili rizik pojave genetičkih poremećaja u obitelji. Taj proces je pokušaj jedne ili više posebno obučenih osoba da pomognu pojedincu ili obitelji da shvate medicinske činjenice, da razumiju način na koji nasljedstvo utječe na razvoj bolesti kao i rizik ponovnog pojavljivanja... Genetičko savjetovanje obuhvaća nekoliko vidova: dijagnostički (dijagnoza najbitnija za daljnje liječenje), procjenu rizika, dati sve informacije da se obitelj što bolje prilagodi problemu. Genetičku informaciju daje lječnik koji je za to posebno educiran, pri čemu izlaganje treba biti informativno a ne sugestivno. 113. METODE PRENATALNE DIJAGNOZENajveći doprinos prevenciji teških nasljednih bolesti je razvoj tehnika koje omogućuju dijagnozu genetičkih poremećaja prije poroda. S obzirom na implikacije, prepopruča se da se obitelj upozna s mogućnostima i nedostacima ove vrste dijagnostike prije trudnoće. Kada je trudnoća već nastupila, bračni par je prisiljen donositi važne odluke pod vremenskim pritiskom i u izvanrednim okolnostima. S obzirom da prenatalna dijagnoza podrazumijeva složene i nerijetko skupe postupke te da nije bez rizika za plod, da bismo se odlučili na zahvat treba postojati izvjestan rizik za pojavu poremećaja kod djeteta, bolest mora biti neizlječiva i teška, a mora i postojati odgovarajući dijagnostički test. Prenatalna dijagnostiak nasljednih poremećaja obuhvaća širok spektar pretraga kao što su ultrazvučni probir trudnica s ciljem otkrivanja malformacija ploda u 18.22. tjednu trudnoće, pregled koji bi isključio infekcije i druge bolesti majke, probir biljega iz krvi majke, amniocenteza ili uzimanje uzorka korionskih resica radi određivanja kariotipa ploda ili molekulskih analiza, biokemijska analiza plodove vode... Neophodno je da svi ovi zahtjevi budu praćeni jasnom informacijom o tome koja je svrha pretrage, koje su njene mogućnosti i ograničenja,koja je vjerojatnost da pretraga neće uspjeti itd.

Page 21: Skoro Pa Potpuno Finale 2

114. Rana amniocenteza:Amniocenteza podrazumijeva aspiraciju 10-20 ml plodove vode (amnionske tekućine) kroz trbušnu stijenku pod nadzorom ultrazvuka. Uzorak plodove vode se centrifugira kako bi se fetalne stanice odvojile od amnionske tekućine. Ovo se može rabiti za prenatalnu dijagnozu oštećenja neuralne cijevi mjerenjem alfa-fetoproteina. Stanični se talog resuspendira u mediju obogaćenom fetalnim serumom koji stimulira rast stanica. Mali broj stanica plodove vode je varijabilan i dobro raste. Nakon prosječno 14 dana rasta tih stanica njihov broj je dovoljan za analizu kromosoma i DNA. Kad se roditeljima preporuči amniocentoza oni moraju biti spremni na rizik od 0.5-1% za pobačaj uvjetovan samim zahvatom, ali i o mogućnosti da će se analizom utvrditi abnormalan rast fetusa te da će morati uzeti u obzir prekid trudnoće. Pokušaji izvođenja amniocentoze ranije u trudnoći (između 12. i 14. tjedna gestacije; obično se izvodi oko 16.tjedna gestacije) imaju sličnu stopu uspječnosti kao i rizika za gubitak ploda. Međutim, zbog manje količine plodove vode u to doba ona se baš ne primjenjuje. 115. TEHNIKA KORION FRONDOZUMA Tehnika korion frondozuma (biopsija korionskih rasica) - omogućuje prenatalnu dijagnostiku u prvom tromjesečju trudnoće. Ovaj zahvat obično se izvodi između 11. i 12. tjedna gestacije pod kontrolom ultrazvuka (transcervikalno ili transabdominalno) aspirirajući tkivo korionskih resica. Tako dobiveni uzorak fetalnog je podrijetla i pripada vanjskom sloju stanica blastociste, odnosno trofoblastu. Analiza koromosoma korionskih resica može se izvoditi izravnom metodom, analizirajući metafazne kromosome u stanicama koje se u tom trenutku dijele ili nakon njihove dugotrajne kultivacije. Izravna analiza kromosoma korionskih resica omogućuje dobivanje preliminarnog nalaza unutar 24 sata.

116. NEINVAZIVNA PRENATALNA DIJAGNOSTIKA - neinvazivna znači da nije rizična ni za dijete ni za majku, tehnike su probir seruma majke, α-fetoprotein, trostruki test i ultrazvuk 117. PREIMPLANTACIJSKA DIJAGNOSTIKA - prihvatljivija za osobe koje su smanjene plodnosti ili neplodne pa se istodobno izvodi potpomognuta oplodnja i genetičko testiranje ranog embrija. Najprije se ženi daju hormoni za stimulaciju ovulacije, nakon toga se aspiriraju oocite. Na to se dodaju pokretni spermiji i inkubiraju se kako bi došlo do oplodnje (tehnika "in vitro fertilizacije"). Tada se embrij testira i ako nema nepravilnosti, on je spreman za implantaciju. Uspješnost implantacije vrti se oko 25-30%. 118. INDIKACIJE ZA PRENATALNU DIJAGNOSTIKU Indikacije za prenatalnu dijagnostiku su brojne. Idealno bi bilo da se parovi s povećanim rizikom utvrde prije trudnoće kako bi bez žurbe i na vrijeme mogli dobiti savjet i opcije.          ×          Poodmakla dob majke – najčešća indikacija, povezanost majčine dobi i rizika za Downov sindrom ili druge trisomije          ×          Kromosomske abnormalnosti u prethodnoj trudnoći –rizik ovisi o vrsti aberacije roditelja i kromosmskih segmenata koji su uključeni u promjenu          ×          Kromosomske abnormalnosti u obitelji – često se rizik ne razlikuje od rizika za opću populaciju          ×          Monogenski poremećaji u obitelji          ×          Oštećenje neuralne cijevi u obitelji          ×          Obiteljski slučajevi teškoća u učenju nepoznatog uzroka          ×          Abnormalnosti otkrivene u trudnoći          ×          Ostali visokorizični čimbenici – npr konsangvinitet, opterećena reproduktivna anamneza, određene bolesti u majke 119. TRIPLE TEST (TROSKTRUKI TEST) Trostruki test je test kojim se određuje rizik za rađanje djeteta s Downovim sindromom. Određuje se na temelju dobi majke i na temelju razine triju biokemisjkih biljega u serumu trudnice (alfa (onaj znak za alfa)-fetoproteina, humanoga karionskoga gonadotropina i estriola). Kad bi se kao parametri za probir uključili i majčina dog i biokemijski biljezi, moguće bi bilo otkriti više od 60% slučajeva Downonog sindroma, kao i 50% trisomija 18.  Inače, orbir preko parametra biokemijskih biljeza zasniva se na tome da su u 16.tjednu gestacije majke koja nosi plod s Downovim sindromom razine AFP-a i nekonjugiranog estriola snižene, a razina humanog korionskog gonadotropina povišena. Još

Page 22: Skoro Pa Potpuno Finale 2

se može koristiti i biljeg inhibin-A, pa ako se on uključi to je četverostruki test sa 75% otkrivenih slučajeva.

120. Što je to genetsko savjetovanje i što sve mora obuhvaćati?

To je proces tijekom kojeg bolesnici i njihove obitelji dobivaju informacije o naravi bolesti, kliničkom tijeku, riziku ponavljanja ili prijenosa na potomstvo, kao i o načinu na koji se bolest može ublažiti, izliječiti ili spriječiti. Prema definiciji Američke akademije za pedijatriju genetičko savjetovanje je edukacijski proces koji nastoji pomoći oboljelima. Genetsko savjetovanje obuhvaća shvaćanje medicinskih činjenica, uključujući dijagnozu, vjerojatni tijek bolesti i mogućnosti liječenja, način na koji nasljedstvo utječe na razvoj bolesti kao i rizik od ponovnog pojavljivanja kod određenih osoba u obitelji, načine djelovanja koji im se čine primjerenim s obzirom na rizik, obiteljske planove, etička i religijska stajališta te da se što bolje prilagode bolesti koja je zahvatila obitelj.

121. Tko daje genetičku informaciju, tko je traži i što moramo doznati tijekom genetičkog informiranja?

Genetičku informaciju daje liječnik (medicinski genetičar), timski rad (obiteljski liječnik, liječnik koji je uputio bolesnika – ginekolog, neurolog, pedijatar itd.). Tijekom genetičkog informiranja moramo saznati veličinu rizika ponavljanja bolesti, težinu bolesti za bolesnika i njegovu obitelj, mogućnosti modifikacije rizika ili težine bolesti i anticipaciju budućeg razvoja. Osoba koja traži genetički savjet naziva se konzultand. Tijekom procesa genetičkog savjetovanja savjetodavac mora osigurati da konzultand dobije informaciju.

122. Faze genetičkog informiranja i osnovni postulati.

Informacija o vrsti bolesti, načinu nasljeđivanja, tijeku, prognozi za zdravlje i život, mogućnosti liječenja i prevencije, suočavanje s činjenicama, razumijevanje, prihvaćanje, dodatna objašnjenja, psihologijska pomoć. Osnovni postulati: dobrovoljnost pristupa genetičkim informacijama, sloboda biti neinformiran, samostalno donošenje odluka na temelju dobre informacije.

123. Neinvazivne metode prenatalne dijagnostike.

To su metode koje ne diraju plod, plodove ovojnice i uteruse. Metode su ultrazvuk, rendgen, MRI, pretrage majčine krvi. Ultrazvuk može biti transvaginalni (prvo tromjesečje) i transabdominalni. Provodi se dva puta tijekom trudnoće.

 124. Invazivne metode prenatalne dijagnostike obavljaju se pod kontrolom ultrazvuka, a to su : biopsija korionskih resica , amniocenteza, punkcija pupkovine, mjerenje nuhalnog zadebljanja,fetoskopija,radiografija.  One omogućuju otkrivanje mogućih  abnormalnosti u nerođenog djeteta.Invazivna prenatalna dijagnostika je naročito prijeporno područje opstetricije. Svaka trudnica treba biti upoznata s indikacijama i rizicima jer invazivna terapija nosi mali rizik spontanog pobačaja. 125. Informirani pristanak bolesnika podrazumjheva bolesnikovo pravo na pošteno i potpuno objašnjenje prije negoli se podvrgne bilo kakvoj proceduri ili testiranju. Informacija treba sadržavati detalje o rizicima, ograničenjima, implikacijama i mogućim ishodima svake procedure.

126. etičke dvojbe oko prenatalne dijagnoze

-pitanje prekida trudnoće-informirani pristanak-pitanja autonomije i osobnog izbora-status i prava embrija i fetusa

Page 23: Skoro Pa Potpuno Finale 2

-in vitro fertilizacija

127. Prediktno testiranje u djetinjstvuProblem u slaganju s takvim zahtijevom jest da se time povrijeđuje djetetova buduća vlastita anatomija. U sve većoj mjeri osijeća se da bi se testiranje trebalo odgoditi dok dijete ne dosegne dob kad bi moglo donjeti vlastitu informiranu odluku. Također postoji zabrinutost o mogućim nepovoljnim učincima na dijete koje raste s određenom spoznajom da će u odrasloj dobi razviti ozbiljnu naslijednu bolest, pogotovo ako je testiranje ostale braće i sestara dalo negativni rezultat. Situacija je posve drugačija kad bi prediktivno testiranje moglo izravno koristiti djetetu identificiranjem potrebe za medicinskom ili kirurškom intervencijom u djetinjstvu. npr kada je u pitanju obiteljska hiperkoresterolemija ili predispozicije za rak. Tada je genetičko testiranje poželjno u razdoblju kada bi trebalo početi sa drugim testovima probira ili preventivnim mjerama.